PRENESSANEO 5mg tableta

Hipertenzija:

Liječenje hipertenzije kod odraslih.

Srčana insuficijencija:

Terapija simptomatske srčane insuficijencije kod odraslih.

Stabilna koronarna arterijska bolest:

Smanjenje rizika od kardiovaskularnih događaja kod odraslih pacijenata sa istorijom infarkta miokarda i/ili revaskularizacijom miokarda.

Doziranje

Dozu treba individualno prilagoditi prema profilu pacijenta (vidjeti dio 4.4) i odgovorom krvnog pritiska na liječenje.

Hipertenzija:

Perindopril se može primjenjivati kao monoterapija ili u kombinaciji sa antihipertenzivima iz drugih grupa (vidjeti djelove 4.3, 4.4, 4.5 i 5.1).

Preporučena početna doza iznosi 5 mg, jednom dnevno, ujutro.

Pacijenti sa izraženom aktivnošću renin-angiotenzin-aldosteron sistema (posebno, renovaskularnom hipertenzijom sa gubitkom soli i/ili smanjenim volumenom, srčanom dekompenzacijom ili teškom hipertenzijom) mogu doživjeti izražen pad krvnog pritiska nakon početne doze. Kod takvih pacijenata preporučena početna doza je 2,5 mg i terapiju treba započeti pod nadzorom ljekara.

Nakon mjesec dana liječenja doza se može povećati do 10 mg jednom dnevno.

Na početku uzimanja perindoprila može nastupiti simptomatska hipotenzija; što se češće dešava kod pacijenata koji su već na terapiji diureticima.

Zbog toga se preporučuje oprez jer kod tih pacijenata može biti smanjen volumen i/ili smanjena koncentracija soli.

Ako je moguće, terapiju diuretikom treba prekinuti 2 do 3 dana prije početka liječenja perindoprilom (vidjeti dio 4.4).

Kod pacijenata sa hipertenzijom kojima se ne može ukinuti diuretik, terapiju perindoprilom treba započeti dozom od 2,5 mg. Treba pratiti renalnu funkciju i koncentraciju kalijuma u serumu. Doziranje perindoprila treba uskladiti sa odgovorom krvnog pritiska. Ukoliko je potrebno, terapiju diuretikom treba nastaviti. Kod starijih pacijenata terapiju je potrebno započeti dozom od 2,5 mg, koja se nakon mjesec dana može povećati na 5 mg, a potom na 10 mg, ukoliko je potrebno, a u zavisnosti od funkcije bubrega (vidjeti tabelu niže).

Simptomatska srčana insuficijencija:

Liječenje perindoprilom, često kombinovano sa primjenom diuretika koji ne štede kalijum i/ili digoksinom i/ili beta blokatorima, potrebno je započeti pod nadzorom ljekara, sa preporučenom početnom dozom od 2,5 mg, jednom dnevno, ujutru. Ova se doza može povećati nakon 2 nedjelje liječenja na 5 mg jednom dnevno ako se lijek dobro podnosi.

Dozu treba individualno prilagoditi prema profilu pacijenta i odgovoru na liječenje.

Kod pacijenata sa teškom srčanom insuficijencijom i drugih pacijenata sa visokim rizikom (pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega i tendencijom nastanka disbalansa elektrolita, pacijenti na terapiji diureticima i pacijenti na terapiji vazodilatatorima), terapiju treba započeti pod pažljivim nadzorom ljekara. (vidjeti dio 4.4).

Kod pacijenata sa visokim rizikom od simptomatske hipotenzije, odnosno pacijenata sa niskom koncentracijom soli sa ili bez hiponatremije, pacijenata sa hipovolemijom ili pacijenata koji su uzimali velike doze diuretika, ako je moguće, potrebno je korigovati ova stanja prije početka liječenja perindoprilom. Krvni pritisak, funkcija bubrega i koncentracija kalijuma u serumu moraju se pažljivo pratiti prije i tokom terapije perindoprilom (vidjeti dio 4.4).

Stabilna koronarna arterijska bolest:

Perindopril se uvodi u dozi od 5 mg jednom dnevno, a nakon dvije nedjelje doza se povećava na 10 mg jednom dnevno, ukoliko bubrežna funkcija zadovoljava i ako je pacijent dobro podnosio dozu od 5 mg.

Stariji pacijenti tokom prve nedjelje terapije moraju primati dozu od 2,5 mg jednom dnevno, potom sljedeće nedjelje 5 mg jednom dnevno, prije povećanja doze na 10 mg jednom dnevno, zavisno od funkcije bubrega (vidjeti Tabelu 1: „Doziranje kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega“). Doza se smije povećati jedino ako je pacijent dobro podnosio prethodnu dozu.

Posebne populacije

Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega

Doziranje kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega mora se bazirati na klirensu kreatinina (KLKR), u skladu sa Tabelom 1 ispod:

Tablica 1: Doziranje kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega

* Klirens perindoprilata dijalizom iznosi 70 ml/min. Pacijenti koji se podvrgavaju dijalizi, moraju dozu uzeti nakon obavljene dijalize.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre

Nije potrebno prilagođavati dozu kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre (vidjeti djelove 4.4 i 5.2).

Pedijatrijska populacija

Efikasnost i bezbjednost perindoprila nije utvrđena kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina. Dostupni podaci opisani su u dijelu 5.1, ali preporuke za doziranje ne mogu se dati.

Stoga se primjena kod djece i adolescenata ne preporučuje.

Način primjene

Za oralnu upotrebu. Preporučuje se uzimanje perindoprila jednom dnevno, ujutro prije jela.

• preosjetljivost na aktivnu supstancu, na bilo koji drugi ACE inhibitor ili neku od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1;
• anamneza angioedema, povezana sa prethodnim liječenjem ACE inhibitorom (vidjeti dio 4.4);
• hereditarni ili idiopatski angioedem;
• drugi i treći trimestar trudnoće (vidjeti djelove 4.4 i 4.6);
• istovremena primjena lijeka Prenessaneo sa ljekovima koji sadrže aliskiren kontraindikovana je kod pacijenata sa dijabetes melitusom ili oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti djelove 4.5 i 5.1);
• istovremena primjena sa sakubitrilom/valsartanom. Terapija lijekom Prenessaneo se ne smije započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti i djelove 4.4 i 4.5);
• ekstrakorporalna terapija koja dovodi do kontakta krvi sa negativno naelektrisanim povšinama površinama (vidjeti dio 4.5);
• značajna bilateralna stenoza bubrežne arterije ili stenoza bubrežne arterije u jednom funkcionalnom bubregu (vidjeti dio 4.4).

Stabilna koronarna arterijska bolest:

Ukoliko se tokom prvog mjeseca terapije perindoprilom pojavi epizoda nestabilne angine pektoris (značajna ili ne), treba pažljivo procijeniti odnos koristi i rizika prije nastavka terapije.

Hipotenzija:

ACE inhibitori mogu dovesti do pada krvnog pritiska. Simptomatska hipotenzija rijetko se javlja kod pacijenata sa nekomplikovanom hipertenzijom i češće nastaje kod pacijenata zbog terapije diureticima, ograničenog unosa soli hranom, dijalize, dijareje ili povraćanja, ili pacijenata sa ozbiljnom renin-zavisnom hipertenzijom (vidjeti djelove 4.5 i 4.8). Kod pacijenata sa simptomatskom srčanom insuficijencijom, sa ili bez pridružene bubrežne insuficijencije, može doći do pojave simptomatske hipotenzije. To se češće dešava kod težih stadijuma srčane insuficijencije, kao posljedica upotrebe visokih doza diuretika Henlejeve petlje, hiponatrijemije ili oštećene bubrežne funkcije. Kod pacijenata sa povećanim rizikom od simptomatske hipotenzije, započinjanje terapije i prilagođavanje doza treba sprovesti pod nadzorom ljekara (vidjeti djelove 4.2 i 4.8). Slična je situacija i kod pacijenata sa ishemijskom bolešću srca ili cerebrovaskularnim bolestima kod kojih pretjerani pad krvnog pritiska može dovesti do infarkta miokarda ili cerebrovaskularnog insulta.

Ukoliko se hipotenzija javi, pacijenta treba postaviti u ležeći položaj i, ukoliko je neophodno, dati mu infuziju fiziološkog rastvora (0,9%-tni rastvor natrijum hlorida). Prolazni hipotenzivni odgovor nije kontraindikacija za uzimanje narednih doza, pri čijoj primjeni obično nema poteškoća kada se pritisak poveća, nakon povećanja volumena.

Kod nekih pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom koji imaju normalan ili nizak krvni pritisak, uz primjenu perindoprila može doći do dodatnog sniženja sistemskog krvnog pritiska.

Ovo dejstvo je očekivano i obično nije razlog za ukidanje terapije. Ako hipotenzija postane simptomatska, možda će biti potrebno smanjenje doze ili prekid liječenja perindoprilom.

Stenoza aortnog ili mitralnog zaliska/hipertrofična kardiomiopatija:

Kao i drugi ACE inhibitori, perindopril se mora oprezno davati pacijentima sa stenozom mitralnog zaliska i opstrukcijom na izlazu krvi iz lijeve komore, (kao što je aortna stenoza ili hipertrofična kardiomiopatija).

Oštećenje funkcije bubrega:

U slučajevima oštećene funkcije bubrega (klirens kreatinina < 60 ml/min), početna doza perindoprila mora se prilagoditi prema klirensu kreatinina (vidjeti dio 4.2) a zatim u zavisnosti od pacijentovog odgovora na terapiju. Kod ovih pacijenata neophodno je redovno praćenje koncentracije kreatinina i serumskog kalijuma (vidjeti dio 4.8).

Kod pacijenata sa simptomatskom srčanom insuficijencijom, hipotenzija koja se javlja nakon početka terapije ACE inhibitorima može dovesti do daljnjeg oštećenja funkcije bubrega. Prijavljena je i akutna bubrežna insuficijencija, obično reverzibilnog karaktera, u takvim situacijama.

Kod pacijenata sa bilateralnom stenozom bubrežne arterije ili stenozom bubrežne arterije kada je postojao samo jedan bubreg, pri liječenju ACE inhibitorima uočen je porast vrijednosti ureje i kreatinina u serumu, obično reverzibilan nakon prekida terapije. To se može očekivati pogotovo kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom. Ako je prisutna i renovaskularna hipertenzija, povećan je rizik od teške hipotenzije i bubrežne insuficijencije. Kod ovih pacijenata, terapiju treba započeti pod pažljivim nadzorom ljekara, malim dozama i uz pažljivo titriranje doze. Pošto upotreba diuretika u navedenom slučaju povećava rizik, trebalo bi je isključiti, a bubrežnu funkciju pratiti u prvim nedjeljama terapije perindoprilom.

Kod nekih pacijenata sa hipertenzijom i bez jasne bolesti bubrežnih krvnih sudova u anamnezi, došlo je do porasta vrijednosti kreatinina i ureje u serumu, obično malog i prolaznog, pogotovo kada se perindopril davao istovremeno sa diureticima. Ovo se češće dešava kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega u anamnezi. Potrebno je razmotriti smanjenje doze i/ili prekid liječenja diuretikom i/ili perindoprilom.

Pacijenti na hemodijalizi:

Kod pacijenata na dijalizi membranama sa velikim fluksom koji su na terapiji ACE inhibitorima, prijavljene su anafilaktoidne reakcije. Kod ovih pacijenata treba razmotriti primjenu antihipertenzivnog lijeka iz druge grupe ili promjenu tipa dijalizne membrane.

Transplantacija bubrega:

Nema iskustva sa primjenom perindoprila kod pacijenata kod kojih je nedavno urađena transplantacija bubrega.

Renovaskularna hipertenzija:

Postoji povećani rizik od hipotenzije i bubrežne insuficijencije kada se pacijenti sa bilateralnom stenozom bubrežnih arterija ili sa stenozom arterije jedinog funkcionalnog bubrega liječe ACE inhibitorima (vidjeti dio 4.3). Primjena diuretika može biti dodatni faktor rizika. Gubitak funkcije bubrega se može pojaviti uz male promjene kreatinina u serumu čak i kod pacijenata sa jednostranom stenozom bubrežne arterije.

Preosjetljivost/angioedem:

Angioedem lica, ekstremiteta, usana, sluzokoža, jezika, glotisa i/ili grkljana rijetko je prijavljen prilikom terapije ACE inhibitorima, uključujući perindopril (vidjeti dio 4.8). On se može pojaviti bilo kada u toku liječenja. U tim slučajevima treba odmah prekinuti liječenje perindoprilom i započeti sa adekvatnim praćenjem pacijenta, koje treba nastaviti sve dok ne dođe do potpunog povlačenja simptoma. U slučajevima u kojima je oticanje bilo ograničeno na lice i usne, stanje se obično popravilo bez terapije, iako su se antihistaminici pokazali korisnim u ublažavanju simptoma.

Angioedem povezan sa edemom grkljana može imati smrtni ishod. Ako otok zahvata jezik, glotis ili grkljan, vjerovatno je da će izazvati opstrukciju disajnih puteva, stoga treba odmah pružiti prvu pomoć. To uključuje primjenu adrenalina i/ili održavanje prohodnosti disajnih puteva. Pacijent treba da bude pod konstantnim nadzorom ljekara sve dok se simptomi u potpunosti ne povuku.

Pacijenti sa angioedemom u istorji bolesti koji nije povezan sa liječenjem ACE inhibitorom, imaju povećan rizik od angioedema dok uzimaju ACE inhibitor (vidjeti dio 4.3).

Intestinalni angioedem rijetko je prijavljivan kod pacijenata koji su na terapiji ACE inhibitorima. Ovi pacijenti su se žalili na bolove u abdomenu (sa ili bez mučnine i povraćanja); u nekim slučajevima i bez prethodne pojave angioedema lica i s normalnim vrijednostima C-1 esteraze. Intestinalni angioedem dijagnostifikovan je CT-om abdomena, ultrazvukom ili hirurškom operacijom. Simptomi su nestali nakon prekida terapije ACE inhibitorima. Intestinalni angioedem treba uključiti u diferencijalnu dijagnozu kod pacijenata koji koriste ACE inhibitore, a žale se na bolove u abdomenu.

Istovremena primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindikovana zbog povećanog rizika od angioedema (vidjeti dio 4.3). Liječenje sakubitrilom/valsartanom ne smije se započeti prije nego prođe 36 sati od posljednje doze perindoprila. Liječenje perindoprilom ne smije se započeti prije nego prođe 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti djelove 4.3 i 4.5).

Pacijenti na istovremenoj terapiji ACE inhibitorima sa NEP inhibitorima (npr. racekadotrilom), mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i gliptinima (npr. linagliptin, saksagliptin, sitagliptin, vildagliptin) mogu imati povećan rizik od nastanka angioedema (npr. oticanje disajnih puteva ili jezika, sa ili bez oštećenja respiratorne funkcije) (vidjeti dio 4.5). Potreban je oprez kod uvođenja liječenja NEP inhibitorima (npr. racekadotrilom), mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i gluiptinima (npr. linagliptin, saksagliptin, sitagliptin, vildagliptin) kod pacijenata koji već koriste ACE inhibitore.

Anafilaktoidne reakcije u toku afereze lipoproteina male gustine (LDL):

U rijetkim slučajevima, pacijenti koji su bili na terapiji ACE inhibitorima, za vrijeme afereze lipoproteina male gustine (LDL-afereza) sa dekstran sulfatom, doživjeli su životno ugrožavajuće anafilaktoidne reakcije. Ove reakcije se mogu izbjeći privremenim ukidanjem terapije ACE inhibitorima prije svake afereze.

Anafilaktičke reakcije u toku desenzibilizacije:

Primijećena je pojava anafilaktoidnih reakcija kod pacijenata koji su uzimali ACE inhibitore za vrijeme postupka desenzibilizacije (npr. na otrov opnokrilaca, tj. osa, pčela, bumbara i nekih mrava). Kod tih pacijenata su se reakcije izbjegle privremenom obustavom upotrebe ACE inhibitora, ali su se ponovo javile nakon nenamjernog kontakta sa alergenom.

Oštećenje funkcije jetre:

U rijetkim je slučajevima primjena ACE inhibitora bila povezana sa pojavom sindroma koji počinje holestatskom žuticom i napreduje do fulminantne jetrene nekroze i (ponekad) smrti. Mehanizam nastanka ovog sindroma nije poznat. Ako se kod pacijenata koji primaju ACE inhibitore pojavi žutica ili značajan porast vrijednosti jetrenih enzima, potrebno je prekinuti liječenje ACE inhibitorom, a pacijente na adekvatan način medicinski pratiti (vidjeti dio 4.8).

Neutropenija/agranulocitoza/trombocitopenija/anemija:

Neutropenija/agranulocitoza, trombocitopenija i anemija su prijavljene kod pacijenata na terapiji ACE inhibitorima. Kod pacijenata sa očuvanom funkcijom bubrega kod kojih nema drugih komplikacija, neutropenija se rijetko javlja. Perindopril se mora primijeniti sa izuzetnim oprezom kod pacijenata sa kolagenom vaskularnom bolešću, pacijenata na terapiji imunosupresivima, pacijenata na terapiji alopurinolom ili prokainamidom, ili kod pacijenata sa kombinacijom ovih komplikacija, pogotovo uz oštećenje funkcije bubrega prisutno u anamnezi. Neki od ovih pacijenata razviju teške infekcije koje u malom broju slučajeva ne odgovaraju na intenzivnu antibiotsku terapiju. Ako se perindopril koristi kod ovih pacijenata, savjetuje se periodična kontrola broja leukocita, a pacijentima se savjetuje da obavijeste ljekara o pojavi bilo kojeg znaka infekcije (npr. grlobolja, povišena tjelesna temperatura).

Rasa:

ACE inhibitori u većem procentu dovode do nastanka angioedema kod pacijenata crne rase nego kod drugih rasa. Kao i drugi ACE inhibitori, perindopril može biti manje efikasan u snižavanju krvnog pritiska kod pripadnika crne rase, nego kod pripadnika drugih rasa, najverovatnije zbog česte pojave stanja malih vrijednosti renina kod pripadnika crne populacije sa hipertenzijom.

Kašalj:

Kašalj je prijavljen kod primjene ACE inhibitora. Karakteristično, kašalj nije produktivan, trajan je i prestaje nakon prekida liječenja. Kašalj izazvan upotrebom ACE inhibitora treba uzeti u obzir u diferencijalnoj dijagnozi kašlja.

Hiruški zahvati/anestezija:

Kod pacijenata koji se podvrgavaju većim hirurškim intervencijama ili tokom anestezije ljekovima koji dovode do hipotenzije, perindopril može blokirati stvaranje angiotenzina II usljed kompenzatornog oslobađanja renina. Liječenje treba prekinuti dan prije operacije. Ako se hipotenzija pojavi i ako se može objasniti ovim mehanizmom, tada se može ispraviti povećanjem volumena.

Hiperkalijemija

Porast serumske koncentracije kalijuma je zabilježen kod nekih pacijenata koji su na terapiji ACE inhibitorima, uključujući perindopril. ACE inhibitori mogu uzrokovati hiperkalijemiju jer inhibišu otpuštanje aldosterona. Ovo dejstvo obično nije značajno kod pacijenata sa očuvanom bubrežnom funkcijom. Pacijenti kod kojih postoji rizik od hiperkalijemije su oni sa insuficijencijom bubrega, pogoršanjem bubrežne funkcije, u starijoj životnoj dobi (> 70 godina), dijabetesom melitusom, interkurentnim događajima, a pogotovo dehidratacijom, akutnom srčanom insuficijencijom i metaboličkom acidozom, ili oni koji istovremeno koriste diuretike koji štede kalijum (npr. spironolakton, eplerenon, triamteren ili amilorid), suplemente kalijuma ili soli koji sadrže kalijum; ili pacijenti koji uzimaju druge ljekove koji su povezani sa porastom kalijuma u serumu (npr. heparin, kotrimoksazol, takođe poznat kao trimetoprim/sulfametoksazol) i pogotovo antagoniste aldosterona ili blokatore angiotenzinskih receptora.

Primjena suplemenata kalijuma, diuretika koji štede kalijum ili soli koji sadrže kalijum kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega može uzrokovati značajan porast serumske koncentracije kalijuma. Hiperkalijemija može uzrokovati ozbiljne, ponekad smrtonosne aritmije. Diuretike koji štede kalijum i blokatore angiotenzinskih receptora potrebno je primjenjivati uz oprez kod pacijenata koji se liječe ACE inhibitorima, uz praćenje vrijednosti kalijuma u serumu i bubrežne funkcije.

Ukoliko se istovremena upotreba gore navedenih ljekova smatra opravdanom, treba ih koristiti oprezno i uz čestu kontrolu serumskog kalijuma (vidjeti dio 4.5).

Pacijenti sa dijabetesom:

Kod pacijenata sa dijabetesom liječenih oralnim antidijabeticima ili insulinom, koncentracija glukoze u krvi mora se pažljivo nadzirati u toku prvog mjeseca liječenja ACE inhibitorom (vidjeti dio 4.5).

Litijum:

Kombinacija litijuma i perindoprila generalno se ne preporučuje (vidjeti dio 4.5).

Diuretici koji štede kalijum, suplementi kalijuma ili supstituenti soli koji sadrže kalijum:

Kombinacija perindoprila i diuretika koji štede kalijum, suplemenata kalijuma ili supstituenata soli koje sadrže kalijum generalno se ne preporučuje (vidjeti dio 4.5).

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS):

Postoje dokazi da istovremena primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od pojave hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene funkcije bubrega (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju). Dvostruka blokada RAAS-a kombinovanom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena zato se ne preporučuje (vidjeti djelove 4.5 i 5.1).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno neophodnom, smije se samo sprovoditi pod nadzorom ljekara specijaliste i uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora se ne smiju primjenjivati istovremeno kod pacijenata sa dijabetičkom nefropatijom.

Primarni aldosteronizam:

Pacijenti sa primarnim hiperaldosteronizmom obično neće odreagovati na antihipertenzivnu terapiju koja djeluje putem inhibicije renin-angiotenzin sistema. Prema tome, upotreba ovog lijeka se ne preporučuje kod ovih pacijenata.

Trudnoća:

Upotrebu ACE inhibitora ne treba započinjati u toku trudnoće. Osim ako je kontinuirana terapija ACE inhibitorom neophodna, pacijentkinjama koje planiraju trudnoću treba propisivati alternativnu antihipertenzivnu terapiju koja ima utvrđeni profil bezbjednosti za primjenu u trudnoći. U slučaju trudnoće, terapiju ACE inhibitorima treba odmah obustaviti i započeti alternativnom terapijom (vidjeti djelove 4.3 i 4.6).

Podaci dobijeni iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS) kombinovanom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana sa većom učestalošću neželjenih događaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i oslabljena funkcija bubrega (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju) u poređenju sa primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti djelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Ljekovi koji povećavaju rizik od nastanka angioedema

Istovremena primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindikovana zbog povećanog rizika od nastanka angioedema (vidjeti djelove 4.3 i 4.4). Primjena sakubitrila/valsartana se smije započeti tek 36 sati nakon uzimanja posljednje doze perindoprila. Ako se terapija sakubitrilom/valsartanom prekida, liječenje perindoprilom može započeti tek 36 sati nakon posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Istovremena primjena ACE inhibitora i racekadotrila, inhibitora mTOR-a (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i gliptina (npr. linagliptin, saksagliptin, sitagliptin, vildagliptin) može takođe povećati rizik od nastanka angioedema (vidjeti dio 4.4).

Ljekovi koji uzrokuju hiperkalijemiju

Iako kalijum u serumu obično ostaje u granicama normale, kod nekih pacijenata na terapiji lijekom Prenessaneo može se pojaviti hiperkalijemija. Neki ljekovi ili terapijske klase mogu povećati učestalost hiperkalijemije: aliskiren, soli kalijuma, diuretici koji štede kalijum (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), ACE inhibitori, antagonisti angiotenzin II receptora, nesteroidni antiinflamatorni ljekovi, heparini, imunosupresivi poput ciklosporina ili takrolimusa, trimetoprim i kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol) jer je poznato da se trimetoprim može ponašati kao diuretik koji štedi kalijum poput amilorida. Kombinacija ovih ljekova povećava rizik od nastanka hiperkalijemije. Shodno tome ne preporučuje se istovremena primjena lijeka Prenessaneo sa gore navedenim ljekovima. U slučaju da se istovremena primjena smatra neophodnom, preporučuje se oprez kao i redovno praćenje vrijednosti koncentracije kalijuma u serumu.

Istovremena upotreba koja je kontraindikovana (vidjeti dio 4.3):

Aliskiren:

Kod pacijenata sa dijabetesom ili oštećenom funkcijom bubrega, povećan je rizik od hiperkalijemije, pogoršanja renalne funkcije i kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta.

Ekstrakorporalne terapije: Ekstrakorporalne terapije koje dovode do kontakta krvi sa negativno naelektrisanim površinama poput dijalize ili hemofiltracije sa određenim membranama visokog fluksa (npr. poliakrilonitrilne membrane) i afereza lipoproteina male gustine dekstran sulfatom usljed povećanog rizika od teških anafilaktoidnih reakcija (vidjeti dio 4.3). Ukoliko je takva terapija neophodna, treba razmotriti upotrebu drugog tipa membrane za dijalizu ili antihipertenzivnog lijeka iz druge grupe.

Istovremena upotreba koja se ne preporučuje (vidjeti dio 4.4):

Aliskiren:

Rizik od hiperkalijemije, pogoršanja funkcije bubrega i kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta je povećan, i to ne samo kod dijabetičara i pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega

Istovremena primjena ACE inhibitora i blokatora angiotenzin II receptora:

Podaci iz literature su pokazali da kod pacijenata sa ustanovljenom arterosklerozom, srčanom insuficijencijom ili dijabetesom sa oštećenjem ciljnih organa, istovremena terapija sa ACE inhibitorom i blokatorom receptora angiotenzina je povezana sa većom učestalošću hipotenzije, sinkope, hiperkalijemije i pogoršanja funkcije bubrega (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju) u poređenju sa primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na renin-angiotenzin-aldosteron sistem. Dvostruka blokada (npr. kombinacija ACE inhibitora sa antagonistom angiotenzin II receptora) treba da bude ograničena samo na pojedinačne slučajeve uz pažljivo praćenje funkcije bubrega, koncentracije kalijuma i vrijednosti krvnog pritiska.

Estramustin:

Povećan je rizik od nastanka neželjenih dejstava kao što je angioneurotski edem (angioedem).

Diuretici koji štede kalijum (npr. triamteren, amilorid,…), soli kalijuma:

Hiperkalijemija (moguće smrtonosna), naročito povezana sa oštećenjem bubrega (dodatni hiperkalijemični efekat).

Ne preporučuje se istovremena primjena perindoprila sa gore navedenim ljekovima (vidjeti dio 4.4). Međutim, ako je istovremena primjena neophodna, onda je treba sprovoditi uz oprez i uz učestalo praćenje koncentracije kalijuma u serumu. Za primjenu spironolaktona kod srčane insuficijencije, vidjeti niže.

Litijum:

Zapaženo je reverzibilno povećanje koncentracije i toksičnosti litijuma prilikom istovremene upotrebe sa ACE inhibitorima. Primjena perindoprila istovremeno sa litijumom se ne preporučuje, ali ukoliko se ta kombinacija pokaže nužnom, treba pažljivo pratiti koncentraciju serumskog litijuma (vidjeti dio 4.4).

Istovremena upotreba koja zahtijeva posebnu pažnju:

Antidijabetički ljekovi (insulini, oralni hipoglikemici):

Epidemiološke studije su pokazale da istovremena upotreba ACE inhibitora i antidijabetika (insulini, oralni hipoglikemici) može dovesti do povećanog dejstva na smanjenje koncentracije glukoze u krvi uz rizik od pojave hipoglikemije. Ovaj uticaj je izraženiji u toku prvih nedjelja kombinovane terapije i kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega.

Baklofen:

Povećano antihipertenzivno dejstvo. Treba pratiti vrijednosti krvnog pritiska i uskladiti dozu antihipertenziva, ako je potrebno.

Diuretici koji ne štede kalijum:

Pacijenti koji primaju diuretike, posebno oni čija je zapremina cirkulišuće tečnosti i/ili elektrolita smanjena, mogu doživjeti izrazito smanjenje krvnog pritiska nakon započinjanja terapije ACE inhibitorom. Mogućnost nastanka hipotenzivnog dejstva može se smanjiti prekidom primjene diuretika, povećanjem unosa tečnosti ili soli prije početka upotrebe niskih doza lijeka perindopril koja se onda može povećavati.

U arterijskoj hipertenziji, kada postoji mogućnost da je prethodno liječenje diuretikom uzrokovalo nedostatak volumena i/ili nedostatak soli, liječenje diuretikom mora se obustaviti prije započinjanja liječenja ACE inhibitorom, nakon čega se u terapiju može ponovno uvesti diuretik koji ne štedi kalijum, ili se liječenje ACE inhibitorom započinje nižom dozom lijeka koja se postepeno povećava.

U liječenju srčane insuficijencije pomoću diuretika, liječenje ACE inhibitorom treba započeti u veoma niskoj dozi, po mogućnosti nakon smanjenja doze diuretika koji ne štedi kalijum.

Kod svih pacijenata, tokom prvih nekoliko nedjelja liječenja ACE inhibitorom mora se pratiti funkcija bubrega (koncentracija kreatinina).

Diuretici koji štede kalijum (eplerenon, spironolakton):

Sa eplerenonom ili spironolaktonom pri dozama između 12,5 mg i 50 mg dnevno i niskim dozama ACE inhibitora:

U terapiji srčane insuficijencije II do IV stepena (NYHA), sa ejekcijskom frakcijom < 40% kod pacijenata ranije liječenih ACE inhibitorima i diureticima Henleove petlje, povećan je rizik od nastanka hiperkalijemije, potencijalno smrtonosne, pogotovo pri nepridržavanju preporuka vezanih uz propisivanje ove kombinacije ljekova.

Prije početka terapije treba provjeriti postoje li hiperkalijemija i oštećenje funkcije bubrega.

Preporučuje se pažljivo praćenje kalijemije i kreatinemije i to u prvom mjesecu liječenja jednom nedjeljno, a nakon toga jednom mjesečno.

Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (NSAIL-i), uključujući acetilsalicilnu kiselinu ≥ 3 g/dnevno:

Kod istovremene primjene ACE inhibitora sa nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima (tj. acetilsalicilnom kiselinom u dozama koje imaju antiinflamatorno dejstvo, COX-2 inhibitorima i neselektivnim NSAIL-ima), može doći do smanjenja antihipertenzivnog efekta. Istovremena primjena ACE inhibitora i NSAIL-a može dovesti do povećanog rizika od pogoršanja bubrežne funkcije, uključujući moguću akutnu bubrežnu insuficijenciju i porast vrijednosti serumskog kalijuma, pogotovo kod pacijenata sa već postojećom slabom funkcijom bubrega. Ovu kombinaciju treba primjenjivati sa oprezom, pogotovo kod starijih osoba. Pacijenti bi trebalo da budu odgovarajuće hidrirani i trebalo bi pratiti njihovu funkciju bubrega po uvođenju istovremene terapije i periodično tokom terapije.

Istovremena primjena koja zahtijeva pažnju:

Antihipertenzivni ljekovi i vazodilatatori:

Istovremena primjena ovih ljekova može povećati hipotenzivni efekat perindoprila. Istovremena primjena sa nitroglicerinom i ostalim nitratima ili ostalim vazodilatatorima može još više sniziti krvni pritisak.

Triciklični antidepresivi/antipsihotici/anestetici:

Istovremena primjena pojedinih anestetika, tricikličkih antidepresiva i antipsihotika sa ACE inhibitorima može dovesti do daljnjeg sniženja krvnog pritiska (vidjeti dio 4.4).

Simpatomimetici:

Simpatomimetici mogu smanjiti antihipertenzivni efekat ACE inhibitora.

Soli zlata:

Nitritoidne reakcije (simptomi uključuju crvenilo lica uz osjećaj vrućine, mučninu, povraćanje i hipotenziju) rijetko su zabilježene pri istovremenoj primjeni parenteralnih soli zlata (natrijum aurotiomalat) i ACE inhibitora, uključujući i perindopril.

Plodnost

Nema dejstava na reproduktivnu sposobnost ili plodnost.

Trudnoća

Ne preporučuje se primjena ACE inhibitora tokom prvog trimestra trudnoće (vidjeti dio 4.4). Primjena ACE inhibitora kontraindikovana je tokom drugog i trećeg trimestra trudnoće (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Epidemiološka ispitivanja teratogenosti kao posljedice izloženosti ACE inhibitorima u prvom trimestru trudnoće nijesu donijela jasan zaključak, međutim, ne može se isključiti povećan rizik. Osim u slučaju kada je liječenje ACE inhibitorom neophodno, u terapiji pacijentkinja koje planiraju trudnoću mora se primijeniti alternativno antihipertenzivno liječenje, koje ima utvrđen profil bezbjednosti za primjenu tokom trudnoće. Kada se ustanovi trudnoća, liječenje perindoprilom potrebno je odmah prekinuti i po potrebi preći na liječenje alternativnim lijekom.

Poznato je da izloženost terapiji ACE inhibitorom tokom drugog i trećeg trimestra trudnoće izaziva fetotoksičnost kod ljudi (oslabljena bubrežna funkcija, oligohidramnion, usporena osifikacija kostiju lobanje) i neonatalnu toksičnost (bubrežna insuficijencija, hipotenzija, hiperkalijemija) (vidjeti dio 5.3). Ako je došlo do izloženosti ACE inhibitoru od drugog trimestra trudnoće nadalje, neophodno je uraditi preglede ultrazvukom zbog procjene bubrežne funkcije i stanja lobanje. Dojenčad majki koje su uzimale ACE inhibitore moraju se pažljivo pratiti zbog mogućnosti pojave hipotenzije (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Dojenje

Obzirom da ne postoje podaci o primjeni perindoprila za vrijeme dojenja, ne preporučuje se njegova primjena u toku dojenja i poželjno je liječenje započeti ljekovima koji imaju ustanovljen bolji bezbjednosni profil tokom dojenja, pogotovo kod novorođenčadi i nedonoščadi.

Lijek Prenessaneo nema direktan uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama, ali individualno se kod nekih pacijenata mogu javiti poteškoće zbog sniženja krvnog pritiska, pogotovo na početku liječenja ili u kombinaciji sa drugim antihpertenzivnim ljekovima.

Posljedica toga može biti smanjenje sposobnosti upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

• Sažetak bezbjednosnog profila

Bezbjednosni profil perindoprila u skladu je sa bezbjednosnim profilom ACE inhibitora:

Najčešća neželjena dejstva prijavljena u kliničkim ispitivanjima i nakon stavljanja lijeka u promet su: ošamućenost, glavobolja, parestezije, vrtoglavica, poremećaji vida, tinitus, hipotenzija, kašalj, dispneja, bol u abdomenu, konstipacija, dijareja, disgeuzija, dispepsija, mučnina, povraćanje, svrab, osip, grčevi mišića i astenija.

• Tabelarni prikaz neželjenih dejstava

Niže su navedena neželjena dejstva uočena pri liječenju perindoprilom tokom kliničkih ispitivanja i/ili nakon stavljanja lijeka u promet, koja su prema učestalosti klasifikovana na sljedeći način:

Veoma često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); povremeno (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); veoma rijetko (<1/10 000); nepoznato (učestalost se ne može procijeniti na osnovu dostupnih podataka).

* Učestalost izračunata iz kliničkih ispitivanja za neželjena dejstva otkrivena iz spontanih prijava

Klinička ispitivanja:

Tokom randomizovanog perioda EUROPA studije, prikupljeni su samo podaci o ozbiljnim neželjenim događajima. Nekoliko pacijenata je imalo ozbiljna neželjena dejstva: 16 (0,3%) od 6122 pacijenata koji su primali perindopril i 12 (0,2%) od 6107 pacijenata koji su primali placebo. Među pacijentima liječenim perindoprilom, hipotenzija je zabilježena kod 6 pacijenata, angioedem kod 3 pacijenta i iznenadni srčani zastoj kod 1 pacijenta. Više je pacijenata prekinulo učešće u ispitivanju zbog kašlja, hipotenzije i drugih oblika intolerancije u grupi koja je dobijala perindopril, nego u grupi koja je dobijala placebo, 6,0% (n=366) prema 2,1% (n=129).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Podaci o predoziranju kod ljudi su ograničeni. Simptomi povezani sa predoziranjem ACE inhibitorima uključuju hipotenziju, cirkulatorni šok, poremećaj elektrolita, oštećenje funkcije bubrega, hiperventilaciju, tahikardiju, palpitacije, bradikardiju, nesvjesticu, anksioznost i kašalj.

Preporučeno liječenje predoziranja sastoji se od intravenske infuzije fiziološkog rastvora (0,9%-tni rastvor natrijum hlorida). Ako dođe do hipotenzije, pacijenta treba postaviti u položaj predviđen za stanje šoka. Ako postoji mogućnost, potrebno je razmotriti liječenje infuzijom angiotenzina II i/ili intravenskom primjenom kateholamina. Perindopril se iz sistemske cirkulacije može ukloniti hemodijalizom (vidjeti dio 4.4). Liječenje elektrostimulatorom srca indikovano je kod bradikardije koja je otporna na terapiju. Potrebno je neprestano nadzirati vitalne znakove, elektrolite u serumu i koncentraciju kreatinina.

Farmakoterapijska grupa: ACE inhibitori, čisti

ATC kod: C09AA04

Mehanizam dejstva

Perindopril je inhibitor enzima koji pretvara angiotenzin I u angiotenzin II (engl. Angiotensin Converting Enzyme – ACE). Angiotenzin konvertujući enzim, odnosno kinaza je egzopeptidaza koja omogućava pretvaranje angiotenzina I u vazokonstriktor angiotenzin II, kao i razgradnju vazodilatatora bradikinina u inaktivni heptapeptid. Inhibicija ACE dovodi do smanjenja količine angiotenzina II u plazmi, što dovodi do porasta reninske aktivnosti u plazmi (putem inhibicije negativne povratne sprege pri oslobađanju renina) i smanjenog lučenja aldosterona. Obzirom na to da ACE inaktivira bradikinin, inhibicija ACE takođe dovodi do povećane aktivnosti cirkulišućih i lokalnih kalikrein-kinin sistema (čime se aktivira sistem prostaglandina). Moguće je da ovaj mehanizam doprinosi dejstvu ACE inhibitora na snižavanje krvnog pritiska i da je djelimično odgovoran za njihova određena neželjena dejstva (kašalj).

Perindopril djeluje preko svog aktivnog metabolita, perindoprilata. Drugi metaboliti ne inhibiraju ACE aktivnost in vitro.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Hipertenzija

Perindopril je aktivan kod svih stepena hipertenzije: blagoj, umjerenoj, teškoj; dokazano je sniženje i sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska u ležećem i u uspravnom položaju. Perindopril smanjuje periferni vaskularni otpor, dovodeći do sniženja krvnog pritiska. Kao posljedica, dolazi do povećanja periferne cirkulacije, bez uticaja na srčani puls.

Protok krvi kroz bubrege u pravilu raste, dok se glomerularna filtracija (GFR, od engl. glomerular filtration rate) obično ne mijenja.

Antihipertenzivna aktivnost je najveća između 4 i 6 sati nakon jedne doze i održava se tokom 24 sata; raspon aktivnosti se kreće od 87% do 100% od maksimalnih dejstava.

Do smanjenja krvnog pritiska dolazi veoma brzo. Kod pacijenata koji pozitivno reaguju na terapiju, normalizacija se postize u roku od mjesec dana i održava se bez nastanka tahifilakse. Prekid liječenja ne dovodi do reaktivne hipertenzije (engl. rebound effect).

Perindopril smanjuje hipertrofiju lijeve komore.

Potvrđeno je da kod ljudi perindopril ima vazodilatatorna svojstva. On poboljšava elastičnost velikih arterija i smanjuje promjer debljine medije i lumena malih arterija.

Kada se daje kao dopunsko liječenje u kombinaciji sa tiazidnim diureticima, postiže se aditivan oblik sinergije. Kombinacijom ACE inhibitora i tiazida, smanjuje se i rizik od hipokalijemije izazvane davanjem diuretika.

Srčana insuficijencija: Perindopril smanjuje rad srca smanjenjem punjenja (engl. pre-load) i pražnjenja (engl. after-load) srca.

Klinička ispitivanja sprovedena na pacijentima sa sa srčanom insuficijencijom pokazala su:

• sniženje pritiska punjenja lijeve i desne komore,
• smanjenje ukupnog perifernog vaskularnog otpora,
• povećanje minutnog volumena srca i poboljšanje srčanog indeksa.

U uporednim kliničkim studijama prva primjena početne doze od 2,5 mg perindoprila kod pacijenata sa blagom do umjerenom srčanom insuficijencijom nije bila povezana sa značajnim smanjenjem krvnog pritiska u poređenju sa placebom.

Pacijenti sa stabilnom koronarnom arterijskom bolešću

EUROPA studija je bila multicentrična, internacionalna, randomizovana, dvostruko slijepa, placebo kontrolisana klinička studija koja je trajala 4 godine. 12218 pacijenata starijih od 18 godina bilo je randomizovano da dobija perindopril tert-butilamin od 8 mg (što odgovara 10 mg perindopril arginina) (n=6110) ili placeba (n=6108).

Pacijenti ispitivane populacije imali su dokazanu koronarnu arterijsku bolest bez dokazanih kliničkih znakova srčane insuficijencije. Od ukupnog broja, 90% pacijenata je ranije imalo infarkt miokarda i/ili je bilo podvrgnuto koronarnoj revaskularizaciji. Većina pacijenata primila je ispitivani lijek u sklopu uobičajenog liječenja koje je uključivalo inhibitore trombocita, ljekove za sniženje koncentracije lipida u krvi i beta-blokatore.

Glavni kriterijum efikasnosti bila je kardiovaskularna smrtnost, nesmrtonosni infarkt miokarda i/ili srčani zastoj sa uspješnim oživljavanjem. Liječenje sa 8 mg perindopril-tert butilamina (što odgovara 10 mg perindopril arginina) jednom dnevno dovelo je do značajnog apsolutnog sniženja primarnog ishoda od 1,9% (smanjenje relativnog rizika za 20%, 95% CI [9,4; 28,6] – p<0,001).

Kod pacijenata sa anamnezom infarkta miokarda i/ili revaskularizacijom zabilježeno je apsolutno sniženje od 2,2%, što odgovara RRR-u (relativno smanjenje rizika, engl. relative risk reduction) od 22,4% (95%CI [12,0; 31,6] – p<0,001) za primarni ishod u poređenju sa placebom.

Pedijatrijska populacija:

Bezbjednost i efikasnost primjene perindoprila nije utvrđena kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina.

U otvorenom ispitivanju nekomparativnog tipa koje je uključilo 62 djece s hipertenzijom uzrasta od 2 do 15 godina (glomerularna filtracija > 30 ml/min/1,73 m2), prosječna primljena doza perindoprila bila je 0,07 mg/kg. Doziranje je bilo individualizovano prema profilu ispitanika i odgovoru krvnog pritiska do maksimalne doze od 0,135 mg/kg/dan.

59 ispitanika je završilo ispitivanje u trajanju od tri mjeseca, a 36 ispitanika je završilo produženje ispitivanja tj. praćeni su tokom najmanje 24 mjeseca (prosjek trajanja ispitivanja je 44 mjeseca).

Sistolni i dijastolni krvni pritisak je ostao stabilan od početka ispitivanja do posljednjeg pregleda kod ispitanika koji su ranije liječeni antihipertenzivima, a kod prethodno neliječenih ispitanika se smanjio.

Na posljednjem pregledu više od 75% djece je imalo sistolni i dijastolni pritisak ispod 95%.

Bezbjednost primjene je bila zadovoljavajuća i u skladu sa poznatim bezbjednosnim profilom perindoprila.

Podaci iz kliničkih ispitivanja dvostruke blokade renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS):

Dva velika randomizovana, kontrolisana ispitivanja (ONTARGET (engl. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (engl. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora sa blokatorom angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje sprovedeno kod pacijenata sa kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi ili sa dijabetesom tipa 2 uz dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje kod pacijenata sa dijabetesom tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom.

Ta ispitivanja nijesu pokazala nikakav značajan povoljan efekat na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalijemije, akutne povrede bubrega i/ili hipotenzije u poređenju sa monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamska svojstva, ti rezultati su relevantni i za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istovremeno primjenjivati kod pacijenata sa dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE (engl. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje dizajnirano za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji ACE inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora kod pacijenata sa dijabetesom tip 2 i hroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar su bili numerički učestaliji u grupi koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a štetni događaji i ozbiljni štetni događaji od značaja (hiperkalijemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su učestalije prijavljeni u grupi koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Resorpcija

Nakon oralne primjene, resorpcija perindoprila je brza i maksimalna koncentracija se postiže nakon jednog sata. Poluvrijeme eliminacije perindoprila u plazmi iznosi 1 sat.

Perindopril je prolijek. Oko 27% ukupne količine orbovanog perindoprila pretvara se u aktivni metabolit perindoprilat. Uz aktivni perindoprilat, iz perindoprila nastaje još pet neaktivnih metabolita. Maksimalna koncentracija perindoprilata u plazmi postiže se za 3 do 4 sata.

Budući da unos hrane smanjuje pretvaranje perindoprila u perindoprilat i time bioraspoloživost, perindopril treba oralno uzimati u obliku jedne dnevne doze prije jutarnjeg obroka.

Dokazana je linearna farmakokinetika perindoprila.

Distribucija

Volumen raspodjele je oko 0,2 l/kg za nevezani perindoprilat. Vezivanje perindoprilata za proteine plazme je 20%, uglavnom za angiotenzin konvertujući enzim, ali je to zavisno od koncentracije.

Eliminacija

Perindoprilat se izlučuje urinom i poluvrijeme eliminacije nevezanog perindoprilataiznosi oko 17 sati, što rezultuje postizanjem stanja ravnoteže u roku od četiri dana.

Posebne populacije

Izlučivanje perindoprilata sporije je kod starijih osoba kao i kod pacijenata sa bubrežnom i srčanom insuficijencijom. Neophodno je prilagođavanje dozu kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom, u skladu sa stepenom oštećenja (klirens kreatinina).

Klirens perindoprilata pri dijalizi iznosi 70 ml/min.

Kinetika perindoprila promijenjena je kod pacijenata sa cirozom jetre: hepatički klirens perindoprila smanjen je na pola. Međutim, količina nastalog perindoprilata nije smanjena, pa dozu ne treba prilagođavati (vidjeti djelove 4.2 i 4.4).

U studijama oralne, hronične toksičnosti sprovedenim na pacovima i majmunima, ciljni organ bio je bubreg, sa reverzibilnim oštećenjem. Mutagenost nije zabilježena u in vitro ili in vivo studijama.

Ispitivanja reproduktivne toksičnosti (na pacovima, miševima, kunićima i majmunima) nijesu pokazala znakove embriotoksičnosti ili teratogenosti. Ipak, pokazalo se da su inhibitori konvertaze angiotenzina, kao grupa, imali neželjena dejstva na kasni fetalni razvoj, uzrokujući smrt ploda i kongenitalne promjene kod glodara i kunića: uočena je pojava žarišta u bubregu i povećana postnatalna smrtnost. Nije bilo uticaja na plodnost mužjaka niti ženke pacova.

Kancerogenost nije utvrđena u dugotrajnim studijama sprovedenim na pacovima i miševima.

kalcijum hlorid heksahidrat

celuloza, mikrokristalna

silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

magnezijum stearat

Nije primjenljivo.

2 godine.

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Blister (OPA/Al/PVC//Al): 30 (3x10) tableta, u kartonskoj kutiji.

Nema posebnih zahtjeva.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek Prenessaneo pripada grupi ljekova koji se nazivaju inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE inhibitori). ACE inhibitori djeluju tako što šire krvne sudove, čime omogućavaju srcu da kroz njih lakše pumpa krv.

Lijek Prenessaneo koristi se za:

• liječenje povišenog krvnog pritiska kod odraslih (hipertenzije),
• smanjenje rizika od srčanih događaja, kao što je srčani udar, kod pacijenata sa stabilnom koronarnom bolešću (bolest srca koja nastaje kada srce ne prima dovoljno kiseonika), koji su već imali srčani udar i/ili koji su podvrgnuti operativnom zahvatu da bi se poboljšao protok krvi srca, tj. da bi se poboljšalo snabdijevanje srčanog mišića krvlju,
• liječenje srčane slabosti kod odraslih (stanja u kojem srce nije u stanju da pumpa dovoljno krvi da bi zadovoljilo potrebe organizma).

Lijek Prenessaneo ne smijete koristiti:

• ako ste alergični na perindopril, neki drugi ACE inhibitor ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6),
• ako ste imali simptome poput zviždanja tokom disanja, oticanja lica, jezika ili grla, intenzivan svrab ili izražen kožni osip, a koji su povezani s prethodnim uzimanjem inhibitora angiotenzin konvertujućeg enzima ili ako ste Vi ili član Vaše porodice doživjeli ove simptome pod bilo kakvim uslovima (stanje koje se naziva angioedem - vrsta koprivnjače sa naglim oticanjem lica i vrata),
• ako ste trudni više od 3 mjeseca (takođe je bolje ne uzimati lijek Prenessaneo u ranoj trudnoći – vidjeti dio „Plodnost, trudnoća i dojenje“),
• ako imate šećernu bolest/dijebetes ili oštećenu bubrežnu funkciju i liječite se lijekom za snižavanje krvnog pritiska koji sadrži aliskiren,
• ako primate dijalizu ili bilo kakvu drugu vrstu filtracije krvi. Zavisno od korišćene mašine, lijek Prenessaneo možda nije prikladan za Vas.
• ako imate probleme sa bubrezima, kada je smanjena njihova snabdjevenost krvlju (stenoza bubrežne arterije),
• ako ste uzimali ili trenutno uzimate sakubitril/valsartan, lijek koji se koristi za liječenje jedne vrste dugotrajnog (hroničnog) stanja srčana insuficijencija kod odraslih, jer je u tom slučaju povećan rizik od angioedema (naglo oticanje potkožnog tkiva na području kao što je vrat) (vidjeti dio „Upozorenja i mjere opreza“ i „Primjena drugih ljekova“).

Upozorenja i mjere opreza:

Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu prije nego što uzmete lijek Prenessaneo ako:

• imate stenozu aorte (suženje glavnog krvnog suda koji izlazi iz srca) ili hipertrofičnu kardiomiopatiju (bolest srčanog mišića) ili stenozu bubrežne arterije (suženje arterije koja snabdijeva bubrege krvlju),
• imate bilo kakvih drugih problema sa srcem,
• imate probleme sa jetrom,
• imate probleme sa bubrezima ili ako idete na hemodijalizu,
• imate povišenu vrijednost hormona aldosterona u krvi (primarni aldosteronizam),
• bolujete od kolagene vaskularne bolesti (bolesti vezivnog tkiva) npr. sistemskog eritemskog lupusa ili sklerodemije,
• bolujete od šećerne bolesti (dijabetesa),
• ste na dijeti sa smanjenim sadržajem soli ili uzimate zamjene soli koji sadrže kalijum,
• ćete primiti anesteziju i/ili se podvrgnuti većem hirurškom zahvatu,
• se morate podvrgnuti postupku afereze LDL-a (postupak pomoću kojeg se holesterol odstranjuje iz krvi pomoću aparata),
• ćete ići na terapiju smanjenja osjetljivosti na alergiju uzrokovanu ubodom pčele ili ose
• ste nedavno imali dijareju ili ste povraćali, ili ste dehidrirani,
• Vam je ljekar rekao da ne podnosite neke šećere,
• uzimate bilo koji od ljekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog pritiska:
• blokator angiotenzin II receptora (ARB) (takođe poznati kao sartani – npr. valsartan, telmisartan, irbesartan), pogotovo ako imate bubrežne tegobe povezane sa šećernom bolešću,
• aliskiren.

Ljekar Vam može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni pritisak i količinu elektrolita (npr. kalijuma) u krvi u redovnim vremenskim intervalima.

Vidjeti takođe informacije pod naslovom „Lijek Prenessaneo ne smijete koristiti“.

• ste pripadnik crne rase možete imati veći rizik od nastanaka angioedema i ovaj lijek može biti manje efikasan u smanjenju Vašeg krvnog pritiska nego kod pripadnika drugih rasa,
• uzimate bilo koji od sljedećih ljekova, povećava se rizik od nastanka angioedema (brzo oticanje potkožnog tkiva u području poput grla):
• racekadotril (primjenjuje se za liječenje dijareje),
• sirolimus, everolimus, temsirolimus i ostali lijekovi koji pripadaju grupi mTOR inhibitora (koriste se kako bi se izbjeglo odbacivanje presađenih organa),
• sakubitril (dostupan u fiksnoj kombinaciji s valsartanom), koji se koristi u liječenju dugotrajne srčane slabosti
• linagliptin, saksagliptin, sitagliptin, vildagliptin i druge ljekove koji pripadaju grupi koja se naziva gliptini (koriste se za liječenje šećerne bolesti).

Angioedem

Angioedem (teška alergijska reakcija praćena oticanjem lica, usana, jezika ili grla sa smetnjama pri gutanju ili disanju) je prijavljen kod pacijenata na terapiji ACE inhibitorima, uključujući lijek Prenessaneo. Može se pojaviti bilo kada tokom liječenja. Ako razvijete takve simptome, treba da prestanete sa uzimanjem lijeka Prenessaneo i javite se odmah ljekaru. Pogledajte takođe dio 4.

Obavezno obavijestite Vašeg ljekara ako mislite da ste trudni (ili biste mogli zatrudnjeti). Lijek Prenessaneo se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni više od 3 mjeseca, jer može uzrokovati ozbiljna oštećenja Vašeg djeteta, ako ga uzimate nakon trećeg mjeseca trudnoće (vidjeti naslov „Plodnost, trudnoća i dojenje“).

Djeca i adolescenti

Primjena perindoprila kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina se ne preporučuje.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove.

Drugi ljekovi mogu uticati na efikasnost terapije lijekom Prenessaneo. Ljekar će Vam možda promijeniti dozu i/ili preduzeti druge mjere opreza. Ovo uključuje:

• druge ljekove za liječenje visokog krvnog pritiska, uključujući neki blokator angiotenzin II receptora (ARB), aliskiren (vidjeti takođe informacije pod naslovima „Lijek Prenessaneo ne smijete koristiti“ i „Upozorenja i mjere opreza“) ili diuretike (ljekovi koji povećavaju izlučivanje mokraće proizvedene u bubrezima),
• diuretike koji štede kalijum (npr. triamteren, amilorid), suplemente kalijuma ili zamjenske soli koji sadrže kalijum) i druge ljekove koji mogu povećati vrijednosti kalijuma u Vašoj krvi (poput heparina, lijeka koji se koristi za razređivanje krvi i sprečavanje nastanka krvnih ugrušaka; trimetoprima i kotrimoksazola poznat i kao trimetoprim/sulfametoksazol za liječenje infekcije uzrokovane bakterijama,
• ljekove koji štede kalijum, a koriste se u liječenju srčane slabosti: eplerenon i spironolakton pri dozama od 12,5 mg do 50 mg na dan,
• litijum za liječenje manije i depresije,
• neesteroidne antiinflamatorne ljekove (npr. ibuprofen) za ublažavanje bola ili visoke doze acetilsalicilne kiseline, supstance prisutne u mnogim ljekovima koji se koriste za ublažavanje bolova i snižavanje tjelesne temperature, kao i za sprečavanje zgrušavanja krvi,
• ljekove koji se koriste u terapiji šećerne bolesti (npr. insulin ili metformin),
• baklofen (za liječenje ukočenosti mišića koja se pojavljuje kod bolesti poput multiple skleroze),
• ljekove za liječenje mentalnih poremećaja kao što su depresija, anksioznost (tjeskoba), shizofrenija itd. (kao što su triciklički antidepresivi, antipsihotici),
• imunosupresive (ljekove koji smanjuju obrambeni mehanizam organizma) koji se koriste u liječenju autoimunih bolesti ili nakon transplantacije u cilju sprečavanja odbacivanja organa (npr. ciklosporin, takrolimus),
• trimetoprim (za liječenje infekcija),
• estramustin (koji se koristi u liječenju karcinoma),
• ljekove koji se najčešće primjenjuju u liječenju dijareje (racekadotril) ili kako bi se izbjeglo odbacivanje presađenih organa (sirolimus, everolimus, temsirolimus i drugi ljekovi koji pripadaju grupi koja se naziva inhibitori mTOR-a). Pogledajte dio „Upozorenja i mjere opreza“.
• sakubitril/valsartan (koristi se u liječenju dugotrajne slabosti srca). Pogledajte djelove „Lijek Prenessaneo ne smijete koristiti“ i „Upozorenja i mjere opreza“.
• alopurinol (za liječenje gihta),
• prokainamid (za liječenje nepravilnog rada srca),
• vazodilatatore, uključujući nitrate (ljekovi koji šire krvne sudove),
• ljekove koji se koriste za liječenje niskog pritiska, šoka ili astme (npr. efedrin, noradrenalin ili adrenalin),
• soli zlata, pogotovo u intravenskoj primjeni (koriste se u liječenju simptoma reumatoidnog artritisa).

Uzimanje lijeka Prenessaneo sa hranom ili pićem

Preporučljivo je uzimati lijek Prenessaneo prije obroka.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Plodnost

Lijek Prenessaneo nema uticaj na reproduktivnu sposobnost ili plodnost.

Trudnoća

Obavezno recite Vašem ljekaru ako mislite da ste trudni (ili planirate trudnoću)). Ljekar će Vam obično savjetovati da prestanete da uzimate lijek Prenessaneo prije nego što zatrudnite ili čim saznate da ste trudni i savjetovaće Vam da uzmete drugi. Lijek Prenessaneo se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni više od 3 mjeseca, jer može ozbiljno naštetiti Vašem djetetu ako se primjenjuje nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Recite Vašem ljekaru ako dojite ili namjeravate da počnete da dojite. Lijek Prenessaneo se ne preporučuje majkama koje doje i Vaš ljekar Vam može propisati drugi lijek ako želite nastaviti s dojenjem, pogotovo ako Vam je dijete novorođenče ili je prijevremeno rođeno.

Uticaj lijeka Prenessaneo na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek Prenessaneo obično ne utiče na pažnju, ali kod pojedinih pacijenata može doći do vrtoglavice i slabosti usled niskog krvnog pritiska. Ukoliko Vam se to dogodi, Vaša sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama može biti smanjena.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Progutajte tabletu sa čašom vode, po mogućnosti svaki dan u isto vrijeme, ujutru prije obroka. Vaš ljekar će odlučiti koju će Vam dozu lijeka propisati.

Tableta se može podijeliti na jednake doze.

Preporučene doze su:

Visoki krvni pritisak

Uobičajena početna doza i doza održavanja je 5 mg jednom dnevno. Nakon mjesec dana, doza se može povećati na 10 mg jednom dnevno, što je ujedno i najveća preporučena doza za liječenje visokog krvnog pritiska.

Ako ste stariji od 65 godina, uobičajena početna doza je 2,5 mg jednom dnevno. Nakon mjesec dana, doza se može povećati na 5 mg jednom dnevno i, ako je potrebno, na 10 mg jednom dnevno.

Srčana slabost

Uobičajena početna doza je 2,5 mg jednom dnevno. Nakon dvije sedmice, doza se može povećati na 5 mg jednom dnevno što je ujedno i najveća preporučena doza za liječenje slabosti srca.

Stabilna koronarna arterijska bolest

Uobičajena početna doza je 5 mg jednom dnevno. Nakon dvije nedjelje, doza se može povećati na 10 mg jednom dnevno, što je ujedno i najveća preporučena doza za ovu indikaciju.

Ako ste stariji od 65 godina, uobičajena početna doza je 2,5 mg jednom dnevno. Nakon nedjelju dana, doza se može povećati na 5 mg jednom dnevno i, ako je potrebno, nakon nedjelju dana na 10 mg jednom dnevno.

Primjena kod djece i adolescenata

Ne preporučuje se primjena kod djece i adolescenata.

Ako ste uzeli više lijeka Prenessaneo nego što je trebalo

Ako ste uzeli previše tableta, odmah se obratite svom ljekaru ili najbližoj ustanovi za pružanje hitne medicinske pomoći. Najčešći simptom predoziranja je pad krvnog pritiska od koga možete osjetiti vrtoglavicu ili nesvjesticu. Ako se to dogodi, može pomoći ležanje sa podignutim nogama.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Prenessaneo

Važno je da lijek uzimate redovno zbog njegovog boljeg dejstva. Ako zaboravite da uzmete jednu dozu lijeka Prenessaneo, uzmite sljedeću dozu u uobičajeno vrijeme. Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu.

Ako prestanete da uzimate lijek Prenessaneo

Kako je terapija lijekom Prenessaneo obično doživotna, porazgovarajte sa svojim ljekarom prije nego što prekinete uzimanje ovog lijeka.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, obratite se ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Prenessaneo može izazvati neželjena dejstva iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Obustavite uzimanje ovog lijeka i obratite se odmah Vašem ljekaru ako se kod Vas pojave sljedeća neželjena dejstva koja mogu biti ozbiljna:

-oticanje lica, usana, usta, jezika ili grla, otežano disanje (angioedem) (Pogledajte dio 2. „Upozorenja i mjere opreza“) (Povremeno - mogu se javiti kod manje od 1 na 100 osoba),

-teška omaglica ili nesvjestica zbog niskog krvnog pritiska (Često - mogu se javiti kod manje od 1 na 10 osoba),

-neobično brzi ili nepravilni otkucaji srca, bol u grudima (angina pektoris) ili srčani udar (Veoma rijetko - mogu se javiti kod manje od 1 na 10 000 osoba),

-slabost u rukama ili nogama ili poteškoće sa govorom koji mogu biti znak mogućeg moždanog udara (Veoma rijetko - mogu se javiti kod manje od 1 na 10 000 osoba),

-pritisak i bolovi u grudima, piskutavo disanje ili poteškoće u disanju (simptomi bronhospazma) (Povremeno - mogu se javiti kod manje od 1 na 100 osoba),

-upala gušterače koja može uzrokovati jak bol u stomaku i leđima, praćen opštim lošim osjećajem (Veoma rijetko - može se javiti kod manje od 1 na 10 000 osoba),

-žuta boja kože ili očiju (žutica) koja može biti znak hepatitisa (Veoma rijetko- može se javiti kod manje od 1 na 10 000 osoba),

-kožni osip koji često počinje pojavom crvenila na koži koje svrbi, a javlja se na licu, rukama ili nogama (multiformni eritem) (Veoma rijetko - može se javiti kod manje od 1 na 10 000 osoba).

Obavijestite svog ljekara ako primijetite bilo koje od navedenih neželjenih dejstava:

Često (mogu se javiti kod manje od 1 na 10 osoba)

• glavobolja,
• omaglica,
• vrtoglavica,
• trnci/žmarci,
• poremećaji vida,
• tinitus (zujanje u ušima),
• kašalj,
• nedostatak vazduha (dispneja),
• poremećaji organa za varenje (mučnina, povraćanje, bol u stomaku, promjene čula okusa, dispepsija ili poremećaj varenja, dijareja i zatvor),
• alergijske reakcije (kao što su kožni osip i svrab),
• grčevi u mišićima,
• osjećaj umora.

Povremeno (mogu se javiti kod manje od 1 na 100 osoba)

• promjene raspoloženja,
• poremećaji spavanja,
• depresija,
• suva usta,
• jak svrab ili teški kožni osip
• grupe mjehurića po koži
• poteškoće s bubrezima,
• impotencija,
• znojenje,
• prekomjeran broj eozinofila (vrste bijelih krvnih ćelija),
• pospanost,
• padanje u nesvijest,
• osjećaj lupanja srca,
• ubrzan rad srca,
• vaskulitis (upala krvnih sudova)
• reakcije fotoosjetljivosti (povećana osjetljivost kože na sunčevo svjetlo),
• artralgija (bolovi u zglobovima),
• mialgia (bolovi u mišićima),
• bol u grudima,
• malaksalost,
• periferni edem,
• povišena tjelesna temperatura,
• padovi,
• promjene u laboratorijskim nalazima: povišena koncentracija kalijuma u krvi koja se vraća na normalu nakon prekida liječenja, niska koncentracija natrijuma, hipoglikemija (veoma niska koncentracija šećera u krvi) kod pacijenata koji boluju od šećerne bolesti, povišene vrijednosti ureje i kreatinina u krvi.

Rijetko (mogu se javiti kod manje od 1 na 1000 osoba)

• pogoršanje psorijaze,
• promjene u laboratorijskim nalazima: povišena vrijednost jetrenih enzima, povišena vrijednost bilirubina u serumu,
• tamna boja mokraće, osjećaj kao da ste ili ste bolesni (mučnina i povraćanje), grčevi u mišićima, zbunjenost i napadi. To mogu biti simptomi stanja zvanog SIADH (neadekvatno izlučivanje antidiuretskog hormona),
• smanjena ili odsutna količina mokrenja,
• naleti crvenila,
• akutni zastoj bubrega.

Veoma rijetko (mogu se javiti kod manje od 1 na 10 000 osoba)

• zbunjenost,
• eozinofilna pneumonija (rijetka vrsta upale pluća)
• rinitis (začepljenje ili curenje nosa),
• poremećaji u vrijednostima krvi kao što su smanjeni broj bijelih i crvenih krvnih ćelija, niski hemoglobin, niski broj trombocita.

Učestalost nepoznata (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

• promjena boje, utrnulost i bol u prstima ruku ili nogu (Raynaudov fenomen).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

4445952500

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na pakovanju “Važi do:”. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Prenessaneo

• Aktivna supstanca je perindopril arginin. Svaka tableta sadrži 5 mg perindopril arginina, što odgovara 3,395 mg perindoprila.
• Pomoćne supstance su kalcijum hlorid heksahidrat; celuloza, mikrokristalna; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni i magnezijum stearat.

Kako izgleda lijek Prenessaneo i sadržaj pakovanja

Bijele ili gotovo bijele tablete oblika kapsule, sa urezima na obje strane. Jedna strana tablete označena je sa V1 - sa V na jednoj strani ureza i 1 na drugoj strani ureza. Dimenzije tablete: približno 8 mm x 5 mm.

Tableta se može podijeliti na jednake doze.

Lijek Prenessaneo je dostupan u kutijama koje sadrže 30 tableta (3x10) u OPA/Al/PVC//Al blisterima.

Nosilac dozvole

D.S.D. „KRKA d.d., Novo mesto“ Slovenija - predstavništvo Podgorica

Svetlane Kane Radević br. 3, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

KRKA d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/24/1090 - 3658 od 28.02.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Februar, 2024. godine