OMNITROPE 10mg/1.5ml rastvor za injekciju u ulošku

Odojčad, djeca i adolescenti

• Poremećaj rasta usljed nedovoljne sekrecije hormona rasta (engl. growth hormone, GH)
• Poremećaj rasta usljed Tarnerovog sindroma
• Poremećaj rasta usljed hronične insuficijencije bubrega
• Poremećaj rasta (trenutna visina SDS < -2.5 i visina u odnosu na roditelje (engl. standard deviation score, SDS)< -1, SDS - skor standardne devijacije) kod niske djece/adolescenata koja su rođena mala za gestacijski uzrast (engl. small for gestational age, SGA), sa tjelesnom masom na rođenju i/ili dužinom ispod -2 standardne devijacije (SD), koja nijesu uspjela da nadoknade zaostajanje u rastu (brzina rasta (engl. height velocity, HV) SDS<0 tokom posljednje godine) do 4. godine života ili kasnije.
• Prader-Willi sindrom (PWS), za poboljšanje rasta i tjelesne konstitucije. Dijagnoza PWS mora biti potvrđena odgovarajućim genetskim testiranjem.

Odrasli

• Supstituciona terapija kod odraslih sa izraženim deficitom hormona rasta.
• Početak bolesti u odrasloj dobi: Pacijenti sa teškim deficitom hormona rasta povezanom sa deficijencijom drugih hormona zbog poznate hipotalamičke ili hipofizne patologije i nedostatkom najmanje jednog hormona hipofize koji nije prolaktin. Ovi pacijenti treba da se podvrgnu odgovarajućem dinamičkom ispitivanju u cilju postavljanja dijagnoze ili isključivanja deficita hormona rasta.
• Početak bolesti u djetinjstvu: Pacijenti sa deficitom hormona rasta tokom djetinjstva zbog kongenitalnih, genetskih, stečenih ili idiopatskih uzroka. Kod pacijenata sa deficitom hormona rasta koji je nastupio u djetinjstvu potrebno je ponovo procijeniti kapacitet lučenja hormona rasta nakon završetka longitudinalnog rasta. Kod pacijenata sa velikom vjerovatnoćom trajne deficijencije hormona rasta, tj. sa kongenitalnim uzrokom ili deficijencije hormona rasta koja je posljedica hipotalamo-hipofizne bolesti ili moždanog insulta, faktor rasta sličan isulinu-I (IGF-I) SSD< -2 bez liječenja hormonom rasta tokom najmanje 4 nedjelje treba smatrati dovoljnim dokazom jake deficijencije hormona rasta.

Kod svih ostalih pacijenata potrebno je odrediti koncentarciju IGF-I i sprovesti jedan test stimulacije hormona rasta.

Dijagnozu i terapiju somatropinom trebalo bi da započne i prati kvalifikovani ljekar sa iskustvom u dijagnozi i liječenju pacijenata sa poremećajima rasta.

Doziranje

Pedijatrijska populacija

Doziranje i način primjene lijeka mora biti individualan.

Poremećaj rasta usljed nedovoljne sekrecije hormona rasta kod pedijatrijskih pacijenata

Generalno, preporučuje se doza od 0.025-0.035 mg/kg/dan ili 0.7-1.0 mg/m²/dan. Primjenjivane su čak i više doze.

Kada deficijencija hormona rasta nastala u djetinjstvu traje do adolescencije, potrebno je nastaviti sa liječenjem kako bi se postigao potpuni tjelesni razvoj (npr. tjelesna konstitucija, koštana masa). U cilju praćenja, postizanje normalne vršne koštane mase definisane kao T-skor > -1 (tj. standardizovan prema prosječnoj vršnoj koštanoj masi kod odraslih mjerenoj dvoenergetskom apsorpciometrijom X-zraka, uzimajući u obzir pol i etičku pripadnost) jedan je od terapijskih ciljeva u prelaznom razdoblju. Za smjernice o doziranju, vidjeti u daljem tekstu dio koji se odnosi na odrasle.

Prader-Willi sindrom, za poboljšanje rasta i tjelesne konstitucije kod pedijatrijskih pacijenata

Generalno, preporučuje se doza od 0.035 mg/kg/dan ili 1.0 mg/m²/dan. Ne smije se premašiti dnevna doza od 2.7 mg. Terapiju ne treba primjenjivati kod pedijatrijskih pacijenata čija je brzina rasta manja od 1 cm za godinu dana i ako se kod ovih pacijenata bliži zatvaranje epifiza.

Poremećaj rasta kod Tarnerovog sindroma

Preporučuje se doza od 0.045-0.050 mg/kg/dan ili 1.4 mg/m²/dan.

Poremećaj rasta usljed hronične insuficijencije bubrega

Preporučuje se doza od 1.4 mg/m²/dan (0.045-0.050 mg/kg/dan). Ako je brzina rasta suviše mala, mogu biti potrebne i veće doze. Nakon 6 mjeseci terapije može biti potrebna korekcija doze (vidjeti dio 4.4).

Poremećaj rasta kod niske djece/adolescenata koja su rođena mala za gestacijsku dob (SGA)

Obično se preporučuje doza od 0.035 mg/kg/dan (1.0 mg/m²/dan) do postizanja konačne visine (vidjeti dio 5.1). Terapiju treba prekinuti nakon prve godine terapije ako je brzina rasta SDS< +1. Terapiju treba prekinuti ako je brzina rasta u visinu <2 cm/godina i ako je, što je potrebno potvrditi, koštana starost >14 godina (djevojčice) ili >16 godina (dječaci), što odgovara zatvaranju epifiza.

Preporuke za doziranje kod pedijatrijskih pacijenata

Deficit hormona rasta kod odraslih

Kod pacijenata koji nastavljaju sa terapijom hormonom rasta nakon djetinjstva u kojem je nastala deficijencija hormona rasta, preporučena doza za ponovni početak liječenja je 0.2- 0.5 mg/dan. Dozu treba postepeno povećavati ili snižavati u zavisnosti od individualnih potreba pacijenta, procijenjenih na osnovu koncentracije IGF-I.

Kod odraslih sa deficijencijom hormona rasta nastalom u odrasloj dobi, terapiju treba započeti malom dozom, od 0.15- 0.3 mg/dan. Dozu treba postepeno povećavati u zavisnosti od individualnih potreba pacijenta, procijenjenih na osnovu koncentracije IGF-I.

U oba slučaja, terapijski cilj treba da budu koncentracije IGF-I u okviru 2 SDS korigovane za srednje vrijednosti starosne dobi zdravih dobrovoljaca. Pacijenti sa normalnom koncentracijom IGF-I na početku terapije treba da dobijaju hormon rasta do postizanja vrijednosti IGF-I u okviru gornje granice normalnog opsega, ne prelazeći 2 SDS. Klinički odgovor i neželjeni efekti takođe se mogu koristiti kao vodič za titriranje doze. Utvrđeno je da postoje pacijenti sa deficijencijom hormona rasta kod kojih vrijednosti IGF-I ne postaju normalne uprkos dobrom kliničkom odgovoru pa njima ne treba povećavati dozu. Dnevne doze održavanja rijetko prelaze 1.0 mg/dan. Kod žena mogu biti potrebne više doze nego kod muškaraca, dok muškarci pokazuju povećanje osjetljivosti na IGF-I tokom vremena. Ovo znači da postoji rizik da su žene, posebno one na supstitucionoj terapiji oralnim estrogenima, izložene manjim dozama GH, dok su muškarci izloženi većim dozama ovog hormona. Zbog toga na svakih 6 mjeseci treba kontrolisati tačnost doze hormona rasta. Kako se normalna fiziološka produkcija hormona rasta smanjuje sa godinama, doze se mogu smanjiti.

Posebne grupe pacijenata

Stariji pacijenti

Kod pacijenata starijih od 60 godina terapiju treba započeti dozom od 0.1-0.2 mg/dan i polako je povećavati u zavisnosti od individualnih potreba pacijenta. Potrebno je koristiti najmanju efektivnu dozu. Doza održavanja kod ovih pacijenata rijetko prelazi 0.5 mg/dan.

Način primjene

Injekciju treba primijeniti subkutano. Mijenjati mjesto primjene lijeka radi sprečavanja lipoatrofije.

Za uputstvo o upotrebi i rukovanju, vidjeti dio 6.6.

• Preosjetljivost na somatropin ili bilo koju od pomoćnih supstanci u lijeku navedenih u dijelu 6.1.
• Somatropin se ne smije primjenjivati ako postoji bilo kakav dokaz tumorske aktivnosti. Intrakranijani tumori moraju biti neaktivni, a antitumorska terapija mora biti završena prije započinjanja terapije hormonom rasta. Terapiju treba prekinuti ako postoje dokazi o rastu tumora.
• Somatropin se ne smije primjenjivati za stimulisanje rasta kod pacijenata kod kojih je došlo do zatvaranja epifiza.
• Pacijenti sa akutnim kritičnim oboljenjima koji imaju komplikacije nakon operacija na otvorenom srcu, abdominalnih operacija, multiplih akcidentalnih trauma, akutne respiratorne insuficijencije ili sličnih stanja, ne smiju se liječiti somatropinom. Za pacijente koji podliježu supstitucionoj terapiji, vidjeti dio 4.4.

Maksimalna preporučena dnevna doza se ne smije prekoračiti (vidjeti dio 4.2).

Sljedljivost

Kako bi se poboljšala sledljivost bioloških ljekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je

jasno evidentirati.

Hipoadrenalizam

Uvođenje terapije somatropinom može rezultirati inhibicijom 11βHSD-1 i smanjenim koncentracijama

kortizola u serumu. Kod bolesnika liječenih somatropinom može se otkriti prethodno nedijagnostikovan centralni (sekundarni) hipoadrenalizam, tako da može biti potrebna supstituciona terapija glukokortikoidima. Pored toga, bolesnicima koji se liječe supstitucionom terapijom glukokortikoidima zbog prethodno dijagnostikovanog hipoadrenalizma može biti potrebno povisiti dozu održavanja ili dozu u stresnim situacijama nakon što započnu liječenje somatropinom (vidjeti dio 4.5).

Primjena s peroralnom estrogenskom terapijom

Ako žena koja uzima somatropin započne peroralnu estrogensku terapiju, možda će biti potrebno

povećati dozu lijeka somatropinom kako bi se koncentracije IGF-1 u serumu održale u okviru normalne granice za starosnu dob. I obrnuto, ako žena koja uzima somatropin prekine peroralnu estrogensku terapiju, dozu lijeka somatropinom možda će biti potrebno sniziti kako bi se izbjegao višak hormona rasta i/ili pojavu neželjenih dejstava (vidjeti dio 4.5).

Osjetljivost na insulin

Somatropin može indukovati stanje insulinske rezistencije. Kod pacijenata sa dijabetes melitusom može biti potrebno prilagođavanje doze insulina nakon uvođenja terapije somatropinom. Pacijente sa dijabetesom, intolerancijom glukoze ili dodatnim faktorima rizika za dijabetes je potrebno pratiti tokom terapije somatropinom.

Funkcija štitaste žlijezde

Hormon rasta pojačava ekstratireoidno pretvaranje T4 u T3, što može dovesti do smanjenja koncentracije T4 i povećanja koncentracije T3 u serumu. Dok su kod zdravih ispitanika vrijednosti perifernih tireoidnih hormona ostale su u referentnom opsegu, kod pacijenata sa subkliničkim hipotireoidizmom teoretski se može razviti hipotireoidizam. Zbog toga je potrebno pratiti funkciju štitne žlijezde kod svih pacijenata. Kod pacijenata sa hipopituitarizmom koji uzimaju standardnu supstitucionu terapiju, mogući efekat liječenja hormonom rasta na funkciju štitne žlijezde mora se posebno pažljivo pratiti.

Neoplazma

Kod deficita hormona rasta, sekundarno usljed terapije malignih oboljenja, preporučuje se da se obrati pažnja na znake recidiva maligniteta. Kod osoba koje su preboljele karcinom u djetinjstvu zabilježen je

povećani rizik od drugog karcinoma kod pacijenata liječenih somatotropinom nakon prvog karcinoma.

Najčešći među tim drugim karcinomima bili su intrakranijalni tumori, posebno meningeomi, kod pacijenata liječenih zračenjem glave zbog prvog karcinoma.

Epifizioliza glave butne kosti

Kod pacijenata sa endokrinim poremećajima, uključujući deficit GH, češća je pojava epifiziolize u području kuka nego u opštoj populaciji. Potrebno je kliničko ispitivanje kod pacijenata koji tokom terapije somatropinom hramlju.

Benigna intrakranijana hipertenzija

U slučaju teških ili ponavljanih glavobolja, problema s vidom, mučnine i/ili povraćanja, preporučuje se fundoskopija zbog mogućeg edema papile. Ako se potvrdi edem papile, treba razmotriti dijagnozu benigne intrakranijalne hipertenzije i, ako je potrebno, prekinuti terapiju hormonom rasta. Do danas nema dovoljno dokaza kako bi se dali specifični savjeti o nastavku terapije hormonom rasta kod pacijenata sa izliječenom intrakranijalnom hipertenzijom. Ako se ponovno započne terapija hormonom rasta, potrebno je pažljivo praćenje pojave simptoma intrakranijalne hipertenzije.

Leukemija

Leukemija je zablilježena kod malog broja pacijenata sa deficijencijom hormona rasta, od kojih su neki bili liječeni somatropinom. Međutim, nema dokaza da je incidenca leukemije povećana kod osoba koje primaju hromone rasta kod kojih nijesu prisutni predisponirajući faktori.

Antitijela

Mali procenat pacijenata može razviti antitijela na Omnitrope. Omnitrope je izazvao stvaranje antitijela kod približno 1% pacijenata. Ova antitijela imaju malu sposobnost vezivanja, pa nemaju efekat na brzinu rasta. Testiranje na antitijela na somatropin treba sprovesti kod svakog pacijenta sa inače neobjašnjivim izostankom odgovora.

Pankreatitis

Iako je rijedak, pankreatitis treba uzeti u obzir kod djece liječene somatropinom kod kojih se ispolji abdominalni bol.

Skolioza

Poznato je da je skolioza češća kod nekih grupa pacijenata liječenih somatropinom. Pored toga, brz rast kod svakog djeteta može izazvati progresiju skolioze. Nije dokazano da somatropin povećava učestalost ili težinu skolioze. Tokom liječenja treba pratiti znakove skolioze.

Akutna kritična bolest

Dejstvo somatropina na oporavak ispitivano je u dvije placebo-kontrolisane studije koje su uključivale 522 kritično bolesna odrasla pacijenta sa komplikacijama nakon operacije na otvorenom srcu, abdominalne operacije, višestruke traume ili akutne respiratorne insuficijencije. Smrtnost je bila veća kod pacijenata liječenih sa 5,3 ili 8 mg somatropina dnevno, nego kod pacijenata koji su primali placebo, 42% naspram 19%. Na osnovu ovih informacija, ovakvi pacijenti ne smiju se liječiti somatropinom. Pošto nema dostupnih informacija o bezbjednosti supstitucione terapije hormonom rasta kod pacijenata u akutnom kritičnom stanju, potrebno je proceniti koristi od produženja ove terapije u takvoj situaciji, u odnosu na moguće rizike koje to produženje uključuje.

Kod svih pacijenata kod kojih se razvije druga ili slična akutna kritična bolest, mora se procijeniti moguća korist od daljeg liječenja somatropinom u odnosu na moguće rizike koje to produženje uključuje.

Stariji pacijenti

Iskustvo kod pacijenata starijih od 80 godina je ograničeno. Stariji pacijenti mogu biti osjetljiviji na djelovanje Omnitrope-a i stoga mogu biti skloniji razvoju neželjenih reakcija.

Prader-Willi sindrom (PWS)

Kod pacijenata sa PWS, terapiju treba uvek kombinovati sa restriktivnom kalorijskom dijetom.

Postoje izvještaji o fatalnom ishodu koji se dovodi u vezu sa primjenom GH kod pedijatrijskih pacijenata sa PWS koji su imali jedan ili više navedenih faktora rizika: izražena gojaznost (pacijenti sa odnosom tjelesne mase/visine koji prelazi 200%), ranija oslabljena respiratorna funkcija ili apneja u snu ili neodređena respiratorna infekcija. Pacijenti sa PWS i jednim ili više ovih faktora rizika mogu biti pod povećanim rizikom.

Kod pacijenta sa PWS, prije započinjanja terapije somatropinom, treba utvrditi da li postoji opstrukcija gornjih respiratornih puteva, apneja u snu ili respiratorna infekcija.

Ako se tokom provjere postoji li opstrukcija gornjih disajnih puteva pronađu patološki nalazi, dijete treba uputiti specijalisti otorinolaringologu zbog liječenja i rješavanja respiratornog poremećaja prije započinjanja liječenja hormonom rasta.

Prije započinjanja liječenja hormonom rasta treba provejriti da li postoji apneja u snu priznatim metodama kao što su polisomnografija ili noćna oksimetrija. U slučaju sumnje na apneju u snu, pacijent se mora nadzirati.

Ako se tokom terapije somatropinom kod pacijenata jave znaci opstrukcije gornjih disajnih puteva (uključujući pojavu ili pojačanje hrkanja), terapiju treba prekinuti i sprovesti novo otorinolaringološko ispitivanje.

Kod svih pacijenata sa PWS mora se ispitati postojanje apneje u snu i ako se sumnja na ovo stanje potrebno je pratiti pacijenta. Kod svih pacijenata sa PWS moraju se pratiti znaci respiratorne infekcije koja se mora što prije dijagnostikovati a zatim i primjeniti agresivna terapija.

Kod svih pacijenata sa PWS mora se sprovoditi efikasna kontrola tjelesne mase prije i tokom terapije somatropinom.

Iskustvo kod dugotrajne terapije kod odraslih i pacijenata sa PWS je ograničeno.

Djeca koja su rođena mala za gestacijsku dob

Kod niske djece/adolescenata koji su rođeni niski za gestacijsku dob, prije započinjanja terapije potrebno je isključiti ostale medicinske razloge ili terapije koje bi mogle da objasne poremećaj rasta.

Kod SGA djece/adolescenata preporučuje se mjerenje insulina i glukoze u krvi natašte, prije započinjanja terapije, a zatim i jednom godišnje. Kod pacijenata sa povećanim rizikom od dijabetes melitusa (npr. porodična anamneza o dijabetesu, gojaznost, teška insulinska rezistencija, akantoza-acanthosis nigricans) potrebno je uraditi oralni glukoza tolerans test (OGTT). Ako se pojave očigledni znaci dijabetesa, ne smije se primjenjivati hormon rasta.

Kod SGA djece/adolescenata preporučuje se mjerenje vrijednosti IGF-I prije započinjanja terapije, a zatim i dva puta godišnje. Ako na ponovljenim mjerenjima vrijednosti IGF-I premaše +2SD u poređenju sa referencama za starosnu dob i pubertetski status, može se uzeti u obzir odnos IGF-I/IGFBP-3 radi prilagođavanja doze.

Iskustvo u započinjanju terapije kod SGA pacijenata neposredno prije početka puberteta je ograničeno. Zbog toga se ne preporučuje započinjanje terapije neposredno prije početka puberteta. Iskustvo kod pacijenata sa Silver-Russell sindromom je ograničeno.

Ukoliko se prekine sa terapijom hormona rasta kod djece/adolescenata SGA prije dostizanja konačne visine, može se izgubiti nešto od dobitka na visini postignut liječenjem.

Hronična bubrežna insuficijencija

Kod hronične bubrežne insuficijencije, prije započinjanja terapije funkcija bubrega treba da bude ispod 50% od normalne. Da bi se potvrdio poremećaj rasta, potrebno je pratiti rast tokom godinu dana prije uvođenja terapije. Tokom ovog perioda, potrebno je započeti konzervativno liječenje bubrežne insuficijencije (koja uključuje kontrolu acidoze, hiperparatireoidizma i nutritivni status) i održavati ga tokom terapije.

Kod transplantacije bubrega terapiju treba prekinuti.

Do danas, nijesu dostupni podaci o konačnoj visini kod pacijenata sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom koji su liječeni ovim lijekom.

Sadržaj natrijuma

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po ml, što je suštinski „bez natrijuma“

Istovremeno liječenje glukokortikoidima inhibira efekte lijeka Omnitrope na stimulisanje rasta. Pacijentima s nedostatkom ACTH-a treba pažljivo prilagoditi supstitucionu terapiju glukokortikoidima

kako bi se izbjegao inhibitorni efekat na rast.

Hormon rasta smanjuje konverziju kortizona u kortizol i može otkriti prethodno neotkriveni centralni hipoadrenalizam ili dovesti do neefikasnosti niskih doza supstitucione terapije glukokortikoidima (vidjeti dio 4.4).

Kod žena na supstitucionoj peroralnoj estrogenskoj terapiji možda će biti potrebna viša doza hormona

rasta kako bi se postigao cilj liječenja (vidjeti dio 4.4).

Podaci iz studija interakcija koje su sprovedene kod odraslih osoba sa deficitom hormona rasta ukazuju da primjena somatropina može povećati klirens ljekova za koje se zna da se metabolišu putem izoenzima citohroma P450. Može doći do znatnog porasta klirensa ljekova koje se metabolišu putem citohroma P450 3A4 (npr. Polni steroidi, kortikosteroidi, antikonvulzivi i ciklosporin) što dovodi do smanjenja koncentracija ovih ljekova u plazmi. Klinički značaj ovih nalaza nije poznat.

Takođe, vidjeti dio 4.4, dio koji se odnosi na dijabetes melitus i bolesti tiroidne žlijezde i dio 4.2, dio koji se odnosi na terapiju oralnim estrogenima.

Plodnost

Nijesu sprovedene studije uticaja lijeka Omnitrope na plodnost.

Trudnoća

Nema podataka ili su podaci o primjeni somatropina u trudnica ograničeni. Ispitivanja na životinjama su nedovoljna za konačan zaključak o reproduktivnoj toksičnosti (vidjeti dio 5.3). Ne preporučuje se primjena somatropina tokom trudnoće niti kod žena u reproduktivnoj dobi koje ne koriste kontracepciju.

Dojenje

Nijesu sprovedene kliničke studije ljekova koji sadrže somatropin kod dojilja. Nije poznato da li se somatotropin izlučuje u mlijeko, ali je izrazito mala vjerovatnoća resorpcije neizmijenjenog proteina iz gastrointestinalnog trakta odojčeta. Zbog toga je potreban oprez kada se lijek Omnitrope primjenjuje kod dojilja.

Omnitrope ne utiče ili zanemarljivo utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Sažetak bezbjednosnog profila

Kod pacijenata sa nedostatkom hormona rasta prisutna je deficijencija ekstracelularnog volumena. Ova deficijencija se veoma brzo koriguje, nakon početka terapije somatropinom. Kod odraslih pacijenata česte su neželjene reakcije povezane sa zadržavanjem tečnosti, kao što su periferni edem, edem lica mišićno-koštana ukočenost, artralgija, mialgija i parestezije.

Ove neželjene reakcije su blage do umjerene, javljaju se tokom prvih nekoliko mjeseci terapije i povlače se spontano ili nakon smanjenja doze.

Incidencija ovih neželjenih reakcija povezana je sa primjenjenom dozom, starošću pacijenta i vjerovatno je obrnuto proporcionalna uzrastu pacijenata u vrijeme pojave nedostatka hormona rasta. Kod djece, ovakve neželjene reakcije javljaju se povremeno.

Lijek Omnitrope dovodi do stvaranja antitijela kod približno 1% pacijenata. Sposobnost vezivanja ovih antitijela bila je mala i njihovo stvaranje nije bilo povezano sa bilo kakvim kliničkim promjenama kod pacijenata (videti dio 4.4).

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Tabele 1-6 prikazuju neželjene reakcije koje su razvrstane na osnovu klasifikacije prema sistemima organa i učestalosti prema sledećoj konvenciji: veoma često (>1/10), često (>1/100 do <1/10) , povremeno (>1/1000 do < 1/100) , rijetko (>1/10000 do <1/1000), veoma rijetko (<1/10000), nepoznate učestalosti (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka)

Simptomi:

Akutno predoziranje može dovesti na početku do hipoglikemije, a kasnije do hiperglikemije.

Dugotrajno predoziranje može dovesti do pojave znakova i simptoma za koje se zna da se javljaju kod povećanja humanog hormona rasta.

Farmakoterapijska grupa: hormoni prednjeg režnja hipofize i njihovi analozi

ATC kod: H01AC01

Lijek Omnitrope pripada grupi biološki sličnih ljekova (biosimilari). Detaljnije informacije dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu.

Mehanizam dejstva

Somatropin je jak metabolički hormon važan za metabolizam lipida, ugljenih hidrata i proteina. Kod djece sa nedovoljno endogenog hormona rasta, somatropin stimuliše linearni rast i povećava brzinu rasta. Kod odraslih i djece, somatropin održava normalan sastav organizma povećavanjem zadržavanja azota i stimulacijom rasta skeletnih mišića, kao i mobilizacijom tjelesne masti. Viscelarno masno tkivo je naročito osjetljivo na somatropin. Pored pojačavanja lipolize, somatropin smanjuje i preuzimanje triglicerida u depoe tjelesne masti. Somatropin povećava koncentraciju IGF-1 faktor rasta sličan insulinu-1) i IGFBP3 (protein koji vezuje faktor rasta sličan insulinu-3) u serumu. Pored toga, zabilježena su i sljedeća djelovanja.

Farmakodinamski efekti

Metabolizam lipida

Somatropin indukuje jetrene receptore za LDL holesterol i utiče na profil lipida i lipoproteina u serumu. Primjena somatropina kod pacijenata sa deficitom hormona rasta generalno smanjuje LDL i apolipoprotein B u serumu. Takođe se može uočiti i smanjenje ukupnog holesterola u serumu.

Metabolizam ugljenih hidrata

Somatropin povećava vrijednosti insulina, ali glukoza u krvi izmjerena natašte obično ostaje nepromijenjena. Kod djece sa hipopituitarizmom može se javiti hipoglikemija na tašte. Ovo stanje je reverzibilno sa somatropinom.

Metabolizam vode i minerala

Deficit hormona rasta je povezan sa smanjenjem volumena plazme i ekstracelularne tečnosti. Oba volumena se brzo povećavaju nakon liječenja somatropinom. Somatropin indukuje zadržavanje natrijuma, kalijuma i fosfata.

Metabolizam kostiju

Somatropin stimuliše pregradnju kostiju. Dugotrajna primjena somatropina kod pacijenata sa deficitom hormona rasta sa neutropenijom dovodi do porasta sadržaja minerala i gustine kostiju na mjestima opterećenja.

Fizički kapacitet

Snaga mišića i sposobnost za fizičke vježbe poboljšavaju se poslije dugotrajnog liječenja somatropinom. Somatropin povećava i minutni volumen srca, ali mehanizam još uvek nije razjašnjen. Tom efektu može da doprinese smanjenje perifernog vaskularnog otpora.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Tokom kliničkih studija kod niske djece/adolescenata koji su rođeni mali za gestacijsku dob za liječenje su korišćene doze od 0.033 i 0.067 mg somatropina/kg tjelesne mase/dan do postizanja konačne visine. Kod 56 neprekidno liječenih pacijenata koji su dostigli (skoro) konačnu visinu, srednja promjena u visini od početka liječenja iznosila je +1.90 SDS (0.033 mg/kg tjelesne mase/dan) i +2.19 SDS (0.067 mg somatropina/kg tjelesne mase/dan). Podaci iz literature od neliječene djece/adolescenata koji su rođeni mali za gestacijsku dob bez ranog spontanog ubrzanog rasta, sugerišu kasniji rast od 0.5 SDS.

Iskustvo postmarketinških studija:

Međunarodni, neinterventni, nekontrolisani, longitudinalni, otvoreni i multicentrični, dobrovoljni PASS kategorije 3, dizajniran da evidentira podatke o bezbjednosti i efikasnosti 7359 pedijatrijskih pacijenata liječenih Omnitropom u različitim indikacijama, sproveo je Sandoz između 2006. i 2020. u 11 evropskih zemalja, u Sjevernoj Americi, Kanadi, Australiji i Tajvanu.

Glavne pedijatrijske indikacije bile su: GHD (57,9%), SGA (26,6%), TS (4,9%), ISS (3,3%), PVS (3,2%) i CRI (1,0%). Većina pacijenata nije prethodno primjenjivala tretman rhGH (86,0%). U svim indikacijama, najčešća neželjena dejstva sa sumnjom na uzročnu vezu sa liječenjem Omnitropeom kod pacijenata bili su glavobolja (1,6%), bol na mjestu injekcije (1,1%), hematom na mjestu injekcije (1,1%) i artralgija (0,6%), procijenjeno u 7359 pedijatrijski pacijenti (SAF). Većina neželjenih dejstava za koje je procjenjeno da su povezani sa liječenjem somatropinom očekivani su na osnovu SmPC-a i poznatih za ovu vrstu klase molekula (GH). Intenzitet većine AE je bio blag ili umjeren.

Rezultati efikasnosti, procijenjeni na 6589 pedijatrijskih pacijenata (EFF koji se sastoji od 5671 prethodno liječenih, 915 prethodno liječenih rhGH i 3 pacijenta sa nedostajućim informacijama prije tretmana), pokazuju da je liječenje somatropinom bilo efikasno i rezultiralo je značajnim povećanjem rasta koji je u skladu sa objavljeno u opservacionim studijama drugih odobrenih ljekova za rhGH: medijana H SDS se efektivno povećala sa -2,64 na početku na -1,97 nakon 1 godine i na -0,98 nakon 5 godina liječenja kod pacijenata koji prethodno nisu primali ovu terapiju, a medijana H SDS se povećala sa -1,49 na -1,21 posle 1 godine i do -0,98 posle 5 godina liječenja somatropinom kod pacijenata koji su prethodno liječeni. 1628/6589 (24,7%) pacijenata EFF-a dostiglo je konačnu visinu prema mišljenju ljekara (netretiranih pacijenata: 1289/5671, 22,7%); rhGH prethodno tretiran: 338/915, 36,9%). Medijan (opseg) konačnog H SDS kod netretiranih pacijenata -1,51 (-9,3 do 2,7) i -1,43 (-8,7 do 2,1) kod prethodno liječenih pacijenata.

Resorpcija

Bioraspoloživost subkutano primijenjenog somatropina iznosi približno 80% i kod zdravih ispitanika i kod pacijenata sa deficitom hormona rasta.

Subkutana doza od 5 mg Omnitrope 10 mg/1,5 ml, rastvor za injekciju kod zdravih odraslih osoba dovodi do vrijednosti Cmax od 74 ± 22 μg/l u serumu, odnosno srednje vrijednosti tmax od 3,9 ± 1,2 sata.

Subkutana doza od 5 mg Omnitrope 15 mg/1,5 ml, rastvor za injekciju kod zdravih odraslih osoba dovodi do vrijednosti Cmax od 52 ± 19 μg/l u serumu, odnosno srednje vrijednosti tmax od 3,7 ± 1,2 sata.

Eliminacija

Srednje terminalno poluvrijeme eliminacije somatropina poslije intravenske primjene kod odraslih pacijenata sa deficitom hormona rasta je oko 4.0 sata. Međutim, nakon subkutane primjene lijeka Omnitrope 5 mg/1.5 ml, Omnitrope 10 mg/1,5 ml, rastvor za injekciju, dostiže se poluvrijeme eliminacije od 3 sata. Međutim, nakon subkutane primjene Omnitrope 15 mg/1,5 ml, rastvor za injekciju dostiže se poluvrijeme od 2,76 sata. Uočena razlika se vjerovatno javlja zbog spore resorpcije sa mjesta primjene lijeka nakon subkutane primjene.

Posebne populacije

Čini se da je apsolutna bioraspoloživost slična kod muškaraca i žena nakon subkutane primjene.

Informacije o farmakokinetici somatropina kod gerijatrijske i pedijatrijske populacije, kod različitih rasa i kod pacijenata sa insuficijecijom bubrega, jetre ili srca nedostaju ili su nepotpune.

U studijama subakutne toksičnosti i lokalne podnošljivosti lijeka Omnitrope, nijesu uočeni klinički značajni efekti.

U ostalim studijama sa somatropinom koje se tiču generalne toksičnosti, lokalne podnošljivosti i reproduktivne toksičnosti nijesu uočeni klinički značajni efekti.

In vitro i in vivo studije genotoksičnosti sa somatropinom, u smislu genskih mutacija i indukcije hromozomskih aberacija bile su negativne.

U jednoj in vitro studiji sprovedenoj na limfocitima pacijenta poslije dugotrajnog liječenja somatropinom i poslije dodavanja radiomimetičkog lijeka bleomicina uočena je povećana fragilnost hromozoma. Klinički značaj ovog nalaza nije jasan.

U drugoj studiji sa somatropinom, nije uočeno povećanje hromozomskih abnormalnosti u limfocitima pacijenata koji su dugotrajno liječeni somatropinom.

Omnitrope, 10 mg/1.5 ml

Dinatrijum hidrogenfosfat heptahidrat

Natrijum dihidrogenfosfat dihidrat

Poloksamer 188

Fenol

Glicin

Voda za injekcije

Omnitrope, 15 mg/1.5 ml

Dinatrijum hidrogenfosfat heptahidrat

Natrijum dihidrogenfosfat dihidrat

Natrijum hlorid

Poloksamer 188

Fenol

Voda za injekcije

U odsustvu studija kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati sa ostalim ljekovima.

18 mjeseci.

Rok upotrebe nakon otvaranja:

Nakon prve upotrebe uložak treba da ostane u penu. Čuvati u frižideru (2ºC - 8ºC), najduže 28 dana. Čuvati i transportovati u frižideru (2ºC - 8ºC). Ne zamrzavati. Čuvati u originalnom penu, radi zaštite od svjetlosti.

Neotvoreni uložak:

Čuvati i transportovati u frižideru (2ºC - 8ºC). Ne zamrzavati. Čuvati u originalnom pakovanju, radi zaštite od svjetlosti.

Za uslove čuvanja nakon prvog otvaranja, vidjeti dio 6.3.

Unutrašnje pakovanje je stakleni uložak (bezbojno staklo tipa I) sa klipom (silikonizirani bromobutil) na jednoj strani, diskom (bromobutil) i poklopcem (aluminijum) na drugoj strani, koji sadrži 1.5 ml rastvora. Stakleni uložak je trajno ugrađen u prozirni kontejner i sastavljen sa plastičnim mehanizmom sa štapićem sa navojima na jednom kraju.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 uložak i Uputstvo za lijek.

Lijek Omnitrope je sterilni rastvor za subkutanu primjenu koji se nalazi u staklenom ulošku.

Za višekratnu primjenu. Primjenjivati samo sa SurePal 10, injekciono sredstvo specijalno napravljeno za upotrebu Omnitrope, rastvor za injekciju u ulošku 10 mg/1.5 ml i SurePal 15 za upotrebu lijeka Omnitrope, rastvor za injekciju u ulošku 15 mg/1.5 ml. Lijek treba primjeniti pomoću sterilnih pen igala za jednokratnu upotrebu. Ljekari i drugo kvalifikovano medicinsko osoblje trebali bi na adekvatan način da obuče pacijente i njihove staratelje kako bi pravilno koristili Omnitrope uložak i pen.

U nastavku su navedene opšte preporuke za proceduru primjene lijeka. Instrukcije proizvođača za svaki pen moraju se pratiti radi punjenja uloška, pričvršćivanja injekcione igle i primjene lijeka.

• Potrebno je oprati ruke.
• Ako je rastvor zamućen ili sadrži čestice, ne smije se koristiti. Sadržaj mora biti bistar i bezbojan.
• Dezinfikujte gumenu membranu uloška čistim ubrusom.
• Ubacite uložak u SurePal prateći instrukcije o upotrebi koje se dobijaju sa penom.
• Očistite mjesto primjene injekcije sa vatom natopljenom alkoholom.
• Primijenite odgovarajuću dozu u vidu subkutane injekcije pomoću sterilne pen igle. Uklonite pen iglu i bacite je u skladu sa propisima.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima

Lijek Omnitrope uzimajte uvijek tačno onako kako vam je to objasnio Vaš ljekar, farmaceut ili medicinska sestra. Ako nijeste sasvim sigurni, provjerite sa svojim ljekarom, medicinskom sestrom ili farmaceutom.

Doza zavisi od Vaše tjelesne visine, stanja zbog koga dobijate ovaj lijek i koliko dobro hormoni rasta djeluju na Vas. Ljekar će Vas obavijestiti o dozi lijeka Omnitrope u miligramima (mg) koja je određena posebno za Vas prema Vašoj tjelesnoj masi u kilogramima (kg) ili prema površini tijela u kvadratnim metrima (m²) izračunato na osnovu visine i tjelesne mase, kao i rasporedu liječenja. Nemojte sami, bez savjetovanja sa ljekarom, menjati dozu, ni raspored liječenja.

Preporučena doza je:

Djeca sa nedostatkom hormona rasta:

0.025-0.035 mg/kg tjelesne mase na dan ili 0.7-1.0 mg/ m² tjelesne površine na dan. Mogu se koristi i veće doze. Ako se nedostatak hormona rasta nastavi i tokom adolescencije, liječenje lijekom Omnitrope je potrebno nastaviti dok se ne završi fizički razvoj.

Djeca sa Turnerovim sindromom:

0.045-0.050 mg/kg tjelesne mase na dan ili 1.4 mg/ m² tjelesne površine na dan.

Djeca sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom:

0.045-0.050 mg/kg tjelesne mase na dan ili 1.4 mg/ m² tjelesne površine na dan. Mogu biti potrebne veće doze ako brzina rasta suviše mala. Može biti potrebno prilagođavanje doze nakon 6 mjeseci terapije.

Djeca sa Prader-Willijevim sindromom:

0.035 mg/kg tjelesne mase na dan ili 1.0 mg/ m² tjelesne površine na dan. Dnevna doza ne smije da premaši 2.7 mg. Terapija se ne smije primjenjivati kod djece koja su skoro prestala da rastu poslije puberteta.

Djeca koja su rođena manja ili lakša nego što se očekuje i sa poremećajem rasta:

0.035 mg/kg tjelesne mase na dan ili 1.0 mg/ m² tjelesne površine na dan. Terapiju je važno nastaviti sve dok se ne dostigne konačna visina. Terapiju treba prekinuti poslije godinu dana ako ne reagujete na terapiju ili ako ste dostigli Vašu konačnu visinu i prestali da rastete.

Odrasli sa nedostatkom hormona rasta:

Ako nastavite da primjenjujete Omnitrope nakon sprovedenog liječenja tokom detinjstva, potrebno je započeti sa dozom od 0.2- 0.5 mg/dan.

Ovu dozu treba postepeno povećavati ili snižavati u zavisnosti od razultata analize krvi, kao i kliničkog odgovora i neželjenih efekata.

Ako nedostatak hormona rasta nastane tokom odraslog doba, treba započeti sa dozom od 0.15-0.3 mg na dan. Ovu dozu treba postepeno povećavati u skladu sa rezultatima analiza krvi kao i kliničkog odgovora i neželjenih efekata. Dnevna doza održavanja retko premašuje 1.0 mg na dan. Ženama može biti potrebna veća doza nego muškarcima. Osobe starije od 60 godina treba da započnu liječenje dozom od 0.1- 0.2 mg/dan, koju treba polako povećavati u zavisnosti od individualnih potreba svakog pacijenta. Doziranje treba pratiti na svakih 6 mjeseci. Treba koristiti minimalnu efikasnu dozu. Pratiti uputstva koja ste dobili od svog ljekara.

Ubrizgavanje lijeka Omnitrope

Lijek Omnitrope je namijenjen za višekratnu primjenu. Primjenjivati samo sa SurePal 5, injekciono sredstvo specijalno napravljeno za upotrebu Omnitrope, rastvor za injekciju u ulošku, 5 mg/1.5 ml, SurePal 10 za upotrebu lijeka Omnitrope, rastvor za injekciju u ulošku 10 mg/1.5 ml i SurePal 15 za upotrebu lijeka Omnitrope, rastvor za injekciju u ulošku 15 mg/1.5 ml.

Lijek je namijenjen za supkutanu primjenu. Lijek se primjenjuje pomoću kratkih injekcionih igala u potkožno masno tkivo. Ljekar će Vam objasniti kako da pravilno koristite lijek Omnitrope. Uvijek koristite lijeka kako Vam je ljekar objasnio. Ako nijeste sigurni, posavjetujte se sa ljekarom ili farmaceutom.

Kako da ubrizgate lijek Omnitrope

U daljem tekstu su navedene instrukcije kako da sami sebi date lijek Omnitrope. Molimo Vas da pažljivo pročitate instrukcije i pratite ih korak po korak. Vaš ljekar će Vam pokazati kako da sami sebi date ovaj lijek. Nemojte pokušavati sa primjenom lijeka ako nijeste sigurni da ste razumeli proceduru i opremu za primjenu injekcije.

• Omnitrope se daje kao potkožna injekcija
• Pažljivo pogledajte rastvor lijeka prije njegovog injektovanja i koristite ga samo ako je bistar i bezbojan.
• Mijenjajte mjesto injekcije da bi se smanjili što je više moguće rizik od lokalne lipoatrofije (smanjenje lokalnog potkožnog masnog tkiva)

Priprema:

Prikupite neophodne djelove prije početka primjene:

• uložak sa lijekom Omnitrope
• SurePal 5, SurePal 10 ili SurePal 15- specijalno napravljene za primjenu lijeka Omnitrope 5 mg/1.5 ml rastvor za injekciju u ulošku, Omnitrope 10 mg/1.5 ml rastvor za injekciju u ulošku, odnosno Omnitrope 15 mg/1.5 ml rastvor za injekciju u ulošku (pen se ne nalazi u pakovanju lijeka, vidjeti Uputstvo za upotrebu koje se nalazi u pakovanju SurePal 5, SurePal 10 ili SurePal 15)
• pen igla za subkutanu primjenu
• 2 ubrusa za čišćenje (ne nalaze se u pakovanju)

Operite ruke prije nego što nastavite sa sljedećim korakom.

Injekcija lijeka Omnitrope

• Ubrusom za čišćenje očistite gumenu membranu uloška
• Sadržaj mora biti bistar i bezbojan.
• Ubacite uložak u pen za injekciju. Pridržavajte se Uputstva za upotrebu pena. Da bi podesili pen odaberite dozu.
• Izaberite mjesto za primjenu injekcije. Najbolja mjesta za injekciju su tkiva sa slojem masti između kože i mišića, kako što su butina ili stomak (osim predio pupka ili struka).
• Primijenite injekciju na udaljenosti od najmanje 1 cm od prethodnog mjesta injekcije, mijenjajte mjesto primjene lijeka, kako su Vas obučili.
• Prije primjene lijeka, očistite kožu vatom natopljenom alkoholom. Sačekajte da se osuši.
• Ubrizgajte lijek kako Vas je ljekar obučio.

Nakon primjene injekcije

• Nakon primjene injekcije, pritisnite injekciono mjesto malom kompresom ili sterilnom gazom tokom nekoliko sekundi. Nemojte masirati injekciono mjesto.
• Izvadite iglu iz pena koristeći spoljašnju kapicu za iglu i iglu bacite. Ovo će sačuvati sterilnost i sprečiti curenje rastvora lijeka. Takođe će spriječiti vraćanje vazduha u pen i blokiranje igle. Nemojte dijeliti igle sa drugima. Nemojte deliti pen sa drugima.
• Ostavite uložak da stoji u samom penu, stavite poklopac na pen i čuvajte ga u frižideru.
• Rastvor mora biti bistar nakon vađenja iz frižidera. Nemojte koristi ako je rastvor mutan ili sadrži čestice.

Ako ste uzeli više lijeka Omnitrope nego što je trebalo

Ako ste uzimali više lijeka Omnitrope nego što bi trebalo, kontaktirajte Vašeg ljekara ili farmaceuta što je prije moguće. Predoziranje može dovesti do pada ili porasta vrijednosti šećera u krvi. Možete osjećati drhtavicu, znojenje, pospanost ili se generalno „ne osjećati dobro“, a možete se i onesvijestiti.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Omnitrope

Ne uzimajte duplu dozu da bi nadoknadili preskočenu dozu. Najbolje je da hormon rasta uzimate redovno. Ako zaboravite da uzmete dozu, uzmite narednu injekciju u uobičajeno vrijeme narednog dana. Bilježite svaku propuštenu dozu i obavijestite Vašeg ljekara prilikom naredne kontrole.

Ako naglo prestanete da uzimate lijek Omnitrope

Posavjetujte se sa ljekarom prije nego što prestanete sa uzimanjem somatropina.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru, medicinskoj sestri ili farmaceutu.

Lijek Omnitrope ne smijete koristiti:

• Ako ste alergični (preosjetljivi) na somatropin ili na bilo koji drugi sastojak lijeka Omnitrope
• Obavijestite ljekara ako imate aktivni tumor. Tumori moraju biti neaktivni, a antitumorska terapija mora biti završena prije započinjanja terapije hormonom rasta.
• Obavijestite svog ljekara ako je Omnitrope propisan za stimulaciju rasta, a Vi ste već prestali da rastete (zatvorene epifize)
• Ako ste ozbiljno bolesni (npr. komplikacije poslije operacija na otvorenom srcu, abdominalne operacije, slučajne povrede, akutna respiratorna insuficijencija ili slična stanja). Ako planirate ili ste već imali veliku operaciju, ili ćete boraviti u bolnici iz bilo kog razloga, obavijestite o tome svog ljekara i podsjetite ostale ljekare da uzimate hormon rasta.

Kada uzimate lijek Omnitrope, posebno vodite računa:

• Ako ste pod rizikom od nastanka dijabetesa, Vaš ljekar će morati da prati vrijednosti šećera u Vašoj krvi tokom terapije sa somatropinom
• Ako imate dijabetes, važno je da tokom terapije pažljivo pratite vrijednosti šećera u krvi i da o rezultatima porazgovarate sa Vašim ljekarom kako bi ljekar odlučio da li je potrebno da promijenite dozu lijeka za liječenje dijabetesa
• Nakon započinjanja terapije somatropinom, kod nekih pacijenata je potrebno započeti terapiju nadoknade tiroidnog hormona (hormona štitaste žlijezde)
• Ako dobijate terapiju tiroidnog hormona, može biti potrebno da se prilagodi doza tiroidnog hormona
• Ako imate povišen intrakranijalni pritisak (koji uzrokuje simptome kao što su izražena glavobolja, problemi sa vidom ili povraćanje), obavijestite ljekara o tome.
• Ako hramljete ili počnete da hramljete tokom terapije hormonom rasta, obavijestite o tome svog ljekara
• Ako dobijate somatropin zbog nedostatka hormona rasta, a nakon prethodnog tumora (kancera), potrebno je da se redovno pregledate da bi se utvrdilo da li se tumor ponovo pojavio
• Ako ste stariji od 80 godina. Starije osobe mogu biti osjetljivije na djelovanje somatropina i zbog toga mogu biti podložnije za razvoj neželjenih reakcija.
• U odnosu na odrasle liječene somatropinom, kod djece može postojati povećan rizik od razvoja upale pankreasa (pankreatitisa). Iako rijedak, pankreatitis treba uzeti u obzir kod djece liječene somatropinom kod kojih se javi bol u stomaku.

Djeca sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom

• Vaš ljekar će ispitati funkciju Vaših bubrega i stepen rasta prije nego što započne sa primjenom somatropina. Terapiju koju dobijate za bubrege treba nastaviti. Liječenje somatropinom treba prekinuti u slučaju transplantacije bubrega.

Pacijenti sa Prader-Wilijevim sindromom (PWS)

• Vaš ljekar će Vam propisati restriktivnu dijetu da bi Vaša tjelesna masa bila pod kontrolom.
• Vaš ljekar će procijeniti da li imate znake opstrukcije gornjih disajnih puteva, apneja u snu (stanje kada se tokom sna Vaše disanje prekida) ili respiratornu infekciju prije započinjanja terapije somatropinom.
• Tokom terapije somatropinom, obavijestite ljekara ako se kod Vas jave znaci opstrukcije gornjih disajnih puteva (uključujući započinjanje hrkanja ili pogoršanje hrkanja), Vaš ljekar će morati da Vas pregleda i možda prekine terapiju somatropinom.
• Tokom terapije, Vaš ljekar će provjeriti da li imate znake skolioze (vrsta deformiteta kičme)
• Ako se tokom terapije kod Vas razvije infekcija pluća obavijestite ljekara da bi mogao da započne liječenje ove infekcije.

Pacijenti koji su rođeni mali ili prelagani za gestacijsku dob

• Ako ste na rođenu bili premali ili prelagani i imate između 9 i 12 godina, posavjetujte se sa ljekarom u vezi puberteta i liječenja ovim lijekom.
• Terapiju treba nastaviti sve dok ne prestanete da rastete.
• Vaš ljekar će provjeravati vrijednosti šećera i insulina u Vašoj krvi prije započinjanja terapije kao i jednom godišnje tokom liječenja.

Primjena drugih ljekova

Kažite svom ljekaru i farmaceutu ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lijek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.

Obavijestite ljekara ako koristite:

• Ljekovi za liječenje dijabetesa
• Tiroidne hormone
• Ljekove za kontrolu epilepsije (antikonvulzivi)
• Ciklosporin (lijek koji slabi imuni sistem nakon transplantacije)
• Polni hormoni (na primjer, estrogeni)
• Sintetički hormoni nadubrežne žlijezde (kortikosteroidi)

Vaš ljekar će možda morati da prilagodi dozu ovih ljekova ili dozu somatropina.

Uzimanje lijeka Omnitrope sa hranom ili pićima

Nije primjenljivo.

Primjena lijeka Omnitrope u periodu trudnoće i dojenja

Lijek Omnitrope ne smijete primjenjivati ako ste trudni ili pokušavate da zatrudnite.

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate da imate dijete, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Uticaj lijeka Omnitrope na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Omnitrope ne utiče ili zanemarljivo utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Omnitrope

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol/ml natrijuma (23 mg), tj. suštinski je bez natrijuma.

Lijek Omnitrope rastvor za injekciju u ulošku 5 mg/1.5 ml sadrži benzilalkohol (1ml rastvora sadrži 9 mg benzilalkohola). Zabranjena je primjena lijeka prevremeno rođenim bebama ili novorođenčadi. Takođe, mogu se javiti toksične ili anafilaktičke reakcije kod odojčadi i djece do 3 godine.

Lijek Omnitrope, kao i drugi ljekovi, može da ima neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svakog.

Česta neželjena dejstva (mogu se javiti kod do 1 na 10 pacijenata)

Stvaranje antitijela na ubrizgani hormon rasta, ali se čini da ovo ne zaustavlja djelovanje hormona rasta.

Kod djece

• Privremeno crvenilo, svrab ili bol na mjestu primjene.

Kod odraslih

• Trnjenje/mravinjanje
• Ukočenost u rukama i nogama, bol u zglobovima, bol u mišićima
• Zadržavanje vode (što se manifestuje otečenim prstima ili zglobovima, tokom kratkog perioda od započinjanja liječenja). Ovi simptomi se mogu vidjeti na početku terapije, ali se povlače spontano ili kada se doza lijeka smanji.

Ova česta neželjena dejstva kod odraslih mogu započeti tokom prvih nekoliko mjeseci terapije ili mogu prestati spontano ili kada se smanji doza.

Povremena neželjena dejstva (mogu se javiti kod do 1 na 100 pacijenata)

Kod djece

• Trnjenje/mravinjanje
• Ukočenost u rukama i nogama, bol u zglobovima, bol u mišićima
• Zadržavanje vode (što se manifestuje otečenim prstima ili zglobovima, tokom kratkog perioda od započinjanja liječenja).

Kod odraslih

• Bol ili osjećaj pečenja u šakama ili podlakticama (poznato kao sindrom karpalnog tunela).

Rijetka neželjena dejstva (mogu se javiti kod do 1 na 10000 pacijenata)

• Dijabetes melitus tipa II
• Povišen pritisak unutar lobanje (koji uzrokuje simptome, kao što su jaka glavobolja, problemi sa vidom ili povraćanje).

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu se javiti kod do 1 na 10000 pacijenata)

• Leukemija.

Koža oko mjesta primjene lijeka može postati nejednaka ili neravna, ali ovo ne bi trebalo da se događa ako lijek svaki put ubrizgavate na drugo mjesto.

U rijetkim slučajevima zabilježena je iznenadna smrt kod pacijenata sa Prader-Willijevim sindromom. Međutim, nije ustanovljena povezanost između tih slučajeva i liječenja lijekom Omnitrope.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Čuvati van domašaja i vidokruga djece.

Rok upotrebe

Omnitrope, rastvor za injekciju u ulošku 5 mg/1.5 ml

2 godine.

Omnitrope, rastvor za injekciju u ulošku 10 mg/1.5 ml

18 mjeseci.

Omnitrope, rastvor za injekciju u ulošku 15 mg/1.5 ml

2 godine.

Rok upotrebe nakon otvaranja:

Nakon prve upotrebe uložak treba da ostane u penu. Čuvati u frižideru (2ºC - 8ºC), maksimalno 28 dana. Čuvati i transportovati u frižideru (2ºC - 8ºC). Ne zamrzavati. Čuvati u originalnom penu, radi zaštite od svjetlosti.

Čuvanje

Neotvoreni uložak: Čuvati i transportovati u frižideru (2ºC - 8ºC). Ne zamrzavati. Čuvati u originalnom pakovanju, radi zaštite od svjetlosti.

Za uslove čuvanja nakon otvaranja, vidjeti odjeljak „Rok upotrebe“.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na pakovanju iza EXP. Rok upotrebe odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Lijek se ne smije upotrijebiti ako primijetite da je rastvor mutan.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Omnitrope

Aktivna supstanca je: somatropin.

Omnitrope® rastvor za injekciju u ulošku 5 mg/1.5 ml

Jedan ml rastvora sadrži 3.3 mg somatropina* (što odgovara 10 i.j.).

Jedna uložak sadrži 5 mg somatropina* (što odgovara 15 i.j.) u 1.5 ml.

Pomoćne supstance:

1 ml sadrži 9 mg benzilalkohola.

Omnitrope® rastvor za injekciju u ulošku 10 mg/1.5 ml

Jedan ml rastvora sadrži 6.7 mg somatropina* (što odgovara 20 i.j.).

Jedna uložak sadrži 10 mg somatropina* (što odgovara 30 i.j.) u 1.5 ml.

Omnitrope® rastvor za injekciju u ulošku 15 mg/1.5 ml

Jedan ml rastvora sadrži 10 mg somatropina* (što odgovara 30 i.j.).

Jedna uložak sadrži 15 mg somatropina* (što odgovara 45 i.j.) u 1.5 ml.

*proizvedeno tehnologijom rekombinantne DNK u Escherichia coli.

Ostali sastojci su:

Omnitrope, rastvor za injekciju u ulošku 5 mg/1.5 ml

Dinatrijum hidrogenfosfat, heptahidrat

Natrijum dihidrogenfosfat, dihidrat

Manitol

Poloksamer 188

Benzilalkohol

Fosforna kisjelina

Natrijum hidroksid

Voda za injekciju

Omnitrope, rastvor za injekciju u ulošku 10 mg/1.5 ml

Dinatrijum hidrogenfosfat, heptahidrat

Natrijum dihidrogenfosfat, dihidrat

Poloksamer 188

Fenol

Glicin

Fosforna kisjelina

Natrijum hidroksid

Voda za injekciju

Omnitrope, rastvor za injekciju u ulošku 15 mg/1.5 ml

Dinatrijum hidrogenfosfat, heptahidrat

Natrijum dihidrogenfosfat, dihidrat

Natrijum hlorid

Poloksamer 188

Fenol

Fosforna kisjelina

Natrijum hidroksid

Voda za injekciju

Kako izgleda lijek Omnitrope i sadržaj pakovanja

Bistar, bezbojan rastvor.

1.5 ml rastvora u ulošku (bezbojno staklo tipa I) sa klipom na jednoj strani (silikonizirani bromobutil), diskom (bromobutil) i poklopcem (aluminijum) na drugoj strani.

Primjenjivati samo sa SurePal 5, injekciono sredstvo specijalno napravljeno za upotrebu Omnitrope, rastvor za injekciju u ulošku 5 mg/1.5 ml, SurePal 10 za upotrebu lijeka Omnitrope, rastvor za injekciju u ulošku 10 mg/1.5 ml i SurePal 15 za upotrebu lijeka Omnitrope, rastvor za injekciju u ulošku 15 mg/1.5 ml.

Pakovanje sadrži 1 ili 5 napunjenih uložaka.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Glosarij d.o.o.

Ul.Vojislavljevića 76, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Sandoz GmbH

Biochemiestrasse 10, Kundl, Austrija

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Decembar, 2014. godine

Režim izdavanja lijeka

Lijek se može upotrebljavati u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi; Izuzetno na recept.

Broj i datum dozvole

Omnitrope®, rastvor za injekciju u ulošku, 5mg/1.5ml, uložak, 1x1.5ml: 2030/14/460 – 2477 od

17.12.2014. godine

Omnitrope®, rastvor za injekciju u ulošku, 5mg/1.5ml, uložak, 5x1.5ml: 2030/14/458 – 2476 od

17.12.2014. godine

Omnitrope®, rastvor za injekciju u ulošku, 10mg/1.5ml, uložak, 1x1.5ml: 2030/14/457 – 2474 od 17.12.2014. godine

Omnitrope®, rastvor za injekciju u ulošku, 10mg/1.5ml, uložak, 5x1.5ml: 2030/14/459 – 2475 od 17.12.2014. godine

Omnitrope®, rastvor za injekciju u ulošku, 15mg/1.5ml, uložak, 1x1.5ml: 2030/14/462 – 2717 od 17.12.2014. godine

Omnitrope®, rastvor za injekciju u ulošku, 15mg/1.5ml, uložak, 5x1.5ml: 2030/14/461 – 2823 od 17.12.2014. godine