LOSEPAN 4mg/ml rastvor za injekciju

Losepan je indikovan kod odraslih i adolescenata starijih od 12 godina:

• Kao premedikacija, prije hirurških zahvata ili prije dijagnostičkih postupaka.

• Za simptomatsko liječenje patološke anksioznosti i napetosti kod pacijenata koji iz nekog razloga ne mogu uzimati ljekove oralnim putem.

Lijek Losepan je indikovan kod odraslih, adolescenata, djece i odojčadi uzrasta od 1 mjeseca:

• za kontrolu epileptičkog statusa.

Doziranje

Premedikacija

Za najveći blagotvorni efekat, dozu treba izračunati na osnovu tjelesne mase (uobičajena doza je 2-4 mg) i primijeniti je na sljedeći način:

a) i.v. primjena:

Da bi se postigao optimalan efekat, treba primijeniti dozu od 0.044 mg/kg do najviše 2 mg, 15-20 minuta prije postupka.

Ova doza (primijenjena i.v.) je prikladna za sedaciju većine odraslih pacijenata i ne smije se premašiti kod pacijenata starijih od 50 godina.

Mogu se primijeniti veće doze, do 0.05 mg/kg sa najvećom dozom od 4 mg.

Potrebna oprema za održavanje prohodnosti disajnih puteva mora biti dostupna neposredno prije intravenske primjene lijeka Losepan.

b) i.m. primjena:

Optimalni efekat postiže se primjenom 0.05 mg/kg do najviše 4 mg, najmanje 2 sata prije predviđenog postupka. Doza se individualno prilagođava.

Kod starijih ili slabih pacijenata ili kod pacijenata s oštećenom funkcijom bubrega ili jetre ili sa teškim respiratornim ili kardiovaskularnim oboljenjima preporučuje se smanjenje doze.

U slučaju lokalne anestezije i u dijagnostičkim postupcima koji zahtijevaju saradnju pacijenta, može biti prikladna istovremena primjena analgetika.

Dozu treba smanjiti u slučaju istovremene primjene depresora CNS-a.

Losepan se ne smije miješati s drugim ljekovima u istom špricu.

Simptomatsko liječenje patološke anksioznosti i napetosti kod pacijenata koji iz nekog razloga ne mogu uzimati ljekove oralnim putem.

Preporučena početna doza je 2-4 mg i.v. ili 0,05 mg/kg i.m. (poželjna je intravenska primjena).

Ako je potrebno, doza se može ponoviti nakon 2 sata. Čim se akutni simptomi stave pod kontrolu, pacijent mora dobiti odgovarajuće liječenje za osnovnu bolest.

Ako je potrebno dalje liječenje benzodiazepinima može se razmotriti primjena lorazepama u obliku tableta.

Status epilepticus

Odrasli: 4 mg intravenskim putem.

Stariji pacijenti: stariji pacijenti mogu reagovati i na niže doze lijeka, prema tome dovoljna je polovina doze koja se primjenjuje kod odraslih osoba.

Pedijatrijska populacija (uzrasta od 1 mjeseca i stariji): 0,1 mg/kg intravenskim putem. Maksimalno 4 mg po dozi.

Brzina infuzije ne smije biti veća od 2 mg/min.

Ukoliko epileptični napad traje duže od 10 – 15 minuta, ljekar može odlučiti da primijeni još jednu dozu. Mogu se primijeniti maksimalno dvije doze.

Pedijatrijska populacija

Primjena lijeka Losepan je kontraindikovana kod djece mlađe od 12 godina (vidjeti dio 4.3), osim u kontroli epileptičkog statusa (vidjeti djelove 4.1, 4.3 i 4.4)..

Primjena kod starijih i slabih pacijenata

Kliničke studije su pokazale da pacijenti stariji od 50 godina imaju dublju i produženu sedaciju kada se lorazepam primjenjuje intravenski.

U normalnim uslovima početna doza od 2 mg trebala bi biti dovoljna osim ako nije poželjan veći stepen sedacije i/ili preoperativna oštećenja memorije.

Kod starijih i slabih pacijenata početnu dozu smanjiti za otprilike 50% i prilagoditi dozu prema potrebi i podnošljivosti (vidjeti dio 4.4).

Pacijenti sa bubrežnom ili hepatičkom insuficijencijom

Losepan se ne preporučuje za primjenu kod pacijenata s teškom hepatičkom insuficijencijom. Kada se Losepan koristi kod pacijenata sa blagom do umjerenom hepatičkom ili bubrežnom insuficijencijom, preporučuje se početna doza od 0,05 mg/kg (ali ne više od 2 mg).

Način primjene

Za intramuskularnu i intravensku primjenu.

Za uputstvo o razrjeđivanju lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili neku od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Losepan se ne smije primjenjivati intraarterijski. Kao i kod drugih injekcionih benzodiazepina, intraarterijska injekcija može izazvati arterijski spazam koji uzrokuje gangrenu i može dovesti do amputacije.

Losepan je takođe kontraindikovan kod pacijenata sa:

• sindromom apneje u snu;

• teškom respiratornom insuficijencijom;

• poznatom preosjetljivošću na benzodiazepine;

• miastenijom gravis;

• teškim oštećenjem jetre.

Losepan je kontraindikovan kod djece mlađe od 12 godina, osim kada se primjenjuje za kontrolu status epilepticus-a.

Intravenska primjena

Za intravensku primjenu, lorazepam treba razrijediti s jednakom količinom kompatibilnog rastvarača (vidjeti dio 6.6). Intravensku primjenu treba sprovoditi polako i sa ponavljanim aspiracijama.

Potrebno je osigurati da se injekcija ne da intraarterijski i da ne dođe do perivaskularne ekstravazacije.

Alkohol

Tolerancija na alkohol i druge depresore centralnog nervnog sistema je smanjena pri primjeni lorazepama, zato se pacijentima treba savjetovati da izbjegavaju ove proizvode ili da ih koriste u manjoj dozi.

Alkoholna pića se ne smiju primjenjivati najmanje 24 do 48 sati nakon primjene lijeka Losepan, zbog aditivnog depresivnog dejstva benzodiazepina na centralni nervni sistem.

Smanjenje odgovora/performansi

Preporučuje se da pacijenti liječeni lorazepamom ostanu na posmatranju 24 sata nakon primjene posljednje doze. Ako se lorazepam koristi za kratkotrajne postupke ambulantno, bolesnik mora biti u pratnji odgovorne odrasle osobe u trenutku otpusta.

Bolesnike treba upozoriti da ne upravljaju vozilom ili preduzimaju aktivnosti koje zahtijevaju pažnju 24-48 sati nakon primjene.

Smanjenje performansi može trajati duže vrijeme zbog starosti pacijenta, istovremene primjene drugih ljekova, stresa zbog operacije ili opšteg stanja pacijenta. Pacijente takođe treba upozoriti da prerano ustajanje (unutar 8 sati nakon primjene lorazepama) može dovesti do povrede zbog pada.

Endoskopski postupci

Nema dovoljno podataka koji bi opravdali primjenu lorazepama u endoskopskim procedurama kod ambulantnih pacijenata.

Ako se ove procedure sprovode kod hospitalizovanih pacijenata, neophodna je odgovarajuća opservacija u sobi za oporavak, a refleksna aktivnost farinksa mora se smanjiti lokalnom anestezijom prije endoskopskog postupka.

Koma/šok

Nema podataka koji bi mogli opravdati upotrebu lorazepama u komi ili šoku.

Istovremena primjena sa skopolaminom

Istovremena primjena sa skopolaminom se ne preporučuje jer ova kombinacija može dovesti do povećanja učestalosti sedacije, halucinacija i iracionalnog ponašanja.

Rizik od istovremene primjene opioida

Istovremena primjena benzodiazepina i opioida može dovesti do sedacije, respiratorne depresije, kome i smrti. Zbog ovog rizika, istovremena primjena sedativa kao što su benzodiazepini (uključujući i lorazepam) sa opioidima se preporučuje samo kod pacijenata kod kojih nema drugih terapijskih mogućnosti. Ukoliko se donese odluka da se lorazepam injekcije primijene zajedno sa opioidma, neophodno je primijeniti najnižu efektivnu dozu u najkraćem mogućem periodu (vidjeti dio 4.2).

Pacijente treba pažljivo pratiti zbog znakova i simptoma respiratorne depresije i sedacije. Preporučljivo je upozoriti pacijente i ljude iz njihovog neposrednog okruženja kako bi bili svjesni tih simptoma (vidjeti dio 4.5).

Status epilepticus

Potreban je oprez kod primjene lorazepama kod pacijenata sa statusom epilepticus-om, posebno kod pacijenata koji su primili druge depresive centralnog nervnog sistema ili su teško bolesni.

Treba razmotriti mogućnost depresije disanja ili parcijalne opstrukcije respiratornog trakta. Na raspolaganju mora biti odgovarajuća oprema za oživljavanje.

Psihotični ili depresivni poremećaji

Lorazepam nije primarno namijenjen za liječenje psihotičnih bolesti ili depresivnih poremećaja i ne smije se koristiti kao monoterapija kod depresivnih pacijenata.

Benzodiazepini mogu imati dezinhibirajući efekat i mogu osloboditi suicidalne sklonosti kod depresivnih pacijenata.

Dugotrajna primjena lorazepama

Nema podataka koji bi podržali dugotrajnu upotrebu lorazepama.

Kod pojedinih pacijenata se tokom liječenja benzodiazepinima javila krvna diskrazija; kod nekih je uočeno povećanje vrijednosti enzima jetre.

Ako se smatra da je produženo liječenje klinički neophodno, preporučuju se redovne pretrage krvi i funkcije jetre.

Nakon produženog liječenja, benzodiazepini se moraju ukidati postepeno.

Stariji pacijenti

Kao i kod bilo kakve premedikacije, poseban oprez je potreban kod primjene lorazepama kod starijih ili teško bolesnih i pacijenata s ograničenim plućnim kapacitetom (HOBP, sindrom apneje u snu), zbog mogućnosti apneje i/ili hipoksičnog srčanog zastoja. Oprema za oživljavanje za pomoć pri ventilaciji mora biti lako dostupna.

Lorazepam treba primjenjivati oprezno kod starijih osoba zbog rizika od sedacije i/ili mišićno-koštane slabosti koja može povećati rizik od pada, što u ovoj populaciji može imati ozbiljne posljedice. Starijim pacijentima treba dati niže doze (vidjeti dio 4.2).

Poremećaj funkcije bubrega ili jetre

Pacijente s oštećenom funkcijom bubrega ili jetre potrebno je pažljivo pratiti i doza se mora pažljivo prilagoditi njihovim reakcijama. Kod ovih pacijenata mogu biti dovoljne niže doze.

Iste mjere opreza važe za starije ili slabije pacijente i pacijente sa hroničnom respiratornom insuficijencijom.

Bubrežna insuficijencija

Lorazepam se ne preporučuje za primjenu kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom. Ako se lorazepam koristi kod pacijenata s blagom do umjerenom bolešću jetre ili bubrega, mora se koristiti najniža efektivna dozu jer kod ovih pacijenata može doći do produženog djelovanja lijeka.

Akutni glaukom zatvorenog ugla

Potreban je oprez u liječenju pacijenata sa akutnim glaukomom zatvorenog ugla.

Paradoksalne reakcije

Anksioznost može biti simptom različitih drugih stanja. Treba imati u vidu da tegobe pacijenta mogu biti povezane sa osnovnim fizičkim ili psihičkim stanjem za koje je potrebno specifično liječenje.

Tokom liječenja benzodiazepinima, povremeno su se javljale paradoksalne reakcije kao što su nemir, agitacija, razdražljivost, agresivnost, deluzije (sumanute ideje), napadi bijesa, noćne more, halucinacije, psihoze i neprikladno ponašanje. Takve reakcije se češće javljaju kod djece i starijih osoba. Ako se to dogodi, treba prekinuti primjenu lijeka.

Hipotenzija

Iako se hipotenzija javlja rijetko, benzodiazepine treba primjenjivati oprezno kod pacijenata kod kojih pad krvnog pritiska može dovesti do kardiovaskularnih ili cerebrovaskularnih komplikacija. To je posebno važno kod starijih pacijenata.

Proksimalni gastrointestinalni poremećaj

Kod pacova liječenih lorazepamom više od jedne godine u dozi od 6 mg/kg/dan, zapažena je dilatacija jednjaka. Doza bez efekta bila je 1,25 mg/kg/dan (približno 6 puta veća od najviše terapijske doze kod ljudi, što je 10 mg/dan). Efekat je bio reverzibilan samo ako je liječenje prekinuto unutar dva mjeseca nakon što je ovaj fenomen prvi put uočen. Klinički značaj ovoga nije jasan. Međutim, kod dugotrajne primjene lorazepama i kod gerijatrijskih pacijenata potreban je oprez i potrebna je česta kontrola simptoma proksimalnog gastrointestinalnog poremećaja. Ne preporučuje se upotreba lorazepama tokom dužeg perioda.

Anterogradna amnezija

Benzodiazepini mogu izazvati anterogradnu amneziju. To se obično događa nekoliko sati nakon primjene. Da bi se smanjio rizik, važno je da pacijenti imaju 7-8 sati neprekidnog sna (vidjeti dio 4.8).

Pedijatrijska populacija

Primjena lorazepama kontraindikovana je kod djece mlađe od 12 godina, sem za kontrolu epileptičnog statusa (vidjeti djelove 4.1, 4.2 i 4.3).

Nakon primjene lorazepama, posebno kod novorođenčadi sa izuzetno malom porođajnom masom, zabilježeni su epileptički napadi i mioklonus.

Ovaj lijek sadrži benzil alkohol i propilen glikol (vidjeti niže „Podaci o pomoćnim supstancama“).

Djeca mogu biti osjetljiva na druge sastojke ovog lijeka: benzil alkohol i propilen glikol. Benzil alkohol može uzrokovati toksične ili anafilaktoidne reakcije kod odojčadi i djece do 3 godine starosti (vidjeti dio 4.3).

Zloupotreba droga i zavisnost

Ne postoje klinički podaci o zloupotrebi ili zavisnosti. Međutim, na osnovu iskustva s peroralnim benzodiazepinima, ljekari moraju biti svjesni da ponavljana primjena lorazepama tokom dužeg vremenskog perioda može dovesti do fizičke i/ili psihičke zavisnosti.

Rizik se povećava s većim dozama i dugotrajnom upotrebom, a dodatno se povećava kod pacijenata sa alkoholizmom ili zloupotrebom droga u anamnezi.

U slučaju fizičke zavisnosti, nagli prekid liječenja može izazvati simptome obustave. Simptomi koji se javljaju nakon prestanka primjene peroralnih benzodiazepina uključuju glavobolje, bolove u mišićima, anksioznost, napetost, depresiju, nesanicu, nemir, konfuziju, razdražljivost, znojenje i povratne („rebound“) simptome (ponovna pojava simptoma koji su zahtijevali primjenu benzodiazepina, i to u pojačanom obliku). Može biti teško razlikovati te simptome od početnih simptoma zbog kojih je lijek propisan.

U teškim slučajevima mogu se pojaviti sljedeći simptomi: derealizacija, depersonalizacija, hiperakuzija, tinitus, utrnulost i žmarci u ekstremitetima, osjetljivost na svijetlo, buku i fizički kontakt, nevoljni pokreti, povraćanje, halucinacije i konvulzije. Konvulzije se mogu češće javiti kod pacijenata koji već boluju od epilepsije ili kod pacijenata koji koriste druge ljekove koji smanjuju prag konvulzije, kao što su antidepresivi.

Simptomi obustave, a posebno oni ozbiljniji, javljaju se češće kod pacijenata koji se liječe visokim dozama tokom dugog vremenskog perioda. Međutim, simptomi obustave su takođe prijavljeni nakon prekida primjene benzodiazepina u terapijskim dozama, posebno ako se liječenje naglo prekine. Budući da je rizik od simptoma obustave/“rebound“ fenomena veći ako se liječenje naglo prekine, lijek se mora postepeno obustavljati.

Podaci o pomoćnim supstancama

Benzil alkohol

Ovaj lijek sadrži 21 mg benzil alkohola u svakom ml rastvora za injekciju (vidjeti dio 2).

Benzil alkohol može izazvati alergijske reakcije.

Intravenska primjena benzil alkohola je bila povezana sa ozbiljnim neželjenim reakcijama i smrtnim ishodom kod novorođenčadi (sindrom teškog disanja). Iako se pri primjeni uobičajenih terapijskih doza ovog lijeka, primijeni značajno manja količina benzil alkohola u odnosu na količinu koja je uzrokovala sindrom teškog disanja, nije poznata minimalna količina benzil alkohola koja može imati toksične efekte.

Kod prevremeno rođenih beba i novorođenčadi sa malom tjelesnom masom na rođenju veći je rizik od razvoja toksičnih efekata. Ljekove koji sadrže benzil alkohol ne treba primjenjivati duže od nedjelju dana kod djece mlađe od 3 godine, osim ukoliko je neophodno.

Ukoliko se primjena ovog lijeka smatra neophodnom, važno je da se razmotri ukupan dnevni unos benzil alkohola iz svih izvora. Veće količine treba primjenjivati sa oprezom i samo ako je neophodno, posebno kod trudnica ili dojilja ili kod osoba sa oštećenjem jetre ili bubrega zbog rizika od akumulacije i toksičnosti (metabolička acidoza).

Propilen glikol

Ovaj lijek sadrži 840 mg propilen glikola u svakom ml rastvora za injekciju (vidjeti dio 2).

Kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre i bubrega, koji primaju ≥ 50 mg/kg/dan propilen glikola, potreban je medicinski nadzor, uključujući mjerenje osmolarnog i/ili anjonskog zjapa. Pri primjeni propilen glikola prijavljena su različita neželjena dejstva kao što su renalna disfunkcija (akutna tubularna nekroza), akutna bubrežna insuficijencija i poremećaj funkcije jetre.

Dugotrajna primjena proizvoda koji sadrže propilen glikol, kao i istovremena primjena drugih supstrata alkoholne dehidrogenaze (npr. etanol) povećava rizik od akumulacije i toksičnosti propilen glikola, posebno kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre i bubrega.

Pacijenti kod kojih postoji predispozicija za nagomilavanje propilen glikola i posljedične neželjene reakcije su pacijenti sa oslabljenom funkcijom alkoholne i aldehidne dehidrogenaze kao što su djeca uzrasta do 5 godina, trudnice, pacijenti sa teškim oboljenjem jetre i bubrega, kao i pacijenti koji primaju disulfiram ili metronidazol.

Doze propilen glikola od 1 mg/kg/dan mogu uzrokovati ozbiljne neželjene reakcije kod novorođenčadi. Doze ≥ 50 mg/kg/dan mogu uzrokovati neželjene reakcije kod djece mlađe od 5 godina, posebno ukoliko primaju druge ljekove koji sadrže propilen glikol ili alkohol.

Primjenu propilen glikola u dozi ≥ 50 mg/kg/dan kod trudnica i dojilja treba razmotriti od slučaja do slučaja (vidjeti dio 4.6)

Benzodiazepini, uključujući lorazepam, imaju aditivno depresorno dejstvo na CNS kada se primjenjuju istovremeno as drugim ljekovima kao što su alkohol, barbiturati, antipsihotici, sedativi/hipnotici, anksiolitici, antidepresivi, narkotički analgetici, sedativni antihistaminici, antikonvulzivi i anestetici.

Alkohol

Ne preporučuje se istovremena primjena sa alkoholom.

Haloperidol

Prijavljeni su slučajevi apneje, kome, bradikardije, zastoja srca i smrti pri istovremenoj primjeni lorazepama i haloperidola.

Skopolamin

Povećana učestalost sedacije, halucinacija i iracionalnog ponašanja primijećena je kod istovremene primjene skopolamina i lorazepama.

Klozapin

Istovremena primjena klozapina i lorazepama može izazvati izraženu sedaciju, prekomjernu salivaciju i ataksiju.

Valproat

Valproat može inhibirati glukuronidaciju lorazepama (povećane koncentracije u serumu, povećan rizik od pospanosti).

Probenecid

Probenecid povećava poluvrijeme eliminacije lorazepama i smanjuje klirens zbog inhibicije glukuronidacije.

Opioidi

Istovremena primjena sedativa kao što su benzodiazepini (uključujući lorazepam) sa opioidima povećava rizik od sedacije, respiratorne depresije, kome i smrti zbog aditivnog depresornog efekta na CNS. Dozu i dužinu istovremene primjene treba ograničiti (vidjeti dio 4.4).

Nisu zabilježene ni prijavljene interakcije sa laboratorijskim pretragama.

Trudnoća

Nema dovoljno podataka o primjeni lorazepama tokom trudnoće. Kad se lorazepam primjenjuje tokom kasne trudnoće, mogu se javiti hipotonija, respiratorna depresija i hipotermija ('floppy infant' sindrom) kao posljedica farmakološkog dejstva lorazepama na novorođenče.

U slučaju duže primjene, kod djeteta se mogu pojaviti simptomi obustave.

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na direktne ili indirektne štetne efekte na trudnoću, embrio-fetalni razvoj, porođaj ili postnatalni razvoj.

Losepan se smije koristiti tokom trudnoće samo ako je to neophodno, u što kraćem periodu i u najnižoj mogućoj dozi.

Lijek sadrži benzil alkohol i propilen glikol (vidjeti dio 4.4). Benzil alkohol može proći placentu. Nije pokazano da propilen glikol može izazvati reproduktivnu ili razvojnu toksičnost kod životinja ili ljudi, ali propilen glikol dolazi do fetusa.

Primjenu propilen glikola u dozi ≥ 50 mg/kg/dan kod trudnica treba razmotriti od slučaja do slučaja.

Dojenje

Lorazepam u malim količinama prolazi u majčino mlijeko. Tokom primjene lijeka Losepan dojenje se ne preporučuje.

Lijek sadrži benzil alkohol i propilen glikol (vidjeti dio 4.4). Benzil alkohol prisutan u serumu majke vjerovatno prolazi u majčino mlijeko i na taj način će ga odojče unijeti oralnim putem.

Nije pokazano da propilen glikol može izazvati reproduktivnu ili razvojnu toksičnost kod životinja ili ljudi, ali propilen glikol prolazi u majčino mlijeko i odojče ga može unijeti oralnim putem.

Primjenu propilen glikola u dozi ≥ 50 mg/kg/dan kod dojilja treba razmotriti od slučaja do slučaja.

Plodnost

Nema podataka o mogućim efektima parenteralno primijenjenog lorazepama na plodnost kod žena.

Kao i ostale pacijente koji koriste inhibitore centralnog nervnog sistema, pacijente koji koriste lorazepam treba upozoriti da ne smiju upravljati vozilima i rukovati mašinama dok su pospani ili omamljeni.

Pacijente treba savjetovati da ne upravljaju vozilima ili preduzimaju aktivnosti koje zahtijevaju pažnju tokom 24 do 48 sati nakon primjene lorazepama. Smanjenje performansi može trajati duže kod starijih pacijenata, istovremene primjene drugih ljekova, stresa zbog operacije ili opšteg stanja pacijenta.

Neželjene reakcije su obično primijećene na početku liječenja. Obično postaju blaže ili se povlače sa nastavkom terapije ili smanjenjem doze. Prijavljeni događaji zavise od doze, načina primjene i istovremene primjene drugih ljekova koji inhibiraju centralni nervni sistem. Sljedeće neželjene reakcije su zabilježene sa sljedećom učestalošću: Veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), veoma rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). U okviru svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su navedene prema opadajućoj ozbiljnosti.

*Tokom primjene benzodiazepina, povremeno su prijavljene paradoksalne reakcije kao što su agitacija, nervoza, razdražljivost, agresija, sumanute ideje, napadi bijesa, noćne more, halucinacije, psihoze i neadekvatno ponašanje. Ove reakcije se češće javljaju kod djece i starijih osoba.

Nakon intramuskularne primjene: zabilježen je bol, osjećaj pečenja i crvenilo na mjestu primjene. Nakon intravenske primjene: primijećen je lokalni flebitis, bol odmah nakon primjene i crvenilo tokom 24-časovnog perioda posmatranja.

1,6% pacijenata prijavilo je bol odmah nakon injekcije, dok je 0,5% pacijenata prijavilo bol 24 sata nakon injekcije. Intraarterijska injekcija može dovesti do arterijskog spazma, što može izazvati gangrenu zbog koje je potrebna amputacija (vidjeti dio 4.3).

Određeni stepen izostanka sedativnog i hipnotičkog dejstva benzodiazepina može se javiti nakon ponavljane primjene tokom nekoliko sedmica. Nakon ponavljane primjene, može se pojaviti tolerancija na efekte benzodiazepina.

Tokom primjene benzodiazepina može se ispoljiti prethodno postojeća depresija.

Kod pacijenata s teškom sedacijom može doći do djelimične opstrukcije respiratornog sistema. Intravenska primjena lorazepama, samostalno i u većoj dozi od preporučene ili u preporučenoj dozi istovremeno sa drugim ljekovima koji se koriste tokom anestezije, može izazvati izraženu sedaciju. Zbog toga treba imati dostupnu opremu za održavanje respiratornih puteva otvorenim i za potporu disanju/ventilaciji, i koristiti je prema potrebi.

Anterogradna amnezija se može pojaviti tokom primjene terapijskih doza lorazepama, pri čemu se rizik povećava kod primjene većih doza. Amnezija može biti praćena neprimjerenim ponašanjem (vidjeti takođe dio 4.4).

Tokom primjene lorazepama, rijetko je prijavljena toksičnost propilenglikola (npr. laktatna acidoza, hiperosmolalnost, hipotenzija). Ostali simptomi toksičnosti propilenglikola su nereagovanje, tahipneja, tahikardija, dijaforeza i toksičnost centralnog nervnog sistema, uključujući epileptičke napade i intraventrikularno krvarenje. Takvi simptomi se mogu očekivati kod pacijenata s renalnom insuficijencijom i kod djece (vidjeti dio 4.4).

Zloupotreba lijeka i zavisnost (vidjeti dio 4.4)

Primjena lorazepama (takođe u terapijskim dozama) može dovesti do fizičke zavisnosti. Simptomi koji su zabilježeni nakon prekida liječenja benzodiazepinima uključuju: glavobolju, bolove u mišićima, anksioznost, napetost, depresiju, nesanicu, nemir, konfuziju, razdražljivost, znojenje i rebound simptome (ponovna pojava simptoma koji su zahtijevali primjenu benzodiazepina, i to u pojačanom obliku). Može biti teško razlikovati ove simptome od izvornih simptoma za koje je lijek uveden.

U teškim slučajevima mogu se pojaviti sledeći simptomi: derealizacija, depersonalizacija, hiperakuzija, tinitus, utrnulost i žmarci u ekstremitetima, osjetljivost na svijetlo, zvučni i fizički kontakt, nevoljni pokreti, povraćanje, halucinacije i konvulzije. Konvulzije/napadi mogu biti češći kod pacijenata sa konvulzijama u anamnezi ili pacijenata koji uzimaju druge ljekove koji smanjuju konvulzivni prag, kao što su antidepresivi.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Simptomi i liječenje predoziranja

Kao i kod drugih benzodiazepina, predoziranje neće izazvati situaciju opasnu po život, osim u kombinaciji s drugim ljekovima s inhibitornim dejstvom na centralni nervni sistem (uključujući alkohol).

Kod liječenja predoziranja bilo kojim lijekom mora se imati na umu da je bolesnik možda uzimao različite ljekove.

Posebnu pažnju treba obratiti na respiratorne i kardiovaskularne funkcije na intenzivnoj nezi. Predoziranje benzodiazepinima obično dovodi do različitog stepena inhibicije centralnog nervnog sistema, od pospanosti do kome. U blagim slučajevima, simptomi uključuju pospanost, mentalnu konfuziju i letargiju. U teškim slučajevima, mogu se pojaviti simptomi kao što su ataksija, hipotenzija, hipotonija, respiratorna depresija, rijetko koma (stadijumi 1 do 3) i, vrlo rijetko, smrt pacijenta.

Flumazenil može biti koristan kao antidot.

Lijek sadrži propilen glikol. Pri primjeni visokih doza (500 mg/kg dan i više) ili pri dugotrajnoj primjeni propilen glikola prijavljene su različite neželjene reakcije, kao što su: hiperosmolalnost, laktatna acidoza, poremećaj funkcije bubrega (akutna tubularna nekroza), akutna insuficijencija bubrega, kardiotoksičnost (aritmija, hipotenzija), poremećaji centralnog nervnog sistema (depresija, koma, konvulzije), respiratorna depresija, dispneja, oštećena funkcija jetre, hemolitičke reakcije (intravaskularna hemoliza) i hemoglobinurija, ili insuficijencija više organa istovremeno. Ova izloženost se postiže samo ako se lijek primjenjuje u dozama višestruko većim od preporučenih. Rizik od ovih simptoma je veći kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega i kod djece (vidjeti dio 4.4).

Farmakoterapijska grupa: Derivati benzodiazepina

ATC kod: N05BA06

Lorazepam je benzodiazepin. Ima anksiolitička, sedativna, hipnotička, antikonvulzivna i miorelaksirajuća svojstva. Tačan mehanizam dejstva benzodiazepina još nije u potpunosti razjašnjen. Smatra se da djeluju putem različitih mehanizama. Benzodiazepini će vjerovatno djelovati vezivanjem na specifične receptore na različitim mjestima CNS-a. Djelujući na ovaj način, pojačavaju sinaptičku ili presinaptičku inhibiciju postignutu gama aminobuternom kiselinom ili direktno djeluju na mehanizme odgovorne za pokretanje akcionih potencijala.

Resorpcija

Lorazepam se brzo resorbuje nakon intramuskularne primjene. Maksimalne koncentracije u plazmi postižu se približno 60 do 90 minuta nakon intramuskularne primjene. Srednja vrijednost poluvremena eliminacije nekonjugovanog lorazepama u humanoj plazmi je približno 12 do 16 sati nakon intramuskularne ili intravenske primjene. Na osnovu poluvremena eliminacije, koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže postižu se unutar 3 do 5 dana.

Distribucija

Nakon intravenske primjene, srednji volumen distribucije iznosi približno 1,3 l/kg. Nevezani lorazepam neometano prolazi krvno-moždanu barijeru putem pasivne difuzije. Pri koncentraciji lorazepama u plazmi od 160 ng/ml, približno 92% lorazepama je vezano za proteine plazme.

Biotransformacija

Lorazepam se metaboliše do farmakološki neaktivnog glukuronida u jednostavnom procesu u jednom koraku. Nakon ponovljenih doza postoji samo minimalan rizik od akumulacije, imajući u vidu široku marginu bezbjednosti. Ukupan klirens lorazepama nakon intravenske primjene iznosi približno 1,0 – 1,2 ml/min/kg.

Lorazepam nema značajne aktivne metabolite.

Na osnovu in vitro studija, više UGT enzima doprinosi hepatičkoj glukuronidaciji R- i S-lorazepama. I R- i S-lorazepam su glukuronizovani pomoću UGT2B4, 2B7 i 2B15; drugi hepatični i ekstrahepatični UGT enzimi takođe metabolišu i R- i S-lorazepam in vitro.

Eliminacija

Godine života nemaju klinički značajan efekat na kinetiku lorazepama. U jednom ispitivanju zabilježeno je statistički značajno smanjenje ukupnog klirensa kod starijih pacijenata, ali poluvrijeme eliminacije nije bilo značajno izmijenjeno.

Nakon intravenske primjene pojedinačne doze od 2 mg i 4 mg lorazepama maloj grupi zdravih ispitanika (n=6 i n=7) kumulativna urinarna eksrekcija lorazepama u obliku glukuronida je bila veća od 80% primijenjene doze.

Posebne populacije

Pedijatrijska populacija

Novorođenčad (od rođenja do uzrasta 1 mjesec)

Nakon pojedinačne intravenske doze lorazepama od 0,05 mg/kg (n=4) ili 0,1 mg/kg (n=6), srednji ukupni klirens prilagođen u odnosu na tjelesnu masu bio je za 80% niži u odnosu na odrasle osobe; terminalno poluvrijeme eliminacije produženo 3 puta, a volumen distribucije kod novorođenčadi sa neonatalnom asfiksijom snižen za 40% u odnosu na odrasle osobe. Sva novorođenčad su bila preko 37 nedjelje gestacione starosti.

Nije zapažena značajna razlika u klirensu prilagođenom u odnosu na tjelesnu masu, između djece, adolescenata i odraslih osoba, određeno kod 50 djece uzrasta 2,3 do 17,8 godina. Populaciona farmakokinetička analiza kod djece (isključujući novorođenčad) takođe je pokazala sličnu farmakokinetiku u odnosu na odrasle.

Starije osobe

Nakon pojedinačne intravenske doze lorazepama od 1,5 mg do 3 mg, srednji ukupni klirens lorazepama bio je snižen za približno 20% kod starijh pacijenata u odnosu na mlađe odrasle osobe.

Pol

Pol nema efekta na farmakokinetiku lorazepama.

Renalna insuficijencija

U farmakokinetičkim ispitivanjima s jednom dozom kod pacijenata s različitim stepenom renalne insuficijencije, u rasponu od blagog do potpune insuficijencije, nisu uočene značajne promjene u resorpciji, klirensu ili izlučivanju lorazepama. Izlučivanje neaktivnog glukuronidnog metabolita značajno je smanjeno. U ispitivanju u kojem je lorazepam primijenjen subhronično kod 2 pacijenata s hroničnom renalnom insuficijencijom, zabilježeno je smanjenje eliminacije i istovremeno produženje poluvremena eliminacije lorazepama. Hemodijaliza nije imala značajan učinak na farmakokinetiku nemetabolisanog lorazepama, ali je uzrokovala značajan klirens neaktivnog glukuronida u plazmi.

Insuficijencija jetre

Kod pacijenata sa blagom do umjerenom insuficijencijom jetre (hepatitis, alkoholna ciroza), nijesu zapažene promjene u klirensu lorazepama.

Nije primenljivo.

Propilen glikol;

Makrogol 400;

Benzil alkohol.

Budući da ispitivanja kompatibilnosti nijesu rađena, ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima ili rastvaračima, osim sa onim koji su navedeni u dijelu 6.6.

18 mjeseci.

Rok upotrebe nakon razblaženja

Dokazana je fizička i hemijska stabilnost razblaženog rastvora za injekciju tokom 1 sata na temperaturi od 2°C - 8°C.

Sa mikrobiološke tačke, lijek se mora upotrijebiti odmah. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme i uslovi čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika, a isti ne smiju biti duži od 1 sat na temperaturi od 2°C - 8°C, osim ako postupak otvaranja/razblaživanja nije sproveden u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.

Čuvati i transportovati u frižideru (2°C - 8°C).

Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Uslove čuvanja nakon razblaživanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

Unutrašnje pakovanje lijeka je ampula od bezbojnog stakla, hidrolitičke otpornosti tip I, zapremine 2 ml, koja sadrži 1 ml rastvora za injekciju.

Pet ampula je upakovano u PVC blister, koji je zatvoren zaštitnom, providnom PE folijom.

Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 2 blistera sa po 5 ampula (ukupno 10 ampula) i Uputstvo za lijek.

Intramuskularna primjena:

Kako bi se olakšala intramuskularna primjena, preporučuje se razblaživanje rastvora lijeka Losepan sa jednakim volumenom kompatibilnog rastvarača kao što je: 0,9% rastvor NaCl, 5% rastvor glukoze, bakteriostatska voda za injekcije sa benzil alkoholom, bakteriostatski rastvor NaCl sa benzil alkoholom, bakteriostatska voda za injekcije sa parabenom ili voda za injekcije.

Lijek Losepan se takođe može primijeniti nerazblažen, ako se primjenjuje duboko u mišićnu masu.

Intravenska primjena:

U slučaju intravenske primjene lijek Losepan se uvijek mora razblažiti sa jednakim volumenom jednog od sljedećih rastvarača: 0,9% rastvorom NaCl, 5% rastvorom glukoze, bakteriostatskom vodom za injekcije sa benzil alkoholom, bakteriostatskim rastvorom NaCl sa benzil alkoholom, bakteriostatskom vodom za injekcije sa parabenom ili vodom za injekcije.

Brzina primjene injekcije ne smije prelaziti 2 mg/min. Rastvor se ne smije primijeniti ako je promijenio boju ili ako sadrži strane čestice

Uputstvo za razblaživanje rastvora za intravensku primjenu

Uvucite željenu količinu lijeka Losepan u špric, a zatim polako uvucite jednaku zapreminu rastvarača. Lagano uvucite klip kako biste osigurali dodatni prostor za miješanje. Odmah promiješajte sadržaj okretanjem šprica dok ne nastane homogeni rastvor. Nemojte snažno tresti, jer će to prouzrokovati mjehuriće vazduha.

Lijek Losepan se ne smije miješati sa drugim ljekovima u istom špricu. Nemojte koristiti rastvor ako je promijenio boju ili ima precipitat (vidjeti dio 4.2).

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

Losepan pripada grupi sedativno-hipnotičkih ljekova koji se nazivaju benzodiazepini. Losepan se koristi kod odraslih osoba i adolescenata starijih od 12 godina kao sedativ za započinjanje određenih intervencija (premedikacija), kao što su mali ili veliki hirurški zahvati ili određene opsežne zdravstvene pretrage.

Losepan se takođe koristi kod odraslih osoba i adolescenata starijih od 12 godina koje pate od jakih strahova ili napetosti, a iz određenih razloga ne mogu uzimati tablete.

Losepan se koristi kod odraslih, adolescenata, djece i odojčadi starijih od mjesec dana u kontroli epileptičnog statusa.

Lijek Losepan ne smijete koristiti:

• ako ste alergični na aktivnu supstancu, druge benzodiazepine, ljekove slične benzodiazepinu ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6);
• ako bolujete od mijastenije gravis (bolest u kojoj dolazi do slabosti mišića usljed oštećenja prenosa nervnih impulsa u mišiće);
• ako bolujete od teškog respiratornog poremećaja;
• ako imate sindrom apneje tokom spavanja (tokom sna mogu se javiti teški poremećaji respiratornog sistema);
• ako imate teške probleme s jetrom.

Losepan se ne smije primijeniti u arteriju.

Djeca

Nije dopuštena primjena lijeka Losepan kod djece mlađe od 12 godina, osim za kontrolu epileptičnog statusa.

Upozorenja i mjere opreza:

Obratite se svom ljekaru ili medicinskoj sestri prije nego što primite Losepan:

• ako bolujete od hroničnih respiratornih poremećaja.
• ako je funkcija Vaše jetre ili bubrega smanjena.
• ako ste stariji ili slabi.
• ako bolujete od epilepsije ili "zelene mrene" (akutni glaukom zatvorenog ugla).

Trebalo bi da ostanete pod nadzorom 24 sata nakon primjene lijeka Losepan. Rano ustajanje (u roku od 8 sati nakon primjene lijeka Losepan) može uzrokovati pad i povrede. Smanjene performanse mogu potrajati i više od 24 sata, posebno ako ste stariji ili koristite druge ljekove. Ako ste ambulantni pacijent i Losepan se koristi za kratkotrajni postupak, nakon otpusta iz bolnice morate biti u pratnji odgovorne odrasle osobe.

Ne smijete upravljati vozilima ili se baviti aktivnostima koje zahtijevaju pažnju 24-48 sati nakon primjene. Možda se nećete sjećati šta ste doživjeli, tokom određenog vremenskog perioda nakon primjene lijeka Losepan.

Pacijenti s psihijatrijskim poremećajima

Losepan nije lijek prvog izbora u liječenju psihijatrijskih poremećaja. Losepan se ne smije koristiti kao samostalni lijek u liječenju depresije ili straha povezanog s preosjetljivošću. Benzodiazepini mogu imati dezinhibitorni efekat kod depresivnih pacijenata i mogu izazvati sklonost ka samoubistvu. Liječenje lijekom Losepan morate postepeno smanjivati.

Primjena lijeka Losepan može dovesti do zavisnosti

Primjena benzodiazepina može dovesti do fizičke ili psihičke zavisnosti. Kako bi se smanjio rizik od razvoja zavisnosti, treba koristiti najnižu efikasnu dozu lijeka Losepan, a trajanje terapije treba biti što je moguće kraće. Ako liječenje prekinete naglo, možete osjetiti simptome obustave: glavobolju, bolove u mišićima, ekstremni strah, napetost, nemir, smetenost, razdražljivost, promjene raspoloženja, depresiju i nesanicu. Takođe se mogu privremeno vratiti simptomi zbog kojih ste privremeno primali Losepan (vidjeti i "Ako prestanete uzimati Losepan" u dijelu 3).

Stariji ili slabi pacijenti i djeca

Ljekar će Vam propisati nižu dozu lijeka. Sem toga, ljekar će vas redovno nadzirati i prilagoditi dozu u zavisnosti od kliničkog odgovora (vidjeti „Kako se upotrebljava lijek Losepan“)

Starije osobe i djeca mogu doživjeti reakcije koje su potpuno suprotne onome što očekujete od lijeka Losepan, kao što su: nemir, uzbuđenje, agresivnost, deluzije (sumanute ideje), napade bijesa, noćne more, određene mentalne poremećaje (psihoze), neprimjerena i druga suprotstavljajuća ponašanja. Ako se ove reakcije pojave, Vaš ljekar će prekinuti liječenje.

Djeca mogu biti alergična na pojedine sastojke ovog lijeka (vidjeti dio „Losepan sadrži benzil alkohol i propilen glikol“)

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove.

Losepan ne smijete koristiti istovremeno sa skopolaminom (lijek za bolesti putovanja).

Istovremena primjena sljedećih ljekova može pojačati efekat lijeka Losepan:

- antipsihijatrijski ljekovi,

- ljekovi za spavanje,

- sedativi i/ili trankvilizatori,

- antidepresivi,

- neki visoko aktivni analgetici koji se izdaju na recept (narkotički analgetici),

- antiepileptici,

- ljekovi koji uzrokuju opštu ili lokalnu anesteziju (anestetici),

- ljekovi koji se koriste za alergije ili bolesti putovanja (antihistaminici),

- ljekovi koji se koriste za liječenje gihta i hiperurikemije (npr. probenecid).

Istovremena primjena lorazepama i opioida (jaki ljekovi protiv bola, ljekovi za supstitucionu terapiju i neki ljekovi protiv kašlja) povećava rizik od omamljenosti, otežanog disanja (respiratorna depresija), kome i može biti opasna po život. Zbog toga se istovremena primjena smije razmotriti samo kada druge mogućnosti liječenja nisu moguće.

Međutim, ako Vam ljekar propiše Losepan zajedno s opioidima, ljekar mora ograničiti dozu i trajanje istovremenog liječenja. Molimo vas da obavijestite svog ljekara o svim opioidnim ljekovima koje uzimate i pažljivo slijedite preporuku ljekara o doziranju. Bilo bi korisno obavijestiti prijatelje ili članove porodice da budu svjesni gore navedenih znakova i simptoma. Obratite se svom ljekaru kada se pojave navedeni simptomi.

Uzimanje lijeka Losepan sa hranom ili pićem

Efekat smirivanja/olakšavanja lijeka Losepan može biti pojačan istovremenom primjenom alkoholnih pića. Ovaj efekat može potrajati i do 48 sati nakon primjene lijeka Losepan. Alkohol ne smijete koristiti 48 sati nakon primjene lijeka Losepan.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate dijete, obratite se svom ljekaru za savet prije nego uzmete ovaj lijek.

Tokom trudnoće Losepan možete primjenjivati samo ako je to krajnje neophodno, kroz najkraći mogući period i u najnižoj mogućoj dozi.

Lorazepam u malim količinama prolazi u majčino mlijeko. Tokom primjene lijeka Losepan, dojenje se ne preporučuje.

Nema podataka o mogućim dejstvima lorazepama primijenjenog injekcijom ili infuzijom na žensku plodnost.

Sem toga, ovaj lijek sadrži benzil alkohol, koji prolazi placentu i izlučuje se u majčino mlijeko. Ovaj lijek takođe sadrži propilen glikol (vidjeti dio „Losepan sadrži benzil alkohol i propilen glikol“)

Uticaj lijeka Losepan na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Da biste upravljali vozilom ili rukovali mašinama, morate biti sposobni da dobro i brzo reagujete i odlučujete. Morate takođe biti u mogućnosti da se krećete brzo i precizno. Ako koristite Losepan, kontrola tih vještina može biti smanjena jer Losepan može nepovoljno uticati na pažnju, reakciju, pamćenje i preciznost pokretanja mišića. Zbog toga ne smijete upravljati vozilom ili se baviti drugim aktivnosti koje zahtijevaju pažnju 24 do 48 sati nakon primjene.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Losepan

Lijek Losepan sadrži propilen glikol i benzil alkohol

Lijek Losepan rastvor za injekciju sadrži propilen glikol i benzil alkohol supstance sa potvrđenim dejstvom.

Ovaj lijek sadrži 21 mg benzil alkohola na svaki mililitar rastvora za injekciju.

Ovaj lijek sadrži 840 mg propilen glikola na svaki mililitar rastvora za injekciju.

Benzil alkohol može izazvati alergijske reakcije.

Benzil alkohol se povezuje sa rizikom od ozbiljnih neželjenih reakcija uključujući probleme sa disanjem (tzv. „sindrom dahtanja“) kod male djece. Lijek ne treba davati novorođenčadi (starosti do 4 nedjelje) i ne treba ga primjenjivati duže od nedjelju dana kod male djece (mlađe od 3 godine) osim po preporuci ljekara.

Obratite se ljekaru ili farmaceutu za savjet ako imate bolest jetre ili bubrega ili ako ste trudnica ili dojilja. Velike količine benzil alkohola koje se mogu nakupiti u tijelu mogu da izazovu metaboličku acidozu (stanje prekomjerne kiselosti krvi).

Ako je Vaše dijete mlađe od 5 godina, razgovarajte sa ljekarom ili farmaceutom prije primjene lijeka, posebno ukoliko dijete prima i druge ljekove koji sadrže propilen glikol ili alkohol.

Ako ste trudnica ili dojilja, ili ako imate bolest bubrega ili jetre nemojte koristiti ovaj lijek sem po preporuci ljekara. Vaš ljekar će možda sprovesti dodatna ispitivanja tokom primjene lijeka.

Nemojte koristiti ovaj lijek ako primjenjujete disulfiram (lijek za hronični alkoholizam) ili metronidazol (antibiotik) sem po preporuci ljekara.

Prijavljeni su slučajevi toksičnosti uzrokovane polietilen glikolom (npr. akutna tubularna nekroza) tokom primjene lorazepama, uključujući i primjenu doza većih od preporučenih.

Ovaj lijek daće Vam zdravstveni radnik. Lijek ćete primiti u venu (intravenski) ili u mišić (intramuskularno). Dozu će odrediti ljekar, a ona zavisi od Vašoj tjelesne mase. Lijek ćete primiti 15 do 20 minuta prije postupka (intravenski) ili najmanje 2 sata prije postupka (intramuskularno).

Premedikacija

Preporučena intravenska primjena se izračunava u odnosu na tjelesnu težinu (0,044 mg po kg tjelesne težine) do maksimalnih 2 mg, 15 do 20 minuta prije procedure. Ponekad se mogu primijeniti i veće doze, do 4 mg.

Preporučena intramuskularna doza je 0,05 mg/kg tjelesne mase, do maksimalnih 4 mg ukupno, najmanje 2 sata prije očekivane procedure.

Liječenje simptoma teške anksioznosti i napetosti kod ljudi koji ne mogu da uzimaju tablete

Preporučena doza je 2 do 4 mg, tj. 0,05 mg po kg tjelesne težine. Ukoliko je potrebno, doza se može ponoviti poslije 2 sata. Injekcija se može primijeniti u mišić (intramuskularno) ili u venu (intravenski).

Status epilepticus

Odrasli: 4 mg intravenski

Starije osobe (preko 65 godina): starije osobe reaguju i na niže doze, zbog čega se primjenjuje polovina doze u odnosu na dozu kod odraslih osoba.

Doziranje kod adolescenata, djece i odojčadi starije od mjesec dana: 0,1 mg/kg tjelesne težine intravenski do maksimalno 4 mg po dozi.

Ukoliko napad traje duže od 10 do 15 minuta, ljekar će možda ponoviti dozu. Mogu se primijeniti maksimalno dvije doze.

Primjena kod djece i adolescenata

Losepan se ne smije primjenjivati kod djece mlađe od 12 godina sem u kontroli epileptičnog statusa (vidjeti takođe dio 2).

Primjena kod starijih i slabih pacijenata

Kliničke studije su pokazale da pacijenti stariji od 50 godina razvijaju dublju i dugotrajniju sedaciju nakon intravenske primjene lorazepama. Uobičajeno, dovoljna je početna doza od 2 mg, sem ukoliko se želi postići dublja sedacija / amnezija.

Pacijenti sa poremećajima bubrega ili jetre

Losepan se ne smije primjenjivati kod pacijenata s teškim poremećajima jetre. Kada se Losepan koristi kod pacijenata sa blagim do umjerenim poremećajima jetre ili bubrega, preporučuje se početna doza od 0,05 mg/kg, a ne veća od 2 mg.

Ako ste primili više lijeka Losepan nego što je trebalo

Ako ste primili više lijeka nego što je potrebno, možete razviti simptome kao što su pospanost, mentalna zbunjenost i letargija kod blagog predoziranja, kao i nizak krvni pritisak, poteškoće u kontroli pokreta, respiratornu depresiju i komu u težim slučajevima.

Liječenje predoziranja podrazumijeva primjenu suportivnih mjera, kao što su održavanje funkcije disanja i praćenje ravnoteže tečnosti (unosa i izbacivanja tečnosti).

Ako ste zaboravili uzeti lijek Losepan

S obzirom da se Losepan rastvor za injekciju primjenjuje u bolnici, ovaj podatak nije primjenjiv.

Ako prestanete da primate lijek Losepan

Liječenje možete prekinuti samo prema preporuci ljekara.

Ako se liječite zbog simptoma teške tjeskobe i liječenje iznenada prekinete, može doći do pojave jednog ili više sljedećih simptoma obustave: glavobolja, bol u mišićima, ekstremni strah, tjeskoba, napetost, uzbuđenje, nemir, zbunjenost, razdražljivost, promjene raspoloženja, znojenje, depresija i nesanica.

U težim slučajevima, simptomi obustave mogu uključivati: gubitak osjećaja, gubitak stvarnosti, (poznato) okruženje se čini nestvarnim, otuđenje od sebe (depersonalizacija), utrnulost i žmarce u rukama i nogama, izrazito pojačanu osjetljivost na svijetlo, buku i dodir, pojačan sluh, bol u uvu, nevoljne pokrete, povraćanje, deluzije (sumanute ideje) ili epileptičke napadaje. Takođe, simptomi za koje ste primali lijek Losepan mogu se privremeno vratiti u velikom obimu. Kako bi se smanjio rizik od pojave ovih simptoma, preporučuje se postepeno smanjivanje doze i prekid liječenja.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se ljekaru ili medicinskoj sestri.

Kao i svi ljekovi i lijek Losepan može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Neželjene reakcije se obično javljaju na početku liječenja i postepeno nestaju tokom liječenja ili kada se doza smanji. Sljedeće neželjene reakcije zabilježene su nakon primjene lorazepama:

Vrlo često: mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek

- umor

Često: mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek

- pospanost tokom dana,

- omamljenost,

- omaglica,

- problemi s koordinacijom (ataksija),

- mišićna slabost

Povremeno: mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek

- zbunjenost,

- depresija,

- emocionalna ravnodušnost,

- poremećaji spavanja,

- glavobolja,

- smanjena pažnja,

- smetnje vida,

- duple slike (diplopija),

- mučnina,

- probavni problemi,

- kožne reakcije,

- promjena seksualnog nagona

Rijetko: mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek

- promjene broja krvnih ćelija,

- privremeni gubitak memorije,

- kontradiktorne reakcije,

- snižen krvni pritisak (hipotenzija),

- povišen krvni pritisak (hipertenzija),

- abnormalnosti povezane s bolešću jetre.

- psihijatrijski poremećaji: uzbuđenje (agitacija), nervoza, razdražljivost, agresivnost, sumnja, napadi bijesa, noćne more, priviđanje stvari koje nisu stvarne (halucinacije), teške mentalne bolesti u kojima je poremećena kontrola ponašanja i ponašanje (psihoza), neprimjereno ponašanje. Ove neželjene reakcije javljaju se uglavnom kod djece i starijih osoba.

Ostale neželjene reakcije:

- zabilježena je bol, osjećaj pečenja, crvenilo i upala na mjestu primjene.

- zavisnost se može pojaviti nakon ponovljene primjene tokom nekoliko sedmica (vidjeti dio 2).

- može doći do otežanog disanja u teškoj anesteziji.

- simptomi obustave javljaju se nakon prekida liječenja (vidjeti dio "Ako prestanete uzimati Losepan")

- povećanje kiselosti krvi usljed manjka kiseonika u tkivima, poremećaja ravnoteže vode i elektrolita, smanjen krvni pritisak, oštećenje pojedinih bubrežnih ćelija (akutna tubularna nekroza), zbog pojedinih pomoćnih supstanci ovog lijeka. Ovi simptomi se češće mogu javiti kod pacijenata sa oslabljenom funkcijom bubrega i kod djece (vidjeti takođe „Upozorenja i mjere opreza“).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati i transportovati u frižideru (2°C - 8°C).

Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Rok upotrebe i uslovi čuvanja nakon razblaženja

Dokazana je fizička i hemijska stabilnost razblaženog rastvora za injekciju tokom 1 sata na temperaturi od 2°C - 8°C.

Sa mikrobiološke tačke, lijek se mora upotrijebiti odmah. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme i uslovi čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika, a isti ne smiju biti duži od 1 sat na temperaturi od 2°C-8°C, osim ako postupak otvaranja/razblaživanja nije sproveden u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Losepan

• Aktivna supstanca je lorazepam. 1 ml rastvora za injekciju sadrži 4 mg lorazepama.
• Pomoćne supstance su: propilen glikol, makrogol 400 i benzil alkohol.

Kako izgleda lijek Losepan i sadržaj pakovanja

Bistar, bezbojan ili skoro bezbojan rastvor za injekciju, bez vidljivih čestica.

Unutrašnje pakovanje lijeka je ampula izrađena od bezbojnog stakla, hidrolitičke otpornosti tip I, zapremine 2 ml, koja sadrži 1 ml rastvora za injekciju.

Pet ampula je upakovano u PVC blister, koji je zatvoren zaštitnom, providnom PE folijom.

Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 2 blistera sa po 5 ampula (ukupno 10 ampula) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

GLK pharma d.o.o. Podgorica

Svetozara Markovića 46, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Medochemie Limited,

Agios Athanassios Industrial Area, Iapetou 48, Limassol, 4101, Kipar

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/24/3365 – 1150 od 21.06.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

April, 2025. godine

<------------------------------------------------------------------------------------------------>

Intramuskularna primjena:

Kako bi se olakšala intramuskularna primjena, preporučuje se razblaživanje rastvora Losepan jednakim volumenom kompatibilnog rastvarača kao što je: 0,9% rastvor NaCl, 5% rastvor glukoze, bakteriostatska voda za injekciju sa benzil alkoholom, bakteriostatski rastvor NaCl sa benzil alkoholom, bakteriostatska voda za injekcije sa parabenom ili voda za injekcije.

Lijek Losepan se takođe može primijeniti nerazblažen, ako se primjenjuje duboko u mišićnu masu.

Intravenska primjena:

U slučaju intravenske primjene lijek Losepan se uvijek mora razblažiti sa jednakim volumenom jednog od sljedećih rastvarača: 0,9% rastvorom NaCl, 5% rastvorom glukoze, bakteriostatskom vodom za injekcije sa benzil alkoholom, bakteriostatskim rastvorom NaCl sa benzil alkoholom, bakteriostatskom vodom za injekcije sa parabenom ili vodom za injekcije.

Brzina primjene injekcije ne smije prelaziti 2 mg/min. Rastvor se ne smije primijeniti ako je promijenio boju ili ako sadrži strane čestice.

Uputstvo za razblaživanje za intravensku primjenu

Uvucite željenu količinu lijeka Losepan u špric, a zatim polako uvucite jednaku zapreminu rastvarača. Lagano uvucite klip kako biste osigurali dodatni prostor za miješanje. Odmah promiješajte sadržaj okretanjem šprica dok ne nastane homogeni rastvor.Nemojte snažno tresti, jer će to prouzrokovati mjehuriće vazduha.

Lijek Losepan se ne smije miješati sa drugim ljekovima u istom špricu. Nemojte koristiti rastvor ako je promijenio boju ili ima precipitat.

Rok upotrebe i uslovi čuvanja nakon razblaženja

Dokazana je fizička i hemijska stabilnost razblaženog rastvora za injekciju tokom 1 sata na temperaturi od 2°C– 8°C.

Sa mikrobiološke tačke, lijek se mora upotrijebiti odmah. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme i uslovi čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika, a isti ne smiju biti duži od 1 sat na temperaturi od 2°C– 8°C, osim ako postupak otvaranja/razblaživanja nije sproveden u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.