Lizinopril se primjenjuje za liječenje hipertenzije.
Lizinopril se primjenjuje za liječenje simptomatske srčane insuficijencije.
Lizinopril se primjenjuje za kratkotrajno lečenje (6 nedelja) hemodinamski stabilnih bolesnika u prva 24 sata od akutnog infarkta miokarda.
Lizinopril se primjenjuje za liječenje bubrežnih komplikacija kod hipertoničara sa dijabetesom tipa 2 i početnom nefropatijom (vidjeti odeljak 5.1)
Lizinopril tablete se primjenjuju oralno, jednom dnevno. Kao i drugi ljekovi koji se uzimaju jednom dnevno i Lizinopril tablete treba uzimati svaki dan otprilike u isto vrijeme.
Hrana ne utiče na apsorpciju lizinoprila, pa se Lizinopril tablete mogu uzimati nezavisno od obroka.
Doziranje je individualno i treba ga prilagoditi svakom bolesniku ponaosob, u zavisnosti od vrijednosti krvnog pritiska.
Lizinopril se može primjenjivati kao monoterapija ili u kombinaciji sa drugim antihipertenzivima.
Početna doza
Kod bolesnika sa esencijalnom hipertenzijom preporučuje se započeti liječenje dozom od 10 mg na dan.
Kod bolesnika sa snažnijom aktivacijom sistema renin-angiotenzin-aldosteron (posebno onih sa renovaskularnom hipertenzijom, smanjen volumen soli i/ili krvi, dekompenzacijom srca ili teškom hipertenzijom), može nakon primjene početne doze doći do značajnog pada krvnog pritiska. Kod tih bolesnika preporučena početna doza lizinoprila je 2,5 do 5 mg/dan, a terapiju treba započeti pod pažljivim nadzorom lijekara. Kod bolesnika sa insuficijencijom bubrega liječenje treba započeti manjom dozom (vidi Tabelu 1 dolje).
Doza održavanja
Uobičajena terapijski efikasna doza održavanja je 20 mg lizinoprila, jednom dnevno. Za postizanje optimalnih vrijednosti krvnog pritiska, kod nekih bolesnika potrebno je 2 do 4 nedelje terapije. Ukoliko nije postignut zadovoljavajući terapijski efekat, dozu treba postepeno povećavati. Maksimalna doza lizinoprila koja se primjenjivala tokom dugotrajnih kontrolisanih kliničkih ispitivanja iznosila je 80 mg na dan.
Na početku liječenja lizinoprilom može doći do pojave simptomatske hipotenzije. To se češće javlja kod bolesnika koji uzimaju diuretike. Zato treba biti oprezan, s obzirom na to da ti bolesnici mogu imati smanjeni volumen tečnosti i/ili soli. Po mogućnosti, primjenu diuretika treba prekinuti 2 do 3 dana prije početka liječenja lizinoprilom. Kod hipertenzivnih bolesnika kod kojih primjenu diuretika nije moguće prekinuti, liječenje lizinoprilom treba započeti dozom od 5 mg na dan. Neophodno je kontrolisati bubrežnu funkciju i nivo kalijuma u krvi. Dalje doziranje treba prilagoditi vrijednostima krvnog pritiska. U slučaju potrebe može se ponovo započeti sa primjenom diuretika (vidi odjeljak 4.4 i 4.5).
Doziranje kod bolesnika sa poremećenom funkcijom bubrega treba prilagoditi na osnovu vrijednosti klirensa kreatinina kao što je prikazano u tabeli 1:
Tabela 1.
| Klirens kreatinina (ml/min) | Početna doza (mg/dan) |
| manje od 10 ml/min (uključujući i bolesnike na dijalizi) | 2,5 mg * |
| 10-30 ml/min | 2,5 - 5 mg |
| 31-80 ml/min | 5 – 10 mg |
* Doziranje i/ili učestalost primjene treba prilagoditi u skladu sa vrednostima krvnog pritiska
Doza se može povećavati sve dok se ne uspostavi kontrola krvnog pritiska ili do najviše 40 mg na dan.
Preporučena početna doza je 2,5 mg jednom dnevno kod bolesnika telesne mase 20 do 50 kg i 5 mg jednom dnevno kod bolesnika ≥ 50 kg. Doza mora individualno da se prilagodi, a maksimalna dnevna doza kod bolesnika tjelesne mase 20 do 50 kg iznosi 20 mg, a 40 mg kod bolesnika ≥ 50 kg. Doze veće od 0,61 mg/kg (odnosno iznad 40 mg) nisu bile ispitivane kod pedijatrijskih bolesnika (vidi odjeljak 5.1).
Kod djece sa smanjenom funkcijom bubrega, treba razmotriti primjenu manje početne doze ili povećati razmak između doza.
Kod bolesnika sa simptomatskom srčanom insuficijencijom lizinopril treba primjenjivati zajedno sa diureticima i ukoliko je potrebno, digitalisom ili beta-blokatorima. Uobičajena početna doza, koja se mora primjeniti pod nadzorom ljekara kako bi se odredio početni efekat na krvni pritisak, iznosi 2,5 mg jednom dnevno. Kasnije se doza može povećavati na sledeći način:
- za najviše 10 mg odjednom;
- u intervalima koji ne smiju biti kraći od 2 nedelje;
- do najveće doze koju bolesnik podnosi, odnosno do maksimalno 35 mg na dan.
Prilagođavanje doze je individualno i zavisi od kliničkog odgovora za svakog bolesnika ponaosob.
Kod bolesnika kod kojih postoji visoki rizik od simptomatske hipotenzije, tj. kod onih kod kojih postoji gubitak soli sa ili bez hiponatremije, bolesnika sa hipovolemijom, odnosno kod onih koji su uzimali velike doze diuretika, spomenuta stanja treba korigovati, ako je moguće prije početka liječenja lizinoprilom. Potrebno je kontrolisati funkciju bubrega i vrijednosti kalijuma u serumu.
Bolesnici moraju uzimati uobičajenu standardnu terapiju koja se sastoji od trombolitika, acetilsalicilne kiseline i beta-blokatora. Gliceriltrinitrat u intravenskom ili transdermalnom obliku može se primjenjivati istovremeno sa lizinoprilom.
Početna doza (prva 3 dana nakon infarkta miokarda)
Liječenje lizinoprilom može se započeti u prva 24 sata od početka simptoma. Lizinopril se ne sme primjeniti ukoliko je sistolni krvni pritisak niži od 100 mmHg. Prva doza lizinoprila iznosi 5 mg oralno, zatim 5 mg nakon 24 sata, 10 mg nakon 48 sati i nakon toga 10 mg jednom dnevno. Na početku liječenja ili tokom prva tri dana nakon infarkta, bolesnicima sa niskim sistolnim krvnim pritiskom (120 mmHg ili niži) treba dati manju dozu lizinoprila – 2,5 mg oralno (vidi odjeljak 4.4.).
Kod bolesnika sa poremećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina <80 ml/min), početnu dozu lizinoprila treba uskladiti sa vrednostima klirensa kreatinina (vidi Tabelu 1).
Doza održavanja
Uobičajena doza održavanja je 10 mg lizinoprila jednom dnevno. Ukoliko dođe do pojave hipotenzije (sistolni krvni pritisak manji ili jednak 100 mmHg), može se primjeniti dnevna doza od 5 mg koja se može, ukoliko je potrebno, privremeno smanjiti na 2,5 mg. U slučaju dužeg trajanja hipotenzije (sistolni krvni pritisak niži od 90 mmHg duže od 1 sata), liječenje lizinoprilom treba prekinuti.
Kod bolesnika sa akutnim infarktom miokarda lijek treba primjenjivati tokom 6 nedelja, a zatim ponovo treba uraditi evaluaciju bolesnika i terapije. Bolesnici kod kojih se razviju simptomi srčane insuficijencije treba da nastave sa primjenom lizinoprila (vidi odjeljak 4.2).
Kod hipertoničara sa dijabetesom tipa 2 i početnom nefropatijom uobičajena doza lizinoprila iznosi 10 mg jednom dnevno. Doza se može, prema potrebi, povećati na 20 mg jednom dnevno, kako bi se postigle vrednosti dijastolnog krvnog pritiska u sedećem položaju ispod 90 mmHg.
Kod bolesnika sa poremećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina <80 ml/min), početnu dozu lizinoprila treba uskladiti sa vrednostima klirensa kreatinina (vidi Tabelu 1).
Kod dijece mlađe od 6 godina koja boluju od hipertenzije postoje ograničeni podaci o efikasnosti i bezbjednosti primjene lizinoprila, dok o primjeni u drugim indikacijama nema podataka (vidi odjeljak 5.1).
Lizinopril nije preporučljiv kod dijece u drugim indikacijama izuzev u hipertenziji.
Primjena lizinoprila se ne preporučuje kod djece mlađe od 6 godina ili kod djece sa teškim oštećenjem bubrega (GFR<30 ml/min/1,73 m2) (vidi odeljak 5.2).
Tokom kliničkih ispitivanja nije bilo promena efikasnosti i bezbjednosti primjene lijeka u odnosu na životnu dob pacijenta. Ukoliko je smanjena funkcija bubrega povezana sa životnom dobi pacijenta treba primjeniti smjernice iz Tabele 1, kako bi se odredila početna doza lizinoprila. Nakon toga dozu treba uskladiti sa vrijednostima krvnog pritiska.
Nema dovoljno iskustava sa primjenom lizinoprila kod bolesnika sa transplantiranim bubregom, zbog toga se ne preporučuje njegova primjena kod tih bolesnika.
Simptomatska hipotenzija
U slučajevima nekomplikovane hipertenzije, simptomatska hipotenzija se rijetko javlja. Kod hipertenzivnih bolesnika koji primjenjuju lizinopril, do hipotenzije češće dolazi kada postoji gubitak volumena izazvan terapijom diureticima, smanjenjem soli u ishrani, dijalizom, dijarejom ili povraćanjem, odnosno u teškim oblicima renin zavisne hipertenzije (vidi odjeljak 4.5. i 4.8.). Kod bolesnika sa srčanom insuficijencijom, sa ili bez pridružene insuficijencije bubrega, zabilježeni su slučajevi simptomatske hipotenzije. Ona je bila češća kod bolesnika s težim oblikom srčane insuficijencije, a kao posledica primjene velikih doza diuretika Henleove petlje, hiponatremije ili smanjene funkcije bubrega. Kod takvih bolesnika liječenje treba započeti pod nadzorom ljekara, a bolesnika treba pažljivo pratiti prilikom svakog prilagođavanja doze. Slična pravila vrijede i za bolesnike sa ishemijskom bolešću srca ili cerebrovaskularnom bolešću kod kojih pretjerani pad krvnog pritiska može dovesti do srčanog infarkta ili cerebrovaskularnog insulta.
U slučaju hipotenzije bolesnika treba staviti u ležeći položaj, i ako je potrebno, primjeniti intravensku infuziju fiziološkog rastvora. Prolazna hipotenzivna reakcija nije kontraindikacija za sledeću dozu lijeka, koja se može primjeniti na uobičajeni način, bez problema, kada je krvni pritisak uspostavljen povećanjem volumena.
Kod nekih bolesnika sa srčanom insuficijencijom koji imaju normalan ili nizak krvni pritisak, može doći do dodatnog sniženja krvnog pritiska pri primjeni lizinoprila. Ovaj efekat je prihvatljiv i obično nije razlog za prekid liječenja. U slučaju kad hipotenzija postane simptomatska, može biti potrebno smanjiti dozu lijeka ili prekinuti liječenje lizinoprilom.
Hipotenzija u akutnom infarktu miokarda
Kod bolesnika sa akutnim infarktom miokarda liječenje lizinoprilom ne sme se započeti ako postoji rizik od daljih ozbiljnih hemodinamskih poremećaja nakon terapije vazodilatatorima. Tu se radi o bolesnicima sa sistolnim krvnim pritiskom od 100 mmHg ili nižim, odnosno bolesnicima u kardiogenom šoku. Tokom prva tri dana nakon infarkta dozu lijeka treba smanjiti, ukoliko je sistolni krvni pritisak 120 mmHg ili niži. Dozu održavanja treba smanjiti na 5 mg ili privremeno na 2,5 mg, ako je sistolni krvni pritisak 100 mmHg ili niži. U slučaju da hipotenzija duže potraje (sistolni krvni pritisak niži od 90 mmHg duže od 1 sata), primjenu lizinoprila treba prekinuti.
Stenoza aortne i mitralne valvule/Hipertrofička kardiomiopatija
Kao i ostale ACE-inhibitore, lizinopril treba primjenjivati oprezno kod bolesnika sa stenozom mitralne valvule i opstrukcijom istisnog dijela lijeve komore, kao što je slučaj kod aortne stenoze ili hipertrofične kardiomiopatije.
Poremećena funkcija bubrega
Kod bolesnika sa insuficijencijom bubrega (klirens kreatinina <80 ml/min), početnu dozu lizinoprila treba uskladiti sa vrednostima klirensa kreatinina (vidi Tabelu 1 u odeljku 4.2), a kasnije sa vrijednostima krvnog pritiska. Praćenje nivoa kalijuma i kreatinina u serumu je deo uobičajene kontrole bolesnika.
Kod bolesnika sa srčanom insuficijencijom pojava hipotenzije posle početka liječenja ACE-inhibitorima može dovesti do daljeg oštećenja funkcije bubrega. U tim slučajevima opisana je i akutna insuficijencija bubrega, koja je obično reverzibilna.
Kod pojedinih bolesnika sa obostranom stenozom bubrežnih arterija ili stenozom arterije solitarnog bubrega koji su bili liječeni inhibitorom angiotenzin konvertujućeg enzima, uočen je porast uree i kreatinina u serumu, koji je obično reverzibilan i najčeće se javlja kod bolesnika sa insuficijencijom bubrega. Ukoliko istovremno postoji i renovaskularna hipertenzija, povećan je rizik od nastanka teške hipotenzije i insuficijencije bubrega. Kod tih bolesnika potrebno je započeti liječenje pod nadzorom lijekara, niskim dozama lizinoprila i pažljivo prilagođavati dozu. Budući da istovremena primjena diuretika može doprineti razvoju gore navedenog stanja, terapiju diureticima treba prekinuti i pažljivo kontrolisati funkciju bubrega tokom prvih nedelja primjene lizinoprila.
Kod pojedinih bolesnika sa hipertenzijom bez prethodno dijagnostikovane bolesti krvnih sudova bubrega uočen je porast uree i kreatinina u serumu, uglavnom blagog i prolaznog karaktera, posebno kada se lizinopril primjenjuje istovremeno sa diureticima i najčešće kod bolesnika sa već postojećim poremećajem funkcije bubrega. Može biti potrebno smanjenje doze i/ili prekid primjene diuretika i/ili lizinoprila.
Kod bolesnika sa akutnim infarktom miokarda ne smije se započeti liječenje lizinoprilom u slučaju kada se radi o bolesnicima sa dijagnostikovanom disfunkcijom bubrega, definisanom kao koncentracija kreatinina u serumu koja prelazi 177 mol/l i/ili proteinurijom koja prelazi vrednost od 500 mg/24 sata. Ako tokom liječenja lizinoprilom nastane akutna bubrežna insuficijencija (vrijednost kreatinina u serumu prelazi 265 mol/l ili je udvostručena u odnosu na vrijednost pre početka liječenja), ljekar treba da razmotri mogućnost prekida liječenja lizinoprilom.
Preosetljivost / angioneurotski edem
Angioneurotski edem lica, ekstremiteta, usana, jezika, glotisa i/ili grkljana retko se javlja kod bolesnika koji su lečeni inhibitorom angiotenzin konvertujućeg enzima, uključujući lizinopril i može se razviti u bilo kojem periodu liječenja. U tom slučaju liječenje lizinoprilom treba što prije prekinuti i pratiti bolesnika do potpunog nestanka simptoma. Čak i u slučajevima u kojima je edem ograničen samo na lice i usne, bez respiratornih poremećaja, bolesnik se mora pažljivo pratiti do povlačenja simptoma budući da primjena antihistaminika i kortikosteroida može biti nedovoljna.
Zabilježeni su vrlo rijetki slučajevi smrtnog ishoda kod angioneurotskog edema udruženog s edemom grkljana ili jezika. Kod bolesnika kod kojih su zahvaćeni jezik, glotis ili grkljan može doći do opstrukcije respiratornih puteva, posebno kod onih koji su ranije imali neki hirurški zahvat u predjelu respiratornih puteva. Takvi slučajevi zahtevaju hitnu medicinsku pomoć koja uključuje primjenu adrenalina i/ili mere za osiguranje prohodnosti respiratornih puteva. Ti bolesnici moraju biti pod stalnim nadzorom lijekara sve dok ne dođe do potpunog povlačenja simptoma.
Uočeno je da se angioedem povezan sa primjenom ACE-inhibitora češće javlja kod bolesnika crne rase u odnosu na bolesnike drugih rasa.
Bolesnici koji u anamnezi navode podatak o angioedemu koji nije u vezi sa prethodnim liječenjem ACE inhibitorima, mogu imati povećani rizik od razvoja angioedema za vreme trajanja liječenja ACE-inhibitorom (vidi odjeljak 4.3).
Anafilaktoidna reakcija kod bolesnika na hemodijalizi
Reakcija slična anafilaktičkoj uočena je kod bolesnika koji su bili na hemodijalizi membranom visokog protoka (npr. AN 69) i istovremeno uzimali ACE-inhibitor. Kod tih bolesnika treba razmotriti primjenu druge vrste dijalizatorne membrane ili druge vrste antihipertenziva.
Anafilaktoidna reakcija za vrijeme afereze lipoproteina male gustine (LDL)
Zabilježeni su retki slučajevi po život opasnih anafilaktoidnih reakcija kod bolesnika koji su dobijali ACE inhibitor za vrijeme LDL afereze sa dekstran sulfatom. Spomenute reakcije mogu se izbeći privremenim prestankom primjene ACE-inhibitora pre svake afereze.
Desenzibilizacija
Kod bolesnika koji uzimaju ACE-inhibitore tokom desenzibilizacije na himenopteru može se, mada retko, razviti reakcija opasna po život slična anafilaktičkoj. To se može izbjeći privremenim prekidom liječenja ACE inhibitorom prije svake desenzibilizacije.
Insuficijencija jetre
U vrlo rijetkim slučajevima primjena ACE-inhibitora bila je povezana sa sindromom koji je započeo pojavom holestatske žutice koja je progredirala do fulminantne nekroze jetre i (ponekad) smrtnog ishoda. Mehanizam nastanka spomenutog sindroma nije objašnjen. Bolesnici koji primjenjuju lizinopril, a kod kojih se razvije žutica ili se javi značajan porast vrednosti enzima jetre moraju prestati sa uzimanjem lizinoprila i biti pod odgovarajućim nadzorom ljekara.
Neutropenija/agranulocitoza
Neutropenija/agranulocitoza, trombicitopenija i anemija opisane su kod bolesnika koji su dobijali ACE-inhibitor. Kod bolesnika sa normalnom funkcijom bubrega bez drugih komplikacija, neutropenija se rijetko javlja.
Neutropenija i agranulocitoza su reverzibilne nakon prekida primjene lijeka. Lizinopril se sa posebnim oprezom mora primjenjivati kod bolesnika sa kolagenom bolešću krvnih sudova, kod onih koji dobijaju imunosupresivnu terapiju, odnosno koji su na terapiji alopurinolom ili prokainamidom kao i kod bolesnika koji imaju neke od navedenih faktora rizika, posebno ukoliko je funkcija bubrega od ranije poremjećena. Kod nekih od spomenutih pacijenata razvile su se teške infekcije, koje u nekoliko slučajeva nisu reagovale na intenzivnu antibiotsku terapiju. Ukoliko se lizinopril primjenjuje kod navedenih bolesnika, preporučuje se povremena analiza broja leukocita, a pacijenta treba upozoriti da ukoliko primjeti bilo kakve znake infekcije, o tome odmah obavesti ljekara.
Rasa
ACE-inhibitori prouzrokuju veću učestalost angioedema kod bolesnika crne rase u odnosu na pripadnike drugih rasa.
Kao i ostali ACE-inhibitori, lizinopril može biti manje efikasan kod snižavanja krvnog pritiska kod bolesnika crne rase, možda zbog veće prevalence hipertenzije povezane sa niskom koncentracijom renina kod bolesnika crne rase.
Kašalj
Pri primjeni ACE-inhibitora može se javiti karakterističan kašalj koji je neproduktivan, trajan i nestaje nakon prekida terapije. Pri diferencijalnoj dijagnozi kašlja treba uzeti u obzir i mogućnost da je on posledica primjene ACE-inhibitora.
Hirurgija / anestezija
Kod bolesnika koji se moraju podvrgnuti većem hirurškom zahvatu ili tokom anestezije preparatima koji izazivaju hipotenziju, lizinopril može sekundarno blokirati stvaranje angiotenzina II usled kompenzacijskog oslobađanja renina. Ako se pojavi hipotenzija, za koju se smatra da je posledica tog mehanizma, može se popraviti povećanjem volumena krvi.
Hiperkalemija
Kod pojedinih bolesnika liječenih ACE-inhibitorom, uključujući i lizinopril, zabeležen je porast nivoa kalijuma u serumu. U pacijente kod kojih postoji rizik od razvoja hiperkalemije spadaju: pacijenti sa insuficijencijom bubrega, dijabetesom, odnosno oni koji istovremeno primjenjuju diuretike koji štede kalijum, nadoknadu kalijuma ili nadoknadu soli koje sadrže kalijum ili pacijenti koji uzimaju neke druge ljekove koji mogu povećati koncentraciju kalijuma u serumu (npr. heparin). U slučaju da je istovremena primjena spomenutih ljekova opravdana, preporučuje se redovna kontrola kalijuma u serumu (vidi odjeljak 4.5.).
Dijabetičari
Kod dijabetičara koji uzimaju oralne antidijabetike ili insulin, tokom prvih meseci primjene ACE-inhibitora mora se vršiti pažljiva kontrola glikemije (vidi odjeljak 4.5.).
Litijum
Ne preporučuje se istovremena primjena lizinoprila i litijuma (vidi odjeljak 4.5).
Trudnoća
Ne smije se započeti liječenje ACE inhibitorima tokom trudnoće. Ukoliko je za zdravlje pacijentkinja presudan nastavak liječenja ACE inhibitorom, pri planiranju trudnoće trebalo bi terapiju zameniti sa nekim drugim antihipertenzivom koji ima potvrđen profil bezbednosti tokom primjene u trudnoći. Kad se ustanovi trudnoća, liječenje ACE inhibitorima treba odmah prekinuti i prema mogućnosti uvesti alternativnu terapiju (vidi odjeljak 4.3 i 4.6)
Diuretici
U slučaju kada se pacijentima koji uzimaju lizinopril u terapiju doda diuretik, antihipertenzivno dejstvo je obično aditivano.
Kod bolesnika koji već uzimaju diuretike, a posebno kod onih koji su nedavno počeli da ih uzimaju, ponekad može doći do prevelikog pada krvnog pritiska kada se u terapiju doda lizinopril. Kako bi se mogućnost pojave simptomatske hipotenzije pri primjeni lizinoprila svela na minimum, preporučuje se prekid liječenja diureticima prije početka primjene lizinoprila (vidi odjeljak 4.2. i 4.4.).
Preparati kalijuma, diuretici koji štede kalijum ili nadoknada soli koja sadrže kalijum
Iako se tokom kliničkih ispitivanja koncentracija kalijuma kretala u granicama normalnih vrednosti, u nekim slučajevima je došlo do hiperkalemije. Faktori rizika koji pogoduju nastanku hiperkalemije uključuju insuficijenciju bubrega, šećernu bolest i istovremenu primjenu diuretika koji štede kalijum (spironolakton, triamteren ili amilorid), preparata kalijuma ili nadoknade za soli koje sadrže kalijum. Primjena preparata kalijuma, diuretika koji štede kalijum ili nadoknade za soli koje sadrže kalijum, posebno kod bolesnika sa poremećenom funkcijom bubrega, može dovesti do značajnog porasta nivoa kalijuma u serumu. Hipokalemija izazvana diureticima može se ublažiti istovremenom primjenom diuretika koji ne štede kalijum i lizinoprila.
Litijum
Tokom istovremene primjene litijuma i ACE-inhibitora zabilježeni su slučajevi prolaznog povećanja koncentracije litijuma u serumu i posledične toksičnosti. Istovremena primjena tiazidnih diuretika može povećati rizik od toksičnosti litijuma i tako još više pojačati njegovu toksičnost izazvanu istovremenom primjenom ACE inhibitora.
Istovremena primjena lizinoprila i litijuma se ne preporučuje, međutim, ukoliko je ona neophodna, potrebna je pažljiva kontrola koncentracije litijuma u serumu (vidi odjeljak 4.4).
Nesteroidni antiinflamatorni lekovi, uključujući acetilsalicilnu kiselinu u dozi 3 g/dan
Hronična primjena nesteroidnih antiinflamatornih ljekova (acetilsalicilna kiselina u antinflamatornim dozama, COX-2 inhibitori i neselektivni NSAIL) može smanjiti antihipertenzivni efekat lizinoprila. Istovremenom primjenom ACE-inhibitora i nesteroidnih antiinflamatornih lekova dolazi do aditivnog efekta na povećanje koncentracije kalijuma u serumu, što može dovesti do pogoršanja bubrežne funkcije. Spomenuti efekti su obično reverzibilni. Ovu kombinaciju treba pažljivo primjenjivati, naročito kod starijih bolesnika. Pacijenta treba dovoljno hidrirati, a posebnu pažnju treba posvetiti praćenju funkcije bubrega na početku njihove istovremene primjene i povremeno nakon toga.
Zlato
Nitritoidne reakcije (simptomi vazodilatacije, uključujući crvenilo lica, mučninu, vrtoglavicu i hipotenziju, koji mogu biti vrlo teški) nakon injekcije zlata (npr. natrijum aurotiomalat) češće su zabilježene kod pacijenata koji uzimaju ACE inhibitore.
Ostali antihipertenzivi
Istovremena primjena navedenih ljekova može pojačati hipotenzivno dejstvo lizinoprila. Istovremena primjena gliceriltrinitrata kao i drugih nitrata ili drugih vazodilatatora može još više sniziti krvni pritisak.
Triciklični antidepresivi/ antipsihotici/ anestetici
Istovremena primjena pojedinih anestetika, tricikličnih antidepresiva ili antipsihotika sa ACE-inhibitorima može imati za posledicu još veće sniženje vrijednosti krvnog pritiska (vidi odjeljak 4.4.).
Simpatomimetici
Simpatomimetici mogu umanjiti hipertenzivni učinak ACE-inhibitora.
Antidijabetici
Epidemiološke studije pokazale su da istovremena primjena ACE-inhibitora i antidijabetika (insulina ili oralnih hipoglikemika) može dovesti do jačeg sniženja vrijednosti glukoze u krvi i na taj način povećati rizik od hipoglikemije. Vjerovatnoća pojave spomenutog efekta veća je tokom prvih nedelja istovremene primjene i kod bolesnika sa poremećenom funkcijom bubrega.
Acetilsalicilna kiselina, trombolitici, beta-blokatori, nitrati
Lizinopril se može primjenjivati istovremeno sa acetilsalicilnom kiselinom (u dozama za kardiološke indikacije), tromboliticima, beta-blokatorima i/ili nitratima.
Trudnoća
Ne preporučuje se primjena lizinoprila tokom prvog tromesečja trudnoće (vidi odjeljak 4.4). Primjena ACE inhibitora je kontraindikovana tokom 2 i 3 tromesečja trudnoće (vidi odjeljak 4.3 i 4.4).
Iako nema konačnih epidemioloških podataka vezanih uz rizik za teratogenost nakon izloženosti ACE inhibitorima tokom prvog tromesečja trudnoće, ne može se isključiti mali porast rizika. Tokom trudnoće ne smije se započeti sa primjenom lizinoprila. Ukoliko je za zdravlje pacijentkinja presudan nastavak liječenja ACE inhibitorom, pri planiranju trudnoće trebalo bi terapiju zamijeniti sa nekim drugim antihipertenzivom koji ima potvrđen profil bezbednosti tokom primjene u trudnoći. Kad se ustanovi trudnoća, liječenje ACE inhibitorima treba odmah prekinuti i prema mogućnosti uvesti alternativnu terapiju.
Poznato je da dugotrajna izloženost lizinoprilu tokom drugog i trećeg tromesečja trudnoće prouzrokuje fetotoksičnost kod ljudi (smanjenje funkcije bubrega, oligohidramnion, usporavanje osifikacije lobanje), neonatalnu toksičnost (insuficijenciju bubrega, hipotenziju, hiperkalijemiju (vidi odjeljak 5.3).
Ukoliko dođe do ekspozicije lizinoprilu od drugog tromesečja trudnoće, potrebno je ultrazvučno praćenje funkcije bubrega i osifikacije lobanje fetusa.
Djecu čije su majke uzimale lizinopril treba pažljivo kontrolisati zbog mogućnosti razvoja hipotenzije (vidi odjeljke 4.3 i 4.4).
Dojenje
Budući da nema odgovarajućih podataka o primjeni lizinoprila tokom dojenja, lizinopril se ne preporučuje, a prednost se daje alternativnoj terapiji sa bolje potvrđenim profilom bezbjednosti tokom dojenja, naročito pri dojenju novorođenčadi i nedonoščadi.
Ponekad se pri primjeni lizinoprila mogu javiti vrtoglavica i umor, zbog toga pacijenti koji upravljaju vozilima ili mašinama o tome treba da vode računa.
Tokom primjene lizinoprila i drugih ACE-inhibitora primjećena su i prijavljena sledeća neželjena dejstva, uz sledeću učestalost: veoma česta (1/10); česta (1/100, <1/10); povremena (1/1000, <1/100); rijetka (1/10000, <1/1000); veoma rijetka (1/10000); nepoznate učestalosti (na osnovu dostupnih podataka nemoguće je odrediti učestalost).
Poremećaj krvi i krvotvornih organa i limfnog sistema
Rijetka: snižene vrednosti hemoglobina i hematokrita.
Veoma rijetka: depresija koštane srži, anemija, trombocitopenija, leukopenija, neutropenija, agranulocitoza (vidi odjeljak 4.4.), hemolitička anemija, limfadenopatija, autoimuna bolest.
Poremećaji metabolizma i ishrane
Veoma rijetka: hipoglikemija.
Poremećaji centralnog nervnog sistema i psihijatrijski poremećaji
Česta: vrtoglavica, glavobolja.
Povremena: promene raspoloženja, parestezije, vertigo, poremećaji ukusa, poremećaji sna.
Rijetka: mentalna konfuzija, olfaktorni poremećaj.
Nepoznata: depresivni simptomi, sinkopa.
Poremećaji kardiovaskularnog sistema
Česta: ortostatski efekti (uključujući hipotenziju).
Povremena: infarkt miokarda ili cerebrovaskularni događaj, moguće kao posledica izražene hipotenzije kod pacijenata sa visokim rizikom (vidi poglavlje 4.4.), palpitacije, tahikardija, Raynaud-ov fenomen.
Poremećaji grudnog koša, medijastinuma i organa za disanje
Česta: kašalj.
Povremena: rinitis.
Veoma rijetka: bronhospazam, sinuzitis, alergijski alveolitis/upala pluća s eozinofilijom.
Poremećaji gastrointestinalnog sistema
Česta: dijareja, povraćanje
Povremena: mučnina, bolovi u trbuhu, poremećaj varenja.
Rijetka: suva usta.
Veoma rijetka: pankreatitis, intestinalni angioedem, hepatitis – hepatocelularni ili holestatski, žutica i insuficijencija jetre (vidi odjeljak 4.4.).
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Povremena: osip, svrab, preosjetljivost/angioneurotski edem: angioneurotski edem lica, udova, usana, jezika, glotisa i/ili grkljana (vidi odjeljak 4.4.).
Rijetka: urtikarija, opadanje kose, psorijaza.
Veoma rijetka: pojačano znojenje, pemfigus, toksična epidermalna nekroliza, Stevens-Johnson-ov sindrom, erythema multiforme, kutani pseudolimfom.
Opisan je skup simptoma koji može obuhvatati sve ili samo neke od sledećih simptoma: povišena temperatura, vaskulitis, mijalgija, artralgija/artritis, pozitivna ANA (antinuklearna antitela), ubrzana sedimentacija eritrocita, eozinofilija i leukocitoza. Mogu se javiti osip, osjetljivost na svijetlo ili neke druge kožne promjene.
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema
Česta: disfunkcija bubrega.
Rijetka: uremija, akutna insuficijencija bubrega.
Veoma rijetka: oligurija/anurija.
Endokrini poremećaji
Rijetka: neadekvatna sekrecija antidiuretskog hormona.
Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki
Povremena: impotencija.
Rijetka: ginekomastija.
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Povremena: umor, astenija.
Nalazi laboratorijskih testova
Povremena: povećanje vrednosti uree u krvi, kreatinina u serumu, enzima jetre, hiperkalemija.
Rijetka: povećanje vrijednosti bilirubina, hiponatrijemija.
Podaci o bezbednosti primjene dobijene tokom kliničkih ispitivanja ukazuju da se lizinopril generalno dobro podnosi kod hipertenzivnih pedijatrijskih bolesnika i da bezbjednosni profil u toj uzrasnoj grupi odgovara bezbjedonosnom profilu kod odraslih.
Nema dovoljno podataka o predoziranju lizinoprilom kod ljudi. Simptomi povezani sa predoziranjem ACE inhibitorima mogu uključivati: hipotenziju, cirkulatorni šok, poremećaje elektrolita, insuficijenciju bubrega, hiperventilaciju, tahikardiju, palpitacije, bradikardiju, vrtoglavicu, anksioznost i kašalj.
Terapija kod predoziranja
Preporučuje se primjena intravenske infuzije fiziološkog rastvora. Ukoliko dođe do hipotenzije, bolesnika treba postaviti u šok-položaj. Ukoliko je dostupan, može se primjeniti i angiotenzin II u infuziji i/ili kateholamini intravenski.
Ako je od predoziranja prošlo malo vremena, potrebno je preduzeti mjere za odstranjenje lijeka iz digestivnog trakta (tj. izazvati povraćanje, izvršiti ispiranje želuca, primjeniti neki adsorbens i natrijum-sulfat). Lizinopril je moguće odstraniti iz cirkulacije hemodijalizom (vidi odjeljak 4.4.). Ako je prisutna bradikardija rezistentna na terapiju, može se primjeniti srčani elektrostimulator (pacemaker). Potrebne su česte kontrole vitalnih znakova i koncentracije elektrolita i kreatinina u serumu.
Lizinopril je inhibitor peptidil dipeptidaze, koja katalizuje pretvaranje angiotenzina I u vazokonstriktornu supstancu - angiotenzin II. Angiotenzin II takođe stimuliše lučenje aldosterona iz kore nadbubrežne žlezde.
Inhibicija ACE rezultuje smanjenjem količine angiotenzina II u plazmi, što opet dovodi do smanjenja vazopresornog dejstva i smanjenog lučenja aldosterona. Ovo poslednje može dovesti do laganog porasta serumskog kalijuma.
Iako se vjeruje da je osnovni mehanizam kojim lizinopril primarno ostvaruje svoje antihipertenzivno dejstvo supresija sistema renin-angiotenzin-aldosteron, uočeno je da lizinopril djeluje antihipertenzivno čak i kod bolesnika sa vrstom hipertenzije za koju je karakteristična niska količina renina. ACE je jednak kininazi II, enzimu koji razgrađuje bradikinin. Da li povećanje nivoa bradikinina, snažnog vazodilatirajućeg peptida, ima ulogu u terapijskom dejstvu lizinoprila tek treba razjasniti.
U kliničkom ispitivanju u koje su bili uključeni bolesnici sa srčanom insuficijencijom upoređivan je efekat visokih (32,5 mg ili 35 mg jednom dnevno) i niskih (2,5 mg ili 5 mg) doza lizinoprila. U ispitivanje je bilo uključeno 3164 bolesnika koji su praćeni prosečno tokom 46 mjeseci. U poređenju sa niskom dozom, primjena lizinoprila u visokoj dozi imala je za posledicu smanjenje kombinovanog rizika ukupne smrtnosti i hospitalizacije iz bilo kog razloga za 12% (p=0,002) i kombinovanog rizika ukupne smrtnosti i hospitalizacije zbog kardiovaskularnih događaja za 8% (p=0,036). Isto tako uočeno je smanjenje rizika ukupne smrtnosti (8%, p=0,128) i kardiovaskularne smrtnosti (10%, p=0,073). U «post-hoc» analizi, broj hospitalizacija zbog srčane insuficijencije smanjio se za 24% (p=0,002) kod bolesnika koji su liječeni visokim dozama lizinoprila u odnosu na bolesnike liječene niskim dozama. Simptomatsko poboljšanje bilo je podjednako u obje grupe bolesnika.
Vrsta i učestalost neželjenih dejstava koje su se javljale bila je takođe podjednaka u obje grupe bolesnika. Uobičajena i predvidljiva neželjena dejstva koja su posledica ACE inhibicije (npr. hipotenzija ili poremećaji funkcije bubrega) su se uspešno tretirala tako da je retko bio potreban prekid terapije. Kašalj se rjeđe javljao kod bolesnika koji su dobijali visoke doze lizinoprila u odnosu na one koji su dobijali niske doze.
U GISSI-3 kliničkom ispitivanju, u kom je upotrebljavan 2X2 faktorijalni dizajn kako bi se uporedili efekti lizinoprila i gliceriltrinitrata primijenjenih pojedinačno ili u kombinaciji tokom 6 nedelja, u poređenju sa kontrolnom grupom, kod 19394 bolesnika koji su dobili terapiju tokom 24 sata od akutnog infarkta miokarda, primjena lizinoprila imala je za posledicu statistički značajno smanjenje rizika smrtnosti od 11% u odnosu na kontrolnu grupu (2p=0,03). Smanjenje rizika sa gliceriltrinitratom nije bilo statistički značajno, međutim, kombinacija lizinoprila i gliceriltrinitrata dovela je do značajnog smanjenja smrtnosti od 17% u odnosu na kontrolnu grupu (2p=0,02). U podgrupama starijih bolesnika (stariji od 70 godina) odnosno žena, koje su prethodno okarakterisane kao grupe sa povećanim rizikom smrtnosti, uočen je značajan povoljan efekat na kombinovani rizik smrtnosti i kardijalne funkcije. Kod svih bolesnika, uključujući i one iz grupa sa povećanim
rizikom, koji su dobijali lizinopril ili lizinopril u kombinaciji sa gliceriltrinitratom tokom 6 nedelja, uočen je značajan povoljan efekat na praćene parametre nakon 6 meseci, koji je ukazivao na preventivni efekat lizinoprila. Kao što se može očekivati kod liječenja bilo kojim vazodilatatorom, primjena lizinoprila bila je povezana sa povećanom učestalošću hipotenzije i poremećaja funkcije bubrega, međutim, to nije imalo za posledicu proporcionalno povećanje smrtnosti.
U dvostruko slijepom, randomiziranom, multicentričnom ispitivanju u kom su se upoređivali efekti lizinoprila i blokatora kalcijumovih kanala kod 335 bolesnika sa hipertenzijom i dijabetesom tipa 2 koji su imali početnu nefropatiju sa mikroalbuminurijom, pokazalo se da je primjena lizinoprila u dozi od 10 do 20 mg jednom dnevno tokom 12 meseci imala za posledicu smanjenje sistolno/dijastolnog pritiska za 13/10 mmHg i smanjenje izlučivanja albumina u urinu za 40%. Za razliku od blokatora kalcijumovih kanala, čiji je efekat na smanjenje krvnog pritiska bio podjednak, u grupi bolesnika koja je dobijala lizinopril uočeno je značajno veće smanjenje izlučivanja albumina u urinu, čime je pokazano da lizinopril, osim svojim delovanjem na smanjenje krvnog pritiska, putem ACE inhibirajućeg efekta, dodatno smanjuje mikroalbuminuriju direktnim mehanizmom djelovanja na tkivo bubrega.
Primjena lizinoprila ne utiče na kontrolu glikemije, što se manifestuje izostankom značajnog efekta na nivo glikoziliranog hemoglobina (HbA1c).
U kliničkom ispitivanju koje je uključivalo 115 hipertenzivnih pedijatrijskih bolesnika uzrasta od 6 do 16 godina, bolesnici koji su imali manje od 50 kg telesne mase primali su 0,625 mg, 2,5 mg ili 20 mg lizinoprila jednom dnevno, a bolesnici telesne mase 50 kg i više primali su 1,25 mg, 5 mg ili 40 mg lizinoprila jednom dnevno. Na kraju druge nedelje primjene, lizinopril, koji je primjenjivan jednom dnevno, pokazao je antihipertenzivno dejstvo u zavisnosti od primijenjene doze, zadržavajući antihipertenzivno dejstvo i pri dozama većim od 1,25 mg.
Dejstvo je bilo potvrđeno nakon prestanka primjene lijeka, kada se dijastolni pritisak povećao za oko 9 mmHg vise kod bolesnika randomiziranih u placebo grupu, u poređenju sa bolesnicima randomiziranim u grupe sa srednjom ili velikom dozom lizinoprila. Antihipertenzivno dejstvo lizinoprila, koji je dozno zavisno, ostalo je nepromijenjeno u nekoliko demografskih podgrupa definisanih na osnovu: uzrasta, stepenima pubertetskog razvoja prema Tanneru, polu i rasi.
Resorpcija
Nakon oralne primjene lizinoprila, maksimalne koncentracije u plazmi postižu se tokom 7 sati, iako kod bolesnika sa akutnim infarktom miokarda to vrijeme može biti malo produženo. Prosečni stepen resorpcije iznosi oko 25%, uz intraindividualnu varijabilnost od 6-60% u rasponu ispitivanih doza (5-80 mg). Apsolutna bioraspoloživost je smanjena oko 16% kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom. Hrana ne utiče na resorpciju lizinoprila.
Distribucija
Lizinopril se ne vezuje za proteine plazme osim za cirkulišući enzim pretvaranja angiotenzina (ACE). Studije na pacovima pokazale su da lizinopril slabo prolazi hemato-encefalnu barijeru.
Izlučivanje
Lizinopril se ne metaboliše tako da se izlučuje u urinu u gotovo nepromenjenom obliku. Nakon višekratnog doziranja lizinopril ima poluvrijeme akumulacije od 12,6 sati. Klirens lizinoprila kod zdravih osoba je u prosjeku 50 ml/min. Pri eliminaciji se javlja produžena završna faza, međutim, ona ne doprinosi akumulaciji lijeka. Spomenuta završna faza vjerovatno se javlja kao posledica zasićenja vezivanja za ACE i nije proporcionalna dozi.
Bolesnici sa poremećenom funkcijom jetre
Kod bolesnika sa cirozom jetre dolazi do smanjene resorpcije lizinoprila (oko 30%), međutim, zbog smanjenog klirensa, dolazi i do produžene izloženosti lijeku (oko 50%) u poređenju sa zdravim osobama.
Bolesnici sa poremećenom funkcijom bubrega
Kod bolesnika sa poremećenom funkcijom bubrega izlučivanje lizinoprila je smanjeno, međutim, to ima klinički značaj samo kada je glomerularna filtracija <30 ml/min. U slučajevima blago do umjereno poremećene funkcije bubrega (klirens kreatinina 30-80 ml/min) prosečna PIK (površina ispod koncentracijske krive) bila je povećana za svega 13%, dok je s druge strane, u slučajevima teško poremećene funkcije bubrega (klirens kreatinina 5-30 ml/min), bila povećana 4,5 puta.
Lizinopril se može odstraniti postupkom dijalize. Tokom 4 sata hemodijalize, koncentracija lizinoprila u plazmi smanjuje se u prosjeku za 60%, uz klirens dijalize između 40 i 55 ml/min.
Bolesnici sa srčanom insuficijencijom
Kod bolesnika sa srčanom insuficijencijom postoji povećana izloženost lijeku u poređenju sa zdravim osobama (povećanje PIK u proseku 125%), međutim, kod njih postoji smanjena apsorpcija lizinoprila za oko 16% u odnosu na zdrave dobrovoljce.
Dijeca
Farmakokinetički profil je ispitivan kod 29 pedijatrijskih hipertenzivnih bolesnika, uzrasta između 6 i 16 godina, sa GFR iznad 30 ml/min/1,73 m2. Nakon primjene doze od 0,1 do 0,2 mg/kg, maksimalna koncentracija lizinoprila u plazmi u stanju dinamičke ravnoteže postigla se unutar 6 sati, a raspon apsorpcije bio je oko 28%.
Te vrednosti su slične onima zabilježenim u prethodnim ispitivanjima kod odraslih.
PIK i Cmax vrednosti kod djece u ovoj studiji su u skladu sa onima uočenim kod odraslih.
Stariji bolesnici
Kod starijih bolesnika uočene su veće koncentracije lizinoprila u krvi kao i veće vrijednosti PIK (u prosjeku 60%) u odnosu na mlađe osobe.
Pretklinički podaci o lizinoprilu koji se zasnivaju na uobičajenim ispitivanjima opšte farmakologije, toksičnosti nakon ponovljenih doza, genotoksičnosti i kancerogenog potencijala ne ukazuju na posebnu opasnost tog lijeka za čovjeka. Uočeno je kako ACE-inhibitori kao grupa prouzrokuju neželjena dejstva na razvoj fetusa u kasnoj fazi, što ima za posledicu smrt fetusa i kongenitalne malformacije koje se naročito manifestuju na lobanji. Zabeleženi su i slučajevi fetotoksičnosti, intrauterinog zastoja rasta i otvorenog ductusa arteriosusa. Spomenute anomalije u razvoju nastaju dijelimično kao posledica direktnog dejstva ACE-inhibitora na renin-angiotenzinski sistem fetusa, a dijelimično usled ishemije koja nastaje kao posledica hipotenzije majke i smanjenog fetalno-placentarnog protoka krvi i dopremanja kiseonika/hranjivih materija fetusu.
Tablete 5 mg
Pomoćne supstance: kalcijum hidrogen fosfat dihidrat; manitol; skrob, kukuruzni; skrob, preželatinizirani; magnezijum stearat; boja Sunset Yellow Lake E 110 .
Tablete 10 mg
Pomoćne supstance: kalcijum hidrogen fosfat dihidrat; manitol; skrob, kukuruzni; skrob, preželatinizirani; magnezijum stearat; boja gvožđe oksid, žuti E 172.
Tablete 20 mg
Pomoćne supstance: kalcijum hidrogen fosfat dihidrat; manitol; skrob, kukuruzni; skrob, preželatinizirani; magnezijum stearat.
Nisu poznate.
Tri (3) godine.
Lijek se ne treba upotrebljavati nakon isteka roka upotrebe označenog na kutiji!
Čuva se na temperaturi do 25C, u originalnom pakovanju.
Čuvati dalje od dohvata djece!!!
Kutija sa 20 film-tablete od 5 mg (2x10) u blister-pakovanju; PVC-PVDC/Al blister
Kutija sa 20 film-tablete od 10 mg (2x10) u blister-pakovanju; PVC-PVDC/Al blister
Kutija sa 20 film-tablete od 20 mg (2x10) u blister-pakovanju; PVC-PVDC/Al blister
U skladu sa zakonskim propisima.
LIZINOPRIL REPLEK FARM sadrži aktivnu supstancu koja se zove lizinopril. Lizinopril pripada grupi ljekova koji se zovu ACE-inhibitori (inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima).
LIZINOPRIL REPLEK FARM se upotrebljava za liječenje:
LIZINOPRIL REPLEK FARM snižava krvni pritisak tako što širi krvne sudove. Proširenjem krvnih sudova omogućava se lakši protok krvi i smanjuje se otpor, tako da srce lakše pumpa krv kroz telo.
Lijek LIZINOPRIL REPLEK FARM ne smijete koristiti:
Ukoliko niste sigurni da li se nešto od gore navedenog odnosi na Vas, javite se Vašem ljekaru.
Ukoliko Vas tokom uzimanja lijeka LIZINOPRIL REPLEK FARM razvije suvi kašalj koji ne prestaje duži vremenski period, javite se Vašem ljekaru.
Kada uzimate lijek LIZINOPRIL REPLEK FARM, posebno vodite računa:
Upozorite Vašeg ljekara prije nego što uzmete lijek LIZINOPRIL REPLEK FARM ukoliko:
Ukoliko niste sigurni da se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas, potražite savet od Vašeg ljekara ili farmaceuta prije nego što počnete da koristite lijek LIZINOPRIL REPLEK FARM.
Liječenje alergije kao što je ubod insekta
Obavijestite Vašeg ljekara ukoliko idete ili imate namjeru ići na tzv. postupak desenzibilizacije zbog alergije, npr. na ubode insekata, jer lijek LIZINOPRIL REPLEK FARM, može biti uzrok jače alergijske reakcije tokom tog postupka.
Operacije
Recite Vašem ljekaru ili stomatologu da uzimate lijek LIZINOPRIL REPLEK FARM prije nego što Vam primjeni lokalnu ili opštu anesteziju. Naime, ako se lijek LIZINOPRIL REPLEK FARM uzima istovremeno sa nekim od anestetika, može doći do kratkotrajnog pada krvnog pritiska (hipotenzija).
Primjena drugih ljekova
Treba imati u vidu da se ove informacije mogu odnositi i na ljekove koje više ne pijete, kao i na ljekove koje planirate uzimati u budućnosti. Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate, ili ste donedavno uzimali neki drugi lijek, uključujući i lijek koji se nabavlja bez ljekarskog recepta.
Posebno je važno ako istovremeno uzimate:
Uzimanje lijeka LIZINOPRIL REPLEK FARM sa hranom ili pićima
Tablete LIZINOPRIL REPLEK FARM možete uzimati prije, tokom i poslije jela.
Tom terapije trebate izbjegavati alkoholna pića, budući da alkohol povećava efekte lizinoprila.
Primjena lijeka LIZINOPRIL REPLEK FARM u periodu trudnoće i dojenja
Potrebno je obavijestiti svog farmaceuta ili ljekara o trudnoći prije uzimanja bilo kojeg lijeka.
Trudnoća:
Obavijestite Vašeg ljekara ako mislite da ste trudni ili uskoro namjeravate da zatrudnite. Vaš ljekar će Vam preporučiti da prestanete da uzimate lijek LIZINOPRIL REPLEK FARM prije nego što zatrudnite ili odmah nakon potvrde trudnoće, pa će Vam preporučiti da umesto lijeka LIZINOPRIL REPLEK FARM uzimate drugi lijek. Ne preporučuje se primena lijeka LIZINOPRIL REPLEK FARM u ranoj trudnoći. Ako ste trudni duže od 3 mjeseca, ne smete uzimati lijek LIZINOPRIL REPLEK FARM jer njegova primjena nakon trećeg meseca trudnoće može izazvati teško oštećene deteta.
Dojenje:
Obavestite Vašeg ljekara ako dojite ili planirate da dojite bebu. Ne preporučuje se primjena lijeka LIZINOPRIL REPLEK FARM kod dojilja. Ako odlučite da dojite (pogotovo ako se radi o novorođenčetu ili nedonoščetu), Vaš lijekar Vam može preporučiti drugu terapiju.
Uticaj lijeka LIZINOPRIL REPLEK FARM na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama
Kod nekih osoba moguća je pojava vrtoglavice ili umora tokom primjene lijeka LIZINOPRIL REPLEK FARM. U slučaju ovakve reakcije na lijek, nemojte da vozite ni rukujete mašinama.
Prije nego što počnete sa navedenim aktivnostima preporučuje se da prvo utvrdite kako reagujete na uzimanje lijeka.
Važne informacije o nekim sastojcima lijeka LIZINOPRIL REPLEK FARM
LIZINOPRIL REPLEK FARM tablete od 5 mg sadrže boju E 110, koja može prouzrokovati alergijski tip reakcija.
Lijek se primenjuje oralnim putem. Tokom primjene lijeka, Vaš ljekar Vas može uputiti da uradite laboratorijske analize krvi. Na osnovu rezultata ovih analiza, Vaš ljekar će prilagoditi dozu lijeka koja je optimalna za Vas.
Progutajte tabletu sa čašom vode. Uzimajte tablete svaki dan otprilike u isto vrijeme. Tablete možete uzimati prije ili posle obroka. Uzimajte lijek onoliko dugo koliko Vam je Vaš ljekar propisao, liječenje traje dugo i veoma je važno da uzimate lijek svaki dan.
Uzimanje prve doze lijeka
Zapamtite, prva doza, kao i povećanje doze lijeka može prouzrokovati jači pad krvnog pritiska nego primjena sledećih doza lijeka. Pritom je moguća pojava propratne vrtoglavice i ošamućenosti čija se pojava može ublažiti ako prilegnete. Ako ste zabrinuti zbog ovoga, posavetujte se sa Vašim ljekarom.
Odrasli
Doziranje lijeka LIZINOPRIL REPLEK FARM je individualno, prilagođeno svakom pacijentu. Početna doza kao i doza održavanja zavise od bolesti zbog koje se lijek primjenjuje i od drugih ljekova koji se istovremeno primjenjuju. Vaš ljekar će Vam reći koliko tableta treba da uzmete svaki dan. Provjerite sa Vašim ljekarom ili farmaceutom ukoliko niste sigurni.
Povišeni krvni pritisak (hipertenzija)
Srčana slabost (insuficijencija srca)
Stanje nakon srčanog udara (akutni infarkt miokarda)
Bubrežne komplikacije kod šećerne bolesti
Ukoliko ste starijeg životnog doba, imate obolele bubrege ili uzimate diuretike (lijekove koji povećavaju izlučivanje mokraće), Vaš ljekar Vam može dati niže doze lijeka LIZINOPRIL REPLEK FARM od uobičajenih.
Djeca i adolescenti (uzrasta 6 do 16 godina) sa povišenim krvnim pritiskom (hipertenzijom)
Ako ste uzeli više lijeka LIZINOPRIL REPLEK FARM nego što je trebalo
Ako uzmete više od preporučene doze, potrebno je da odmah obavijestite svog farmaceuta ili ljekara!
Ukoliko ste uzeli više lijeka nego što Vam propisano, odmah razgovarajte sa Vašim ljekarom ili idite u najbližu zdravstvenu ustanovu. Pri primjeni prevelike doze lijeka najčešća je pojava vrtoglavice i palpitacija (nepravilno i/ili ubrzano lupanje srca).
Ako ste zaboravili da uzmete lijek LIZINOPRIL REPLEK FARM
Ako ste zaboravili da uzmete dozu lijeka, uzmite je što se prije sjetite. Međutim ukoliko se približilo vrijeme da uzmete sledeću dozu, preskočite propuštenu dozu.
Ne uzimajte duplu dozu lijeka, kako bi nadoknadili propuštenu dozu.
Ako naglo prestanete da uzimate lijek LIZINOPRIL REPLEK FARM
Nemojte prestati da uzimate lijek iako se dobro osećate, sve dok Vam ne kaže Vaš ljekar.
Ukoliko imate pitanja vezana za upotrebu ovog lijeka, razgovarajte sa Vašim ljekarom ili farmaceutom.
Kao i ostali ljekovi, LIZINOPRIL REPLEK FARM tablete mogu izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju pojaviti kod svih.
Ako imate bilo koju od dole navedenih reakcija pri uzimanju lijeka, prestanite da uzimate lijek LIZINOPRIL REPLEK FARM i odmah se javite Vašem ljekaru:
Druga moguća neželjena dejstva:
Česta (javljaju se kod 1 do 10 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):
Povremena (javljaju se kod 1 do 10 na 1.000 pacijenata koji uzimaju lijek):
Rijetka (javljaju se kod 1 do 10 na 10.000 pacijenata koji uzimaju lijek):
Veoma rijetka (javljaju se kod manje od 1 na 10.000 pacijenata koji uzimaju lijek):
Nepoznata učestalost (učestalost nije moguće utvrditi na osnovu dostupnih podataka):
Neželjena dejstva prijavljena tokom primjene lijeka kod dijece odgovaraju onima zabeleženi tokom primjene lijeka kod odraslih.
Ukoliko ste primetili neko od navedenih ili bilo koje drugo neželjeno dejstvo, koje ovde nije navedeno, molimo Vas da obavestite Vašeg ljekara ili farmaceuta.
Rok upotrebe
Tri (3) godine.
Lijek Lizinopril Replek Farm ne treba upotrebljavati nakon isteka roka upotrebe označenog na kutiji!
Čuvanje
Čuva se na temperaturi do 25C, u originalnom pakovanju.
Držati lijek van domašaja djece!
Šta sadrži lijek LIZINOPRIL REPLEK FARM
Lizinopril Replek Farm, 5 mg, tablete
Jedna (1) tableta sadrži: 5 mg lizinoprila (u obliku lizinopril dihidrata).
Pomoćne supstance: kalcijum hidrogen fosfat dihidrat; manitol; skrob, kukuruzni; skrob, preželatinizirani; magnezijum stearat; boja Sunset Yellow Lake (E 110).
Lizinopril Replek Farm, 10 mg, tablete
Jedna (1) tableta sadrži: 10 mg lizinoprila (u obliku lizinopril dihidrata).
Pomoćne supstance: kalcijum hidrogen fosfat dihidrat; manitol; skrob, kukuruzni; skrob, preželatinizirani; magnezijum stearat; boja gvožđe-oksid, žuti (E 172).
Lizinopril Replek Farm, 20 mg, tablete
Jedna (1) tableta sadrži: 20 mg lizinoprila (u obliku lizinopril dihidrata).
Pomoćne supstance: kalcijum hidrogen fosfat dihidrat; manitol; skrob, kukuruzni; skrob, preželatinizirani; magnezijum stearat.
Kako izgleda lijek LIZINOPRIL REPLEK FARM i sadržaj pakovanja
Lizinopril Replek Farm 5 mg tablete su blijedo naranđaste, ujednačene, slabo bikonveksne, okrugle tablete sa prekršnom linijom na jednoj strani.
Lizinopril Replek Farm 10 mg tablete su blijedo žute, ujednačene, slabo bikonveksne, okrugle tablete sa prekršnom linijom na jednoj strani.
Lizinopril Replek Farm 20 mg tablete su bijele, ujednačene, slabo bikonveksne, okrugle tablete sa prekršnom linijom na jednoj strani.
Pakovanje
Kutija sa 20 film-tablete od 5 mg (2x10) u blister-pakovanju; PVC-PVDC/Al blister
Kutija sa 20 film-tablete od 10 mg (2x10) u blister-pakovanju; PVC-PVDC/Al blister
Kutija sa 20 film-tablete od 20 mg (2x10) u blister-pakovanju; PVC-PVDC/Al blister
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole:
Alvogen d.o.o. Barice, dsd – Podgorica, ulica 27 Marta Blok G 1/6, Podgorica, Crna Gora
Proizvođač
REPLEK FARM Ltd.-Skopje, Kozle 188, Skopje, Republika Makedonija
Ovo uputstvo je posljednji put odobreno:
Avgust, 2012. godine.
Režim izdavanja lijeka
Lijek se može izdavati samo na ljekarski recept.
Broj i datum dozvole:
LIZINOPRIL REPLEK FARM, tableta, 5 mg, 2x10: 2030/12/83 – 3706 od 15.08.2012. godine.
LIZINOPRIL REPLEK FARM, tableta, 10 mg, 2x10: 2030/12/84 – 3707 od 15.08.2012. godine.
LIZINOPRIL REPLEK FARM, tableta, 20 mg, 2x10: 2030/12/85 – 3708 od 15.08.2012. godine.