LOPRIL 5mg tableta

Hipertenzija

Liječenje hipertenzije.

Srčana insuficijencija

Liječenje simptomatske srčane insuficijencije.

Akutni infarkt miokarda

Kratkotrajno liječenje (6 nedjelja) hemodinamski stabilnih pacijenata, u roku od 24 sata nakon akutnog infarkta miokarda.

Bubrežne komplikacije dijabetes melitusa

Terapija bubrežne bolesti kod hipertenzivnih pacijenata sa dijabetes melitusom tipa 2 i početnom nefropatijom (vidjeti dio 5.1.).

Način primjene

Lijek LOPRIL bi trebalo primjenjivati oralno u jednoj dnevnoj dozi. Kao i druge ljekove koji se primjenjuju jedanput na dan i lijek LOPRIL bi trebalo primjenjivati u približno isto vrijeme svakog dana. Hrana ne utiče na resorpciju lijeka LOPRIL.

Doza bi trebala biti prilagođena individualno, u skladu sa profilom pacijenta i odgovorom krvnog pritiska (vidjeti dio 4.4.).

Doziranje

Hipertenzija

Lizinopril se može primjenjivati kao monoterapija ili u kombinaciji sa drugim klasama antihipertenzivne terapije (vidjeti djelove 4.3., 4.4., 4.5. i 5.1.).

Početna doza

Kod pacijenata sa hipertenzijom uobičajena preporučena početna doza je 10 mg. Pacijenti sa jako aktiviranim sistemom renin-angiotenzin-aldosteron (posebno renovaskularna hipertenzija, deplecija soli i/ili volumena, srčana dekompenzacija ili teška hipertenzija), mogu iskusiti prekomjeran pad krvnog pritiska nakon inicijalne doze. Kod takvih pacijenata preporučena inicijalna doza je 2,5-5 mg, a početak terapije bi trebao biti pod pažljivim ljekarskim nadzorom. U prisustvu bubrežnog oštećenja, zahtijeva se niža početna doza (Tabela 1.).

Doza održavanja

Uobičajena efektivna doza održavanja je 20 mg, koja se primjenjuje u jednoj dnevnoj dozi. Generalno, ako pri određenom doznom nivou željeni terapijski efekt ne može biti ostvaren u periodu od 2 do 4 nedjelje, dozu lijeka moguće je dalje povećavati. U dugotrajnim, kontrolisanim kliničkim studijama, maksimalna primjenjivana doza iznosila je 80 mg/dan.

Pacijenti koji se liječe diureticima

Nakon započinjanja liječenja sa lijekom LOPRIL, moguća je pojava simptomatske hipotenzije. Hipotenzija će se vjerovatnije javiti kod pacijenata koji su na liječenju diureticima. Stoga se preporučuje oprez, obzirom da ti pacijenti mogu imati depleciju volumena i/ili soli. Ako je to moguće, primjenu diuretika trebalo bi prekinuti 2 do 3 dana prije početka liječenja sa lijekom LOPRIL. Kod hipertenzivnih pacijenata kod kojih primjenu diuretika nije moguće prekinuti, liječenje bi trebalo započeti sa dozom od 5 mg. Potrebno je pratiti bubrežnu funkciju i serumski kalijum. Kasnije doziranje lijeka LOPRIL treba prilagoditi u skladu sa odgovorom krvnog pritiska. Ukoliko je potrebno, diuretska terapija može se ponovo uključiti (vidjeti djelove 4.4. i 4.5.).

Prilagođavanje doze kod pacijenata s bubrežnim oštećenjem

Doziranje lizinoprila kod pacijenata s bubrežnim oštećenjem treba biti određeno temeljem klirensa kreatinina, kako je to prikazano u Tabeli 1.

• Preosjetljivost na lizinopril, na neki od ekscipijenasa navedenih u dijelu 6.1. ili na bilo koji drugi lijek iz grupe inhibitora konvertaze angiotenzina (ACE inhibitori).
• Istorija angioedema povezana sa prethodnim liječenjem sa ACE inhibitorima.
• Istovremena primjena lijeka LOPRIL sa sakubitrilom/valsartanom. Liječenje lijekom LOPRIL ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti djelove 4.4 i 4.5).
• Hereditarni ili idiopatski angioedem.
• Drugi i treći trimestar trudnoće (vidjeti djelove 4.4. i 4.6.).
• Konkomitantna primjena lijeka LOPRIL sa ljekovima koji sadrže aliskiren kontraindikovana je kod pacijenata sa dijabetes melitusom ili sa oštećenjem bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m²) (vidjeti djelove 4.5. i 5.1.).

Simptomatska hipotenzija

Simptomatska hipotenzija rijetko je uočena kod pacijenata sa nekomplikovanom hipertenzijom. Kod hipertenzivnih pacijenata koji primjenjuju lijek LOPRIL, hipotenzija će se vjerovatnije javiti ako pacijent ima depleciju volumena, npr. zbog terapije sa diureticima, restrikcije soli u ishrani, dijalize, proliv ili povraćanje ili ako pacijent ima tešku renin-zavisnu hipertenziju (vidjeti djelove 4.5. i 4.8.). Najveća vjerovatnoća da se ovo dogodi je kod pacijenata sa težim oblikom srčane insuficijencije, što se odražava kroz primjenu visokih doza diuretika Henleove petlje, hiponatrijemiju ili oštećenje funkcije bubrega. Kod pacijenata sa povećanim rizikom od simptomatske hipotenzije, početak terapije i prilagođavanje doze trebaju biti pažljivo nadzirani. Slična razmatranja odnose se i na pacijente sa ishemičnom bolešću srca ili sa cerebrovaskularnom bolešću, kod kojih prekomjeran pad krvnog pritiska može dovesti do infarkta miokarda ili cerebrovaskularnog akcidenta.

Ako se hipotenzija dogodi, pacijenta treba postaviti u ležeći položaj i po potrebi primijeniti intravensku infuziju fiziološkog rastvora. Prolazni hipotenzivni odgovor nije kontraindikacija za naredne doze lijeka, koje se obično mogu primijeniti bez poteškoće, ali tek nakon što je došlo do povećanja krvnog pritiska usljed ekspanzije volumena.

Kod nekih pacijenata sa srčanom insuficijencijom koji imaju normalan ili nizak krvni pritisak, primjena lijeka LOPRIL može dovesti do dodatnog snižavanja sistolnog krvnog pritiska. Taj efekat može se predvidjeti i obično nije razlog za prekid terapije. Međutim, ukoliko hipotenzija postane simptomatična, može biti potrebno smanjenje doze ili prekid primjene lijeka LOPRIL.

Hipotenzija pri akutnom infarktu miokarda

Liječenje sa lijekom LOPRIL ne smije biti započeto kod pacijenata sa akutnim infarktom miokarda, kod kojih postoji rizik od daljeg ozbiljnog hemodinamskog pogoršanja nakon terapije sa vazodilatatorom. To su pacijenti čiji je sistolni krvni pritisak 100 mmHg ili niži ili pacijenti u kardiogenom šoku. Tokom prva tri dana nakon infarkta, dozu lijeka bi trebalo smanjiti ako je sistolni krvni pritisak 120 mmHg ili niži. Doze održavanja bi trebalo smanjiti na 5 mg ili privremeno na 2,5 mg, ako je sistolni krvni pritisak 100 mmHg ili niži. Ako hipotenzija perzistira (sistolni krvni pritisak ispod 90 mmHg, u trajanju dužem od jednog sata), primjenu lijeka LOPRIL treba obustaviti.

Aortalna i mitralna valvularna stenoza/hipertrofična kardiomiopatija

Kao i druge ACE inhibitore i lijek LOPRIL bi trebalo sa oprezom primjenjivati kod pacijenata sa mitralnom valvularnom stenozom i opstrukcijom u oticanju krvi iz lijeve srčane komore, kao što je slučaj kod aortalne stenoze ili hipertrofične kardiomiopatije.

Oštećenje bubrežne funkcije

U slučajevima bubrežnog oštećenja (klirens kreatinina < 80 ml/min), inicijalno doziranje lijeka LOPRIL trebalo bi podesiti prema pacijentovom klirensu kreatinina (vidjeti Tabelu 1. u dijelu 4.2), a zatim u skladu sa odgovorom pacijenta na liječenje. Rutinsko praćenje kalijuma i kreatinina predstavlja dio uobičajene medicinske prakse za te pacijente.

Kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom, hipotenzija nastala nakon početka terapije sa ACE inhibitorima, može dovesti do daljeg oštećenja bubrežne funkcije. Akutna insuficijencija bubrega, obično reverzibilna, prijavljena je u ovoj situaciji.

Kod pojedinih pacijenata sa obostranom (bilateralnom) stenozom bubrežnih arterija ili stenozom arterije solitarnog bubrega, koji su liječeni sa ACE inhibitorima, uočena su povećanja uree u krvi i serumskog kreatinina, obično reverzibilna po prekidu terapije. Ovo se posebno može očekivati kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom. Ako je prisutna i renovaskularna hipertenzija, postoji povećan rizik od teške hipotenzije i bubrežne insuficijencije. Kod tih pacijenata, terapiju treba započeti pod strogim ljekarskim nadzorom, sa niskim dozama lijeka i uz pažljivu doznu titraciju. Pošto liječenje sa diureticima može biti faktor koji doprinosi iznad navedenom, trebalo bi ga obustaviti, a bubrežnu funkciju pratiti tokom prvih nedjelja terapije sa lijekom LOPRIL.

Kod nekih pacijenata sa hipertenzijom, koji nisu od ranije imali jasno ispoljenu bubrežnu vaskularnu bolest, zabilježeno je obično blago i prolazno povećanje uree u krvi i serumskog kreatinina, posebno tokom konkomitantne primjene lijeka LOPRIL i diuretika. Veća je vjerovatnoća da će se ovo dogoditi kod pacijenata sa prethodno postojećim bubrežnim oštećenjem. Može biti potrebno smanjenje doze i/ili prekid primjene diuretika i/ili lijeka LOPRIL.

Kod akutnog infarkta miokarda, lijek LOPRIL se ne smije uvoditi u terapiju pacijenata sa evidentnom bubrežnom disfunkcijom, pri koncentraciji serumskog kreatinina iznad 177 mikromola/l i/ili kod proteinurije iznad 500 mg/24 sata. Ako se bubrežna disfunkcija razvije tokom terapije sa lijekom LOPRIL (koncentracija serumskog kreatinina iznad 265 mikromola/l ili je dvostruko veća od vrijednosti prije početka terapije), ljekar bi trebao razmotriti prekid primjene lijeka LOPRIL.

Hipersenzitivnost/angioedem

Kod pacijenata koji su primali ACE inhibitore, uključujući i lizinopril, rijetko je prijavljivan angioedem lica, ekstremiteta, usana, jezika, glotisa i/ili grkljana. Angioedem se može javiti u bilo koje vrijeme tokom terapije. U takvim slučajevima, primjenu lijeka LOPRIL treba promptno prekinuti i uključiti odgovarajuću terapiju i nadzor, kako bi se osiguralo potpuno povlačenje simptoma prije otpuštanja pacijenta. Čak i u slučajevima gdje se pojavilo samo oticanja jezika, bez respiratornog distresa, pacijentima može biti potrebna produžena opservacija, obzirom da liječenje sa antihistaminicima i kortikosteroidima može biti nedovoljno.

Veoma rijetko zabilježeni su fatalni ishodi zbog angioedema udruženog sa edemom grkljana ili jezika. Kod pacijenata kod kojih je zahvaćen jezik, glotis ili grkljan, veća je vjerovatnoća nastanka opstrukcije disajnih puteva, posebno kod onih sa istorijom hirurškog zahvata u području disajnih puteva. U ovakvim slučajevima potrebno je promptno primijeniti urgentnu terapiju. To može uključivati primjenu adrenalina i/ili održavanje prohodnosti disajnih puteva. Pacijent treba biti pod strogim medicinskim nadzorom sve dok ne dođe do potpunog i kontinuiranog povlačenja simptoma.

Angioedem uzrokovan sa ACE inhibitorima ima veću učestalost javljanja kod pacijenata crne rase nego kod pacijenata drugih rasa.

Pacijenti sa istorijom angioedema koji nije povezan sa liječenjem ACE inhibitorima, imaju povećan rizik od angioedema dok primaju ACE inhibitor (vidjeti dio 4.3).

Istovremena primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindikovana, zbog povećanog rizika od angioedema. Liječenje sakubitrilom/valsartanom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze lijeka LOPRIL. Liječenje lijekom LOPRIL ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti djelove 4.3. i 4.5).

Istovremena primjena ACE inhibitora sa racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i vildagliptinom može povećati rizik od angioedema (npr. oticanje disajnih puteva ili jezika, sa ili bez poremećaja respiratorne funkcije) (vidjeti dio 4.5). Potreban je oprez prilikom uvođenja liječenja racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i vildagliptinom kod pacijenata koji već primjenjuju neki ACE inhibitor.

Anafilaktoidne reakcije kod pacijenata na hemodijalizi

Kod pacijenata na dijalizi s visoko-protočnim membranama (npr. AN 69), koji su bili konkomitantno liječeni sa ACE inhibitorom, prijavljivane su anafilaktoidne reakcije. Kod takvih pacijenata treba razmotriti primjenu drugačijeg tipa dijalizne membrane ili druge klase antihipertenzivnog lijeka.

Anafilaktoidne reakcije tokom afereze lipoproteina niske gustine (LDL)

Rijetko su prijavljivane životno-ugrožavajuće anafilaktoidne reakcije kod pacijenata na terapiji sa ACE inhibitorima, tokom afereze lipoproteina niske gustine (LDL) primjenom dekstran sulfata. Ove reakcije bile su izbjegavane privremenim prekidom primjene ACE inhibitora, prije svake afereze.

Desenzitizacija

Pacijenti koji primaju ACE inhibitore, mogu razviti anafilaktoidne reakcije tokom terapije desenzitizacije (npr. hymenoptera venom - otrov opnokrilaca). Ove reakcije su izbjegavane privremenim prekidom primjene ACE inhibitora, ali bi se opet javljale u slučaju nehotične ponovne primjene lijeka.

Insuficijencija jetre

U vrlo rijetkim slučajevima, primjena ACE inhibitora povezana je sa sindromom koji započinje sa holestatskom žuticom, a progredira do fulminantne nekroze jetre i (ponekad) smrti. Mehanizam nastanka ovog sindroma nije jasan. Pacijenti kod kojih dođe do razvoja žutice ili značajnih porasta jetrenih enzima za vrijeme terapije s lijekom LOPRIL, trebaju prekinuti primjenu lijeka i biti pod odgovarajućim medicinskim nadzorom.

Neutropenija/agranulocitoza

Neutropenija/agranulocitoza, trombocitopenija i anemija zabilježene su kod pacijenata koji su primali ACE inhibitore. Kod pacijenata sa normalnom bubrežnom funkcijom i bez drugih komplikujućih faktora, neutropenija se rijetko javlja. Neutropenija i agranulocitoza reverzibilne su nakon prestanka primjene ACE inhibitora. Lijek LOPRIL treba primjenjivati sa izuzetnim oprezom kod pacijenata sa kolagenom vaskularnom bolešću, tokom imunosupresivne terapije, terapije s alopurinolom ili prokainamidom i kod kombinacije ovih komplikujućih faktora, a posebno ako postoji prethodno oštećenje bubrežne funkcije. Kod nekih od navedenih pacijenata, razvijale su se teške infekcije, koje u malom broju slučajeva nisu reagovale na intenzivnu antibiotsku terapiju. Ukoliko se lijek LOPRIL primjenjuje kod ovakvih pacijenta, savjetuje im se periodično praćenje broja leukocita, a treba ih i podučiti da prijave bilo koji znak infekcije.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sistema (RAAS)

Postoje dokazi da konkomitantna primjena ACE-inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena, povećava rizik od hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući i akutnu bubrežnu insuficijenciju). Dvostruka blokada RAAS-a putem kombinovane primjene ACE-inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena, stoga se ne preporučuje (vidjeti djelove 4.5. i 5.1.).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno neophodnom, trebalo bi je sprovesti isključivo pod nadzorom ljekara specijaliste i uz često pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se konkomitantno primjenjivati kod pacijenata sa dijabetičkom nefropatijom.

Rasa

Angioedem uzrokovan sa ACE inhibitorima češće se javlja kod pacijenata crne rase nego kod pacijenata drugih rasa.

Poput drugih ACE inhibitora i lijek LOPRIL može biti manje efikasan u snižavanju krvnog pritiska kod pacijenata crne rase nego kod pacijenata drugih rasa, moguće zbog veće prevalencije stanja sa niskim reninom kod hipertenzivnih pacijenata crne rase.

Kašalj

Tokom liječenja sa ACE inhibitorima prijavljivan je kašalj. Karakteristično, kašalj je neproduktivan, perzistentan, a povlači se nakon prekida terapije. Kašalj indukovan primjenom ACE inhibitora trebalo bi uzeti u obzir pri diferencijalnoj dijagnozi kašlja.

Hirurški zahvat/anestezija

Kod pacijenata podvrgnutih većem hirurškom zahvatu ili tokom anestezije sa agensima koji izazivaju hipotenziju, lijek LOPRIL može blokirati stvaranje angiotenzina II sekundarno kompenzatornom otpuštanju renina. Ako dođe do hipotenzije i smatra se da je nastala usljed ovog mehanizma, ona se može korigovati ekspanzijom volumena.

Hiperkalijemija

ACE inhibitori mogu uzrokovati hiperkalijemiju zbog toga što inhibiraju otpuštanje aldosterona. Ovaj efekat obično nije značajan kod pacijenata sa normalnom bubrežnom funkcijom. Međutim, kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom, dijabetičara i/ili pacijenata koji primjenjuju suplemente kalijuma (uključujući zamjenske soli sa sadržajem kalijuma), diuretike koji štede kalijum (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), druge ljekove povezane s porastima serumskog kalijuma (npr. heparin, trimetoprim ili kotrimoksazol takođe poznat i kao trimetoprim/sulfametoksazol) i posebno antagoniste aldosterona ili blokatore angiotenzin II receptora, može se javiti hiperkalijemija. Diuretici koji štede kalijum i blokatori angiotenzin II receptora se trebaju primjenjivati sa oprezom kod pacijenata koji primjenjuju ACE inhibitore, uz praćenje serumskog kalijuma i bubrežne funkcije (vidjeti dio 4.5).

Dijabetičari

Kod dijabetičara liječenih sa oralnim antidijabeticima ili sa insulinom, neophodno je pažljivo pratiti kontrolu glikemije tokom prvog mjeseca terapije sa ACE inhibitorom (vidjeti dio 4.5.).

Litijum

Kombinacija litijuma i lijeka LOPRIL se ne preporučuje (vidjeti dio 4.5.).

Kombinacija litija i LOPRILA općenito se ne preporučuje (vidjeti dio

Trudnoća

Terapiju sa ACE inhibitorima ne bi trebalo započinjati tokom trudnoće. Izuzev u slučaju da se kontinuirana terapija sa ACE inhibitorima smatra neophodnom, pacijentkinje koje planiraju trudnoću trebalo bi prebaciti na alternativne antihipertenzivne terapije, koje imaju utvrđen bezbjednosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se trudnoća potvrdi, liječenje sa ACE inhibitorima treba odmah prekinuti i prema potrebi uključiti alternativnu terapiju (vidjeti djelove 4.3. i 4.6.).

Antihipertenzivni agensi

Kada se lizinopril primjenjuje sa drugim antihipertenzivnim ljekovima (npr. gliceril trinitrat i drugi nitrati ili drugi vazodilatatori), mogu se javiti dodatna snižavanja krvnog pritiska.

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sistema (RAAS) putem kombinovane primjene ACE-inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena, povezana sa većom učestalošću štetnih događaja kao što su hipotenzija, hiperkalijemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući i akutnu bubrežnu insuficijenciju), u poređenju sa primjenom samo jednog agensa koji djeluje na RAAS (vidjeti djelove 4.3., 4.4. i 5.1.).

Ljekovi koji povećavaju rizik od angioedema

Kontraindikovana je istovremena primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom, jer se povećava rizik od angioedema (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Istovremena primjena ACE inhibitora sa mTOR (ciljni enzim za rapamicin kod sisara) inhibitorima (npr. temsirolimus, sirolimus, everolimus) ili inhibitorima neutralne endopeptidaze (npr. racekadotril), vildagliptinom ili aktivatorom tkivnog plazminogena, može povećati rizik od angioedema (vidjeti dio 4.4).

Diuretici

Kada se u terapiju pacijenata koji primaju lizinopril dodatno uključi diuretik, obično se postiže aditivan antihipertenzivni efekt.

Pacijenti koji već primaju diuretike, a posebno oni koji su ih tek nedavno počeli primjenjivati, mogu povremeno iskusiti prekomjeran pad krvnog pritiska kada se u terapiju dodatno uključi lizinopril. Mogućnost pojave simptomatske hipotenzije uz lizinopril može se svesti na minimum prekidom primjene diuretika, prije započinjanja terapije sa lizinoprilom (vidjeti djelove 4.4. i 4.2.).

Suplementi kalijuma, diuretici koji štede kalijum ili zamjenske soli sa sadržajem kalijuma i drugi ljekovi koji mogu povećati nivo kalijuma u serumu

Iako vrijednosti kalijuma u serumu obično ostaju u okviru granica normale, kod nekih pacijenata liječenih lizinoprilom može se javiti hiperkalijemija. Primjena diuretika koji štede kalijum (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), suplemenata kalijuma ili zamjenskih soli sa sadržajem kalijuma, posebno kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom, može dovesti do značajnog porasta serumskog kalijuma. Takođe potreban je i oprez kada se lizinopril primjenjuje istovremeno sa drugim ljekovima koji povećavaju vrijednosti kalijuma u serumu, kao što je trimetoprim i kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol), jer je poznato da trimetoprim djeluje poput diuretika koji štedi kalijum, kao što je amilorid. S obzirom na to, kombinacija lizinoprila sa navedenim ljekovima se ne preporučuje. Međutim, ako je ipak indukovana konkomitantna primjena, ljekovi bi se trebali primjenjivati sa oprezom i uz češće praćenje serumskog kalijuma.

Ako se lizinopril primjenjuje sa diuretikom koji troši kalijum, hipokalijemija izazvana diuretikom može biti ublažena.

Ciklosporin

Tokom istovremene primjene ACE inhibitora i ciklosporina može se javiti hiperkalijemija.

Preporučuje se praćenje vrijednosti kalijuma u serumu.

Heparin

Tokom istovremene primjene ACE inhibitora i heparina može se javiti hiperkalijemija.

Preporučuje se praćenje vrijednosti kalijuma u serumu.

Litijum

Zabilježena su reverzibilna povećanja serumskih koncentracija i toksičnosti litijuma, za vrijeme konkomitantne primjene litijuma sa ACE inhibitorima. Konkomitantna primjena tijazidnih diuretika može povećati rizik od toksičnosti litijuma i intenzivirati već-povećanu toksičnost litijuma nastalu uz ACE inhibitore. Primjena lizinoprila zajedno sa litijumom se ne preporučuje, ali ako se dokaže da je ova kombinacija neophodna, potrebno je pažljivo pratiti nivo litijuma u serumu (vidjeti dio 4.4.).

Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (NSAIL) uključujući i acetilsalicilnu kiselinu ≥ 3 g/dan

Kada se ACE inhibitori primjenjuju istovremeno sa nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima (npr. acetilsalicilna kiselina pri antiinflamatornim doznim režimima, COX-2 inhibitori i neselektivni NSAIL-ovi), može doći do smanjenja njihovog antihipertenzivnog efekta. Konkomitantna primjena ACE inhibitora i NSAIL-ova može dovesti do povećanog rizika od pogoršanja bubrežne funkcije, uključujući i moguću akutnu bubrežnu insuficijenciju i povećanje serumskog kalijuma, posebno kod pacijenta sa prethodno-postojećom slabom bubrežnom funkcijom. Ovi efekti uglavnom su reverzibilni. Ovu kombinaciju bi trebalo primjenjivati sa oprezom, posebno kod starijih osoba. Pacijenti bi trebali biti adekvatno hidrirani, a potrebno je razmotriti i praćenje bubrežne funkcije po započinjanju konkomitantne terapije i periodično nakon toga.

Zlato

Nitritoidne reakcije (simptomi vazodilatacije koji uključuju navalu crvenila, mučninu, omaglicu i hipotenziju, što može biti veoma ozbiljno), nakon primjene zlata u formi injekcije (npr. natrijum aurotiomalat), prijavljivane su češće kod pacijenata koji su primali ACE inhibitore.

Triciklični antidepresivi/antipsihotici/anestetici

Konkomitantna primjena određenih anestetika, tricikličnih antidepresiva i antipsihotika sa ACE inhibitorima, može imati za posljedicu još veće sniženje vrijednosti krvnog pritiska (vidjeti dio 4.4.).

Simpatomimetici

Simpatomimetici mogu smanjiti antihipertenzivne efekte ACE inhibitora.

Antidijabetici

Epidemiološke studije ukazuju da istovremena primjena ACE inhibitora i antidijabetika (insulin, oralni hipoglikemici), može uzrokovati pojačan efekt snižavanja glukoze sa rizikom od hipoglikemije. Ovaj fenomen će se izgleda vjerovatnije dogoditi tokom prvih nedjelja kombinovanog liječenja i kod pacijenata sa bubrežnim oštećenjem.

Acetilsalicilna kiselina, trombolitici, beta-blokatori, nitrati

Lizinopril se može primjenjivati konkomitantno sa acetilsalicilnom kiselinom (pri kardiološkim dozama) tromboliticima, beta-blokatorima i/ili nitratima.

Trudnoća

Epidemiološki dokazi o riziku od teratogenosti nakon izlaganja ACE inhibitorima tokom prvog trimestra trudnoće nijesu uvjerljivi, mada se malo povećanje rizika ne može isključiti. Izuzev u slučaju da se kontinuirana terapija sa ACE inhibitorima smatra neophodnom, pacijentkinje koje planiraju trudnoću trebalo bi prebaciti na alternativne antihipertenzivne terapije, koje imaju utvrđen bezbjednosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se trudnoća potvrdi, liječenje sa ACE inhibitorima treba odmah prekinuti i prema potrebi uključiti alternativnu terapiju.

Poznato je da izloženost liječenju sa ACE inhibitorima tokom drugog i trećeg trimestra trudnoće prouzrokuje humanu fetotoksičnost (smanjena bubrežna funkcija, oligohidramnion, zaostajanje u osifikaciji lobanje) i neonatalnu toksičnost (bubrežna insuficijencija, hipotenzija, hiperkalijemija) (vidjeti dio 5.3.).

Ako je došlo do izlaganja ACE inhibitoru od drugog trimestra trudnoće pa na nadalje, preporučuje se ultrazvučna provjera bubrežne funkcije i lobanje.

Novorođenčad čije su majke primale ACE inhibitore, treba pažljivo opservirati na moguću pojavu hipotenzije (vidjeti djelove 4.3. i 4.4.)

Dojenje

Obzirom da nema dostupnih podataka o primjeni lizinoprila tokom perioda dojenja, lizinopril se u tom periodu i ne preporučuje. Prednost se daje, posebno tokom dojenja novorođenčeta ili nedonoščeta, alternativnim terapijama koje imaju bolje utvrđene bezbjednosne profile za period dojenja.

Prilikom upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama, treba imati na umu da se povremeno može javiti vrtoglavica ili zamor.

Sljedeća neželjena dejstva uočavana su i prijavljivana tokom liječenja s lizinoprilom i sa drugim ACE inhibitorima, uz sljedeću učestalost javljanja: veoma često (≥1/10), često (≥1/100 do <1/10), povremeno (≥1/1.000 do <1/100), rijetko (≥1/10.000 do <1/1.000), veoma rijetko (<1/10.000), nepoznato (učestalost nije moguće procijeniti iz dostupnih podataka).

Poremećaji krvi i limfnog sistema

Rijetko: smanjenje hemoglobina, smanjenje hematokrita.

Veoma rijetko: depresija koštane srži, anemija, trombocitopenija, leukopenija, neutropenija, agranulocitoza (vidjeti dio 4.4.), hemolitička anemija, limfadenopatija, autoimuna bolest.

Poremećaji imunološkog sistema

Nepoznato: anafilaktoidne reakcije

Poremećaji metabolizma i ishrane

Veoma rijetko: hipoglikemija.

Poremećaji nervnog sistema i psihijatrijski poremećaji

Često: omaglica, glavobolja.

Povremeno: promjene raspoloženja, parestezije, vrtoglavica, poremećaj ukusa, poremećaji sna, halucinacije.

Rijetko: mentalna konfuzija, olfaktorni poremećaj.

Nepoznato: simptomi depresije, sinkopa.

Poremećaji kardiovaskularnog sistema

Često: ortostatski efekti (uključujući i hipotenziju).

Povremeno: infarkt miokarda ili cerebrovaskularni akcident, moguće kao posljedica prekomjerne hipotenzije kod visokorizičnih pacijenata (vidjeti dio 4.4.), palpitacije, tahikardija, .

6254749921385000Poremećaji respiratornog sistema, grudnog koša i medijastinuma

Često: kašalj.

Povremeno: rinitis.

Veoma rijetko: bronhospazam, sinusitis, alergijski alveolitis/eozinofilna pneumonija.

Gastrointestinalni poremećaji

Često: proliv, povraćanje.

Povremeno: mučnina, abdominalni bol i loša probava.

Rijetko: suva usta.

Veoma rijetko: pankreatitis, intestinalni angioedem, hepatocelularni ili holestatski hepatitis, žutica i insuficijencija jetre (vidjeti dio 4.4).

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Povremeno: osip, pruritus.

Rijetko: urtikarija, alopecija, psorijaza, hipersenzitivnost/angioneurotski edem: angioneurotski edem lica, ekstremiteta, usana, jezika, glotisa i/ili grkljana (vidjeti dio 4.4).

Veoma rijetko: znojenje, pemfigus, toksična epidermalna nekroliza, Stevens-Johnsonov sindrom, multiformni eritem, kutani pseudolimfom.

Zabilježen je i kompleks simptoma koji može uključivati jedan ili više od sljedećih simptoma: groznicu, vaskulitis, mialgiju, artralgiju/artritis, pozitivna antinuklearna antitijela (ANA), ubrzanu sedimentaciju eritrocita, eozinofiliju i leukocitozu, osip, fotosenzitivnost ili druge dermatološke manifestacije.

Poremećaji bubrežnog i mokraćnog sistema

Često: bubrežna disfunkcija.

Rijetko: uremija, akutna bubrežna insuficijencija.

Veoma rijetko: oligurija/anurija.

Endokrini poremećaji

Rijetko: sindrom neodgovarajuće sekrecije antidiuretskog hormona.

Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki

Povremeno: impotencija.

Rijetko: ginekomastija.

Opšti poremećaji i stanja na mjestu primjenePovremeno: zamor, astenija.

Pretrage

Povremeno: povećanja uree u krvi, povećanja serumskog kreatinina, povećanja jetrenih enzima, hiperkalijemija.

Rijetko: povećanja serumskog bilirubina, hiponatrijemija.

Podaci o bezbjednosti iz kliničkih ispitivanja ukazuju da hipertenzivni pedijatrijski pacijenti generalno dobro podnose lizinopril i da je bezbjednosni profil u toj uzrasnoj grupi uporediv sa bezbjednosnim profilom kod odraslih.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik  primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CinMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax:+382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Dostupni podaci o predoziranju sa lizinoprilom kod ljudi su ograničeni. Simptomi povezani uz predoziranje sa ACE inhibitorima mogu uključivati: hipotenziju, cirkulatorni šok, disbalans elektrolita, bubrežnu insuficijenciju, hiperventilaciju, tahikardiju, palpitacije, bradikardiju, omaglicu, anksioznost i kašalj.

Preporučeno liječenje predoziranja je intravenska infuzija fiziološkog rastvora. Ako nastupi hipotenzija, pacijenta treba postaviti u šok-položaj. Ako je dostupno, može se razmotriti i liječenje sa infuzijom angiotenzina II i/ili sa intravenskim kateholaminima. Ako je ingestija nedavna, treba preduzeti mjere u svrhu eliminacije lijeka (npr. emeza, lavaža želuca, primjena adsorbenasa i natrijum sulfata). Lizinopril se može ukloniti iz cirkulacije putem hemodijalize (vidjeti dio 4.4). Liječenje sa pejsmejkerom se preporučuje u slučaju bradikardije rezistentne na terapiju. Trebalo bi često provjeravati vitalne znakove, elektrolite u serumu i koncentracije kreatinina.

Farmakoterapijska grupa: Inhibitori konvertaze angiotenzina - ACE inhibitori), čisti (monokomponentni).

ATC kod: C09AA03

Mehanizam djelovanja

Lizinopril je inhibitor peptidil dipeptidaze. On inhibira enzim konvertazu angiotenzina (ACE), koji katalizuje konverziju angiotenzina I u vazokonstriktorni peptid - angiotenzin II. Angiotenzin II takođe stimuliše sekreciju aldosterona iz kore nadbubrežne žlijezde. Inhibicija ACE dovodi do sniženih koncentracija angiotenzina II, što dovodi do smanjenja vazopresornog djelovanja i redukcije sekrecije aldosterona. Ovo posljednje smanjenje može dovesti do povećanja koncentracije kalijuma u serumu.

Farmakodinamski efekti

Iako se vjeruje da je primarni mehanizam putem kojeg lizinopril snižava krvni pritisak supresija renin-angiotenzin-aldosteronskog sistema, lizinopril snižava krvni pritisak čak i kod pacijenata sa hipertenzijom koju prati nizak nivo renina. ACE je identičan kininazi II, enzimu koji razgrađuje bradikinin. Još uvijek nije rasvijetljeno da li povišeni nivoi bradikinina, snažnog vazodilatornog peptida, imaju ulogu u terapijskim efektima lizinoprila.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Efekat lizinoprila na mortalitet i morbiditet kod srčane insuficijencije, ispitivan je komparacijom visoke doze (32,5 mg ili 35 mg, jedanput na dan) sa niskom dozom (2,5 mg ili 5 mg, jedanput na dan). U ispitivanju sa 3164 uključenih pacijenta, uz prosječni period praćenja od 46 mjeseci za preživjele pacijente, visoka doza lizinoprila je, u poređenju s niskom dozom, imala za posljedicu 12%-tno smanjenje rizika u kombinovanom pokazatelju ishoda mortaliteta zbog svih uzroka i hospitalizacija zbog svih uzroka (p=0,002) i 8%-tno smanjenje rizika od mortaliteta zbog svih uzroka i hospitalizacije zbog kardiovaskularnog uzroka (p=0,036). Zapaženo je smanjenje rizika od mortaliteta zbog svih uzroka (8%; p=0,128) i od mortaliteta zbog kardiovaskularnog uzroka (10%; p=0,073). U post-hoc analizi, broj hospitalizacija zbog srčane insuficijencije smanjen je za 24% (p=0,002) kod pacijenta liječenih sa visokom dozom lizinoprila, u poređenju sa liječenjem niskom dozom lizinoprila. Simptomatski povoljni efekti bili su slični kod pacijenata liječenih sa visokim i sa niskim dozama lizinoprila.

Rezultati ispitivanja su pokazali da su slični ukupni profili neželjenih događaja kod pacijenata liječenih sa visokom ili niskom dozom lizinoprila, u odnosu na njihovu prirodu i broj. Predvidljivi događaji koji su posljedica inhibicije ACE, poput hipotenzije ili promijenjene bubrežne funkcije, mogli su se riješiti i rijetko su dovodili do prekida liječenja. Kašalj se javljao manje često kod pacijenata liječenih sa visokom dozom lizinoprila, u komparaciji sa niskom dozom.

U ispitivanju GISSI-3, u kojem je korišten 2x2 faktorijalni dizajn u svrhu komparacije efekata lizinoprila i gliceril trinitrata, primijenjenih samostalno ili u kombinaciji u periodu od 6 nedjelja versus (nasuprot) kontroli, kod 19,394 pacijenata kojima je uključeno liječenje tokom 24 sata od akutnog infarkta miokarda, lizinopril je izazvao statistički značajno smanjenje rizika od mortaliteta od 11% nasuprot kontroli (2p=0,03). Smanjenje rizika uz gliceril trinitrat nije bilo značajno, ali je kombinacija lizinoprila i gliceril trinitrata dovela do značajnog smanjenja rizika od mortaliteta od 17% nasuprot kontroli (2p=0,02). U podgrupama starijih osoba (dob >70 godina) i žena, prethodno klasifikovani kao pacijenti sa visokim rizikom od mortaliteta, uočena je značajna dobrobit u kombinovanom pokazatelju ishoda mortaliteta i srčane funkcije. Kombinovani pokazatelj ishoda za sve pacijente, kao i za visokorizične podgrupe, u periodu od 6 mjeseci, takođe je pokazao značajnu dobrobit za pacijente liječene sa lizinoprilom ili za pacijente liječene sa lizinoprilom i gliceril trinitratom u trajanju od 6 nedjelja, indukujući preventivni efekt lizinoprila. Kako se to može i očekivati od svakog vazodilatornog lijeka, liječenje sa lizinoprilom bilo je povezano s povećanim incidencama hipotenzije i bubrežne disfunkcije, ali nije bilo praćeno proporcionalnim povećanjem mortaliteta.

U dvostruko-slijepom, randomizovanom, multicentričnom ispitivanju, u kojem je lizinopril bio poređen sa blokatorom kalcijumskih kanala, kod 335 hipertenzivnih pacijenata sa dijabetesom tipa 2 i sa početnom nefropatijom koju karakteriše mikroalbuminurija, lizinopril je u dozi od 10 mg do 20 mg jedanput na dan tokom 12 mjeseci smanjio sistolni/dijastolni krvni pritisak za 13/10 mmHg, a brzinu (stopu) izlučivanja albumina u urinu za 40%. U poređenju sa blokatorom kalcijumskih kanala koji je doveo do sličnog pada krvnog pritiska, pacijenti liječeni sa lizinoprilom imali su značajno veće smanjenje brzine izlučivanja albumina u urinu, što dokazuje da je inhibitorno djelovanje lizinoprila na ACE smanjilo mikroalbuminuriju direktnim mehanizmom na bubrežna tkiva, kao dodatak njegovom djelovanju na snižavanje krvnog pritiska.

Liječenje sa lizinoprilom ne utiče na kontrolu glikemije, što pokazuje izostanak značajnog efekta na nivoe glikoliziranog hemoglobina (HbA1c).

Ljekovi koji djeluju na renin-angiotenzinski sistem (RAS)

Sprovedena se dva velika randomizovana, kontrolisana ispitivanja, ONTARGET (eng. Ongoing Telmisartan Alone and in Combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (eng. The Vetaerans Affairs Nephropathy in Diabetes), u svrhu praćenja primjene kombinacije ACE-inhibitora s blokatorom angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje sprovedeno kod pacijenata sa istorijom kardiovaskularne ili cerebrovaskularne bolesti ili sa šećernom bolešću tipa 2 praćenom dokazima oštećenja ciljnih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 i sa dijabetičkom nefropatijom.

Ove studije nisu pokazale nikakav značajan povoljan efekt na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalijemije, akutnog oštećenja bubrega i/ili hipotenzije, u komparaciji sa monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamska svojstva, ti rezultati su relevantni i za druge ACE-inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE-inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora se stoga ne smiju konkomitantno primjenjivati kod pacijenata sa dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE ispitivanje (eng. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) bilo je osmišljeno za testiranje dobrobiti dodavanja aliskirena standardnoj terapiji sa ACE inhibitorom ili sa blokatorom angiotenzin II receptora, kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 i sa hroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili sa oboje. Studija je rano prekinuta zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar bili su oboje numerički učestaliji u grupi koja je primala aliskiren nego u placebo grupi, a štetni događaji i ozbiljni štetni događaji od važnosti (hiperkalijemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija), bili su češće zabilježeni u grupi koja je primala aliskiren nego u placebo grupi.

Pedijatrijska populacija

U kliničkom ispitivanju sa uključenih 115 hipertenzivnih pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 6 do 16 godina, pacijenti tjelesne težine manje od 50 kg primali su 0,625 mg, 2,5 mg ili 20 mg lizinoprila jedanput na dan, a pacijenti tjelesne težine 50 kg ili više primali su 1,25 mg, 5 mg ili 40 mg lizinoprila jedanput na dan. Nakon 2 nedjelje liječenja, lizinopril primijenjen jedanput na dan, smanjio je krvni pritisak proporcionalno dozi, uz konzistentnu antihipertenzivnu efikasnost, demonstriranu pri dozama većim od 1,25 mg.

Ovaj efekt potvrđen je i u fazi izostavljanja lijeka, kada je kod pacijenata randomizovanih da primaju placebo, dijastolni krvni pritisak porastao za oko 9 mmHg više nego kod pacijenata randomizovanih da nastave liječenje sa srednjim i visokim dozama lizinoprila. Antihipertenzivni efekt lizinoprila koji zavisi od doze, bio je konzistentan kroz različite demografske podgrupe: životna dob, stadijum prema Tanneru, pol i rasa.

Lizinopril je oralno aktivan ne-sulfhidrilni ACE-inhibitor.

Resorpcija

Nakon oralne primjene lizinoprila, maksimalne serumske koncentracije postižu se za oko 7 sati, iako postoji tendencija ka malom odlaganju vremena za postizanje maksimalnih serumskih koncentracija kod pacijenata sa akutnim infarktom miokarda. Temeljem količina nađenih u urinu, procjenjuje se da prosječni stepen resorpcije lizinoprila iznosi oko 25%, uz varijabilnost među pacijentima od 6 do 60%, pri ispitivanom rasponu doza (5-80 mg). Apsolutna bioraspoloživost smanjena je za oko 16% kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom. Prisustvo hrane ne utiče na resorpciju lizinoprila.

Distribucija

Lizinopril izgleda da se ne veže za druge serumske proteine, osim za cirkulišući enzim konvertazu angiotenzina. Studije na pacovima pokazuju da lizinopril slabo prolazi kroz krvno-moždanu barijeru.

Eliminacija

Lizinopril se ne metaboliše, a izlučuje se u urinu potpuno nepromijenjen. Kod ponovljenog doziranja, lizinopril ima efektivni poluživot akumulacije od 12,6 sati. Klirens lizinoprila kod zdravih osoba iznosi otprilike 50 ml/min. Opadajuće serumske koncentracije pokazuju produženu terminalnu fazu, što ne doprinosi akumulaciji lijeka. Ta terminalna faza vjerovatno odražava zasićeno vezanje za ACE i nije proporcionalna dozi.

Oštećenje funkcije jetre

Oštećenje jetrene funkcije kod pacijenata sa cirozom dovelo je do smanjenja resorpcije lizinoprila (za oko 30%, prema količini nađenoj u urinu), ali i do povećane izloženosti lijeku (za otprilike 50%), u komparaciji sa zdravim osobama, a sve usljed smanjenog klirensa.

Oštećenje funkcije bubrega

Oštećena bubrežna funkcija uzrokuje smanjenje eliminacije lizinoprila, koji se iz organizma izlučuje putem bubrega. Međutim, to smanjenje postaje klinički značajno samo kada je brzina glomerularne filtracije manja od 30 ml/min. Kod blagog do umjerenog bubrežnog oštećenja (klirens kreatinina 30-80 ml/min), srednji AUC bio je povećan za samo 13%, dok je kod teškog bubrežnog oštećenja (klirens kreatinina 5-30 ml/min) uočeno povećanje srednjeg AUC-a za 4,5 puta.

Lizinopril se može iz organizma odstraniti dijalizom. Tokom 4 sata hemodijalize plazmatske koncentracije lizinoprila smanjene su u prosjeku za 60%, uz dijalizni klirens između 40 i 55 ml/min.

Srčana insuficijencija

Pacijenti sa srčanom insuficijencijom imaju veću izloženost lizinoprilu, pri komparaciji sa zdravim osobama (AUC u prosjeku povećan za 125%), dok temeljem količine lizinoprila nađene u urinu, postoji smanjena resorpcija za otprilike 16%, pri komparaciji sa zdravim osobama.

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetički profil lizinoprila ispitivan je kod 29 pedijatrijskih pacijenata sa hipertenzijom, uzrasta između 6 i 16 godina i sa GFR iznad 30 ml/min/1,73 m2. Nakon doza od 0,1 do 0,2 mg/kg, stabilne maksimalne plazmatske koncentracije ostvarivane su u toku 6 sati, a raspon resorpcije iznosio je oko 28% (temeljem količine lijeka nađene u urinu). Ove vrijednosti slične su prethodno dobijenim vrijednostima za odrasle.

AUC i Cmax vrijednosti kod djece nađene u ovoj studiji, bile su konzistentne sa vrijednostima zapaženim kod odraslih.

Starije osobe

Starije osobe imaju više nivoe lizinoprila u krvi i veće vrijednosti AUC-a (povećano za otprilike 60%), pri komparaciji sa mlađim osobama.

Pretklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na bazi konvencionalnih studija opšte farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i karcinogenog potencijala. Pokazano je da ACE inhibitori, kao klasa ljekova, izazivaju neželjene efekte na kasni razvoj fetusa, što dovodi do smrti fetusa i kongenitalnih efekata, naročito u području lobanje. Zabilježena je i fetotoksičnost, intrauterino zaostajanje u rastu i otvoreni ductus arteriosus. Ove razvojne anomalije pripisuju se dijelom direktnoj aktivnosti ACE inhibitora na renin-angiotenzinski sistem fetusa, a dijelom ishemiji zbog majčine hipotenzije i smanjenja fetalno-placentalnog protoka krvi i dopremanja kiseonika/hranjivih supstanci fetusu.

• Kalcijum hidrogen fosfat, dihidrat
• Manitol
• Skrob, kukuruzni
• Skrob, preželatinizirani
• Magnezijum stearat
• Talk
• Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

Nije primjenljivo.

36 mjeseci.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Unutrašnje pakovanje je PVC/Al blister koji sadrži 20 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži jedan blister (ukupno 20 tableta) i Uputstvo za lijek.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek LOPRIL sadrži aktivnu supstancu lizinopril. Lizinopril pripada grupi ljekova koji se zovu ACE inhibitori.

Lijek LOPRIL se može primjenjivati kod sljedećih stanja:

• Za liječenje visokog krvnog pritiska (hipertenzije);
• Za liječenje srčane insuficijencije;
• Ako ste nedavno imali srčani udar (infarkt miokarda);
• Za liječenje bubrežnih problema uzrokovanih dijabetesom tipa 2 kod osoba koje imaju visok krvni pritisak.

Lijek LOPRIL djeluje tako da širi Vaše krvne sudove. To pomaže da se Vaš krvni pritisak snizi. Lijek LOPRIL, takođe, olakšava Vašem srcu da pumpanjem dopremi krv u sve djelove Vašeg tijela.

Lijek LOPRIL ne smijete koristiti:

• Ako ste alergični na lizinopril ili na bilo koju od pomoćnih supstanci (navedene u dijelu 6.),
• Ako ste ikad prije imali alergijsku reakciju na neki drugi lijek iz grupe ACE inhibitora. Ta alergijska reakcija je možda uzrokovala oticanje šaka, stopala, zglobova, lica, usana, jezika ili grla i otežano gutanje ili disanje (angioedem),
• Ako ste primjenjivali ili trenutno primjenjujete sakubitril/valsartan, lijek koji se primjenjuje za liječenje jedne vrste dugotrajne (hronične) srčane insuficijencije kod odraslih, jer je u tom slučaju povećan rizik od angioedema (naglo oticanje potkožnog tkiva na području kao što je grlo),
• Ako je član Vaše porodice imao teške alergijske reakcije (angioedem) na neki ACE inhibitor ili ste Vi imali teške alergijske reakcije (angioedem) bez poznatog uzroka,
• Ako ste trudni više od 3 mjeseca (takođe je bolje izbjeći primjenu lijeka LOPRIL i u ranoj trudnoći, vidite dio „Plodnost, trudnoća i dojenje“),
• Ako imate šećernu bolest ili oštećenu bubrežnu funkciju, a liječite se lijekom za snižavanje krvnog pritiska koji sadrži aliskiren.

Ako nijeste sigurni da li se nešto od ovoga odnosi na Vas, posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije primjene lijeka LOPRIL.

Ako se kod Vas razvije suvi kašalj koji je uporan i traje dugo vremena nakon početka primjene lijeka LOPRIL, posavjetujte se sa Vašim ljekarom.

Upozorenja i mjere opreza:

Posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije primjene lijeka LOPRIL:

• Ako imate suženje (stenozu) aorte (arterija u Vašem srcu) ili suženje srčanih zalistaka (mitralni zalisci),
• Ako imate suženje (stenozu) bubrežne arterije,
• Ako imate zadebljanje srčanog mišića (poznato kao hipertrofična kardiomiopatija),
• Ako imate probleme sa Vašim krvnim sudovima (kolagena vaskularna bolest),
• Ako imate nizak krvni pritisak. To možete primijetiti kao osjećaj omaglice ili ošamućenosti, posebno prilikom ustajanja,
• Ako imate bubrežne probleme ili idete na dijalizu bubrega,
• Ako imate probleme s jetrom,
• Ako imate šećernu bolest,
• Ako uzimate bilo koji od sljedećih ljekova, povećan je rizik od angioedema (naglo oticanje potkožnog tkiva na području kao što je grlo):
• temsirolimus, sirolimus, everolimus i drugi ljekovi koji pripadaju grupi mTOR inhibitora (koriste se za sprječavanje odbacivanja presađenih organa i za liječenje raka),
• racekadotril, lijek koji se koristi za liječenje proliva,
• vildagliptin, lijek koji se koristi za liječenje šećerne bolesti.
• Ako uzimate bilo koji od sljedećih ljekova koji se primjenjuju za liječenje visokog krvnog pritiska:
• blokatore angiotenzin II receptora (ljekovi koji su, takođe, poznati kao sartani – npr. valsartan, telmisartan, irbesartan), naročito ako imate bubrežne probleme povezane sa šećernom bolešću,
• aliskiren.

Vaš ljekar će možda provjeravati Vašu bubrežnu funkciju, krvni pritisak i količinu elektrolita (npr. kalijum) u Vašoj krvi, u redovnim intervalima. Vidite, takođe, informacije pod naslovom “Lijek LOPRIL ne smijete koristiti“.

• Ako ste nedavno imali proliv ili povraćanje,
• Ako Vam je Vaš ljekar rekao da kontrolišete količinu soli u Vašoj ishrani,
• Ako imate visoke nivoe holesterola i liječite se postupkom poznatim kao „LDL afereza“,
• Morate obavijestiti Vašeg ljekara ako mislite da ste trudni ili planirate trudnoću. Lijek LOPRIL se ne preporučuje u ranoj trudnoći, a ne smijete ga primjenjivati ako ste trudni više od 3 mjeseca, jer može ozbiljno naškoditi Vašoj bebi ako se primijeni u tom periodu (vidjeti dio „Plodnost, trudnoća i dojenje“),
• Ako ste osoba crne rase, u tom slučaju lijek LOPRIL može biti manje efikasan. Takođe, možete biti skloniji pojavi neželjenog dejstva poznatog pod imenom angioedem (teška alergijska reakcija).

Ako nijeste sigurni da li se nešto od ovoga odnosi na Vas, posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije primjene lijeka LOPRIL.

Terapija alergija (kao što je alergija na ubod insekata)

Obavijestite Vašeg ljekara ako idete (ili namjeravate ići) na terapiju za smanjivanje efekata alergije, npr. na ubod insekata (terapija desenzitizacije). Ako u toku terapije desenzitizacije primijenite lijek LOPRIL, to može uzrokovati tešku alergijsku reakciju.

Operacije

Ako idete na operaciju (uključujući i dentalni hirurški zahvat), obavijestite Vašeg ljekara ili stomatologa da primjenjujete lijek LOPRIL. To je zbog toga što Vam se može javiti nizak krvni pritisak (hipotenzija) ako Vam budu davani određeni lokalni ili opšti anestetici u toku primjene lijeka LOPRIL.

Djeca i adolescenti

Lizinopril je ispitivan kod djece. Za više informacija obratite se Vašem ljekaru. Lizinopril se ne preporučuje kod djece mlađe od 6 godina ili kod bilo kojeg djeteta sa teškim bubrežnim problemima.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove. To je zbog toga što lijek LOPRIL može uticati na način na koji neki ljekovi djeluju i neki ljekovi mogu uticati na lijek LOPRIL.

Ljekar će Vam možda morati promijeniti dozu i/ili preduzeti druge mjere opreza.

Posebno obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako primjenjujete bilo koji od sljedećih ljekova:

• Druge ljekove koji pomažu da se Vaš krvni pritisak snizi,
• Blokator angiotenzin II receptora ili aliskiren (vidite, takođe, informacije pod naslovima ”Lijek LOPRIL ne smijete koristiti” i “Upozorenja i mjere opreza”),
• Tablete za izmokravanje (diuretike),
• Beta-blokatore, poput atenolola i propranolola,
• Nitratne ljekove (za srčane probleme),
• Nesteroidne antiinflamatorne ljekove, koji se primjenjuju u terapiji bola i artritisa,
• Aspirin (acetilsalicilnu kiselinu), ukoliko primjenjujete više od 3 g svaki dan,
• Ljekove za liječenje depresije i mentalnih problema, uključujući i litijum,
• Preparate kalijuma (uključujući zamjenske soli koje sadrže kalijum), diuretike koji štede kalijum i druge ljekove koji mogu povećati nivo kalijuma u Vašoj krvi (npr. trimetoprim i kotrimoksazol za liječenje bakterijskih infekcija; ciklosporin, imunosupresivni lijek koji se koristi za sprječavanje odbacivanja presađenih organa; i heparin, lijek koji se koristi za razrjeđivanje krvi radi sprečavanja nastanka krvnih ugrušaka),
• Insulin ili oralne ljekove (uzimaju se na usta) za liječenje šećerne bolesti,
• Ljekove koji se primjenjuju za liječenje astme,
• Ljekove koji se primjenjuju kod kongestije (začepljenosti) nosa ili sinusa ili druge ljekove protiv prehlade (uključujući i one koje možete kupiti u apoteci bez recepta),
• Ljekove koji suzbijaju imunološki odgovor organizma (imunosupresivi),
• Alopurinol (za liječenje gihta),
• Prokainamid (za liječenje problema sa otkucajima srca),
• Ljekove koji sadrže zlato (kao što je natrijum aurotiomalata), koje možete primiti u obliku injekcije.

Sljedeći ljekovi mogu povećati rizik od pojave angioedema (znaci angioedama uključuju oticanje lica, usana, jezika i/ili grla sa otežanim gutanjem ili disanjem):

• Ljekovi za razgradnju krvnih ugrušaka (tkivni aktivator plazminogena), obično se primjenjuju u bolnicama.
• Ljekovi koji se najčešće primjenjuju za sprječavanje odbacivanja presađenih organa (temsirolimus, sirolimus, everolimus i drugi ljekovi koji pripadaju grupi mTOR inhibitora). Vidjeti dio 2 „Upozorenja i mjere opreza“.
• Racekadotril, lijek koji se koristi za liječenje proliva.
• Vildagliptin, lijek koji se koristi za liječenje šećerne bolesti.

Uzimanje lijeka LOPRIL sa hranom ili pićem

Lijek LOPRIL se može primjenjivati bez obzira na hranu (uz hranu ili bez hrane).

Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća

Morate reći Vašem ljekaru ako mislite da ste trudni ili biste mogli zatrudniti. Obično, Vaš ljekar će Vas posavjetovati da prekinete primjenu lijeka LOPRIL prije nego što zatrudnite ili čim saznate da ste trudni i da uzmete drugi lijek umjesto lijeka LOPRIL. Lijek LOPRIL se ne preporučuje u ranoj trudnoći, a ne smijete ga primjenjivati kada ste trudni više od 3 mjeseca, jer može ozbiljno naškoditi Vašoj bebi ukoliko se primijeni nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Obavijestite Vašeg ljekara ako ste dojilja ili ćete ubrzo započeti sa dojenjem. Lijek LOPRIL se ne preporučuje dojiljama, pa će Vaš ljekar možda odabrati drugu terapiju za Vas ukoliko želite da dojite, posebno ako je Vaša beba novorođenče ili nedonošče.

Uticaj lijeka LOPRIL na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

• Kod nekih osoba moguća je pojava vrtoglavice ili umora tokom primjene lijeka LOPRIL. Ako se to dogodi Vama, nemojte upravljati vozilima ili rukovati bilo kakvim alatima ili mašinama.
• Morate da sačekate da vidite kako ovaj lijek djeluje na Vas prije ovih aktivnosti.

Ovaj lijek uvijek primjenjujte tačno onako kako Vam je preporučio Vaš ljekar. Ako niste sigurni, provjerite s Vašim ljekarom ili farmaceutom.

Nakon što ste počeli primjenjivati lijek LOPRIL, Vaš ljekar će možda htjeti da Vam se urade laboratorijske analize krvi. Poslije toga Vaš ljekar će možda prilagoditi Vašu dozu kako biste primali količinu lijeka koja je odgovarajuća za Vas.

Način primjene lijeka

• Progutajte tabletu sa čašom vode.
• Vaše tablete pokušajte primjenjivati u približno isto vrijeme svakog dana. Nije važno da li lijek LOPRIL uzimate prije ili nakon hrane.
• Lijek LOPRIL nastavite primjenjivati onoliko dugo koliko Vam je rekao Vaš ljekar, jer je to lijek namijenjen za dugotrajno liječenje. Važno je da lijek LOPRIL primjenjujete svakog dana.

Primjena prve doze

• Budite posebno oprezni kada uzimate prvu dozu lijeka LOPRIL ili kada uzimate dozu koja je povećana. Tada može doći do pada krvnog pritiska većeg nego što se to očekuje nakon primjene kasnijih doza.
• To kod Vas može dovesti do omaglice ili ošamućenosti. Ako Vam se to dogodi, može Vam pomoći ukoliko legnete. Ako ste zabrinuti zbog toga, molimo Vas posavjetujte se sa Vašim ljekarom što je prije moguće.

Doziranje kod odraslih

Vaša doza zavisi od Vašeg zdravstvenog stanja i od toga da li primjenjujete neke druge ljekove. Vaš ljekar će Vam reći koliko tableta trebate primjenjivati svakog dana. Ako niste sigurni, provjerite sa Vašim ljekarom ili farmaceutom.

Za visoki krvni pritisak

• Preporučena početna doza je 10 mg, jedanput na dan.
• Uobičajena doza kod dugotrajnog liječenja je 20 mg, jedanput na dan.

Za srčanu insuficijenciju

• Preporučena početna doza je 2,5 mg, jedanput na dan.
• Uobičajena doza kod dugotrajnog liječenja kreće se od 5 mg do 35 mg, jedanput na dan.

Nakon srčanog udara

• Preporučena početna doza je 5 mg u prva 24 sata od srčanog udara i 5 mg sljedećeg dana.
• Uobičajena doza kod dugotrajnog liječenja je 10 mg, jedanput na dan.

Za bubrežne probleme uzrokovane šećernom bolešću

• Preporučena doza je 10 mg ili 20 mg, jedanput na dan.

Ako ste starija osoba, imate probleme sa bubrezima ili primjenjujete diuretike, Vaš ljekar će Vam možda dati dozu nižu od uobičajene.

Primjena kod djece i adolescenata (uzrast 6-16 godina) sa visokim krvnim pritiskom

• Lijek LOPRIL se ne preporučuje djeci mlađoj od 6 godina, kao ni djeci sa teškim bubrežnim problemima.
• Ljekar će odrediti odgovarajuću dozu za Vaše dijete. Doza zavisi od tjelesne mase djeteta.
• Za djecu tjelesne mase između 20 kg i 50 kg preporučena početna doza je 2,5 mg, jedanput na dan.
• Za djecu tjelesne mase 50 kg i više preporučena početna doza je 5 mg, jedanput na dan.

Ako ste uzeli više lijeka LOPRIL nego što je trebalo

Ako ste uzeli više lijeka LOPRIL nego što Vam je propisao Vaš ljekar, odmah se javite ljekaru ili idite u najbližu bolnicu. Vrlo vjerovatno je da će Vam se javiti sljedeći simptomi: omaglica i palpitacije (lupanje srca).

Ako ste zaboravili da uzmete lijek LOPRIL

• Ako ste zaboravili primijeniti dozu lijeka, učinite to čim se sjetite. Međutim, ako se približilo vrijeme za sljedeću dozu, preskočite dozu koju ste propustili primijeniti.
• Ne primjenjujte dvostruku dozu da biste nadoknadili dozu koju ste zaboravili primijeniti.

Ako prestanete da uzimate lijek LOPRIL

Nemojte prekidati primjenu lijeka LOPRIL čak i ako se osjećate bolje, osim u slučaju da Vam to kaže Vaš ljekar.

Ako imate bilo kakva dodatna pitanja vezana uz primjenu ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi drugi ljekovi, tako i lijek LOPRIL može izazvati neželjena dejstva, mada se ona neće javiti kod svih osoba.

Ako imate bilo koju od sljedećih reakcija, prekinite primjenu lijeka LOPRIL i odmah se javite Vašem ljekaru:

• Teške alergijske reakcije (javljaju se rijetko, kod 1 do 10 na 10.000 pacijenata). Znaci mogu uključivati iznenadnu pojavu:
• oticanja lica, usana, jezika ili grla, što može uzrokovati otežano gutanje,
• teškog ili neočekivanog oticanja šaka, stopala i zglobova,
• otežanog disanja,
• jakog svraba kože (praćenog plikovima/kvržicama po koži).
• Teške kožne poremećaje, kao što su iznenadni, neočekivani osip ili žarenje, crvenilo ili ljuštenje kože (javljaju se veoma rijetko, kod manje od 1 na 10000 pacijenata);
• Infekciju sa simptomima kao što su groznica i ozbiljno pogoršanje Vašeg opšteg stanja, ili groznica sa simptomima lokalne infekcije kao što su: bolno grlo/ždrijelo/usta ili mokraćni problemi (javljaju se veoma rijetko, kod manje od 1 na 10000 pacijenata).

Ostala moguća neželjena dejstva

Česta (javljaju se kod 1 do 10 na 100 pacijenata):

• Glavobolja;
• Omaglica ili ošamućenost, naročito prilikom brzog ustajanja;
• Proliv;
• Suvi kašalj koji ne prolazi;
• Povraćanje;
• Bubrežni problemi (pokazuju se kroz laboratorijske analize krvi).

Povremena (javljaju se kod 1 do 10 na 1000 pacijenata):

• Promjene raspoloženja;
• Promjena boje prstiju na rukama ili nogama (svijetlo plava, a nakon toga crvena) ili utrnulost ili trnci u prstima ruku ili nogu;
• Promjene čula ukusa;
• Pospanost;
• Osjećaj da se sve vrti (vrtoglavica/vertigo);
• Poteškoće sa spavanjem;
• Moždani udar;
• Brzo kucanje srca;
• Curenje iz nosa;
• Mučnina;
• Bol u stomaku ili loša probava;
• Osip ili svrab kože;
• Nemogućnost postizanja erekcije (impotencija);
• Osjećaj umora ili slabosti (gubitak snage u tijelu);
• Veoma veliki pad krvnog pritiska može se dogoditi kod osoba sa sljedećim stanjima: koronarna bolest srca, suženje aorte (srčana arterija), bubrežne arterije ili srčanih zalistaka, zadebljanje srčanog mišića. Ako se to Vama dogodi, možete osjetiti omaglicu ili ošamućenost, naročito prilikom brzog ustajanja;
• Promjene u rezultatima laboratorijskih analiza koje pokazuju koliko dobro rade Vaša jetra i bubrezi;
• Srčani udar;
• Vidne i/ili slušne halucinacije.

Rijetka (javljaju se kod 1 do 10 na 10000 pacijenata):

• Zbunjenost;
• Urtikarija (koprivnjača);
• Suva usta;
• Gubitak kose;
• Psorijaza (kožni problem);
• Promjene čula mirisa;
• Razvijanje dojki kod muškaraca;
• Promjene nekih ćelija ili drugih komponenti Vaše krvi. Vaš ljekar će Vas možda povremeno upućivati na laboratorijske analize krvi da bi provjerio da li je lijek LOPRIL imao bilo kakav uticaj na Vašu krv. Znaci mogu uključivati: osjećaj umora, blijedu kožu, grlobolju, visoku tjelesnu temperaturu (groznicu), bolove u zglobovima i mišićima, oticanje zglobova ili žlijezda, ili osjetljivost na sunčevu svjetlost;
• Niski nivoi natrijuma u krvi (mogući simptomi su umor, glavobolja, mučnina, povraćanje);
• Iznenadni poremećaj rada bubrega.

Veoma rijetka (javljaju se kod manje od 1 na 10000 pacijenata):

• Sinusitis (bol i osjećaj punoće u području iza obraza i očiju);
• Zviždanje u grudima;
• Niski nivoi šećera u krvi (hipoglikemija). Znaci ovoga mogu uključivati: osjećaj gladi ili slabosti, znojenje i brze otkucaje srca;
• Upala pluća. Znaci ovoga mogu uključivati: kašalj, osjećaj kratkoće daha i visoku tjelesnu temperaturu (groznicu);
• Žuta prebojenost kože ili beonjača (žutica);
• Upala jetre, koja može uzrokovati gubitak apetita, žutu prebojenost kože i očiju i tamnu mokraću;
• Upala gušterače, koja uzrokuje umjerenu do jaku bol u stomaku;
• Teški kožni poremećaji. Simptomi uključuju: crvenilo, plikove i ljuštenje kože;
• Znojenje;
• Slabije izmokravanje (manja količina mokraće nego što je uobičajeno) ili izostanak mokrenja;
• Poremećaj rada jetre;
• Kvržice;
• Upala crijeva.

Neželjena dejstva nepoznate učestalosti (učestalost se ne može odrediti iz dostupnih podataka)

• Simptomi depresije;
• Nesvjestica.

Neželjenja dejstva kod djece su uporediva sa onima primjećenim kod odraslih.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik  primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CinMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax:+382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek LOPRIL

- Aktivna supstanca je: lizinopril.

LOPRIL 5 mg tablete:

Jedna tableta sadrži 5 mg lizinoprila u obliku lizinopril dihidrata.

LOPRIL 10 mg tablete:

Jedna tableta sadrži 10 mg lizinoprila u obliku lizinopril dihidrata.

LOPRIL 20 mg tablete:

Jedna tableta sadrži 20 mg lizinoprila u obliku lizinopril dihidrata.

- Pomoćne supstance su:

LOPRIL 5 mg tablete: kalcijum hidrogen fosfat, dihidrat; manitol; skrob, kukuruzni; skrob, preželatinizirani; magnezijum stearat; talk; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni.

LOPRIL 10 mg tablete: kalcijum hidrogen fosfat, dihidrat; manitol; skrob, kukuruzni; skrob, preželatinizirani; magnezijum stearat; talk; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; gvožđe (III) oksid, žuti (E172).

LOPRIL 20 mg tablete: kalcijum hidrogen fosfat, dihidrat; manitol; skrob, kukuruzni; skrob, preželatinizirani; magnezijum stearat; talk; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; gvožđe (III) oksid, žuti (E172); gvožđe (III) oksid, crveni (E172).

Kako izgleda lijek LOPRIL i sadržaj pakovanja

LOPRIL 5 mg tablete su bijele boje, okruglog oblika, ravnih glatkih površina, neoštećenih ivica, sa utisnutom podionom crtom po sredini. Tableta se može podijeliti na jednake doze.

LOPRIL 10 mg tablete su žute boje, okruglog oblika, ravnih glatkih površina, neoštećenih ivica, sa utisnutom podionom crtom po sredini. Tableta se može podijeliti na jednake doze.

LOPRIL 20 mg tablete su blijedo ružičaste do roze boje, okruglog oblika, ravnih glatkih površina, neoštećenih ivica, sa utisnutom podionom crtom po sredini. Tableta se može podijeliti na jednake doze.

Lopril, 5 mg, tablete:

Unutrašnje pakovanje je PVC/Al blister koji sadrži 20 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 1 blister (ukupno 20 tableta) i Uputstvo za lijek.

Lopril, 10 mg, tablete:

Unutrašnje pakovanje je PVC/Al blister koji sadrži 10 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 2 blistera (ukupno 20 tableta) i Uputstvo za lijek.

Lopril, 20 mg, tablete:

Unutrašnje pakovanje je PVC/Al blister koji sadrži 10 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 2 blistera (ukupno 20 tableta) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole: Bosnalijek d.d. Predstavništvo Crna Gora, Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 63, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač: Bosnalijek d.d., Jukićeva 53, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Lopril, 5 mg, tablete: 2030/24/899 - 7731 od 22.02.2024. godine

Lopril, 10 mg, tablete: 2030/24/900 - 7727 od 22.02.2024. godine

Lopril, 20 mg, tablete: 2030/24/901 - 7728 od 22.02.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Februar, 2024. godine