LAMAL 25mg tableta

4. KLINIČKI PODACI

Epilepsija

Odrasli i adolescenti starosti 13 godina i više

Dopunska terapija ili monoterapija za parcijalne i generalizovane napade, uključujući i tonično-klonične napade.
Napadi povezani sa Lennox-Gastaut-ovim sindromom. Lamotrigin se daje kao dopunska terapija, ali može da bude i inicijalni antikonvulzivni lijek (AED) kojim se započinje liječenje Lennox-Gastaut-ovog sindroma.

Djeca i adolescenti od 2 do 12 godina

Dopunska terapija kod parcijalnih i generalizovanih napada, uključujući i tonično-klonične napade i napade povezane sa Lennox-Gastaut-ovim sindromom.
Monoterapija kod tipičnih apsans-napada.

Bipolarni poremećaj

Odrasli od 18 i više godina

Prevencija depresivnih epizoda kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem tip I, koji imaju pretežno depresivne epizode (pogledati dio 5.1).

Lamotrigin nije indikovan za akutnu terapiju maničnih i depresivnih epizoda.

Doziranje

Ukoliko izračunata doza lamotrigina (npr. za terapiju kod djece oboljele od epilepsije ili pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre) ne odgovara cijelim tabletama, tabletu ne treba dijeliti nego treba primijeniti manji broj cijelih tableta.

Ponovno započinjanje terapije

Ljekar treba procijeniti potrebu za postupnim povećanjem doze do doze održavanja kada se lamotrigin ponovo uvodi u terapiju pacijenata koji su iz bilo kojeg razloga prekinuli upotrebu lijeka, budući da je rizik od pojave ozbiljnog osipa povezan sa visokim početnim dozama i prekoračenjem preporučenog povišenja doze lamotrigina (pogledati dio 4.4). Što je veći interval od uzimanja posljednje doze to je potreban veći oprez pri povećanju doze do doze održavanja. Kada interval od prekida uzimanja lamotrigina premaši 5 puta vrijeme polueliminacije lamotrigina (pogledati dio 5.2), u principu je potrebno pridržavati se preporučenog režima doziranja za povećanje doze do doze održavanja.

Ne preporučuje se ponovo započinjanje liječenja LAMAL tabletama kod pacijenata koji su liječenje prekinuli zbog osipa povezanog sa prethodnim liječenjem lamotriginom, osim u slučaju kada moguća korist primjene lamotrigina jasno nadmašuje rizik.

Epilepsija:

Preporučeno postupno povećanje doze i doze održavanja za odrasle i adolescente starosti 13 godina i stariji (Tabela 1) i za djecu i adolescente od 2 do 12 godina (Tabela 2) dato je u nastavku teksta.

Zbog rizika od pojave osipa, inicijalnu dozu i naknadno povećanje doze ne treba prekoračiti (pogledati dio 4.4).

Kada se prekine sa istovremenom primjenom drugih antiepiletika ili kad se terapiji lamotriginom dodaju drugi antiepileptici ili drugi ljekovi, treba uzeti u obzir efekte ovih ljekova na farmakokinetiku lamotrigina (pogledati dio 4.5).

Tabela 1: Odrasli i adolescenti od 13 godina i iznad - preporuka za režim doziranja kod epilepsije

Terapija	Nedjelja 1 + 2	Nedjelja 3 + 4	Uobičajna doza održavanja
Monoterapija:	25 mg/dan	50 mg/dan	100 – 200 mg/dan
Kombinovana terapija SA valproatom (inhibitor glukuronidacije lamotrigina – pogledati dio 4.5):
Ovaj dozni režim treba da se koristi pri upotrebi valproata bez obzira na druge ljekove koji se primaju istovremeno	12.5 mg/dan	25 mg/dan	100 – 200 mg/dan
Kombinovana terapija BEZ valproata i SA induktorima glukuronidacije (pogledati dio 4.5):
Ovaj dozni režim treba da se koristi bez valproata, ali sa sljedećim ljekovima:	50 mg/dan	100 mg/dan	200 – 400 mg/dan
Kombinovana terapija BEZ valproata i BEZ induktora glukuronidacije lamotrigina (pogledati dio 4.5):
Ovaj dozni režim treba da se koristi pri upotrebi ljekova koji značajno ne inhibiraju ili indukuju glukuronidaciju lamotrigina	25 mg/dan	50 mg/dan	100 – 200 mg/dan
Napomena: Za pacijente koji uzimaju ljekove za koje trenutno nije poznata farmakokinetska intereakcija sa lamotriginom (pogledati dio 4.5), preporučuje se režim doziranja kao pri istovremenoj primjeni lamotrigina sa valproatom.

Tabela 2: Djeca i adolescenti od 2 do 12 godina - preporuka za režim doziranja kod epilepsije (ukupna dnevna doza u mg/kg tjelesne mase/dan)

Terapija	Nedjelja 1 + 2	Nedjelja 3 + 4	Uobičajna doza održavanja
Monoterapija tipičnih apsans-napada:	0.3 mg/kg/dan	0.6 mg/kg/dan	1 – 15 mg/kg/dan
Kombinovana terapija SA valproatom (inhibitor glukuronidacije lamotrigina – pogledati dio 4.5):
Ovaj dozni režim treba da se koristi pri upotrebi valproata bez obzira na druge ljekove koji se primaju istovremeno	0.15 mg/kg/dan	0.3 mg/kg/dan	1 − 5 mg/kg/dan
Kombinovana terapija BEZ valproata i SA induktorima glukuronidacije lamotrigina-(pogledati dio 4.5):
Ovaj dozni režim treba da se koristi bez valproata, ali sa sljedećim ljekovima:	0.6 mg/kg/dan	1.2 mg/kg/dan	5 − 15 mg/kg/dan
Kombinovana terapija BEZ valproata i BEZ induktora glukuronidacije - (pogledati dio 4.5):
Ovaj dozni režim treba da se koristi pri upotrebi ljekova koji značajno ne inhibiraju ili indukuju glukuronidaciju lamotrigina.	0.3 mg/kg/dan	0.6 mg/kg/dan	1 − 10 mg/kg/dan
Napomena: Za pacijente koji uzimaju ljekove za koje farmakokinetska intereakcija sa lamotriginom nije poznata (pogledati dio 4.5), preporučuje se terapijski režim doziranja kao pri istovremenoj primjeni lamotrigina sa valproatom.

Da bi se obezbijedilo održavanje terapijske doze, potrebno je slijediti tjelesnu masu djeteta i podešavanje doze pri promjeni tjelesne mase. Veća je vjerovatnoća da će kod pacijenata uzrasta od 2 do 6 godina biti potrebna primjena doza održavanja koje su na gornjoj granici preporučenog raspona doziranja.

Ako se postigne kontrola epilepsije sa kombinovanom terapijom, drugi istovremeno primjenjivan antiepileptik se može ukinuti, a terapiju nastaviti samo sa lamotriginom.

Djeca ispod 2 godine

Ograničeni su podaci za efikasnost i bezbjednost lamotrigina u kombinovanoj terapiji pri parcijalnim napadima kod djece uzrasta od 1 mjesec do 2 godine (pogledati dio 4.4). Nema podataka za djecu ispod 1 mjeseca. Zato se lijek LAMAL ne preporučuje kod djece uzrasta ispod 2 godine. Ukoliko se, zasnovano na kliničkim potrebama, ipak odluči da se započne terapija, pogledajte djelove 4.4, 5.1 i 5.2.

Bipolarni poremećaji

Preporučena povećanja doze, kao i doze održavanja, kod odraslih od 18 i više godina, data su u dolje navedenoj tabeli. Prelazni režim podrazumijeva povećanje doze lamotrigina tokom 6 nedjelja do postizanja doze održavanja, tj. stabilizacije simptoma bolesti (Tabela 3), nakon čega se prekida upotreba drugih psihotropnih ljekova i/ili antiepiletika, u slučaju da je klinički indikovano (Tabela 4). Prilagođavanje doza dodatih drugih psihotropnih ljekova i/ili antiepileptika takođe je prikazano dolje (Tabela 5). Zbog rizika od pojave osipa, inicijalna doza i dalje povećanje doze ne smiju da se prekorače (pogledati dio 4.4).

Tabela 3: Odrasli od 18 i više godina – preporučeni režim povećavanja doze do ukupne dnevne doze održavanja pri terapiji bipolarnog poremećaja

Terapija	Nedjelje 1 + 2	Nedjelje 3 + 4	Nedjelja 5	Ciljna doza održavanja (nedjelja 6)*
Monoterapija sa lamotriginom ILI dodatna terapija BEZ valproata i BEZ induktora glukuronidacije lamotrigina (pogledati dio 4.5):
Ovaj dozni režim treba da se koristi pri upotrebi ljekova koji značajno ne inhibiraju ili indukuju glukuronidaciju lamotrigina.	25 mg/dan	50 mg/dan	100 mg/dan	200 mg/dan – uobičajena ciljna doza za optimalan odgovor (jednom dnevno ili podijeljeno u dvije doze)
Kombinovana terapija SA valproatom (inhibitor glukuronidacije lamotrigina – (pogledati dio 4.5):
Ovaj dozni režim treba da se koristi pri upotrebi valproata bez obzira na istovremenu primjenu drugih ljekova.	12.5 mg/dan (primijenjeno kao 25 mg svaki drugi dan)	25 mg/dan	50 mg/dan	100 mg/dan – uobičajena ciljna doza za optimalan odgovor
Kombinovana terapija BEZ valproata i SA induktorima glukuronidacije lamotrigina (pogledati dio 4.5):
Ovaj dozni režim treba da se koristi bez valproata, ali sa sljedećim ljekovima:	50 mg/dan	100 mg/dan	200 mg/dan	300 mg/dan u 6. nedjelji. Ako je potrebno, treba da se poveća do uobičajene ciljne doze od
Za pacijente koji uzimaju ljekove za koje nije do sada poznato ulaze li u farmakokinetske interakcije sa lamotriginom (pogledati dio 4.5), treba primijeniti režim doziranja kao u slučaju kada se lamotrigin uzima istovremeno sa valproatom.

* Ciljna doza održavanja mijenjaće se zavisno od kliničkog odgovora

Tabela 4: Odrasli od 18 godina i stariji – stabilizacija ukupne dnevne doze održavanja nakon ukidanja primjene drugih ljekova u terapiji bipolarnog poremećaja

Jednom kada se postigne stabilizacija ukupne dnevne doze održavanja, drugi ljekovi mogu biti ukinuti kao što je prikazano dolje.

Terapija	Postignuta doza održavanja lamotrigina (prije prekida)	Nedjelja 1	Nedjelja 2	Nedjelja 3 i dalje*
Prekid upotrebe valproata (inhibitor glukuronidacije lamotrigina - pogledati dio 4.5), zavisno od originalne doze lamotrigina:
Kada se prekida upotreba valproata, doza održavanja treba da se duplira, ali da se ne prekorači nedjeljno povećanje od 100 mg	100 mg/dan	200 mg/dan	Održavanje ove doze
	200 mg/dan	300 mg/dan	400 mg/dan	Održavanje ove doze
Prekid upotrebe induktora glukuronidacije lamotrigina (pogledati dio 4.5), u zavisnosti od originalne doze lamotrigina:
Ovaj režim doziranja treba da se primijeni kada se prekida upotreba sljedećih ljekova:	400 mg/dan	400 mg/dan	300 mg/dan	200 mg/dan
	300 mg/dan	300 mg/dan	225 mg/dan	150 mg/dan
	200 mg/dan	200 mg/dan	150 mg/dan	100 mg/dan
Prekid upotrebe ljekova koji značajno NE inhibiraju ili NE indukuju glukuronidaciju lamotrigina (pogledati dio 4.5):
Ovaj dozni režim treba da se koristi pri prekidu upotrebe ljekova koji značajno ne inhibiraju ili indukuju glukuronidaciju lamotrigina	Održati ciljnu dozu postignutu postepenim povećanjem doze (200 mg/dan; dvije podijeljene doze)
Za pacijente koji uzimaju ljekove za koje u ovom momentu nije poznata farmakokinetska interakcija sa lamotriginom (pogledati dio 4.5), preporučen režim liječenja za lamotrigin uključuje trenutne doze te prilagođavanje liječenja lamotriginom prema kliničkom odgovoru.

* Ukoliko je potrebno, doza može da se poveća do 400 mg/dan

Tabela 5: Odrasli od 18 godina i stariji - prilagođavanje dnevne doze lamotrigina poslije dodavanja drugih ljekova u terapiji bipolarnog poremećaja

Ne postoje klinička iskustva za prilagođavanje dnevne doze lamotrigina poslije dodavanja drugih ljekova u terapiji bipolarnog poremećaja. Međutim, bazirano na studiji o interakciji sa drugim ljekovima, mogu se načiniti sljedeće preporuke:

Terapija	Postignuta doza održavanja	Nedjelja 1	Nedjelja 2	Nedjelja 3 i dalje
Dodavanje valproata (inhibitor glukuronidacije lamotrigina - pogledati dio 4.5), u zavisnosti od originalne doze lamotrigina:
Ovaj dozni režim treba da se koristi pri dodavanju valproata bez obzira na druge ljekove koji se primjenjuju istovremeno	200 mg/dan	100 mg/dan	Održavanje ove doze (100 mg/dan)
	300 mg/dan	150 mg/dan	Održavanje ove doze (150 mg/dan)
	400 mg/dan	200 mg/dan	Održavanje ove doze (200 mg/dan)
Dodavanje induktora glukuronidacije kod pacijenata koji NE uzimaju valproat (pogledati dio 4.5), zavisno od originalne doze lamotrigina:
Ovaj režim doziranja treba da se primijeni kod dodavanja sljedećih ljekova bez valproata:	200 mg/dan	200 mg/dan	300 mg/dan	400 mg/dan
	150 mg/dan	150 mg/dan	225 mg/dan	300 mg/dan
	100 mg/dan	100 mg/dan	150 mg/dan	200 mg/dan
Dodavanje ljekova koji značajno NE inhibiraju ili indukuju glukuronidaciju lamotrigina (pogledati dio 4.5):
Ovaj dozni režim treba da se koristi pri dodavanju ljekova koji značajno ne inhibiraju ili indukuju glukuronidaciju lamotrigina	Održavati ciljnu dozu postignutu postepenim povećanjem doze (200 mg/dan; opseg doziranja 100-400 mg/dan)
Kod pacijenata koji uzimaju ljekove kod kojih u ovom momentu nije poznata farmakokinetska interakcija sa lamotriginom (pogledati dio 4.5), preporučuje se režim doziranja kao pri istovremenoj primjeni lamotrigina sa valproatom.

Prekid terapije lamotriginom kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem

U kliničkim ispitivanjima, nije zabilježen porast u incidenci, jačini ili pojavi neželjenih reakcija usljed naglog prekida terapije lamotriginom, u odnosu na placebo. Zato, pacijenti mogu da prekinu terapiju lamotriginom bez postepenog smanjivanja doze.

Djeca i adolescenti ispod 18 godina

Lamotrigin se ne preporučuje djeci ispod 18 godina zbog toga što je randomizovana studija povlačenja pokazala neznatnu efikasnost i povećane prijave suicidalnosti (pogledati djelove 4.4 i 5.1).

Opšte preporuke za doziranje lamotrigina kod posebnih grupa pacijenata

Žene koje koriste hormonske kontraceptive

Upotreba kombinacije etinilestradiol/levonorgestrela (30 μg/150 μg) povećava klirens lamotrigina približno dvostruko, dovodeći do pada nivoa lamotrigina. Nakon titracije doze, može biti potrebna primjena visokih doza (dvostruko veće) za postizanje maksimalnog terapijskog odgovora. U nedjelji kad se ne koristi hormonska tableta, zabilježeno je dvostruko povećanje nivoa lamotrigina. Ne mogu se isključiti dozno-zavisne neželjene reakcije. Zbog toga, kao prvi izbor, treba razmisliti o kontracepciji u kojoj nema nedjelje bez “pilule” (npr. kontinuirana hormonska terapija ili nehormonske metode; pogledati djelove 4.4 i 4.5).

Započinjanje hormonske kontracepcije kod pacijenata koji već primaju lamotrigin i NE uzimaju induktore glukuronidacije lamotrigina

U najvećem broju slučajeva potrebno je da se doza održavanja lamotrigina dvostruko poveća (pogledati djelove 4.4 i 4.5). Preporučuje se, od momenta započinjanja hormonskom kontracepcijom, da se doza lamotrigina poveća za 50 do 100 mg/dan svake nedjelje, u zavisnosti od individualnog kliničkog odgovora.

Povećanje doze ne treba da prevaziđe ovu vrijednost, osim ako klinički odgovor ne zahtijeva veću dozu. Treba razmotriti mjerenje serumskih koncentracija lamotrigina prije i poslije započinjanja hormonske kontracepcije, radi potvrde održavanja osnovne koncentracije lamotrigina. Ako je potrebno, dozu treba prilagoditi. Kod žena koje koriste hormonsku kontracepciju i koje imaju jednu nedjelju bez terapije („nedjelja bez pilule“), serumski nivoi lamotrigina treba da se određuju tokom 3. nedjelje od aktivne terapije, tj. od 15. do 21. dana ciklusa hormonske terapije. Zbog toga, kao prvi izbor, treba razmotriti korišćenje kontracepcije koja nema nedjelju bez kontraceptiva („nedjelja bez pilule“) (npr. kontinuirana hormonska kontracepcija ili nehormonske metode, pogledati djelove 4.4 i 4.5).

Prekid upotrebe hormonske kontracepcije kod pacijenata koji već uzimaju dozu održavanja lamotrigina i NE uzimaju induktore glukuronidacija lamotrigina

U najvećem broju slučajeva potrebno je da se doza održavanja smanji za 50% (pogledati djelove 4.4 i 4.5). Preporučuje se postepeno smanjivanje dnevne doze lamotrigina za 50 - 100 mg svake nedjelje (po stopi koja ne prelazi 25% od ukupne dnevne doze za jednu nedjelju) u periodu od 3 nedjelje, osim ako klinički odgovor ne indikuje drugo. Treba razmotriti određivanje serumskih koncentracija prije i poslije prestanka hormonske kontracepcije, kao potvrda da se održava osnovna koncentracija lamotrigina. Kod žena koje žele da prekinu upotrebu hormonskih kontraceptiva kod kojih postoji jedna nedjelja bez hormonskih tableta ("nedjelja bez pilule"), serumski nivoi lamotrigina treba da se određuju tokom 3. nedjelje od aktivne terapije, tj. od 15. do 21. dana ciklusa uzimanja hormonske tablete. Uzorci za procjenu nivoa lamotrigina ne treba uzimati u prvoj nedjelji nakon potpunog prekida upotrebe hormonske terapije.

Započinjanje lamotriginom kod pacijenata koji već uzimaju hormonsku kontracepciju

Povećanje doze treba da bude kao normalno povećavanje doze objašnjeno u tabelama.

Započinjanje i prekidanje upotrebe hormonske kontracepcije kod pacijenata koji već koriste dozu održavanja i PRIMAJU induktore glukuronidacije lamotrigina

Prilagođavanje doze održavanja lamotrigina možda neće biti potrebno.

Upotreba sa atazanavirom/ritonavirom

Nije neophodno regulisati preporučeni način povećavanja doze lamotrigina kada se lamotrigin dodaje postojećoj terapiji atazanavirom/ritonavirom.

Kod pacijenata koji već uzimaju dozu održavanja lamotrigina, i ne uzimaju induktore glukuronidacije, doza lamotrigina će možda morati da se poveća ukoliko se uvode atazanavir/ritonavir ili smanji ako se terapija atazanavirom/ritonavirom obustavlja. Praćenje nivoa lamotrigina u plazmi treba da bude sprovedeno prije i tokom 2 nedjelje poslije početka ili prekida terapije atazanavirom/ritonavirom, kako bi se vidjelo da li je potrebno regulisanje doze lamotrigina (pogledati dio 4.5).

Upotreba sa lopinavirom/ritonavirom

Nije neophodno regulisati preporučeni način povećavanja doze lamotrigina kada se lamotrigin dodaje postojećoj terapiji lopinavirom/ritonavirom.

Kod pacijenata koji već uzimaju dozu održavanja lamotrigina, i ne uzimaju induktore glukuronidacije, doza lamotrigina će možda morati da se poveća ukoliko se uvode lopinavir/ritonavir ili smanji ako se terapija lopinavirom/ritonavirom obustavlja. Praćenje nivoa lamotrigina u plazmi treba da bude sprovedeno prije i tokom 2 nedjelje poslije početka ili prekida terapije lopinavirom/ritonavirom, kako bi se vidjelo da li je potrebno regulisanje doze lamotrigina (pogledati dio 4.5).

Stariji pacijenti (iznad 65 godina)

Ne zahtijeva se prilagođavanje doze preporučenim režimom doziranja. Farmakokinetika lamotrigina kod ove starosne grupe se ne razlikuje značajno od druge populacije (pogledati dio 5.2).

Oštećenje bubrega

Oprez je potreban pri primjeni lijeka LAMAL kod pacijenata sa oštećenjem bubrega. Kod pacijenata sa terminalnom fazom bubrežne insuficijencije, inicijalna doza lamotrigina treba da se bazira na pratećoj terapiji koju prima pacijent; redukovana doza održavanja može biti efikasna kod pacijenata sa značajnim funkcionalnim oštećenjem (pogledati djelove 4.4 i 5.2).

Oštećenja jetre

Početne, eskalacione doze i doze održavanja treba generalno da budu smanjene za oko 50% kod pacijenata sa umjerenim (Child-Pugh stepen B) i za 75% kod pacijenata sa ozbiljnim (Child-Pugh stepen C) oštećenjem jetre. Eskalacione i doze održavanja treba da se prilagode na osnovu kliničkog odgovora (pogledati dio 5.2).

Način primjene:

Za primjenu kroz usta. LAMAL tablete treba progutati cijele, ne smiju se žvakati ili drobiti.

Lijek LAMAL je kontraindikovan kod pacijenata sa poznatom preosjetljivošću na lamotrigin ili neku od pomoćnih supstanci lijeka navedenih u dijelu 6.1.

Kožni osip

Postoje izvještaji o neželjenim kožnim reakcijama koje se javljaju u prvih 8 nedjelja nakon započete terapije lamotriginom. Većina osipa su blagi i samoograničeni, međutim, iako rijetko, prijavljeni su osipi koji mogu biti ozbiljni i koji mogu zahtijevati hospitalizaciju i prekid primjene lamotrigina. Ovo uključujuje i potencijalno životno ugrožavajuće osipe, kao što su: Stevens Johnson-ov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN), reakcija na lijek sa eozinofilijom i pojavom sistemskih simptoma (DRESS sindrom); takođe poznat kao sindrom preosjetljivosti (HSS) (pogledati dio 4.8).

Kod odraslih osoba koje su uključene u studije, koje koriste trenutne preporuke za doziranje lamotriginom, incidenca pojave teških kožnih osipa je približno 1 na 500 pacijenata sa epilepsijom. Približno polovina ovih slučajeva prijavljena je kao Stevens–Johnson-ov sindrom (1 na 1000). U kliničkim ispitivanjima kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem, incidenca teških kožnih osipa približno je 1 na 1000.

Rizik od teških kožnih osipa kod djece je veći nego kod odraslih. Raspoloživi podaci brojnih studija ukazuju da je incidenca pojave osipa udružena sa hospitalizacijom djece sa epilepsijom i iznosi 1 na 300 do 1 na 100.

Kod djece, početna forma osipa može da se zamijeni infekcijom, te ljekari moraju razmotriti mogućnost da nastali osip i groznica kod djece predstavljaju reakciju na lijek u prvih 8 nedjelja terapije.

Pored toga, rizik od pojave osipa u cjelosti čvrsto je povezan sa:

visokim početnim dozama lamotrigina i prekoračenjem preporučene doze u terapiji lamotriginom (pogledati dio 4.2);
istovremenom primjenom sa valproatom (pogledati dio 4.2).

Oprez je takođe potreban kod liječenja pacijenata sa anamnestičkim podatkom o ranijoj alergiji ili osipu pri primjeni drugih antiepiletpika, s obzirom na to da je kod ovih pacijenata učestalost pojave lakših formi osipa nakon terapije lamotriginom bila približno tri puta veća nego kod pacijenata bez ovakve istorije.

Pokazalo se da je među osobama azijskog porijekla (prvenstveno Han Kinezima i Tajlanđima) alel HLA-B* 1502 povezan sa rizikom od razvoja SJS-a/TEN-a kod liječenja lamotriginom. Ako se zna da su takvi pacijenti pozitivni na HLA-B*1502, primjenu lamotrigina treba pažljivo razmotriti.

Svi pacijenti (odrasli i djeca) kod kojih se pojavio osip moraju biti brzo ispitani i lamotrigin smjesta ukinuti, sem ako osip sigurno nije povezan sa primjenom lijeka. Preporučuje se da se lijek LAMAL ne primjenjuje ponovo kod pacijenata kod kojih je zbog osipa prekinuta prethodna terapija lamotriginom, sem ako potencijalna korist od terapije prevazilazi rizik. Ako se kod pacijenta razvio Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN) i reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) upotrebom lamotrigina, terapija lamotriginom ne smije se nikada ponovo započinjati.

Pojava osipa je takođe zabilježena i kao dio DRESS-a, poznatog i kao sindrom preosjetljivosti. Ovo stanje je povezano sa različitim sistemskim simptomima kao što su: groznica, limfadenopatija, otok lica i promjene u krvi, jetri, poremećaji funkcije bubrega i aseptični meningitis (pogledati dio 4.8). Ovaj sindrom može da ima različitu kliničku težinu i može, rijetko, dovesti do diseminovane intravaskularne koagulacije (DIK) i otkazivanja mnogih organa. Važno je napomenuti da rana manifestacija preosjetljivosti (npr. groznica, limfadenopatija) može da se javi iako osip nije prisutan. Pacijenti treba da budu upozoreni da, ukoliko se jave ovi simptomi i znaci, odmah potraže medicinsku pomoć. Ukoliko su ovi znaci i simptomi prisutni, pacijent treba odmah da se ispita i terapija lamotriginom mora biti prekinuta ako druga etiologija ne može da se dokaže.

Aseptični meningitis je bio reverzibilan pri prekidu primjene lijeka u većini slučajeva, ali se ponovo pojavio u velikom broju slučajeva pri ponovnom izlaganju lamotriginom. Ponovna upotreba dovela je do brzog povratka simptoma koji su često teži. Lamotrigin ne treba ponovo davati kod pacijenata kod kojih je terapija prekinuta zbog aseptičnog meningitisa koji je povezan sa prethodnom primjenom lamotrigina.

Takođe, bilo je i prijavljenih slučajeva reakcija fotosenzitivnosti povezanih sa primjenom lamotrigina (pogledati dio 4.8). U nekoliko je slučajeva došlo do pojave neželjenih dejstava nakon primjene visokih doza (400 mg ili više), pri povećanju doze ili brzoj titraciji naviše. Ako se kod pacijenta koji pokazuje znakove fotosenzitivnosti (kao što su prekomjerne opekotine od sunca) posumnja na fotosenzitivnost povezanu sa lamotriginom, potrebno je razmotriti prekid liječenja. Ako se nastavak liječenja lamotriginom smatra klinički opravdanim, pacijentu je potrebno savjetovati da izbjegava izlaganje suncu i vještačkom UV svjetlu i preduzme zaštitne mjere (npr. nošenje zaštitne odjeće i primjenu proizvoda za zaštitu kože od sunca).

Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH)

Prijavljeni su slučajevi sa hemofagocitnom limfohistocitozom kod pacijenata koje uzimaju lamotrigin (pogledati dio 4.8). Znaci i simptomi hemofagocitne limfohistocitoze su: groznica, osip, neurološki simptomi, hepatosplenomegalija, limfadenopatija, citopenije, visok serumski feritin, hipertrigliceridemija i abnormalnosti funkcije jetre i poremećen proces koagulacije. Simptomi se uobičajeno javljaju u roku od 4 nedjelje od početka terapije. Hemofagocitna limfohistiocitoza može da bude životno-ugrožavajuće stanje.

Pacijente treba informisati za simptome povezane sa HLH i treba ih savjetovati da potraže medicinsku pomoć odmah ukoliko se pojave ovi simptomi dok su na terapiji lamotriginom.

Pacijente kod kojih se su javili ovi znaci i simptomi treba odmah pregledati i uzeti u obzir dijagnozu HLH. Ukoliko se ne može naći drugi razlog za pojavu ovih simptoma, terapiju lamotriginom treba odmah prekinuti.

Kliničko pogoršanje i rizik od samoubistva

Suicidne ideje i ponašanje prijavljeni su kod pacijenata liječenih sa antiepilepticima u nekoliko indikacija, uključujući epilepsiju i bipolarni poremećaj. Meta-analiza randomizovanih, placebom kontrolisanih ispitivanja antiepileptika (uključujući lamotrigin) takođe pokazuje porast rizika od suicidalnih ideja i ponašanja. Mehanizam navedenog rizika nije poznat i dostupni podaci ne isključuju mogućnost povećanja rizika prilikom primjene lamotrigina. Zato pacijente za vrijeme terapije lamotriginom treba posmatrati da li pokazuju znake suicidalnih ideja i ponašanja. Pacijente (i ljude koji brinu o njima) treba savjetovati da traže medicinsku pomoć pri pojavi znaka suicidalnih ideja i ponašanja.

Kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem moguće je pogoršanje depresivnih simptoma i/ili pojava suicidalnosti, bez obzira uzimaju li ljekove za bipolarni poremećaj, uključujući lamotrigin ili ne. Zbog toga pacijente koji uzimaju lamotrigin za bipolarno rastrojstvo treba pratiti zbog bilo kakvih kliničkih pogoršanja (uključujući razvoj novih simptoma) i suicidalnosti, posebno u početku terapije ili pri promjeni doze. Određeni pacijenti, kao na primjer sa prethodnom istorijom suicidnog ponašanja ili suicidnih misli, mlade osobe i pacijenti koji su imali izrazite suicidne ideje, prije uzimanja terapije mogu da imaju najveći rizik od suicidnih misli i ponašanja. Zbog toga je potrebno njihovo stalno praćenje za vrijeme terapije.

Treba uzeti u obzir promjene terapijskog režima i mogućnost za prekid terapije kod pacijenata koji imaju pogoršanje kliničke slike (uključujući razvoj novih simptoma) i/ili pojavu suicidnih ideja i ponašanja, posebno ako su simptomi ozbiljni, ako naglo počinju ili ako nijesu bili prisutni u kliničkoj slici kod pacijenta.

Hormonski kontraceptivi

Djelovanje hormonskih kontraceptiva na efikasnost lamotrigina:

Upotreba kombinacije etinilestradiol/levonorgestrela (30 µg/150µg) povećava klirens lamotrigina skoro za dva puta, rezultujući sniženjem nivoa lamotrigina (pogledati dio 4.5). Ovo može da rezultira smanjenom kontrolom napada. Nakon titracije doze, može da bude potrebna veća doza održavanja (dva puta veća) za postizanje maksimalnog terapeutskog odgovora. Pri prekidanju uzimanja hormonskih kontraceptiva, klirens lamotrigina može biti dva puta smanjen. Povećanje koncentracije lamotrigina može biti praćeno dozno-zavisnim neželjenim reakcijama. Zbog toga pacijente treba pažljivo pratiti.

Kod žena koje u momentu ne uzimaju induktore glukuronidacije lamotrigina, a uzimaju hormonske kontraceptive koji u režimu imaju jednu slobodnu nedjelju, može nastati postepeno tranzitorno povećanje nivoa lamotrigina tokom nedjelje kada se ne uzima kontraceptiv (pogledati dio 4.2). Varijacije nivoa lamotrigina mogu dovesti do nastanka neželjenih reakcija. Zbog toga, kao prvi izbor, treba razmišljati o korišćenju kontracepcije koja nema slobodne nedjelje, bez hormonskih tableta (npr. kontinuirana hormonska terapija ili nehormonske metode).

Nema podataka o intereakciji između lamotrigina i drugih oralnih kontraceptiva ili hormonske supstitucione terapije, ali isti mogu slično da utiču na farmakokinetske parametre lamotrigina.

Dejstvo lamotrigina na efikasnost hormonske kontracepcije:

Interakciona studija sprovođena kod 16 zdravih dobrovoljaca pokazala je da pri istovremenoj primjeni lamotrigina i hormonske kontracepcije (kombinacija etinilestradiola/levonorgestrela) javlja se umjereno povećanje klirensa levonorgestrela, kao i promjena FSH i LH u serumu (pogledati dio 4.5.).

Uticaj ovih promjena na ovulatornu aktivnost jajnika nije poznata. Međutim, ne može se isključiti mogućnost da ove promjene rezultiraju sniženjem kontraceptivne efikasnosti kod nekih pacijenata koji uzimaju lamotrigin. Zbog toga pacijente treba informisati da odmah prijave svake promjene menstrualnog ciklusa (npr. iznenadno obilno krvarenje).

Dihidrofolat reduktaza

Lamotrigin je slab inhibitor reduktaze dihidrofolne kisjeline, tako da pri dugotrajnoj terapiji postoji mogućnost za uticaj na metabolizam folata (pogledati dio 4.6). Međutim, tokom produženog doziranja kod ljudi, lamotrigin nije uzrokovao značajne promjene u koncentraciji hemoglobina, srednjem korpuskularnom volumenu ili koncentracijama folata u serumu do 1. godine primjene, odnosno promjene koncentracije folata u eritrocitima do 5 godine primjene lijeka.

Narušavanje renalne funkcije

Kod jednokratnih studija kod pacijenata u terminalnoj fazi bubrežne insuficijencije, koncentracije lamotrigina u plazmi nijesu bile značajno promijenjene. Ipak, zbog očekivane akumulacije glukuronidnih metabolita, pri terapiji lamotriginom treba posvetiti posebnu pažnju pacijenatima sa bubrežnim narušavanjem.

Pacijenti koji uzimaju druge preparate koji sadrže lamotrigin

Lijek LAMAL ne treba davati pacijentima koji su trenutno na terapiji nekim drugim preparatom koji sadrži lamotrigin bez prethodne konsultacije sa ljekarom.

EKG tip Brugada i drugi poremećaji srčanog ritma i provodljivosti

Prijavljeni su aritmogene ST-T abnormalnosti i tipičan EKG model Brugada kod pacijenata liječenih lamotriginom. Na osnovu nalaza in vitro, lamotrigin bi pri terapijskim relevantnim koncentracijama mogao usporiti ventrikularnu provodljivost (proširiti QRS kompleks) i indukovati proartimiju kod pacijenata sa srčanom bolešću. Lamotrigin djeluje kao slabi antiaritmik klase IB sa pridruženim potencijalnim rizicima od ozbiljnih ili smrtonosnih srčanih događaja. Istovremena primjena drugih blokatora natrijumovih kanala može dodatno povećati rizik (pogledati dio 5.3). U temeljnom ispitivanju uticaja na QT interval lamotrigin u terapijskim dozama do 400 mg/dan nije usporio ventrikularnu provodljivost (proširio QRS kompleks) niti doveo do produženja intervala kod zdravih osoba. Ovo treba uzeti u obzir kada se lamotrigin propisuje pacijentima sa klinički značajnom strukturnom ili funkcionalnom srčanom bolešću, kao što je Brugadin sindrom ili druge srčane kanalopatije, otkazivanje srca, ishemijska bolest srca, srčani blok ili ventrikularne aritmije. Ako je primjena lamotrigina kod tih pacijenata klinički opravdana, potrebno je razmotriti konsultacije sa kardiologom prije uvođenja liječenja lamotriginom.

Razvoj kod djece

Nema podataka o uticaju lamotrigina na rast i seksualno sazrijevanje, kao i na razvoj, kognitivne, emocionalne i bihejvioralne funkcije kod djece.

Oprez kod pacijenata sa epilepsijom

Kao i kod drugih antiepileptika, nagli prekid terapije lamotriginom može da prouzrokuje ponovno pojavljivanje epileptičnih napada. Ukoliko iz bezbjednosnih razloga nije potrebno naglo prekidanje terapije (npr. pojava osipa), smanjenje doze treba da bude postepeno u periodu od 2 nedjelje.

Postoje prijave u literaturi da ozbiljni epileptički napadi, uključujući i status epileptikus, mogu da dovedu do rabdomiolize, multiorganske disfunkcije i DIK-a, ponekad i sa fatalnom ishodom. Slični slučajevi prijavljeni su i pri upotrebi lamotrigina.

Može biti zabilježeno i značajno pogoršanje frekvence napada umjesto poboljšanja.

Kod pacijenta sa više od jednog tipa epileptičkih napada, benefit od kontrole jednog tipa napada treba procijeniti prema mogućnosti pogoršanja drugog tipa napada.

Upotreba lamotrigina može dovesti do pogoršanja miokloničkih napada.

Određeni podaci sugerišu da upotreba lamotrigina u kombinaciji sa enzimskim induktorima može da rezultira smanjenjem kliničkog odgovora, u poređenju sa kombinacijom lamotrigina sa antiepilepticima koji ne indukuju enzime. Razlozi nijesu utvrđeni.

Kod djece koji uzimaju lamotrigin za kontrolu tipičnih apsans-napada, efikasnost može da ne bude jednaka kod svih pacijenata.

Oprez kod pacijenata sa bipolarnim narušavanjem

Djeca i adolescenti ispod 18 godina

Terapija antidepresivima je asocirana sa povišenim rizikom od suicidalnih misli i ponašanja kod djece i kod adolescenata sa ozbiljnim depresivnim rastrojstvom i drugim psihijatrijskim poremećajima.

Lijek LAMAL sadrži natrijum.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti, tj. suštinski je bez natrijuma.

Ispitivanja interakcija su sprovedena samo kod odraslih.

Enzimi koji su odgovorni za metabolizam lamotrigina su UDP (uridin 5'-difosfo)-glukuronil transferaza (UGT). Ljekovi koji indukuju ili inhibiraju glukuronidaciju, mogu da utiču na klirens lamotrigina. Jaki ili umjereni induktori enzima citohrom P450 3A4 (CYP3A4), za koje se isto tako zna da indukuju UGT, takođe mogu povećati metabolizam lamotrigina.

Nema dokaza da lamotrigin izaziva klinički značajnu indukciju ili inhibiciju citohrom P450 enzima za metabolizam ljekova. Lamotrigin može indukovati sopstveni metabolizam, ali je efekat umjereni vjerovatno neće imati značajne kliničke posljedice.

Ljekovi za koje se pokazalo da imaju klinički značajan uticaj na metabolizam lamotrigina navedeni su u tabeli 6. Specifična uputstva doziranja pri istovremenoj primjeni ovih ljekova navedena su u dijelu 4.2. Osim toga, ova tabela navodi one ljekove za koje se pokazalo da imaju malo ili nimalo uticaja na koncentraciju lamotrigina. Generalno se ne očekuje da će istovremena primjena takvih ljekova dovesti do bilo kakvog kliničkog uticaja. Međutim, treba razmotriti pacijente čija je epilepsija posebno osjetljiva na fluktuacije koncentracije lamotrigina.

Tabela 6 - Efekti drugih ljekova na glukuronidaciju lamotrigina

Ljekovi koji značajno inhibiraju glukuronidaciju lamotrigina	Ljekovi koji značajno indukuju glukuronidaciju lamotrigina	Ljekovi koji značajno ne inhibiraju ili indukuju glukuronidaciju lamotrigina
Valproat	Fenitoin;	Okskarbazepin

*za režim doziranja (pogledati dio 4.2), dodatno za žene koje uzimaju hormonsku kontracepciju takođe pogledati Hormonski kontraceptivi u dijelu 4.4.

Interakcije sa antiepilepticima

Valproat, koji inhibira glukuronidaciju lamotrigina, smanjuje metabolisanje lamotrigina i dva puta više povećava njegov poluživot eliminacije. Kod pacijenata koji primaju istovremeno lamotrigin i valproat treba pratiti preporuke za pravilno doziranje (pogledati dio 4.2).

Neki antiepileptici (kao što su fenitoin, karbamazepin, fenobarbiton i primidon) koji indukuju citohrom P450 enzime takođe indukuju UDP-glukuronil transferaze, te stoga pojačavaju metabolizam lamotrigina. Kod pacijenata koji su na istovremenoj terapiji fenitoinom, karbamazepinom, fenobarbitonom ili primidonom, potrebno je primijeniti odgovarajući terapijski režim (pogledati dio 4.2).

Primijećene su neželjene reakcije na nivou CNS-a, kao što su: vrtoglavica, ataksija, diplopija, smetnje s vidom i mučnina, nakon uvođenja u terapiju lamotrigina pacijentima koji su bili na terapiji karbamazepinom. Ova dejstva se povlače pri sniženju doze karbamazepina. Sličan efekat je primijećen i u studijama kod zdravih dobrovoljaca koji su primali lamotrigin i okskarbazepin, ali sniženje doze nije ispitano.

Postoje izvještaji o sniženim vrijednostima lamotrigina pri istovremenoj primjeni sa okskarbazepinom. Međutim, u prospektivnoj studiji na zdravim dobrovoljcima koji su primili dozu od 200 mg lamotrigina i 1200 mg okskarbazepina, okskarbazepin nije promijenio metabolizam lamotrigina i lamotrigin nije promijenio metabolizam okskarbazepina. Zbog toga kod pacijenata koji se istovremeno liječe okskarbazepinom treba pratiti preporuke za dopunsku terapiju sa lamotriginom bez valproata i bez induktora glkuronidacije lamotrigina (pogledati dio 4.2).

U studiji sa zdravim dobrovoljcima, istovremena primjena lamotrigina (100 mg dva puta dnevno, u toku 10 dana) sa felbamatom (1200 mg dva puta dnevno) nije pokazala kliničke značajne efekte na farmakokinetiku lamotrigina.

Na bazi retrospektivne analize vrijednosti u plazmi kod pacijenata koji su uzimali lamotrigin sa gabapentinom ili bez njega, gabapentin nije uticao na klirens lamotrigina.

Potencijalne interakcije između levetiracetama i lamotrigina bile su određene evaluacijom serumske koncentracije oba lijeka u placebo-kontrolisanim kliničkim studijama. Ovi podaci ukazuju da lamotrigin ne utiče na farmakokinetiku levetiracetama i da levetiracetam ne utiče na farmakokinetiku lamotrigina.

Plazma-koncentracija lamotrigina u stanju ravnoteže nije bila promijenjena pri istovremenoj primjeni pregabalina (200 mg, 3 puta dnevno). Nema farmakokinetske interakcije između lamotrigina i pregabalina.

Primjena topiramata nije rezultirala promjenama u koncentraciji lamotrigina u plazmi. Primjena lamotrigina rezultirala je povećanjem koncentracije topiramata za 15 %.

U studijama kod pacijenata sa epilepsijom, istovremena primjena zonisamida (200 mg do 400 mg na dan) sa lamotriginom (150 do 500 mg na dan), u toku 35 dana, nije pokazala značajan efekat na farmakokinetiku lamotrigina.

Koncentracije lamotrigina u plazmi nijesu bile promijenjene pri istovremenoj primjeni lakozamida (200, 400 ili 600 mg/dan) u placebom kontrolisanom kliničkom ispitivanju kod pacijenata sa parcijalnim epileptičnim napadima.

U udruženoj analizi podataka od tri placebom kontrolisana klinička ispitivanja koja su ispitivala istovremenu primjenu perampanela kod pacijenata sa parcijalnim i primarno generalizovanim tonično-kloničnim napadima, najviša doza perampanela (12 mg/dan) povećala je klirens lamotrigina za manje od 10%.

Iako su prijavljene promjene u plazma koncentraciji pri primjeni drugih antiepileptika, kontrolisane studije nijesu pokazale da lamotrigin mijenja plazma koncentracije drugih antiepileptika tokom istovremene primjene. In vitro studije pokazuju da lamotrigin ne pomjera druge antiepileptike sa mjesta vezivanja na plazma proteine.

Interakcija sa psihoaktivnim sredstvima

Istovremena primjena 2 g bezvodnog litijum glukonata, koji se primjenjuje 2 puta dnevno u toku 6 dana, sa 100 mg dnevno lamotrigina, kod 20 zdravih dobrovoljaca, nije rezultirala promjenama u farmakokinetici litijuma.

Višekratno oralno doziranje bupropionom nije imalo statistički značajan uticaj na farmakokinetiku jednokratne doze lamotrigina kod 12 subjekata, te je došlo do blagog povećanja PIK-a lamotrigin glukuronida.

U studiji na zdravim odraslim dobrovoljcima, primjena 15 mg olanzapina je dovela do smanjenja PIK-a i Cmax lamotrigina u prosjeku za oko 24% i 20%. Lamotrigin u dozi od 200 mg nije uticao na farmakokinetiku olanzapina.

Višekratno oralno doziranje lamotrigina (400 mg/dan) nije dalo klinički značajan uticaj na farmakokinetiku risperidona, pri jednokratnom doziranju sa 2 mg risperidona kod 14 zdravih odraslih dobrovoljaca. Pri istovremenoj primjeni 2 mg risperidona sa lamotriginom, 12 dobrovoljaca (od ukupno 14) prijavilo je somnolenciju, u poređenju sa jednim ispitanikom od 20 dobrovoljaca kod kojih je risperidon upotrebljavan kao monoterapija, a nijedna prijava pri monoterapiji lamotrigina.

U studiji od 18 odraslih pacijenata sa bipolarnim poremećajem tip I, koji su primali utvrđenu dozu lamotrigina (100-400 mg/dan), doze aripiprazola su povećane sa 10 mg/dan do krajnjih 30 mg/dan u toku 7 dana i terapija je nastavljena narednih 7 dana, jednom dnevno. Primijećeno je prosječno smanjenje Cmax i PIK-a lamotrigina od 10%.

In vitro ispitivanja pokazala su da je formiranje primarnog metabolita lamotrigina, 2-N-glukuronida, bilo minimalno inhibirano istovremenom inkubacijom sa amitriptilinom, bupropionom, klonazepamom, haloperidolom ili lorazepamom. Ova ispitivanja takođe sugerišu da metabolizam lamotrigina ne bi trebalo da bude inhibiran od: klozapina, fluoksetina, fenelzina, risperidona, sertralina ili trazodona. Studija metabolizma bufuralola, sa korišćenjem mikrozomalnih preparata za jetru, sugeriše da lamotrigin ne bi trebalo da snizi klirens ljekova koji se metabolišu pretežno preko CYP2D6.

Interakcije koje uključuju hormonske kontraceptive

Dejstvo hormonskih kontraceptiva na farmakokinetiku lamotrigina:

U studiji sa 16 ženskih dobrovoljaca, doziranje sa 30 µg etinilestradiola i 150 µg levonorgestrela, kao kombinacija u kontraceptivnoj piluli, izazvalo je povećanje klirensa lamotrigina od skoro 2 puta, dovodeći do sniženja PIK-a i Cmax lamotrigina za 52% i 39%. Koncentracije lamotrigina u serumu povećale su se tokom slobodne nedjelje (kada se ne uzima kontraceptiv), a koncentracije prije doziranja bile, na kraju slobodne nedjelje, u prosjeku dva puta veće nego tokom istovremene terapije (pogledati dio 4.4). Nije potrebno prilagođavanje doze prema smjernicama preporučenog povećanja doze za lamotrigin na osnovu same primjene hormonskih kontraceptiva, već će biti potrebno povišenje ili sniženje doze održavanja lamotrigina u većini slučajeva kada se počinje ili prekida s hormonskim kontraceptivima (pogledati dio 4.2).

Dejstvo lamotrigina na farmakokinetiku hormonskih kontraceptiva:

U studiji od 16 ženskih dobrovoljaca, lamotrigin u dozi od 300 mg u stanju ravnoteže nije imao uticaj na farmakokinetiku etinilestradiola, komponente kombinovane kontraceptivne pilule. Umjereno povećanje klirensa primijećeno je kod levonorgestrela, druge komponente pilule, dovodeći do sniženja PIK-a i Cmax levonorgestrela za 19% i 12%. Mjerenje serumskog nivoa FSH, LH i estradiola za vrijeme studije, pokazalo je gubitak supresije hormonske aktivnosti na jajnike kod nekih žena, iako je mjerenje serumskog progesterona pokazalo da nije bilo hormonskih dokaza za ovulaciju kod nijednog od 16 ispitanica.

Nijesu poznati uticaji umjerenog povećanja klirensa levonorgestrela i promjene u serumskom nivou FSH i LH na ovulatornu aktivnost jajnika (pogledati dio 4.4). Efekti druge doze lamotrigina (osim 300 mg/dan) nijesu proučeni, takođe nijesu izvedene studije sa drugim hormonskim preparatima.

Interakcije sa drugim ljekovima

U studiji sprovedenoj na 10 muških dobrovoljaca, rifampicin je povećao klirens lamotrigina i snizio poluvrijeme eliminacije zbog indukcije jetrenih enzima odgovornih za glukuronidaciju. Kod pacijenata na istovremenoj terapiji sa rifampicinom treba pratiti preporuke za doziranje (pogledati dio 4.2).

U studiji kod zdravih dobrovoljaca, lopinavir/ritonavir je smanjio dva puta koncentraciju lamotrigina u plazmi, vjerovatno preko indukcije glukuronidacije. Kod pacijenata na istovremenoj terapiji sa lopinovir/ritonavir trebalo bi pratiti adekvatne preporuke za doziranje (pogledati dio 4.2).

U studiji kod zdravih odraslih dobrovoljaca, atazanavir/ritonavir (300 mg/100 mg), primjenjivani 9 dana, smanjili su PIK i Cmax lamotrigina (pojedinačna doza od 100 mg) u prosjeku za 32% odnosno 6%. Kod pacijenata koji primaju istovremeno terapiju sa atazanavirom/ritonavirom, treba primijeniti odgovarajući terapijski režim (pogledati dio 4.2).

U ispitivanju odraslih zdravih dobrovoljaca, paracetamol u dozi od 1 g (četri puta dnevno) smanjio je AUC i Cmin lamotrigina za 20% odnosno 25%.

Podaci na osnovu in vitro procjene pokazuju da je lamotrigin, ali ne i metabolit N (2)-glukuronid, inhibitor organskog prenosnika 2 (OCT 2) u potencijalno klinički relevantnim koncentracijama. Ovi podaci pokazuju da je lamotrigin inhibitor OCT 2, sa vrijednostima IC50 od 53.8 µM. Istovremena primjena lamotrigina i ljekova koji se izlučuju putem bubrega, koji su supstrati OCT 2 (npr. metformin, gabapentin i vareniklin), može rezultirati povećanim nivoima ovih ljekova u plazmi.

Klinički značaj navedenih podataka nije jasno definisan, ali treba voditi računa kod pacijenata koji su na terapiji ovim ljekovima.

Rizik povezan sa primjenom antiepileptičkih ljekova

Stručni savjet treba dati ženi koja se nalazi u reproduktivnom periodu. Potreba za antiepileptičkom terapijom treba da se preispita kod žena koje planiraju trudnoću. Potrebno je izbjegavati nagli prekid antiepilepičke terapije kod žena kod kojih se primjenjuje terapija za epilepsiju, zato što može dovesti do iznenadnih napada koji mogu imati ozbiljne posljedice po ženu i plod. Monoterapija se treba primjenjivati kad god je to moguće jer terapija sa više različitih antiepileptika može biti povezana sa povećanim rizikom od kongenitalnih malformacija u odnosu na monoterapiju, u zavisnosti od pridruženih antiepileptika.

Rizik povezan sa lamotriginom

Plodnost

Eksperimenti na životinjama nijesu pokazali smanjenu plodnost tokom primjene lamotrigina (pogledati dio 5.3).

Trudnoća

Veliki broj podataka istraživanja kod trudnica koje su bile na monoterpiji lamotriginom tokom prvog trimestra trudnoće (više od 8700) ne ukazuju na značajno povećan rizik za kongenitalne malformacije, uključujući i rascjep usana (nepca). Studije na životinjama pokazale su toksičnost za vrijeme razvoja ploda (pogledati dio 5.3).

Ako se terapija lamotriginom smatra neophodnom za vrijeme trudnoće, preporučuju se najniže moguće doze.

Lamotrigin ima slab inhibitorni efekat na reduktazu dihidrofolne kiseline i zbog toga može preko sniženja nivoa folne kiseline da poveća rizik za embrionalna oštećenja (pogledati dio 4.4). Treba uzeti u obzir primjenu folne kiseline kada se planira trudnoća i za vrijeme rane trudnoće.

Fiziološke promjene za vrijeme trudnoće mogu uticati na nivo lamotrigina i/ili na njegov terapijski efekat. Evidentirani su niži nivoi lamotrigina za vrijeme trudnoće sa potencijalnim rizikom od gubitka mogućnosti kontrole konvulzija. Zbog toga je potrebno da se serumske koncentracije lamotrigina prate prije, za vreme i poslije trudnoće, kao i kratko nakon porođaja. Ukoliko je neophodno, dozu treba prilagoditi u cilju održavanja serumske koncentracije lamotrigina na istom nivou kao prije trudnoće, ili je treba prilagoditi u zavisnosti od kliničkog odgovora. Pored toga, neželjene efekte koji su dozno zavisni treba pratiti nakon porođaja.

Dojenje

Podaci pokazuju da lamotrigin prelazi u majčino mlijeko u veoma promjenljivim koncentracijama, što rezultira u ukupnom nivou lamotrigina kod beba koji iznosi do prosječno 50% od koncentracija kod majke.

Kod nekih odojčadi, serumske koncentracije lamotrigina dostigle su nivo pri kojem se javljaju farmakološki efekti.

Treba procijeniti potencijalnu korist za dojenje na osnovu potencijalnog rizika od neželjenih dejstava kod odojčadi. U slučaju da žena odluči da doji svoje dijete za vrijeme terapije lamotriginom, odojče treba pratiti zbog moguće pojave neželjenih dejstava kao što su: sedacija, osip i malo povećanje tjelesne mase.

S obzirom da postoje individualne razlike u odgovoru na sve vrste terapije antiepilepticima, pacijenti treba da se konsultuju sa ljekarom o specifičnim pitanjima u vezi sa vožnjom i epilepsijom.

Nijesu sprovedene studije o efektima na sposobnost upravljanja motornim vozilima i mašinama. Dvije studije na dobrovoljcima potvrdile su da se efekti lamotrigina na finu vizuelnu motornu koordinaciju, očne pokrete, njihanje tijela i subjektivne sedativne osjećaje nijesu razlikovali od placeba.

U kliničkim studijama sa lamotriginom zabilježena su neželjena dejstva neurološkog karaktera kao što su vrtoglavica i diplopija. Zbog toga pacijenti treba da procijene kako terapija lamotriginom utiče na njih prije nego što počnu da upravljaju motornim vozilima i mašinama.

Neželjena dejstva za indikacije epilepsije i bipolarnog poremećaja su zasnovana na dostupnim podacima iz kontrolisanih kliničkih studija i drugih kliničkih iskustava i navedeni su u tabeli ispod. Kategorija učestalosti je izvedena iz kontrolisanih kliničkih studija (monoterapija epilepsije (oznaka †) i bipolarni poremećaj (oznaka §)). Kada se kategorije učestalosti razlikuju između podataka iz kliničkih studija epilepsije i bipolarnog poremećaja prikazana je najkonzervativnija učestalost. Međutim, kada ne postoje dostupni podaci iz kontrolisanih kliničkih ispitivanja, kategorija učestalosti dobijena je iz drugih kliničkih iskustava.

Neželjena dejstva su klasifikovana na sljedeći način: veoma često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); povremeno (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10,000 i <1/1000); veoma rijetko (<1/10,000), nepoznato (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka).

Klasa sistema organa	Neželjena dejstva	Učestalost
Poremećaji krvi i limfnog sistema	Hematološki poremećaji1 uključujući neutropeniju, leukopeniju, anemiju, trombocitopeniju, pancitopeniju, aplastičnu anemiju, agranulocitozu	Veoma rijetko
Poremećaji imunološkog sistema	Sindrom preosjetljivosti2	Veoma rijetko
Psihijatrijski poremećaji	Agresija, razdražljivost	Često
Poremećaji nervnog sistema	Glavobolja†§	Veoma često
Poremećaji oka	Diplopija†, zamućen vid†	Povremeno
Gastrointestinalni poremećaji	Mučnina†, povraćanje†, dijareja†, suva usta§	Često
Hepatobilijarni poremećaji	Insuficijencija jetre, disfunkcija jetre4, testovi povećane funkcije jetre	Veoma rijetko
Poremećaji kože i potkožnog tkiva	Osip na koži5†§	Veoma često
Poremećaji koštano-mišićnog sistema i vezivnog tkiva	Artralgija§	Često
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema	Tubulointersticijalni nefritis, sindrom tubulointersticijalnog nefritisa i uveitisa	Nepoznato
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene lijeka	Umor†, bol§, bol u leđima§	Često

Opis odabranih neželjenih reakcija

1Hematološke abnormalnosti i limfadenopatija mogu, ali i ne moraju, biti udružene sa reakcijom na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS)/sindromom preosjetljivosti (pogledati: Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka i Poremećaji imunološkog sistema).

2Osip je zabilježen i kao dio ovog sindroma, poznatog i kao DRESS. Ovo stanje je povezano sa različitim simptomima kao što su: groznica, limfadenopatija, edem lica i abnormalnosti krvi, funkcije jetre i bubrega. Ovaj sindrom pokazuje različitu kliničku težinu i može, rijetko, da dovede do diseminovane intravaskularne koagulacije i multiorganskog oštećenja. Važno je napomenuti da rane manifestacije preosjetljivosti (npr. groznica, limfadenopatija) mogu da se jave iako osip nije prisutan. Ako su ovi simptomi prisutni, pacijent mora da bude hitno ispitan i terapija lijekom LAMAL mora biti prekinuta, ukoliko se ne dokaže druga etiologija reakcije preosjetljivosti (pogledati dio 4.4).

3Ova dejstva su prijavljena tokom drugog kliničkog iskustva. Objavljeni su podaci da lamotrigin može pogoršati simptome kod pacijenata sa već postojećom Parkinsonovom bolešću, a pojedini izvještaji ukazuju na pojavu ekstrapiramidalnih efekata i horeoatetoze kod pacijenata koji nijesu imali osnovnu bolest.

4Hepatična disfunkcija obično je udružena sa hipersenzitivnom reakcijom, ali su objavljeni i pojedinačni slučajevi bez očiglednih znakova preosjetljivosti.

5U kliničkim ispitivanjima kod odraslih, kožni osip se pojavio kod 8-12% pacijenata koji su uzimali lamotrigin i kod 5-6% pacijenata koji su uzimali placebo. Kožni osip je uslovio prekid terapije lamotriginom kod 2% pacijenata. Osip, obično makulopapularnog izgleda, generalno se pojavljuje u prvih osam nedjelja od započinjanja terapije i povlači se prekidom uzimanja lijeka LAMAL (pogledati dio 4.4).

Prijavljeni su teški, potencijalno opasni po život, tipovi kožnih osipa, uključujući Stevens–Johnson-ov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu (Lyell’s sindrom) i reakcije na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS). Iako većina pacijenata ozdravi nakon prekida upotrebe lamotrigina, neki pacijenti imaju ireverzibilne promjene koje, u rijetkim slučajevima, mogu da se završe smrtnim ishodom (pogledati dio 4.4).

Rizik od pojave osipa je čvrsto povezan sa:

- visokim početnim dozama lamotrigina i prekoračenjem preporučenog povećanja doze kod terapije lamotriginom (pogledati dio 4.2)

- istovremena primjena sa valproatom (pogledati dio 4.2).

Postoje izvještaji o smanjenoj koštanoj gustini, osteopeniji, osteoporozi i prelomima kod pacijenata na dugotrajnoj terapiji lamotriginom. Mehanizam kojim lamotrigin utiče na metabolizam kostiju nije identifikovan.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

faks: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

4.9. Predoziranje

Simptomi i znaci

Zabilježeni su slučajevi predoziranja dozama 10-20 puta većim od maksimalnih terapijskih doza, uključujući smrtne slučajeve. Predoziranje se manifestovalo sljedećim simptomima: nistagmus, ataksija, poremećaj svijesti, grand mal konvulzije i koma. Kod pacijenata koji su se predozirali zabilježeno je proširenje QRS kompleksa (kašnjenje intraventrikularnog provođenja) i produženje QT intervala. Proširenje QRS kompleksa na više od 100 ms može biti povezano sa ozbiljnijom toksičnosti.

Terapija

U slučaju predoziranja neophodna je hospitalizacija i primjena opštih suportivnih mjera. Terapiju čiji je cilj smanjenje resorpcije (aktivni ugalj), treba sprovesti ako je indikovano. Dalji tretman treba da bude prema kliničkim indikacijama, uzevši u obzir potencijalne efekte na srčanu provodljivost (pogledati dio 4.4). Može se razmotriti primjena intravenskih lipida za liječenje kardiotoksičnosti koja nedovoljno dobro odgovara na natrijum bikarbonat. Nema iskustva sa hemodijalizom kod tretmana predoziranja. Kod šest volontera sa insuficijencijom bubrega, 20% lamotrigina je uklonjeno iz tijela hemodijalizom u trajanju od 4 sata (pogledati dio 5.2).

5. FARMAKOLOŠKI PODACI

Farmakoterapijska grupa: ostali antiepileptici

ATC kod: N03AX09

Mehanizam dejstva

Rezultati farmakoloških studija sugerišu da je lamotrigin blokator voltažnih natrijumskih kanala. On inhibira kontinuirano ponavljano „okidanje“ neurona i inhibira oslobađanje glutamata (neurotransmiter koji igra ključnu ulogu u generaciji epileptičnih napada). Ovi efekti vjerovatno doprinose antikonvulzivnom svojstvu lamotrigina.

Nasuprot tome, nijesu utvrđeni mehanizmi kojima lamotrigin terapijski djeluje kod bipolarnih poremećaja, iako se čini da je interakcija sa voltažno zavisnim natrijumovim kanalima važna.

Farmakodinamski efekti

U ispitivanjima namijenjenim procjeni efekata ljekova na centralni nervni sistem, rezultati dobijeni primjenom doza od 240 mg lamotrigina, primjenjenog kod zdravih dobrovoljaca, nijesu se razlikovali od rezultata dobijenih primjenom placeba, dok je primjena i 1000 mg fenitoina i 10 mg diazepama dovela do značajnog oštećenja fine vizuelne motorne koordinacije i pokreta očiju, povećala njihanje tijela i uzrokovala subjektivni sedativni efekat.

U drugoj studiji, pojedinačna doza od 600 mg karbamazepina značajno je narušila finu vizuelno motornu koordinaciju i pokrete očiju, sa povećanjem njihanja tijela i brzine rada srca, dok se rezultati lamotriginom u dozama od 150 mg i 300 mg ne razlikuju od placeba.

Studija dejstva lamotrigina na srčanu provodljivost

U studiji na zdravim dobrovoljcima praćeno je dejstvo ponovljene doze lamotrigina (do 400 mg/dan) na srčanu provodljivost, pomoću EKG-a sa 12 odvoda. Nije bilo klinički značajnog dejstva lamotrigina na QT interval u poređenju sa placebom.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Klinička efikasnost u prevenciji epizoda promjene raspoloženja kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem

Efikasnost lamotrigina u prevenciji promjene epizoda raspoloženja kod odraslih (18 godina i starijih) pacijenata sa bipolarnim poremećajem tipa I je ocijenjeno u dvije studije.

Studija SCAB2003 bila je multicentrična, dvostruko-slijepa, dvostruko maskirana, placebo i litijum-kontrolisana, randomizovana evaluacija fiksne doze u dugotrajnoj prevenciji relapsa i recidiva depresije i/ili manije kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem tipa I, koji su nedavno ili u tom trenutku imali veliku depresivnu epizodu. Jednom stabilizovani monoterapijom lamotriginom ili dodatnom terapijom, pacijenti su nasumice podijeljeni u jednu od pet grupa: lamotrigin (50, 200, 400 mg/dan), litijum (serumska koncentracija od 0.8 do 1.1 mmol/l) ili placebo grupu na maksimalno 76 nedjelja (18 mjeseci). Primarni ishod ispitivanja bio je "Vrijeme do intervencije zbog promjene raspoloženja (TIME, od Time to Intervention for a Mood Episode)", gdje su intervencije bile dodatna farmakoterapija ili elektrokonvulzivna terapija (EKT).

Studija SCAB2006 imala je sličan dizajn kao studija SCAB2003, ali se od nje razlikovala u procjeni fleksibilne doze lamotrigina (100 do 400 mg/dan), te je uključivala pacijente sa bipolarnim poremećajem tipa I koji su nedavno ili u tom trenutku imali maničnu epizodu. Rezultati su prikazani u Tabeli 7.

Tabela 7: Sažetak rezultata iz ispitivanja koja su istraživala učinak lamotrigina u prevenciji epizoda promjene raspoloženja kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem tipa I

Procenat pacijenata kod kojih nema događaja poslije 76 nedjelja
	Studija SCAB2003	Studija SCAB2006
Kriterijum uključivanja	Velika depresivna epizoda	Velika manična epizoda
	Lamotrigin	Litijum	Placebo	Lamotrigin	Litijum	Placebo
Bez intervencije	0.22	0.21	0.12	0.17	0.24	0.04
r vrijednost Log rank testa	0.004	0.006	-	0.023	0.006	-

Bez depresije	0.51	0.46	0.41	0.82	0.71	0.40
r vrijednost Log rank testa	0.047	0.209	-	0.015	0.167	-

Bez manije	0.70	0.86	0.67	0.53	0.64	0.37
r vrijednost Log rank testa	0.339	0.026	-	0.280	0.006	-

U suportivnim analizama vremena do pojave prve epizode depresije i vremena do prve manične/hipomanične ili mješovite epizode, pacijenti tretirani lamotriginom su imali znatno više vremena do prve epizode depresije od pacijenata na placebu, a razlika u liječenju u odnosu na vrijeme do manične/ili hipomanične ili mješovite epizode nije bila statistički značajna.

Efikasnost lamotrigina u kombinaciji sa stabilizatorima raspoloženja nije adekvatno istraživana.

Klinička efikasnost i bezbjednost kod djece uzrasta od 1 do 24 mjeseca

Efikasnost i bezbjednost dodatne terapije parcijalnih napada kod pacijenata uzrasta od 1 do 24 mjeseci, ocijenjena je u maloj dvostruko slijepoj placebo kontrolisanoj studiji povlačenja. U liječenje je uključeno 177 pacijenata, sa šemom titracije doze sličnoj onoj kod djece uzrasta od 2 do 12 godina. Lamotrigin 2 mg tablete su tablete najslabije jačine koje su na raspolaganju, i zato je standardni dozni režim, u nekim slučajevima, adaptiran tokom faze titracije (na primjer, davanjem tableta od 2 mg svaki drugi dan, kada je izračunata doza manja od 2 mg). Koncentracije u serumu su mjerene krajem druge nedjelje od titracije i naredne doze ili su smanjene ili nijesu mijenjane ako je koncentracija premašila 0.41 µg/ml, što je očekivana koncentracija kod odraslih u istom trenutku. Kod nekih pacijenata se zahtijevalo smanjenje doza do 90% na kraju druge nedjelje. Trideset osam pacijenata koje je odgovorilo na terapiju (> 40% smanjenje frekvencije napada) je randomizovano da nastavi sa placebom ili sa lamotriginom. Procenat ispitanika sa neuspjelim liječenjem bio je 84% (16/19 ispitanika) u placebo grupi i 58% (11/19 ispitanika) u lamotrigin grupi. Razlika nije bila statistički značajna: 26.3%, CI 95% -2.6% <> 50.2%, r = 0.07.

Ukupno 256 pacijenata uzrasta od 1 do 24 mjeseci su bili izloženi dozama lamotrigina u opsegu od 1 do 15 mg/kg/dan do 72 nedjelja. Bezbjednosni profil lamotrigina kod djece uzrasta od 1 mjeseca do 2 godine je bio sličan onom kod starije djece, osim klinički značajnog pogoršanje napada (> = 50%) prijavljenog češće kod djece ispod 2 godine starosti (26%) u poređenju sa starijom djecom (14%).

Klinička efikasnost i bezbjednost kod Lennox-Gastaut-ovog sindroma

Ne postoje podaci o monoterapiji u slučaju napada povezanih sa Lennox-Gastaut-ovom sindromom.

Djeca (10-12 godina) i adolescenti (13-17 godina)

Multicentrična, paralelnih grupa, placebo-kontrolisana, dvostruko slijepa, randomizovana studija obustave pratila je efikasnost i bezbjednost primjene lamotrigina IR kao dodatnog lijeka u terapiji održavanja kako bi se odložile epizode promjene raspoloženja kod muške i ženske djece i adolescenata (10-17 godina) kod kojih je dijagnostifikovan bipolarni poremećaj tip I i kod kojih je stanje bipolarne epizode ušlo u fazu remisije ili poboljšanja dok su bili na terapiji lamotriginom u kombinaciji sa istovremeno primijenjenim antipsihoticima ili drugim ljekovima za stabilizovanje raspoloženja. Rezultat primarne analize efikasnosti (vrijeme nastanka bipolarnog događaja – TOBE, od Time to Occurrence of a Bipolar Event) nije dostigao statistički značaj (p = 0.0717), zbog toga takva efikasnost nije bila prikazana. Dodatno, bezbjednosni rezultati su pokazali povećan broj prijava suicidnog ponašanja kod pacijenata koji su bili na terapiji lamotriginom: 5% (4 pacijenta) u grupi sa lamotriginom u poređenju sa 0 u grupi sa placebom (pogledati dio 4.2).

Resorpcija

Lamotrigin se brzo i kompletno resorbuje iz crijeva, bez značajnog metabolizma prvog prolaza kroz jetru. Maksimalna koncentracija u plazmi zabilježena je oko 2.5 sata nakon oralne administracije lijeka. Vrijeme do postizanja maksimalne koncentracije je malo odloženo nakon jela ali stepen resorpcije nije promijenjen. Postoje značajne interindividualne razlike u vrijednostima maksimalnih koncentracija u stady state (stanje ravnoteže), ali kod pojedinca koncentracije rijetko variraju.

Distribucija

Vezivanje za plazma proteine je oko 55%; mala je vjerovatnoća da će oslobađanje od proteina plazme rezultirati toksičnošću.

Volumen distribucije je 0.92 do 1.22 L/kg.

Metabolizam

UDP-glukuronil transferaze su identifikovane kao enzimi odgovorni za metabolizam lamotrigina.

Lamotrigin indukuje svoj sopstveni metabolizam u maloj mjeri, u zavisnosti od doze. Međutim, nema dokaza da lamotrigin utiče na farmakokinetiku drugih antiepileptika i podaci pokazuju da je malo vjerovatno da će doći do interakcije između lamotrigina i ljekova koji se metabolišu preko citohroma P450.

Eliminacija

Kod zdravih odraslih osoba klirens iznosi oko 30 ml/min. Klirens lamotrigina odnosi se primarno na metabolisanje lijeka sa posljedičnom eliminacijom konjugovanog glukuronida urinom. Manje od 10% se ekskretuje nepromijenjeno urinom, a 2% fecesom. Klirens i poluvrijeme eliminacije su nezavisni od doze. Prividno poluvrijeme eliminacije iz plazme kod zdravih dobrovoljaca je procijenjeno na oko 33 sata (opseg 14 do 103 sata). U studiji sprovedenoj na pacijentima sa Gilbert-ovim sindromom, srednji (apparent) klirens bio je smanjen za 32% u poređenju sa ispitanicima u kontrolnoj grupi, ali su vrijednosti u okviru opsega za opštu populaciju.

Poluvrijeme eliminacije lamotrigina može da se promijeni pri istovremenoj primjeni sa drugim ljekovima. Prosječno poluvrijeme eliminacije se smanjuje za 14 sati kada se primjenjuje sa ljekovima koji indukuju enzime kao što je karbamezepin i fenitoin i povećava se za oko 70 sati kod istovremene primjene sa valproatom (pogledati dio 4.2).

Linearnost

Farmakokinetika lamotrigina je linearna do 450 mg, najveće ispitivane jednokratne doze.

Posebne populacije pacijenata

Djeca:

Klirens prilagođen tjelesnoj masi je viši kod djece nego kod odraslih, sa najvišim vrijednostima kod djece do pet godina. Poluvrijeme eliminacije lamotrigina je generalno kraći kod djece nego kod odraslih, a njegova srednja vrijednost je oko 7 sati, kada se primjenjuje sa ljekovima koji indukuju enzime kao što je karbamazepin i fenitoin, a srednje vrijednosti rastu na 45 do 50 sati kada se primjenjuje zajedno sa valproatom (pogledati dio 4.2).

Odojčad uzrasta od 2 do 26 mjeseci

Kod 143 pedijatrijska pacijenta starosti od 2 do 26 mjeseci, tjelesne mase od 3 do 16 kg, klirens je bio smanjen u poređenju sa starijom djecom iste tjelesne mase, koja su primala slične oralne doze po kg tjelesne mase kao i djeca starija od 2 godine. Srednje poluvrijeme eliminacije je procijenjeno na 23 sata kod odojčadi mlađih od 26 mjeseci, kada se lamotrigin primjenjuje uz induktore enzima, na 136 sati pri istovremenoj primjeni sa valproatom i 38 sati kod pacijenata liječenih bez induktora/inhibitora enzima. Interindividualna varijabilnost oralnog klirensa je bila visoka u grupi pedijatrijskih pacijenata od 2 do 26 mjeseci (47%). Koncentracije lijeka u serumu kod djece od 2 do 26 mjeseci bile su uopšteno u istom opsegu kao i kod starije djece, mada visoke vrijednosti Smax su se češće javile kod neke djece tjelesne mase ispod 10 kg.

Stariji

Rezultati populacione farmakokinetičke analize, uključujući i mlade i starije pacijente sa epilepsijom, uključeni u iste studije, ukazali su da se klirens lamotrigina nije promijenio do klinički relevantnih vrijednosti. Nakon jedne doze vidljiv (apparent) klirens je smanjen za 12% sa 35 ml/min kod osoba uzrasta od 20 godina do 31 ml/min kod osoba starosti 70 godina. Smanjenje nakon 48 nedjelja tretmana je 10% od 41 do 37 ml/min između mladih i starijih grupa pacijenata. Pored toga, farmakokinetika lamotrigina je praćena kod 12 zdravih starijih ispitanika nakon 150 mg pojedinačne doze. Srednja vrijednost klirensa kod starijih osoba (0.39 ml/min/kg) se nalazi u rasponu od srednje vrijednosti klirensa (0.31 do 0.65 ml/min/kg) dobijen u devet studija kod mlađih odraslih pacijenata, nakon pojedinačne doze od 30 do 450 mg.

Oštećenje bubrega

Pojedinačna doza lamotrigina od 100 mg je primijenjena kod 12 dobrovoljaca sa hroničnom insuficijencijom bubrega i kod 6 pojedinaca na hemodijalizi. Klirens je prosječno iznosio 0.42 ml/min/kg (hronična insuficijencija bubrega), 0.33 ml/min/kg (između hemodijaliza) i 1.57 ml/min/kg (u toku hemodijaliza), u poređenju sa 0.58 ml/min/kg kod zdravih dobrovoljaca. Srednje poluvrijeme eliminacije je bilo 42.9 sati (hronična insuficijencija bubrega), 57.4 sati (između hemodijaliza) i 13 (u toku hemodijaliza), u poređenju sa 26.2 sati kod zdravih dobrovoljaca. Prosječno oko 20% (u opsegu 5.6 do 35.1) od prisutne količine lamotrigina se eliminiše tokom četvorosatne hemodijalize. Za ovu populaciju pacijenata, početne doze lamotrigina treba da su zasnovane na istovremenoj primjeni drugih ljekova; smanjene doze održavanja mogu biti efikasne za pacijente sa značajnim oštećenjem funkcije bubrega (pogledati djelove 4.2 i 4.4).

Oštećenje jetre

Farmakokinetička studija pojedinačne doze je izvođena kod 24 pacijenta različitog stepena insuficijencije jetre i kod 12 zdravih pacijenata kao kontrolne grupe. Srednji vidljiv klirens lamotrigina je bio 0.31, 0.24 odnosno 0.10 ml/min/kg kod pacijenata sa stepenom A, V ili S (Child-Pugh klasifikacije) insuficijencije jetre u poređenju sa 0.34 ml/min/kg u kontrolnoj grupi zdravih ispitanika. Početna, eskalaciona i doza održavanja bi trebalo uopšteno da se smanji kod pacijenata sa umjerenom ili teškom insuficijencijom jetre (pogledati dio 4.2).

Pretklinički podaci dobijeni na osnovu studija farmakoloških ispitivanja bezbjednosti, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i karcinogenog potencijala, ne ukazuju na posebne opasnosti pri primjeni lijeka kod ljudi.

U okviru kliničkih studija reproduktivne i razvojne toksičnosti kod glodara i zečeva, pri izloženosti niskim ili sličnim dozama kao pri kliničkoj upotrebi, nijesu zabilježena teratogena dejstva lijeka, ali je primijećeno smanjenje fetalne tjelesne mase i narušavanje skeletne osifikacije. Veće doze lijeka nijesu mogle biti primijenjene kod životinja zbog toksičnih efekata na majku, tako da teratogeni potencijal lamotrigina kod primjene viših doza od onih u kliničkoj praksi nije određen.

Kod pacova, kod kojih je lamotrigin primijenjen u kasnijoj fazi gestacije i tokom ranog postnatalnog perioda, zabilježena je povećana fetalna i postnatalna smrtnost. Ovi efekti su zabilježeni kod očekivane kliničke izloženosti.

Kod mladih jedinki pacova primijećeni su efekti na učenje u Biel maze testu, blago kašnjenje u balanoprepucijalnom razdvajanju i vaginalnoj prohodnosti i smanjenjo dobijanje postnatalne tjelesne mase kod F1 životinja pri izlaganjima manjim od terapijskih izlaganja kod odraslih ljudi, na osnovu površine tijela.

Eksperimenti na životinjama ne pokazuju narušavanje fertilnosti izazvane lamotriginom. Lamotrigin redukuje nivo folne kiseline kod pacova. Deficit folne kiseline, povezan je sa povećanim rizikom od kongenitalnih malformacija kod životinja, kao i kod ljudi.

Lamotrigin prouzrokuje dozno zavisnu inhibiciju terminalnog protoka u hERG kanalima (hERG channel tail current) u ćelijama bubrega ljudskog embriona. Vrijednost IC50 je oko devet puta iznad maksimalne terapijske slobodne koncentracije. Lamotrigin nije razlog produženja QT perioda kod životinja pri dozama prosječno dva puta većim od maksimalne terapijske slobodne koncentracije. U kliničkoj studiji, nema klinički značajnog uticaja lamotrigina na QT interval kod zdravih odraslih dobrovoljaca (pogledati dio 5.1).

Ispitivanja in vitro pokazuju da pri terapijski relevantnim koncentracijama lamotrigin djeluje kao antiaritmik klase IB. Inhibira natrijumske kanale u srčanom mišiću kod ljudi uz brz početak djelovanja i pomjeranje kinetike i snažnu zavisnost od voltaže, što je u skladu sa drugim antiaritmicima klase IB. Kod temeljnog ispitivanja uticaja na QT interval lamotrigin u terapijskim dozama nije usporio ventrikularnu provodljivost (proširio QRS kompleks) kod zdravih osoba. Međutim, kod pacijenata sa klinički značajnom strukturnom ili funkcionalnom srčanom bolešću lamotrigin bi mogao usporiti ventrikularnu provodljivost (proširiti QRS kompleks) i indukovati proaritmiju (pogledati dio 4.4).

6. FARMACEUTSKI PODACI

Kalcijum karbonat;

Aluminijum magnezijum silikat;

Natrijum skrobglikolat;

Povidon;

Celuloza, mikrokristalna;

Saharin natrijum;

Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni;

Magnezijum stearat;

Aroma crne ribizle.

Nije primjenjivo.

Tri (3) godine.

Ne postoje posebni zahtjevi čuvanja lijeka.

LAMAL 25 mg tablete su pakovane u blistere (Al/PVC) i svaki blister sadrži 10 tableta. Kartonska kutija sadrži 30 tableta (3 blistera) i Uputstvo za lijek.

LAMAL 50 mg tablete su pakovane u blistere (Al/PVC) i svaki blister sadrži 10 tableta. Kartonska kutija sadrži 30 tableta (3 blistera) i Uputstvo za lijek.

LAMAL 100 mg tablete su pakovane u blistere (Al/PVC) i svaki blister sadrži 15 tableta. Kartonska kutija sadrži 30 tableta (2 blistera) i Uputstvo za lijek.

Nema posebnih zahtjeva.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

Dokumenta

Sažetak karakteristika lijeka

I ČEMU JE NAMIJENjEN

Lijek LAMAL (lamotrigin) pripada grupi ljekova koji se nazivaju antiepileptici. Koristi se u liječenju dva stanja - epilepsije i bipolarnih poremećaja.

Lijek LAMAL se koristi za liječenje epilepsije blokirajući signale u mozgu koji aktiviraju epileptičke napade.

Kod odraslih i djece od 13 i više godina, lijek LAMAL se može uzimati i kao monoterapija i kao dodatni lijek u terapiji drugim antiepilepticima. Lijek LAMAL se isto tako može upotrijebiti u kombinaciji sa drugim ljekovima u liječenju napada koji se javljaju u stanju koje se naziva Lennox-Gastaut sindrom.
Za djecu između 2 i 12 godina, lijek LAMAL se može koristiti zajedno sa drugim ljekovima, za liječenje ovih stanja. Ovaj lijek se može koristiti kao samostalna terapija u liječenju jedne vrste epilepsije koja se naziva tipični apsans.

Lijek LAMAL se koristi i u liječenju bipolarnih poremećaja

Ljudi sa bipolarnim poremećajem (ponekad nazvan manična depresija) imaju izražene promjene raspoloženja, sa periodima manije (ekscitacija ili euforija) koji se naizmjenično smjenjuju sa periodima depresije (duboka tuga ili očaj).

Za odrasle od 18 i više godina, lijek LAMAL se može koristiti kao jedini lijek ili u kombinaciji sa drugim ljekovima, sprječavajući periode depresije koji nastaju u bipolarnim poremećajima. Još uvijek nije poznato kako lijek LAMAL djeluje u mozgu i postiže ovaj efekat.

Šta treba da znate prije nego što uzmete lIJek LAMAL

Lijek LAMAL ne smijete koristiti ako:

ste alergični (preosjetljivi) na lamotrigin ili bilo koju komponentu lijeka.

Upozorenja i mjere opreza:

Razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek LAMAL:

ako imate problema sa bubrezima;
ako ste razvili kožni osip kad ste uzimali lamotrigin ili druge ljekove za liječenje bipolarnog poremećaja i epilepsije;
ako Vam se javi osip ili opekotine kada nakon uzimanja lamotrigina se izlažete suncu ili vještačkom svjetlu (npr. solarijum). Vaš ljekar će provjeriti Vaše liječenje i možda savjetovati Vas da izbjegavate izlaganje sunčevoj svjetlosti ili da se zaštitite od sunca (npr. primjenom proizvoda za zaštitu kože od sunca ili nošenjem zaštitne odjeće);
ako Vam se nekad javio meningitis nakon uzimanja lamotrigina (pročitajte opis ovih simptoma u dijelu 4 ovog uputstva pod ''Rijetka neželjena dejstva'');
ako već uzimate lijek koji sadrži lamotrigin;
ako imate stanje koje se zove sindrom Brugada, ili druge srčane tegobe. Brugada sindrom je genetska bolest koja rezultira sa abnormalnom električnom aktivnosti srca. Kod osoba sa sindromom Brugada lamotrigin može izazvati nepravilan srčani ritam (aritmija), što se može vidjeti na EKG-u.

Ukoliko imate bilo koji od ovih stanja:

→ Molimo Vas da obavijestite Vašeg ljekara, koji može odlučiti da Vam smanji dozu, ili da lijek LAMAL nije pogodan lijek za Vas.

Važne informacije o reakcijama potencijalno opasnim po život

Kod malog broja ljudi koji uzimaju lijek LAMAL može se javiti alergijska reakcija ili potencijalno po život opasna reakcija na koži, koja može prerasti u ozbiljnije probleme ako se ne liječi. To mogu biti: Stevens-Johnson sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN) i reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS sindrom). Morate da znate koji su to simptomi kako biste mogli da vodite računa dok uzimate lijek LAMAL. Kod osoba azijskog porijekla (prvenstveno Han Kineza i Tajlanđana) taj bi rizik mogao biti povezan sa jednom genskom varijantom. Ako ste azijskog porijekla i prethodno je testiranjem utvrđeno da ste nosilac te genske varijante (HLA-B*1502), razgovarajte o tome sa svojim ljekarom prije nego što uzmete lijek LAMAL.

→ Pročitajte opis ovih simptoma u dijelu 4 ovog uputstva pod „Potencijalno ozbiljne reakcije: odmah potražite pomoć ljekara“.

Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH)

Prijavljeni su slučajevi rijetke ali veoma ozbiljne reakcije imunološkog sistema kod osoba koji su uzimali lamotrigin.

→ Odmah kontaktirajte Vašeg ljekara ili farmaceuta ako Vam se, tokom primjene lamotrigina, javi neki od sljedećih simptoma: groznica, osip, neurološki simptomi (npr. tresanje ili treperenje, zbunjenost, poremećaj funkcije mozga).

Misli o samopovrjeđivanju ili samoubistvu

Antiepileptici se koriste u terapiji nekoliko stanja, uključujući epilepsiju i bipolarni poremećaj. Ljudi sa bipolarnim oboljenjem ponekad mogu da imaju namjeru o samopovrjeđivanju ili izvršenju samoubistva. Ukoliko imate bipolarno oboljenje, velika je vjerovatnoća da razmišljate ovako ako:

prvi put počinjete sa terapijom;
ste i ranije imali misli o samopovrjeđivanju ili samoubistvu;
imate manje od 25 godina.

Ako imate misli ili iskustva koja Vas muče, ili ako primijetite da se osjećate lošije ili ako dobijete nove simptome za vrijeme terapije lijekom LAMAL:

→ Obratite se Vašem ljekaru što prije ili idite do najbliže bolnice.

Možda će Vam biti od pomoći da kažete članu porodice, njegovatelju ili bliskom prijatelju da možete postati depresivni ili imati značajne promjene u raspoloženju, i zamoliti ih da pročitaju ovo uputstvo. Možete ih zamoliti da Vam kažu ako su zabrinuti zbog depresije ili drugih promjena u Vašem ponašanju.

Kod malog broja ljudi koji su na terapiji antiepilepticima kao što je lijek LAMAL takođe se mogu javiti misli o samopovrjeđivanju ili samoubistvu. Ukoliko Vam se jave ove misli u bilo koje vrijeme, odmah kontaktirajte Vašeg ljekara.

Ako upotrebljavate lijek LAMAL za epilepsiju

Napadi kod nekih tipova epilepsije mogu ponekad postati teži ili učestaliji za vrijeme terapije lijekom LAMAL. Neki pacijenti mogu imati teške napade, koji mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema. Ako napadi postanu češći, ili ako doživite težak napad za vrijeme terapije lijekom LAMAL:

→ Obratite se Vašem ljekaru što prije.

Lijek LAMAL ne treba davati djeci i adolescentima ispod 18 godina za liječenje bipolarnog poremećaja. Ljekovi za liječenje depresije i drugih mentalnih problema povećavaju rizik od suicidnih misli i ponašanja kod djece i adolescenata ispod 18 godina.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate, do nedavno ste uzimali ili biste mogli uzeti neki drugi lijek, uključujući i biljne ljekove ili lijek koji se nabavlja bez ljekarskog recepta.

Neophodno je da Vaš ljekar zna ukoliko uzimate neke druge ljekove za liječenje epilepsije ili nekih drugih psihičkih problema. Ako uzimate određene ljekove, Vaš ljekar će možda prilagoditi dozu lijeka LAMAL. Tu spadaju sljedeći ljekovi:

okskarbazepin, felbamat, gabapentin, levetiracetam, pregabalin, topiramat ili zonsamid, koji se koriste u liječenju epilepsije;
litijum, olanzapin ili aripiprazol koji se koriste u liječenju mentalnih zdravstvenih problema;
bupropion, koji se koristi u liječenju mentalnih zdravstvenih problema ili u odvikavanju od pušenja;
paracetamol, koji se koristi za liječenje bola i temperature.

→ Obavijestite Vašeg ljekara ukoliko uzimate bilo koji od ovih ljekova.

Neki ljekovi mogu da reaguju sa lijekom LAMAL dovodeći do nastanka neželjenih dejstava. Tu spadaju:

valproat, koji se koristi u liječenju epilepsije i mentalnih zdravstvenih problema;
karbamazepin, koji se koristi u liječenju epilepsije i mentalnih zdravstvenih problema;
fenitoin, primidon ili fenobarbiton, koriste se u liječenju epilepsije;
risperidon, koristi se u liječenju mentalnih zdravstvenih problema;
rifampicin, koji je antibiotik;
kombinacija lopinavira i ritonavira (ili atazanavira i ritonavira), koji se koriste u tretmanu HIV infekcije;
hormonske kontraceptive, kao što je kontraceptivna pilula (pogledati u nastavku).

→ Obavijestite Vašeg ljekara ukoliko uzimate neke od gore navedenih ljekova, ili počinjete, ili prekidate sa njihovom primjenom.

Hormonski kontraceptivi (kao što je kontraceptivna pilula) mogu uticati na dejstvo lijeka LAMAL

Ljekar Vam može preporučiti da uzimate određene hormonske kontraceptive, ili neki drugi metod kontracepcije, kao što je kondom, cervikalna kapa ili spirala. Ako upotrebljavate hormonske kontraceptive, ljekar Vam može uzeti uzorak krvi radi kontrole nivoa lijeka LAMAL. Ako koristite hormonske kontraceptive ili planirate da počnete sa njihovom upotrebom: razgovarajte sa → Vašim ljekarom, koji će Vam odrediti odgovarajući metod kontracepcije.

Lijek LAMAL može takođe da utiče na dejstvo hormonskih kontraceptiva. Ako koristite hormonsku kontracepciju, i primijetite bilo kakve promjene u menstrualnom ciklusu, kao što su iznenadno krvarenje ili krvarenje između menstrualnog ciklusa:

→ Recite Vašem ljekaru. Ovo mogu biti znaci da lijek LAMAL utiče na djelovanje kontraceptiva koje primjenjujete.

Uzimanje lijeka LAMAL sa hranom ili pićem

Ovaj lijek se može uzimati nezavisno od uzimanja hrane, otprilike u isto vrijeme svaki dan. U toku terapije ne preporučuje se upotreba alkohola.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Prije nego što počnete da uzimate neki lijek, posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Ako ste trudni, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Ne treba da prekinete liječenje za vrijeme trudnoće. Ovo je naročito važno ako imate epilepsiju.
Trudnoća može promijeniti efektivnost lijeka LAMAL, tako da će možda biti potrebne analize krvi i prilagođavanje doze lijeka LAMAL.
Postoji blago povećan rizik od defekata kod novorođenčadi čije majke upotrebljavaju lamotrigin za vrijeme prva 3 mjeseca trudnoće. Ovi defekti su rascjep na usnama ili rascjep na nepcu.
Vaš ljekar Vam može savjetovati da uzimate dopunski folnu kisjelinu ako planirate trudnoću ili za vrijeme trudnoće.

Posavjetujte se sa Vašim ljekarom ako dojite ili planirate da dojite.

Ako dojite ili planirate dojiti, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek. Aktivna supstanca lijeka LAMAL prelazi u majčino mlijeko i može da djeluje na Vašu bebu. Ljekar će procijeniti rizik i korist dojenja dok upotrebljavate lijek LAMAL, i pregledaće Vašu bebu povremeno zbog pojave pospanosti, osipa ili sporo povećanje tjelesne mase, ukoliko odlučite da dojite. Obavijestite svog ljekara ako primijetite neke od ovih simptoma kod Vaše bebe.

Uticaj lijeka LAMAL na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek LAMAL može prouzrokovati vrtoglavicu ili duple slike.

→ Ne smijete da upravljate vozilima i rukujete mašinama, osim ukoliko ste sigurni da uzimanje lijeka nema uticaja na Vas.

Ukoliko imate epilepsiju, posavjetujte se sa Vašim ljekarom u vezi sa upravljanjem vozilima i rukovanje mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka LAMAL

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti, tj. zanemarljive količine natrijuma.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Koja doza lijeka LAMAL Vam je potrebna

Možda će biti potrebno neko vrijeme da otkrijete koja je doza lijeka LAMAL najbolja za Vas. Doza koju treba da uzmete će zavisiti od:

Vaših godina;
Da li uzimate lijek LAMAL sa drugim ljekovima;
Da li imate neke probleme sa bubrezima ili jetrom.

Vaš ljekar će Vam propisati nižu početnu dozu i postepeno je povećavati u nekoliko nedjelja dok ne postignete dozu koja Vam odgovara (nazvana efektivna doza).

Nikad ne uzimajte više lijeka LAMAL nego što Vam je ljekar preporučio.

Uobičajena efektivna doza lijeka LAMAL za odrasle i djecu od 13 godina ili više iznosi između 100 mg i 400 mg svakog dana.

Za djecu uzrasta od 2 do 12 godina, efektivna doza zavisi od njihove tjelesne mase i obično iznosi između 1 mg i 15 mg za svaki kilogram tjelesne mase, do maksimalnih 200 mg, odnosno 400 mg dnevno u zavisnosti od toga da li dijete uzima LAMAL istovremeno sa nekim drugim lijekom ili ne.

Lijek LAMAL se ne preporučuje djeci ispod 2 godine.

Kako da uzimate Vašu dozu lijeka LAMAL

Uzmite Vašu dozu lijeka LAMAL jednom ili dva puta dnevno, kako Vam je ljekar posavjetovao. Lijek možete uzimati sa ili bez hrane.

Vaš ljekar Vas takođe može posavjetovati da počnete ili prekinete da koristite druge ljekove, u zavisnosti od stanja za koji Vam je propisan lijek i način na koji reagujete na terapiju.

Progutajte Vaše tablete cijele. Nemojte ih lomiti, žvakati ili mrviti.
Uvijek uzimajte punu dozu koju Vam je Vaš ljekar propisao. Nikad ne uzimajte samo dio tablete.

Ako ste uzeli više lijeka LAMAL nego što je trebalo

→ Ukoliko ste uzeli veću dozu lijeka LAMAL nego što je trebalo, odmah kontaktirajte Vašeg ljekara ili idite u najbližu bolnicu. Ukoliko je moguće pokažite im kutiju lijeka LAMAL.

Ako se uzme previše LAMAL tableta biće veća vjerovatnoća za pojavu ozbiljnih neželjenih efekata koji mogu biti fatalne.

Neko ko je uzeo previše lijeka LAMAL može imati neke od ovih simptoma:

brzi, nekontrolisani pokreti očiju (nistagmus);
nespretnost i nedostatak koordinacije, koji utiču na ravnotežu (ataksija);
promjene srčanog ritma (uočeni obično na EKG-u);
gubitak svijesti, konvulzije ili koma.

Potražite savjet ljekara kako ponovo započeti sa liječenjem.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek LAMAL

Ako ste zaboravili da uzmete jednu dozu lijeka LAMAL

→ Ne uzimajte dodatne tablete ili duplu dozu lijeka kako bi ste nadoknadili propuštenu dozu. Uzmite svoju sljedeću dozu u predviđeno vrijeme.

Ako ste zaboravili da uzmete više doza lijeka LAMAL

→ Obratite se Vašem ljekaru za savjet kako da započnete sa ponovnim uzimanjem lijeka. Važno je da učinite tako.

Ako prestanete da uzimate lijek LAMAL

Nemojte prestati sa uzimanjem lijeka LAMAL bez savjeta ljekara.

Lijek LAMAL treba uzimati onoliko dugo koliko je Vaš ljekar preporučio. Nemojte prekidati sa primjenom lijeka osim ako Vas ljekar tako ne posavjetuje.

Ako uzimate lijek LAMAL za epilepsiju

Kada prestajete da uzimate lijek LAMAL, važno je da se doza postepeno smanjuje, najmanje oko 2 nedjelje. Ako iznenada prestanete da uzimate lijek LAMAL, Vaša epilepsija se može vratiti ili pogoršati.

Ako uzimate lijek LAMAL za bipolarni poremećaj

Može biti potrebno neko vrijeme dok lijek LAMAL počne da djeluje, tako da se nećete odmah osjećati bolje.

Ako prestajete da uzimate lijek LAMAL, nije potrebno da dozu postepeno smanjujete. Ali ipak treba da prvo razgovarate sa svojim ljekarom, ako želite da prestanete da uzimate lijek LAMAL.

Kao i svi ljekovi i lijek LAMAL može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Potencijalno ozbiljne reakcije: odmah potražite pomoć ljekara.

Mali broj ljudi koji uzima lijek LAMAL može dobiti alergijsku reakciju ili potencijalno ozbiljne kožne reakcije, koji, ukoliko se ne liječe, mogu razviti ozbiljnije probleme.

Ovi simptomi se češće mogu dogoditi tokom prvih nekoliko mjeseci terapije lijekom LAMAL, posebno ako je početna doza prevelika ili ako se doza povećava previše brzo, ili ako se lijek LAMAL uzima sa drugim lijekom koji se zove valproat. Neki od simptoma su češći kod djece, tako da roditelji treba da budu posebno pažljivi.

Simptomi ovih reakcija uključuju:

osip ili crvenilo kože, koji se mogu razviti u po život opasne kožne reakcije uključujući i rasprostranjeni osip sa plikovima i ljušćenjem kože, posebno se može javiti oko usana, nosa, očiju i genitalija (Stevens-Johnson-ov sindrom), izraženo ljušćenje kože (više od 30% od površine tijela - toksična epidermalna nekroliza) ili rasprostranjeni osipi sa zahvaćenošću jetre, krvi i drugih organa (reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima koji je takođe poznat kao DRESS sindrom preosjetljivosti);
čireva u ustima, grlu, nosu ili genitalijama;
bolne sluznice usne šupljine ili crvene ili otečene oči (konjunktivitis);
visoku tjelesnu temperaturu (groznica), simptome slične gripu ili pospanost;
otoci oko Vašeg lica, ili natečene žlijezde na vratu, ispod pazuha ili na preponama;
neuobičajeno krvarenje i pojavu modrica, ili pomodrelost prstiju;
grlobolju ili češće infekcije (prehlade) nego što je uobičajeno;
povećan nivo enzima jetre u krvi;
povećan broj bijelih krvnih zrnaca (eozinofila);
uvećanje limfnih čvorova;
zahvaćenost drugih organa u tijelu, uključujući jetru i bubrege.

U mnogim slučajevima, ovi simptomi predstavljaju manje ozbiljna neželjena dejstva. Međutim, morate biti oprezni, jer su oni potencijalno opasni po život i ukoliko se ne tretiraju mogu razviti još ozbiljnije simptome, kao što je oštećenje organa. Ako primijetite bilo koji od ovih simptoma:

→ Obratite se ljekaru što je prije moguće. Vaš ljekar može da odluči da se urade testovi jetre, bubrega kao i analize krvi, nakon čega može da Vam prekine terapiju lijekom LAMAL. U slučaju da je došlo do pojave Stevens-Johnson-ovog sindroma, toksične epidermalne nekrolize ili reakcije na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima, Vaš ljekar će Vam reći da nikad ne smijete ponovo koristiti lamotrigin.

Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH) (pogledati dio 2. „Šta treba da znate prije nego što uzmete lijek LAMAL“).

Veoma česta neželjena dejstva - mogu se javiti kod više od 1 od 10 pacijenata:

glavobolja;
kožni osip.

Česta neželjena dejstva - mogu se javiti kod manje od 1 od 10 pacijenata:

agresija ili razdražljivost;
pospanost ili ošamućenost;
vrtoglavica;
podrhtavanje ili tremor;
teškoće sa spavanjem (insomnija);
uznemirenost;
proliv;
suva usta;
mučnina ili povraćanje;
zamor;
bolovi u leđima, zglobovima, ili bilo gdje.

Povremena neželjena dejstva - mogu se javiti kod 1 od 100 pacijenata:

nespretnost i nedostatak koordinacije (ataksija);
duplo viđenje ili zamagljen vid;
neobičajen gubitak kose ili proređivanje kose (alopecija);
osip ili opekotine na koži nakon izlaganja suncu ili veštačkoj svetlosti (fotosenzitivnost).

Rijetka neželjena dejstva - mogu se javiti kod manje od 1 od 1000 pacijenata:

rijetka stanja kože, sa pojavom velikih mjehura, i krvarenjem iz usana, očiju, usta, nosa i genitalne regije (Stevens–Johnson-ov sindrom) (pogledati takođe informacije sa početka dijela 4);
grupa simptoma, uključujući: groznicu, mučninu, povraćanje, glavobolju, ukočen vrat i ekstremnu osjetljivost na jakom svijetlu. Ovo može biti izazvano upalom membrana koje pokrivaju mozak i kičmenu moždinu (meningitis). Ovi simptomi obično nestaju nakon obustave primjene, ali ako se simptomi nastave ili pogoršaju, obratite se ljekaru;
brzi, nekontrolisani pokreti oka (nistagmus);
svrab očiju, sa iscjetkom, i krmeljanjem očnih kapaka (konjunktivitis)

Veoma rijetka neželjena dejstva - mogu se javiti kod manje od 1 od 10 000 pacijenata:

životno ugrožavajuće kožne reakcije koje počinju kao bolna crvena polja, na kojima se razvijaju veliki mjehuri, sa ljuštenjem slojeva kože (toksična epidermalna nekroliza) (pogledajte takođe informacije sa početka dijela 4);
reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS): (pogledajte takođe informacije sa početka dijela 4);
visoka temperatura (groznica) (pogledati takođe informacije sa početka dijela 4);
otok lica (edem) ili otok žlijezda vrata, pazuha ili prepona (limfadenopatija): (pogledati takođe informacije sa početka dijela 4);
promjene u funkciji jetre, koje će se prikazati u analizama krvi ili insuficijencija jetre: (pogledati takođe informacije sa početka dijela 4);
promjene u zgrušavanju krvi, koje mogu prouzrokovati neočekivana krvarenja ili modrice (diseminovana intravaskularna koagulacija) (pogledati takođe informacije sa početka dijela 4);
promjene koje se mogu vidjeti u analizama krvi – uključuje pad broja crvenih krvnih zrna (anemija), pad broja bijelih krvnih zrna (leukopenija, neutropenija, agranulocitoza), pad broja trombocita (trombocitopenija), pad broja svih vrsta krvnih ćelija (pancitopenija), i oboljenje koštane srži nazvano aplastična anemija;
halucinacije (‘gledanje’ ili ‘slušanje’ pojava koje nijesu stvarne);
zbunjenost;
osjećaj ‘nesigurnosti’ ili nestabilnosti pri kretanju;
nekontrolisani ponovljani pokreti tijela i/ili zvukovi ili riječi (tikovi), nekontrolisani grčevi mišića očiju, glave, i torza (horeoatetoza), ili neobični pokreti tijela kao što su trzaji, drhtanje, ili ukočenost;
kod ljudi koji već imaju epilepsiju, napadi mogu postati češći;
kod ljudi koji već imaju Parkinsonovu bolest, pogoršavanje simptoma;
reakcija slična lupusu (simptomi mogu uključivati: bol u leđima ili u zglobovima koji ponekad može biti praćen temperaturom i/ili opštim lošim zdravljem);
hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH) (pogledajte dio 2: Šta treba da znate prije nego što uzmete lijek LAMAL.

Ostala neželjena dejstva

Ostala neželjena dejstva su se javila kod malog broja ljudi, ali njihova tačna učestalost je nepoznata:

prijavljeni su slučajevi bolesti kostiju, uključujući osteopeniju i osteoporozu (smanjivanje gustine kostiju) i preloma. Provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom ako ste na dugoročnoj terapiji antiepileticima, imate istoriju osteoporoze ili uzimate steroide;
upala bubrega (tubulointersticijski nefritis) ili upala oba bubrega i oka (sindrom tubulointersticijskog nefritisa i uveitis);
noćne more;
smanjen imunitet zbog nižih koncentracija antitijela u krvi, nazvanih imunoglobulini, koji pomažu da se organizam zaštiti od infekcija;
crvene kvržice ili mrlje na koži (pseudolimfom).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81 000 Podgorica

Tel: +382 (0) 20 310 280

Fah: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Pravo mesto za Vašu reklamu, kontaktirajte nas na [email protected]

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji.

Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek LAMAL

- Aktivna supstanca je lamotrigin.

LAMAL 25 mg tableta

Jedna tableta sadrži 25 mg lamotrigina.

LAMAL 50 mg tableta

Jedna tableta sadrži 50 mg lamotrigina.

LAMAL 100 mg tableta

Jedna tableta sadrži 100 mg lamotrigina.

- Pomoćne supstance su: kalcijum karbonat; aluminijum magnezijum silikat; natrijum skrobglikolat; povidon; celuloza, mikrokristalna; saharin natrijum; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; magnezijum stearat; aroma crne ribizle.

Kako izgleda lijek LAMAL i sadržaj pakovanja

LAMAL 25 mg tablete su bijele, okrugle, bikonveksne tablete.

Tablete su pakovane u blistere (Al/PVC), i svaki blister sadrži 10 tableta. Kartonska kutija sadrži 30 tableta (3 blistera) i Uputstvo za lijek.

LAMAL 50 mg tablete su bijele, okrugle, bikonveksne tablete sa podionom linijom na jednoj strani.

Tablete su pakovane u blistere (Al/PVC), i svaki blister sadrži 10 tableta. Kartonska kutija sadrži 30 tableta (3 blistera) i Uputstvo za lijek.

LAMAL 100 mg tablete su bijele, okrugle, bikonveksne tablete sa podionom linijom na jednoj strani.

Tablete su pakovane u blistere (Al/PVC), i svaki blister sadrži 15 tableta. Kartonska kutija sadrži 30 tableta (2 blistera) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

ALKALOID d. o. o. Podgorica

Ul. Svetlane Kane Radević br. 3/V

81 000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

ALKALOID AD Skopje

Bul. Aleksandar Makedonski 12

1000 Skopje, Republika Severna Makedonija

Režim izdavanja lijeka:

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole:

LAMAL 25 mg, tableta, 30 tableta: 2030/24/988 - 7476

LAMAL 50 mg, tableta, 30 tableta: 2030/24/989 - 7475

LAMAL 100 mg, tableta, 30 tableta: 2030/24/990 - 7474

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Septembar, 2024. godine

Dokumenta

Uputstvo za pacijente

Osnovne informacije

Sažetak karakteristika lijeka

Uputstvo za lijek

Pakovanja

Paralele

Dokumenta

Prijava neželjene reakcije na lijek

Izvori

4. KLINIČKI PODACI

5. FARMAKOLOŠKI PODACI

6. FARMACEUTSKI PODACI

Dokumenta

Dokumenta

LAMAL 25mg tableta

Osnovne informacije

Sažetak karakteristika lijeka

Uputstvo za lijek

Pakovanja

30 tableta u blisteru (3x10) u kartonskoj kutiji

Paralele

Dokumenta

Prijava neželjene reakcije na lijek

Izvori

4. KLINIČKI PODACI

4.1. Terapijske indikacije

4.2. Doziranje i način primjene

4.3. Kontraindikacije

4.4. Posebna upozorenja

4.5. Interakcije

4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje

4.7. Upravljanje vozilom

4.8. Neželjena dejstva

4.9. Predoziranje

5. FARMAKOLOŠKI PODACI

5.1. Farmakodinamski podaci

5.2. Farmakokinetički podaci

5.3. Bezbjednost leka

6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1. Lista pomоćnih supstanci

6.2. Inkompatibilnost

6.3. Rok upotrebe

6.4. Mjere opreza pri čuvanju

6.5. Sadržaj pakovanja

6.6. Odlaganje materijala nakon primene lijeka

Dokumenta

1. Šta je lijek LAMAL i čemu je namijenjen

2. Šta je treba da znate prije nego što primite lijek LAMAL

3. Kako se upotrebljava lijek LAMAL

4. Moguća neželjena dejstva

5. Kako čuvati lijek LAMAL

6. Sadržaj pakovanja i ostale informacije

Dokumenta