IRUMED 10mg tableta

Hipertenzija

Lizinopril se primjenjuje u liječenju hipertenzije.

Srčana insuficijencija

Lizinopril se primjenjuje za liječenje simptomatske srčane insuficijencije.

Akutni infarkt miokarda

Lizinopril se primenjuje za kratkotrajno liječenje (6 nedjelja) hemodinamski stabilnih pacijenata unutar 24 sata od akutnog infarkta miokarda.

Renalne komplikacije diabetes mellitusa

Lizinopril se primjenjuje za liječenje bubrežnih komplikacija kod hipertenzivnih pacijenata sa dijabetesom tip 2 i početnom nefropatijom (vidjeti dio 5.1).

Doziranje

Doziranje je individualno i treba ga prilagoditi svakom pojedinom pacijentu, u zavisnosti od vrijednosti krvnog pritiska (vidjeti dio 4.4).

Hipertenzija

Lizinopril se može primjenjivati kao monoterapija ili u kombinaciji sa drugim antihipertenzivima (vidjeti djelove 4.3, 4.4, 4.5 i 5.1).

Početna doza

Kod pacijenata sa esencijalnom hipertenzijom preporučuje se započeti liječenje dozom od 10 mg na dan. Kod pacijenata sa snažnijom aktivacijom sistema renin-angiotenzin-aldosteron (posebno onih sa renovaskularnom hipertenzijom, smanjen volumen soli i/ili krvi, dekompenzacijom srca ili teškom hipertenzijom), može nakon primjene početne doze doći do značajnog pada krvnog pritiska. Kod tih pacijenata preporučena početna doza lizinoprila je 2,5 do 5 mg/dan, a terapiju treba započeti pod pažljivim nadzorom ljekara. Kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega liječenje treba započeti manjom dozom (vidjeti Tabelu 1).

Doza održavanja

Uobičajena terapijski efikasna doza održavanja je 20 mg lizinoprila, jednom dnevno. Za postizanje optimalnih vrijednosti krvnog pritiska, kod nekih pacijenata potrebno je 2 do 4 nedjelje terapije. Ukoliko nije postignut zadovoljavajući terapijski efekat, dozu treba postepeno povećavati. Maksimalna doza lizinoprila koja se primjenjivala tokom dugotrajnih kontrolisanih kliničkih ispitivanja iznosila je 80 mg na dan.

Pacijenti koji uzimaju diuretike

Na početku liječenja lizinoprilom može doći do pojave simptomatske hipotenzije. To se češće javlja kod pacijenata koji uzimaju diuretike. Zato treba biti oprezan, s obzirom na to da ti pacijenti mogu imati smanjeni volumen tečnosti i/ili soli. Po mogućnosti, primjenu diuretika treba prekinuti 2 do 3 dana prije početka liječenja lizinoprilom. Kod hipertenzivnih pacijenata kod kojih primjenu diuretika nije moguće prekinuti, liječenje lizinoprilom treba započeti dozom od 5 mg na dan. Neophodno je kontrolisati funkciju bubrega i vrijednosti kalijuma u serumu. Dalje doziranje treba prilagoditi vrijednostima krvnog pritiska. U slučaju potrebe može se ponovo započeti sa primjenom diuretika (vidjeti djelove 4.4 i 4.5).

Pacijenti sa poremećenom funkcijom bubrega

Doziranje kod pacijenata sa poremećenom funkcijom bubrega treba prilagoditi na osnovu vrijednost klirensa kreatinina kao što je prikazano u Tabeli 1:

Tabela 1. Doziranje kod pacijenata sa poremećenom funkcijom bubrega

* Doziranje i/ili učestalost primjene treba prilagoditi u skladu sa vrijednostima krvnog pritiska

Doza se može povećavati sve dok se ne uspostavi kontrola krvnog pritiska ili do najviše 40 mg na dan.

Pedijatrijski hipertenzivni pacijenti uzrasta 6-16 godina

Preporučena početna doza je 2,5 mg jednom dnevno kod pacijenata tjelesne mase 20 do 50 kg i 5 mg jednom dnevno kod pacijenata ≥ 50 kg. Doza mora individualno da se prilagodi, a maksimalna dnevna doza kod pacijenata tjelesne mase 20 do 50 kg iznosi 20 mg, a 40 mg kod pacijenata ≥ 50 kg.

Doze veće od 0,61 mg/kg (odnosno iznad 40 mg) nisu bile ispitivane kod pedijatrijskih pacijenata (vidjeti dio 5.1).

Kod djece sa smanjenom funkcijom bubrega, treba razmotriti primjenu manje početne doze ili povećati razmak između doza.

Srčana insuficijencija

Kod pacijenata sa simptomatskom srčanom insuficijencijom lizinopril treba primjenjivati zajedno sa diureticima i ukoliko je potrebno, digitalisom ili beta-blokatorima.

Uobičajena početna doza, koja se mora primjeniti pod nadzorom ljekara kako bi se odredio početni efekat na krvni pritisak, iznosi 2,5 mg jednom dnevno. Kasnije se doza može povećavati na sljedeći način:

• za najviše 10 mg odjednom
• u intervalima koji ne smiju biti kraći od 2 nedjelje
• do najveće doze koju bolesnik podnosi, odnosno do maksimalno 35 mg na dan.

Prilagođavanje doze je individualno i zavisi od kliničkog odgovora kod svakog pojedinačnog pacijenta.

Kod pacijenata kod kojih postoji visoki rizik od simptomatske hipotenzije, tj. kod onih kod kojih postoji gubitak soli sa ili bez hiponatrijemije, hipovolemija, odnosno kod onih koji su uzimali velike doze diuretika, spomenuta stanja treba korigovati, ako je moguće prije početka liječenja lizinoprilom. Potrebno je kontrolisati funkciju bubrega i vrijednosti kalijuma u serumu (vidjeti dio 4.4).

Akutni infarkt miokarda

Pacijenti moraju uzimati uobičajenu standardnu terapiju koja se sastoji od trombolitika, acetilsalicilne kiseline i beta-blokatora. Gliceroltrinitrat u intravenskom ili transdermalnom obliku može se primjenjivati istovremeno sa lizinoprilom.

Početna doza (prva 3 dana poslije infarkta miokarda)

Liječenje lizinoprilom može se započeti u prva 24 sata od početka simptoma. Lizinopril se ne smije primjeniti ukoliko je sistolni krvni pritisak niži od 100 mmHg. Prva doza lizinoprila iznosi 5 mg oralno, zatim 5 mg nakon 24 sata, 10 mg nakon 48 sati i nakon toga 10 mg jednom dnevno.

Na početku liječenja ili tokom prva tri dana nakon infarkta, pacijentima sa niskim sistolnim krvnim pritiskom (120 mmHg ili niži) treba dati manju dozu lizinoprila – 2,5 mg (vidjeti dio 4.4.).

Kod pacijenata sa poremećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina <80 ml/min), početnu dozu lizinoprila treba uskladiti sa vrijednostima klirensa kreatinina (vidjeti Tabelu 1).

Doza održavanja

Uobičajena doza održavanja je 10 mg lizinoprila jednom dnevno. Ukoliko dođe do pojave hipotenzije (sistolni krvni pritisak manji ili jednak 100 mmHg), može se primjeniti dnevna doza od 5 mg koja se može, ukoliko je potrebno, privremeno smanjiti na 2,5 mg. U slučaju dužeg trajanja hipotenzije (sistolni krvni pritisak niži od 90 mmHg duže od 1 sata), liječenje lizinoprilom treba prekinuti.

Kod pacijenata sa akutnim infarktom miokarda lijek treba primjenjivati tokom 6 nedelja, a zatim ponovo treba uraditi evaluaciju stanja pacijenta.

Pacijenti kod kojih se razviju simptomi srčane insuficijencije treba da nastave sa primjenom lizinoprila (vidjeti dio 4.2).

Renalne komplikacije diabetes mellitusa

Kod hipertenzivnih pacijenata sa dijabetesom tip 2 i početnom nefropatijom uobičajena doza lizinoprila iznosi 10 mg jednom dnevno. Doza se može, prema potrebi, povećati na 20 mg jednom dnevno, kako bi se postigle vrijednosti dijastolnog krvnog pritiska u sjedećem položaju ispod 90 mmHg.

Kod pacijenata sa poremećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina <80 ml/min), početnu dozu lizinoprila treba uskladiti sa vrijednostima klirensa kreatinina (vidjeti Tabelu 1).

Pedijatrijska populacija

Kod djece mlađe od 6 godina koja boluju od hipertenzije postoje ograničeni podaci o efikasnosti i

bezbjednosti primjene lizinoprila, dok o primjeni u drugim indikacijama nema podataka (vidjeti dio 5.1).

Primjena lizinoprila se ne preporučuje kod djece mlađe od 6 godina ili kod djece sa teškim oštećenjem

bubrega (GFR<30 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dio 5.2).

Stariji pacijenti

Tokom kliničkih ispitivanja nije bilo promjena efikasnosti i sigurnosti primjene lijeka u odnosu na životnu dob pacijenta. Ukoliko je smanjena funkcija bubrega povezana sa životnom dobi pacijenta treba primjeniti smjernice iz Tabele 1, kako bi se odredila početna doza lizinoprila. Poslije toga dozu treba uskladiti sa vrijednostima krvnog pritiska.

Pacijenti sa transplantiranim bubregom

Nema dovoljno iskustava sa primjenom lizinoprila kod pacijenata sa transplantiranim bubregom, stoga se njegova primjena kod tih pacijenata ne preporučuje.

Način primjene

Lijek se primjenjuje oralnim putem.

Lizinopril treba primjenjivati jednom dnevno, otprilike u isto vrijeme.

Hrana nema uticaj na apsorpciju lizinoprila pa se lizinopril može uzimati nezavisno od obroka.

• preosjetljivost na lizinopril ili neki od pomoćnih sastojaka lijeka navedenih u dijelu 6.1 odnosno na neki drugi lijek iz grupe ACE-inhibitora
• angioedem u anamnezi povezan sa ranijim uzimanjem nekog od ACE-inhibitora
• hereditarni ili idiopatski angioedem
• drugi i treći trimestar trudnoće (vidjeti djelove 4.4 i 4.6).
• istovremena primjena lizinoprila sa ljekovima koji sadrže aliskiren kontraindikovana je kod pacijenata sa šećernom bolešću ili oštećenjem bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti djelove 4.5 i 5.1)
• istovremena primjena sa lijekom sakubitril/valsartan. Liječenje Irumed tabletama se ne smije započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti djelove 4.4 i 4.5).

Simptomatska hipotenzija

U slučajevima nekomplikovane hipertenzije, simptomatska hipotenzija se rijetko javlja. Kod hipertenzivnih pacijenata koji primjenjuju lizinopril, do hipotenzije češće dolazi kada postoji gubitak volumena izazvan terapijom diureticima, smanjenjem soli u ishrani, dijalizom, prolivom ili povraćanjem, odnosno u teškim oblicima renin zavisne hipertenzije (vidjeti djelove 4.5. i 4.8.). Kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom, sa ili bez pridružene insuficijencije bubrega, zabilježeni su slučajevi simptomatske hipotenzije. Ona je bila češća kod pacijenata sa težim oblikom srčane insuficijencije, a kao posljedica primjene velikih doza diuretika Henleove petlje, hiponatrijemije ili smanjene funkcije bubrega. Kod takvih pacijenata liječenje treba započeti pod nadzorom ljekara, a pacijenta treba pažljivo pratiti prilikom svakog prilagođavanja doze.

Slična pravila mogu se primjeniti i za pacijente sa ishemijskom bolešću srca ili cerebrovaskularnom bolešću kod kojih pretjerani pad krvnog pritiska može dovesti do srčanog infarkta ili cerebrovaskularnog insulta.

U slučaju hipotenzije pacijenta treba staviti u ležeći položaj, i ako je potrebno, primjeniti intravensku infuziju fiziološkog rastvora. Prolazna hipotenzivna reakcija nije kontraindikacija za sljedeću dozu lijeka, koja se može primjeniti na uobičajeni način, bez problema, kada je krvni pritisak uspostavljen povećanjem volumena.

Kod nekih pacijenata sa srčanom insuficijencijom koji imaju normalan ili nizak krvni pritisak, može doći do dodatnog sniženja krvnog pritiska pri primjeni lizinoprila. Ovaj efekat je prihvatljiv i obično nije razlog za prekid liječenja. U slučaju kad hipotenzija postane simptomatska, može biti potrebno smanjiti dozu lijeka ili prekinuti liječenje lizinoprilom.

Hipotenzija u akutnom infarktu miokarda

Kod pacijenata sa akutnim infarktom miokarda liječenje lizinoprilom ne smije se započeti ako postoji rizik od daljih ozbiljnih hemodinamskih poremećaja nakon terapije vazodilatatorima. Tu se radi o pacijentima sa sistolnim krvnim pritiskom od 100 mmHg ili nižim, odnosno pacijentima u kardiogenom šoku. Tokom prva tri dana nakon infarkta dozu lijeka treba smanjiti, ukoliko je sistolni krvni pritisak 120 mmHg ili niži. Dozu održavanja treba smanjiti na 5 mg ili privremeno na 2,5 mg, ako je sistolni krvni pritisak 100 mmHg ili niži. U slučaju da hipotenzija duže potraje (sistolni krvni pritisak niži od 90 mmHg duže od 1 sata), primjenu lizinoprila treba prekinuti.

Stenoza aortne i mitralne valvule/Hipertrofička kardiomiopatija

Kao i ostale ACE-inhibitore, lizinopril treba primjenjivati oprezno kod pacijenata sa stenozom mitralne valvule i opstrukcijom istisnog dijela lijeve komore, kao što je slučaj kod aortne stenoze ili hipertrofične kardiomiopatije.

Oštećenje funkcije bubrega

Kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega (klirens kreatinina <80 ml/min), početnu dozu lizinoprila treba uskladiti sa vrijednostima klirensa kreatinina (vidjeti Tabelu 1 i dio 4.2), a kasnije sa vrijednostima krvnog pritiska. Praćenje nivoa kalijuma i kreatinina u serumu je dio uobičajene kontrole pacijenta.

Kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom pojava hipotenzije poslije početka liječenja ACE-inhibitorima može dovesti do daljeg oštećenja funkcije bubrega. U tim slučajevima opisana je i akutna insuficijencija bubrega, koja je obično reverzibilna.

Kod pojedinih pacijenata sa obostranom stenozom bubrežnih arterija ili stenozom arterije solitarnog bubrega koji su bili liječeni inhibitorom angiotenzin konvertujućeg enzima, uočen je porast uree i kreatinina u serumu, koji je obično reverzibilan i najčeće se javlja kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega. Ukoliko istovremno postoji i renovaskularna hipertenzija, povećan je rizik od nastanka teške hipotenzije i insuficijencije bubrega. Kod tih pacijenata potrebno je započeti liječenje pod nadzorom ljekara, niskim dozama lizinoprila i pažljivo prilagođavati dozu. Budući da istovremena primjena diuretika može doprinijeti razvoju gore navedenog stanja, terapiju diureticima treba prekinuti i pažljivo kontrolisati funkciju bubrega tokom prvih nedjelja primjene lizinoprila.

Kod pojedinih pacijenata sa hipertenzijom bez prethodno dijagnostikovane bolesti krvnih sudova bubrega uočen je porast uree i kreatinina u serumu, uglavnom blagog i prolaznog karaktera, posebno kada je lizinopril primjenjivan istovremeno sa diureticima i najčešće kod pacijenata sa već postojećim poremećajem funkcije bubrega. Može biti potrebno smanjenje doze i/ili prekid primene diuretika i/ili lizinoprila.

Kod pacijenata sa akutnim infarktom miokarda ne smije se započeti liječenje lizinoprilom u slučaju kada se radi o pacijentima sa dijagnostikovanom disfunkcijom bubrega, definisanom kao koncentracija kreatinina u serumu koja prelazi 177 mol/l i/ili proteinurijom koja prelazi vrijednost od 500 mg/24 sata. Ako tokom liječenja lizinoprilom nastane akutna bubrežna insuficijencija (vrijednost kreatinina u serumu prelazi 256 mol/l ili je udvostručena u odnosu na vrijednost prije početka liječenja), ljekar treba da razmotri mogućnost prekida liječenja lizinoprilom.

Preosjetljivost / angioedem

Angioneurotski edem lica, ekstremiteta, usana, jezika, glotisa i/ili grkljana rijetko se javlja kod pacijenata koji su liječeni inhibitorom angiotenzin konvertujućeg enzima, uključujući lizinopril i može se razviti u bilo kojem periodu liječenja. U tom slučaju liječenje lizinoprilom treba što prije prekinuti, sprovesti odgovarajuće liječenje i pratiti pacijenata do potpunog nestanka simptoma. Čak i u slučajevima u kojima je edem ograničen samo na lice i usne, bez respiratornih poremećaja, pacijent se mora pažljivo pratiti do povlačenja simptoma budući da primjena antihistaminika i kortikosteroida može biti nedovoljna.

Zabilježeni su veoma rijetki slučajevi smrtnog ishoda kod angioneurotskog edema udruženog sa edemom grkljana ili edemom jezika. Kod pacijenata kod kojih su zahvaćeni jezik, glotis ili grkljan može doći do opstrukcije respiratornih puteva, posebno kod onih koji su ranije imali neki hirurški zahvat u predjelu respiratornih puteva. Takvi slučajevi zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć koja uključuje primjenu adrenalina i/ili mjere za osiguranje prohodnosti respiratornih puteva. Ti pacijenti moraju biti pod stalnim nadzorom ljekara sve dok ne dođe do potpunog povlačenja simptoma.

Uočeno je da se angioedem povezan sa primjenom ACE-inhibitora češće javlja kod pacijenata crne rase u odnosu na pacijente drugih rasa.

Istovremena primjena ACE inhibitora sa lijekom sakubitril/valsartan je kontraindikovana zbog povećanog rizika od angioedema. Liječenje lijekom sakubitril/valsartan se ne smije započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze lijeka lizinoprila. Liječenje lizinoprilom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze lijeka sakubitril/valsartan (vidjeti djelove 4.3 i 4.5).

Istovremena primjena ACE inhibitora sa racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i vildagliptinom može povećati rizik od angioedema (npr. oticanje disajnih puteva ili jezika, koje može i ne mora biti praćeno poremećajem disanja) (vidjeti dio 4.5). Potreban je oprez kod uvođenja liječenja racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i vildagliptinom kod pacijenta koji već uzima ACE inhibitor.

Pacijenti koji u anamnezi navode podatak o angioedemu koji nije u vezi sa prethodnim liječenjem ACE-inhibitorima, mogu imati povećani rizik od razvoja angioedema za vreme trajanja liječenja ACE-inhibitorom (vidjeti dio 4.3.).

Anafilaktoidna reakcija kod pacijenata na hemodijalizi

Reakcija slična anafilaktičkoj uočena je kod pacijenata koji su bili na hemodijalizi membranom visokog protoka (npr. AN 69) i istovremeno uzimali ACE-inhibitor. Kod tih pacijenata treba razmotriti primjenu druge vrste dijalizatorne membrane ili druge vrste antihipertenziva.

Anafilaktoidna reakcija za vrijeme afereze lipoproteina male gustine (LDL)

Zabilježeni su rijetki slučajevi po život opasnih anafilaktoidnih reakcija kod pacijenata koji su dobijali ACE inhibitor za vrijeme LDL afereze sa dekstran sulfatom. Spomenute reakcije mogu se izbjeći privremenim prestankom primjene ACE-inhibitora prije svake afereze.

Desenzibilizacija

Pacijenti koji uzimaju ACE-inhibitore tokom desenzibilizacije na himenopteru može se, mada rijetko, razviti po život opasna reakcija slična anafilaktičkoj. To se može izbjeći privremenim prekidom liječenja ACE-inhibitorom prije svake desenzibilizacije.

Insuficijencija jetre

U veoma rijetkim slučajevima primjena ACE-inhibitora bila je povezana sa sindromom koji je započeo pojavom holestatske žutice koja je progredirala do fulminantne nekroze jetre i (ponekad) smrtnog ishoda. Mehanizam nastanka spomenutog sindroma nije objašnjen. Pacijenti koji primjenjuju lizinopril, a kod kojih se razvije žutica ili se javi značajan porast vrijednosti enzima jetre moraju prestati sa uzimanjem lizinoprila i biti pod odgovarajućim nadzorom ljekara.

Neutropenija/agranulocitoza

Neutropenija/agranulocitoza, trombicitopenija i anemija opisane su kod pacijenata koji su dobijali ACE-inhibitor. Kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega bez drugih komplikacija, neutropenija se rijetko javlja. Neutropenija i agranulocitoza su reverzibilne nakon prekida primjene lijeka. Lizinopril se sa posebnim oprezom mora primjenjivati kod pacijenata sa kolagenom bolešću krvnih sudova, kod onih koji dobijaju imunosupresivnu terapiju, odnosno koji su na terapiji alopurinolom ili prokainamidom kao i kod pacijenata koji imaju neke od navedenih faktora rizika, posebno ukoliko je funkcija bubrega od ranije poremećena. Kod nekih od spomenutih pacijenata razvile su se teške infekcije, koje u nekoliko slučajeva nijesu reagovale na intenzivnu antibiotsku terapiju. Ukoliko se lizinopril primjenjuje kod navedenih pacijenata, preporučuje se povremena analiza broja leukocita, a pacijenta treba upozoriti da ukoliko primjeti bilo kakve znake infekcije da o tome odmah obavijesti ljekara.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sistema (RAAS)

Postoje dokazi da istovremena primjena ACE-inhibitora, sa antagonistima receptora za angiotenzin II ili aliskirenom povećava rizik od hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju). Dvostruka blokada RAAS-a kombinovanom primjenom ACE-inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti djelove 4.5 i 5.1).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, smije se sprovoditi samo pod nadzorom ljekara specijaliste i uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska.

ACE-inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istovremeno kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.

Rasa

ACE-inhibitori prouzrokuju veću učestalost angioedema kod pacijenata crne rase u odnosu na pripadnike drugih rasa.

Kao i ostali ACE-inhibitori, lizinopril može biti manje efikasan kod snižavanja krvnog pritiska kod pacijenata crne rase, možda zbog veće prevalence hipertenzije povezane sa niskom koncentracijom renina kod pacijenata crne rase.

Kašalj

Pri primjeni ACE-inhibitora može se javiti karakterističan kašalj koji je neproduktivan, trajan i nestaje nakon prekida terapije. Pri diferencijalnoj dijagnozi kašlja treba uzeti u obzir i mogućnost da je on posljedica primjene ACE-inhibitora.

Hirurgija / anestezija

Kod pacijenata koji se moraju podvrgnuti većem hirurškom zahvatu ili tokom anestezije preparatima koji izazivaju hipotenziju, lizinopril može sekundarno blokirati stvaranje angiotenzina II usljed kompenzacijskog oslobađanja renina.

Ako se pojavi hipotenzija, za koju se smatra da je posledica tog mehanizma, može se popraviti povećanjem volumena krvi.

Kalijum u serumu

ACE inhibitori mogu da izazovu hiperkalijemiju zbog inhibicije oslobađanja aldosterona. Ovaj efekat obično nije značajan kod pacijenata koji imaju normalnu bubrežnu funkciju. Međutim, kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom i/ili pacijenata koji uzimaju suplemente kalijuma (uključujući zamjene za so koje sadrže kalijum), diuretike koji štede kalijum, trimetoprim ili kotrimoksazol (poznat i kao trimetoprim/sulfametoksazol), a naročito antagoniste aldosterona ili blokatore angiotenzinskih receptora, može doći do hiperkalijemije. Diuretike koji štede kalijum i blokatore angiotenzinskih receptora je potrebno primjenjivati uz oprez kod pacijenata koji se liječe ACE inhibitorima, uz praćenje vrijednosti kalijuma u serumu i bubrežne funkcije (vidjeti dio 4.5).

Pacijenti sa dijabetesom

Kod pacijenata koji uzimaju oralne antidijabetike ili insulin, tokom prvih mjeseci primjene ACE-inhibitora mora se vršiti pažljiva kontrola glikemije (vidjeti dio 4.5).

Litijum

Ne preporučuje se istovremena primjena lizinoprila i litijuma (vidjeti dio 4.5).

Trudnoća i dojenje

Ne smije se započeti liječenje ACE inhibitorima tokom trudnoće. Ukoliko je za zdravlje pacijentkinje presudan nastavak liječenja ACE inhibitorom, pri planiranju trudnoće trebalo bi terapiju zamijeniti sa nekim drugim antihipertenzivom koji ima potvrđen profil bezbjednosti tokom primjene u trudnoći. Kad se ustanovi trudnoća, liječenje ACE inhibitorima treba odmah prekinuti i prema mogućnosti uvesti alternativnu terapiju (vidjeti djelove 4.3 i 4.6).

Ljekovi koji povećavaju rizik od angioedema

Istovremena primjena ACE inhibitora sa lijekom sakubitril/valsartan je kontraindikovana jer povećava rizik od angioedema (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Istovremena primjena ACE inhibitora sa racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i vildagliptinom može povećati rizik od angioedema (vidjeti dio 4.4).

Antihipertenzivi

Istovremena primjena tih ljekova može pojačati hipotenzivni efekat lizinoprila. Istovremena primjena gliceriltrinitrata kao i drugih nitrata ili drugih vazodilatatora može još više sniziti krvni pritisak.

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sistema (RAAS) kombinovanom primjenom ACE-inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana sa većom učestalošću štetnih događaja kao što su hipotenzija, hiperkalijemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutnu insuficijenciju bubrega) u poređenju sa primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti djelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Diuretici

U slučaju kada se pacijentima koji uzimaju lizinopril u terapiju doda diuretik, antihipertenzivno dejstvo je obično aditivno.

Kod pacijenata koji već uzimaju diuretike, a posebno kod onih koji su nedavno počeli da ih uzimaju, ponekad može doći do prevelikog pada krvnog pritiska kada se u terapiju doda lizinopril.

Kako bi se mogućnost pojave simptomatske hipotenzije pri primjeni lizinoprila svela na minimum, preporučuje se prekid liječenja diureticima prije početka primjene lizinoprila (vidjeti djelove 4.2 i 4.4).

Diuretici koji štede kalijum, dodaci kalijuma ili zamjena za so koja sadrži kalijum

Iako vrijednosti kalijuma u serumu obično ostaju unutar normalnog opsega, kod nekih pacijenata koji primaju lizinopril može se javiti hiperkalijemija. Diuretici koji štede kalijum (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), suplementi kalijuma i zamjene za so koje sadrže kalijum mogu u značajnoj mjeri da povećaju koncentracije kalijuma u serumu.

Potreban je oprez i kada se lizinopril primjenjuje istovremeno sa drugim ljekovima koji povećavaju vrijednosti kalijuma u serumu, kao što su trimetoprim i kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol) jer je poznato da trimetoprim djeluje poput diuretika koji štedi kalijum kao što je amilorid. Zbog toga se ne preporučuje kombinovana primjena lizinoprila sa navedenim ljekovima. Ukoliko je zbog hipokalijemije indikovana njihova istovremena primjena, treba ih primjenjivati uz oprez i često praćenje koncentracija kalijuma u serumu.

Ciklosporin

Tokom istovremene primjene ACE inhibitora i ciklosporina može se javiti hiperkalijemija. Preporučuje se praćenje koncentracija kalijuma u serumu.

Heparin

Tokom istovremene primjene ACE inhibitora i heparina može se javiti hiperkalijemija. Preporučuje se praćenje koncentracija kalijuma u serumu.

Litijum

Tokom istovremene primjene litijuma i ACE-inhibitora zabilježeni su slučajevi prolaznog povećanja koncentracije litijuma u serumu i posljedične toksičnosti. Istovremena primjena tijazidnih diuretika može povećati rizik toksičnosti litijuma i tako još više pojačati njegovu toksičnost izazvanu istovremenom primjenom ACE-inhibitora. Istovremena primjena lizinoprila i litijuma se ne preporučuje, međutim, ukoliko je ona neophodna, potrebna je pažljiva kontrola koncentrcije litijuma u serumu (vidjeti dio 4.4).

Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi, uključujući acetilsalicilnu kiselinu u dozi 3 g/dan

Kada se ACE-inhibitori primjenjuju istovremeno sa nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima (npr. acetilsalicilna kiselina primjenjena u dozama za antinflamatorno liječenje, COX-2 inhibitori i neselektivni NSAIL) može doći do smanjenja antihipertenzivnog efekta. Istovremena primjena ACE inhibitora i NSAIL može uzrokovati pogoršanje funkcije bubrega, uključujući i moguću bubrežnu insuficijenciju i povećanje nivoa kalijuma u serumu, naročito kod pacijenata sa već poremećenom funkcijom bubrega. Spomenuti efekti su obično reverzibilni. Zbog toga ovu kombinaciju treba pažljivo primjenjivati, naročito kod starijih pacijenata. Pacijenta treba dovoljno hidrirati, a posebnu pažnju treba posvetiti praćenju funkcije bubrega na početku njihove istovremene primjene i povremeno nakon toga.

Zlato

Nitritoidne reakcije (simptomi vazodilatacije, uključujući crvenilo lica, mučninu, vrtoglavicu i hipotenziju, koji mogu biti vrlo teški) nakon injekcije zlata (npr. natrijum aurotiomalat) češće su zabelježene kod pacijenata koji uzimaju ACE inhibitore.

Triciklični antidepresivi/ antipsihotici/ anestetici

Istovremena primjena pojedinih anestetika, tricikličnih antidepresiva ili antipsihotika sa ACE- inhibitorima može imati za posljedicu još veće sniženje vrijednosti krvnog pritiska (vidjeti dio 4.4.).

Simpatomimetici

Simpatomimetici mogu smanjiti hipertenzivno dejstvo ACE-inhibitora.

Antidijabetici

Epidemiološke studije pokazale su da istovremena primjena ACE-inhibitora i antidijabetika (insulina ili oralnih hipoglikemika) može dovesti do jačeg sniženja vrijednosti glukoze u krvi i na taj način povećati rizik od hipoglikemije. Vjerovatnoća pojave spomenutog efekta veća je tokom prvih nedjelja istovremene primjene i kod pacijenata sa poremećenom funkcijom bubrega.

Tkivni aktivator plazminogena

Istovremena primjena tkivnog aktivatora plazminogena može povećati rizik za razvoj

angioedema.

Acetilsalicilna kiselina, trombolitici, beta-blokatori, nitrati

Lizinopril se može primjenjivati istovremeno sa acetilsalicilnom kiselinom (u dozama za kardiološke indikacije), tromboliticima, beta-blokatorima i/ili nitratima.

Trudnoća

Ne preporučuje se primjena ACE inhibitora tokom prvog trimestra trudnoće (vidjeti dio 4.4). Primjena ACE inhibitora je kontraindikovana tokom drugog i trećeg trimestra trudnoće (vidjeti djelove 4.3. i 4.4).

Iako nema konačnih epidemioloških podataka vezanih uz rizik za teratogenost nakon izloženosti ACE inhibitorima tokom prvog trimestra trudnoće, ne može se isključiti mali porast rizika. Tokom trudnoće ne smije se započeti sa primjenom lizinoprila. Ukoliko je za zdravlje pacijentkinje presudan nastavak liječenja ACE inhibitorom, pri planiranju trudnoće trebalo bi terapiju zamijeniti sa nekim drugim antihipertenzivom koji ima potvrđen profil bezbjednosti tokom primjene u trudnoći. Kada se ustanovi trudnoća, liječenje ACE inhibitorima treba odmah prekinuti i prema mogućnosti uvesti alternativnu terapiju.

Poznato je da dugotrajna izloženost ACE inhibitorima tokom drugog i trećeg trimestra trudnoće ima toksični efekat na fetus (smanjenje funkcije bubrega, oligohidramnion, usporavanje osifikacije lobanje) i dovodi do nastanka neonatalne toksičnosti (insuficijencija bubrega, hipotenzija, hiperkalijemija (vidjeti dio 5.3)).

Ukoliko dođe do ekspozicije lizinoprilu od drugog trimestra trudnoće, potrebno je ultrazvučno praćenje funkcije bubrega i osifikacije lobanje fetusa.

Djecu čije su majke uzimale lizinopril treba pažljivo kontrolisati zbog mogućnosti razvoja hipotenzije (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Dojenje

Budući da nema odgovarajućih podataka o primjeni lizinoprila tokom dojenja, lizinopril se ne preporučuje, a prednost se daje alternativnoj terapiji sa bolje potvrđenim profilom bezbjednosti tokom dojenja, naročito pri dojenju novorođenčadi i nedonoščadi.

Ponekad se pri primjeni lizinoprila mogu javiti vrtoglavica i umor, zbog toga pacijenti koji upravljaju vozilima ili mašinama o tome treba da vode računa.

Tokom primjene lizinoprila i drugih ACE-inhibitora uočena su i prijavljena sljedeća neželjena dejstva uz sljedeću učestalost:

• Veoma često (≥1/10)
• Često (≥1/100 i <1/10)
• Povremeno (≥1/1000 i <1/100)
• Rijetko (≥1/10 000 i <1/100)
• Veoma rijetko ( <1/10 000)
• Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Poremećaj krvi i krvotvornih organa i limfnog sistema

Rijetko: snižene vrijednosti hemoglobina i hematokrita

Veoma rijetko: depresija kostne srži, anemija, trombocitopenija, leukopenija, neutropenija, agranulocitoza (vidjeti dio 4.4.), hemolitička anemija, limfadenopatija, autoimuna bolest.

Poremećaji metabolizma i ishrane

Veoma rijetko: hipoglikemija

Poremećaji nervnog sistema i psihijatrijski poremećaji

Često: vrtoglavica, glavobolja

Povremeno: promjene raspoloženja, parestezije, vertigo, poremećaji ukusa, poremećaji sna, halucinacije

Rijetko: mentalna konfuzija, poremećaj čula mirisa

Nepoznato: simptomi depresije, sinkopa

Kardiološki i vaskularni poremećaji

Često: ortostatski efekti (uključujući hipotenziju)

Povremeno: infarkt miokarda ili cerebrovaskularni događaj, moguće kao posljedica izražene hipotenzije kod pacijenata sa visokim rizikom (vidjeti dio 4.4.), palpitacije, tahikardija, Raynaud-ov fenomen.

Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji

Često: kašalj

Povremeno: rinitis

Veoma rijetko: bronhospazam, sinuzitis, alergijski alveolitis/ eozinofilna pneumonija

Poremećaji gastrointestinalnog sistema

Često: proliv, povraćanje

Povremeno: mučnina, bolovi u trbuhu, poremećaj varenja

Rijetko: suva usta

Veoma rijetko: pankreatitis, intestinalni angioedem, hepatitis – hepatocelularni ili holestatski, žutica i insuficijencija jetre (vidjeti dio 4.4.).

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Povremeno: osip, svrab

Rijetko: urtikarija, opadanje kose, psorijaza, preosjetljivost/angioneurotski edem: angioneurotski edem lica, udova, usana, jezika, glotisa i/ili grkljana (vidjeti dio 4.4.)

Veoma rijetko: pojačano znojenje, pemfigus, toksična epidermalna nekroliza, Stevens-Johnson-ov sindrom, erythema multiforme, kožni pseudolimfom.

Opisan je skup simptoma koji može obuhvatati sve ili samo neke od sljedećih simptoma: povišena temperatura, vaskulitis, mijalgija, artralgija/artritis, pozitivna ANA (antinuklearna antitela), ubrzana sedimentacija eritrocita, eozinofilija i leukocitoza. Mogu se javiti osip, osjetljivost na svijetlo ili neke druge kožne promjene.

Poremećaji bubrega i urinarnog sistema

Često: disfunkcija bubrega

Rijetko: uremija, akutna insuficijencija bubrega

Veoma rijetko: oligurija/anurija

Endokrini poremećaji

Rijetko: neadekvatna sekrecija antidiuretskog hormona

Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki

Povremeno: impotencija

Rijetko: ginekomastija

Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Povremeno: umor, astenija

Nalazi laboratorijskih testova

Povremeno: povećanje vrijednosti uree u krvi, kreatinina u serumu, enzima jetre, hiperkalijemija

Rijetko: povećanje vrijednosti bilirubina, hiponatremija

Podaci o bezbjednosti primjene dobijene tokom kliničkih ispitivanja ukazuju da se lizinopril generalno dobro podnosi kod hipertenzivnih pedijatrijskih pacijenata i da bezbjedonosni profil u toj starosnoj grupi odgovara bezbjedonosnom profilu kod odraslih.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Nema dovoljno podataka o predoziranju lizinoprilom kod ljudi. Simptomi povezani sa predoziranjem ACE-inhibitorima mogu uključivati: hipotenziju, cirkulatorni šok, poremećaje elektrolita, insuficijenciju bubrega, hiperventilaciju, tahikardiju, palpitacije, bradikardiju, vrtoglavicu, anksioznost i kašalj.

Terapija kod predoziranja

Preporučuje se primjena intravenske infuzije fiziološkog rastvora. Ukoliko dođe do hipotenzije, pacijenta treba postaviti u šok-položaj. Ukoliko je dostupan, može se primjeniti i angiotenzin II u infuziji i/ili kateholamini iv.

Ako je od predoziranja prošlo malo vremena, potrebno je preduzeti mjere za odstranjenje lijeka iz digestivnog trakta (tj. izazvati povraćanje, izvršiti ispiranje želuca, primjeniti neki adsorbens i natrijum sulfat).

Lizinopril je moguće odstraniti iz cirkulacije hemodijalizom (vidjeti dio 4.4.).

Ako je prisutna bradikardija rezistentna na terapiju, može se primjeniti srčani elektrostimulator (pacemaker).

Potrebne su česte kontrole vitalnih znakova i koncentracije elektrolita i kreatinina u serumu.

Mehanizam djelovanja

Lizinopril je inhibitor peptidil dipeptidaze, koja katalizuje pretvaranje angiotenzina I u vazokonstriktornu supstancu - angiotenzin II. Angiotenzin II takođe stimuliše lučenje aldosterona iz kore nadbubrežne žlezde. Inhibicija ACE rezultuje smanjenjem količine angiotenzina II u plazmi, što opet dovodi do smanjenja vazopresornog dejstva i smanjenog lučenja aldosterona. Ovo poslednje može dovesti do laganog porasta serumskog kalijuma.

Farmakodinamsko djelovanje

Iako se vjeruje da je osnovni mehanizam kojim lizinopril primarno ostvaruje svoj antihipertenzivni efekat supresija sistema renin-angiotenzin-aldosteron, uočeno je da lizinopril djeluje antihipertenzivno čak i kod pacijenata sa vrstom hipertenzije za koju je karakteristična niska količina renina. ACE je jednak kininazi II, enzimu koji razgrađuje bradikinin. Da li povećanje nivoa bradikinina, snažnog vazodilatirajućeg peptida, ima ulogu u terapijskim efektima lizinoprila tek treba razjasniti.

Klinička efikasnost i bezbjednost

U kliničkom ispitivanju u koje su bili uključeni pacijenti sa srčanom insuficijencijom upoređivan je efekat visokih (32,5 mg ili 35 mg jednom dnevno) i niskih (2,5 mg ili 5 mg) doza lizinoprila. U ispitivanje je bilo uključeno 3164 pacijenata koji su praćeni prosječno tokom 46 mjeseci. U poređenju sa niskom dozom, primjena lizinoprila u visokoj dozi imala je za posljedicu smanjenje kombinovanog rizika ukupne smrtnosti i hospitalizacije iz bilo kog razloga za 12% (p=0,002) i kombinovanog rizika ukupne smrtnosti i hospitalizacije zbog kardiovaskularnih događaja za 8% (p=0,036). Isto tako uočeno je smanjenje rizika ukupne smrtnosti (8%, p=0,128) i kardiovaskularne smrtnosti (10%, p=0,073). U «post-hoc» analizi, broj hospitalizacija zbog srčane insuficijencije smanjio se za 24% (p=0,002) kod pacijenata koji su liječeni visokim dozama lizinoprila u odnosu na pacijente liječene niskim dozama. Simptomatsko poboljšanje bilo je podjednako u obje grupe pacijenata.

Vrsta i učestalost neželjenih dejstava koje su se javljale bila je takođe podjednaka u obe grupe pacijenata. Uobičajena i predvidljiva neželjena dejstva koja su posljedica ACE inhibicije (npr. hipotenzija ili poremećaji funkcije bubrega) su se uspješno tretirala tako da je rijetko bio potreban prekid terapije. Kašalj se rjeđe javljao kod pacijenata koji su dobijali visoke doze lizinoprila u odnosu na one koji su dobijali niske doze.

U GISSI-3 kliničkom ispitivanju, u kom je upotrebljavan 2X2 faktorijalni dizajn kako bi se uporedili efekti lizinoprila i gliceriltrinitrata primjenjenih pojedinačno ili u kombinaciji tokom 6 nedjelja, u poređenju sa kontrolnom grupom, kod 19394 pacijenata koji su dobili terapiju tokom 24 sata od akutnog infarkta miokarda, primjena lizinoprila imala je za posljedicu statistički značajno smanjenje rizika smrtnosti od 11% u odnosu na kontrolnu grupu (p=0,03). Smanjenje rizika sa gliceriltrinitratom nije bilo statistički značajno, međutim, kombinacija lizinoprila i gliceriltrinitrata dovela je do značajnog smanjenja smrtnosti od 17% u odnosu na kontrolnu grupu (p=0,02). U podgrupama starijih pacijenata (stariji od 70 godina) odnosno žena, koje su prethodno okarakterisane kao grupe sa povećanim rizikom smrtnosti, uočen je značajan povoljan efekat na kombinovani rizik smrtnosti i kardijalne funkcije. Kod svih pacijenata, uključujući i one iz grupa sa povećanim rizikom, koji su dobijali lizinopril ili lizinopril u kombinaciji sa gliceriltrinitratom tokom 6 nedjelja, uočen je značajan povoljan efekat na praćene parametre nakon 6 mjeseci, koji je ukazivao na preventivni efekat lizinoprila.

Kao što se može očekivati kod liječenja bilo kojim vazodilatatorom, primjena lizinoprila bila je povezana sa povećanom učestalošću hipotenzije i poremećaja funkcije bubrega, međutim, to nije imalo za posljedicu proporcionalno povećanje smrtnosti.

U dvostruko slijepom, randomizovanom, multicentričnom ispitivanju u kom su se upoređivali efekti lizinoprila i blokatora kalcijumovih kanala kod 355 pacijenata sa hipertenzijom i dijabetesom tip 2 koji su imali početnu nefropatiju sa mikroalbuminurijom, pokazalo se da je primjena lizinoprila u dozi od 10 do 20 mg jednom dnevno tokom 12 mjeseci imala za posljedicu smanjenje sistolno/dijastolnog pritiska za 13/10 mmHg i smanjenje izlučivanja albumina u urinu za 40%. Za razliku od blokatora kalcijumovih kanala, čiji je efekat na smanjenje krvnog pritiska bio podjednak, u grupi pacijenata koja je dobijala lizinopril uočeno je značajno veće smanjenje izlučivanja albumina u urinu, čime je pokazano da lizinopril, osim svojim djelovanjem na smanjenje krvnog pritiska, putem ACE inhibirajućeg efekta, dodatno smanjuje mikroalbuminuriju direktnim mehanizmom djelovanja na tkivo bubrega.

Primjena lizinoprila ne utiče na kontrolu glikemije, što se manifestuje izostankom značajnog efekta na nivo glikoziliranog hemoglobina (HbA1c).

Ljekovi koji djeluju na renin-angiotenzinski sistem (RAS)

Dva velika randomizirana, kontrolisana ispitivanja (ONTARGET (eng. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (eng. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE-inhibitora sa blokatorom angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje sprovedeno kod pacijenata sa kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa šećernom bolešću tipa 2 uz dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 i dijabetesnom nefropatijom.

Ta ispitivanja nisu pokazala nikakav značajan povoljan učinak na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalijemije, akutnog oštećenja bubrega i/ili hipotenzije u poređenju sa monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamska svojstva, ti su rezultati relevantni i za druge ACE-inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE-inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora zbog toga se ne smiju istovremeno primjenjivati kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.

ALTITUDE (eng. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji s ACE-inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 i hroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prekinuto prije vremena zbog povećanog rizika od neželjenih dejstava. Kardiovaskularna smrt i moždani udar oboje su numerički bili učestaliji u grupi koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a neželjena dejstva i ozbiljna neželjena dejstva od značaja (hiperkalijemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su češće zabilježeni u grupi koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Pedijatrijski pacijenti

U kliničkom ispitivanju koje je uključivalo 115 hipertenzivnih pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 6 do 16 godina, pacijenti koji su imali manje od 50 kg tjelesne mase primali su 0,625 mg, 2,5 mg ili 20 mg lizinoprila jednom dnevno, a pacijenti tjelesne mase 50 kg i više primali su 1,25 mg, 5 mg ili 40 mg lizinoprila jednom dnevno. Na kraju druge nedjelje primjene, lizinopril, koji je primjenjivan jednom dnevno, pokazao je antihipertenzivno dejstvo u zavisnosti od primijenjene doze, zadržavajući antihipertenzivno dejstvo i pri dozama većim od 1,25 mg.

Dejstvo je bilo potvrđeno nakon prestanka primjene lijeka, kada se dijastolni pritisak povećao za oko 9 mmHg više kod pacijenata randomizovanih u placebo grupu, u poređenju sa pacijentima randomizovanim u grupe sa srednjom ili velikom dozom lizinoprila. Antihipertenzivno dejstvo lizinoprila, koje je dozno zavisno, ostalo je nepromijenjeno u nekoliko demografskih podgrupa definisanih na osnovu: uzrasta, stepenima pubertetskog razvoja prema Tanneru, polu i rasi.

Lizinopril je oralno aktivan ne-sulfhidrilni ACE-inhibitor

Resorpcija

Nakon oralne primjene lizinoprila, maksimalne koncentracije u plazmi postižu se tokom 7 sati, iako kod pacijenata sa akutnim infarktom miokarda to vrijeme može biti malo produženo. Prosječni stepen resorpcije iznosi oko 25%, uz intraindividualnu varijabilnost od 6-60% u rasponu ispitivanih doza (5-80 mg).

Kod pacijenata sa insuficijencijom srca, apsolutna bioraspoloživost smanjena je za otprilike 16%. Hrana ne utiče na resorpciju lizinoprila.

Distribucija

Lizinopril se ne vezuje za proteine plazme osim za cirkulišući enzim pretvaranja angiotenzina (ACE). Ispitivanja na pacovima pokazale su da lizinopril slabo prolazi hemato-encefalnu barijeru.

Izlučivanje

Lizinopril se ne metaboliše tako da se izlučuje u urinu u gotovo nepromijenjenom obliku. Nakon višekratnog doziranja lizinopril ima poluvrijeme akumulacije od 12,6 sati. Klirens lizinoprila kod zdravih osoba je u prosjeku 50 ml/min. Pri eliminaciji se javlja produžena završna faza, međutim, ona ne doprinosi akumulaciji lijeka. Spomenuta završna faza vjerovatno se javlja kao posljedica zasićenja vezivanja za ACE i nije proporcionalna dozi.

Pacijenti sa oštećenom funkcijom jetre

Kod pacijenata sa cirozom jetre dolazi do smanjene resorpcije lizinoprila (oko 30%), međutim, zbog smanjenog klirensa, dolazi i do produžene izloženosti lijeku (oko 50%) u poređenju sa zdravim osobama.

Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega

Kod pacijenata sa poremećenom funkcijom bubrega izlučivanje lizinoprila je smanjeno, međutim, to ima klinički značaj samo kada je glomerularna filtracija <30 ml/min. U slučajevima blago do umjereno poremećene funkcije bubrega (klirens kreatinina 30-80 ml/min) prosječna PIK (površina ispod koncentracijske krive) bila je povećana za svega 13%, dok je s druge strane, u slučajevima teško poremećene funkcije bubrega (klirens kreatinina 5-30 ml/min), bila povećana 4,5 puta.

Lizinopril se može odstraniti postupkom dijalize. Tokom 4 sata hemodijalize, koncentracija lizinoprila u plazmi smanjuje se u prosjeku za 60%, uz klirens dijalize između 40 i 55 ml/min.

Pacijenti sa srčanom insuficijencijom

Kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom postoji povećana izloženost lijeku u poređenju sa zdravim osobama (povećanje PIK u prosjeku 125%), međutim, kod njih postoji smanjena apsorpcija lizinoprila za oko 16% u odnosu na zdrave dobrovoljce.

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetički profil je ispitivan kod 29 pedijatrijskih hipertenzivnih pacijenata, uzrasta između 6 i 16 godina, sa GFR iznad 30 ml/min/1,73 m2. Nakon primjene doze od 0,1 do 0,2 mg/kg, maksimalna koncentracija lizinoprila u plazmi u stanju dinamičke ravnoteže postigla se unutar 6 sati, a raspon resorpcije bio je oko 28%. Te vrijednosti su slične onima zabelježenim u prethodnim ispitivanjima kod odraslih. PIK i Cmax vrijednosti kod djece su u skladu sa onima uočenim kod odraslih.

Stariji pacijenti

Kod starijih pacijenata uočene su veće koncentracije lizinoprila u krvi kao i veće vrijednosti PIK (u prosjeku 60%) u odnosu na mlađe osobe.

Pretklinički podaci o lizinoprilu koji se zasnivaju na uobičajenim ispitivanjima opšte farmakologije, toksičnosti nakon ponovljenih doza, genotoksičnosti i kancerogenog potencijala ne ukazuju na posebnu opasnost tog lijeka za čoveka.

Uočeno je kako ACE-inhibitori kao grupa prouzrokuju neželjena dejstva na razvoj fetusa u kasnoj fazi, što ima za posljedicu smrt fetusa i kongenitalne malformacije koje se naročito manifestuju na lobanji. Zabilježeni su i slučajevi fetotoksičnosti, intrauterinog zastoja rasta i otvorenog duktusa arteriozusa. Spomenute anomalije u razvoju nastaju djelimično kao posljedica direktnog dejstva ACE-inhibitora na renin-angiotenzinski sistem fetusa, a djelimično usljed ishemije koja nastaje kao posljedica hipotenzije majke i smanjenog fetalno-placentarnog protoka krvi i dopremanja kiseonika/hranjivih materija fetusu.

Manitol

Kalcijum hidrogenfosfat, dihidrat

Kukuruzni skrob

Skrob, preželatinizovan

Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

Magnezijum stearat

Gvožđe (III) oksid, žuti (E172) za tablete doze 10 mg i 20 mg

Gvožđe (III) oksid, crveni (E172) za tablete doze 20 mg

Podaci nijesu dostupni.

3 godine

Čuvati na temperaturi do 25C.

IRUMED 10 mg: Jedan PVC/PVDC-Al blister sa 30 tableta.

IRUMED 20 mg: Jedan PVC/PVDC-Al blister sa 30 tableta.

Spoljnje pakovanje ja kartonska kutija.

(i druga uputstva za rukovanje lijekom)

Posebna uputstva nijesu potrebna.

Lijek IRUMED sadrži aktivnu supstancu koja se zove lizinopril i koja pripada grupi ljekova koji se zovu ACE-inhibitori (inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima).

Lijek IRUMED se upotrebljava za liječenje:

• povišenog krvnog pritiska (hipertenzije)
• srčane slabosti (srčana insuficijencija)
• pacijenata koji su nedavno imali srčani udar (akutni infarkt miokarda)
• bubrežnih komplikacija kod pacijenata koji boluju od šećerne bolesti (Diabetes mellitus Tip 2) i povišenog krvnog pritiska.

Lijek Irumed snižava krvni pritisak tako što širi krvne sudove. Takođe, olakšava srcu da pumpa krv do svih djelova tijela.

Lijek IRUMED ne smijete koristiti:

• ako ste alergični na lizinopril ili bilo koji od drugih pomoćnih sastojaka lijeka Irumed (vidjeti dio 6)
• ukoliko ste ranije uzimali neki od ljekova iz iste grupe (ACE-inhibitori) i imali alergijsku reakciju koja je prouzrokovala: oticanje ruku, nogu ili zglobova, lica, usana, jezika i/ili grla uz otežano gutanje ili disanje (angioedem)
• ukoliko je neko od članova Vaše porodice imao tešku alergijsku reakciju (angioedem) na ACE- inhibitore ili ste Vi imali tešku alergijsku reakciju (angioedem) nepoznatog uzroka
• ako ste uzimali ili trenutno uzimate lijek sakubitril/valsartan, koji se koristi za liječenje jedne vrste dugotrajne (hronične) slabosti srca kod odraslih, jer je u tom slučaju povećan rizik od angioedema (naglo oticanje potkožnog tkiva na području kao što je vrat)
• ako uzimate bilo koji od sljedećih ljekova, rizik od angioedema može biti povećan:

-racekadotril, koji se koristi za liječenje dijareje (proliva)

-ljekove koji se koriste kako bi se spriječilo odbacivanje presađenih organa i za liječenje raka (npr. temsirolimus, sirolimus, everolimus)

-vildagliptin, koji se koristi za liječenje dijabetesa (šećerne bolesti).

• ukoliko ste trudni duže od 3 mjeseca (takođe je bolje već u ranoj trudnoći izbjegavati primjenu lijeka Irumed, vidjeti dio ,,Plodnost, trudnoća i dojenje”)
• ako imate šećernu bolest ili oštećenu bubrežnu funkciju i liječite se lijekom za snižavanje krvnog pritiska koji sadrži aliskiren.

Ukoliko nijeste sigurni da li se nešto od gore navedenog odnosi na Vas, posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete ovaj lijek.

Ukoliko Vam se tokom uzimanja lijeka IRUMED razvije suvi kašalj koji ne prestaje duži vremenski period, javite se Vašem ljekaru.

Upozorenja i mjere opreza:

Upozorite Vašeg ljekara prije nego što uzmete lijek IRUMED ukoliko:

• imate suženje (stenozu) aorte (glavna arterija u srcu)
• imate suženje srčanih zalistaka (stenoza mitralne valvule)
• imate suženje (stenozu) bubrežne arterije
• imate zadebljanje srčanog mišića (hipertrofična kardiomiopatija)
• imate bolest krvnih sudova (kolagena bolest krvnih sudova)
• imate snižen krvni pritisak (koji se može manifestovati kao vrtoglavica i ošamućenost, posebno u stojećem položaju)
• imate oboljenje bubrega ili ste na dijalizi
• imate oboljenje jetre
• imate šećernu bolest
• uzimate bilo koji od ljekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog pritiska:
• blokator angiotenzin II receptora (ARB) (nazivaju se i sartanima – primjer valsartan, telmisartan, irbesartan), posebno ako imate bubrežne tegobe povezane sa šećernom bolešću.
• aliskiren.

Ljekar Vam može provjeriti bubrežnu funkciju, krvni pritisak i količinu elektrolita (npr. kalijuma) u krvi u redovnim intervalima.Vidjeti takođe informacije u dijelu ,,Lijek IRUMED ne smijete koristiti”.

• ste nedavno imali proliv ili povraćanje (bolesni ste)
• ste na dijeti sa smanjenim unosom soli
• imate visok nivo holesterola u krvi i na liječenju ste koje se zove ”LDL afereza”
• ste trudni ili mislite da ste trudni. Ne preporučuje se uzimanje lijeka Irumed® u ranoj trudnoći, a ne smije se primjenjivati ukoliko ste trudni više od 3 mjeseca, jer može da prouzrokuje ozbiljna oštećenja ploda ukoliko se koristi u ovom periodu trudnoće (vidjeti dio „Plodnost, trudnoća i dojenje“)
• imate crnu boju kože, jer lijek IRUMED može biti manje efikasan. Takođe, možete mnogo češće imati tešku alergijsku reakciju (angioedem), kao neželjeno dejstvo na lijek.

Ukoliko niste sigurni da se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas, potražite savjet od Vašeg ljekara ili farmaceuta prije nego što počnete da koristite lijek IRUMED.

Obavijestite svog ljekara ukoliko idete ili namjeravate ići na tzv. postupak desenzibilizacije zbog alergije, npr. na ubode insekata.

Postupak desenzibilizacije smanjuje alergijsku reakciju (npr. na ubod ose ili pčele), međutim, ponekad može biti uzrokom jače alergijske reakcije ukoliko se tokom tog postupka primjenjuje neki lijek iz grupe ACE-inhibitora.

Obavijestite Vašeg ljekara ukoliko idete na neki operativni zahvat.

Recite ljekaru ili stomatologu da uzimate IRUMED prije nego što dobijete lokalnu ili opštu anesteziju. Naime, ako se IRUMED uzima istovremeno sa nekim anesteticima, može doći do kratkotrajnog pada krvnog pritiska (hipotenzije).

Djeca i adolescenti

Sprovedena su klinička istraživanja kod djece i adolescenata. Ovaj lijek se ne preporučuje kod djece mlađe od 6 godina ili djece sa teškim oštećenjem bubrega. Za više informacija o primjeni kod djece i adolescenata obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako uzimate, ili ste do nedavno uzimali neki drugi lijek, uključujući i lijek koji se nabavlja bez ljekarskog recepta. To je važno jer ovaj lijek može uticati na djelovanje drugih lijekova i drugi lijekovi mogu uticati na djelovanje ovog lijeka.

Posebno je bitno da obavijestite Vašeg ljekara ukoliko uzimate neke od sledećih ljekova:

• ljekove za snižavanje krvnog pritiska (antihipertenzive)
• blokatore angiotenzin II receptora (ARB) ili aliskiren (vidjeti djelove ,,Lijek IRUMED ne smijete koristiti” i ,,Upozorenja i mjere opreza”)
• diuretike (ljekove koji povećavaju izlučivanje mokraće)
• ljekove koji smanjuju zgrušavanje krvi (obično se primjenjuju u bolnicama)
• beta blokatore (kao što su atenolol, propranolol)
• nitrate (ljekove za liječenje srčanih tegoba)
• nesteroidne antiinflamatorne ljekove (ljekove koji se primjenjuju za liječenje artritisa i bolova)
• acetilsalicilnu kiselinu (aspirin) u dozi većoj od 3 g na dan (za liječenje bolova i povišene tjelesne temperature)
• ljekove za liječenje depresije i drugih psihičkih bolesti, uključujući litijum
• dodatke kalijuma ili zamjene za so koje sadrže kalijum, diuretike koji štede kalijum i druge ljekove koji mogu povećati koncentraciju kalijuma u krvi (npr. trimetoprim i kotrimoksazol za liječenje bakterijskih infekcija; ciklosporin, imunosupresivni lijek koji se koristi za sprječavanje odbacivanja presađenih organa; i heparin, koji se koristi za razređivanje krvi radi sprječavanja nastanka krvnih ugrušaka)
• za liječenje šećerne bolesti, kao što su npr. insulin ili oralni antidijabetici
• za liječenje astme
• koji se koriste kod začepljenog nosa, sinusa ili prehlade (čak i one koji mogu da se kupe u apoteci bez recepta)
• alopurinol (lijek za liječenje gihta)
• imunosupresive (ljekove koji suzbijaju imunološku reakciju organizma)
• prokainamid (lijek za liječenje poremećaja rada srca)
• koji sadrže zlato, kao što je natrijum aurotiomalat, koji se daje kao injekcija.

Uzimanje lijeka IRUMED sa hranom ili pićem

Lijek IRUMED® možete uzimati nezavisno od obroka.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Vaš ljekar će Vam preporučiti da prestanete da uzimate lijek IRUMED prije nego što zatrudnite ili odmah nakon potvrde trudnoće, pa će Vam preporučiti da umesto lijeka IRUMED uzimate drugi lijek.

Ne preporučuje se primjena lijeka IRUMED u ranoj trudnoći.

Ako ste trudni duže od 3 mjeseca, ne smijete uzimati lijek IRUMED jer njegova primjena nakon trećeg mjeseca trudnoće može izazvati teško oštećenje djeteta.

Dojenje

Obavijestite Vašeg ljekara ako dojite ili planirate da dojite bebu. Ne preporučuje se primjena lijeka IRUMED kod dojilja. Ako odlučite da dojite (pogotovo ako se radi o novorođenčetu ili nedonoščetu), Vaš ljekar Vam može preporučiti drugu terapiju.

Uticaj lijeka IRUMED na upravljanje vozilima i rukovanje mašinama

Kod nekih osoba moguća je pojava vrtoglavice ili umora tokom primjene lijeka IRUMED. U slučaju ovakve reakcije na lijek, nemojte da vozite ni da rukujete mašinama.

Prije nego što počnete sa navedenim aktivnostima preporučuje se da prvo utvrdite kako reagujete na uzimanje lijeka.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka IRUMED

Lijek IRUMED sadrži manitol koji može imati laksativni efekat.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Tokom primjene lijeka IRUMED, Vaš ljekar Vas može uputiti da uradite laboratorijske analize krvi. Na osnovu rezultata ovih analiza, Vaš ljekar će prilagoditi dozu lijeka koja je optimalna za Vas.

Uzimanje lijeka

Progutajte cijelu tabletu sa čašom vode. Urez nije namijenjen za lomljenje tablete.

Uzimajte tablete svaki dan otprilike u isto vrijeme. Tablete možete uzimati prije ili posle obroka.

Važno je da uzimate lijek IRUMED onoliko dugo koliko Vam je Vaš ljekar propisao zato što je ovaj lijek namijenjen dugotrajnom liječenju. Takođe je veoma važno da uzimate lijek IRUMED svaki dan.

Uzimanje prve doze lijeka

Zapamtite, prva doza, kao i povećanje doze lijeka, može prouzrokovati jači pad krvnog pritiska nego primjena sljedećih doza lijeka. Pritom je moguća pojava propratne vrtoglavice i ošamućenosti čija se pojava može ublažiti ako prilegnete. Ako ste zabrinuti zbog ovoga, posavjetujte se sa Vašim ljekarom.

Odrasli

Doziranje lijeka IRUMED je individualno, prilagođeno svakom pacijentu. Početna doza, kao i doza održavanja, zavise od bolesti zbog koje se lijek primjenjuje i od drugih ljekova koji se istovremeno primjenjuju. Vaš ljekar će Vam reći koliko tableta treba da uzmete svaki dan.

Provjerite sa Vašim ljekarom ili farmaceutom ukoliko nijeste sigurni.

Povišeni krvni pritisak (hipertenzija)

• Preporučena početna doza je 10 mg, jednom dnevno.
• Uobičajena doza održavanja je 20 mg, jednom dnevno.

Srčana slabost (insuficijencija srca)

• Preporučena početna doza je 2,5 mg, jednom dnevno.
• Doza održavanja je 5 do 35 mg, jednom dnevno.

Stanje nakon srčanog udara (akutni infarkt miokarda)

• Preporučena početna doza je 5 mg prvog i drugog dana nakon infarkta, a zatim 10 mg, jednom dnevno.

Bubrežne komplikacije kod šećerne bolesti

• Preporučena doza je 10 mg ili 20 mg, jednom dnevno.

Navedene doze mogu se smanjiti u sljedećim slučajevima:

• ako ste starija osoba (iznad 65 godina)
• ako imate bolest bubrega
• ako uzimate diuretik (vidjeti dio „Primjena drugih ljekova“).

Primjena kod djece i adolescenata

Djeca i adolescenti (uzrasta 6 do 16 godina) sa povišenim krvnim pritiskom (hipertenzijom)

Primjena lijeka IRUMED se ne preporučuje kod djece mlađe od 6 godina i djece sa teškim poremećajem rada bubrega.

Vaš ljekar će odrediti odgovarajuću dozu za Vaše dijete. Doza zavisi od tjelesne mase deteta.

Za djecu čija je tjelesna masa između 20 i 50 kg, uobičajena početna doza je 2,5 mg, jednom dnevno.

Za djecu čija je tjelesna masa iznad 50 kg, uobičajena početna doza je 5 mg, jednom dnevno.

Ako ste uzeli više lijeka IRUMED nego što je trebalo

Ukoliko ste uzeli više lijeka IRUMED nego što Vam je propisano, odmah razgovarajte sa Vašim ljekarom ili idite u najbližu zdravstvenu ustanovu. Ponesite sa sobom tablete ili ovo uputstvo kako bi zdravstveno osoblje znalo koji ste lijek uzeli. Pri primjeni prevelike doze lijeka najčešća je pojava vrtoglavice i palpitacija (nepravilno i/ili ubrzano lupanje srca).

Ako ste zaboravili da uzmete lijek IRUMED

Ako ste zaboravili da uzmete dozu lijeka IRUMED, propuštenu dozu lijeka uzmite što prije. Međutim, ukoliko se približilo vrijeme da uzmete sljedeću dozu, preskočite propuštenu dozu lijeka.

Ne uzimajte duplu dozu lijeka IRUMED, kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako prestanete da uzimate lijek IRUMED

Nemojte prestati da uzimate lijek IRUMED iako se dobro osjećate, sve dok Vam ne kaže Vaš ljekar. Ova terapija je dugotrajna, i zahtjeva redovno uzimanje lijeka svaki dan.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek IRUMED može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Ako imate bilo koju od dolje navedenih reakcija pri uzimanju lijeka, prestanite da uzimate lijek IRUMED® i odmah se javite Vašem ljekaru:

• teška alergijska reakcija (povremeno neželjeno dejstvo - može se javiti kod manje od 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek). Ova reakcija uključuje: pojavu otoka lica, usana, jezika i/ili grla, što može izazvati otežano gutanje. Takođe, moguća je pojava teškog i naglog oticanja ruku, nogu i gležnjeva, poteškoća sa disanjem, ili jak svrab kože (sa čvorastim izbočinama).
• teške kožne promjene, kao što je neočekivana, iznenadna pojava osipa ili osjećaja žarenja, crvenila i ljuštenja kože (veoma rijetka neželjena dejstva - mogu se javiti kod manje od 1 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek).
• simptomi infekcije kao što su povišena tjelesna temperatura i loše opšte stanje, ili povišena tjelesna temperatura sa simptomima lokalne infekcije kao što je grlobolja, simptomi upale ždrijela, usta ili mokraćnih puteva (veoma rijetka neželjena dejstva - mogu se javiti kod manje od 1 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek).

Ostala moguća neželjena dejstva:

Često (neželjeno dejstvo koje se može javiti kod manje od 1 do 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• glavobolja
• vrtoglavica ili ošamućenost, naročito pri naglom ustajanju
• dijareja (proliv)
• dugotrajan, suv kašalj
• povraćanje
• bubrežne tegobe (sa promjenama u rezultatima laboratorijske analize krvi).

Povremeno (neželjeno dejsvtvo koje se može javiti kod manje od 1 do 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• promjene raspoloženja
• promjena boje prstiju na rukama i nogama (u početku blijedo plava a kasnije crvena boja), osjećaj obamrlosti i trnaca u prstima ruku i nogu
• promjena čula ukusa
• pospanost
• vrtoglavica
• problemi sa spavanjem
• moždani udar (šlog)
• ubrzani rad srca
• curenje iz nosa
• mučnina
• bolovi u stomaku i poremećaj varenja
• kožni osip i svrab
• problemi sa erekcijom (impotencija)
• osjećaj umora i slabosti (gubitak snage)
• izraziti pad krvnog pritiska može se pojaviti kod osoba koje boluju od koronarne bolesti srca, suženja aorte (srčana arterija), bubrežne arterije ili srčanih zalistaka, ili zadebljanja srčanog mišića. Pritom je moguća pojava vrtoglavice ili ošamućenosti, naročito pri naglom ustajanju
• odstupanja u rezultatima laboratorijskih analiza krvi koje pokazuju rad jetre i bubrega
• srčani udar (infarkt miokarda)
• vidne i/ili slušne halucinacije.

Rijetko (neželjeno dejstvo koje se može javiti kod manje 1 do 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• zbunjenost
• koprivnjača (urtikarija)
• suva usta
• gubitak kose
• psorijaza (oboljenje kože)
• promjena čula mirisa
• povećanje dojki kod muškaraca
• promjene u krvnoj slici (povremeno Vas ljekar može uputiti na provjeru krvne slike kako bi se utvrdilo utiče li lijek na sastav krvi). Moguća je pojava umora, bledilo, grlobolja, povišene tjelesne temperature, bolova u zglobovima i mišićima, kao i otok zglobova ili limfnih čvorova i preosjetljivosti na sunčevu svjetlost
• nizak nivo natrijuma u krvi (simptomi mogu uključivati umor, glavobolju, mučninu i povraćanje)
• nagli poremećaj rada bubrega.

Veoma rijetko (neželjeno dejstvo koje se može javiti kod manje od 1 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• sinuzitis (bol i osjećaj pritiska u području obraza ili očiju)
• zviždanje u grudima
• pad nivoa šećera u krvi (hipoglikemija). Moguća je pojava osjećaja gladi ili slabosti, znojenja i ubrzanog rada srca.
• upala pluća. Moguća je pojava kašlja, kratkog daha i povišene tjelesne temperatura.
• žuta prebojenost kože i/ili beonjača (žutica)
• upala jetre. Moguća je pojava gubitka apetita, žute prebojenosti kože i beonjača i tamno prebojena mokraća.
• upala gušterače (pankreas), koja je propraćena umjerenim do jakim bolom u stomaku
• teške promjene na koži, uključujući crvenilo, pojavu plihova i ljuštenje kože
• znojenje
• smanjeno mokrenje, ili potpuni prestanak mokrenja
• poremećaj rada jetre (insuficijencija jetre)
• čvorovi
• upala crijeva.

Nepoznato (učestalost nije moguće procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

• simptomi depresije
• nesvjestica.

Neželjena dejstva prijavljena tokom primjene lijeka kod djece odgovaraju onima zabelježenim tokom primjene lijeka kod odraslih.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Čuvati na temperaturi ispod 25°C.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na pakovanju. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek IRUMED

Aktivna supstanca je lizinopril u obliku lizinopril, dihidrata.

Jedna tableta sadrži 10 mg i 20 mg lizinoprila u obliku lizinopril dihidrata.

Pomoćne supstance su manitol; kalcijum hidrogenfosfat, dihidrat; kukuruzni skrob; skrob, preželatinizovan; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; magnezijum stearat; gvožđe (III) oksid, žuti (E172) za tablete doze 10 mg i 20 mg; gvožđe (III) oksid, crveni (E172) za tablete doze 20 mg.

Kako izgleda lijek IRUMED i sadržaj pakovanja

Tableta.

Irumed 10 mg tablete su svijetlo žute, okrugle tablete, prečnika oko 8 mm, sa urezom na jednoj strani.

Irumed 20 mg tablete su boje breskve, okrugle tablete, prečnika oko 8 mm, sa urezom na jednoj strani.

Urez nije namijenjen za lomljenje tableta.

30 (1x30) tableta u PVC/PVDC/Al blisteru, u kutiji.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

Evropa Lek Pharma d.o.o Podgorica

Kritskog odreda 4/1, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

Belupo, lijekovi i kozmetika d.d.

Ulica Danica 5, 48000 Koprivnica, Hrvatska

Režim izdavanja lijeka:

Obnovljiv (višekratni) recept.

Broj i datum dozvole:

Irumed, tableta, 10 mg, blister, 1x30 tableta: 2030/23/612 - 3667 od 13.02.2023. godine

Irumed, tableta, 20 mg, blister, 1x 30 tableta: 2030/23/613 - 3668 od 13.02.2023. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Februar, 2023. godine