HUMULIN® R 100i.j./ml rastvor za injekciju u ulošku

Terapija pacijenata sa dijabetes melitusom kojima je insulin potreban za održavanje normalne homeostaze glukoze.

Doziranje određuje ljekar prema potrebama pacijenta.

Humulin R u ulošku se aplikuje u obliku supkutane injekcije, ali se može, iako se ne preporučuje, aplikovati i intramuskularnom injekcijom. Takođe se može primjenjivati i intravenski.

Supkutana administracija obuhvata područje nadlaktice, butine, glutealni predio ili trbušni zid. Mjesta ubrizgavanja injekcije treba rotirati, tako da se isto mjesto ne koristi češće od približno jednom mjesečno.

Treba biti oprezan prilikom primjene bilo kog Humulin insulinskog preparata da se injekcija ne ubrizga u krvni sud. Poslije ubrizgavanja insulina, mjesto ubrizgavanja ne treba masirati. Pacijenta treba edukovati kako da pravilno ubrizga injekciju.

Uputstvo za upotrebu / rukovanje

Rastvor za injekcije u ulošku od 3ml treba upotrebljavati samo sa pen aplikatorom koji ima odgovarajući CE znak prema preporuci proizvođača.

a)Pripremanje doze

Uložak preparata Humulin R nije potrebno resuspendovati i treba ga koristiti samo ako je bistar, bezbojan, bez vidljivih čvrstih čestica i ima izgled vode.

Ulošci se moraju često provjeravati i ne treba ih upotrebljavati ukoliko se pojave grudvice ili ako su za dno ili zid uloška zalijepljene kompaktne bijele čestice, koje daju zamrznut izgled.

Konstrukcija uloška ne dozvoljava miješanje drugog insulina u ulošku. Osim toga, ulošci se ne mogu ponovo puniti.

b)Ubrizgavanje doze

Ubrizgajte pravilnu dozu insulina prema uputstvima svog ljekara ili specijalizovane medicinske sestre.

Mjesta ubrizgavanja injekcije treba rotirati, tako da se isto mjesto ne koristi češće od približno jednom mjesečno.

U svakom pakovanju se nalazi tekst uputstva za pacijenta sa instrukcijama za ubrizgavanje insulina.

c)Odbacivanje iskorišćenih uložaka i igala

Igle koristite samo jednom, a iskorišćene igle odbacite na odgovoran način. Igle nikada nemojte dijeliti sa drugima.

Pedijatrijska populacija

Humulin se može upotrebljavati kod djece i adolescenata.

Hipoglikemija.

Preosjetljivost na Humulin ili neku od pomoćnih supstanci u lijeku, osim slučajeva kada se koristi kao dio programa desenzibilizacije.

Osim rastvorljivog oblika (Humulin R), nijedna druga Humulin formulacija se ne smije, ni u kom slučaju, primijeniti intravenskim putem.

Prevođenje pacijenta na drugu vrstu ili brend insulina mora se obavljati pod strogim medicinskim nadzorom. Promjene jačine, brenda (proizvođača), vrste (rastvorljivi, izofan, mješavina), porijekla (životinjskog, humanog, analog humanog insulina) i/ili metoda proizvodnje (rekombinantna DNK nasuprot insulinu životinjskog porijekla), može za posljedicu imati potrebu za promjenom doziranja.

Kod nekih pacijenata koji uzimaju humani insulin može biti neophodna promjena doziranja u odnosu na doziranje insulina životinjskog porijekla. Ukoliko je podešavanje doze neophodno, može se uvesti sa prvom dozom ili u periodu od nekoliko prvih nedjelja ili mjeseci.

Kod malog broja pacijenata koji su imali hipoglikemijske reakcije pri prelasku na humani insulin, pokazalo se da su upozoravajući simptomi hipoglikemije bili slabije izraženi ili drugačiji od simptoma koje su iskusili dok su uzimali prethodni insulin životinjskog porijekla. Kod pacijenata kod kojih se nivo glukoze u krvi bitno popravio, npr. kao posljedica intenzivirane insulinske terapije, mogu se izgubiti neki ili svi upozoravajući simptomi hipoglikemije, pa pacijenta treba upozoriti na takvu mogućnost. Među stanjima koja mogu da izmijene ili prikriju rane upozoravajuće simptome hipoglikemije spadaju i dugotrajni dijabetes, dijabetesna neuropatija ili uzimanje ljekova, kao što su beta blokatori. Nekorigovane hipoglikemijske ili hiperglikemijske reakcije mogu izazvati gubitak svijesti, komu ili smrt.

Neodgovarajuće doziranje ili prekid terapije, pogotovo kod insulin-zavisnih pacijenata sa dijabetesom, može dovesti do hiperglikemije i dijabetičke ketoacidoze, potencijalno životno ugrožavajućih stanja.

Terapija humanim insulinom može dovesti do stvaranja antitijela, s tim što je njihov titar niži od titra antitijela čije stvaranje je posljedica primjene prečišćenih insulina životinjskog porijekla.

Potrebe za insulinom mogu značajno da se promjene kod bolesti nadbubrežne žlijezde, hipofize ili štitaste žlijezde, kao i u prisustvu renalne ili hepatičke insuficijencije.

Potrebe za insulinom se mogu povećati tokom bolesti ili emocionalnih smetnji.

Podešavanje doziranja insulina može takođe biti neophodno ukoliko pacijenti promjene nivo fizičke aktivnosti ili uobičajeni način ishrane.

Primjena humanog insulina sa pioglitazonom

Prijavljeni su slučajevi srčane insuficijencije kada je pioglitazon primijenjivan u kombinaciji sa insulinom, naročito kod pacijenata kod kojih postoji rizik od razvoja srčane insuficijencije. Ovo treba imati u vidu kada se razmatra kombinovana terapija pioglitazona i humanog insulina. Ako se primjenjuje ova kombinacija, kod pacijenata treba pratiti pojavu znakova i simptoma srčane insuficijencije, povećanja tjelesne težine i edema. Primjenu pioglitazona treba prekinuti ukoliko dođe do bilo kakvog pogoršanja kardioloških simptoma.

Za neke ljekove se zna da ostvaruju interakcije sa metabolizmom glukoze i stoga treba konsultovati ljekara ukoliko se upotrebljavaju drugi ljekovi tokom terapije humanim insulinom (vidjeti odjeljak 4.4). Ljekar mora da uzme u obzir moguće interakcije i od pacijenta sazna koje ljekove, pored humanog insulina, uzima.

Na povećanje potreba za insulinom mogu da utiču ljekovi sa hiperglikemijskim dejstvom, kao što su glukokortikoidi, tiroidni hormoni, hormon rasta, danazol, β2 agonisti (npr. ritodrin, salbutamol, terbutalin), tiazidi.

Na smanjenje potreba za insulinom može da utiče upotreba ljekova sa hipoglikemijskim dejstvom, kao što su oralni hipoglikemici, salicilati (npr. acetilsalicilna kiselina), izvjesni antidepresivi (MAO inhibitori), neki ACE inhibitori (kaptopril, enalapril), blokatori angiotenzin II receptora, neselektivni beta-blokatori i alkohol.

Analozi somatostatina (oktreotid, lanreotid) mogu i da smanje i da povećaju potrebe za insulinom.

Od suštinskog je značaja da trudnica koja prima insulin (insulin-zavisni ili gestacioni dijabetes) bude pod adekvatnom kontrolom tokom cijele trudnoće. U toku I trimestra se potreba za insulinom obično smanjuje, dok se tokom II i III trimestra povećava. Pacijentkinjama sa dijabetesom treba skrenuti pažnju da obavijeste svog ljekara ako su trudne ili namjeravaju da zatrudne.

Pažljivo praćenje kontrole glikemije, kao i opšteg zdravstvenog stanja, kod trudnica sa dijabetesom je od izuzetne važnosti.

Dojiljama sa dijabetesom može biti potrebno podešavanje doze insulina, načina ishrane ili oboje.

Hipoglikemija može da oslabi sposobnost pacijenta da se koncentriše i reaguje. To može da predstavlja rizik u situacijama u kojima su te sposobnosti posebno značajne (npr. upravljanje vozilom ili rukovanje mašinama).

Pacijentima treba savjetovati da preduzmu potrebne mjere predostrožnosti kako bi izbjegli hipoglikemiju u toku vožnje, što je posebno značajno kod pacijenata koji niijsu svjesni upozoravajućih znakova hipoglikemije, kada su simptomi slabije izraženi ili ako imaju česte epizode hipoglikemije. U takvim okolnostima treba razmotriti da li je preporučljivo upravljati vozilom uopšte.

Najčešći neželjeni efekat terapije insulinom kod pacijenata sa dijabetesom je hipoglikemija. Teška hipoglikemija može dovesti do gubitka svijesti i, u ekstremnim slučajevima, smrti. Ne postoji specifična

učestalost javljanja hipoglikemije, pošto je ona rezultat kako doze insulina tako i drugih faktora, npr. načina ishrane i stepena fizičke aktivnosti pacijenta.

Na mjestu aplikovanja injekcije insulina često se može javiti lokalna alergija (>1/100 do < 1/10) u obliku crvenila, otoka i svraba, koja se povlači obično u roku od nekoliko dana ili nedjelja. U nekim slučajevima, za ovu pojavu su odgovorni drugi činioci, npr. iritansi u sredstvima za dezinfekciju kože ili neadekvatan metod aplikovanja injekcije.

Sistemska alergija, koja je veoma rijetka (< 1/10 000) ali potencijalno ozbiljna, je generalizovana alergija na insulin. Može da izazove osip kože cijelog tijela, zadihanost, zviždanje u grudima, pad krvnog pritiska, ubrzan puls ili znojenje. Teški slučajevi generalizovane alergije mogu biti opasni po život. U rijetkim slučajevima teškog oblika alergije na Humulin neophodna je neodložna primjena odgovarajuće terapije. U takvim slučajevima se može pokazati neophodnom promjena insulina ili desenzibilizacija.

Na mjestu aplikovanja injekcije povremeno se može javiti lipodistrofija (1/1000 do <1/100).

Prijavljeni su slučajevi edema tokom terapije insulinom, naročito ako je prethodna loša metabolička kontrola poboljšana intenziviranom insulinskom terapijom.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Specifična definicija predoziranosti insulinom ne postoji, jer su serumske koncentracije glukoze rezultat složenih interakcija između nivoa insulina, raspoložive glukoze i drugih metaboličkih procesa. Hipoglikemija se može javiti kao posljedica viška insulina u odnosu na unos hrane i utrošak energije.

Hipoglikemiju mogu da prate malaksalost, konfuzija, palpitacije, glavobolja, znojenje i povraćanje.

Epizode blage hipoglikemije će reagovati na oralni unos glukoze ili nekog drugog šećera ili zaslađenih proizvoda.

Korigovanje umjereno teške hipoglikemije može se postići intramuskularnom ili supkutanom primjenom glukagona, a potom, kad se pacijent dovoljno oporavi, oralnim unosom ugljenih hidrata. Pacijentima koji ne reaguju na glukagon mora se intravenski dati rastvor glukoze.

Komatoznim pacijentima se glukagon daje intramuskularno ili supkutano. Ipak, ako glukagona nema pri ruci ili ako pacijent ne reaguje na glukagon, mora se dati intravenski rastvor glukoze. Čim pacijent dođe svijesti, mora da dobije obrok.

Produženi unos ugljenih hidrata i nadzor mogu biti neophodni zbog toga što se hipoglikemija može javiti nakon prividnog kliničkog oporavka.

Farmakoterapijska grupa:

Insulini i analozi, parenteralni, brzog dejstva.

ATC kod:

A10AB01

Humulin R je brzo djelujući preparat insulina.

Najvažnije dejstvo insulina je regulacija metabolizma glukoze.

Osim toga, insulini ispoljavaju nekoliko anaboličkih i anti-kataboličkih dejstava na širokom spektru različitih tkiva. U mišićnom tkivu insulini povećavaju sintezu glikogena, masnih kiselina, glicerola i proteina, kao i preuzimanje aminokiselina, dok smanjuju glikogenolizu, glukoneogenezu, ketogenezu, lipolizu, katabolizam proteina i sintezu aminokiselina.

Tipični profil aktivnosti (kriva iskorišćenja glukoze) nakon supkutane injekcije, predstavljen je na grafikonu punom linijom. Varijacije koje pacijent može da ispolji u pogledu vremena nastupanja i/ili intenziteta insulinske aktivnosti, predstavljene su osjenčenom površinom. Individualne razlike će zavisiti od činilaca kao što su veličine doze, temperature mjesta ubrizgavanja i fizičke aktivnosti pacijenta.

571512065Insulinska aktivnost00Insulinska aktivnost231648016510Humulin R00Humulin R20574002366645Vrijeme (u satima)00Vrijeme (u satima)

Farmakokinetika insulina ne odražava metaboličko dejstvo tog hormona. Stoga je ispravnije i korisnije izvršiti analizu iskorišćenja glukoze u krvi (kao što je gore navedeno) kada se razmatra aktivnost insulina.

Humulin R je humani insulin dobijen rekombinantnom tehnologijom. U toku subhroničnih toksikoloških ispitivanja nijesu zabilježeni ozbiljni neželjeni događaji. Odsustvo mutagenog dejstva insulina potvrđeno je čitavim nizom in vitro i in vivo ispitivanja genotoksičnosti.

• m krezol
• glicerol
• voda za injekcije

Za podešavanje pH se koristi hlorovodonična kisjelina i/ili natrijum hidroksid.

Preparat Humulin R ne smije se miješati sa insulinima drugih proizvođača, kao ni sa insulinima životinjskog porijekla.

Neotvoreni lijek

2 godine.

Nakon prvog otvaranja

28 dana.

Neotvoreni ijlek

Čuvati u frižideru na temperaturi od 2°C do 8°C.

Ne zamrzavati. Ne izlagati visokim temperaturama niti direktnoj sunčevoj svjetlosti.

Nakon prvog otvaranja

Posle prvog otvaranja rok upotrebe je 28 dana na temperaturi do 30°C.

Ne čuvati u frižideru.

Ukloniti iglu sa pen aplikatora prilikom čuvanja.

Rastvor je u ulošku koji odgovara zahtevima Ph. Eur za silicijumsko staklo tipa I. Uložak je zatvoren gumenim zatvaračem, koji se sastoji od glave klipa na dnu i zapečaćenog diska na vrhu uloška.

Pakovanje ima 5 uložaka od po 3 ml.

Odlaganje neupotrijebljenog proizvoda ili materijala koji treba odbaciti se obavlja prema važećim propisima.

Vidjeti: Uputstvo za upotrebu / rukovanje ( Dio 4.2 odjeljak c.-Odbacivanje iskorišćenih uložaka i igala).