GENTAMICIN 80mg/2ml rastvor za injekciju

Gentamicin je aminoglikozidni antibiotik sa širokim baktericidnim spektrom dejstva. Aktivan je protiv većine sojeva sljedećih bakterija: Escherichia coli, Klebsiella spp., Proteus spp. (indol negativni i indol pozitivni), Pseudomonas aeruginosa, Staphylococci, Enterobacter spp., Citrobacter spp. i Providencia spp.

Gentamicin injekcije su indikovane u infekcijama urinarnog trakta, respiratornim infekcijama, bakterijemiji,septikemiji, teškim neonatalnim infekcijama i drugim sistemskim infekcijama, čiji su uzročnici osjetljivi mikroorganizmi.

Potrebno je pratiti lokalne vodiče za pravilnu upotrebu antibiotika.

Odrasli:

Teške infekcije: preporučena je primjena 5 mg/kg/dan podjeljeno u više doza u intervalima od 6 do 8 sati. Ukupna dnevna doza može biti povećana ili smanjena ukoliko je potrebno.

Sistemske infekcije: primjenjuje se 3-5 mg/kg/dan podjeljeno u više doza u zavisnosti od težine infekcije, a u skladu sa kliničkim odgovorom ili tjelesnom masom.

Infekcije urogenitalnog trakta: doziranje je kao kod ,,Sistemskih infekcija’’ ili 160 mg jednom dnevno.

Djeca

Kod djece starosti od godinu dana i starije, kao i adolescenata sa normalnom bubrežnom funkcijom

preporučena dnevna doza je 3-6 mg/kg/dan, poželjno u jednoj, po potrebi i u dvije doze.

Kod odojčadi starije od mjesec dana dnevna doza je 4,5-7,5 mg/kg tjelesne mase, poželjno u jednoj, po potrebi i u dvije doze.

Kod novorođenčadi i prevremeno rođenih beba (0-4 nedjelje starosti) dnevna doza je 4-7 mg/kg tjelesne mase. Zbog produženog poluvremena eliminacije, kod novorođenčadi se primjenjuje u jednoj pojedinačnoj dozi.

Stariji pacijenti

Postoje podaci da stariji pacijenti mogu biti osjetljiviji na toksičnost aminoglikozida sa pojavom oštećenja osmog kranijalnog živca ili pojavom renalne disfunkcije. S tim u vezi, potrebno je periodično praćenje nivoa gentamicina u serumu, procjena renalne funkcije ili pojave znakova ototoksičnosti.

Pacijenti sa oštećenom renalnom funkcijom

Kod pacijenata sa oštećenom renalnom funkcijom, preporučene dnevne doze se moraju sniziti i prilagoditi stepenu oštećenja renalne funkcije.

Gentamicin se izlučuje glomerularnom filtracijom, pa je iz tog razloga redukcija doze neophodna ukoliko je oštećena renalna funkcija. Dostupni su nomogrami za izračunavanje doze gentamicina, u zavisnosti od starosti pacijenta, težine i stepena oštećenja bubrežne funkcije. Tabela data u prilogu može biti od koristi prilikom određivanja terapije za odrasle pacijente.

*60 mg ukoliko je tjelesna masa < 60kg. Učestalost doziranja u satima se može izračunati i kada se serumski kreatinin (mg%) pomnoži sa 8 ili u SI jedinicama, kada se serumski kreatinin (μmol/l) podijeli sa 11. Ukoliko se učestalost doziranja određuje na ovaj način, neophodno je mjerenje serumskih koncentracija gentamicina. Maksimalne koncentracije gentamicina se javljaju sat vremena poslije intramuskularne ili intravenske injekcije. Minimalne koncentracije se mjere neposredno prije davanja sljedeće doze. Mjerenje maksimalne koncentracije daje potvrdu o adekvatnom intervalu doziranja i služi za detekciju vrijednosti iznad 10 mg/l,zbog povećanog rizika od ototoksičnosti. Maksimalne koncentracije

ne bi trebale da prelaze 10 mg/l, ali bi trebalo da pređu 4 mg/l, dok bi minimalne koncentracije trebalo da budu manje od 2 mg/l.

Preporučena doza i oprez su identični i kod intramuskularne i kod intravenske primjene. Prilikom intravenske primjene gentamicin bi trebalo da se daje direktno u venu ili kroz sistem za infuziju (tokom najmanje tri minuta). Ukoliko se primjenjuje kao infuzija, ne bi ga trebalo davati duže od 20 minuta, u maksimalno 100ml tečnosti.

Savjet za monitoring:

Preporučljivo je praćenje serumskih koncentracija gentamicina, posebno kod starijih pacijenata,

novorođenčadi ili pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom. Uzorci se uzimaju pri kraju doznog intervala (minimalne koncentracije). Minimalne koncentracije ne bi trebalo da budu više od 2 μg/ml prilikom primjene gentamicina dva puta dnevno, odnosno 1 μg/ml ukoliko se primjenjuje jednom dnevno (vidjeti odjeljak 4.4).

• Preosjetljivost na gentamicin ili bilo koju pomoćnu suspstancu koja ulazi u sastav lijeka
• Miastenija gravis

Da bi se izbjegla pojava neželjenih dejstava, preporučen je kontinuirani monitoring (prije, u toku i posle primjene lijeka) bubrežne funkcije (serumski kreatinin, klirens kreatinina), auditivne i vestibularne funkcije,kao i pokazatelja funkcije jetre i drugih laboratorijskih parametara.

Ototoksičnost

Zabilježena je pojava ototoksičnosti prilikom primjene gentamicina. Grupe u povećanom riziku su pacijenti sa oštećenom bubrežnom funkcijom, odojčad i stariji pacijenti. Iz tog razloga, kod ovih pacijenata je potreban monitoring renalne, auditivne i vestibularne funkcije, kako maksimalne serumske koncentracije gentamicina ne bi prelazile 10 mg/l, a minimalne 2 mg/l (ukoliko se gentamicin daje dva puta dnevno), odnosno 1 mg/l (ukoliko se gentamicin daje u jednoj dnevnoj dozi). Podaci ukazuju da je rizik za pojavu ototoksičnosti i nefrotoksičnosti u vezi sa ukupnom izloženošću lijeku, pa bi trajanje terapije trebalo da bude što kraće moguće. Kod nekih pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom bilo je prolaznog povećanja vrijednosti uree azota u krvi (BUN), koji se obično vraćao na normalne vrijednosti nakon prekida terapije. Značajno je prilagoditi učestalost doziranja stepenu oštećenja bubrežne funkcije.

U trudnoći bi gentamicin trebalo koristiti samo ukoliko ljekar procjeni da je neophodno (vidjeti odjeljak 4.6 Primjena u periodu trudnoće i dojenja).

Gentamicin je potrebno koristiti s oprezom u stanjima gdje postoji mišićna slabost.

U slučajevima izražene gojaznosti, potrebno je praćenje serumske koncentracije gentamicina i ukoliko je potrebna redukcija doze.

Izbjegavati istovremenu primjenu gentamicina sa drugim potencijalno ototoksičnim ili nefrotoksičnim ljekovima. Jaki diuretici, kao etakrinska kiselina i furosemid, potenciraju ototoksičnost, dok amfotericin B,cisplatin i ciklosporin potenciraju nefrotoksičnost.

U prisustvu gentamicina može doći do povećanja nefrotoksičnosti cefalosporina, posebno cefaloridina. Iz tog razloga u slučaju istovremene primjene ovih ljekova potrebno je praćenje stanja bubrežne funkcije.

Aminoglikozidi, uključujući i gentamicin, mogu da indukuju neuromuskularnu blokadu i respiratornu

paralizu kod pacijenata koji su primili miorelaksans (po tipu kurarea) u toku anestezije.

Indometacin potencijalno može dovesti do povećanja koncentracija gentamicina u plazmi kod novorođenčadi.

Istovremena upotreba sa oralnim antikoagulansima može voditi pojačanju hipotrombinemijskog efekta.

Istovremena upotreba gentamicina sa bisfosfonatima može voditi povećanom riziku od hipokalcijemije.

Istovremena primjena gentamicina i toksina botulinusa može dovesti do povećane toksičnosti zbog pojačanja neuromuskularne blokade.

Gentamicin antagonizuje efekat neostigmina ili piridostigmina.

Nema potvrđenih slučajeva da upotreba gentamicina dovodi do intrauterinog oštećenja ploda.

Međutim,imajući u vidu ono što je zajedničko za većinu ljekova koji prolaze kroz placentu, upotrebu u trudnoći je potrebno razmotriti samo u životno ugrožavajućim situacijama kada očekivana korist prevazilazi potencijalni rizik. Ukoliko odojče nema gastrointestinalno zapaljenje, malo je vjerovatno da gentamicin iz mlijeka može dovesti do značajnog porasta serumskih koncentracija gentamicina kod bebe.

Nije poznato da gentamicin utiče na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama.

Neželjena dejstva uključuju oštećenje vestibularnog živca ili gubitak sluha, posebno poslije izlaganja

ototoksičnim ljekovima ili u slučaju postojanja renalne disfunkcije. Povremeno se mogu javiti nefrotoksičnost (obično reverzibilna) i akutna bubrežna insuficijencija, preosjetljivost, anemija, krvne diskrazije, purpura, stomatitis, konvulzije i poremećaj funkcije jetre.

Rijetko se javljaju hipomagnezijemija usled produžene terapije i kolitis kao posljedica primjene antibiotika.

Prijavljeni su i slučajevi mučnine, povraćanja i ospe.

Veoma rijetko je bilo slučajeva centralne neurotoksičnosti, uključujući encefalopatiju, konfuziju, letargiju, depresiju i pojavu halucinacija.

Periferna neuropatija - nepoznata je učestalost ispoljavanja.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Hemodijaliza i peritoneumska dijaliza pomažu u uklanjanju gentamicina iz krvi, s tim da je hemodijaliza

efikasnija. Intravenska primjena soli kalcijuma koristi se za uklanjanje neuromuskularne blokade uzrokovane gentamicinom.

Farmakoterapijska grupa: Antibiotici za sistemsku upotrebu

ATC kod: J01GB03

Gentamicin je mješavina antibiotika dobijena iz aktinomicete Micromonospora purpurea. Baktericidan je i ima jaču antibakterijsku aktivnost nego streptomicin, neomicin ili kanamicin.

Gentamicin na nekoliko načina utiče na ćeliju osjetljive bakterije. Utiče na integritet ćelijske membrane i

metabolizam RNK, ali se kao najznačajni navodi uticaj inhibicije proteinske sinteze na nivou 30s

ribozomalne subjedinice.

Gentamicin se ne resorbuje lako iz gastrointestinalnog trakta. U 70-85% se vezuje za albumine plazme i oko 90% se izlučuje u nepromjenjenom obliku u urinu. Poluvrijeme eliminacije je 2 do 3 sata.

Efektivne koncentracije lijeka u plazmi su 4-8 μg/ml.

Volumen distribucije je 0,3 l/kg.

Konstanta brzine eliminacije je:

0,02 h-1 kod pacijenata sa anurijom*

0.30 h-1 kod pacijenata sa očuvanom bubrežnom funkcijom.

* Iz tih razloga kod pacijenata sa anurijom potreban je oprez nakon primjene inicijalne doze i svako sljedeće doziranje treba da bude redukovano u skladu sa serumskom koncentracijom gentamicina.

Pedijatrijska populacija-nedonoščad i novorođenčad

Distribucija

Volumen distribucije gentamicina je ekvivalentan volumenu ekstracelularne tečnosti. Kod novorođenčadi voda čini 70 do 75% ukupne tjelesne mase, u poređenju sa odraslima kod kojih sačinjava 50-55%. Odjeljak ekstracelularne tečnosti je veći (40% tjelesne mase u poređenju sa 25% kod odraslih). To utiče na volumen distribucije gentamicina po kilogramu tjelesne mase, koji se smanjuje s godinama i iznosi od 0,5 do 0,7 l/kg kod nedonoščadi do 0.25 l/kg kod adolescenata. Veći volumen distribucije po kilogramu tjelesne mase znači da je za postizanje željene maksimalne koncentracije potrebno primjeniti veću dozu lijeka po kilogramu tjelesne mase.

Eliminacija

Gentamicin se ne metaboliše i izlučuje se u nepromjenjenom obliku u mikrobiološki aktivnoj formi uglavnom preko bubrega. Kod pacijenata sa normalnom bubrežnom funkcijom poluvrijeme eliminacije iznosi 2-3 sata. Kod nedonoščadi je brzina eliminacije smanjena zbog nezrelosti bubrežne funkcije.

Prosječno poluvrijeme eliminacije kod nedonoščadi starosti od 26 do 34 gestacijske nedjelje je približno 8 sati,u poređenju sa 6,7 sati kod starosti od 35 do 37 gestacijskih nedjelja.

Vrijednosti klirensa rastu sa 0,05 l/h kod nedonoščadi starosti 27 gestacijskih nedjelja, do 0,2 l/h kod

novorođenčadi starosti 40 gestacijskih nedjelja.

Nema značajnih pretkliničkih podataka o bezbjednosti lijeka.

• dinatrijum edetat
• natrijum metabisulfit (E223)
• propilenglikol
• metilparahidroksibenzoat (E218)
• propilparahidroksibenzoat (E216)
• voda za injekcije.

Gentamicin ne smije da se mješa sa drugim ljekovima. Gentamicin je inkompatibilan u smješi sa penicilinima,cefalosporinima, eritromicinom, heparinima i natrijum bikarbonatom*. Razblaživanje u tijelu otklanja opasnost od fizičke ili hemijske inkompatibilnosti i omogućava istovremeno davanje sa pomenutim ljekovima bilo kao bolus injekcija u sistem za infuziju ili davanjem na različita injekciona mjesta. U slučaju karbenicilina, potrebno je davati ljekove na različitim injekcionim mjestima.

*Prilikom mješanja dva rastvora može doći do oslobađanja ugljen dioksida, koji se obično rastvara, ali u

određenim okolnostima može doći do formiranja mjehurića.

4 (četiri) godine.

Čuvati na temperaturi do 25° C, u originalnom pakovanju.

Ampula od bezbojnog stakla tip I, 2 ml.

5 ampula je upakovano u PVC/aluminijumski blister.

Kartonska kutija sa 10 ampula.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

Lijek Gentamicin sadrži aktinu supstancu gentamicin. Pripada grupi antibiotika koji se nazivaju

aminoglikozidi. Koristi se u terapiji infekcija uzrokovanih bakterijama:

• Infekcije urinarnog trakta (uključujući Vaše bubrege ili bešiku)
• Infekcije disajnih puteva (uključujući Vaša pluća)
• Infekcije krvi (uključuje stanje koje se zove bakterijemija ili septikemija).

Lijek GENTAMICIN ne smijete koristiti ako:

• imate mijasteniju gravis (slabost mišića).
• ste alergični (preosjetljivi) na gentamicin ili na neku pomoćnu supstancu lijeka (vidjeti odjeljak 6. Dodatne informacije).
• ste preosjetljivi na druge aminoglikozidne antibiotike. Znaci alergijske reakcije mogu biti ospa, otežano gutanje, otežano disanje, otok usana, lica, grla i otok jezika.

Ako niste sigurni da li se bilo šta od navedenog odnosi na vas, razgovarajte sa ljekarom ili farmaceutom prije primjene lijeka Gentamicin.

Kada primate lijek GENTAMICIN, posebno vodite računa:

• ukoliko ste trudni, postoji mogućnost da ostanete trudni ili mislite da ste trudni
• ukoliko dojite (vidjeti odjeljak’’Primjena lijeka GENTAMICIN u periodu trudnoće i dojenja’’)
• ako imate mišićnu slabost
• ako ste jako gojazni
• ako imate problema sa bubrezima, stariji ste od 65 godina ili je dijete koje treba da primi lijek mlađe od 1 godine. Kod ovih pacijenata ljekar će s posebnim oprezom davati lijek da bi se spriječilo eventualno oštećenje sluha. Ukoliko postoji potreba, ljekar može provjeriti Vaš sluh, centar za ravnotežu, funkciju bubrega i količinu gentamicina u krvi.

Ukoliko niste sigurni da li se nešto od pomenutog odnosi na Vas, konsultujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije nego uzmete lijek Gentamcin.

Primjena drugih ljekova

Kažite svom ljekaru ili farmaceutu ako koristite, ili ste do nedavno koristili bilo koji drugi lijek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta i biljne ljekove. To je važno iz razloga što lijek GENTAMICIN može uticati na druge ljekove, ali i drugi ljekovi mogu uticati na efekat lijeka GENTAMICIN.

Posebno obavijestite Vašeg ljekara ukoliko uzimate neki od sljedećih ljekova:

• ljekovi koji sprečavaju zgrušavanje krvi, kao što je varfarin
• diuretike (ljekove za izbacivanje viška tečnosti), kao etakrinska kiselina i furosemid.
• amfotericin B (lijek za liječenje gljivičnih infekcija)
• antibiotike kao što su cefalosporini (posebno cefaloridin)
• ciklosporin (lijek koji se koristi za inhibiciju imunog odgovora)
• neostigmin i piridostigmin (ljekovi za liječenje miastenije gravis)
• mišićni relaksansi (ljekovi za opuštanje mišića)-ponekad se koriste za vrijeme operacija koje zahtijevaju primjenu anestetika
• indometacin (za liječenje bola i zapaljenja)
• bisfosfonati (ljekovi za terapiju osteoporoze)
• cisplatin (lijek za liječenje tumora)
• toksin botulinusa (koji se koristi za izvjesne neuromuskularne poremećaje i u kozmetičke svrhe).

Ovi ljekovi mogu biti uzrok češćeg javljanja pojedinih neželjenih dejstava (Vidi poglvlje 4 Moguća neželjena dejstva).

Primjena lijeka GENTAMICIN u periodu trudnoće i dojenja

Prije nego što počnete da koristite neki lijek, posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Recite Vašem ljekaru ukoliko ste trudni, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću. Ovaj lijek ne bi trebalo da se koristi u trudnoći.

Ukoliko dojite ili planirate da dojite, posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije upotrebe lijeka.

Uticaj lijeka GENTAMICIN na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Lijek GENTAMICIN ne utiče na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka GENTAMICIN

U sastav lijeka GENTAMICIN rastvor za injekcije ulazi natrijum metabisulfit (E223) koji rijetko može izazvati teške alergijske reakcije i bronhospazam.

U sastav lijeka GENTAMICIN rastvor za injekcije ulaze i metilparahidroksibenzoat (E218) i

propilparahidroksibenzoat (E216) koji mogu izazvati alergijske reakcije, čak i odložene, a izuzetno i bronhospazam.

Gentamicin rastvor za injekcije će Vam dati medicinsko osoblje iz razloga što se primjenjuje u vidu injekcije ili infuzije.

Ljekar će odrediti koliku dozu lijeka treba da primite u zavisnosti od Vaše tjelesne mase, vrste infekcije i drugih bolesti ukoliko ih imate. Analiza krvi Vam može biti urađena da bi se provjerilo da li je doziranje odgovarajuće.

Odrasli

Uobičajena dnevna doza kod odraslih je 3-5 mg lijeka po kilogramu tjelesne mase.

Dijeli se u više doza u intervalima od 6 do 8 sati.

Dnevna doza može biti povećana ili smanjena u zavisnosti od vaše bolesti.

Djeca

Djeca starosti od godinu dana i starija

Preporučena dnevna doza je 3-6 mg/kg tjelesne mase poželjno u jednoj, ili podijeljeno u dvije doze.

Odojčad od 4 nedjelje do 1 godine

Dnevna doza je 4,5-7,5 mg/kg tjelesne mase poželjno u jednoj, ili podijeljeno u dvije doze.

Novorođenčad i nedonoščad (0-4 nedelje starosti)

Dnevna doza je 4-7 mg/kg tjelesne mase. Primjenjuje se u jednoj pojedinačnoj dozi.

Ako ste primili više lijeka GENTAMICIN nego što bi trebalo

Ovaj lijek će Vam davati medicinsko osoblje. Stoga je malo vjerovatno da primite manju ili veću dozu lijeka od propisane. Ukoliko imate neka pitanja, obratite se Vašem ljekaru.

Ako ste zaboravili da primite lijek GENTAMICIN

Ovaj lijek će Vam davati medicinsko osoblje. Iz tog razloga je malo vjerovatno da nećete dobiti lijek na vrijeme. Ukoliko ipak mislite da niste dobili lijek na vrijeme, obratite se Vašem ljekaru.

Ako naglo prestanete da primate lijek GENTAMICIN

Važno je da se lijek GENTAMICIN prima onoliko dugo koliko je odredio ljekar. Čak i ukoliko se budete bolje osjećali, potrebno je liječenje sprovesti do kraja. Ukoliko ranije prekinete primjenu lijeka, infekcija Vam se može pogoršati.

Kao i u slučaju primjene drugih ljekova, primjena lijeka GENTAMICIN može dovesti do pojave neželjenih dejstava, mada se ona neće javiti kod svih.

Ukoliko primijetite neko od niže navedenih neželjenih dejstava, što je prije moguće se javite Vašem ljekaru ili medicinskoj sestri.

• Problemi sa ušima: ovi problemi se mogu javiti, jer lijek GENTAMICIN ponekada može oštetiti sluh, naročito ukoliko imate oštećenu funkciju bubrega.

Znaci toga mogu biti:

- poremećaj ravnoteže

- vrtoglavica

- oslabljen sluh.

• Problemi sa bubrezima: ukoliko primijetite bilo šta neobično prilikom mokrenja, kao na primjer:

- bilo kakav znak prisustva krvi u mokraći

- smanjenu količinu mokraće od uobičajene.

• Problemi sa nervima ili mišićima:

- ukoliko imate neuobičajene teškoće sa kretanjem, koje se prije nisu javljale

- ukoliko imate osjećaj slabosti ili umora, koji nije uobičajen

- ukoliko imate bilo kakve teškoće sa disanjem koje se prije nisu javljale

- utrnulost, slabost i bol u rukama i nogama (periferna neuropatija).

Ukoliko niste sigurni da li se nešto od gore navedenog odnosi na Vas, porazgovarajte sa Vašim ljekarom ili medicinskom sestrom.

Ukoliko neko od niže navedenih neželjenih dejstava postane ozbiljno ili traje duže od nekoliko dana, javite se Vašem ljekaru ili medicinskoj sestri. Recite im i ukoliko Vam se javi neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu.

• Alergijske reakcije (reakcije preosjetljivosti), kao što su koprivnjača ili otežano disanje;

• glavobolja;

• osjećaj umora;

• ljubičaste ili crvenkasto-braonkaste promjene po koži;

• rane (ulkusi) po ustima;

• mučnina ili povraćanje;

• ospa;

• krvavi prolivi;

• napadi ili konvulzije;

• konfuzija (zbunjenost);

• depresija;

• halucinacije (priviđanja) ili gubitak pamćenja.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete

prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Čuvati van domašaja i vidokruga djece!

Rok upotrebe:

4 (četiri) godine.

Nemojte koristiti lijek GENTAMICIN poslije isteka roka naznačenog na pakovanju. Rok upotrebe ističe

poslednjeg dana navedenog mjeseca.

Čuvanje:

Čuvati na temperaturi do 25○ C, u originalnom pakovanju.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Pitajte svog farmaceuta kako da otklonite ljekove koji Vam više nisu potrebni. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek GENTAMICIN

Aktivne supstance su:

1 ampula (2 ml) sadrži:

gentamicin 80 mg

(u obliku gentamicin sulfata)

Ostali sastojci su: dinatrijum edetat; natrijum metabisulfit (E223); propilenglikol; metilparahidroksibenzoat (E218); propilparahidroksibenzoat (E216) i voda za injekcije.

Kako izgleda lijeka Gentamicin i sadržaj pakovanja:

Bistar, bezbojan do slabožut rastvor.

Ampula od bezbojnog stakla tip I, 2 ml.

5 ampula je upakovano u PVC/aluminijumski blister.

Kartonska kutija sa 10 ampula.

Nosilac dozvole:

Hemofarm AD Vršac PJ Podgorica

8 marta 55a, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Hemofarm A.D., Beogradski put bb, 26300 Vršac, Republika Srbija

Ovo uputstvo je poslednji put odobreno

Februar, 2016. godine

Režim izdavanja lijeka: Ograničen recept.

Broj i datum dozvole:

GENTAMICIN, rastvor za injekciju, 80 mg/2ml, ampula, 10 x 2 ml: 2030/16/117 – 2118 od 02.02.2016. godine

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije su namenjene isključivo zdravstvenim stručnjacima

Terapijske indikacije

Gentamicin je aminoglikozidni antibiotik sa širokim baktericidnim spektrom dejstva. Aktivan je protiv većine sojeva sljedećih bakterija: Escherichia coli, Klebsiella spp., Proteus spp. (indol negativni i indol pozitivni), Pseudomonas aeruginosa, Staphylococci, Enterobacter spp., Citrobacter spp. i Providencia spp.

Gentamicin injekcije su indikovane u infekcijama urinarnog trakta, respiratornim infekcijama, bakterijemiji, septikemiji, teškim neonatalnim infekcijama i drugim sistemskim infekcijama, čiji su uzročnici osjetljivi mikroorganizmi.

Potrebno je pratiti lokalne vodiče za pravilnu upotrebu antibiotika.

Doziranje i način primene

Odrasli:

Teške infekcije: preporučena je primjena 5 mg/kg/dan podjeljeno u više doza u intervalima od 6 do 8 sati. Ukupna dnevna doza može biti povećana ili smanjena ukoliko je potrebno.

Sistemske infekcije: primjenjuje se 3-5 mg/kg/dan podjeljeno u više doza u zavisnosti od težine infekcije, a u skladu sa kliničkim odgovorom ili tjelesnom masom.

Infekcije urogenitalnog trakta: doziranje je kao kod ,,Sistemskih infekcija’’ ili 160 mg jednom dnevno.

Djeca

Kod djece starosti od godinu dana i starije, kao i adolescenata sa normalnom bubrežnom funkcijom

preporučena dnevna doza je 3-6 mg/kg/dan, poželjno u jednoj, po potrebi i u dvije doze.

Kod odojčadi starije od mjesec dana dnevna doza je 4,5-7,5 mg/kg tjelesne mase, poželjno u jednoj, po potrebi i u dvije doze.

Kod novorođenčadi i prevremeno rođenih beba (0-4 nedjelje starosti) dnevna doza je 4-7 mg/kg tjelesne mase. Zbog produženog poluvremena eliminacije, kod novorođenčadi se primjenjuje u jednoj pojedinačnoj dozi.

Stariji pacijenti

Postoje podaci da stariji pacijenti mogu biti osjetljiviji na toksičnost aminoglikozida sa pojavom oštećenja osmog kranijalnog živca ili pojavom renalne disfunkcije. S tim u vezi, potrebno je periodično praćenje nivoa gentamicina u serumu, procena renalne funkcije ili pojave znakova ototoksičnosti.

Pacijenti sa oštećenom renalnom funkcijom

Kod pacijenata sa oštećenom renalnom funkcijom, preporučene dnevne doze se moraju sniziti i prilagoditi stepenu oštećenja renalne funkcije.

Gentamicin se izlučuje glomerularnom filtracijom, pa je iz tog razloga redukcija doze neophodna ukoliko je oštećena renalna funkcija. Dostupni su nomogrami za izračunavanje doze gentamicina, u zavisnosti od starosti pacijenta, težine i stepena oštećenja bubrežne funkcije. Tabela data u prilogu može biti od koristi prilikom određivanja terapije za odrasle pacijente.

*60 mg ukoliko je tjelesna masa < 60kg. Učestalost doziranja u satima se može izračunati i kada se serumski kreatinin (mg%) pomnoži sa 8 ili u SI jedinicama, kada se serumski kreatinin (μmol/l) podijeli sa 11. Ukoliko se učestalost doziranja određuje na ovaj način, neophodno je mjerenje serumskih koncentracija gentamicina.Maksimalne koncentracije gentamicina se javljaju sat vremena poslije intramuskularne ili intravenske injekcije. Minimalne koncentracije se mjere neposredno prije davanja sljedeće doze. Mjerenje maksimalne koncentracije daje potvrdu o adekvatnom intervalu doziranja i služi za detekciju vrijednosti iznad 10 mg/l, zbog povećanog rizika od ototoksičnosti. Maksimalne koncentracije ne bi trebale da prelaze 10 mg/l, ali bi trebalo da pređu 4 mg/l, dok bi minimalne koncentracije trebalo da budu manje od 2 mg/l.

Preporučena doza i oprez su identični i kod intramuskularne i kod intravenske primjene. Prilikom intravenske primjene gentamicin bi trebalo da se daje direktno u venu ili kroz sistem za infuziju (tokom najmanje tri minuta). Ukoliko se primjenjuje kao infuzija, ne bi ga trebalo davati duže od 20 minuta, u maksimalno 100ml tečnosti.

Savjet za monitoring:

Preporučljivo je praćenje serumskih koncentracija gentamicina, posebno kod starijih pacijenata,

novorođenčadi ili pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom. Uzorci se uzimaju pri kraju doznog intervala (minimalne koncentracije). Minimalne koncentracije ne bi trebalo da budu više od 2 μg/mL prilikom primjene gentamicina dva puta dnevno, odnosno 1 μg/mL ukoliko se primjenjuje jednom dnevno (vidjeti odjeljak 4.4).

Kontraindikacije

• Preosjetljivost na gentamicin ili bilo koju pomoćnu suspstancu koja ulazi u sastav lijeka
• Miastenija gravis

Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi lijeka

Da bi se izbjegla pojava neželjenih dejstava, preporučen je kontinuirani monitoring (prije, u toku i poslije

primjene lijeka) bubrežne funkcije (serumski kreatinin, klirens kreatinina), auditivne i vestibularne funkcije,

kao i pokazatelja funkcije jetre i drugih laboratorijskih parametara.

Zabilježena je pojava ototoksičnosti prilikom primjene gentamicina. Grupe u povećanom riziku su pacijenti sa oštećenom bubrežnom funkcijom, odojčad i stariji pacijenti. Iz tog razloga, kod ovih pacijenata je potreban monitoring renalne, auditivne i vestibularne funkcije, kako maksimalne serumske koncentracije gentamicina ne bi prelazile 10 mg/l, a minimalne 2 mg/l (ukoliko se gentamicin daje dva puta dnevno), odnosno 1 mg/l (ukoliko se gentamicin daje u jednoj dnevnoj dozi). Podaci ukazuju da je rizik za pojavu ototoksičnosti i nefrotoksičnosti u vezi sa ukupnom izloženošću lijeku, pa bi trajanje terapije trebalo da bude što kraće moguće. Kod nekih pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom bilo je prolaznog povećanja vrijednosti uree azota u krvi (BAN), koji se obično vraćao na normalne vrijednosti nakon prekida terapije. Značajno je prilagoditi učestalost doziranja stepenu oštećenja bubrežne funkcije.

U trudnoći bi gentamicin trebalo koristiti samo ukoliko ljekar procijeni da je neophodno (vidjeti odjeljak 4.6 Primjena u periodu trudnoće i dojenja).

Gentamicin je potrebno koristiti s oprezom u stanjima gdje postoji mišićna slabost.

U slučajevima izražene gojaznosti, potrebno je praćenje serumske koncentracije gentamicina i ukoliko je

potrebna redukcija doze.

Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija

Izbjegavati istovremenu primjenu gentamicina sa drugim potencijalno ototoksičnim ili nefrotoksičnim ljekovima. Jaki diuretici, kao etakrinska kiselina i furosemid, potenciraju ototoksičnost, dok amfotericin B, cisplatin i ciklosporin potenciraju nefrotoksičnost.

U prisustvu gentamicina može doći do povećanja nefrotoksičnosti cefalosporina, posebno cefaloridina. Iz tog razloga u slučaju istovremene primjene ovih ljekova potrebno je praćenje stanja bubrežne funkcije.

Aminoglikozidi, uključujući i gentamicin, mogu da indukuju neuromuskularnu blokadu i respiratornu

paralizu kod pacijenata koji su primili miorelaksans (po tipu kurarea) u toku anestezije.

Indometacin potencijalno može dovesti do povećanja koncentracija gentamicina u plazmi kod novorođenčadi.

Istovremena upotreba sa oralnim antikoagulansima može voditi pojačanju hipotrombinemijskog efekta.

Istovremena upotreba gentamicina sa bisfosfonatima može voditi povećanom riziku od hipokalcijemije.

Istovremena primjena gentamicina i toksina botulinusa može dovesti do povećane toksičnosti zbog pojačanja neuromuskularne blokade.

Gentamicin antagonizuje efekat neostigmina ili piridostigmina.

Primjena u periodu trudnoće i dojenja

Nema potvrđenih slučajeva da upotreba gentamicina dovodi do intrauterinog oštećenja ploda.

Međutim, imajući u vidu ono što je zajedničko za većinu ljekova koji prolaze kroz placentu, upotrebu u trudnoći je potrebno razmotriti samo u životno ugrožavajućim situacijama kada očekivana korist prevazilazi potencijalni rizik. Ukoliko odojče nema gastrointestinalno zapaljenje, malo je vjerovatno da gentamicin iz mlijeka može dovesti do značajnog porasta serumskih koncentracija gentamicina kod bebe.

Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama

Nije poznato da gentamicin utiče na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama.

Neželjena dejstva

Neželjena dejstva uključuju oštećenje vestibularnog živca ili gubitak sluha, posebno poslije izlaganja

ototoksičnim ljekovima ili u slučaju postojanja renalne disfunkcije. Povremeno se mogu javiti nefrotoksičnost (obično reverzibilna) i akutna bubrežna insuficijencija, preosjetljivost, anemija, krvne diskrazije, purpura, stomatitis, konvulzije i poremećaj funkcije jetre.

Rijetko se javljaju hipomagnezijemija usljed produžene terapije i kolitis kao posljedica primjene antibiotika.

Prijavljeni su i slučajevi mučnine, povraćanja i ospe.

Veoma rijetko je bilo slučajeva centralne neurotoksičnosti, uključujući encefalopatiju, konfuziju, letargiju, depresiju i pojavu halucinacija.

Periferna neuropatija – nepoznata je učestalost ispoljavanja.

Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti

Hemodijaliza i peritoneumska dijaliza pomažu u uklanjanju gentamicina iz krvi, s tim da je hemodijaliza

efikasnija. Intravenska primjena soli kalcijuma koristi se za uklanjanje neuromuskularne blokade uzrokovane gentamicinom.

Inkompatibilnost

Gentamicin ne smije da se mješa sa drugim ljekovima. Gentamicin je inkompatibilan u smješi sa penicilinima,cefalosporinima, eritromicinom, heparinima i natrijum bikarbonatom*. Razblaživanje u tijelu otklanja opasnost od fizičke ili hemijske inkompatibilnosti i omogućava istovremeno davanje sa pomenutim ljekovima bilo kao bolus injekcija u sistem za infuziju ili davanjem na različita injekciona mjesta. U slučaju karbenicilina, potrebno je davati ljekove na različitim injekcionim mjestima.

*Prilikom mješanja dva rastvora može doći do oslobađanja ugljen dioksida, koji se obično rastvara, ali u

određenim okolnostima može doći do formiranja mjehurića.

Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primjene leka (i druga

uputstva za rukovanje lijekom)

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.