ERTAPENEM APTAPHARMA 1g prašak za koncentrat za rastvor za infuziju

Terapija

Lijek Ertapenem AptaPharma je indikovan kod pedijatrijskih pacijenata (uzrasta 3 mjeseca do 17 godina) i odraslih za terapiju sljedećih infekcija kada su uzrokovane bakterijama za koje je poznato ili je veoma vjerovatno da su osjetljive na ertapenem i kada je potrebna parenteralna terapija (vidjeti djelove 4.4 i 5.1):

• intraabdominalne infekcije
• vanbolnički stečena pneumonija
• akutne infekcije u ginekologiji
• infekcije kože i mekih tkiva kod dijabetesnog stopala (vidjeti dio 4.4)

Prevencija

Lijek Ertapenem AptaPharma je indikovan kod odraslih pacijenata u profilaksi infekcije na mjestu operativnog zahvata nakon elektivne kolorektalne hirurške intervencije (vidjeti dio 4.4).

Potrebno je uzeti u obzir zvanične preporuke o pravilnoj upotrebi antibakterijskih ljekova.

Doziranje

Terapija

Odrasli i adolescenti (uzrasta od 13 do 17 godina): doza lijeka Ertapenem AptaPharma je 1 gram (g) jednom dnevno, intravenski (vidjeti dio 6.6).

Odojčad i djeca (uzrasta od 3 mjeseca do 12 godina): doza lijeka Ertapenem AptaPharma je 15 mg/kg dva puta dnevno (ukupna dnevna doza ne smije da bude veća od 1 g), intravenski (vidjeti dio 6.6).

Prevencija

Odrasli: za prevenciju infekcije na mjestu operativnog zahvata nakon elektivne kolorektalne hirurške intervencije, preporučena doza je 1 g u obliku jednokratne intravenske doze koju treba završiti unutar 1 sata prije hirurške incizije.

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost lijeka Ertapenem AptaPharma kod djece uzrasta do 3 mjeseca nijesu još ustanovljene. Nema dostupnih podataka.

Oštećenje funkcije bubrega

Lijek Ertapenem AptaPharma se može primjenjivati za terapiju kod odraslih pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega. Kod pacijenata čiji je klirens kreatinina > 30 ml/min/1,73 m2 nije potrebno prilagođavati dozu. Nema dovoljno podataka o bezbjednosti i efikasnosti ertapenema kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega da bi mogle da se ustanove preporuke za doziranje. Zbog toga ertapenem ne treba davati ovim pacijentima (vidjeti dio 5.2). Nema dostupnih podataka o primeni lijeka kod djece i adolescenata sa ošećenjem funkcije bubrega.

Pacijenti na hemodijalizi

Nema dovoljno podataka o bezbjednosti i efikasnosti ertapenema kod pacijenata koji su na hemodijalizi da bi mogle da se ustanove preporuke za doziranje. Zbog toga ertapenem ne treba davati ovim pacijentima.

Oštećenje funkcije jetre

Ne preporučuje se prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 5.2).

Stariji pacijenti

Starijim pacijentima treba dati preporučenu dozu lijeka Ertapenem AptaPharma, osim u slučajevima teškog oštećenja funkcije bubrega (vidjeti dio Oštećenje funkcije bubrega).

Način primjene

Intravenska primjena: lijek Ertapenem AptaPharma se primjenjuje putem intravenske infuzije u trajanju od 30 minuta.

Terapija lijekom Ertapenem AptaPharma obično traje od 3 do 14 dana, ali može da varira u zavisnosti od vrste i težine infekcije, kao i od uzročnog patogena. Kada je to klinički indikovano, moguć je prelazak na terapiju odgovarajućim oralnim antibiotikom ukoliko se uoči kliničko poboljšanje.

Boja rastvora lijeka Ertapenem AptaPharma može da varira od bezbojne do svijetlo žute.

Za uputstvo o pripremi lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.

•Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

•Preosjetljivost na bilo koji drugi karbapenemski antibiotik.

•Težak oblik preosjetljivosti (na primjer anafilaktička reakcija; teški oblici promjena na koži) na bilo koji drugi beta-laktamski antibiotik (na primjer na peniciline ili cefalosporine).

Preosjetljivost

Kod pacijenata na terapiji beta-laktamskim antibioticima prijavljene su ozbiljne reakcije preosjetljivosti

(anafilaktičke reakcije) koje su u nekim slučajevima imale smrtni ishod. Vjerovatnije je da će se ove reakcije ispoljiti kod pacijenata kod kojih u anamnezi postoji osjetljivost na više alergena. Prije započinjanja terapije ertapenemom potrebno je pažljivo ispitati pacijente o prethodnim reakcijama preosjetljivosti koje su imali na peniciline, cefalosporine, druge betalaktame i druge alergene (vidjeti dio 4.3). Ukoliko dođe do pojave alergijske reakcije na ertapenem (vidjeti dio 4.8), odmah treba prekinuti terapiju. Ozbiljne anafilaktičke reakcije zahtijevaju preduzimanje hitnih medicinskih mjera.

Superinfekcija

Kao i kod drugih antibiotika, produžena upotreba ertapenema može dovesti do prekomjernog rasta neosjetljivih mikroorganizama. Od izuzetne važnosti je stalno praćenje stanja pacijenta. Ukoliko tokom

terapije dođe do pojave superinfekcije, potrebno je preduzeti odgovarajuće mjere.

Kolitis povezan sa primjenom antibiotika

Kolitis uzrokovan primjenom antibiotika i pseudomembranozni kolitis su primijećeni kod gotovo svih

antibiotika, uključujući i ertapenem, a mogu da se kreću u opsegu od blagog do životno ugrožavajućeg. Zbog toga je veoma važno uzeti u obzir ovu dijagnozu kod pacijenata kod kojih se pojavi dijareja nakon primjene antibiotika. Treba razmotriti prekid terapije lijekom Ertapenem AptaPharma i primjenu ljekova sa specifičnim dejstvom na Clostridium difficile. Ne smiju se davati ljekovi koji inhibiraju peristaltiku.

Konvulzije

Tokom kliničkih ispitivanja kod odraslih pacijenata koji su primali ertapenem (u dozi od 1 g jednom dnevno) zabilježeni su slučajevi konvulzija. Konvulzije su se pojavile tokom same terapije ili tokom 14-dnevnogperioda praćenja. Do konvulzija je uglavnom došlo kod starijih pacijenata, kao i kod pacijenata sa prethodnim poremećajima centralnog nervnog sistema (na primjer lezije na mozgu ili konvulzije u anamnezi) i/ili kompromitovanom funkcijom bubrega. Slična opažanja zabilježena su i nakon stavljanja lijeka u promet.

Istovremena primjena sa valproinskom kiselinom

Istovremena primjena ertapenema i valproinske kiseline/natrijum valproata se ne preporučuje (vidjeti dio 4.5).

Suboptimalna izloženost

Na osnovu raspoloživih podataka ne može se isključiti mogućnost da u rijetkim slučajevima, kod hirurških intervencija koje traju duže od 4 sata, pacijent može biti izložen suboptimalnim koncentracijama ertapenema, a samim tim i riziku za mogući neuspjeh terapije. Zbog toga je potreban oprez u ovakvim rijetkim slučajevima.

Razmatranja o upotrebi kod određenih populacija

Iskustvo o primjeni ertapenema u terapiji teških infekcija je ograničeno. U kliničkim studijama, koje su se bavile ispitivanjem terapije vanbolnički stečene pneumonije kod odraslih pacijenata, 25% evaluiranih

pacijenata liječenih ertapenemom, imalo je težak oblik bolesti (definiše se kao indeks težine pneumonije > III). U kliničkom ispitivanju liječenja akutnih ginekoloških infekcija, 26% evaluiranih odraslih pacijentkinja liječenih ertapenemom, imalo je težak oblik infekcije (što se definiše kao povišena tjelesna temperatura ≥ 39oC i/ili bakteremija), deset pacijentkinja je imalo bakteremiju. Među evaluiranim odraslim pacijentima, koji su u jednoj kliničkoj studiji primali ertapenem za terapiju intraabdominalnih infekcija, njih 30% su imali generalizovani peritonitis, a 39% infekcije drugih organa osim slijepog crijeva, uključujući želudac, dvanaestopalačno crijevo, tanko crijevo, debelo crijevo i žučnu kesu.

Broj evaluiranih pacijenata koji su pri uključivanju u ispitivanje imali rezultat ≥ 15 prema sistemu APACHE II, bio je ograničen, tako da efikasnost kod ovih pacijenata nije utvrđena.

Efikasnost lijeka Ertapenem AptaPharma u terapiji vanbolnički stečene pneumonije uzrokovane penicilin-rezistentnim Streptococcus pneumoniae nije utvrđena.

Efikasnost ertapenema u terapiji infekcija dijabetesnog stopala sa istovremenim osteomijelitisom nije

utvrđena.

Iskustva sa primjenom ertapenema kod djece uzrasta ispod dvije godine su ograničena. U ovoj starosnoj grupi potrebno je obratiti posebnu pažnju na to da se ustanovi osjetljivost uzročnog mikroorganizma na ertapenem.

Nema dostupnih podataka o primjeni lijeka kod djece uzrasta do 3 mjeseca.

Encefalopatija

Tokom primjene ertapenema prijavljena je encefalopatija (vidjeti dio 4.8). Ako se sumnja na encefalopatiju izazvanu ertapenemom (npr. mioklonus, konvulzije, promijenjeno stanje svijesti, smanjen nivo svijesti), potrebno je razmotriti prekid primjene ertapenema. Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega izloženi su većem riziku od encefalopatije uzrokovane ertapenemom pa i oporavak može biti dugotrajan.

Ekscipijensi

Ovaj lijek sadrži približno 137 mg natrijuma po bočici od 1, što odgovara 7% SZO preporučene maksimalne dnevne količine unosa koja iznosi 2 g natrijuma za odraslu osobu.

Interakcije izazvane inhibicijom klirensa ljekova posredovanog P-glikoproteinom ili CYP enzimima su malo vjerovatne (vidjeti dio 5.2).

Pri istovremenoj primjeni valproinske kiseline i ljekova iz grupe karbapenema prijavljeno je smanjene koncentracije valproinske kiseline koje su se mogle smanjiti i ispod terapijskih granica. Smanjene koncentracije valproinske kiseline mogu dovesti do nezadovoljavajuće kontrole epileptičnih napada; zbog toga se ne preporučuje istovremena primjena ertapenema i valproinske kiseline/natrijum valproata, pa je zbog toga potrebno razmotriti primejnu alternativne antibakterijske ili antikonvulzivne terapije.

Plodnost

Ne postoje adekvatne i dobro kontrolisane studije koje se tiču uticaja primjene ertapenema na plodnost kod muškaraca i žena. Pretkliničke studije ne ukazuju na direktan ili indirektan štetan efekat koji se tiče plodnosti (vidjeti dio 5.3).

Trudnoća

Nijesu sprovedene adekvatne i dobro kontrolisane studije na trudnicama. Istraživanja na životinjama ne ukazuju na postojanje direktnih ili indirektnih štetnih efekata na trudnoću, embrio-fetalni razvoj, porođaj ili postnatalni razvoj. Međutim, ertapenem ne treba primjenjivati tokom trudnoće osim ukoliko potencijalna korist lijeka za majku nije veća od potencijalnog rizika za plod.

Dojenje

Ertapenem se izlučuje u majčino mlijeko. Zbog mogućih neželjenih dejstava na odojče, majke ne treba da doje djecu dok su na terapiji ertapenemom.

Nijesu sprovedena ispitivanja o uticaju ovog lijeka na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Lijek Ertapenem AptaPharma može da utiče na sposobnost pacijenta da upravlja vozilom i rukuje mašinama. Pacijente treba upozoriti da su tokom terapije lijekom Ertapenem AptaPharma zabilježeni slučajevi vrtoglavice i pospanosti (vidjeti dio 4.8).

Sažetak bezbjednosnog profila

Odrasle osobe

Ukupan broj pacijenata koji su bili na terapiji ertapenemom u kliničkim studijama bio je preko 2200, a od ovog broja, preko 2150 pacijenata su primali ertapenem u dozi od 1 g. Neželjene reakcije (na primjer one za koje je istraživač smatrao da su moguće, vjerovatno ili sigurno izazvane ispitivanim lijekom) zabilježene su kod približno 20% pacijenata liječenih ertapenemom. Terapija je prekinuta zbog neželjenih reakcija kod 1,3% pacijenata. Dodatnih 476 pacijenata primilo je ertapenem u jednokratnoj dozi od 1 g prije hirurškog zahvata u kliničkoj studiji o profilaksi infekcije na mjestu operativnog zahvata nakon kolorektalne hirurške intervencije. Kod pacijenata koji su primali ertapenem, najčešće neželjene reakcije, koje su zabilježene tokom terapije i tokom 14-dnevnog praćenja po završetku terapije, bile su: dijareja (4,8%), komplikacije vezane za venu na mjestu davanja infuzije (4,5%) i nauseja (2,8%).

Kod pacijenata koji su primali samo ertapenem, najčešća zabilježena odstupanja od normalnih vrijednosti laboratorijskih parametara i njihova učestalost izražena u procentima, tokom terapije, kao i tokom 14-dnevnog praćenja po završetku terapije, bile su: povećane vrijednosti ALT (4,6%), AST (4,6%), alkalne fosfataze (3,8%) i povećanje broja trombocita (3,0%).

Pedijatrijska populacija (uzrasta od 3 mjeseca do 17 godina)

Ukupan broj pacijenata liječenih ertapenemom u kliničkim studijama bio je 384. Sveukupan bezbjednosni profil lijeka bio je uporediv sa bezbjednosnim profilom kod odraslih. Neželjene reakcije (na primjer one za koje je istraživač smatrao da su moguće, vjerovatno ili sigurno izazvane ispitivanim lijekom), zabilježene su kod približno 20,8% pacijenata liječenih ertapenemom. Terapija je prekinuta zbog neželjenih reakcija kod 0,5% pacijenata.

Kod pacijenata koji su primali samo ertapenem, najčešće neželjene reakcije, koje su zabilježene tokom terapije i 14-dnevnog perioda praćenja nakon završetka terapije, bile su: dijareja (5,2%) i bol na mjestu davanja infuzije (6,1%).

Kod pacijenata koji su primali samo ertapenem, najčešća zabilježena odstupanja od normalnih vrijednosti laboratorijskih parametara i njihova učestalost izražena u procentima tokom terapije, kao i tokom 14- dnevnog perioda praćenja nakon završetka terapije, bili su: smanjen broj neutrofila (3,0%) i povećane vrijednosti ALT (2,9%) i AST (2,8%).

Tabelarani prikaz neželjenih reakcija

Kod pacijenata koji su primali samo ertapenem, tokom terapije i 14-dnevnog perioda praćenja nakon završetka terapije, zabilježene su sljedeće neželjene reakcije:

Česte (≥1/100 do < 1/100), rijetke (≥ 1/10000 do < 1/1000), veoma rijetke (<1/10000); Nepoznate učestalosti (učestalost se ne može procijeniti na osnovu dostupnih podataka).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Nijesu dostupne specifične informacije o terapiji predoziranja ertapenemom. Malo je vjerovatno da može doći do predoziranja ertapenemom. Intravenska primjena ertapenema u dozi od 3 g dnevno tokom 8 dana kod zdravih odraslih ispitanika nije dovela do značajne toksičnosti. U kliničkim ispitivanjima na odraslim pacijentima nenamjerna primjena ertapenema u dozi do 3 g dnevno nije dovela do klinički značajnih neželjenih reakcija. U kliničkim ispitivanjima na pedijatrijskoj populaciji, jednokratna intravenska doza od 40 mg/kg do maksimalno 2 g, nije uzrokovala toksičnost.

Međutim, u slučaju predoziranja, treba prekinuti terapiju lijekom Ertapenem AptaPharma i primijeniti opšte pomoćne mere terapije koje se sprovode sve do uspostavljanja eliminacije putem bubrega.

Ertapenem može da se do izvjesne mjere ukloni iz organizma hemodijalizom (vidjeti dio 5.2). Međutim,

nema informacija o upotrebi hemodijalize u terapiji predoziranja.

Farmakoterapijska grupa: Antibakterijski ljekovi za sistemsku primenu; karbapenemi

ATC kod: J01DH03

Mehanizam dejstva

Ertapenem inhibira sintezu ćelijskog zida bakterija nakon vezivanja za penicillin vezujuće proteine (PVP). Kod Esscherichia coli, najjači afinitet je za PVP 2 i 3.

Odnos između farmakokinetike i farmakodinamike (FK/FD)

Slično kao i kod drugih beta-laktamskih antibiotika, u pretkliničkim FK/FD ispitivanjima ertapenema,

dokazano je da je vrijeme tokom koga je koncentracija ertapenema u plazmi iznad vrijednost minimalne

inhibitorne koncentracije (MIK) za patogeni mikroorganizam, uzročnika infekcije, u najboljoj korelaciji sa efikasnošću lijeka.

Mehanizam rezistencije

Za vrste za koje se smatra da su osjetljive na ertapenem, rijetko je uočena rezistencija u studijama praćenja sprovedenim u Evropi. Kada su u pitanju rezistentni izolati, kod nekih od njih, ali ne i kod svih, uočena je pojava rezistencije na druge antibiotike iz klase karbapenema. Ertapenem je visoko rezistentan na hidrolizu većine klasa beta-laktamaza uključujući penicilinaze, cefalosporinaze i beta-laktamaze proširenog spektra, ali ne i metalo-beta-laktamaze.

Meticilin-rezistentne stafilokoke i enterokoke su rezistentne na ertapenem zbog neosjetljivosti za ciljna mjesta na PBP. P. aeruginosa i druge ne-fermentativne bakterije su uopšteno rezistentne, vjerovatno zbog ograničene penetracije i aktivnog efluksa.

Rezistencija kod roda Enterobacteriaceae nije uobičajena i ovaj lijek je uopšteno aktivan protiv mikroorganizama koji produkuju beta-laktamaze proširenog spektra (engl. extended-spectrum betalactamases, ESBLs). Međutim, do rezistencije može da dođe kada su beta-laktamaze proširenog spektra ili druge snažne beta-laktamaze (na primjer AmpC tipovi) prisutne u kombinaciji sa smanjenom permeabilnošću, koja je posledica gubitka jednog ili više porina spoljašnje membrane, ili sa povećanim efluksom. Rezistencija takođe može da nastane putem akvizicije beta laktamaza sa značajnom karbapenemsko-hidroliznom aktivnošću (na primjer IMP i VIM metalo-beta-laktamaze ili KPC tipovi), mada su ovi slučajevi rijetki.

Mehanizam dejstva ertapenema razlikuje se od mehanizma dejstva drugih klasa antibiotika poput hinolona, aminoglikozida, makrolida i tetraciklina. Ne postoji unakrsna rezistencija između ertapenema i ovih ljekova koja bi bila vezana za ciljno mesto. Međutim, mikroorganizmi mogu da ispolje rezistenciju na više od jedne klase antibiotika kada ta rezistencija nastaje zbog nepropustljivosti spoljašnje membrane za neka jedinjenja i/ili zbog aktivnosti efluks pumpe.

Granične vrijednosti

Evropski komitet za ispitivanje osjetljivosti na antimikrobne ljekove (engl. European Committee on

Antimicrobial susceptibility Testing, EUCAST) je odredio sljedeće MIK granične vrijednosti:

• Enterobacterales: S ≤ 0,5 mg/l i R > 0,5 mg/l
• Streptococcus pneumoniae: S ≤ 0,5 mg/l i R > 0,5 mg/l
• Haemophilus influenzae: S ≤ 0,5 mg/l i R > 0,5 mg/l
• M. catarrhalis: S ≤ 0,5 mg/l i R > 0,5 mg/l
• Gram-negativni anaerobi: S ≤ 0,5 mg/l i R > 0,5 mg/l
• Gram-pozitivni anaerobi: S ≤ 0,5 mg/l i R > 0,5 mg/l
• Streptokoke grupe Viridans: S ≤ 0,5 mg/l i R > 0,5 mg/l
• Granične vrijednosti nespecifične za vrstu: S ≤ 0,5 mg/l i R > 0,5 mg/l

(Napomena: O osjetljivosti stafilokoka na ertapenem zaključuje se na osnovu osjetljivosti na meticilin, a osjetljivost streptokoka grupe A, B, C i G zaključena je na osnovu osjetljivosti na benzilpenicilin).

Propisivači moraju uzeti u obzir lokalne MIK granične vrijednosti , ukoliko su dostupne.

Mikrobiološka osjetljivost

Prevalenca stečene rezistencije može da varira geografski i vremenski za određene vrste mikroorganizama i poželjno je imati na raspolaganju lokalne podatke o rezistenciji, a posebno kod terapije teških infekcija. U Evropskoj uniji su zabilježene lokalizovane grupe infekcija koje su uzrokovane mikroorganizmima rezistentnim na karbapeneme. Informacije navedene u tabeli u nastavku predstavljaju samo približne smjernice o vjerovatnoći da li će dati mikroorganizam biti osjetljiv na ertapenem ili ne.

*Aktivnost je uspješno potvrđena u kliničkim studijama.

† Efikasnost ertapenema u terapiji vanbolnički stečene pneumonije uzrokovane penicilin-rezistentnim Streptococcus pneumoniae nije utvrđena.

+ Učestalost stečene rezistencije > 50% u nekim državama članicama.

# Meticilin-rezistentne stafilokoke (uključujući MRSA) uvijek su rezistentne na betalaktame

Podaci iz kliničkih studija

Efikasnost u pedijatrijskim studijama

U randomizovanim, komparativnim, multicentričnim studijama kod pacijenata uzrasta od 3 mjeseca do 17 godina primarno je ispitivana bezbjednost primjene ertapenema kod pedijatrijske populacije, a sekundarno je ispitivana efikasnost ertapenema.

U tabeli u nastavku je prikazan procenat pacijenata koji su ispoljili povoljan klinički odgovor tokom pregleda nakon prestanka terapije u modifikovanoj kliničkoj populaciji predviđenoj za lječenje (MITT):

Koncentracije u plazmi

Prosječne koncentracije ertapenema u plazmi nakon primjene jednokratne intravenske infuzije tokom 30 minuta u dozi od 1 g kod zdravih mladih odraslih ispitanika (uzrasta od 25 do 45 godina) iznosile su 155 mikrograma/ml (Cmax) pola sata nakon doziranja (završetak infuzije), 9 mikrograma/ml 12 sati nakon doziranja i 1 mikrogram/ml 24 sata nakon doziranja.

Površina ispod krive koncentracije u plazmi (PIK) ertapenema kod odraslih povećava se gotovo srazmjerno sa dozom u rasponu doza od 0,5 do 2 g dnevno.

Nije uočena akumulacija ertapenema kod odraslih pacijenata nakon primjene višestrukih intravenskih doza u opsegu od 0,5 do 2 g dnevno.

Prosječne koncentracije ertapenema u plazmi nakon primjene jednokratne intravenske infuzije tokom 30 minuta u dozi od 15 mg/kg (do maksimalne doze od 1 g) kod pacijenata uzrasta od 3 do 23 mjeseca iznosile su 103,8 mikrograma/ml (Cmax) pola sata nakon doziranja (završetak infuzije), 13,5 mikrograma/ml 6 sati nakon doziranja i 2,5 mikrograma/ml 12 sati nakon doziranja.

Prosječne koncentracije ertapenema u plazmi nakon primjene jednokratne intravenske infuzije tokom 30 minuta u dozi od 15 mg/kg (do maksimalne doze od 1 g) kod pacijenata uzrasta od 2 do 12 godina iznosile su 113,2 mikrograma/ml (Cmax) pola sata nakon doziranja (završetak infuzije), 12,8 mikrograma/ml 6 sati nakon doziranja i 3,0 mikrograma/ml 12 sati nakon doziranja.

Prosječne koncentracije ertapenema u plazmi nakon primjene jednokratne intravenske infuzije tokom 30 minuta u dozi od 20 mg/kg (do maksimalne doze od 1 g) kod pacijenata uzrasta od 13 do 17 godina iznosile su 170,4 mikrograma/ml (Cmax) pola sata nakon doziranja (završetak infuzije), 7,0 mikrograma/ml 12 sati nakon doziranja i 1,1 mikrogram/ml 24 sata nakon doziranja.

Prosječne koncentracije ertapenema u plazmi nakon primjene jednokratne intravenske infuzije tokom 30 minuta u dozi od 1 g kod tri pacijenta uzrasta od 13 do 17 godina iznosile su 155,9 mikrograma/ml (Cmax) pola sata nakon doziranja (završetak infuzije) i 6,2 mikrograma/ml 12 sati nakon doziranja.

Distribucija

Ertapenem se snažno vezuje za proteine plazme kod ljudi. Kod zdravih odraslih mladih ispitanika (uzrasta od 25 do 45 godina) vezivanje ertapenema za proteine plazme se smanjuje sa povećanjem koncentracije lijeka u plazmi, od oko 95% vezivanja pri približnoj koncentraciji u plazmi od < 50 mikrograma/ml do oko 92% vezivanja pri približnoj koncentraciji u plazmi od 155 mikrograma/ml (prosečna koncentracija na završetku intravenske infuzije u dozi od 1 g).

Volumen distribucije (Vdis) ertapenema kod odraslih pacijenata iznosi oko 8 litara (0,11 l/kg) i približno 0,2 L/kg kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 3 mjeseca do 12 godina i približno 0,16 l/kg kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 13 do 17 godina.

Koncentracije ertapenema uočene u tečnosti plika na koži kod odraslih pacijenata na svakom mjestu uzorkovanja trećeg dana primjene intravenske doze od 1 g jednom dnevno pokazale su sljedeći odnos PIK u tečnosti plika: PIK u plazmi od 0,61.

In vitro studije pokazuju da je uticaj ertapenema na sposobnost vezivanja za proteine plazme ljekova sa

visokim afinitetom vezivanja za proteine plazme (varfarin, etinil-estradiol i noretindron) bio mali. Pri maksimalnim koncentracijama ertapenema u plazmi nakon primjene doze od 1 g, promena u vezivanju bila je manja od 12%. In vivo probenecid (u dozi od 500 mg na svakih 6 sati) je smanjio vezani deo ertapenema u plazmi na završetku infuzije kod ispitanika koji su primili jednokratnu intravensku dozu od 1 g, sa pibližno 91% na približno 87%. Očekuje se da su efekti ove promene prolazni. Malo je vjerovatno da može da dođe do klinički značajnih interakcija ako bi ertapenem zamenio neki drugi lijek ili neki drugi lijek zamijenio ertapenem.

In vitro studije ukazuju na to da ertapenem ne inhibira transport digoksina ili vinblastina koji se odigrava

posredstvom P-glikoproteina i da ertapenem nije supstrat za transport koji se odigrava posredstvom P-glikoproteina.

Biotransformacija

Kod zdravih odraslih mladih ispitanika (uzrasta od 23 do 49 godina), nakon primjene intravenske infuzije radioaktivno obilježenog ertapenema u dozi od 1 g, uočena radioaktivnost u plazmi uglavnom se sastojala od ertapenema (94%). Glavni metabolit ertapenema je derivat otvorenog lanca koji nastaje hidrolizom betalaktamskog prstena posredstvom dihidropeptidaze-I.

In vitro ispitivanja na mikrozomima ljudske jetre ukazuju na to da ertapenem ne inhibira metabolizam koji se odigrava posredstvom bilo koje od šest glavnih CYP izoformi: 1A2, 2C9, 2C19, 2D6, 2E1 i 3A4.

Eliminacija

Kod zdravih odraslih mladih ispitanika (uzrasta od 23 do 49 godina), nakon primjene intravenske infuzije radioaktivno obilježenog ertapenema u dozi od 1 g, približno 80% lijeka izluči se urinom, a 10% putem fecesa. Od 80% lijeka izlučenog urinom približno 38% se izluči u obliku nepromijenjenog ertapenema, a približno 37% u obliku metabolita otvorenog lanca.

Nakon primjene intravenske doze od 1 g zdravim odraslim mladim ispitanicima (uzrasta od 18 do 49 godina) i pacijentima uzrasta od 13 do 17 godina, srednje poluvrijeme eliminacije iznosi približno 4 sata. Srednje poluvrijeme eliminacije u plazmi kod djece uzrasta od 3 mjeseca do 12 godina je približno 2,5 sati. Prosječne koncentracije ertapenema u urinu bile su preko 984 mikrograma/ml u vremenu od 0 do 2 sata nakon doziranja, a preko 52 mikrograma/ml u periodu od 12 do 24 sata nakon primjene lijeka.

Posebne populacije pacijenata

Pol

Koncentracije ertapenema u plazmi su uporedive kod muškaraca i žena.

Stariji pacijenti

Koncentracije ertapenema u plazmi nakon primjene intravenskih doza od 1 g i 2 g bile su nešto više (približno 39%, odnosno 22%) kod zdravih starijih odraslih ispitanika (≥ 65 godina) nego kod mlađih odraslih osoba (< 65 godina). Kod starijih pacijenata nije potrebno prilagođavati dozu lijeka osim u slučaju teškog oštećenja funkcije bubrega.

Pedijatrijska populacija

Nakon primjene intravenske doze od 1 g ertapenema jednom dnevno koncentracije ertapenema u plazmi kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 13 do 17 godina bile su uporedive sa koncentracijama kod odraslih pacijenata.

Nakon primjene doze od 20 mg/kg (do maksimalne doze od 1 g) vrijednosti farmakokinetičkih parametara kod pacijenata uzrasta od 13 do 17 godina bile su uopšteno uporedive sa vrijednostima kod zdravih mladih odraslih ispitanika. U cilju procjenjivanja farmakokinetičkih podataka, ako bi svi pacijenti u ovoj starosnoj grupi primili dozu od 1 g, pretpostavljajući linearnost, farmakokinetički podaci izračunavali bi se prilagođavanjem sa dozom od 1 g. Poređenjem rezultata uočeno je da se nakon primjene ertapenema u dozi od 1 g jednom dnevno kod pacijenata uzrasta od 13 do 17 godina postiže farmakokinetički profil uporediv sa farmakokinetičkim profilom kod odraslih. Odnos (pacijenti uzrasta od 13 do 17 godina /odrasli pacijenti) površine ispod krive (PIK) je iznosio 0,99, koncentracije na kraju infuzije 1,20 i koncentracije u sredini intervala doziranja 0,84.

Koncentracije u plazmi u sredini intervala doziranja nakon primjene jednokratne intravenske doze ertapenema od 15 mg/kg pacijentima uzrasta od 3 mjeseca do 12 godina uporedive su sa koncentracijama u plazmi u sredini intervala doziranja nakon primjene intravenske doze ertapenema od 1 g jednom dnevno kod odraslih pacijenata (vidjeti dio Koncentracije u plazmi). Klirens ertapenema u plazmi (ml/min/kg) kod pacijenata uzrasta od 3 mjeseca do 12 godina je oko 2 puta veći od klirensa kod odraslih pacijenata. Nakon primjene doze od 15 mg/kg, vrijednosti PIK i koncentracija u plazmi u sredini intervala doziranja kod pacijenata uzrasta od 3 mjeseca do 12 godina bile su uporedive sa vrijednostima kod zdravih mladih ispitanika koji su primili 1 g ertapenema intravenski.

Oštećenje funkcije jetre

Farmakokinetika ertapenema kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre nije utvrđena. Zbog slabog metabolizma ertapenema u jetri ne očekuje se da bi oštećenje funkcije jetre moglo da utiče na farmakokinetiku ertapenema. Zbog toga se ne preporučuje prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre.

Oštećenje funkcije bubrega

Nakon primjene jednokratne doze ertapenema od 1 g intravenski odraslim pacijentima, vrijednosti PIK ukupnog ertapenema (vezani i nevezani deo lijeka) i nevezanog ertapenema bile su slične kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije bubrega (Clcr 60 do 90 ml/min/1,73 m2 ) i zdravih ispitanika (uzrasta od 25 do 82 godine). PIK ukupnog ertapenema kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (Clcr 31 do 59 ml/min/1,73 m2 ) povećan je za oko 1,5 puta u poređenju sa zdravim ispitanicima, a PIK nevezanog ertapenema povećan je za oko 1,8 puta u poređenju sa zdravim ispitanicima. PIK ukupnog ertapenema kod pacijenata sa taškim oštećenjem funkcije bubrega (Clcr 5 do 30 ml/min/1,73 m2 ) povećan je za oko 2,6 puta u poređenju sa zdravim ispitanicima, a PIK nevezanog ertapenema povećan je za oko 3,4 puta u poređenju sa zdravim ispitanicima. PIK ukupnog ertapenema kod pacijenata kojima je potrebna hemodijaliza, između 14 od 16 sesija dijalize, povećan je za oko 2,9 puta u poređenju sa zdravim ispitanicima, a PIK nevezanog ertapenema povećan je za oko 6,0 puta u poređenju sa zdravim ispitanicima. Nakon primjene jednokratne intravenske doze od 1 g neposredno prije sesije hemodijalize, približno 30% primljene doze se uoči u dijalizatu. Nema dostupnih podataka o pedijatrijskim pacijentima sa oštećenjem funkcije bubrega.

Nema dostupnih podataka o bezbjednosti i efikasnosti ertapenema kod pacijenata sa uznapredovalim oštećenjem funkcije bubrega i kod pacijenata koji zahtijevaju hemodijalizu da bi se uspostavile preporuke za doziranje. Zbog toga se ertapenem ne smije primjenjivati kod ovih pacijenata.

Pretklinički podaci dobijeni na osnovu podataka iz konvencionalnih studija bezbjednosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i reproduktivne toksičnosti, ne ukazuju na posebne rizike pri primeni lijeka kod ljudi. Međutim, kod pacova koji su dobili visoke doze ertapenema zabilježen je smanjen broj neutrofila, ali to se nije smatralo značajnim podatkom u vezi bezbjednosti lijeka. Nijesu sprovedena dugoročna ispitivanja na životinjama u cilju procenjivanja karcinogenog potencijala ertapenema.

Natrijum hidrogen karbonat (E500)

Natrijum hidroksid (E524) za podešavanje pH na 7,5

Za rekonstituciju ili primjenu ertapenema ne smiju se koristiti rastvarači ili rastvori za infuziju koji sadrže dekstrozu.

Pošto studije kompatibilnosti nijesu sprovedene, ovaj lijek ne smije da se miješa sa drugim medicinskim

proizvodima, osim sa onima koji su navedeni u dijelu 6.6.

2 godine.

Rok upotrebe nakon rekonstitucije: Rekonstituisani rastvor se mora odmah upotrijebiti.

Rok upotrebe nakon razblaživanja: Hemijska i fizička stabilnost razblaženih rastvora (približno 20 mg/ml ertapenema) je pokazana za vrijeme od 6 sati na sobnoj temperaturi od 25°C ili 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C (u frižideru). Rastvori moraju da se upotrijebe u periodu od 4 sata nakon vađenja iz frižidera. Ne zamrzavati rastvor lijeka Ertapenem AptaPharma.

Sa mikrobiološke tačke gledišta, pripremljeni rastvor se mora odmah upotrijebiti.

Ukoliko se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uslovi čuvanja prije primjene su odgovornost korisnika i ne smiju biti duži od 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C.

Čuvati na temperaturi do 25 °C. Čuvati u originalnom pakovanju, radi zaštite od vlage.

Za uslove čuvanja nakon rekonstitucije/razblaživanja lijeka, vidjeti dio 6.3

Unutrašnje pakovanje lijeka je bezbojna, providna staklena bočica od stakla tip I, zapremine 20 ml, sa čepom od hlorbutil gume i aluminijumskim, lakiranim flip-off zatvaračem.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 10 bočica i Uputstvo za lijek.

Uputstvo za primjenu:

Samo za jednokratnu upotrebu.

Rekonstituisani rastvor treba da se razblaži sa rastvorom natrijum hlorida od 9 mg/ml (0,9%) odmah nakon pripreme.

Priprema za intravensku primjenu:

Prije upotrebe lijek Ertapenem AptaPharma prvo treba rekonstituisati, pa razblažiti.

Odrasli i adolescenti (uzrasta od 13 do 17 godina):

Rekonstitucija

Rekonstituisati sadržaj bočice lijeka Ertapenem AptaPharma od 1 g sa 10 ml vode za injekcije ili sa rastvorom natrijum hlorida od 9 mg/ml (0,9%) da bi se dobio rekonstituisani rastvor približne koncentracije od 100 mg/ml. Dobro promućkati da bi se prašak potpuno rastvorio (vidjeti dio 6.4).

Razblaživanje

Za kesu od 50 ml razblaživača: Za pripremu doze od 1 g odmah prebaciti sadržaj rekonstituisane bočice u kesu od 50 ml sa rastvorom natrijum hlorida od 9 mg/ml (0,9%); ili

Za bočicu od 50 ml razblaživača: Za pripremu doze od 1 g, izvući 10 ml iz bočice od 50 ml sa rastvorom natrijum hlorida od 9 mg/ml (0,9%) i odbaciti. Prebaciti sadržaj rekonstituisane bočice od 1 g lijeka Ertapenem AptaPharma u bočicu od 50 ml sa rastvorom natrijum hlorida 9 mg/ml (0,9%).

Infuzija

Primjenjivati putem infuzije tokom 30 minuta.

Djeca (uzrasta od 3 mjeseca do 12 godina):

Rekonstitucija

Rekonstituisati sadržaj bočice lijeka Ertapenem AptaPharma od 1 g sa 10 ml vode za injekcije ili sa rastvorom natrijum hlorida od 9 mg/ml (0,9%) da bi se dobio rekonstituisani rastvor približne koncentracije od 100 mg/ml. Dobro promućkati da bi se prašak potpuno rastvorio (vidjeti dio 6.4).

Razblaživanje

Za kesu razblaživača: Prebaciti količinu koja je jednaka dozi od 15 mg/kg/tjelesne mase (ne smije da pređe dozu od 1 g dnevno) u kesu sa rastvorom natrijum hlorida od 9 mg/ml (0,9%) da bi se dobila konačna koncentracija od 20 mg/ml ili manja; ili

Za bočicu razblaživača: Prebaciti količinu koja je jednaka dozi od 15 mg/kg/tjelesne mase (ne smije da pređe dozu od 1 g dnevno) u bočicu sa rastvorom natrijum hlorida od 9 mg/ml (0,9%) da bi se dobila konačna koncentracija od 20 mg/ml ili manja.

Infuzija

Primjenjivati putem infuzije tokom 30 minuta.

Pokazana je kompatibilnost lijeka Ertapenem AptaPharma sa rastvorima za intravensku primjenu koji sadrže heparin natrijum ili kalijum hlorid.

Kad god to ambalaža omogućava, prije primjene lijeka treba vizuelno pregledati rekonstituisani rastvor da bi se vidjelo da li u njemu ima prisustva stranih čestica ili promjena boje. Rastvori lijeka Ertapenem AptaPharma mogu biti u opsegu od bezbojne do blijedo žute boje. Varijacije u boji u okviru ovog opsega ne utiču na efikasnost lijeka.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Lijek ERTAPENEM APTAPHARMA sadrži antibiotik ertapenem, koji pripada grupi beta-laktama. Ovaj lijek ima sposobnost da ubije široki spektar bakterija uzročnika infekcija u različitim djelovima tijela.

Lijek ERTAPENEM APTAPHARMA se može davati djeci uzrasta od 3 mjeseca i starijim.

Terapija:

Vaš ljekar Vam je propisao lijek ERTAPENEM APTAPHARMA zato što Vi ili Vaše dijete imate jednu (ili više) od navedenih vrsta infekcija:

• infekcija trbušne duplje
• infekcija pluća (pneumonija tj. zapaljenje pluća)
• ginekološke infekcije
• infekcija kože stopala kod pacijenata sa dijabetesom (šećerna bolest)

Prevencija:

• sprečavanje infekcije na mjestu operativnog zahvata nakon hirurške intervencije na debelom crijevu ili rektumu.

Lijek ERTAPENEM APTAPHARMA ne smijete koristiti:

• ukoliko ste alergični (preosjetljivi) na ertapenem ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedene u dijelu 6)
• ako ste alergični na antibiotike poput penicilina, cefalosporina ili karbapenema (koji se koriste za liječenje različitih infekcija)

Upozorenja i mjere opreza:

Razgovarajte sa svojim ljekarom, farmaceutom ili medicinskom sestrom prije nego što primite lijek ERTAPENEM APTAPHARMA.

Ukoliko tokom terapije dobijete alergijsku reakciju (kao što je oticanje lica, jezika ili grla, poteškoće pri disanju ili gutanju, osip na koži) odmah obavijestite Vašeg ljekara s obzirom na to da Vam je možda potreban hitan medicinski tretman.

Dok antibiotici uključujući lijek ERTAPENEM APTAPHARMA ubijaju određene bakterije, druge bakterije i gljivice mogu nastaviti da se razmnožavaju više nego što je uobičajeno. Ova pojava se naziva prekomjerni rast. Vaš ljekar će pratiti Vaše stanje da bi ustanovio da li je došlo do prekomjernog rasta i liječiti Vas ukoliko je potrebno.

Važno je da kažete Vašem ljekaru ako imate dijareju (proliv) prije, tokom ili posle terapije lijekom ERTAPENEM APTAPHARMA. To je zato što možete imati stanje poznato kao kolitis (zapaljenje debelog crijeva). Nemojte uzimati ljekove za liječenje dijareje bez prethodne konsultacije sa Vašim ljekarom.

Obavijestite Vašeg ljekara ako uzimate ljekove kao što su valproinska kiselina ili natrijum valproat. (vidjeti dio Drugi ljekovi i lijek ERTAPENEM APTAPHARMA )

Obavijestite svog ljekara o svim zdravstvenim tegobama/bolestima koje imate ili ste imali,uključujući sledeće:

• oboljenje bubrega. Izuzetno je važno da Vaš ljekar bude upoznat sa tim da li imate neko oboljenje bubrega i da li ste na dijalizi.
• alergije na bilo koji lijek uključujući alergiju na antibiotike
• poremećaj centralnog nervnog sistema kao što su lokalizovani tremor (podrhtavanje) ili konvulzije (epileptični napadi)

Djeca i adolescenti (uzrasta od 3 mjeseca do 17 godina)

Iskustvo u liječenju djece uzrasta do dvije godine ljekom ERTAPENEM APTAPHARMA je ograničeno. Kada je u pitanju ova uzrasna grupa Vaš ljekar će donijeti odluku kolika je moguća korist djeteta od terapije lijekom ERTAPENEM APTAPHARMA. Ne postoji iskustvo u liječenju djece uzrasta do tri mjeseca.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove.

Obavijestite Vašeg ljekara, medicinsku sestru ili farmaceuta ako uzimate ljekove kao što su valproinska kiselina ili natrijum valproat (ljekovi za liječenje epilepsije, bipolarnog poremećaja, migrene ili shizofrenije). To je zato što lijek ERTAPENEM APTAPHARMA može uticati na djelovanje drugih ljekova. Vaš ljekar će odlučiti da li smijete primati lijek ERTAPENEM APTAPHARMA u kombinaciji sa ovim ljekovima.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savijet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Lijek ERTAPENEM APTAPHARMA nije ispitivan kod trudnica. Lijek ERTAPENEM APTAPHARMA ne treba da se primjenjuje tokom trudnoće osim ukoliko Vaš ljekar ne odluči da je moguća korist lijeka veća od mogućeg rizika za plod.

Veoma je važno da obavijestite Vašeg ljekara ukoliko dojite ili planirate da dojite prije nego što primite lijek ERTAPENEM APTAPHARMA.

Žene koje primaju lijek ERTAPENEM APTAPHARMA ne treba da doje zato što se ovaj lijek izlučuje u majčino mljeko i zbog toga može uticati na bebu koja doji.

Uticaj lijeka ERTAPENEM APTAPHARMA na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Ne smijete da upravljate vozilom ili rukujete mašinama prije nego što provjerite kako reagujete na ovaj lijek.

Tokom terapije ljekom ERTAPENEM APTAPHARMA kod pacijenata su zabilježena određena neželjena dejstva poput vrtoglavice i pospanosti, koja mogu da utiču na sposobnost nekih pacijenata da upravljaju vozilima ili rukuju mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka ERTAPENEM APTAPHARMA

Lijek ERTAPENEM APTAPHARMA sadrži natrijum Ovaj lijek sadrži približno 137 mg (glavni sastojak kuhinjske soli) natrijuma po dozi od 1 g. Ovo je ekvivalentno 7% preporučenog maksimalnog dnevnog unosa natrijuma u ishrani za odraslu osobu.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Lijek ERTAPENEM APTAPHARMA uvijek priprema i daje intravenski (u venu) ljekar ili drugi zdravstveni radnik.

Preporučena doza lijeka ERTAPENEM APTAPHARMA za odrasle i adolescente uzrasta 13 godina i starije je 1 gram (g) jednom dnevno. Preporučena doza za djecu uzrasta od 3 mjeseca do 12 godina je 15 mg/kg dva puta dnevno (do maksimalno 1 g dnevno). Vaš ljekar će da donese odluku o tome koliko dana treba da primate ovaj lijek.

Za sprečavanje infekcije na mjestu operativnog zahvata nakon hirurške intervencije na debelom crijevu ili rektumu preporučena doza lijeka ERTAPENEM APTAPHARMA je 1 g u obliku jednokratne intravenske doze 1 sat prije hirurške intervencije.

Veoma je važno da nastavite da primate lijek ERTAPENEM APTAPHARMA onoliko dugo koliko Vam je to propisao ljekar.

Ako ste uzeli više lijeka ERTAPENEM APTAPHARMA nego što je trebalo

Ako smatrate da ste primili preveliku dozu lijeka ERTAPENEM APTAPHARMA, odmah se obratite svom ljekaru ili drugom zdravstvenom radniku.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek ERTAPENEM APTAPHARMA

Ako smatrate da ste propustili da uzmete dozu lijeka, odmah se obratite svom ljekaru ili drugom zdravstvenom radniku. Ako imate dodatnih pitanja o primeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri

Kao i svi ljekovi i lijek ERTAPENEM APTAPHARMA može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Odrasli uzrasta od 18 godina i stariji

Nakon stavljanja lijeka u promet, zabilježeni su slučajevi teških alergijskih reakcija (anafilaksa), sindromi preosjetljivosti (alergijske reakcije uključujući osip, povišenu tjelesnu temperaturu, abnormalne vrijednosti testova krvi). Prvi znaci teške alergijske reakcije mogu obuhvatati oticanje lica i/ili grla. Ako se pojave ti simptomi, odmah o tome obavijestite svog ljekara s obzirom na to da Vam je možda potreban hitan medicinski tretman.

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata):

• glavobolja
• proliv, mučnina, povraćanje
• osip, svrab
• problemi sa venom u koju se daje lijek (uključujući zapaljenje, stvaranje kvržice, oticanje na mjestu uboda ili isticanje tečnosti u okolno tkivo i kožu)
• povećanje broja krvnih pločica (trombocita)
• promjene u rezultatima testova funkcije jetre

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata):

• vrtoglavica, pospanost, nesanica, stanje konfuzije, konvulzije (grčevi)
• nizak krvni pritisak, usporen rad srca
• kratak dah, bolno grlo
• otežano pražnjenje crijeva, gljivična infekcija usta, proliv povezan sa upotrebom antibiotika, vraćanje želudačne kiseline iz želuca u jednjak (regurgitacija), suva usta, smetnje sa varenjem, gubitak apetita
• crvenilo kože
• vaginalni iscjedak i nadraženost
• bol u abdomenu, zamor, gljivična infekcija, povišena tjelesna temperatura, oticanje (edem), bol u grudima, poremećaj ukusa
• promjene u rezultatima nekih laboratorijskih testova krvi i urina

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata):

• smanjenje broja bijelih krvnih zrnaca i krvnih pločica
• mala koncentracija šećera u krvi
• uznemirenost, anksioznost, depresija, drhtavica
• nepravilan rad srca, povišen krvni pritisak, krvarenje, ubrzan rad srca
• zapušen nos, kašalj, krvarenje iz nosa, zapaljenje pluća, neuobičajeni zvuci prilikom disanja,

škripanje i zviždanje u grudima

• zapaljenje žučne kese, otežano gutanje, nemogućnost kontrolisanja pražnjenja crijeva, žutica, poremećena funkcija jetre
• zapaljenje kože, gljivična infekcija kože, ljuštenje kože, infekcija rane nakon operacije
• grčevi u mišićima, bol u ramenu
• infekcija mokraćnih puteva, oštećena funkcija bubrega
• pobačaj, vaginalno krvarenje
• alergija, osećaj opšte slabosti, zapaljenje trbušne maramice u području karlice, promjene na beonjači, nesvjestica
• koža može postati tvrda na mestu primjene injekcije
• oticanje potkožnih krvnih sudova

Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

• halucinacije (vidite, čujete ili osjećate stvari koje nijesu prisutne)
• smanjen nivo svijesti
• promijenjen mentalni status (uključujući agresiju, delirijum, dezorjentaciju, promjene u mentalnom stanju)
• neuobičajeni pokreti tijela
• mišićna slabost
• nesiguran hod
• promjena boje zuba

Zabilježene su i promjene u pojedinim laboratorijskim nalazima krvi.

Ako primijetite plikove po koži, ispunjene tečnošću, na većoj površini tijela, odmah se javite ljekaru ili

medicinskoj sestri.

Djeca i adolescenti (uzrasta od 3 mjeseca do 17 godina)

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• proliv
• osip usljed nošenja pelena
• bol na mjestu primjene infuzije
• promjena u broju bijelih krvnih zrnaca
• promjene u rezultatima testova funkcije jetre

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• glavobolja
• naleti vrućine, povišen krvni pritisak, tačkasti, ravan osip ispod kože crvene ili purpurne boje, oblika čiode
• izmijenjena boja stolice, stolica crne boje poput katrana
• crvenilo kože, osip na koži
• peckanje, svrab, crvenilo i osjećaj toplote na mjestu infuzije, crvenilo na mjestu primjene injekcije
• povećan broj krvnih pločica
• promjene u nekim laboratorijskim testovima krvi

Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

• halucinacije (vidite, čujete ili osjećate stvari koje nijesu prisutne)
• promijenjen mentalni status (uključujući agresiju)

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

faErtapenem AptaPharma: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati na temperaturi do 25 °C. Čuvati u originalnom pakovanju, radi zaštite od vlage.

Nakon rekonstitucije: Rekonstituisani rastvor se mora odmah upotrijebiti.

Nakon razblaživanja: Hemijska i fizička stabilnost razblaženih rastvora (približno 20 mg/ml ertapenema) je pokazana za vrijeme od 6 sati na sobnoj temperaturi od 25°C ili 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C (u frižideru). Rastvori moraju da se upotrijebe u periodu od 4 sata nakon vađenja iz frižidera. Ne zamrzavati rastvor lijeka ERTAPENEM APTAPHARMA.

Sa mikrobiološke tačke gledišta, pripremljeni rastvor se mora odmah upotrijebiti.

Ukoliko se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uslovi čuvanja prije primjene su odgovornost korisnika i ne smiju biti duži od 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C.

Nemojte koristiti ovaj lijek ako primijetite vidljive čestice ili ako je neodgovarajuće boje.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek ERTAPENEM APTAPHARMA

• Aktivna supstanca je ertapenem. Jedna bočica sadrži 1 g ertapenema (u obliku ertapenem natrijuma)
• Pomoćne supstance su: natrijum hidrogen karbonat (E500) i natrijum hidroksid (E524)

Kako izgleda lijek ERTAPENEM APTAPHARMA i sadržaj pakovanja

Lijek ERTAPENEM APTAPHARMA je bijeli do žućkasti prašak za koncentrat za rastvor za infuziju.

Boja rastvora lijeka ERTAPENEM APTAPHARMA može da varira od bezbojne do blijedo žute boje. Razlike u boji u ovom opsegu ne utiču na efikasnost lijeka.

Unutrašnje pakovanje lijeka je staklena bočica u kojoj se nalazi 1 g praška za koncentrat za rastvor za infuziju.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 10 bočica i Uputstvo za lijek

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

„Evropa Lek Pharma“ d.o.o Podgorica

Kritskog odreda 4/1, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

ACS Dobfar S.p.A.

Nucleo Industriale S. Atto (loc. S. Nicolò a Tordino), 64100 Teramo (TE), Italija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/24/285 – 1488 od 23.01.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Januar, 2024. godine

SLJEDEĆE INFORMACIJE NAMIJENJENE SU ISKLJUČIVO ZDRAVSTVENIM STRUČNJACIMA:

Uputstvo o tome kako da rekonstruišete i razblažite lijek ERTAPENEM APTAPHARMA:

Samo za jednokratnu upotrebu.

Priprema za intravensku primjenu:

Prije upotrebe lijek ERTAPENEM APTAPHARMA treba prvo rekonstituisati pa razblažiti.

Odrasli i adolescenti (uzrasta od 13 do 17 godina):

Rekonstitucija

Rekonstituisati sadržaj bočice lijeka ERTAPENEM APTAPHARMA od 1 g sa 10 ml vode za injekcije ili sa rastvorom natrijum hlorida od 9 mg/ml (0,9%) da bi se dobio rekonstituisani rastvor koncentracije od približno 100 mg/ml. Dobro promućkati da bi se prašak potpuno rastvorio.

Razblaživanje

Za kesu od 50 ml razblaživača: Za pripremu doze od 1 g odmah prebaciti sadržaj rekonstituisane bočice u kesu od 50 ml sa rastvorom natrijum hlorida od 9 mg/ml (0,9%); ili

Za bočicu od 50 ml razblaživača: Za pripremu doze od 1 g, izvući 10 ml iz bočice od 50 ml sa rastvorom natrijum hlorida 9 mg/ml (0,9%) i odbaciti. Prebaciti sadržaj rekonstituisane bočice od 1 g lijeka ERTAPENEM APTAPHARMA u bočicu od 50 ml sa rastvorom natrijum hlorida 9 mg/ml (0,9%).

Infuzija

Primjenjivati putem infuzije tokom 30 minuta.

Djeca (uzrasta od 3 meseca do 12 godina):

Rekonstitucija

Rekonstituisati sadržaj bočice lijeka ERTAPENEM APTAPHARMA od 1 g sa 10 ml vode za injekcije ili sa rastvorom natrijum hlorida od 9 mg/ml (0,9%) da bi se dobio rekonstituisani rastvor koncentracije od približno 100 mg/ml. Dobro promućkati da bi se prašak potpuno rastvorio.

Razblaživanje

Za kesu razblaživača: Prebaciti količinu koja je jednaka dozi od 15 mg/kg/tjelesne mase (ne smije da pređe dozu od 1 g dnevno) u kesu sa rastvorom natrijum hlorida od 9 mg/ml (0,9%) da bi se dobila konačna koncentracija od 20 mg/ml ili manja; ili

Za bočicu razblaživača: Prebaciti količinu koja je jednaka dozi od 15 mg/kg/tjelesne mase (ne smije da pređe dozu od 1 g dnevno) u bočicu sa rastvorom natrijum hlorida od 9 mg/ml (0,9%) da bi se dobila konačna koncentracija od 20 mg/ml ili manja.

Infuzija

Primjenjivati putem infuzije tokom 30 minuta.

Rekonstituisani rastvor treba da se razblaži rastvorom natrijum hlorida od 9 mg/ml (0,9%) odmah nakon pripreme.

Razblaženi rastvor se mora upotrijebiti odmah. Ukoliko se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uslovi čuvanja prije primjene su odgovornost korisnika. Hemijska i fizička stabilnost razblaženih rastvora (približno 20 mg/ml ertapenema) je pokazana za vrijeme od 6 sati na sobnoj temperaturi od 25°C ili 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C (u frižideru). Rastvori moraju da se upotrijebe u periodu od 4 sata nakon vađenja iz frižidera. Ne zamrzavati rastvor lijeka ERTAPENEM APTAPHARMA.

Kad god to ambalaža omogućava, prije upotrebe treba vizuelno pregledati rekonstituisani rastvor da bi se vidjelo da li u njemu ima prisustva stranih čestica ili promjene boje. Rastvori lijeka ERTAPENEM APTAPHARMA mogu biti od bezbojne do blijedo žute boje. Varijacije u boji u okviru ovog opsega ne utiču na efikasnost lijeka.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.