CRESTOR 5mg film tableta

Terapija hiperholesterolemije

Primarna hiperholesterolemija (tip IIa, uključujući heterozigotnu porodičnu hiperholesterolemiju) ili mješovita dislipidemija (tip IIb) kod odraslih, adolescenata i djece uzrasta 6 godina ili više, kao dodatak dijeti kada odgovor na dijetu i druge nefarmakološke mjere (npr. fizička aktivnost, smanjenje tjelesne mase) nije dovoljan.

Homozigotna porodična hiperholesterolemija kod odraslih, adolescenata i djece uzrasta 6 godina ili više, kao dodatak dijeti i drugim postupcima za smanjenje nivoa lipida (npr. afereza LDL) ili u slučajevima kada takvi postupci nijesu primjereni.

Prevencija kardiovaskularnih događaja

Prevencija velikih kardiovaskularnih događaja kod pacijenata kod kojih je procijenjeno da imaju visoki rizik od prvog kardiovaskularnog događaja (vidjeti dio 5.1), kao dodatak korekciji drugih faktora rizika.

Doziranje

Prije započinjanja terapije, pacijent treba treba da se podvrgne standardnoj dijeti za snižavanje nivoa holesterola koju treba nastaviti i tokom terapije. Ovu dozu treba individualno prilagoditi prema ciljevima terapije i odgovoru pacijenta, korišćenjem važećih smjernica za terapiju.

Terapija hiperholesterolemije

Preporučena početna doza 5 mg ili 10 mg jednom dnevno, primijenjena oralno, i kod pacijenata koji nijesu ranije primali statine i kod pacijenata koji prelaze sa terapije drugim inhibitorima HMG-CoA reduktaze. Pri izboru početne doze treba uzeti u obzir individualni nivo holesterola svakog pacijenta ponaosob, buduće kardiovaskularne rizike, kao i potencijalni rizik od neželjenih reakcija (vidjeti dolje).

Ukoliko je potrebno, povećanje doze može da se izvrši nakon 4 nedjelje (vidjeti dio 5.1).

Zbog povećane stope prijavljivanja neželjenih reakcija pri primjeni doze od 40 mg u poređenju sa ostalim dozama (vidjeti dio 4.8), konačnu titraciju do maksimalne dnevne doze od 40 mg treba uzeti u obzir samo kod pacijenata sa teškom hiperholesterolemijom i visokim kardiovaskularnim rizikom (posebno kod onih sa porodičnom hiperholesterolemijom), koji svoj terapijski cilj ne postižu sa 20 mg, i kod kojih će se vršiti rutinsko praćenje (vidjeti dio 4.4). Kada se uvodi doza od 40 mg, preporučuje se nadzor ljekara specijaliste.

Prevencija kardiovaskularnih događaja

U studiji smanjenja rizika od kardiovaskularnih događaja, korišćena je doza od 20 mg dnevno (vidjeti dio 5.1).

Pedijatrijska populacija

Upotreba kod djece treba da bude pod nadzorom ljekara specijaliste.

Djeca i adolescenti uzrasta 6 do 17 godina (Tanner stadijum < II-V))

Heterozigotna porodična hiperholesterolemija

Kod djece i adolescenata sa heterozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom uobičajena početna doza je 5 mg dnevno.

• Kod djece uzrasta 6 do 9 godina sa heterozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom, uobičajeni opseg doze je 5-10 mg jednom dnevno, primijenjeno oralnim putem. Bezbjednost i efikasnost doza većih od 10 mg nijesu ispitane u ovoj populaciji.
• Kod djece uzrasta 10 do 17 godina sa heterozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom, uobičajeni opseg doze je 5-20 mg jednom dnevno, primijenjeno oralnim putem. Bezbjednost i efikasnost doza većih od 20 mg nijesu ispitane u ovoj populaciji.

Titraciju treba sprovesti prema individualnom odgovoru i toleranciji kod pedijatrijskih pacijenata, kako je preporučeno u preporukama za terapiju pedijatrijske populacije (vidjeti dio 4.4). Djeca i adolescenti treba da budu na standardnoj dijeti za snižavanje nivoa holesterola prije započinjanja terapije rosuvastatinom; ova dijeta treba da bude nastavljena i tokom terapije rosuvastatinom.

Homozigotna porodična hiperholesterolemija

Kod djece uzrasta 6 do 17 godina sa homozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom, preporučena maksimalna doza je 20 mg jednom dnevno.

Savjetuje se početna doza od 5 do 10 mg jednom dnevno, u zavisnosti od uzrasta, tjelesne mase i prethodne primjene statina. Titraciju do maksimalne doze od 20 mg jednom dnevno treba sprovesti prema individualnom odgovoru i toleranciji kod pedijatrijskih pacijenata, kako je preporučeno u preporukama za terapiju pedijatrijske populacije (vidjeti dio 4.4). Djeca i adolescenti treba da budu na standardnoj dijeti za snižavanje nivoa holesterola prije započinjanja terapije rosuvastatinom; ova dijeta treba da bude nastavljena i tokom terapije rosuvastatinom.

Iskustvo sa drugim dozama, osim 20 mg, u ovoj populaciji je ograničeno.

Film tablete od 40 mg nijesu pogodne za primjenu kod pedijatrijske populacije.

Djeca mlađa od 6 godina

Bezbjednost i efikasnost primjene kod djece mlađe od 6 godina nije ispitivana. Prema tome, Crestor se ne preporučuje za upotrebu kod djece mlađe od 6 godina.

Primjena kod starijih pacijenata

Kod pacijenata starijih od 70 godina, preporučuje se početna doza od 5 mg (vidjeti dio 4.4). Nijesu potrebna druga prilagođavanja u odnosu na godine.

Doziranje kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom

Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa blagom do umjerenom bubrežnom insuficijencijom. Preporučena početna doza je 5 mg kod pacijenata sa umjerenom bubrežnom insuficijencijom (klirens kreatinina < 60 ml/min). Doza od 40 mg je kontraindikovana kod pacijenata sa umjerenom bubrežnom insuficijencijom. Upotreba lijeka Crestor je kontraindikovana kod pacijenata sa teškom bubrežnom insuficijencijom u svim dozama (vidjeti djelove 4.3. i 5.2).

Doziranje kod pacijenata sa insuficijencijom jetre

Nije bilo povećanja sistemske izloženosti rosuvastatinu kod ispitanika sa Child-Pugh skorom 7 ili manjim. Međutim, povećana sistemska izloženost je zabilježena kod pacijenata sa Child-Pugh skorom 8 i 9 (vidjeti dio 5.2). Kod ovih pacijenata se mora razmotriti procjena bubrežne funkcije (vidjeti dio 4.4). Nema iskustava sa pacijentima koji imaju Child-Pugh skor preko 9. Crestor je kontraindikovan kod pacijenata sa aktivnim oboljenjem jetre (vidjeti dio 4.3).

Rasa

Povećana sistemska izloženost je zabilježena kod pacijenata azijskog porijekla (vidjeti djelove 4.3, 4.4. i 5.2).

Za pacijente azijskog porijekla preporučuje se početna doza od 5 mg. Kod ovih pacijenata, doza od 40 mg je kontraindikovana.

Genetski polimorfizam

Pokazalo se da su genotipovi SLCO1B1 (OATP1B1) c.521CC i ABCG2 (BCRP) c.421AA povezani sa povećanjem izloženosti rosuvastatinu. Za pacijente za koje se zna da imaju genotip c.521CC ili c.421AA, preporučuje se polovina uobičajeno preporučene doze i maksimalna doza od 20 mg Crestora jednom dnevno (vidjeti djelove 4.4, 4.5. i 5.2).

Doziranje kod pacijenata sa predisponirajućim faktorima za miopatiju

Kod pacijenata sa predisponirajućim faktorima za miopatiju preporučuje se početna doza od 5 mg (vidjeti dio 4.4). Doza od 40 mg je kontraindikovana kod nekih od ovih pacijenata (vidjeti dio 4.3).

Istovremena primjena drugih ljekova

Rosuvastatin je supstrat različitih transportnih proteina (npr. OATP1B1 i BCRP). Rizik od miopatije (uključujući rabdomiolizu) je povećan kada se lijek Crestor daje istovremeno sa određenim ljekovima koji mogu da povećaju koncentraciju rosuvastatina u plazmi usljed interakcija sa ovim transportnim proteinima (npr. ciklosporin i određeni inhibitori proteaza, uključujući kombinacije ritonavira sa atazanavirom, lopinavirom i/ili tipranavirom; vidjeti djelove 4.4. i 4.5). Kad god je moguće, treba razmotriti primjenu drugih ljekova i, ukoliko je potrebno, razmotriti mogućnost privremenog prekida terapije lijekom Crestor. U situacijama kada je primjena ovih ljekova istovremeno sa lijekom Crestor neizbježna, treba pažljivo razmotriti odnos koristi i rizika ovakve terapije i pažljivo prilagoditi dozu lijeka Crestor (vidjeti dio 4.5).

Način primjene

Oralna primjena.

Crestor se može davati u bilo koje doba dana, uz hranu ili bez nje.

Lijek Crestor je kontraindikovan:

• kod pacijenata koji su preosjetljivi na rosuvastatin ili na neku od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1;
• kod pacijenata sa aktivnim oboljenjem jetre, uključujući neobjašnjivi, perzistentni porast vrijednosti transaminaza u serumu, kao i svaki porast transaminaza u serumu koji prekoračuje trostruku vrijednost gornje granice normalnih vrijednosti (engl. uper limit of normal, ULN);
• kod pacijenata sa teškom bubrežnom insuficijencijom (klirens kreatinina < 30 ml/min);
• kod pacijenata sa miopatijom;
• kod pacijenata koji istovremeno primaju kombinaciju sofosbuvir/velpatasvir/voksilaprevir (vidjeti dio 4.5);
• kod pacijenata koji istovremeno primaju ciklosporin;
• tokom perioda trudnoće i dojenja i kod žena u reproduktivnom periodu koje ne koriste odgovarajuće mjere kontracepcije.

Uticaj na funkciju bubrega

Proteinurija, otkrivena test trakom i uglavnom tubularnog porijekla, zabilježena je kod pacijenata liječenih većim dozama lijeka Crestor, posebno od 40 mg, i u većini slučajeva je bila prolazna ili periodična. Nije dokazano da je proteinurija pokazatelj akutnog ili progresivnog oboljenja bubrega (vidjeti dio 4.8). U postmarketinškom periodu, stopa prijavljivanja ozbiljnih neželjenih reakcija povezanih sa renalnim sistemom veća je za dozu od 40 mg. Treba razmotriti procjenu bubrežne funkcije tokom rutinskog praćenja pacijenata koji primaju dozu od 40 mg

Uticaj na skeletne mišiće

Prijavljen je uticaj na skeletne mišiće, npr. mialgija, miopatija i, rijetko, rabdomioliza, kod pacijenata kod kojih je primjenjivan rosuvastatin, u svim dozama, a naročito u dozama većim od 20 mg. Prijavljeni su veoma rijetki slučajevi rabdomiolize pri primjeni ezetimiba u kombinaciji sa inhibitorima HMG-CoA reduktaze. Farmakodinamska interakcija se ne može isključiti, zbog čega treba biti oprezan pri istovremenoj primjeni ovih ljekova (vidjeti dio 4.5).

Kao i kod drugih inhibitora HMG-CoA reduktaze, stopa prijavljivanja rabdomiolize povezane sa upotrebom rosuvastatina u postmarketinškom periodu veća je za dozu od 40 mg.

Određivanje vrijednosti kreatin kinaze

Vrijednost kreatin kinaze (CK) ne treba mjeriti nakon iscrpljujućeg fizičkog napora ili u prisustvu drugih vjerovatnih uzroka povećanja vrijednosti CK, što može dovesti do pogrešnog tumačenja rezultata. Ako su vrijednosti CK značajno povećane prije uvođenja terapije (više od pet puta od gornje granice normalnih vrijednosti), ovaj parametar treba provjeriti nakon 5-7 dana, kako bi se ovi rezultati potvrdili. Ako se potvrdi da su vrijednosti CK više od pet puta od gornje granice normalnih vrijednosti, ne treba započinjati terapiju.

Prije terapije

Lijek Crestor, kao i druge inhibitore HMG-CoA reduktaze, treba oprezno propisivati pacijentima koji imaju predisponirajuće faktore za pojavu miopatije/rabdomiolize. U ove faktore spadaju:

• narušena bubrežna funkcija
• hipotiroidizam
• lična ili porodična anamneza nasljednih mišićnih poremećaja
• mišićna toksičnost pri primjeni nekih drugih inhibitora HMG-CoA reduktaze ili fibrata u anamnezi
• zloupotreba alkohola
• starosna dob iznad 70 godina
• situacije u kojima može doći do povećanja koncentracije lijeka u plazmi (vidjeti djelove 4.2, 4.5. i 5.2)
• istovremena upotreba fibrata.

Kod ovih pacijenata, rizik od terapije treba sagledati u odnosu na moguće koristi, i preporučuje se kliničko praćenje. Ako su vrijednosti CK značajno povišene prije uvođenja terapije (više od pet puta od gornje granice normalnih vrijednosti), ne treba započinjati terapiju.

Dok traje terapija

Pacijente treba zamoliti da odmah prijave neobjašnjive bolove u mišićima, slabost ili grčeve, posebno ako su povezani sa malaksalošću ili povišenom tjelesnom temperaturom. Kod ovih pacijenata treba odrediti vrijednosti CK i prekinuti terapiju ako su vrijednosti CK značajno povišene (više od pet puta od gornje granice normalnih vrijednosti) ili ako dođe do teških i neprijatnih mišićnih simptoma (čak i ako su vrijednosti CK povišene manje od pet puta od gornje granice normalnih vrijednosti). Ako se simptomi povuku i vrijednosti CK vrate na normalu, može se razmotriti ponovno započinjanje terapije rosuvastatinom ili alternativnim inhibitorom HMG-CoA reduktaze primjenom najnižih doza, uz pažljivo praćenje. Nije neophodno rutinsko praćenje vrijednosti CK kod pacijenata bez simptoma. Zabilježeni su vrlo rijetki izvještaji o imunski posredovanoj nekrotizirajućoj miopatiji za vrijeme ili nakon terapije statinima, uključujući rosuvastatin. Imunski posredovana nekrotizirajuća miopatija je klinički okarakterisana proksimalnom mišićnom slabošću i povišenim vrijednostima kreatin kinaze u serumu, koje se zadržavaju i nakon prekida terapije statinima.

U nekim slučajevima prijavljeno je da statini mogu izazvati de novo ili pogoršati postojeću miasteniju gravis ili očnu miasteniju (vidjeti dio 4.8). Potrebno je obustaviti primjenu lijeka Crestor u slučaju pogoršanja simptoma. Prijavljeni su slučajevi ponovne pojave simptoma kada je isti ili drugi statin ponovo primijenjen.

U kliničkim ispitivanjima nije dokazan povećan uticaj na skeletne mišiće kod malog broja pacijenata koji su primali lijek Crestor uz prateću terapiju. Međutim, povećana incidenca miozitisa i miopatije je zabilježena kod pacijenata koji su primali druge inhibitore HMG-CoA reduktaze zajedno sa derivatima fibrinske kiseline, kao što su gemfibrozil, ciklosporin, nikotinska kiselina, azolni antimikotici, inhibitori proteaze i makrolidni antibiotici. Gemfibrozil povećava rizik od miopatije kada se daje istovremeno sa nekim inhibitorima HMG-CoA reduktaze. Prema tome, ne preporučuje se istovremena primjena lijeka Crestor i gemfibrozila. Treba pažljivo razmotriti korist od daljih promjena nivoa lipida usljed istovremene primjene lijeka Crestor sa fibratima ili niacinom u odnosu na moguće rizike koje imaju takve kombinacije. Doza od 40 mg rosuvastatina je kontraindikovana sa istovremenom primjenom fibrata (vidjeti djelove 4.5. i 4.8).

Lijek Crestor se ne smije primjenjivati istovremeno sa sistemskim formulacijama fusidinske kiseline niti u roku 7 dana od prestanka terapije fusidinskom kiselinom. Kod pacijenata kod kojih se smatra da je sistemska primjena fusidinske kiseline od suštinskog značaja, liječenje statinima treba prekinuti tokom trajanja terapije fusidinskom kiselinom. Prijavljeni su slučajevi rabdomiolize (uključujući i neke sa fatalnim ishodom) kod pacijenata koji su primali kombinaciju fusidinske kiseline i statina (vidjeti dio 4.5). Pacijente treba savjetovati da odmah zatraže savjet zdravstvenog radnika ukoliko se jave simptomi mišićne slabosti, bol u mišićima ili osjetljivost mišića. Liječenje statinima može se ponovo započeti sedam dana nakon posljednje doze fusidinske kiseline. U vanrednim okolnostima, kada je potrebna produžena sistemska primjena fusidinske kiseline, npr. kod liječenja teških infekcija, potrebu za istovremenom primjenom lijeka Crestora i fusidinske kiseline trebalo bi razmotriti isključivo individualno (za svaki slučaj pojedinačno), i uz strog medicinski nadzor.

Lijek Crestor se ne smije koristiti kod pacijenata sa akutnim, teškim stanjima koja ukazuju na miopatiju, ili koji imaju predispoziciju za razvoj bubrežne insuficijencije usljed rabdomiolize (npr. sepsa, hipotenzija, veći hirurški zahvati, trauma, teški poremećaji metabolizma, endokrinog sistema i elektrolita; ili nekontrolisani epileptični napadi).

Ozbiljne neželjene reakcije na koži

Zabilježene su ozbiljne neželjene reakcije na koži koje uključuju Stevens-Johnson sindrom (SJS) i reakciju na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS), koje mogu biti životno ugrožavajuće ili fatalne (vidjeti dio 4.8). Prilikom propisivanja, pacijentima treba ukazati na znakove i simptome ozbiljnih reakcija na koži i treba ih pažljivo pratiti. Ako se pojave znaci i simptomi koji upućuju na pojavu ove reakcije, treba prekinuti primjenu lijeka Crestor i razmotriti primjenu alternativne terapije.

Ako se kod pacijenta razvije ozbiljna reakcija kao što je SJS ili DRESS sindrom tokom upotrebe lijeka Crestor, liječenje ovim lijekom se više ne smije ponovo započinjati kod ovog pacijenta.

Uticaj na funkciju jetre

Kao i sve druge inhibitore HMG-CoA reduktaze, lijek Crestor treba oprezno koristiti kod pacijenata koji konzumiraju prekomjerne količine alkohola i/ili imaju oboljenja jetre u anamnezi.

Preporučuje se provjera funkcije jetre prije započinjanja terapije i 3 mjeseca nakon započinjanja terapije. Ukoliko su vrijednosti transaminaza u serumu više od 3 puta od gornje granice normalnih vrijednosti, treba prekinuti terapiju rosuvastatinom ili smanjiti dozu. Stopa prijavljenih teških hepatičkih događaja u postmarketinškom periodu (koji se uglavnom sastoje od povišenih vrijednosti transaminaza jetre) veća je pri primjeni doze od 40 mg.

Kod pacijenata sa sekundarnom hiperholesterolemijom koja je izazvana hipotireoidizmom ili nefrotskim sindromom, treba liječiti osnovnu bolest prije uvođenja terapije lijekom Crestor.

Rasa

Farmakokinetička ispitivanja pokazuju povećanu izloženost ljudi azijske rase rosuvastatinu u poređenju sa ljudima bijele rase (vidjeti djelove 4.2. i 5.2)

Inhibitori proteaze

Prilikom istovremene primjene rosuvastatina i inhibitora proteaza u kombinaciji sa ritonavirom, uočena je povećana sistemska izloženost rosuvastatinu. Treba pažljivo razmotriti odnos koristi od smanjenja nivoa lipida primenom lijeka Crestor kod HIV pozitivnih pacijenata koji su na terapiji inhibitorima proteaza i potencijala za povećanje nivoa rosuvastatina u plazmi prilikom započinjanja terapije i titriranja doze lijeka Crestor kod pacijenata koji su na terapiji inhibitorima proteaza. Ukoliko doza lijeka Crestor nije pažljivo prilagođena, ne preporučuje se istovremena primjena sa određenim inhibitorima proteaza (vidjeti djelove 4.2. i 4.5)

Intolerancija na laktozu

Pacijenti sa rijetkim nasljednim problemima intolerancije na galaktozu, potpunom deficijencijom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne treba da uzimaju ovaj lijek.

Intersticijalna bolest pluća

U izuzetnim slučajevima javlja se intersticijalna bolest pluća kod upotrebe nekih statina, posebno pri dugoročnim terapijama (vidjeti dio 4.8). Karakteristike ove bolesti uključuju dispneju, neproduktivni kašalj i pogoršanje opšteg zdravlja (umor, gubitak tjelesne mase i groznica). Ako se sumnja da se kod pacijenta razvila intersticijalna bolest pluća, treba prekinuti sa terapijom statinima.

Dijabetes melitus

Neki dokazi ukazuju da statini kao klasa ljekova mogu povećati vrijednosti glukoze u krvi, a kod nekih pacijenata, sa visokim rizikom za razvoj dijabetesa, mogu dovesti i do hiperglikemije koja zahtijeva primjenu standardne terapije za dijabetes. Međutim, korist od redukcije vaskularnog rizika statinima prevazilazi rizik od pojave hiperglikemije i ne treba da bude razlog za prekid terapije statinima. Pacijente sa povećanim rizikom (nivo glukoze natašte od 5,6 do 6,9 mmol/l, BMI > 30 kg/m2, povišen nivo triglicerida, hipertenzija) treba pratiti klinički i biohemijski, u skladu sa nacionalnim smjernicama.

U JUPITER studiji, zabilježena je ukupna učestalost dijabetes melitusa od 2,8% u grupi pacijenata koja je primala rosuvastatin i 2,3% u placebo grupi, uglavnom kod pacijenata sa vrijednostima glukoze natašte od 5,6 do 6,9 mmol/l.

Pedijatrijska populacija

Procjena linearnog rasta (visina), tjelesne mase, BMI (indeks tjelesne mase) i sekundarnih karakteristika polne zrelosti prema Tanner-ovoj skali kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 6 do 17 godina koji uzimaju rosuvastatin bila je ograničena na dvogodišnji period. Poslije dvogodišnjeg ispitivanja, nije uočen uticaj terapije na rast, tjelesnu masu, BMI ili polnu zrelost (vidjeti dio 5.1).

U kliničkoj studiji u kojoj su djeca i adolescenti uzimali rosuvastatin u periodu od 52 nedjelje, porast CK > 10xGGN i mišićni simptomi nakon vježbanja ili povećane fizičke aktivnosti zabilježeni su češće u odnosu na nalaze dobijene u kliničkim ispitivanjima kod odraslih (vidjeti dio 4.8).

Uticaj istovremeno primijenjenih ljekova na rosuvastatin

Inhibitori transportnih proteina: Rosuvastatin je supstrat određenih transportnih proteina, uključujući i transportni protein za hepatično preuzimanje OATP1B1 i efluksni transportni protein BCRP. Istovremena primjena lijeka Crestor sa ljekovima koji djeluju kao inhibitori ovih transportnih proteina može dovesti do povećanja koncentracije rosuvastatina u plazmi i povećanja rizika od miopatije (vidjeti djelove 4.2, 4.4. i 4.5. Tabela 1).

Ciklosporin: Tokom istovremene terapije lijekom Crestor i ciklosporinom, PIK vrijednosti rosuvastatina bile su u prosjeku 7 puta veće nego vrijednosti zabilježene kod zdravih dobrovoljaca (vidjeti Tabelu 1). Primjena lijeka Crestor je kontraindikovana kod pacijenata na istovremenoj terapiji ciklosporinom (vidjeti dio 4.3). Istovremena primjena nije uticala na koncentracije ciklosporina u plazmi.

Inhibitori proteaze: Iako tačan mehanizam interakcije nije poznat, istovremeno davanje inhibitora proteaze može jako da poveća izloženost rosuvastatinu (vidjeti Tabelu 1). Na primjer, u jednoj farmakokinetičkoj studiji, istovremeno davanje 10 mg rosuvastatina i fiksne kombinacije dva inhibitora proteaze (300 mg atazanavira/100 mg ritonavira) zdravim dobrovoljcima bilo je povezano sa približno trostrukim povećanjem vrijednosti PIK rosuvastatina i sedmostrukim povećanjem vrijednosti Cmax rosuvastatina. Prema tome, istovremena primjena rosuvastatina i određenih kombinacija inhibitora proteaze može se razmotriti samo poslije pažljivog razmatranja podešavanja doze rosuvastatina na osnovu očekivanog povećanja izloženosti rosuvastatinu (vidjeti djelove 4.2, 4.4. i 4.5. Tabela 1).

Gemfibrozil i drugi proizvodi za snižavanje nivoa lipida: Istovremena primjena lijeka Crestor i gemfibrozila dovodila je do dvostrukog povećanja Cmax i PIK rosuvastatina (vidjeti dio 4.4).

Na osnovu podataka iz specifičnih ispitivanja interakcija, ne očekuje se nikakva relevantna farmakokinetička interakcija sa fenofibratom, ali može doći do farmakodinamske interakcije. Gemfibrozil, fenofibrat, drugi fibrati i doze niacina (nikotinske kiseline) kojima se snižava nivo lipida (≥ 1 g/dan) povećavaju rizik od miopatije kada se daju istovremeno sa inhibitorima HMG-CoA reduktaze, vjerovatno zbog toga što mogu da prouzrokuju miopatiju i kada se daju kao monoterapija. Kontraindikovana je primjena doze od 40 mg zajedno sa fibratima (vidjeti djelove 4.3. i 4.4). Kod ovih pacijenata terapiju treba započinjati sa dozom od 5 mg.

Ezetimib: Istovremena primjena 10 mg lijeka Crestor i 10 mg ezetimiba dovela je do povećanja vrijednosti PIK rosuvastatina za 1,2 puta kod osoba sa hiperholesterolemijom (Tabela 1). Ne može se isključiti farmakodinamska interakcija, u smislu neželjenih dejstava, između lijeka Crestor i ezetimiba (vidjeti dio 4.4).

Antacidi: Istovremena primjena lijeka Crestor sa antacidnom suspenzijom koja sadrži aluminijum i magnezijum hidroksid dovela je do smanjenja koncentracija rosuvastatina u plazmi za oko 50%. Ovo dejstvo je bilo ublaženo kada se antacid davao 2 sata poslije primjene lijeka Crestor. Nije ispitivana klinička relevantnost ove interakcije.

Eritromicin: Istovremena primjena lijeka Crestor i eritromicina dovela je do smanjenja vrijednosti PIK rosuvastatina za 20% i smanjenja vrijednosti Cmax rosuvastatina za 30%. Ova interakcija može da bude izazvana povećanim motilitetom crijeva koje izaziva eritromicin.

Tikagrelor: Tikagrelor može uticati na bubrežnu eliminaciju rosuvastatina, povećavajući rizik od nakupljanja rosuvastatina. Iako tačan mehanizam nije poznat, u nekim slučajevima istovremena primjena tikagrelora i rosuvastatina dovela je do smanjenja bubrežne funkcije, povećanja nivoa CPK i rabdomiolize.

Enzimi citohroma P450: Rezultati iz in vitro i in vivo ispitivanja pokazuju da rosuvastatin nije ni inhibitor niti induktor izoenzima citohroma P450. Uz to, rosuvastatin je slab supstrat za ove izoenzime. Zato se ne očekuju interakcije usljed metabolizma posredovanog enzimima citohroma P450. Nijesu zabilježene klinički relevantne interakcije između rosuvastatina i flukonazola (inhibitor CYP2C9 i CYP3A4) ili ketokonazola (inhibitor CYP2A6 i CYP3A4).

Interakcije koje zahtijevaju prilagođavanje doze rosuvastatina (vidjeti takođe Tabelu 1): U situacijama kada je neophodno primijeniti lijek Crestor sa drugim ljekovima za koje je poznato da dovode do povećane izloženosti rosuvastatinu, treba podesiti dozu lijeka Crestor. Ukoliko je očekivano povećanje izloženosti (PIK) približno dvostruko ili veće, treba započeti liječenje dozom od 5 mg lijeka Crestor jednom dnevno. Maksimalnu dnevnu dozu lijeka Crestor treba podesiti tako da očekivana izloženost rosuvastatinu ne pređe očekivanu izloženost prilikom primjene 40 mg lijeka Crestor kada se uzima bez ljekova sa kojima bi mogao da stupi u interakciju, na primjer doza od 20 mg lijeka Crestor sa gemfibrozilom (povećanje 1,9 puta) i doza od 10 mg lijeka Crestor sa kombinacijom ritonavir/atazanavir (povećanje 3,1 puta).

Ako primijetite da lijek koji se primjenjuje istovremeno sa lijekom Crestor povećava PIK rosuvastatina manje nego dvostruko, početnu dozu nije potrebno smanjivati, ali treba biti oprezan ako se doza lijeka Crestor povećava iznad 20 mg.

Tabela 1: Efekti istovremeno primijenjenih ljekova na izloženost rosuvastatinu (PIK; po opadajućem efektu) iz objavljenih kliničkih studija

Sljedeći ljekovi/kombinacije ljekova nijesu imali klinički značajan efekat na odnos PIK rosuvastatina pri istovremenoj primjeni: Aleglitazar 0,3 mg, 7 dana primjene; Fenofibrat 67 mg TID, 7 dana primjene; Flukonazol 200 mg OD, 11 dana primjene; Fosamprenavir 700 mg/ritonavir 100 mg BID, 8 dana primjene; Ketokonazol 200 mg BID, 7 dana primjene; Rifampin 450 mg OD, 7 dana primjene; Silimarin 140 mg TID, 5 dana primjene.

Efekti rosuvastatina na istovremeno primijenjene ljekove

Antagonisti Vitamina K: Kao i sa drugim inhibitorima HMG-CoA reduktaze, započinjanje terapije ili titriranje doze lijeka Crestor prema većim dozama kod pacijenata koji istovremeno primaju antagoniste vitamina K (npr. varfarin ili drugi kumarinski antikoagulans) može da dovede do povećanja internacionalnog normalizovanog koeficijenta (INR). Obustava ili smanjivanje doze lijeka Crestor može da dovede do smanjenja INR. U takvim situacijama poželjno je adekvatno praćenje vrijednosti INR.

Oralni kontraceptivi/hormonska supstituciona terapija (HST): Istovremena upotreba lijeka Crestor i oralnih kontraceptiva dovodila je do povećanja PIK etinilestradiola od 26% i norgestrela od 34%. Ove povišene koncentracije ljekova u plazmi treba uzeti u obzir kada se određuje doza oralnog kontraceptiva. Nema raspoloživih farmakokinetičkih podataka o istovremenoj primjeni rosuvastatina i HST, pa se ne mogu isključiti slična dejstva. Međutim, ova kombinacija je bila u velikoj mjeri korišćena u kliničkim ispitivanjima i dobro je podnošena.

Ostali ljekovi:

Digoksin: Na osnovu podataka iz specifičnih studija interakcije, ne očekuje se klinički relevantna interakcija sa digoksinom.

Fusidinska kiselina: Nijesu sprovedene studije interakcija rosuvastatina i fusidinske kiseline. Istovremena primjena fusidinske kiseline u formulaciji za sistemsku primjenu i statina može povećati rizik od miopatije, uključujući i rabdomiolizu. Mehanizam ove interakcije (bio on farmakodinamski i/ili farmakokinetički) još uvijek nije poznat. Prijavljeni su slučajevi rabdomiolize (uključujući i smrtne slučajeve) prilikom istovremene primjene ove kombinacije ljekova.

Ukoliko je terapija fusidinskom kiselinom neophodna, mora se prekinuti terapija statinima za vrijeme trajanja terapije fusidinskom kiselinom (vidjeti takođe dio 4.4).

Pedijatrijska populacija: Studije interakcija sprovedene su samo kod odraslih. Obim interakcija kod pedijatrijske populacije nije poznat.

Lijek Crestor je kontraindikovan u periodu trudnoće i dojenja.

Žene u reproduktivnom periodu treba da koriste odgovarajuće metode kontracepcije.

Plodnost

Nema poznatih efekata na plodnost tokom upotrebe rosuvastatina.

Trudnoća

Budući da su holesterol i drugi proizvodi biosinteze holesterola neophodni za razvoj fetusa, potencijalni rizik od inhibicije HMG-CoA reduktaze veći je od prednosti terapije tokom trudnoće. Ispitivanja na životinjama dala su ograničene dokaze reproduktivne toksičnosti (vidjeti dio 5.3). Ako pacijentkinja zatrudni tokom upotrebe ovog lijeka, terapiju treba odmah prekinuti.

Dojenje

Ograničeni podaci iz publikovanih izvještaja ukazuju na to da je rosuvastatin prisutan u majčinom mlijeku. Rosuvastatin se izlučuje u mlijeko pacova. Zbog mehanizma djelovanja Crestora, postoji potencijalni rizik od neželjenih reakcija kod dojenčeta. Crestor je kontraindikovan tokom dojenja.

Nijesu sprovedena ispitivanja uticaja lijeka Crestor na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Međutim, na osnovu farmakodinamskih svojstava, nije vjerovatno da lijek Crestor utiče na ove sposobnosti. Tokom upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama, treba uzeti u obzir moguću pojavu vrtoglavica tokom terapije.

Neželjene reakcije na lijek koja se javljaju pri primjeni lijeka Crestor po pravilu su reakcije blagog i prolaznog karaktera. U kontrolisanim kliničkim ispitivanjima, manje od 4% pacijenata liječenih lijekom Crestor prestalo je da uzima terapiju zbog neželjenih reakcija.

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Na osnovu kliničkih podataka dobijenih u kliničkim studijama i obimnog postmarketinškog iskustva, naredna tabela daje pregled profila neželjenih reakcija rosuvastatina. Navedene neželjene reakcije klasifikovane su na osnovu učestalosti javljanja i sistema organa.

Učestalost neželjenih reakcija klasifikovana je prema sljedećim odredbama: Česta ( ≥ 1/100 do < 1/10); Povremena (≥ 1/1000 do < 1/100); Rijetka (≥ 1/10000 do < 1/1000); Veoma rijetka (< 1/10000); Nije poznato (ne može se procijeniti na osnovu raspoloživih podataka).

Nema specifične terapije u slučaju predoziranja. U slučaju predoziranja, pacijenta treba liječiti simptomatski i uvesti, po potrebi, suportivne mjere. Treba pratiti funkciju jetre i vrijednosti CK. Malo je vjerovatno da hemodijaliza može da koristi.

Farmakoterapijska grupa: inhibitori HMG-CoA reduktaze

ATC kod: C10AA07

Mehanizam dejstva

Rosuvastatin je selektivni i kompetitivni inhibitor HMG-CoA reduktaze, enzima koji ograničava brzinu kojom se konvertuje 3-hidroksi-3-metilglutaril koenzim A u mevalonat, prekursor za holesterol. Primarno mjesto dejstva rosuvastatina je jetra, ciljni organ za snižavanje holesterola.

Rosuvastatin povećava broj hepatičkih LDL receptora na površini ćelija i povećava preuzimanje i katabolizam LDL, i inhibira hepatičku sintezu VLDL, smanjujući na taj način ukupni broj čestica VLDL i LDL.

Farmakodinamska dejstva

Crestor smanjuje povišeni LDL-holesterol, ukupni holesterol i trigliceride, a povećava HDL-holesterol. On takođe smanjuje ApoB, ne-HDL-C, VLDL-C, VLDL-TG i povećava ApoA-I (vidjeti Tabelu 3). Crestor takođe smanjuje odnose LDL-C/HDL-C, ukupni-C/HDL-C i ne-HDL-C/HDL-C, kao i ApoB/ApoA-I.

Tabela 3: Dozni odgovor kod pacijenata sa primarnom hiperholesterolemijom (tip IIa i IIb) (podešeni srednji procenat promjene u odnosu na početni nivo)

Terapijsko dejstvo se postiže u roku od nedjelju dana po započinjanju terapije, a 90% maksimalnog odgovora se postiže poslije 2 nedjelje. Maksimalni odgovor se obično postiže u roku od 4 nedjelje i potom se održava.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Crestor je efikasan kod odraslih sa hiperholesterolemijom, sa hipertrigliceridemijom ili bez nje, nezavisno od rase, pola ili uzrasta, kao i u posebnim populacijama kao što su dijabetičari ili pacijenti sa porodičnom hiperholesterolemijom.

U objedinjenim podacima studija treće faze, pokazano je da je Crestor efikasan za liječenje većine pacijenata koji imaju hiperholesterolemiju tipa IIa i IIb (srednja početna vrijednost LDL-C oko 4,8 mmol/l) po ciljevima važećih smjernica koje je definisalo Evropsko udruženje za aterosklerozu (engl. European Atherosclerosis Society, EAS; 1998); oko 80% pacijenta liječenih dozom od 10 mg dostiglo je ciljne vrijednosti EAS za nivoe LDL-C (< 3 mmol/l).

U jednoj velikoj studiji, 435 pacijenata sa heterozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom dobijali su lijek Crestor u dozi od 20 mg do 80 mg po ubrzanom planu titriranja doze. Sve doze su pokazale povoljno dejstvo na parametre lipida i postizanje ciljnih vrijednosti liječenja. Po titraciji do dnevne doze od 40 mg (12 nedjelja terapije), LDL-C je smanjen za 53%. Trideset tri procenta (33%) pacijenata je dostiglo vrijednosti iz smjernica EAS za nivoe LDL-C (< 3 mmol/l).

U jednom otvorenom ispitivanju po ubrzanom planu titriranja doze, ispitivana su 42 pacijenta (uključujući i 8 pedijatrijskih) sa homozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom da se utvrdi njihov odgovor na lijek Crestor 20-40 mg. U cijeloj ovoj populaciji, srednje smanjenje vrijednosti LDL-C iznosilo je 22%.

U kliničkim studijama sa ograničenim brojem pacijenata, pokazano je da lijek Crestor ima dodatno dejstvo na snižavanje triglicerida kada se koristi u kombinaciji sa fenofibratom, kao i na povećanje nivoa HDL-C kada se koristi u kombinaciji sa niacinom (vidjeti dio 4.4).

U jednoj multicentričnoj, dvostruko slijepoj, placebom kontrolisanoj kliničkoj studiji (METEOR), 984 pacijenta starosti između 45 i 70 godina, sa niskom rizikom od koronarne bolesti srca (definisano kao Framingham rizik < 10% u periodu od 10 godina), sa srednjom vrijednošću LDL-C od 4,0 mmol/l (154,5 mg/dl), ali sa subkliničkom aterosklerozom (utvrđenom mjerenjem debljine intime medije karotidnih arterija (engl. Carotid Intima Media Thickness, CIMT)), randomizovani su da primaju 40 mg rosuvastatina jednom dnevno ili placebo tokom 2 godine. Rosuvastatin je značajno usporio stopu napredovanja do maksimalne CIMT za 12 lokacija na karotidnoj arteriji, u poređenju sa placebom, i to za -0,0145 mm/godina [interval pouzdanosti 95%: -0,0196, -0,0093; p < 0,0001]. Promjena u odnosu na početni nivo iznosila je -0,0014 mm/godina (-0,12%/godina (nije značajno)) za rosuvastatin, u poređenju sa progresijom od +0,0131 mm/godina (1,12%/godina (p < 0,0001)) za placebo. Nije pokazana direktna korelacija između smanjenja CIMT i smanjenja rizika od kardiovaskularnih događaja. Populacija obuhvaćena studijom METEOR bila je niskorizična za koronarnu bolest srca i ne predstavlja ciljnu populaciju za lijek Crestor 40 mg. Dozu od 40 mg treba propisivati samo kod pacijenata sa teškom hiperholesterolemijom, izloženih visokom kardiovaskularnom riziku (vidjeti dio 4.2).

U kliničkom ispitivanju JUPITER (engl. Justification for the Use of Statins in Primary Prevention: An

Intervention Trial Evaluating Rosuvastatin), uticaj rosuvastatina na pojavu velikih kardiovaskularnih događaja povezanih s aterosklerozom procijenjen je kod 17802 muškaraca (≥ 50 godina starosti) i žena (≥ 60 godina starosti).

Učesnici u studiji su nasumično raspoređeni u placebo grupu (n = 8901) ili u grupu koja je uzimala rosuvastatin 20 mg jednom dnevno (n = 8901) i praćeni su u prosječnom trajanju od 2 godine.

Koncentracija LDL-holesterola je snižena za 45% (p < 0,001) u grupi koja je uzimala rosuvastatin u poređenju sa placebo grupom.

U post-hoc analizi visoko rizične podgrupe učesnika sa početnim Framingham skorom za rizik > 20% (1558 učesnika) postojalo je značajno smanjenje u kombinovanom ishodu koji je uključivao kardiovaskularnu smrti, moždani udar (šlog) i infarkt miokarda (p = 0,028) kod terapije rosuvastatinom u odnosu na placebo. Apsolutno smanjenje rizika u stopi događaja na 1000 pacijent-godina bilo je 8,8. Ukupan mortalitet je bio nepromijenjen u ovoj visoko rizičnoj grupi (p = 0,193). U post-hoc analizi visoko rizične podgrupe učesnika (ukupno 9302 učesnika) sa početnim SCORE rizikom ≥ 5% (ekstrapolisano da bi se uključili učesnici stariji od 65 godina) postojalo je značajno smanjenje u kombinovanom ishodu koji je uključivao kardiovaskularnu smrt, moždani udar (šlog) i infarkt miokarda (p = 0,0003) kod terapije rosuvastatinom u odnosu na placebo. Apsolutno smanjenje rizika u stopi događaja bilo je 5,1 na 1000 pacijent-godina. Ukupan mortalitet je bio nepromijenjen u ovoj visoko rizičnoj grupi (p = 0,076).

U toku JUPITER studije 6,6% pacijenata u rosuvastatin grupi i 6,2% pacijenata u placebo grupi prekinuli su upotrebu ljekova u studiji zbog neželjenih reakcija. Najčešće neželjene reakcije koje su dovodile do prestanka terapije bile su: mialgija (0,3% rosuvastatin grupa, 0,2% placebo grupa), abdominalni bol (0,03% rosuvastatin grupa, 0,02% placebo grupa) i osip (0,02% rosuvastatin grupa, 0,03% placebo grupa). Najčešće neželjene reakcije sa stopom pojavljivanja većom nego kod placeba ili jednakom placebu bile su infekcije urinarnog trakta (8,7% rosuvastatin grupa, 8,6% placebo grupa), nazofaringitis (7,6% rosuvastatin grupa, 7,2% placebo grupa), bol u leđima (7,6% rosuvastatin grupa, 6,9% placebo grupa) i mialgija (7,6% rosuvastatin grupa, 6,6% placebo grupa).

Pedijatrijska populacija

U dvostruko slijepoj, randomizovanoj, multicentričnoj, placebom kontrolisanoj, 12-nedjeljnoj studiji (n = 176, 97 dječaka i 79 djevojčica) koja je praćena 40-nedjeljnom (n = 173, 96 dječaka i 77 djevojčica), otvorenom fazom sa titracijom doze rosuvastatina, pacijenti uzrasta 10-17 godina (Tanner stadijum II-V, djevojčice kod kojih je prošlo najmanje godinu dana od prvog menstrualnog ciklusa) sa heterozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom uzimali su rosuvastatin 5 mg, 10 mg ili 20 mg, ili placebo jednom dnevno tokom 12 nedjelja, a onda su svi uzimali rosuvastatin jednom dnevno tokom 40 nedjelja. Na početku studije, približno 30% pacijenata je bilo uzrasta 10-13 godina i približno 17% je bilo u Tanner stadijumu II, 18% u Tanner stadijumu III, 40% u Tanner stadijumu IV i 25% u Tanner stadijumu V.

LDL holesterol je bio snižen za 38,3% uzimanjem 5 mg rosuvastatina, 44,6% uzimanjem 10 mg rosuvastatina i 50,0% uzimanjem 20 mg rosuvastatina, u poređenju sa 0,7% pri uzimanju placeba.

Nakon 40-nedjeljne otvorene faze sa titracijom do ciljnih vrijednosti, sa doziranjem do maksimalno 20 mg jednom dnevno, 70 od 173 pacijenata (40,5%) postigli su ciljni nivo LDL holesterola koji je niži od 2,8 mmol/L.

Poslije 52 nedjelje terapije u okviru studije, nije uočen uticaj na rast, tjelesnu masu, BMI ili polno sazrijevanje (vidjeti dio 4.4). Ova studija (n = 176) nije bila pogodna za poređenje rijetkih neželjenih događaja.

Rosuvastatin je takođe ispitivan u dvogodišnjoj otvorenoj studiji titracije do ciljnih vrijednosti kod 198 djece sa heterozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom uzrasta od 6 do 17 godina (88 dječaka i 110 djevojčica, Tanner stadijum < II-V). Početna doza za sve pacijente bila je 5 mg rosuvastatina jednom dnevno. Pacijenti uzrasta od 6 do 9 godina (n = 64) mogli su biti titrirani do maksimalne doze od 10 mg jednom dnevno, a pacijenti uzrasta od 10 do 17 godina (n = 134) do maksimalne doze od 20 mg jednom dnevno.

Nakon 24 mjeseca terapije rosuvastatinom, srednje procentualno smanjenje vrijednosti LDL-C u odnosu na početnu vrijednost, izračunato metodom najmanjih kvadrata, bilo je -43% (početna vrijednost: 236 mg/dl, 24. mjesec: 133 mg/dl). Srednje procentualno smanjenje vrijednosti LDL-C u odnosu na početnu vrijednost, izračunato metodom najmanjih kvadrata, po uzrasnim grupama, iznosilo je: -43% u uzrasnoj grupi od 6 do < 10 godina (početna vrijednost: 234 mg/dl, 24. mjesec: 124 mg/dl); -45% u uzrasnoj grupi od 10 do < 14 godina (početna vrijednost: 234 mg/dl, 24. mjesec: 124 mg/dl); i -35% u uzrasnoj grupi od 14 do < 18 godina (početna vrijednost: 241mg/dl, 24. mjesec: 153 mg/dl).

Primjenom rosuvastatina 5 mg, 10 mg i 20 mg, ostvarene su i statistički značajne srednje vrijednosti promjena u odnosu na početnu vrijednost za sljedeće sekundarne lipidne i lipoproteinske varijable: HDL-C, TC, ne-HDL-C, LDL-C/HDL-C, TC/HDL-C, TG/HDL-C, ne-HDL-C/HDL-C, ApoB, ApoB/ApoA-1. Svaka od ovih promjena bila je u smjeru poboljšanja lipidnog odgovora i održala se tokom 2 godine.

Nakon 24 mjeseca liječenja nije uočen uticaj na rast, tjelesnu masu, BMI ili polno sazrijevanje (vidjeti dio 4.4).

Rosuvastatin je takođe ispitivan u randomizovanoj, dvostruko slijepoj, placebom kontrolisanoj, multicentričnoj studiji ukrštenog dizajna (engl. cross-over), u dozi 20 mg jednom dnevno u poređenju sa placebom, kod 14 djece i adolescenata (uzrasta od 6 do 17 godina) sa homozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom. Ispitivanje je uključivalo aktivnu, 4-nedjeljnu uvodnu dijetalnu fazu tokom koje su pacijenti liječeni rosuvastatinom u dozi od 10 mg, ukrštenu fazu koja se sastojala od 6-nedjeljnog perioda liječenja rosuvastatinom u dozi od 20 mg, kojoj je prethodio ili nakon koje je slijedio 6-nedjeljni period primjene placeba, i 12-nedjeljnu fazu održavanja tokom koje su svi pacijenti liječeni rosuvastatinom u dozi od 20 mg. Pacijenti koji su na početku ispitivanja bili liječeni ezetimibom ili bili na aferezi, nastavili su to liječenje tokom cijele studije.

Uočeno je statistički značajno smanjenje (p = 0,005) LDL-C (22,3%, 85,4 mg/dl ili 2,2 mmol/l) nakon 6 nedjelja liječenja rosuvastatinom u dozi od 20 mg u poređenju sa placebom. Uočeno je statistički značajno smanjenje ukupnog-C (20,1%, p = 0,003), ne-HDL-C (22,9%, p = 0,003) i ApoB (17,1%, p = 0,024). Uočeno je i smanjenje TG, LDL-C/HDL-C, ukupni-C/HDL-C, ne-HDL-C/HDL-C i ApoB/ApoA-1 nakon 6 nedjelja liječenja rosuvastatinom u dozi od 20 mg u poređenju sa placebom. Smanjenje LDL-C nakon 6 nedjelja primjene rosuvastatina u dozi od 20 mg, kome je prethodila primjena placeba tokom 6 nedjelja, održalo se tokom 12 nedjelja kontinuiranog liječenja. Kod jednog pacijenta došlo je do daljeg smanjenja LDL-C (8,0%), ukupnog-C (6,7%) i ne-HDL-C (7,4%) nakon 6 nedjelja terapije dozom od 40 mg nakon povećanja titracijom.

Tokom produžetka terapije otvorenog tipa kod 9 ovih pacijenata rosuvastatinom u dozi od 20 mg u trajanju do 90 nedjelja, smanjenje vrijednosti LDL-C se održavalo u rasponu od -12,1% do 21,3%.

Kod 7 pacijenata dječijeg i adolescentskog uzrasta (uzrasta od 8 do 17 godina) podobnih za procjenu, sa homozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom, iz otvorenog ispitivanja po ubrzanom planu titriranja doze (vidjeti tekst iznad), procentualno smanjenje LDL-C (21,0%), ukupnog-C (19,2%), i ne-HDL-C (21,0%) u odnosu na početnu vrijednost, nakon 6 nedjelja primjene rosuvastatina u dozi od 20 mg, bilo je u skladu sa uočenim u gore pomenutom ispitivanju kod djece i adolescenata sa homozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom.

Evropska agencija za ljekove izuzela je od obaveze podnošenje rezultata ispitivanja sa rosuvastatinom u svim podgrupama pedijatrijske populacije u liječenju homozigotne porodične hiperholesterolemije,primarno kombinovane (mješovite) dislipidemije i prevenciji kardiovaskularnih događaja (vidjeti dio 4.2. za primjenu u pedijatrijskoj populaciji).

Resorpcija: Maksimalne koncentracije rosuvastatina u plazmi postižu se približno 5 sati nakon oralne primjene. Apsolutna biološka raspoloživost iznosi približno 20%.

Distribucija: Rosuvastatin se ekstenzivno preuzima od strane jetre koja je primarno mjesto sinteze holesterola i klirensa LDL-C. Volumen distribucije rosuvastatina iznosi približno 134 l. Približno 90% rosuvastatina se vezuje za proteine plazme, prije svega za albumin.

Metabolizam: Rosuvastatin se ograničeno metaboliše (približno 10%). In vitro ispitivanja metabolizma korišćenjem humanih hepatocita ukazuju da se rosuvastatin sporo metabliše putem citohroma P450. CYP2C9 je bio glavni izoenzim, a 2C19, 3A4 i 2D6 su bili uključeni u manjoj mjeri. Glavni identifikovani metaboliti su N-desmetil i laktonski metaboliti. N-desmetil metabolit je približno 50% manje aktivan od rosuvastatina, dok se lakton smatra klinički neaktivnim. Rosuvastatin je odgovoran za više od 90% aktivnosti cirkulišućeg inhibitora HMG-CoA reduktaze.

Ekskrecija: Približno 90% doze rosuvastatina izlučuje se u neizmijenjenom obliku fecesom (sastoji se od resorbovane i neresorbovane aktivne supstance), a preostali dio se izlučuje urinom. Približno 5% se izlučuje urinom u neizmijenjenom obliku. Poluvrijeme eliminacije lijeka iz plazme je približno 19 sati. Poluvrijeme eliminacije se ne povećava povećanjem doze. Geometrijska srednja vrijednost klirensa plazme iznosi približno 50 litara/sat (koeficijent varijacije 21,7%). Kao i kod ostalih inhibitora HMG-CoA reduktaze, preuzimanje rosuvastatina u jetru uključuje membranski transporter OATP-C. Ovaj transporter je važan za hepatičku eliminaciju rosuvastatina.

Linearnost: Sistemska izloženost rosuvastatinu povećava se proporcionalno dozi. Nema promjena u farmakokinetičkim parametrima nakon višestrukih dnevnih doza.

Posebne populacije

Starost i pol: Nema klinički relevantnog uticaja starosti ili pola na farmakokinetiku rosuvastatina kod odraslih. Čini se da je izloženost kod djece i adolescenata sa heterozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom slična onoj kod odraslih pacijenata sa dislipidemijom ili niža od nje (vidjeti „Pedijatrijska populacija“ u tekstu ispod).

Rasa: Farmakokinetičke studije pokazuju približno dvostruko povećanje medijana PIK i Cmax kod ispitanika azijskog porijekla (Japanci, Kinezi, Filipinci, Vijetnamci i Korejanci) u poređenju sa ljudima bijele rase; kod Indijaca azijskog porijekla medijane PIK i Cmax su veće približno 1,3 puta. Populaciona farmakokinetička analiza nije otkrila klinički relevantne razlike u farmakokinetici između ljudi bijele i crne rase.

Bubrežna insuficijencija: U jednoj studiji na ispitanicima sa različitim stepenom bubrežne insuficijencije, blaga do umjerena bubrežna insuficijencija nije imala uticaja na koncentracije rosuvastatina ili N-desmetil metabolita u plazmi. Ispitanici sa teškom insuficijencijom bubrega (CrCl < 30 ml/min) imali su trostruko povećanje koncentracije u plazmi i devetostruko povećanje koncentracije N-desmetil metabolita u poređenju sa zdravim dobrovoljcima. Koncentracije rosuvastatina u stanju dinamičke ravnoteže kod ispitanika na hemodijalizi bile su približno 50% veće nego kod zdravih dobrovoljaca.

Insuficijencija jetre: U jednoj studiji sa ispitanicima sa različitim stepenom hepatičke insuficijencije nije bilo dokaza o povećanoj izloženosti rosuvastatinu kod ispitanika koji su imali Child-Pugh skor 7 ili niži. Međutim, dva ispitanika koji su imali Child-Pugh skor 8 odnosno 9 pokazali su najmanje dvostruko povećanje sistemske izloženosti u poređenju sa ispitanicima koji su imali niži Child-Pugh skor. Nije bilo iskustva sa ispitanicima koji imaju Child-Pugh skor preko 9.

Genetski polimorfizam: Dispozicija inhibitora HMG-CoA reduktaze, uključujući rosuvastatin, uključuje transportne proteine ​​OATP1B1 i BCRP kodirane genom SLCO1B1 (OATP1B1) i genom ABCG2 (BCRP). Određene varijante ovih gena, poput SLCO1B1 c.521CC i ABCG2 c.421AA povezane su sa približno 1,6 puta većom izloženošću rosuvastatinu (AUC) odnosno 2,4 puta većom izloženošću, u poređenju sa SLCO1B1 c.521TT ili ABCG2 c. 421CC genotipovima. Za pacijente za koje je poznato da imaju te genotipove (SLCO1B1 c.521CC ili ABCG2 c.421AA), preporučuje se niža dnevna doza Crestora.

Pedijatrijska populacija: Dvije farmakokinetičke studije sa rosuvatstinom (primijenjenim u obliku tableta) kod pedijatrijskih pacijenata sa heterozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom uzrasta 10-17 i 6-17 godina (ukupno 214 pacijenata) pokazale su da je izloženost kod pedijatrijskih pacijenata uporediva s onom kod odraslih pacijenata ili manja od nje. Izloženost rosuvastatinu bila je predvidiva u odnosu na dozu i vrijeme tokom perioda od 2 godine.

Pretklinički podaci dobijeni na osnovu konvencionalnih studija bezbjednosne farmakologije, genotoksičnosti i karcinogenog potencijala ne ukazuju na posebne rizike pri primjeni lijeka kod ljudi. Specifični testovi za efekte na hERG nijesu procjenjivani.

Sljedeće neželjene reakcije nijesu uočene tokom kliničkih studija, ali su uočene kod životinja pri nivoima izloženosti sličnim nivoima kliničke izloženosti: u studijama toksičnosti ponovljenih doza, primijećene su histopatološke promjene na jetri, nastale vjerovatno kao posljedica farmakološke aktivnosti rosuvastatina, kod miševa, pacova, a u manjoj mjeri primijećeni su efekti na žučnu kesu pasa, ali ne i kod majmuna. Pored toga, testikularna toksičnost uočena je kod majmuna i pasa pri većim dozama. Reproduktivna toksičnost je bila očigledna kod pacova, sa smanjenjem veličine legla, smanjenom tjelesnom masom mladunaca i njihovim smanjenim preživljavanjem. Ova dejstva su uočena pri dozama toksičnim za majku, pri sistemskoj izloženosti nekoliko puta većoj od terapijske izloženosti.

Jezgro tablete

Laktoza, monohidrat

Mikrokristalna celuloza

Kalcijum fosfat

Krospovidon

Magnezijum stearat

Film

Laktoza, monohidrat

Hipromeloza

Glicerol triacetat

Titan dioksid (E171)

Gvožđe oksid (žuti) (E172) (tablete od 5 mg)

Gvožđe oksid (crveni) (E172) (tablete od 10 mg, 20 mg)

Nije relevantno.

3 godine.

Čuvati na temperaturi do 30°C. Čuvati u originalnom pakovanju, zbog zaštite od vlage.

Unutrašnje pakovanje je blister od aluminijum laminat/aluminijum folije koji sadrži 14 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 2 blistera (ukupno 28 film tableta) i Uputstvo za lijek.

Neupotrijebljen lijek, prazna primarna i sekundarna ambalaža, čuvaju se i uništavaju u skladu sa važećim propisima.

Crestor pripada grupi ljekova koji se nazivaju statini.

Vama je propisan lijek Crestor jer:

• Imate visok nivo holesterola. To znači da ste izloženi riziku od srčanog udara (infarkta) ili moždanog udara (šloga). Lijek Crestor se koristi kod odraslih, adolescenata i djece uzrasta 6 godina ili starije za liječenje visokog holesterola.
• Savjetovano Vam je da uzimate statine, jer promjena ishrane i povećana fizička aktivnost nijesu bili dovoljni da se koriguje nivo holesterola. Treba da nastavite sa preporučenom dijetom za snižavanje nivoa holesterola i vježbanjem dok uzimate lijek Crestor.

Ili

• Imate druge faktore rizika koji povećavaju Vaš rizik od srčanog udara, moždanog udara ili sa njima povezanih zdravstvenih problema.

Srčani udar, moždani udar i drugi problemi mogu biti uzrokovani bolešću koja se zove ateroskleroza, a koja nastaje usljed nakupljanja masnih naslaga u arterijama.

Zbog čega je važno da nastavite da uzimate Crestor ?

Crestor se koristi da koriguje nivoe masnih supstanci u krvi koje se zovu lipidi, od kojih je najčešći holesterol.

Postoje različiti tipovi holesterola koji se nalaze u krvi – „loš“ holesterol (LDL-C) i „dobar“ holesterol (HDL-C).

• Crestor može da smanji „loš“ holesterol i poveća „dobar“ holesterol.
• On djeluje tako što sprječava proizvodnju „lošeg“ holesterola u organizmu. On takođe poboljšava sposobnost Vašeg organizma da uklanja „loš“ holesterol iz krvi.

Kod većine ljudi visoki holesterol ne utiče na to kako se osjećaju, jer on ne izaziva nikakve simptome. Međutim, ako se visoki holesterol ne liječi, masne naslage mogu da se zadrže na zidovima Vaših krvnih sudova i da dovedu do njihovog suženja.

Ponekad ovi suženi krvni sudovi mogu potpuno da se začepe, čime se sprječava dotok krvi u srce ili mozak, što dovodi do infarkta ili šloga. Ako snizite nivo holesterola, možete smanjiti rizik od infarkta, šloga ili sa njima povezanih zdravstvenih problema.

Potrebno je da nastavite da uzimate lijek Crestor, čak i ako Vam je holesterol dostigao željeni nivo, jer on sprječava da Vam se holesterol ponovo poveća i uzrokuje stvaranje masnih naslaga. Međutim, treba da prestanete da ga uzimate ako Vam tako preporuči Vaš ljekar, ili ako zatrudnite.

Lijek Crestor ne smijete koristiti:

• Ako ste ikada imali alergijsku reakciju na lijek Crestor ili bilo koji od njegovih sastojaka.
• Ako ste trudni ili dojite. Ako zatrudnite dok uzimate lijek Crestor, odmah prestanite da ga uzimate i to recite svom ljekaru. Žene treba da izbjegavaju trudnoću dok uzimaju lijek Crestor tako što će koristiti adekvatnu kontracepciju.
• Ako imate oboljenje jetre.
• Ako imate teške probleme sa bubrezima.
• Ako imate česte ili neobjašnjive bolove u mišićima.
• Ako uzimate kombinaciju ljekova sofosbuvir/velpatasvir/voksilaprevir (koji se koriste za liječenje virusne infekcije jetre, koja se zove hepatitis C).
• Ako uzimate lijek koji se zove ciklosporin (on se koristi npr. nakon transplantacije organa).

Ako se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas (ili nijeste sigurni), molimo da se ponovo posavjetujete sa svojim ljekarom.

Upozorenja i mjere opreza:

Razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek Crestor.

• Ako imate problema sa bubrezima.
• Ako imate problema sa jetrom.
• Ako ste imali bilo kakve učestale ili neobjašnjive bolove u mišićima, ličnu ili porodičnu istoriju problema sa mišićima, ili istoriju problema sa mišićima kada ste uzimali druge ljekove za snižavanje holesterola. Odmah obavijestite svog ljekara ako imate neobjašnjive bolove u mišićima, a posebno ako se ne osjećate dobro ili imate povišenu temperaturu. Takođe, kažite svom ljekaru ili farmaceutu ukoliko osjećate konstantnu mišićnu slabost.
• Ako imate ili ste imali miasteniju (bolest koja uzrokuje opštu slabost mišića, uključujući u nekim slučajevima mišiće koji se koriste prilikom disanja) ili očnu miasteniju (bolest koja uzrokuje slabost mišića oka), jer statini ponekad mogu pogoršati stanje ili dovesti do pojave miastenije (vidjeti dio 4).
• Ako ste ikada imali veliki (ozbiljan) osip na koži ili ljuštenje kože, plikove i/ili ranice u ustima nakon uzimanja lijeka Crestor ili drugih srodnih ljekova.
• Ako redovno pijete veće količine alkohola.
• Ako Vaša tireoidna žlijezda ne radi kako treba.
• Ako uzimate druge ljekove koji se zovu fibrati za snižavanje holesterola. Ovo uputstvo pažljivo pročitajte, čak i ako ste ranije uzimali druge ljekove protiv visokog holesterola.
• Ako uzimate ljekove za terapiju HIV infekcije, npr. ritonavir sa lopinavirom i/ili atazanavirom. Pročitajte poglavlje „Primjena drugih ljekova“.
• Ako uzimate ili ste u prethodnih 7 dana uzimali fusidinsku kiselinu, (lijek koji se koristi za bakterijske infekcije), oralno ili putem injekcije. Kombinacija fusidinske kiseline i lijeka Crestor može da dovede do ozbiljnih problema sa mišićima (rabdomioliza), molimo da vidite dio „Primjena drugih ljekova“.
• Ako ste stariji od 70 godina (Vaš ljekar treba da odabere pravu početnu dozu lijeka Crestor, koja Vama odgovara).
• Ako imate tešku respiratornu insuficijenciju.
• Ako ste azijskog porijekla (japanskog, kineskog, filipinskog, vijetnamskog, korejskog i indijskog). Vaš ljekar treba da odabere pravu početnu dozu lijeka Crestor, koja Vama odgovara.

Ako se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas (ili ako nijeste sigurni):

• Ne smijete uzimati Crestor u jačini od 40 mg (najveća doza) i potrebno je da se posavjetujete sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što počnete da uzimate bilo koju dozu lijeka Crestor.

Tokom liječenja lijekom Crestor zabilježene su ozbiljne reakcije na koži, uključujući Stevens-Johnson sindrom i reakcije na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS). Prestanite sa upotrebom lijeka Crestor i potražite medicinsku pomoć odmah ako primijetite bilo koji od simptoma koji su opisani u dijelu 4.

Kod malog broja pacijenata, statini mogu da utiču na jetru. Ovo se prepoznaje jednim jednostavnim testom kojim se utvrđuje povećanje nivoa enzima jetre u krvi. Iz tog razloga, Vaš ljekar će obično preporučiti da se radi ovaj test (funkcionalni test jetre) prije i tokom terapije lijekom Crestor.

Dok ste na terapiji ovim lijekom, Vaš ljekar će Vas pažljivo pratiti ukoliko imate dijabetes ili ste pod rizikom da ga dobijete. Vjerovatno je da ste pod rizikom od razvoja dijabetesa ukoliko imate visok nivo šećera i masti u krvi, prekomjernu tjelesnu masu i visok krvni pritisak.

Djeca i adolescenti

• Ako pacijent ima manje od 6 godina: Crestor se ne smije davati djeci mlađoj od 6 godina.

Primjena drugih ljekova

Recite svom ljekaru ili farmaceutu ako uzimate, donedavno ste uzimali ili biste mogli uzeti bilo kakve druge ljekove.

Recite svom ljekaru ako uzimate neki od sljedećih ljekova:

• ciklosporin (koji se koristi npr. poslije transplantacije organa);
• varfarin, klopidogrel ili tikagrelor (ili bilo koji drugi lijek za razrjeđivanje krvi);
• fibrate (kao što su gemfibrozil, fenofibrat) ili bilo koji drugi lijek za snižavanje holesterola (kao što je ezetimib);
• ljekove protiv lošeg varenja (koji se koriste za neutralizaciju kiselina u Vašem želucu);
• eritromicin (antibiotik), fusidinsku kiselinu (antibiotik – vidite „Upozorenja i mjere opreza“);
• neki oralni kontraceptiv (pilula protiv začeća);
• regorafenib (koristi se u liječenju raka);
• darolutamid (koristi se u liječenju raka);
• kapmatinib (koristi se u liječenju raka);
• hormonsku supstitucionu terapiju;
• fostamatinib (koristi se u liječenju sniženog broja trombocita);
• febuksostat (koristi se u liječenju povišenih nivoa mokraćne kiseline u krvi);
• teriflunomid (koristi se u liječenju multiple skleroze);
• bilo koji od sljedećih ljekova koji se koriste u liječenju virusnih infekcija, uključujući HIV ili hepatitis C, pojedinačno ili u kombinaciji (vidite „Upozorenja i mjere opreza“): ritonavir, lopinavir, atazanavir, sofosbuvir, voksilaprevir, ombitasvir, paritaprevir, dasabuvir, velpatasvir, grazoprevir, elbasvir, glekaprevir, pibrentasvir;
• roksadustat (lijek koji se koristi za liječenje anemije kod pacijenata sa hroničnom bolešću bubrega);
• tafamidis (lijek koji se koristi za liječenje transtiretinske amiloidoze).

Crestor može da promijeni dejstvo ovih ljekova ili oni mogu da promijene dejstvo lijeka Crestor.

Ukoliko je potrebno da uzmete fusidinsku kiselinu oralnim putem za liječenje bakterijske infekcije, biće potrebno da privremeno prestanete sa primjenom ovog lijeka. Vaš ljekar će Vam reći kada je bezbjedno da ponovo počnete da uzimate lijek Crestor. Uzimanje lijeka Crestor sa fusidinskom kiselinom može rijetko da dovede do slabosti mišića, osjetljivosti ili bolova (rabdomioliza). Za više informacija o rabdomiolizi, vidite dio 4.

Uzimanje lijeka Crestor sa hranom ili pićem

Lijek Crestor možete uzeti uz obrok ili nezavisno od njega.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ne smijete uzimati lijek Crestor ako ste trudni ili ako dojite. Ako zatrudnite dok uzimate lijek Crestor, odmah prestanite da ga uzimate i to recite svom ljekaru. Žene treba da izbjegavaju trudnoću dok su na terapiji lijekom Crestor tako što će koristiti odgovarajuću kontracepciju.

Prije uzimanja bilo kojeg lijeka, obratite se za savjet Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Uticaj lijeka Crestor na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Većina ljudi može da upravlja vozilom i rukuje mašinama dok uzima lijek Crestor – lijek neće uticati na njihove sposobnosti. Međutim, neki pacijenti mogu imati vrtoglavicu dok su na terapiji lijekom Crestor. Ako imate vrtoglavice, posavjetujte se sa svojim ljekarom prije nego što pokušate da upravljate vozilom ili rukujete mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Crestor

Lijek Crestor sadrži laktozu.

Ako Vam je ljekar rekao da ne podnosite neke šećere (laktozu ili mliječni šećer), posavjetujte se sa svojim ljekarom prije nego što uzmete lijek Crestor.

Za potpuni spisak sastojaka pročitajte dio „Sadržaj pakovanja i dodatne informacije“.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Uobičajene doze za odrasle

Ako uzimate Crestor zbog visokog nivoa holesterola:

Početna doza

Vaša terapija lijekom Crestor treba da počne sa dozom od 5 mg ili 10 mg, čak i ako ste ranije uzimali više doze statina. Izbor Vaše početne doze zavisiće od sljedećeg:

• Vašeg nivoa holesterola;
• nivoa rizika koji imate za razvoj infarkta ili šloga;
• postojanja nekih dodatnih faktora koji mogu da Vas učine podložnijima na moguća neželjena dejstva.

Provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom koja početna doza lijeka Crestor će Vam najbolje odgovarati.

Vaš ljekar može da odluči da Vam da najnižu dozu (5 mg):

• ako ste azijskog porijekla (japanskog, kineskog, filipinskog, vijetnamskog, korejskog i indijskog);
• ako ste stariji od 70 godina;
• ako imate umjerene probleme sa bubrezima;
• ako ste izloženi riziku od bolova u mišićima (miopatija).

Povećanje doze i maksimalna dnevna doza

Vaš ljekar može da odluči da Vam poveća dozu. On to radi da biste Vi uzimali količinu lijeka Crestor koja Vama odgovara. Ako ste počeli sa dozom od 5 mg, Vaš ljekar može da odluči da je udvostruči do 10 mg, potom do 20 mg, a onda i do 40 mg, ako je to neophodno. Ako ste počeli sa dozom od 10 mg, Vaš ljekar može da odluči da je udvostruči do 20 mg, a onda i do 40 mg, ako je to neophodno. Između svakog povećanja doze treba da postoji razmak od četiri nedjelje.

Maksimalna dnevna doza lijeka Crestor je 40 mg. Ona se daje samo pacijentima sa visokim nivoima holesterola, koji su izloženi visokom riziku od infarkta ili moždanog udara i kada nivo holesterola nije dovoljno umanjen primjenom doze lijeka od 20 mg.

Ako uzimate Crestor da smanjite Vaš rizik od srčanog udara, moždanog udara ili sa njima povezanih zdravstvenih problema:

Preporučena doza je 20 mg dnevno. Međutim, Vaš ljekar može odlučiti da uzimate nižu dozu ako imate neki od faktora spomenutih u gornjem tekstu.

Primjena kod djece i adolescenata uzrasta 6-17 godina

Raspon doze kod djece i adolescenata uzrasta od 6 do 17 godina je od 5 mg do 20 mg, jednom dnevno. Uobičajena početna doza je 5 mg dnevno. Vaš ljekar može postepeno povećavati dozu da biste uzimali količinu lijeka Crestor koja Vama odgovara. Maksimalna dnevna doza lijeka Crestor je 10 mg ili 20 mg kod djece uzrasta od 6 do 17 godina, u zavisnosti od osnovnog stanja koje se liječi. Lijek treba uzimati jednom dnevno. Crestor tablete u jačini od 40 mg ne smiju uzimati djeca.

Kako da uzimate Vaše tablete

Svaku tabletu progutajte cijelu, sa malo vode.

Lijek Crestor uzimajte jednom dnevno. Možete da ga uzimate u bilo koje doba dana, uz obrok ili nezavisno od njega.

Pokušajte da lijek uzimate u isto vrijeme svakog dana da biste lakše zapamtili da ga redovno uzimate.

Redovne provjere nivoa holesterola

Važno je da redovno odlazite na kontrolu kod ljekara da bi se provjeravao nivo holesterola, odnosno da bi se obezbijedilo da nivo holesterola dostigne odgovarajući nivo i zadrži se na njemu.

Vaš ljekar može da odluči da vam poveća dozu tako da količina lijeka Crestor koji uzimate odgovara Vašim potrebama.

Ako ste uzeli više lijeka Crestor nego što je trebalo

Obratite se svom ljekaru ili najbližoj bolnici za savjet.

Ako idete u bolnicu ili primate terapiju za neko drugo oboljenje, recite medicinskom osoblju da uzimate i lijek Crestor.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Crestor

Ne brinite, samo uzmite narednu dozu lijeka u vrijeme kada je predviđena. Nemojte uzimati dvostruku dozu kako biste nadoknadili onu koju ste zaboravili.

Ako prestanete da uzimate lijek Crestor

Recite svom ljekaru ako želite da prestanete da uzimate lijek Crestor. Vaš nivo holesterola može ponovo da poraste ako prestanete da uzimate lijek Crestor.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, pitajte svog ljekara ili farmaceuta.

Kao i svi ljekovi i lijek Crestor može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Važno je da budete svjesni da ova neželjena dejstva mogu da se jave. Ona su obično blaga i nestaju poslije kratkog vremena.

Prestanite da uzimate lijek Crestor i odmah potražite savjet ljekara ako vam se pojavi bilo koja od sljedećih alergijskih reakcija:

• Otežano disanje, sa otokom lica, usana, jezika i/ili grla ili bez ovih otoka;
• Otok lica, usana, jezika i/ili grla, što može da dovede do otežanog gutanja;
• Izraženi svrab kože (sa uzdignućima na koži/koprivnjača);
• Crvenkaste zaravnjene, tačkaste ili kružne mrlje na trupu, često sa plikovima u centru, ljuštenje kože, čirevi u ustima, grlu, nosu, genitalijama i očima. Ovim ozbiljnim kožnim osipima može prethoditi groznica i simptomi slični gripu (Stevens-Johnson sindrom);
• Rasprostranjen osip, visoka tjelesna temperatura i uvećani limfni čvorovi (DRESS sindrom ili sindrom preosjetljivosti na ljekove).

Isto tako, prestanite da uzimate lijek Crestor i odmah porazgovarajte sa svojim ljekarom:

• ako Vam se pojave bilo kakvi neuobičajeni bolovi u mišićima koji traju duže nego što bi se moglo očekivati. Mišićni simptomi se javljaju češće kod djece i adolescenata nego kod odraslih. Kao i sa drugim statinima, veoma mali broj pacijenata iskusio je neprijatno dejstvo na mišiće, što je rijetko dovodilo do oštećenja mišića koje je opasno po život i naziva se rabdomioliza;
• ako osjetite pucanje (povredu) mišića;
• ako imate sindrom sličan lupusu (uključujući osip, poremećaje zglobova i uticaj na krvne ćelije).

Česta neželjena dejstva (koja mogu da se pojave kod manje od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek) uključuju:

• Glavobolju, bol u želucu, zatvor, mučninu, bol u mišićima, osjećaj slabosti, vrtoglavicu;
• Dijabetes. Vjerovatnije je da će se razviti dijabetes ukoliko imate visok nivo šećera i masti u krvi, prekomjernu tjelesnu masu i visok krvni pritisak. Vaš ljekar će Vas pratiti dok ste na terapiji ovim lijekom.

Povremena neželjena dejstva (koja mogu da se pojave kod manje od 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek) uključuju:

• Osip, svrab ili druge reakcije na koži;
• Povećanje količine proteina u mokraći – ovo se obično samo po sebi vraća na normalu i ne zahtijeva da prestanete da uzimate Crestor tablete.

Rijetka neželjena dejstva (koja mogu da se pojave kod manje od 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek) uključuju:

• Teške alergijske reakcije – znakovi uključuju otok lica, usana, jezika i/ili grla, otežano disanje i gutanje, kao i izraženi svrab kože (sa uzdignućima). Ako mislite da imate alergijsku reakciju, prestanite da uzimate lijek Crestor i odmah potražite medicinsku pomoć;
• Oštećenje mišića kod odraslih – kao mjera predostrožnosti, prestanite da uzimate lijek Crestor i odmah porazgovarajte sa svojim ljekarom ako imate bilo kakve neuobičajene bolove u mišićima koji traju duže nego što je očekivano;
• Teške bolove u stomaku (zapaljenje pankreasa);
• Povišene nivoe enzima jetre u krvi;
• Krvarenje ili nastanak modrica lakše nego što je uobičajeno, zbog niskog nivoa krvnih pločica (trombocita);
• Sindrom sličan lupusu (uključujući osip, poremećaje zglobova i uticaj na krvne ćelije).

Veoma rijetka neželjena dejstva (koja se javljaju kod manje od 1 na 10000 pacijenata) uključuju:

• Žuticu (žuto prebojavanje kože i beonjača), hepatitis (zapaljenje jetre), tragove krvi u urinu, oštećenje nerava u nogama i rukama (poput utrnulosti), bol u zglobovima, gubitak pamćenja i uvećanje dojki kod muškaraca (ginekomastija).

Neželjena dejstva nepoznate učestalosti uključuju:

• Dijareju (rijetka stolica), kašalj, kratak dah, edem (oticanje), poremećaje spavanja, uključujući nesanicu i noćne more, seksualne poteškoće, depresiju, probleme sa disanjem, uključujući uporni kašalj i/ili kratak dah ili groznicu, oštećenje tetiva i konstantnu mišićnu slabost;
• Miasteniju gravis (bolest koja uzrokuje opštu mišićnu slabost, uključujući u nekim slučajevima mišiće koji se koriste pri disanju), očnu miasteniju (bolest koja uzrokuje slabost mišića oka). Posavjetujte se sa svojim ljekarom ako osjetite slabost u rukama ili nogama koja se pogoršava nakon perioda aktivnosti, dvostruki vid ili spuštanje očnih kapaka, teškoće u gutanju ili kratkoću daha.

Ako osjetite bilo koje neželjeno dejstvo, obavijestite svog ljekara ili farmaceuta. Ovo uključuje i neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji/blisteru. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek Crestor čuvajte na temperaturi ispod 30°C, u originalnom pakovanju radi zaštite od vlage.

Šta sadrži lijek Crestor

Aktivna supstanca je: rosuvastatin. Crestor film tablete sadrže rosuvastatin kalcijum što odgovara količini od 5mg, 10 mg, ili 20 mg rosuvastatina.

Pomoćne supstance su:

Jezgro tablete:

Laktoza, monohidrat

Mikrokristalna celuloza

Kalcijum fosfat

Krospovidon

Magnezijum stearat

Film:

Laktoza, monohidrat

Hipromeloza

Glicerol triacetat

Titan dioksid (E171)

Gvožđe-oksid (žuti) (E172) (tablete od 5 mg)

Gvožđe-oksid (crveni) (E172) (tablete od 10 mg, 20 mg)

Kako izgleda lijek Crestor i sadržaj pakovanja

Unutrašnje pakovanje je blister od aluminijum laminat/aluminijum folije koji sadrži 14 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 2 blistera (ukupno 28 film tableta) i Uputstvo za lijek.

Crestor postoji u tri jačine tableta:

Crestor tablete od 5 mg su okrugle bikonveksne film tablete žute boje na kojima je sa jedne strane utisnuto 'ZD4522' i '5'.

Crestor tablete od 10 mg su okrugle bikonveksne film tablete ružičaste boje na kojima je sa jedne strane utisnuto 'ZD4522' i '10'.

Crestor tablete od 20 mg su okrugle bikonveksne film tablete ružičaste boje na kojima je sa jedne strane utisnuto 'ZD4522' i '20'.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica, Kritskog odreda 4/1, 81 000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođači:

Grunenthal GmbH,

Zieglerstrasse 6, 52078

Aachen, Njemačka

Farmaceutici Formenti S.p.A.,

Via Di Vittorio 2, 21040 Origgio (VA),

Italija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Crestor film tablete, 5 mg: 2030/12/70-479 od 15.06.2012 godine

Crestor film tablete, 10 mg: 2030/12/71-480 od 15.06.2012 godine Crestor film tablete, 20 mg: 2030/12/72-481 od 15.06.2012 godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Maj, 2025. godine