DIFLUCAN 150mg kapsula, tvrda

Diflucan je indikovan za liječenje sljedećih gljivičnih infekcija (vidjeti odjeljak 5.1).

Diflucan je indikovan kod odraslih za liječenje:

• Kriptokoknog meningitisa (vidjeti odjeljak 4.4).
• Kokcidioidomikoze (vidjeti odjeljak 4.4).
• Invazivne kandidijaze
• Mukozne kandidijaze, uključujući orofaringealnu, ezofagealnu kandidijazu, kandiduriju i hroničnu mukokutanu kandidijazu.
• Hronične oralne atrofične kandidijaze (zapaljenje povezano sa zubnim protezama) ukoliko oralna higijena ili lokalna terapija ne pokazuju efikasnost.
• Vaginalne kandidijaze, akutne ili rekurentne; kada lokalna terapija nije prikladna
• Balanitis izazvan kandidom kada lokalna terapija nije odgovarajuća
• Dermatomikoze uključujući tinea pedis, tinea corporis, tinea cruris, tinea versicolor i kožne infekcije kandidom kada je indikovana sistemska terapija.
• Tinea unguinium (onihomikoza) kada se primjena drugih ljekova smatra neodgovarajućim.

Diflucan je indikovan kod odraslih za profilaksu:

• Ponovne pojave kriptokoknog meningitisa kod pacijenata sa visokim rizikom od recidiva
• Ponovne pojave orofaringealne ili ezofagealne kandidijaze kod pacijenata zaraženih HIV-om koji imaju visok rizik od pojave relapsa
• Smanjenje incidencije rekurentne vaginalne kandidijaze (4 ili više epizoda godišnje).
• Profilaksu infekcija kandidom kod pacijenata sa produženom neutropenijom (kao što su pacijenti sa hematološkim malignitetima koji su na hemoterapiji ili pacijenti koji su imali transplantaciju hematopoetskih matičnih ćelija (vidjeti odjeljak 5.1)).

Diflucan je indikovan kod novorođenčadi rođenih u terminu, odojčadi, male djece, djece i adolescenata uzrasta od 0 do 17 godina:

Diflucan se primjenjuje za liječenje mukozne kandidijaze (orofaringealne, ezofagealne), invanzivne kandidijaze, kriptokoknog meningitisa i profilakse infekcija kandidom kod imunokompromitovanih pacijenata. Diflucan se može koristiti kao preventivna terapija relapsa kriptokoknog meningitisa kod djece pod visokim rizikom od ponovne pojave bolesti (vidjeti odjeljak 4.4).

Terapija se može započeti prije nego što rezultati kultura i drugih laboratorijskih ispitivanja budu poznati; ali, kada ovi rezultati postanu dostupni, antiinfektivna terapija se mora uskladiti sa dobijenim rezultatima.

Treba uzeti u obzir zvanične smjernice za odgovarajuću primjenu antigljivičnih ljekova.

Doziranje

Doziranje se zasniva na prirodi i težini gljivične infekcije. Terapija infekcija koje zahtijevaju liječenje ponovljenim dozama treba da se nastavi sve dok klinički parametri ili laboratorijski testovi ne pokažu da se aktivna gljivična infekcija povukla. Neodgovarajuće trajanje terapije može dovesti do recidiva aktivne infekcije.

Odrasli

Posebne populacije

Starije osobe

Doziranje treba prilagoditi na osnovu funkcije bubrega (vidjeti „Oštećenje funkcije bubrega“).

Oštećenje funkcije bubrega

Lijek Diflucan se uglavnom izlučuje putem urina kao aktivna supstanca u nepromijenjenom obliku. U terapiji pojedinačnom dozom lijeka nije potrebno prilagođavanje doze. Kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega (uključujući pedijatrijsku populaciju) koji će primiti više doza flukonazola, potrebno je primijeniti početnu dozu od 50 mg do 400 mg na osnovu preporučene dnevne doze za indikaciju. Nakon ove početne udarne doze, dnevna doza (prema indikaciji) treba da bude zasnovana na sljedećoj tabeli:

Pacijenti koji su na hemodijalizi treba da prime 100% preporučene doze nakon svake hemodijalize; danima kada nijesu na dijalizi, pacijenti treba da prime dozu koja je u skladu sa njihovim klirensom kreatinina.

Oštećenje funkcije jetre

Podaci o pacijentima sa oštećenom funkcijom jetre su ograničeni, i stoga je flukonazol potrebno primjenjivati sa oprezom kod pacijenata sa poremećajem funkcije jetre (vidjeti odjeljke 4.4 i 4.8).

Pedijatrijska populacija

U pedijatrijskoj populaciji ne smije se prekoračiti maksimalna doza od 400 mg dnevno.

Kao i kod sličnih infekcija kod odraslih, trajanje terapije se zasniva na kliničkom i mikološkom odgovoru. Diflucan se primjenjuje kao pojedinačna dnevna doza.

Za pedijatrijske pacijente sa oštećenom funkcijom bubrega vidjeti doziranje u odjeljku „Oštećenje funkcije bubrega“. Farmakokinetika flukonazola nije ispitivana u pedijatrijskoj populaciji sa insuficijencijom bubrega (za „Novorođenčad rođenu u terminu“ koja obično ispoljavaju primarnu nezrelost bubrega vidjeti nastavak).

Odojčad, mala djeca i djeca (starosti od 28 dana do 11 godina):

Adolescenti (starosti od 12 do 17 godina):

U zavisnosti od tjelesne mase i razvoja puberteta, ljekar koji propisuje lijek trebalo bi da procijeni koje doziranje (za odrasle ili djecu) najviše odgovara. Klinički podaci ukazuju da djeca imaju viši klirens flukonazola od onog zabilježenog kod odraslih. Doze od 100, 200 i 400 mg kod odraslih odgovaraju dozama od 3, 6 i 12 mg/kg kod djece kako bi se postigla uporediva sistemska izloženost.

Bezbjednost i efikasnost primjene lijeka u pedijatrijskoj populaciji za indikaciju genitalne kandidijaze nije utvrđena. Trenutno dostupni podaci o bezbjednosti za druge pedijatrijske indikacije opisani su u odjeljku 4.8. Ukoliko je terapija genitalne kandidijaze neophodna kod adolescenata (starosti od 12 do 17 godina), doziranje treba da bude isto kao za odrasle osobe.

Novorođenčad rođena u terminu (0 do 27 dana):

Novorođenčad sporo izlučuju flukonazol. Postoji malo farmakokinetičkih podataka u prilog ovom doziranju kod novorođenčadi rođene u terminu (vidjeti odjeljak 5.2).

Način primjene

Diflucan se može primjenjivati oralno (u vidu kapsula) ili putem intravenske infuzije (rastvor za infuziju), a način primjene zavisi od kliničkog stanja pacijenta. Prilikom prelaska sa intravenskog na oralni način primjene, ili obrnuto, nema potrebe za promjenom dnevne doze.

Ljekar treba da propiše najprikladniji farmaceutski oblik i jačinu u skladu sa starošću, tjelesnom masom i dozom. Formulacija kapsule nije prilagođena za upotrebu kod odojčadi i male djece.

Kapsule treba progutati cijele i nezavisno od obroka.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu, druge supstance iz grupe azola ili bilo koju od pomoćnih supstanci (navedeno u odjeljku 6.1).

Istovremena primjena terfenadina kontraindikovana je kod pacijenata koji primaju Diflucan u ponovljenim dozama od 400 mg dnevno ili višim, zasnovano na rezultatima studije interakcija pri ponovljenom doziranju. Istovremena primjena drugih ljekova za koje je poznato da produžavaju QT interval i koji se metabolišu putem citohroma P450 (CYP) 3A4, kao što su cisaprid, astemizol, pimozid, hinidin i eritromicin, kontraindikovana je kod pacijenata koji primaju flukonazol (vidjeti odjeljke 4.4 i 4.5).

Istovremena primjena sljedećih ljekova je kontraindikovana:

Cisaprid: postoje izvještaji o kardiološkim događajima, uključujući torsade de pointes kod pacijenata koji su istovremeno primali flukonazol i cisaprid. Kontrolisano ispitivanje je otkrilo da su istovremeno primijenjeni flukonazol u dozi od 200 mg jednom dnevno i cisaprid u dozi od 20 mg četiri puta dnevno doveli do značajnog povećanja koncentracije cisaprida u plazmi i produženja QTc intervala. Istovremena terapija cisapridom i flukonazolom je kontraindikovana (vidjeti odjeljak 4.3).

Terfenadin: ispitivanja interakcija sprovedena su zbog pojave ozbiljnih srčanih aritmija koje su posljedica produženja QTc intervala kod pacijenata koji su primali antimikotike iz grupe azola zajedno sa terfenadinom. Jedno ispitivanje flukonazola primijenjenog u dozi od 200 mg dnevno nije pokazalo produženje QTc intervala. Drugo ispitivanje sa dnevnim dozama flukonazola od 400 mg i 800 mg pokazalo je da flukonazol primijenjen u dozi od 400 mg dnevno ili višoj značajno povećava koncentracije terfenadina u plazmi, kada su primijenjene istovremeno. Kontraindikovana je kombinovana primjena flukonazola u dozama od 400 mg i višim sa terfenadinom (vidjeti odjeljak 4.3). Istovremenu primjenu flukonazola u dozama nižim od 400 mg dnevno sa terfenadinom potrebno je pažljivo pratiti.

Astemizol: istovremena primjena flukonazola i astemizola može smanjiti klirens astemizola. Kao rezultat toga, povišene koncentracije astemizola u plazmi mogu dovesti do produženja QT intervala i rijetko do pojave torsade de pointes. Kontaindikovana je istovremena primjena flukonazola i astemizola (vidjeti odjeljak 4.3).

Pimozid: iako nije ispitivano in vitro ili in vivo, istovremena primjena flukonazola i pimozida može dovesti do inhibicije metabolizma pimozida. Povišenje koncentracije pimozida u plazmi može dovesti do produženja QT intervala i rijetko do pojave torsade de pointes. Kontaindikovana je istovremena primjena flukonazola i pimozida-(vidjeti odjeljak 4.3).

Hinidin: iako nije ispitivano in vitro ili in vivo, istovremena primjena flukonazola i hinidina može dovesti do inhibicije metabolizma hinidina. Primjena hinidina povezana je sa produženjem QT intervala i rijetko sa pojavom torsade de pointes. Kontraindikovana je istovremena primjena flukonazola i hinidina (vidjeti odjeljak 4.3).

Eritromicin: istovremena primjena flukonazola i eritromicina potencijalno može povećati rizik od kardiotoksičnosti (produženi QT interval, torsade de pointes) i posljedično dovesti do iznenadne srčane smrti. Kontaindikovana je istovremena primjena flukonazola i eritromicina (vidjeti odjeljak 4.3).

Istovremena primjena sljedećih ljekova se ne preporučuje:

Halofantrin: flukonazol može povećati koncentraciju halofantrina u plazmi uslijed inhibitornog efekta na CYP 3A4. Istovremena primjena flukonazola i halofantrina potencijalno može povećati rizik od kardiotoksičnosti (produženi QT interval, torsade de pointes) i posljedično dovesti do iznenadne srčane smrti. Ovu kombinaciju treba izbjegavati (vidjeti odjeljak 4.4).

Istovremena primjena koja zahtijeva oprez:

Amjodaron: istovremena primjena flukonazola sa amjodaronom može izazvati produženje QT intervala. Treba biti oprezan ukoliko je neophodna istovremena upotreba flukonazola i amjodarona, naročito pri visokoj dozi flukonazola (800 mg).

Istovremena primjena sljedećih ljekova zahtijeva oprez i prilagođavanje doze:

Uticaj drugih ljekova na flukonazol

Rifampicin: istovremena primjena flukonazola i rifampicina dovela je do smanjenja PIK od 25% i 20% kraćeg poluvremena eliminacije flukonazola. Kod pacijenata koji istovremeno primaju rifampicin potrebno je razmotriti povećanje doze flukonazola.

Ispitivanja interakcija pokazala su da kada se oralni flukonazol primjenjuje istovremeno sa hranom, cimetidinom, antacidima ili nakon zračenja cijelog tijela radi transplantacije koštane srži, ne dolazi do klinički značajnog smanjenja resorpcije flukonazola.

Hidrohlortiazid: u studiji farmakokinetičke interakcije kod zdravih dobrovoljaca koji su uzimali flukonazol, istovremena primjena ponovljenih doza hidrohlortiazida, dovela je do povećanja koncentracije flukonazola u plazmi za 40%. Ovakav uticaj ne zahtijeva promjenu režima doziranja flukonazola kod ispitanika koji istovremeno koriste diuretike.

Uticaj flukonazola na druge ljekove

Flukonazol je umjeren inhibitor citohrom P450 (CYP) izoenzima 2C9 i 3A4. Takođe, flukonazol je snažan inhibitor izoenzima CYP2C19. Pored dolje navedenih zabilježenih/dokumentovanih interakcija, postoji rizik od povišenja koncentracija u plazmi drugih supstanci koje se metabolišu putem CYP2C9, CYP2C19 i CYP3A4, ukoliko se primjene istovremeno sa flukonazolom. Stoga, ove kombinacije potrebno je primjenjivati sa oprezom, a pacijente pažljivo pratiti. Zbog dugog poluvremena eliminacije flukonazola, efekat flukonazola u vidu inhibicije enzima traje 4-5 dana nakon prekida terapije flukonazolom (vidjeti odjeljak 4.3).

Alfentanil: tokom istovremene primjene flukonazola (400 mg) i intravenskog alfentanila (20 µg/kg) kod zdravih dobrovoljaca, PIK alfentanila povećala se 2 puta, vjerovatno zbog inhibicije CYP3A4. Prilagođavanje doze alfentanila može biti potrebno.

Amitriptilin, nortriptilin: flukonazol pojačava efekat amitriptilina i nortriptilina. Koncentracije 5-nortriptilina i/ili S-amitriptilina treba izmjeriti na početku kombinovane terapije i nakon jedne nedjelje. Ukoliko je potrebno, dozu amitriptilina/nortriptilina treba prilagoditi.

Amfotericin B: istovremena primjena flukonazola i amfotericina B kod inficiranih normalnih i imunosuprimiranih miševa dala je sljedeće rezultate: mali aditivni antigljivični efekat kod sistemske infekcije sa C. albicans, bez interakcije kod intrakranijalne infekcije sa Cryptococcus neoformans i antagonizam ova dva lijeka kod sistemske infekcije sa Aspergillus fumigatus. Klinički značaj rezultata dobijenih u ovim ispitivanjima nije poznat.

Antikoagulansi: tokom iskustva nakon stavljanja lijeka u promet, kao i kod ostalih azola koji djeluju antifungalno, zabilježene su epizode krvarenja (modrice, epistaksa, gastrointestinalno krvarenje, hematurija i melena), sa produžetkom protrombinskog vremena kod pacijenata koji primaju flukonazol paralelno sa varfarinom. Protrombinsko vrijeme bilo je produženo do 2 puta tokom istovremene primjene flukonazola i varfarina, vjerovatno zbog inhibicije metabolizma varfarina putem CYP2C9. Treba pažljivo pratiti protrombinsko vrijeme kod pacijenata koji primaju kumarinske ili indandionske antikoagulanse. Prilagođavanje doze antikoagulansa može biti potrebno.

Benzodiazepini (kratkog dejstva), npr. midazolam, triazolam: nakon oralne primjene midazolama, flukonazol je doveo do znatnog povećanja koncentracije midazolama i njegovog psihomotornog dejstva. Istovremena oralna primjena 200 mg flukonazola i 7,5 mg midazolama dovela je do povećanja PIK midazolama za 3,7 puta i poluvremena eliminacije za 2,2 puta. Flukonazol u dozi od 200 mg dnevno, primijenjen istovremeno sa 0,25 mg triazolama, oralno, povećao je PIK triazolama za 4,4 puta, a poluvrijeme eliminacije za 2,3 puta. Potencirani i produženi efekti triazolama zabilježeni su prilikom istovremene terapije flukonazolom. Ako je neophodna istovremena terapija benzodiazepinima kod pacijenata koji primaju flukonazol, treba razmisliti o smanjenju doze benzodiazepina, a pacijente treba pratiti.

Karbamazepin: flukonazol inhibira metabolizam karbamazepina i zabilježeno je povećanje koncentracije karbamazepina u serumu od 30%. Postoji rizik od razvoja toksičnosti karbamazepina. Prilagođavanje doze karbamazepina može biti potrebno u zavisnosti od izmjerene koncentracije/efekta lijeka.

Blokatori kalcijumskih kanala: određeni antagonisti kalcijumskih kanala (nifedipin, isradipin, amlodipin, verapamil i felodipin) metabolišu se putem CYP3A4. Flukonazol potencijalno može povećati sistemsku izloženost antagonistima kalcijumskih kanala. Preporučuje se često praćenje u cilju otkrivanja neželjenih događaja.

Celekoksib: tokom istovremene terapije flukonazolom (200 mg dnevno) i celekoksibom (200 mg), Cmax i PIK celekoksiba porasle su, redom, za 68%, odnosno 134%. Kada se kombinuje sa flukonazolom, može biti potrebno smanjenje doze celekoksiba za polovinu.

Ciklofosfamid: kombinovana terapija ciklofosfamidom i flukonazolom dovodi do porasta bilirubina i kreatinina u serumu. Ova kombinacija može se primjenjivati uz pojačan oprez zbog rizika od povišenja bilirubina i kreatinina u serumu.

Fentanil: zabilježen je jedan slučaj smrtonosne intoksikacije fentanilom kao posljedica moguće interakcije fentanila i flukonazola. Pored toga, pokazano je kod zdravih dobrovoljaca da flukonazol značajno odlaže eliminaciju fentanila. Povišena koncentracija fentanila može dovesti do depresije disanja. Pacijente je potrebno pažljivo pratiti zbog potencijalnog rizika od depresije disanja. Prilagođavanje doze fentanila može biti potrebno.

Inhibitori HMG-CoA reduktaze: Rizik od miopatije i rabdomiolize raste (zavisno od doze) kada se flukonazol primjenjuje sa inhibitorima HMG-CoA reduktaze koji se metabolišu putem CYP3A4, kao što su atorvastatin i simvastatin, ili putem CYP2C9, kao što je fluvastatin (smanjen hepatički metabolizam statina). Ukoliko je istovremena terapija neophodna, pacijenta treba pratiti u cilju otkrivanja simptoma miopatije i rabdomiolize i treba pratiti nivo kreatin kinaze. Liječenje inhibitorima HMG-CoA reduktaze mora se prekinuti ako se uoči značajno povećanje vrijednosti kreatin kinaze ili se dijagnostikuje ili posumnja na miopatiju/rabdomiolizu. Niže doze inhibitora HMGCoA reduktaze mogu biti neophodne u skladu sa protokolima o propisivanju statina.

Ibrutinib: umjereni inhibitori CYP3A4, poput flukonazola, povećavaju koncentraciju ibrutiniba u plazmi i mogu povećati rizik od toksičnosti. Ako nije moguće izbjeći ovu kombinaciju, treba smanjiti dozu ibrutiniba na 280 mg jednom dnevno (dvije kapsule) u toku perioda primjene inhibitora i obezbijediti pažljivo kliničko praćenje.

Ivakaftor (primijenjen samostalno ili u kombinaciji sa ljekovima iz iste terapijske grupe): prilikom istovremene primjene sa ivakaftorom, potencijatorom CFTR (regulator transmembranske provodljivosti u cističnoj fibrozi, eng. cystic fibrosis transmembrane conductance regulator), izloženost ivakaftoru je povećana 3 puta, a izloženost hidroksimetil ivakaftoru (M1) 1,9 puta. Neophodno je smanjenje doze ivakaftora (primijenjen samostalno ili u kombinaciji sa drugim ljekovima) u skladu sa protokolima o propisivanju ivakaftora (primijenjen samostalno ili u kombinaciji sa drugim ljekovima).

Olaparib: umjereni inhibitori CYP3A4, poput flukonazola, povećavaju koncentracije olapariba u plazmi; istovremena primjena se ne preporučuje. Ako nije moguće izbjeći ovu kombinaciju, treba ograničiti dozu olapariba na 200 mg dva puta dnevno.

Imunosupresivi (tj. ciklosporin, everolimus, sirolimus i takrolimus):

Ciklosporin: flukonazol značajno povećava koncentraciju i PIK ciklosporina. Tokom istovremene primjene flukonazola u dozi od 200 mg dnevno i ciklosporina (2,7 mg/kg/dnevno), zabilježeno je povećanje PIK ciklosporina od 1,8 puta. Ova kombinacija može se primjenjivati uz smanjenje doze ciklosporina, u zavisnosti od koncentracije ciklosporina.

Everolimus: iako ova interakcija nije ispitivana in vivo ili in vitro, flukonazol može dovesti do povećanja koncentracije everolimusa u serumu putem inhibicije CYP3A4.

Sirolimus: flukonazol povećava koncentracije sirolimusa u plazmi, pretpostavlja se zbog inhibicije metabolizma sirolimusa putem CYP3A4 i P-glikoproteina. Ova kombinacija može se primjenjivati uz prilagođavanje doze sirolimusa, u zavisnosti od efekta, odnosno izmjerenoj koncentraciji.

Takrolimus: flukonazol može povećati koncentracije oralno primijenjenog takrolimusa u serumu do 5 puta, zbog inhibicije metabolizma takrolimusa putem CYP3A4 u crijevima. Kada je takrolimus primijenjen intravenski, nijesu zabilježene značajne farmakokinetičke promjene. Povišene koncentracije takrolimusa povezane su sa slučajevima nefrotoksičnosti. Dozu oralno primijenjenog takrolimusa potrebno je smanjiti u zavisnosti od njegove koncentracije.

Losartan: flukonazol inhibira metabolizam losartana do njegovog aktivnog metabolita (E-31 74), koji je odgovoran za najveći dio antagonističkog djelovanja prema angiotenzin II-receptorima do kojeg dolazi tokom terapije losartanom. Potrebno je stalno praćenje krvnog pritiska kod pacijenata.

Lurazidon: umjereni inhibitori CYP3A4, poput flukonazola, mogu povećati koncentracije lurazidona u plazmi. Ako nije moguće izbjeći istovremenu primjenu, treba smanjiti dozu lurazidona u skladu sa protokolima o propisivanju lurazidona.

Metadon: flukonazol može povećati koncentraciju metadona u serumu. Prilagođavanje doze metadona može biti potrebno.

Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi: Cmax i PIK flurbiprofena povećali su se za 23% odnosno 81%, kada je flurbiprofen primijenjen istovremeno sa flukonazolom, u poređenju sa samostalno primijenjenim flurbiprofenom. Slično tome, Cmax i PIK farmakološki aktivnog izomera [S-(+)-ibuprofena] povećani su za 15%, odnosno 82% kada je flukonazol primijenjen sa ibuprofenom racematom (400 mg) u poređenju sa samostalno primijenjenim ibuprofenom racematom.

Iako nije posebno ispitivano, flukonazol potencijalno može povećati sistemsku izloženost drugih NSAIL koji se metabolišu putem CYP2C9 (npr. naproksen, lornoksikam, meloksikam, diklofenak). Preporučuje se često praćenje u cilju otkrivanja neželjenih događaja i toksičnosti povezanih sa NSAIL. Prilagođavanje doze NSAIL može biti potrebno.

Fenitoin: flukonazol inhibira hepatički metabolizam fenitoina. Istovremena ponovljena primjena 200 mg flukonazola i 250 mg fenitoina intravenski dovela je do povećanja PIK24 fenitoina za 75% i Cmin za 128%. Prilikom istovremene primjene potrebno je pratiti serumsku koncentraciju fenitoina da bi se izbegla toksičnost fenitoina.

Prednizon: objavljen je izvještaj o slučaju kod jednog pacijenta sa transplantiranom jetrom, koji je liječen prednizonom, kod koga se javila akutna insuficijencija kore nadbubrežnih žlijezda, kada je prekinuta tromjesečna terapija flukonazolom. Pretpostavlja se da je prekid terapije flukonazolom izazvao pojačanu CYP3A4 aktivnost koja je dovela do povećanja metabolizma prednizona. Potrebno je pažljivo praćenje pacijenata na dugotrajnoj terapiji flukonazolom i prednizonom, prilikom prekida terapije flukonazolom, zbog moguće pojave insuficijencije kore nadbubrežnih žlijezda.

Rifabutin: flukonazol povećava koncentracije rifabutina u serumu, što dovodi do povećanja PIK rifabutina do 80%. Zabilježeni su slučajevi uveitisa kod pacijenata koji su istovremeno primali flukonazol i rifabutin. Kod kombinovane terapije treba imati u vidu simptome toksičnosti rifabutina.

Sakvinavir: flukonazol povećava PIK i Cmax sakvinavira za, redom 50% i 55%, zbog inhibicije metabolizma sakvinavira u jetri od strane CYP3A4 i inhibicije P-glikoproteina. Interakcija sa sakvinavirom/ritonavirom nije ispitivana i možda je treba podrobnije ispitati. Prilagođavanje doze sakvinavira može biti potrebno.

Derivati sulfoniluree: pokazano je da flukonazol produžava poluvrijeme eliminacije iz seruma istovremeno primijenjenih oralnih derivata sulfoniluree (npr. hlorpropamid, glibenklamid, glipizid, tolbutamid) kod zdravih dobrovoljaca. Često praćenje nivoa glukoze u krvi i odgovarajuće smanjenje doze sufoniluree preporučuje se prilikom istovremene primjene.

Teofilin: u jednom placebo-kontrolisanom ispitivanju interakcija, primjena 200 mg flukonazola tokom 14 dana dovela je do 18% smanjenja prosječne brzine eliminacije teofilina iz plazme. Pacijente koji primaju visoke doze teofilina ili koji su inače izloženi visokom riziku od toksičnosti teofilina treba pratiti ako istovremeno uzimaju i flukonazol da bi se prepoznali znaci toksičnosti teofilina. Ako se znaci toksičnosti razviju, terapiju treba podesiti na odgovarajući način.

Tofacitinib: izloženost tofacitinibu se povećava kada se tofacitinib istovremeno primijenjuje sa ljekovima koji izazivaju umjerenu inhibiciju CYP3A4 i snažnu inhibiciju CYP2C19 (npr. flukonazol). Dakle, preporučuje se smanjenje doze tofacitiniba na 5 mg jednom dnevno ukoliko se kombinuje sa ovakvim ljekovima.

Tolvaptan: izloženost tolvaptanu značajno se povećava (200% u PIK; 80% u Cmax) kada se tolvaptan, supstrat CYP3A4, istovremeno primijeni sa flukonazolom, umjerenim inhibitorom CYP3A4, uz rizik od značajnog pogoršanja neželjenih reakcija, naročito u vidu obilne diureze, dehidratacije i akutne insuficijencije bubrega. U slučaju istovremene primjene, dozu tolvaptana treba smanjiti u skladu sa protokolima o propisivanju tolvaptana i pacijenta treba često nadzirati u pogledu neželjenih reakcija u vezi sa tolvaptanom.

Vinka alkaloidi: iako nije ispitivano, flukonazol može povećati koncentracije vinka alkaloida u plazmi (npr. vinkristin i vinblastin) i dovesti do pojave neurotoksičnosti, koja se vjerovatno javlja zbog inhibitornog efekta na CYP3A4.

Vitamin A: na osnovu izvještaja o slučaju jednog pacijenta koji je primao kombinovanu terapiju sa all-trans-retinoinskom kiselinom (kiseli oblik vitamina A) i flukonazolom, došlo je do razvoja neželjenih dejstava povezanih sa CNS-om, u obliku pseudotumor cerebri, koji je nestao nakon prekida terapije flukonazolom. Ova kombinacija se može koristiti, ali treba imati u vidu incidenciju neželjenih dejstava povezanih sa CNS-om

Vorikonazol (CYP2C9, CYP2C19 i CYP3A4 inhibitor): istovremena primjena oralnog vorikonazola (400 mg na svakih 12 sati tokom 1 dana, a zatim 200 mg na svakih 12 sati tokom 2,5 dana) i oralnog flukonazola (400 mg 1. dana, a zatim 200 mg na svaka 24 sata tokom 4 dana) kod 8 zdravih ispitanika muškog pola dovela je do povećanja Cmax i PIK τ vorikonazola za prosječno, 57% (90% interval pouzdanosti: 20%, 107%), odnosno 79% (90% interval pouzdanosti: 40%, 128%). Smanjena doza i/ili učestalost primjene vorikonazola i flukonazola koja bi eliminisala ovaj efekat nijesu utvrđene. Praćenje neželjenih događaja povezanih sa vorikonazolom preporučuje se ukoliko se vorikonazol primjenjuje sekvencijalno nakon flukonazola.

Zidovudin: flukonazol povećava Cmax i PIK zidovudina za 84%, odnosno 74%, zbog smanjenja klirensa oralnog zidovudina za približno 45%. Takođe, poluvrijeme eliminacije zidovudina je produženo za oko 128% nakon kombinovane terapije sa flukonazolom. Potrebno je pratiti pacijente koji primaju ovu kombinaciju u cilju otkrivanja neželjenih reakcija povezanih sa zidovudinom. Može se razmotriti smanjenje doze zidovudina.

Azitromicin: u otvorenom, randomizovanom, trostruko unakrsnom ispitivanju na 18 zdravih dobrovoljaca procjenjivano je dejstvo jedne oralne doze azitromicina od 1200 mg na farmakokinetiku jedne oralne doze flukonazola od 800 mg, kao i dejstvo flukonazola na farmakokinetiku azitromicina. Nije bilo značajnih farmakokinetičkih interakcija između flukonazola i azitromicina.

Oralni kontraceptivi: sprovedene su dvije farmakokinetičke studije sa kombinovanim oralnim kontraceptivima i paralelnom primjenom ponovljenih doza flukonazola. Nije bilo značajnog dejstva na nivoe hormona u studiji gdje je korišćeno 50 mg flukonazola, dok je pri dozi od 200 mg dnevno, PIK etinil-estradiola bila povećana za 40%, a levonorgestrela za 24%. Prema tome, nije vjerovatno da će upotreba flukonazola u ponovljenim dozama imati dejstva na efikasnost kombinovane oralne kontraceptivne terapije.

Plodnost

Flukonazol nije uticao na plodnost mužjaka ili ženki pacova (vidjeti odjeljak 5.3).

Trudnoća

Rezultati jednog opservacionog ispitivanja ukazuju na povećani rizik od spontanog pobačaja kod žena liječenih flukonazolom u toku prvog trimestra trudnoće.

Podaci dobijeni za nekoliko hiljada trudnica liječenih ukupnom dozom od ≤ 150 mg flukonazola, primijenjenog u prvom trimestru, ne pokazuju povećanje ukupnog rizika od razvoja malformacija kod fetusa. U jednom velikom opservacionom kohortnom ispitivanju, izloženost oralnom flukonazolu u prvom trimestru dovedena je u vezu sa blago povišenim rizikom od deformacija koštano-mišićnog sistema, što približno odgovara jednom dodatnom slučaju na 1000 žena koje su liječene lijekom u ukupnoj dozi ≤ 450 mg, u poređenju sa ženama koje su liječene topikalnim azolima, odnosno, četiri dodatna slučaja na 1000 žena koje su liječene lijekom u ukupnoj dozi preko 450 mg. Prilagođeni relativni rizik iznosio je 1,29 (95% CI 1,05 do 1,58) za 150 mg oralnog flukonazola, odnosno, 1,98 (95% CI 1,23 do 3,17) za doze flukonazola preko 450 mg.

Postoje izvještaji o višestrukim kongenitalnim anomalijama (uključujući brahicefaliju, displaziju ušiju, gigantsku anteriornu fontanelu, femoralnu anteverziju i radio-humeralnu sinostozu) kod odojčadi čije su majke liječene najmanje tri ili više mjeseci sa visokim dozama (400-800 mg dnevno) flukonazola zbog kokcidioidomikoze. Veza između primjene flukonazola i ovih događaja nije jasna.

Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti odjeljak 5.3).

Prije ostajanja u drugom stanju, preporučuje se period eliminisanja lijeka iz organizma (eng. washout period) u trajanju od približno 1 nedjelje (što odgovara periodu od 5-6 poluvremena eliminacije) nakon jedne doze lijeka ili prekid dalje terapije (vidjeti odjeljak 5.2).

Flukonazol u standardnim dozama i u kratkotrajnim terapijama ne smije se primjenjivati u trudnoći, osim ako to nije neophodno.

Flukonazol se u visokim dozama i/ili produženim terapijskim režimima ne smije primjenjivati u trudnoći, izuzev u slučaju potencijalno životno-ugrožavajućih infekcija.

Dojenje

Flukonazol prelazi u majčino mlijeko i dostiže koncentracije slične onima u plazmi (vidjeti odjeljak 5.2). Dojenje se može nastaviti nakon pojedinačne doze od 150 mg flukonazola. Dojenje se ne preporučuje nakon ponovljene primjene ili nakon visoke doze flukonazola. Treba uzeti u obzir povoljan uticaj dojenja na mentalni razvoj i zdravlje djeteta, korist od terapije lijekom Diflucan za majku, kao i moguće neželjene efekte lijeka Diflucan ili primarnog stanja majke na dijete.

Nijesu sprovedena ispitivanja uticaja lijeka Diflucan na sposobnost upravljanja motornim vozilom ili rukovanja mašinama.

Pacijente treba upozoriti na potencijalnu pojavu vrtoglavice ili konvulzija (vidjeti odjeljak 4.8) dok uzimaju lijek Diflucan i treba ih savjetovati da ne upravljaju motornim vozilom ili rukuju mašinama ukoliko se javi bilo koji od ovih simptoma.

Sažetak bezbjednosnog profila

Reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) prijavljena je u vezi sa terapijom flukonazolom (vidjeti odjeljak 4.4).

Najčešće (≥1/100 do <1/10) prijavljene neželjene reakcije su glavobolja, bol u stomaku, dijareja, mučnina, povraćanje, povećane vrijednosti alanin-aminotransferaze, aspartat-aminotransferaze i alkalne-fosfataze u krvi, kao i osip.

Sljedeće neželjene reakcije zabilježene su i prijavljene tokom terapije lijekom Diflucan sa sljedećom učestalošću: veoma česte (≥1/10); česte (≥1/100 do <1/10); povremene (≥1/1000 do <1/100); rijetke (≥1/10000 do <1/1000); veoma rijetke (<1/10000), nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka).

* uključujući reakciju na koži koja se javlja uvijek na istoj lokalizaciji pri ponovljenoj primjeni lijeka (eng. fixed drug eruption)

Pedijatrijska populacija

Obrazac i učestalost neželjenih reakcija i laboratorijskih poremećaja zabilježenih tokom kliničkih ispitivanja na pedijatrijskoj populaciji, izuzev indikacije genitalna kandidijaza, su slični onima zabilježenim kod odraslih osoba.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax:+382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Zabilježeni su slučajevi predoziranja lijekom Diflucan. Istovremeno su zabilježene halucinacije i paranoidno ponašanje.

U slučaju predoziranja, treba primijeniti simptomatsku terapiju (uz suportivne mjere i ispiranje želuca ako je neophodno).

Flukonazol se uglavnom izlučuje urinom; forsirana diureza bi vjerovatno ubrzala eliminaciju. Tročasovna dijaliza smanjuje nivoe u plazmi za oko 50%.

Farmakoterapijska grupa: Antimikotici za sistemsku primjenu, derivati triazola

ATC kod: J02AC01

Farmakokinetička svojstva flukonazola su slična bez obzira da li se primjenjuje oralno ili intravenski.

Resorpcija

Flukonazol se dobro resorbuje nakon oralne primjene, a postignute koncentracije lijeka u plazmi (i sistemska biološka raspoloživost) iznose preko 90% od koncentracija koje se postižu nakon intravenske primjene. Istovremeno uzimanje hrane ne utiče na resorpciju nakon oralne primjene. Maksimalne koncentracije u plazmi u stanju gladovanja postižu se 0,5 do 1,5 časova po uzimanju doze. Koncentracije lijeka u plazmi su proporcionalne primijenjenoj dozi. Od koncentracija koje se postižu u stanju ravnoteže, 90% se dostigne za 4 do 5 dana svakodnevnom primjenom jedne doze. Primjena udarne doze (prvog dana) koja je dvostruko veća od uobičajene dnevne doze omogućava da koncentracije lijeka u plazmi dostignu približno 90% ravnotežne koncentracije do drugog dana.

Distribucija

Prividni volumen distribucije jednak je ukupnoj količini vode u organizmu. Vezivanje za proteine plazme je slabo (11-12%).

Flukonazol dobro prodire u sve ispitivane tjelesne tečnosti. Koncentracije flukonazola u pljuvački i u sputumu su slične koncentracijama u plazmi. Kod pacijenata sa gljivičnim meningitisom, koncentracije flukonazola u cerebrospinalnoj tečnosti iznose otprilike 80% od odgovarajućih koncentracija u plazmi.

Visoke koncentracije flukonazola u koži, više od onih u serumu, postižu se u stratumu corneum-u, epiderimsu-dermisu i u ekrinom znoju. Flukonazol se nagomilava u stratum corneum-u. Pri dozama od 50 mg jednom dnevno, koncentracija flukonazola poslije 12 dana iznosila je 73 µg/g, a 7 dana po obustavljanju terapije koncentracija je i dalje bila 5,8 µg/g. Pri doziranju 150 mg jednom nedjeljno, koncentracija flukonazola u stratum corneum-u sedmog dana iznosila je 23,4 µg/g, a 7 dana po drugoj dozi bila je i dalje 7,1 µg/g.

Koncentracija flukonazola u noktima poslije 4 mjeseca uzimanja 150 mg jednom nedjeljno iznosila je 4,05 µg/g u zdravim i 1,8 µg/g u oboljelim noktima. Štaviše, mjerljivi nivoi flukonazola nalaženi su u uzorcima noktiju 6 mjeseci po prekidu terapije.

Biotransformacija

Flukonazol se metaboliše samo u manjoj mjeri. Od radioaktivne doze, samo 11% se izluči urinom u promijenjenom obliku. Flukonazol je umjeren inhibitor izoenzima CYP2C9 i CYP3A4 (vidjeti odjeljak 4.5). Takođe, flukonazol je snažan inhibitor izoenzima CYP2C19.

Eliminacija

Poluvrijeme eliminacije flukonazola iz plazme iznosi oko 30 časova. Glavni put izlučivanja je preko bubrega. U urinu se pojavljuje približno 80% unijete doze u obliku nepromijenjenog lijeka. Klirens flukonazola je proporcionalan klirensu kreatinina. Nema podataka o metabolitima u cirkulaciji.

Dugo poluvrijeme eliminacije iz plazme daje osnovu za terapiju jednom dozom u slučajevima vaginalne kandidijaze, a jednom dnevno i jednom nedjeljno za sve druge indikacije.

Farmakokinetika kod oštećenja funkcije bubrega

Kod pacijenata sa teškom insuficijencijom bubrega, (brzina glomerularne filtracije, GFR< 20 ml/min), poluvrijeme eliminacije je produženo sa 30 na 98 časova. Posljedično je potrebno smanjenje doze. Flukonazol se uklanja hemodijalizom i u manjoj mjeri peritonealnom dijalizom. Nakon tročasovne hemodijalize, oko 50% flukonazola se eliminiše iz krvi.

Farmakokinetika tokom dojenja

U farmakokinetičkom ispitivanju sa deset žena u laktaciji, koje su privremeno ili trajno prestale da doje novorođenčad, koncentracije flukonazola su procijenjene u plazmi i majčinom mlijeku tokom 48 časova nakon jedne doze lijeka Diflucan od 150 mg. Flukonazol je otkriven u majčinom mlijeku u prosječnoj koncentraciji od približno 98% u odnosu na onu u majčinoj plazmi. Srednja maksimalna koncentracija u majčinom mlijeku iznosila je 2,61 mg/l u periodu od 5,2 časova nakon uzimanja doze. Procijenjena dnevna doza flukonazola koju je novorođenče dobilo iz majčinog mlijeka (s pretpostavkom da novorođenče konzumira prosječno 150 ml/kg/dnevno), na osnovu srednje vršne koncentracije u mlijeku, iznosila je 0,39 mg/kg/dnevno, što je približno 40% preporučene doze za novorođenče (<2 nedjelje starosti), odnosno, 13% preporučene doze za novorođenče za mukoznu kandidijazu.

Farmakokinetika kod djece

Farmakokinetički podaci procjenjivani su za 113 pedijatrijskih pacijenata u 5 kliničkih ispitivanja: 2 ispitivanja sa pojedinačnom dozom, 2 ispitivanja sa ponovljenim dozama i ispitivanje kod prijevremeno rođene djece. Podaci iz jednog ispitivanja ne mogu se interpretirati zbog promjena u predviđenoj formulaciji tokom ispitivanja. Dodatni podaci bili su dostupni iz compassionate use ispitivanja.

Nakon primjene 2–8 mg/kg flukonazola djeci starosti od 9 mjeseci do 15 godina, izmjeren je PIK od oko 38 µg·h/ml po doznoj jedinici od 1 mg/kg. Prosječno poluvrijeme eliminacije flukonazola iz plazme je variralo između 15 i 18 časova, a volumen distribucije bio je oko 880 ml/kg nakon ponovljenih doza. Duže poluvrijeme eliminacije flukonazola iz plazme od oko 24 časa zabilježeno je nakon pojedinačne doze. Ovo se može uporediti sa poluvremenom eliminacije flukonazola nakon pojedinačne primjene 3 mg/kg i.v. kod djece starosti od 11 dana do 11 mjeseci. Volumen distribucije u ovoj starosnoj grupi iznosio je oko 950 ml/kg.

Iskustvo sa flukonazolom kod novorođenčadi ograničeno je na farmakokinetička ispitivanja kod prijevremeno rođene djece. Prosječna starost u vrijeme primjene prve doze iznosila je 24 časa (raspon od 9 do 36 časova) a prosječna težina na rođenju iznosila je 0,9 kg (raspon od 0,75 do 1,10 kg) za 12 prijevremeno rođenih beba sa prosječnim trajanjem gestacije od oko 28 nedjelja. Sedam pacijenata je završilo protokol; maksimalno pet intravenskih infuzija flukonazola od 6 mg/kg primijenjeno je na svaka 72 časa. Prosječno poluvrijeme eliminacije u časovima iznosilo je 74 (raspon od 44–185) prvog dana koje se smanjivalo tokom vremena do prosječne vrijednosti od 53 (raspon od 30–131) sedmog dana i 47 (raspon od 27–68) trinaestog dana. Površina ispod krive (µg·h/ml) iznosila je 271 (raspon od 173–385) prvog dana i rasla je do prosječne vrijednosti od 490 (raspon od 292–734) sedmog dana, a zatim opadala do prosječne vrijednosti od 360 (raspon 167–566) trinaestog dana. Volumen distribucije (ml/kg) iznosio je 1183 (raspon od 1070–1470) prvog dana i rastao tokom vremena do prosječne vrijednosti od 1184 (raspon od 510–2130) sedmog dana i 1328 (raspon od 1040–1680) trinaestog dana.

Farmakokinetika kod starijih osoba

Farmakokinetičko ispitivanje sprovedeno je na 22 ispitanika starosti 65 ili više godina, koji su primali pojedinačnu oralnu dozu od 50 mg flukonazola. Deset od ovih pacijenata istovremeno je primalo diuretike. Cmax iznosila je 1,54 µg /ml i javila se 1,3 časova nakon doze. Prosječan PIK iznosio je 76,4 ± 20,3 µg·h/ml, a prosječno terminalno poluvrijeme eliminacije iznosilo je 46,2 časa. Ove vrijednosti farmakokinetičkih parametara više su od analognih vrijednosti zabilježenih kod normalnih mladih dobrovoljaca muškog pola. Istovremena primjena diuretika nije značajno mijenjala PIK ili Cmax. Pored toga, klirens kreatinina (74 ml/min), procenat nepromijenjenog lijeka koji je detektovan u urinu (0–24 h, 22%) i procijenjena vrijednost renalnog klirensa flukonazola (0,124 ml/min/kg) kod starijih osoba, koji su se pokazali niži u odnosu na rezultate kod mladih dobrovoljaca, izgleda da su povezani sa smanjenom funkcijom bubrega koja je karakteristična za ovu grupu.

Efekti u pretkliničkim ispitivanjima zabilježeni su samo prilikom izloženosti koja se smatra značajno većom od izloženosti kod ljudi, što ukazuje da nemaju veliki značaj za kliničku primjenu.

Kancerogenost

Nema dokaza o kancerogenom potencijalu flukonazola kod miševa i pacova koji su tretirani oralno tokom 24 mjeseca dozama od 2,5, 5 ili 10 mg/kg/dan (približno 2-7 puta većim od preporučenih humanih doza). Kod pacova muškog pola koji su tretirani dozama od 5 i 10 mg/kg/dan zabilježena je povećana incidencija hepatocelularnih adenoma.

Mutageneza

Flukonazol je, uz metaboličku aktivaciju ili bez nje, bio negativan u ispitivanjima mutagenosti na 4 soja bakterije Salmonella typhimurium i sistemu mišjeg limfoma L5178Y. Citogenetska ispitivanja in vivo (na ćelijama koštane srži miševa nakon peroralne primjene flukonazola) i in vitro (na ljudskim limfocitima izloženim flukonazolu u dozi od 1000 µg /ml) nisu pokazala znakove hromozomskih mutacija.

Reproduktivna toksičnost

Flukonazol nije uticao na plodnost pacova muškog i ženskog pola koji su tretirani oralno dnevnim dozama od 5, 10 ili 20 mg/kg ili parenteralnim dozama od 5, 25 ili 75 mg/kg.

Nije bilo uticaja na fetus u dozama od 5 ili 10 mg/kg; povećana učestalost fetalnih anatomskih varijanti (veći broj rebara, dilatacija bubrežne karlice) i odložena osifikacija zabilježeni su prilikom primjene doza od 25 i 50 mg/kg i viših. Prilikom primjene doza u rasponu od 80 mg/kg do 320 mg/kg zabilježeno je povećanje embrioletaliteta i abnormalnosti fetusa koje su uključivale talasasta rebra, rascijep nepca i poremećaj kranio-facijalne osifikacije.

Neznatno odlaganje okota zabilježeno je pri dozi od 20 mg/kg oralno, a distocija i produženo trajanje okota zabilježeni su kod nekoliko ženki koje su tretirane intravenski sa dozama od 20 mg/kg i 40 mg/kg. Poremećaji pri okotu su se manifestovali u blagom porastu broja mrtvorođenih mladunaca i slabijem neonatalnom preživljavanju pri ovim doznim nivoima. Dejstvo na okot je u skladu sa specifičnim dejstvom flukonazola da u visokim dozama snižava nivo estrogena. Ovakva hormonska promjena nije zapažena kod žena liječenih flukonazolom (vidjeti odjeljak 5.1).

Diflucan, 50 mg, kapsula, tvrda

Sadržaj kapsule:

laktoza, monohidrat

skrob, kukuruzni

silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

magnezijum stearat

natrijum laurilsulfat

Sastav kape kapsule:

želatin (E441)

titan dioksid (E171)

patent blue V (E131)

Sastav tijela kapsule:

želatin (E441)

titan dioksid (E171)

Sastav mastila za štampanje:

Oznaka na kapsuli 1028 (S-1-27794 Opacode black):

šelak

gvožđe III oksid, crni (E172)

n-butanol

voda, prečišćena

propilen glikol (E1520)

izopropanol

industrijski metilovani alkohol

ili

Capsugel oznaka  1014 (TekPrint SW-9008 Black ink): 

šelak 

gvožđe III oksid, crni (E172)

n-butanol

voda, prečišćena

propilen glikol (E1520) 

izopropanol

alkohol, bezvodni

amonijum hidroksid

kalijum hidroksid (E525)

Diflucan, 150 mg, kapsula, tvrda

Sadržaj kapsule:

laktoza, monohidrat

skrob, kukuruzni

silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

magnezijum stearat

natrijum laurilsulfat

Sastav kape i tijela kapsule:

želatin (E441)

titan dioksid (E171)

patent blue V (E131)

Sastav mastila za štampanje:

Oznaka kapsule 1028 (S-1-27794 Opacode black):

šelak 

gvožđe III oksid, crni (E172)

n-butanol

voda, prečišćena

propilen glikol (E1520) 

izopropanol

industrijski metilovani alkohol

ili

Capsugel oznaka  1014 (TekPrint SW-9008 Black ink): 

šelak 

gvožđe III oksid, crni (E172)

n-butanol

voda, prečišćena

propilen glikol (E1520) 

izopropanol

alkohol, bezvodni

amonijum hidroksid

kalijum hidroksid (E525)

Nije primjenljivo.

Pet (5) godina.

Čuvati na temperaturi do 30 C.

Diflucan, 50 mg, kapsula, tvrda

Unutrašnje pakovanje je PVC/aluminijumski blister sa 7 kapsula, tvrdih. Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži jedan blister sa 7 kapsula, tvrdih (ukupno 7 kapsula, tvrdih) i Uputstvo za lijek.

Diflucan, 150 mg, kapsula, tvrda

Unutrašnje pakovanje je PVC/aluminijumski blister sa 1 kapsulom, tvrdom. Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži jedan blister sa 1 kapsulom (ukupno 1 kapsula, tvrda) i Uputstvo za lijek.

(i druga uputstva za rukovanje lijekom)

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa lokalnim zahtjevima.

Lijek Diflucan pripada grupi antigljivičnih ljekova koji se koristi za sistemsku primjenu. Aktivna supstanca je flukonazol.

Lijek Diflucan se koristi za liječenje infekcija koje izazivaju gljivice, a može se koristiti i za sprječavanje infekcije kandidom. Najčešći uzročnik gljivične infekcije je gljivica pod nazivom Candida.

Lijek Diflucan se koristi kod odraslih za liječenje:

• kriptokoknog meningitisa – gljivične infekcije mozga
• kokcidioidomikoze – oboljenja pluća i bronhija
• invazivne kandidijaze - infekcije koje izaziva Candida
• kandidijaze sluzokože, uključujući orofaringealnu kandidijazu – (infekcija koja zahvata sluzokožu usne duplje i grla), ezofagealnu kandidijazu (zahvata jednjak), kandiduriju (prisustvo gljivice Candida u mokraći) i hroničnu kandidijazu koja se javlja na prelazu kože u sluzokožu na tjelesnim otvorima
• hronične oralne atrofične kandidijaze (rane izazvane zubnom protezom) ako higijena usne duplje i lokalno liječenje nisu efikasni
• vaginalne kandidijaze (akutne gljivične infekcije vagine ili ponovljene infekcije) kada lokalno liječenje nije prikladno
• balanitisa (gljivične infekcije penisa) kojeg izaziva Candida kada lokalno liječenje nije prikladno
• dermatomikoze (kožne gljivične infekcije), npr. atletskog stopala, gljivične infekcije u obliku prstena, gljivične infekcije u prevojima kože i infekcije kože koju izaziva Candida a zahtjeva sistemsko liječenje)
• Tinea Unguinium (onihomikoza, gljivična infekcija nokta i/ili ležišta nokta) kada primjena drugih ljekova nije prikladna

Lijek Diflucan se kod odraslih može koristiti i za:

• sprječavanje ponovne pojave kriptokoknog meningitisa kod pacijenata sa visokim rizikom od ponovne pojave infekcije
• sprječavanje ponovne pojave orofaringealne kandidijaze ili ezofagealne kandidijaze kod pacijenata zaraženih virusom HIV sa visokim rizikom od ponovne pojave infekcije
• smanjenje učestalosti ponovne pojave vaginalne kandidijaze (4 ili više događaja godišnje)
• sprječavanje infekcije koju izaziva Candida kod pacijenata sa produženom neutropenijom (smanjenim brojem jedne vrste bijelih krvnih zrnaca, poput pacijenata na hemoterapiji sa rakom krvi ili pacijenata koji su imali transplataciju matičnih ćelija )

Lijek Diflucan se koristi kod djece i adolescenata od 0 do 17 godina:

• za liječenje kandidijaze sluzokože usne duplje i grla, invazivne kandidijaze, kriptokoknog meningitisa i za sprječavanje ponovne pojave infekcija koje izaziva Candida ako Vam je imuni sistem oslabljen i ne funkcioniše kako treba
• za sprječavanje ponovne pojave kriptokoknog meningitisa kod djece sa velikim rizikom od ponovne pojave infekcije.

Liječenje može da počne prije nego što budu poznati rezultati hemokulture i drugih laboratorijskih testova. Međutim, kada rezultati postanu dostupni, antiinfektivna terapija treba da bude u skladu sa dobijenim rezultatima.

Treba uzeti u obzir zvanične smjernice za odgovarajuću primjenu antigljivičnih ljekova.

Lijek Diflucan ne smijete koristiti:

• ako ste alergični na flukonazol, na druge antigljivične ljekove ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedene u dijelu 6). Ovi simptomi mogu da uključuju svrab, crvenilo kože ili otežano disanje.
• ako uzimate astemizol ili terfenadin (koriste se kao antihistaminici za liječenje alergija)
• ako uzimate cisaprid (koristi se za liječenje želudačnih tegoba)
• ako uzimate pimozid (koristi se za liječenje mentalnih bolesti)
• ako uzimate hinidin (koristi se za liječenje srčanih aritmija)
• ako uzimate eritromicin (koristi se kao antibiotik za liječenje infekcije)

Upozorenja i mjere opreza:

Razgovarajte sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek Diflucan:

• ako imate problema sa jetrom ili bubrezima
• ako imate oboljenja srca, uključujući probleme sa srčanim ritmom
• ako imate izmijenjene nivoe kalijuma, kalcijuma ili magnezijuma u krvi
• ako se razviju teške reakcije na koži (svrab, crvenilo kože ili otežano disanje)
• ako se razviju znaci insuficijencije nadbubrežnih žlijezda – kada nadbubrežne žlijezde ne luče dovoljnu količinu određenih steroidnih hormona, kao što je kortizol (hroničan ili dugotrajan umor, mišićna slabost, gubitak apetita, smanjenje tjelesne mase, bol u stomaku)
• ako vam se ikada pojavio ozbiljan osip na koži ili ljuštenje kože, pojava plikova i/ili rana u ustima poslije uzimanja flukonazola

Ozbiljne reakcije na koži, uključujući reakciju indukovanu ljekovima sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) prijavljene su u vezi sa liječenjem flukonazolom. Prestanite da uzimate lijek Diflucan i odmah zatražite medicinsku pomoć ako primijetite bilo koje simptome u vezi sa ozbiljnim reakcijama na koži koje su opisane u dijelu 4.

Razgovarajte sa ljekarom ili farmaceutom ako Vam se gljivična infekcija ne poboljša jer će Vam možda biti potrebna neka druga terapija protiv gljivica.

Lijek Diflucan se ne smije primjenjivati za liječenje površinske gljivične infekcije kože glave (tinea capitis) kod djece.

Lijek Diflucan se ne preporučuje za liječenje kriptokokoze na drugim mjestima na tijelu (npr. kriptokokoza pluća i kože) i za liječenje drugih oblika endemske mikoze.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako uzimate, nedavno ste uzimali ili možda uzimate bilo koje druge ljekove.

Obavijestite Vašeg ljekara odmah ukoliko uzimate astemizol, terfenadin (koriste se kao antihistaminici za liječenje alergija), cisaprid (za liječenje želudačnih tegoba), pimozid (za liječenje mentalnih bolesti) ili hinidin (za liječenje srčane aritmije) ili eritromicin (koristi se kao antibiotik za liječenje infekcije), pošto se navedeni ljekovi ne smiju uzimati istovremeno sa lijekom Diflucan (vidjeti dio „Lijek Diflucan ne smijete koristiti“).

Neki ljekovi mijenjaju dejstvo lijeka Diflucan. Obavezno recite svom ljekaru ako uzimate bilo koji od sljedećih ljekova, jer će možda morati da Vam prilagodi dozu ili uvede dodatno praćenje da bi se osiguralo da ljekovi i dalje ostvaruju potrebno dejstvo:

• rifampicin ili rifabutin (koriste se kao antibiotici za liječenje infekcija)
• alfentanil, fentanil (koriste se kao anestetici)
• amitriptilin, nortriptilin (koriste se za liječenje depresije)
• amfotericin B, vorikonazol (koriste se kao antigljivični ljekovi)
• ljekovi za razređivanje krvi koji sprječavaju stvaranje krvnih ugrušaka (varfarin ili slični ljekovi)
• benzodiazepini (midazolam, triazolam ili slični ljekovi) koji se koriste za liječenje nesanice i anksioznosti (uznemirenosti)
• karbamazepin, fenitoin (koriste se za liječenje epileptičnih napada)
• nifedipin, isradipin, amlodipin, verapamil, felodipin i losartan (za liječenje hipertenzije – visokog krvnog pritiska)
• olaparib (koristi se za liječenje raka jajnika)
• ciklosporin, everolimus, sirolimus ili takrolimus (za sprječavanje odbacivanja transplantiranog organa)
• ciklofosfamid, vinka alkaloidi (vinkristin, vinblastin ili slični ljekovi) koji se koriste za liječenje raka
• halofantrin (koristi se za liječenje malarije)
• statini (atorvastatin, simvastatin, fluvastatin ili slični ljekovi) koji se koriste za snižavanje visokog holesterola
• metadon (koristi se protiv bolova)
• celekoksib, flurbiprofen, naproksen, ibuprofen, lornoksikam, meloksikam, diklofenak (nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (NSAIL) koji se koriste za ljiečenje bola)
• oralni kontraceptivi (koriste se za zaštitu od trudnoće)
• prednizon (koristi se kao antiinflamatorni lijek iz steroidne grupe)
• zidovudin (takođe poznat kao AZT); sakvinavir (koriste se za liječenje pacijenata sa HIV-om)
• ljekovi za terapiju šećerne bolesti kao što su hlorpropamid, glibenklamid, glipizid ili tolbutamid
• teofilin (koristi se za kontrolu astme)
• tofacitinib (koristi se za liječenje reumatoidnog artritisa)
• tolvaptan (koristi se za liječenje niskog nivoa natrijuma u krvi (hiponatremija) ili za usporavanje slabosti bubrega)
• vitamin A (dodatak ishrani)
• ivakaftor (samostalno ili u kombinaciji sa drugim ljekovima, koristi se za liječenje cistične fibroze)
• amjodaron (koristi se za liječenje poremećenog srčanog ritma – aritmija)
• hidrohlorotiazid (koristi se kao diuretik – pomaže tijelu da izbaci višak tečnosti)
• ibrutinib (koristi se za liječenje raka krvi)
• lurazidon (koristi se za liječenje šizofrenije)

Uzimanje lijeka Diflucan sa hranom ili pićem

Ovaj lijek možete uzimati sa ili bez hrane.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili pokušavate da zatrudnite, pitajte Vašeg ljekara ili farmaceuta za savjet prije nego što počnete da uzimate ovaj lijek.

Ne smijete da koristite lijek Diflucan ako ste trudni, mislite da ste trudni ili pokušavate da zatrudnite, sem ako Vam ljekar ne savjetuje drugačije. Ako zatrudnite dok uzimate ovaj lijek ili u periodu od nedjelju dana nakon posljednje doze lijeka, obratite se svom ljekaru.

Ukoliko uzimate flukonazol tokom prvog trimestra trudnoće, to može da poveća rizik od pobačaja. Ukoliko uzimate niske doze flukonazola tokom prvog trimestra, to može blago da poveća rizik od rađanja djeteta sa anomalijama koje zahvataju kosti i/ili mišiće.

Možete nastaviti da dojite nakon uzimanja pojedinačne doze lijeka Diflucan od 150 mg.

Ne smijete da dojite ukoliko uzimate ponovljenu dozu lijeka Diflucan.

Uticaj lijeka Diflucan na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Prilikom upravljanja motornim vozilom ili rukovanja mašinama treba imati na umu da se povremeno mogu javiti vrtoglavica ili konvulzije (epileptični napadi).

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Diflucan

Lijek Diflucan sadrži laktozu monohidrat i natrijum (so).

Ukoliko imate netoleranciju na neke šećere, kontaktirajte Vašeg ljekara prije nego što počnete uzimati ovaj lijek.

Tvrde kapsule lijeka Diflucan sadrže manje od 1 mmol natrijuma (23 mg), što znači da su u suštini „bez natrijuma“.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Progutajte cijelu kapsulu sa dovoljnom količinom vode. Najbolje je da uzimate kapsule svakog dana u isto vrijeme.

Preporučene doze ovog lijeka za liječenje različitih infekcija navedene su u nastavku:

Odrasli:

Adolescenti uzrasta od 12 do 17 godina

Slijedite dozu koju Vam je propisao Vaš ljekar (Vaš ljekar Vam može propisati dozu koja se primjenjuje kod odraslih ili dozu koja se primjenjuje kod djece).

Djeca uzrasta do 11 godina

Maksimalna doza kod djece je 400 mg dnevno.

Doziranje se određuje u odnosu na tjelesnu masu djeteta u kilogramima.

Primjena kod djece uzrasta od 0-4 nedjelje

Primjena kod djece uzrasta od 3 do 4 nedjelje:

Treba primjenjivati istu dozu koja je navedena u prethodnoj tabeli, ali jednom u 2 dana. Maksimalna doza iznosi 12 mg/kg tjelesne mase na svakih 48 sati.

Primjena kod djece mlađe od 2 nedjelje:

Treba primjenjivati istu dozu koja je navedena u prethodnoj tabeli, ali jednom u 3 dana. Maksimalna doza iznosi 12 mg/kg tjelesne mase na svaka 72 sata.

Primjena kod starijih pacijenata

Primjenjuje se uobičajena doza za odrasle, osim ukoliko imate poremećaj funkcije bubrega.

Primjena kod pacijenata sa poremećajem funkcije bubrega

Vaš ljekar Vam može prilagoditi dozu u zavisnosti od funkcije bubrega.

Ako ste uzeli više lijeka Diflucan nego što je trebalo

Ukoliko ste uzeli više kapsula odjednom, moguće je da ćete se loše osjećati. Odmah kontaktirajte Vašeg ljekara ili najbliže odjeljenje hitne pomoći. Simptomi mogućeg predoziranja mogu uključivati glasove, slike, osjećaje i misli na stvari koje nijesu stvarne (halucinacija i paranoidno ponašanje). Možda će simptomatska terapija biti prikladna (uz suportivne mjere i ispiranje želuca ako je potrebno).

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Diflucan

Nikada ne uzimajte duplu dozu da nadomjestite dozu koju ste zaboravili. Ako ste zaboravili da uzmete lijek, uzmite ga čim se sjetite. Ukoliko se približilo vrijeme za uzimanje sljedeće doze, nemojte nadoknađivati propuštenu dozu, nego nastavite uzimati lijek redovno.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Diflucan može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Prestanite da uzimate lijek Diflucan i odmah zatražite ljekarsku pomoć ako primijetite bilo koji od sljedećih simptoma:

• široko rasprostranjeni osip, visoka tjelesna temperatura i uvećani limni čvorovi (sindrom DRESS ili sindrom preosjetljivosti na lijek)

Kod malog broja pacijenata javljaju se alergijske reakcije, mada su ozbiljne alergijske reakcije rijetke. Ukoliko se kod Vas javi bilo koje neželjeno dejstvo, obratite se ljekaru ili farmaceutu. To uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom Uputstvu. Ako dobijete bilo koji od navedenih simptoma, odmah se javite Vašem ljekaru:

• iznenadno zviždanje u grudima, teškoće pri disanju ili stezanje u grudima
• oticanje očnih kapaka, lica ili usana
• svrab po cijelom tijelu, crvenilo kože ili pojava crvenih tačkica koje svrbe
• kožni osip
• teške kožne reakcije kao što je osip sa pojavom plikova (može se pojaviti u ustima i na jeziku).

Lijek Diflucan može uticati na rad jetre. Znaci koji ukazuju na probleme sa jetrom su:

• umor
• gubitak apetita
• povraćanje
• žuta prebojenost kože ili beonjača (žutica)

Ukoliko se bilo šta od navedenog desi, prekinite terapiju lijekom Diflucan i odmah obavijestite Vašeg ljekara.

Druga neželjena dejstva:

Ukoliko neko od sljedećih neželjenih dejstava postane ozbiljno, ili ako primjetite bilo koje neželjeno dejstvo koje nije pomenuto u ovom uputstvu, obavijestite svog ljekara ili farmaceuta.

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 osoba):

• glavobolja
• nelagodnost u želucu, proliv, mučnina, povraćanje
• povećanje vrijednosti parametara funkcije jetre u laboratorijskim analizama krvi (povećani enzimi jetre, alanin aminotransferaza i aspartat aminotransferaza)
• povećani nivoi alkalne fosfataze u Vašoj krvi
• osip

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 osoba):

• anemija (smanjen broj crvenih krvnih zrnaca koji može da dovede do bljedila kože i može izazvati slabost ili nedostatak daha)
• smanjen apetit
• nesanica, pospanost
• konvulzije (epileptički napadi), vrtoglavica, nesvjestica, osjećaj peckanja, bockanja ili utrnulosti, promjene čula ukusa, vertigo (osjećaj vrtenja)
• otežano pražnjenje creva, otežano varenje, gasovi, suvoća usta
• bol u mišićima
• smanjenje protoka krvi (holestaza), povišeni nivoi bilirubina i žuta prebojenost kože i očiju (žutica)
• koprivnjača, svrab, pojačano znojenje, reakcija na koži koja se javlja na istom mjestu kada ponovo uzimate dozu lijeka
• umor, opšti osjećaj pacijenta da se ne osjeća dobro, groznica

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 osoba):

• agranulocitoza (smanjeni nivoi bijelih krvnih zrnaca koji se zovu granulociti), leukopenija (smanjeni nivoi bijelih krvnih zrnaca koji se zovu leukociti), neutropenija (smanjeni nivoi bijelih krvnih zrnaca koji se zovu neutrofili) i ta stanja koja dovode do povećanog rizika od infekcije; trombocitopenija (smanjeni nivoi krvnih pločica koje pomažu u zaustavljanju krvarenja)
• crveno ili ljubičasto obojenje kože koje može biti uzrokovano niskim brojem trombocita, promjene u drugim krvnim ćelijama
• promjene hemijskih parametara u krvi (visok nivo holesterola, masti)
• nizak nivo kalijuma u krvi
• drhtavica
• promjene na elektrokardiogramu (EKG), promjene brzine otkucaja srca ili srčanog ritma
• slabost jetre (insuficijencija bubrega), upala jetre i drugi problemi sa jetrom
• alergijske reakcije (ponekad teške), uključujući široko rasprostranjeni osip sa plikovima i ljuštenjem kože, teške kožne reakcije (toksična epidermalna nekroliza, Stevens-Johnsonov sindrom, akutna generalizovana egzantematozna pustuloza, eksfoliativni dermatitis), otok lica ili otok ispod kože (angioedem) praćen otokom lica, usta i vrata
• gubitak kose

Neželjena dejstva nepoznate učestalosti koja se mogu javiti (nije moguće odrediti na osnovu dostupnih podataka):

• reakcija preosjetljivosti praćena osipom na koži, groznicom, otečenim limfnim čvorovima, povećanim brojem bijelih krvnih zrnaca (eozinofilija) i upalom unutrašnjih organa (jetre, pluća, srca, bubrega i debelog crijeva) (reakcije na lijek ili osip sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS))

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo, recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

faks:+382 (0) 20 310 581

www.cinmed.me

putem IS zdravstvenog sistema

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji nakon „Važi do”. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati na temperaturi do 30 C.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Diflucan

Diflucan, 50 mg, kapsula, tvrda

Aktivna supstanca je flukonazol.

Jedna kapsula, tvrda sadrži flukonazol u dozi od 50 mg.

Pomoćne supstance su:

Sadržaj kapsule: laktoza, monohidrat; skrob, kukuruzni; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; magnezijum stearat i natrijum laurilsulfat (pogledajte dio 2, lijek Diflucan sadrži laktozu monohidrat i natrijum (so)).

Sastav kape kapsule: želatin (E441), titan dioksid (E171) i patent plavo V (E131)

Sastav tijela kapsule: želatin (E441), titan dioksid (E171)

Sastav mastila za štampanje:

Capsugel kod 1028 (S-1-27794 Opacode black):

šelak; gvožđe III oksid, crni (E172), n-butanol, voda, prečišćena, propilen glikol (E1520), izopropanol, industrijski metilovani alkohol.

ili

Capsugel kod 1014 (TekPrint SW-9008 Black ink):šelak; gvožđe III oksid, crni (E172), n-butanol, voda, prečišćena, propilen glikol (E1520), izopropanol, alkohol, bezvodni, amonijum hidroksid, kalijum hidroksid (E525).

Diflucan, 150 mg, kapsula, tvrda

Aktivna supstanca je flukonazol. Jedna kapsula, tvrda sadrži flukonazol u dozi od 150 mg.

Pomoćne supstance su:

Sadržaj kapsule: laktoza, monohidrat; skrob, kukuruzni; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; magnezijum stearat i natrijum laurilsulfat (pogledajte dio 2, lijek Diflucan sadrži laktozu monohidrat i natrijum (so)).

Sastav kape i tijela kapsule: želatin (E441), titan dioksid (E171) i patent plavo V (E131)

Sastav mastila za štampanje:

Capsugel kod 1028 (S-1-27794 Opacode black):

šelak; gvožđe III oksid, crni (E172), n-butanol, voda, prečišćena, propilen glikol (E1520), izopropanol, industrijski metilovani alkohol.

ili

Capsugel kod 1014 (TekPrint SW-9008 Black ink):šelak; gvožđe III oksid, crni (E172), n-butanol, voda, prečišćena, propilen glikol (E1520), izopropanol, alkohol, bezvodni, amonijum hidroksid, kalijum hidroksid (E525).

Kako izgleda lijek Diflucan i sadržaj pakovanja

Diflucan, 50 mg, kapsula, tvrda:

Tvrde želatinske kapsule No. 4 imaju bijelo tijelo i svijetlotirkiznoplavi omotač. Imaju odštampanu oznaku „Pfizer“ na kapi i oznaku „FLU‑50“ odštampanu na tijelu crnim mastilom i sadrže bijeli prah.

Unutrašnje pakovanje je PVC/aluminijum blister koji sadrži 7 kapsula, tvrdih.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži jedan blister sa 7 kapsula, tvrdih (ukupno 7 kapsula, tvrdih) i Uputstvo za lijek.

Diflucan, 150 mg, kapsula, tvrda:

Svijetlotirkiznoplave tvrde želatinske kapsule No. 1 imaju odštampanu oznaku „Pfizer” na kapi i „FLU-150” na tijelu crnim mastilom i sadrže bijeli prah.

Unutrašnje pakovanje je PVC/aluminijum blister koji sadrži 1 kapsulu, tvrdu.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži jedan blister sa 1 kapsulom, tvrdom (ukupno 1 kapsula, tvrda) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica, Kritskog odreda 4/1, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

Fareva Amboise, Zone Industrielle, 29 route des Industries, 37530 Poce-sur-Cisse, Francuska

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Diflucan, 50 mg, kapsula, tvrda, blister, 7 (1x7) kapsula, tvrdih: 2030/23/2564 - 835 od 07.07.2023. godine

Diflucan, 150 mg, kapsula, tvrda, blister, 1 (1x1) kapsula, tvrda: 2030/23/2565 - 836 od 07.07.2023. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Jul, 2023. godine