Valomindo 80 mg/1,5 mg tablete s prilagođenim oslobađanjem

Valomindo je indiciran kao zamjenska terapija za liječenje esencijalne hipertenzije u odraslih bolesnika čija je bolest već dobro kontrolirana istodobnom primjenom valsartana i indapamida koji se daju u istim dozama kao u kombinaciji, ali u zasebnim tabletama.

Doziranje

Preporučena dnevna doza je jedna tableta navedene jačine. Fiksna kombinacija doza nije prikladna za započinjanje terapije.

Prije prelaska na Valomindo bolesnike je potrebno kontrolirati stabilnim dozama monokomponenti koja se uzimaju istodobno. Doza lijeka Valomindo treba se temeljiti na dozama pojedinačnih komponenti kombinacije u trenutku prelaska.

Ako je potrebna promjena doziranja, potrebno ju je provesti individualnom titracijom pojedinačnih komponenata.

Posebne populacije

Starije osobe

U starijih se osoba kreatinin u plazmi mora prilagoditi u odnosu na dob, težinu i spol. Stariji bolesnici mogu se liječiti lijekom Valomindo kada je njihova bubrežna funkcija normalna ili samo minimalno oštećena.

Oštećenje funkcije bubrega

6049264144988U bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina manji od 30 ml/min) liječenje je

kontraindicirano.

Tiazidni i srodni diuretici potpuno su učinkoviti samo ako je bubrežna funkcija normalna ili samo minimalno oštećena.

Oštećenje funkcije jetre

U bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre bez kolestaze, doza valsartana ne smije biti veća od 80 mg. Valomindo je kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre, bilijarnom cirozom i u bolesnika s kolestazom (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.2).

Pedijatrijska populacija

Valomindo se ne preporučuje u djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina. Sigurnost i djelotvornost lijeka Valomindo nisu utvrĎene u tim populacijama.

Način primjene

Za peroralnu primjenu.

Valomindo se može uzimati neovisno o obroku i potrebno ga uzimati s vodom.

- Preosjetljivost na djelatnu tvar, na druge sulfonamide ili na neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

- Teško oštećenje funkcije jetre, bilijarna ciroza, kolestaza ili hepatična encefalopatija. - Drugo i treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4 i 4.6).

- Istodobna primjena lijeka Valomindo s lijekovima koji sadrže aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

- Teško zatajenje bubrega. - Hipokalijemija.

Razina kalija u plazmi

Istodobna primjena valsartana s nadomjescima kalija, diureticima koji štede kalij, zamjenama za sol koje sadrže kalij ili drugim lijekovima koji mogu povisiti razine kalija (heparin, itd.) se ne preporučuje. Po potrebi se može provesti kontrola kalija.

Deplecija kalija s hipokalijemijom predstavlja glavni rizik kod primjene tiazidnih diuretika i tiazidima srodnih diuretika. Rizik od pojave hipokalijemije (< 3,4 mmol/l) potrebno je spriječiti u nekih visokorizičnih skupina kao što su starije osobe, pothranjene osobe i/ili osobe koje uzimaju više lijekova, bolesnici oboljeli od ciroze jetre s edemima i ascitesom, koronarni bolesnici i bolesnici sa zatajivanjem srca. Kod takvih slučajeva hipokalijemija povećava kardijalnu toksičnost preparata digitalisa i rizik od pojave aritmija.

U pojedinaca koji imaju dugi QT interval takoĎer postoji rizik tih pojava, bilo da je uzrok kongenitalan ili jatrogen. Hipokalijemija, kao i bradikardija, predstavljaju predisponirajući faktor za nastup teških poremećaja ritma, posebno potencijalno fatalne torsades de pointes.

U svim gore navedenim slučajevima potrebno je učestalije odreĎivanje razine kalija. Prvo mjerenje razine kalija u plazmi treba obaviti tijekom prvog tjedna liječenja.

UtvrĎivanje hipokalijemije zahtijeva odgovarajuću korekciju. Hipokalijemija povezana s niskom koncentracijom magnezija u serumu može biti refraktorna na liječenje ako se ne korigira razina magnezija u serumu.

Razina natrija u plazmi

6049264149228Manjak natrija i/ili volumena potrebno je korigirati prije početka liječenja lijekom Valomindo.

Razina natrija u plazmi mora se odrediti prije početka liječenja indapamidom i zatim u redovitim razmacima. Sniženje razine natrija u plazmi na početku može biti asimptomatsko pa je stoga ključno redovito praćenje, a odreĎivanje razine mora biti učestalije u starijih bolesnika i bolesnika s cirozom (vidjeti dijelove 4.8 i 4.9). Svako liječenje diureticima može izazvati hiponatrijemiju koja ponekad može imati ozbiljne posljedice. Hiponatrijemija s hipovolemijom odgovorna je za dehidraciju i ortostatsku hipotenziju.

Istodobni gubitak kloridnih iona može dovesti do sekundarne kompenzatorne metaboličke alkaloze: incidencija i stupanj ovog učinka su blagi.

Razina magnezija u plazmi

Dokazano je da tiazidi i srodni diuretici, uključujući indapamid, povećavaju izlučivanje magnezija urinom, što može uzrokovati hipomagnezijemiju (vidjeti dijelove 4.5 i 4.8).

Razina kalcija u plazmi

Tiazidni diuretici i tiazidima srodni diuretici mogu smanjiti izlučivanje kalcija putem urina i uzrokovati blago i prolazno povećanje razina kalcija u plazmi. Značajno povišene razine kalcija mogu biti povezane s nedijagnosticiranim hiperparatireoidizmom.

Kod takvih slučajeva liječenje se mora prekinuti prije ispitivanja funkcije paratireoidne žlijezde.

Glukoza u krvi

Kontrola glukoze u krvi važna je u dijabetičara, osobito kod hipokalijemije.

Mokraćna kiselina

U hiperuricemičnih bolesnika liječenih indapamidom povećana je sklonost napadima gihta.

Oštećenje funkcije bubrega

Tiazidni diuretici i tiazidima srodni diuretici u potpunosti su učinkoviti jedino kad je bubrežna funkcija uredna ili samo blago oštećena (razina kreatinina u plazmi manja od približno 25 mg/l, odnosno 220 μmol/l za odrasle osobe). U starijih osoba vrijednost razine kreatinina u plazmi mora se prilagoditi ovisno o dobi, tjelesnoj težini i spolu bolesnika.

Hipovolemija, nastala zbog gubitka vode i natrija, izazvana djelovanjem diuretika na početku liječenja, uzrokuje smanjenje glomerularne filtracije. To može dovesti do povećane razine ureje i kreatinina u krvi. Ova prolazna funkcionalna bubrežna insuficijencija nema posljedice za osobe s normalnom funkcijom bubrega, meĎutim može pogoršati postojeće oštećenje funkcije bubrega.

Stenoza bubrežne arterije

U bolesnika s obostranom stenozom bubrežne arterije ili stenozom bubrežne arterije kod postojanja samo jednog bubrega, sigurnost primjene valsartana nije utvrĎena.

Kratkotrajna primjena valsartana u dvanaest bolesnika s renovaskularnom hipertenzijom zbog jednostrane stenoze bubrežne arterije nije prouzročila znatnije promjene u bubrežnoj hemodinamici, serumskom kreatininu ni dušiku iz ureje u krvi (engl. blood urea nitrogen, BUN). No, budući da drugi lijekovi, koji utječu na sustav renin-angiotenzin, mogu povisiti razinu ureje i kreatinina u krvi bolesnika s jednostranom stenozom bubrežne arterije, preporučuje se praćenje bubrežne funkcije kada se bolesnici liječe valsartanom.

PresaĎivanje bubrega

Trenutno ne postoji iskustvo o sigurnosti primjene valsartana u bolesnika kojima je nedavno presaĎen bubreg.

Intestinalni angioedem

6049264470863Intestinalni angioedem prijavljen je u bolesnika liječenih antagonistima receptora angiotenzina II uključujući valsartan (vidjeti dio 4.8). U tih se bolesnika očitovao kao bol u abdomenu, mučnina, povraćanje i proljev. Simptomi su se povukli nakon prekida primjene antagonista receptora

angiotenzina II. Ako se dijagnosticira intestinalni angioedem, potrebno je prekinuti primjenu valsartana i započeti odgovarajuće praćenje dok se ne postigne potpuno povlačenje simptoma.

Oštećenje funkcije jetre

Primjena lijeka Valomindo je kontraindicirana u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre, bilijarnom cirozom i u bolesnika s kolestazom (vidjeti dijelove 4.2, 4.3 i 5.2).

Kada je funkcija jetre oštećena, tiazidima srodni diuretici mogu izazvati jetrenu encefalopatiju, osobito u slučaju neravnoteže elektrolita. Ako se to dogodi, primjena diuretika mora se odmah prekinuti.

Primarni hiperaldosteronizam

Bolesnike s primarnim hiperaldosteronizmom se ne bi trebalo liječiti valsartanom jer njihov renin-angiotenzin sustav nije aktiviran.

Stenoza aortnog i mitralnog zaliska, opstrukcijska hipertrofična kardiomiopatija

Kao i pri uporabi ostalih vazodilatatora, nužan je poseban oprez u bolesnika sa stenozom aortnog ili mitralnog zaliska ili s opstruktivnom hipertrofičnom kardiomiopatijom (engl. hypertrophic obstructive cardiomyopathy, HOCM).

Trudnoća

Primjena blokatora angiotenzin II receptora (engl. angiotensin II receptor blockers, ARB) ne smije se započeti tijekom trudnoće. Osim ako se nastavak terapije ARB-om ne smatra neophodnim, bolesnice koje planiraju trudnoću potrebno je prebaciti na drugo antihipertenzivno liječenje koje ima utvrĎen sigurnosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se trudnoća utvrdi, liječenje ARB-om se mora odmah prekinuti te, ako je prikladno, započeti s drugom terapijom (vidjeti dijelove 4.3 i 4.6).

Angioedem u anamnezi

Angioedem, uključujući oticanje grkljana i glotisa, koji je uzrokovao opstrukciju dišnih putova i/ili oticanje lica, usana, ždrijela, i/ili jezika, prijavljen je u bolesnika liječenih valsartanom; neki od ovih bolesnika iskusili su angioedem s drugim lijekovima, uključujući ACE inhibitore. Primjenu lijeka Valomindo u bolesnika u kojih se razvio angioedem mora se odmah prekinuti, a Valomindo se ne smije ponovno primijeniti (vidjeti dio 4.8.).

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, ARB-a ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, ARB-a ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, smije se samo provoditi pod nadzorom specijalista i uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka. ACE inhibitori i ARB-ovi ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Fotosenzitivnost

Opisani su slučajevi fotosenzitivnih reakcija vezani uz primjenu tiazida i tiazidima srodnih diuretika (vidjeti dio 4.8). Ako se reakcija fotosenzitivnosti javi tijekom primjene lijeka, preporučuje se prekid liječenja. No, ako se ponovno uvoĎenje diuretika smatra neophodnim, preporuka je zaštiti dijelove kože izložene suncu ili umjetnim UVA-zrakama.

Sportaši

Za sportaše je važno da ovaj lijek sadrži djelatnu tvar koja može uzrokovati pozitivan nalaz kod testiranja na doping.

Efuzija žilnice, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

6049264308843Lijekovi koji sadrže sulfonamid ili derivate sulfonamida mogu izazvati idiosinkratsku reakciju koja može dovesti do efuzije žilnice uz ispad vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma

zatvorenog kuta. Simptomi uključuju akutnu pojavu smanjene oštrine vida ili očne boli i tipično se javljaju u roku od nekoliko sati do tjedana od početka uzimanja lijeka. Neliječeni akutni glaukom zatvorenog kuta može dovesti do trajnog gubitka vida. Prvo je potrebno prekinuti liječenje što je brže moguće. Ako se ne postigne kontrola intraokularnog tlaka, potrebno je razmotriti potrebu za hitnim medicinskim ili kirurškim zahvatima. Čimbenici rizika za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog kuta mogu uključivati anamnezu alergije na sulfonamide ili penicilin.

Povezano s valsartanom

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) s ARB (engl. angiotensin II receptor blocker), ACEI (engl. angiotension-converting enzyme inhibitor) ili aliskirenom

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora, ARB-a ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih dogaĎaja kao što su hipotenzija, hiperkalijemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Ne preporučuje se istodobna primjena

Litij

Prijavljeno je reverzibilno povećanje koncentracije litija u serumu i toksičnost pri istodobnoj primjeni litija s inhibitorima angiotenzin konvertirajućeg enzima ili blokatorima angiotenzin II receptora, uključujući valsartan. Ako je takva kombinacija neophodna, preporučuje se pažljivo praćenje razine litija u serumu. Pretpostavlja se da opasnost od toksičnosti litija može biti dodatno povećana ako se primjenjuje i diuretik.

Diuretici koji štede kalij, nadomjesci kalija, zamjene za sol koje sadrže kalij i ostale tvari koje mogu povećati razinu kalija

Ako se u kombinaciji s valsartanom smatra nužnim primijeniti lijek koji utječe na razinu kalija, savjetuje se redovito praćenje razine kalija u plazmi.

Potreban je oprez kod istodobne primjene

Nesteroidni protuupalni lijekovi (engl. non-steroidal anti-inflammatory medicines, NSAIDs), uključujući selektivne COX-2 inhibitore, acetilsalicilatnu kiselinu (>3 g/dan) i neselektivne NSAID-e Ako se blokatori angiotenzin II receptora primjenjuju istodobno s NSAID-ima, može doći do slabljenja antihipertenzivnog učinka. Osim toga, istodobna primjena blokatora angiotenzin II receptora i NSAID-a može povećati rizik od pogoršanja bubrežne funkcije i dovesti do porasta razine kalija u serumu. Stoga se preporučuje praćenje bubrežne funkcije na početku liječenja, kao i odgovarajuća hidracija bolesnika.

Transmembranski prijenosnici

In vitro podaci ukazuju da je valsartan supstrat jetrenog transportera OATP1B1/OATP1B3 i jetrenog efluksnog transportera MRP2. Klinički značaj ovog nalaza nije poznat. Istodobna primjena inhibitora transportera (npr. rifampicin, ciklosporin) ili efluksnog transportera (npr. ritonavir) može povećati sistemsku izloženost valsartanu. Potrebna je odgovarajuća skrb na početku i na kraju istodobnog liječenja s takvim lijekovima.

Ostalo

Kod ispitivanja interakcija s valsartanom nisu naĎene klinički značajne interakcije izmeĎu valsartana i nekih od sljedećih tvari: cimetidin, varfarin, furosemid, digoksin, atenolol, indometacin, hidroklorotiazid, amlodipin, glibenklamid.

Povezano s indapamidom

Kombinacije koje se ne preporučuju

Litij

Povišena razina litija u plazmi uz znakove predoziranja, npr. pri neslanoj dijeti (smanjeno izlučivanje litija urinom). Ako je liječenje diureticima ipak neophodno, potrebno je pažljivo praćenje razine litija u plazmi i prilagoĎavanje doze.

Kombinacije koje zahtijevaju oprez pri uporabi

Lijekovi koji mogu izazvati torsades de pointes:

- antiaritmici skupine Ia (kinidin, hidrokinidin, dizopiramid),

- antiaritmici skupine III (amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid),

- neki antipsihotici: fenotiazini (klorpromazin, ciamemazin, levomepromazin, tioridazin, trifluoperazin),

- benzamidi (amisulpird, sulpirid, sultoprid, tiaprid), - butirofenoni (droperidol, haloperidol),

- ostali: bepridil, cisaprid, difemanil, i.v. eritromicin, halofantrin, mizolastin, pentamidin, sparfloksacin, moksifloksacin, i.v. vinkamin.

Povećani rizik od ventrikularnih aritmija, osobito torsades de pointes (hipokalijemija je čimbenik rizika). Prije uvoĎenja ove kombinacije potrebno je pratiti razinu kalija te ju po potrebi korigirati. Praćenje kliničke slike, elektrolita u plazmi te EKG-a. Koristite lijekove koji ne uzrokuju torsades de pointes u prisutnosti hipokalijemije.

Nesteroidni protuupalni lijekovi (sustavni način primjene) uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze 2 (COX-2 inhibitore) i visoku dozu acetilsalicilatne kiseline (≥ 3 g/dan)

Moguće je smanjenje antihipertenzivnog učinka indapamida. Rizik od akutnog zatajenja bubrega u dehidriranih bolesnika (smanjena glomerularna filtracija). Bolesnik mora piti veće količine tekućine; potrebno je praćenje funkcije bubrega od početka liječenja.

Inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori)

Na početku liječenja ACE inhibitorom moguća je pojava iznenadne hipotenzije i/ili akutnog zatajenja bubrega u bolesnika s već postojećom deplecijom natrija (osobito u bolesnika sa stenozom bubrežne arterije).

Kada je prijašnje liječenje diureticima uzrokovalo depleciju natrija u bolesnika s hipertenzijom, neophodno je:

- prekinuti primjenu diuretika 3 dana prije početka liječenja ACE inhibitorom i po potrebi ponovo uvesti diuretik s hipokalijemijskim djelovanjem ili

- dati niske početne doze ACE inhibitora i povećavati ih vrlo postupno.

U bolesnika s kongestivnim zatajenjem srca započeti s vrlo niskom dozom ACE inhibitora, po mogućnosti tek nakon smanjenja doze već uvedenog hipokalijemijskoga diuretika.

U svim je slučajevima potrebno pratiti funkciju bubrega (razinu kreatinina u plazmi) tijekom prvih tjedana liječenja ACE inhibitorom.

Ostali lijekovi koji uzrokuju hipokalijemiju: amfotericin B (i.v.), glukokortikoidi i mineralokortikoidi (sustavna primjena), tetrakozaktid, stimulirajući laksativi.

Rizik od hipokalijemije je povećan (aditivni učinak). Praćenje razine kalija i po potrebi korekcija. Posebna pozornost potrebna je u slučajevima istodobnog liječenja s digitalisom. Trebaju se primjenjivati nestimulirajući laksativi.

Baklofen

Pojačan antihipertenzivni učinak.

6049264148392Potrebno je hidrirati bolesnika; praćenje bubrežne funkcije na početku liječenja.

Pripravci digitalisa

Hipokalijemija i/ili hipomagnezijemija stvaraju predispoziciju za toksične učinke digitalisa. Potrebno je praćenje razine kalija i magnezija u plazmi i EKG-a te, po potrebi, prilagoditi liječenje.

Istodobna primjena koja zahtijeva posebnu pozornost

Alopurinol

Istodobna primjena s indapamidom može povećati incidenciju reakcija preosjetljivosti na alopurinol.

Kombinacije koje je potrebno razmotriti

Diuretici koji štede kalij (amilorid, spironolakton, triamteren)

Dok su ove racionalne kombinacije u nekih bolesnika korisne, mogu se ipak pojaviti hipokalijemija ili hiperkalijemija (osobito u bolesnika s bubrežnim zatajenjem ili šećernom bolešću). Potrebno je pratiti razinu kalija u plazmi i EKG i, ako je potrebno, revidirati liječenje.

Metformin

Povećani rizik nastanka laktacidoze zbog metformina kao posljedica mogućeg zatajenja funkcije bubrega povezanog s primjenom diuretika, osobito diuretika Henleove petlje. Metformin se ne smije primjenjivati kada razina kreatinina u plazmi prelazi 15 mg/l (135 μmol/l) u muškaraca i 12 mg/l (110 μmol/l) u žena.

Kontrastna sredstva koja sadrže jod

Rizik od akutnog zatajenja bubrega povećan je u bolesnika koji su dehidrirali zbog uzimanja diuretika, osobito kada se koriste visoke doze kontrastnog sredstva koje sadrži jod.

Rehidracija se treba obaviti prije primjene jodirane komponente.

Antidepresivi imipraminskog tipa, neuroleptici

Povećani antihipertenzivni učinak i povećani rizik od ortostatske hipotenzije (aditivni učinak).

Kalcij (soli)

Rizik od hiperkalcijemije zbog smanjene eliminacije kalcija urinom.

Ciklosporin, takrolimus

Rizik od porasta razine kreatinina u plazmi bez ikakve promjene razine ciklosporina u krvi, čak i kada ne postoji deplecija vode i natrija.

Kortikosteroidi, tetrakozaktid (sustavna primjena)

Smanjenje antihipertenzivnog učinka (zadržavanje vode/natrija izazvano kortikosteroidima).

Trudnoća

8290563566Primjena blokatora angiotenzin II receptora (engl. angiotensin II receptor blockers, ARB) se ne preporučuje tijekom prvog tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.4). Primjena ARB-a je kontraindicirana tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Na temelju epidemioloških dokaza rizika teratogenosti nakon izlaganja ACE inhibitorima tijekom prvog tromjesečja ne može se donijeti zaključak; meĎutim, mali porast rizika se ne može isključiti. S obzirom na to da nema podataka iz kontroliranih epidemioloških ispitivanja o riziku primjene ARB-ova, sličan rizik može postojati i za ovu skupinu lijekova. Ako nastavak terapije ARB-om nije neophodan, bolesnice koje planiraju trudnoću treba prebaciti na alternativnu antihipertenzivnu terapiju koja ima utvrĎen sigurnosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se trudnoća utvrdi, liječenje ARB-om

6049264111520treba odmah prekinuti te, ako je prikladno, započeti alternativnu terapiju.

60492649817100

Poznato je da izloženost terapiji ARB-ovima tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće u ljudi izaziva fetotoksičnost (smanjenu funkciju bubrega, oligohidramnion, usporeno okoštavanje lubanje) i neonatalnu toksičnost (zatajenje bubrega, hipotenziju, hiperkalijemiju); vidjeti takoĎer dio 5.3. „Neklinički podaci o sigurnosti primjene“.

Ako je došlo do izloženosti ARB-ovima od drugog tromjesečja trudnoće nadalje, savjetuje se ultrazvučni pregled funkcije bubrega i lubanje.

Dojenčad majki koje su uzimale ARB-ove treba pažljivo pratiti zbog mogućnosti pojave hipotenzije (vidjeti takoĎer dijelove 4.3 i 4.4).

Nema podataka ili su podaci o primjeni indapamida u trudnoći ograničeni (manje od 300 trudnoća). Produljena izloženost tiazidima tijekom trećeg tromjesečja trudnoće može smanjiti volumen plazme u majke, kao i uteroplacentalni protok krvi, što može uzrokovati fetoplacentalnu ishemiju i zaostajanje u rastu.

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravne ili neizravne štetne učinke s obzirom na reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3.).

Dojenje

Valomindo se ne smije koristiti tijekom dojenja.

Budući da nisu dostupne informacije o primjeni valsartana tijekom dojenja, valsartan se tijekom dojenja ne preporučuje te se savjetuje zamjensko liječenje lijekovima s bolje utvrĎenim sigurnosnim profilom, osobito kod dojenja novoroĎenčeta ili nedonoščeta.

Nema dovoljno podataka o izlučivanju indapamida i njegovih metabolita u majčino mlijeko. Moguća je pojava preosjetljivosti na derivate sulfonamida i hipokalijemija. Ne može se isključiti rizik za novoroĎenče/dojenče.

Indapamid je srodan tiazidskim diureticima koji su povezani, tijekom dojenja, sa smanjenjem pa čak i prestankom laktacije.

Plodnost

Valsartan nije imao štetne učinke na reproduktivna svojstva muških ili ženskih štakora pri oralnim dozama do najviše 200 mg/kg/dan. Ta je doza 6 puta veća od najveće preporučene doze za ljude na temelju mg/m2 (kalkulacije su raĎene s oralnom dozom od 320 mg/dan i bolesniku tjelesne težine od 60 kg).

Ispitivanja reproduktivne toksičnosti nisu pokazala utjecaj na plodnost mužjaka niti ženki štakora (vidjeti dio 5.3). Ne očekuju se učinci na plodnost u ljudi.

Valsartan/indapamid može izazvati različite reakcije u odnosu na sniženje krvnog tlaka u pojedinim slučajevima, osobito na početku liječenja. Prilikom upravljanja vozilima ili rada sa strojevima mora se uzeti u obzir da se može javiti omaglica ili umor.

- Vrlo često ( 1/10)

- Često ( 1/100 i < 1/10)

- Manje često ( 1/1000 i < 1/100) - Rijetko ( 1/10 000 i < 1/1000)

- Vrlo rijetko (< 1/10 000)

- Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti na temelju dostupnih podataka)

Sažetak sigurnosnog profila

U kontroliranim je kliničkim ispitivanjima sveukupna incidencija nuspojava u odraslih bolesnika s hipertenzijom bila usporediva u onih koji s primali valsartan s onima koji su primali placebo te je u skladu s farmakologijom valsartana. Incidencija nuspojava nije bila povezana s dozom ni trajanjem liječenja, a nije uočena ni povezanost sa spolom, dobi ili rasom. Nuspojave zabilježene u kliničkim ispitivanjima s valsartanom, nuspojave zabilježene nakon stavljanja lijeka u promet, kao i laboratorijski nalazi, navedeni su ispod, podijeljeni prema organskim sustavima.

Najčešće prijavljene nuspojave pri liječenju indapamidom su hipokalijemija, reakcije preosjetljivosti, uglavnom kožne, u osoba predisponiranih za alergijske i astmatične reakcije te makulopapulozni osip. Većina nuspojava koje se tiču kliničkih ili laboratorijskih parametara ovise o dozi.

Tablični prikaz nuspojava

Unutar svake grupe učestalosti nuspojave su predstavljene u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

904036-7924785MedDRA Klasifikacija organskih sustava Nuspojave Valsartan Indapamid sredoprsja Poremećaji probavnog sustava Povraćanje – Manje često Mučnina – Rijetko Konstipacija – Rijetko Suha usta – Rijetko Pankreatitis – Vrlo rijetko Bolovi u abdomenu Manje često – Intestinalni angioedem Vrlo rijetko – Poremećaji jetre i žuči Porast vrijednosti pokazatelja jetrene funkcije uključujući povišene vrijednosti bilirubina u serumu Nepoznato – Poremećena funkcije jetre – Vrlo rijetko Mogući nastanak hepatičke encefalopatije u slučaju insuficijencije jetre (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.) – Nepoznato Hepatitis – Nepoznato Poremećaji kože i potkožnog tkiva Reakcije preosjetljivosti – Često Makulopapulozni osip – Često Purpura – Manje često Angioedem Nepoznato Vrlo rijetko Urtikarija – Vrlo rijetko Toksična epidermalna nekroliza – Vrlo rijetko Stevens-Johnsonov sindrom – Vrlo rijetko Moguće pogoršanje već postojećeg akutnog diseminiranog lupusa eritematozusa – Nepoznato Reakcije fotoosjetljivosti (vidjeti dio 4.4) – Nepoznato Bulozni dermatitis, osip, svrbež Nepoznato – Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva Mijalgija Nepoznato – Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava Zatajenje bubrega Nepoznato Vrlo rijetko Porast kreatinina u serumu Nepoznato – Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki Erektilna disfunkcija – Manje često Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Umor Manje često Rijetko Pretrage Produljen QT interval u elektrokardiogramu (vidjeti dijelove 4.4 i 4.5) – Nepoznato Povišene razine glukoze u krvi (vidjeti dio 4.4) – Nepoznato Povišene razine mokraćne kiseline u krvi (vidjeti dio 4.4) – Nepoznato Povećane razine enzima jetre – Nepoznato

Opis odabranih nuspojava

Tijekom ispitivanja faze II i III u kojima su usporeĎeni indapamid u dozi od 1,5 mg i 2,5 mg, analiza razine kalija u plazmi pokazala je učinak indapamida ovisan o dozi:

- Indapamid u dozi od 1,5 mg: Kalij u plazmi < 3,4 mmol/l zabilježen je u 10% bolesnika, a < 3,2 mmol/l u 4% bolesnika nakon 4 do 6 tjedana liječenja. Nakon 12 tjedana liječenja

- Indapamid u dozi od 2,5 mg: Kalij u plazmi < 3,4 mmol/l zabilježen je u 25% bolesnika, a < 3,2 mmol/l u 10% bolesnika nakon 4 do 6 tjedana liječenja. Nakon 12 tjedana liječenja srednja vrijednost pada razine kalija u plazmi iznosila je 0,41 mmol/l.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5865241325134900988485154Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava; navedenog u

Simptomi

Povezano s valsartanom

Predoziranje valsartanom može rezultirati izrazitom hipotenzijom, što može dovesti do smanjene razine svijesti, cirkulatornog kolapsa i/ili šoka.

Povezano s indapamidom

Nije ustanovljena toksičnost indapamida do doze od 40 mg, tj. doze koja je 27 puta veća od terapijske. Znakovi akutnoga trovanja u prvom se redu manifestiraju poremećajem ravnoteže vode i elektrolita (hiponatrijemija, hipokalijemija). Od kliničkih pojava moguće su mučnina, povraćanje, hipotenzija, grčevi, vrtoglavica, omamljenost, smetenost, poliurija ili oligurija sve do anurije (zbog hipovolemije).

Liječenje

Povezano s valsartanom

Terapijske mjere ovise o vremenu uzimanja te o vrsti i težini simptoma, pri čemu je najvažnije stabilizirati stanje krvnog optoka.

Nastupi li hipotenzija, bolesnika treba poleći na leĎa i korigirati volumen krvi. Valsartan se vjerojatno ne može ukloniti hemodijalizom.

Povezano s indapamidom

Početne mjere uključuju brzo uklanjanje uzetoga lijeka (uzetih lijekova), ispiranjem želuca i/ili davanjem aktivnoga ugljena, a nakon toga ponovno uspostavljanje normalne ravnoteže vode i elektrolita u zdravstvenoj ustanovi.

Farmakoterapijska skupina: blokatori angiotenzin II receptora (ARB), kombinacije, blokatori angiotenzin II receptora s diureticima, ATK oznaka: C09DA03.

Valsartan

Mehanizam djelovanja

6049264471145Valsartan je oralno aktivan, snažan i specifičan blokator angiotenzin II receptora (Ang II). Djeluje selektivno na AT1 podtip receptora koji je odgovoran za poznate učinke angiotenzina II. Povišene razine Ang II u plazmi nakon blokade AT1 receptora valsartanom mogu stimulirati neblokirani AT2

receptor za koji se čini da je protuteža učinku AT1 receptora. Valsartan ne pokazuje nikakvu aktivnost u smislu parcijalnog agonista AT1 receptora te ima znatno veći (oko 20 000 puta) afinitet za

AT1 receptore nego za AT2 receptore. Nije poznato da li se valsartan veže ili blokira receptore za druge hormone ili ionske kanale za koje se zna da su važni za kardiovaskularnu regulaciju.

Farmakodinamički učinci

Valsartan ne inhibira ACE (poznat i kao kininaza II), koji pretvara Ang I u AngII te razgraĎuje bradikinin. Budući da nemaju učinka na ACE, niti potenciraju bradikinin ili tvar P, nije vjerojatno da su blokatori angiotenzin II receptora povezani s kašljem. U kliničkim ispitivanjima u kojima se valsartan usporeĎivao s ACE inhibitorom, incidencija suhog kašlja bila je značajno (p<0,05) niža u bolesnika liječenih valsartanom u odnosu na one liječene ACE inhibitorom (2,6% u odnosu na 7,9%). U kliničkom ispitivanju bolesnika s anamnezom suhog kašlja tijekom liječenja ACE inhibitorom, kašalj se javio u 19,5% ispitanika koji su primali valsartan i u 19% ispitanika koji su primali tiazidni diuretik u usporedbi sa 68,5% ispitanika liječenih ACE inhibitorom (p<0,05).

Indapamid

Mehanizam djelovanja

Indapamid je derivat sulfonamida s indolskim prstenom, farmakološki srodan skupini tiazidnih diuretika, koji djeluje tako da inhibira reapsorpciju natrija u kortikalnom dilucijskom segmentu.

Farmakodinamički učinci

Indapamid povećava izlučivanje natrija i klorida u urinu i, u manjoj mjeri, izlučivanje kalija i magnezija, čime povećava količinu urina i ima antihipertenzivno djelovanje.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Povezano s valsartanom

Primjena valsartana u bolesnika s hipertenzijom uzrokuje sniženje krvnog tlaka, bez utjecaja na srčanu frekvenciju.

U većine bolesnika antihipertenzivno djelovanje započinje unutar 2 sata nakon primjene pojedinačne oralne doze, a maksimalno se sniženje krvnog tlaka postiže unutar 4-6 sati. Antihipertenzivno djelovanje traje preko 24 sata nakon uzete doze. Pri ponavljanom doziranju, antihipertenzivni učinak se pouzdano javlja unutar 2 tjedna, a maksimalni učinci se postižu unutar 4 tjedna te se održavaju pri dugotrajnoj terapiji. U kombinaciji s hidroklorotiazidom postiže se dodatno značajno sniženje krvnog tlaka.

Pri naglom prekidu liječenja valsartanom nije bilo pojave povratne hipertenzije ni drugih klinički štetnih dogaĎaja.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja (ONTARGET (engl. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (engl. TheVeterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora s blokatorom angiotenzin II receptora.

6049264952311ONTARGET je bilo ispitivanje provedeno u bolesnika s kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa šećernom bolešću tipa 2 uz dokaze oštećenja ciljnih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom. Ta ispitivanja nisu pokazala nikakav značajan povoljan učinak na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalijemije, akutne ozljede bubrega i/ili hipotenzije u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ti

su rezultati relevantni i za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istodobno primjenjivati u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE (engl. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji s ACE inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i kroničnom bubrežnom bolešću, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar, oboje su numerički bili učestaliji u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a štetni dogaĎaji i ozbiljni štetni dogaĎaji od značaja (hiperkalijemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su učestalije zabilježeni u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Povezano s indapamidom

Klinička ispitivanja faza II i III pokazala su da pri monoterapiji antihipertenzivni učinak traje 24 sata. To se odnosi na doze pri kojima je diuretski učinak bio blag.

Antihipertenzivni učinak indapamida povezan je s povećanjem arterijske popustljivosti i smanjenjem arteriolarnog i ukupnog perifernog otpora.

Indapamid smanjuje hipertrofiju lijeve klijetke.

Tiazidi i tiazidima srodni diuretici povećanjem iznad odreĎene doze ne pokazuju porast antihipertenzivnog učinka, dok se nuspojave nastavljaju povećavati. Doza se ne smije povećavati ako liječenje nije učinkovito.

Kratkoročna, srednjoročna i dugoročna ispitivanja u hipertenzivnih bolesnika takoĎer su pokazala da indapamid:

- ne utječe na metabolizam lipida: triglicerida, LDL-kolesterola i HDL-kolesterola; - ne utječe na metabolizam ugljikohidrata, čak ni u bolesnika s dijabetesom.

Valsartan

Apsorpcija

Nakon oralne primjene samo valsartana, vršne koncentracije valsartana u plazmi postižu se unutar 2-4 sata s tabletama te unutar 1-2 sata s otopinom. Srednja apsolutna bioraspoloživost iznosi 23% za tablete, odnosno 39% za otopinu. Sistemska izloženost i vršna koncentracija valsartana u plazmi je oko 1,7 puta i 2,2 puta veća s otopinom u usporedbi s tabletama.

Hrana smanjuje izloženost (mjereno pomoću AUC-a) valsartanu za oko 40% te vršnu koncentraciju u plazmi (Cmax) za oko 50%, premda su koncentracije valsartana u plazmi oko 8 h nakon doziranja slične u skupini koja je uzimala hranu i skupini koja je bila natašte. MeĎutim, navedeno smanjenje AUC-a nije praćeno klinički značajnim smanjenjem terapijskog učinka, te se stoga valsartan može uzimati s hranom ili bez nje.

Distribucija

Volumen raspodjele valsartana u ravnotežnom stanju nakon intravenske primjene iznosi oko 17 l, što upućuje na to da se valsartan ne raspodjeljuje u većoj mjeri u tkiva. Valsartan se u velikoj mjeri veže na serumske bjelančevine (94-97%), uglavnom na serumski albumin.

Biotransformacija

Valsartan se ne transformira u većoj mjeri, budući da se svega 20% doze može naći u obliku metabolita. U plazmi je naĎen hidroksi metabolit u niskoj koncentraciji (manje od 10% AUC-a valsartana). Taj metabolit nije farmakološki djelatan.

6049264148708

Eliminacija

4610989118313 Valsartan pokazuje multieksponencijalnu kinetiku razgradnje (t1/2α <1 h i t1/2β oko 9 h). Valsartan se primarno izlučuje putem žuči u stolicu (oko 83% doze) i putem bubrega u urin (oko 13% doze), uglavnom u nepromijenjenom obliku. Nakon intravenske primjene plazmatski klirens valsartana iznosi oko 2 l/h, a njegov renalni klirens iznosi 0,62 l/h (oko 30% ukupnog klirensa). Poluvrijeme života valsartana je 6 sati.

Posebne populacije

Starije osobe

U nekih starijih ispitanika opažena je nešto veća sistemska izloženost valsartanu nego u mlaĎih ispitanika; meĎutim, to se nije pokazalo klinički značajnim.

Oštećena funkcija bubrega

Kao što se i očekuje za tvar čiji bubrežni klirens iznosi samo 30% od ukupnog plazmatskog klirensa, nije opažena korelacija izmeĎu renalne funkcije i sistemske izloženosti valsartanu. Stoga u bolesnika s oštećenjem bubrega (klirens kreatinina >10 ml/min) dozu ne treba prilagoĎavati. Trenutno ne postoji iskustvo o sigurnoj primjeni u bolesnika s klirensom kreatinina <10 ml/min, kao ni u bolesnika na dijalizi, stoga valsartan treba primjenjivati s oprezom u tih bolesnika (vidjeti dijelove 4.2. i 4.4.). Valsartan se u velikoj mjeri veže za proteine u plazmi, pa nije vjerojatno da bi se mogao odstraniti dijalizom.

Oštećena funkcija jetre

Približno 70% apsorbirane doze eliminira se putem žuči, uglavnom u nepromijenjenom obliku. Valsartan se značajno ne metabolizira. U bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre uočilo se da se izloženost (AUC) udvostručila u usporedbi sa zdravim ispitanicima. MeĎutim, nije opažena korelacija izmeĎu koncentracije valsartana u plazmi i stupnja poremećaja funkcije jetre. Valsartan nije ispitivan u bolesnika s teškim poremećajem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.2., 4.3. i 4.4.).

Indapamid

Apsorpcija

OsloboĎeni dio indapamida brzo se i potpuno apsorbira u probavnom sustavu. Hrana blago povećava brzinu apsorpcije, ali nema utjecaja na količinu apsorbiranog lijeka. Vršna koncentracija u serumu postiže se otprilike 12 sati nakon primjene jednokratne doze, a ponovljena doza smanjuje variranje serumske koncentracije izmeĎu dviju doza. Postoje intraindividualne razlike.

Distribucija

Vezanje indapamida na proteine plazme iznosi 79%. Poluvrijeme eliminacije iznosi 14 do 24 sata (srednja vrijednost 18 sati). Ravnotežno stanje postiže se poslije 7 dana. Ponovljeno davanje ne dovodi do nakupljanja lijeka.

Eliminacija

Indapamid se opsežno metabolizira u jetri; manje od 7% doze izlučuje se kao nepromijenjen lijek. Neaktivni metaboliti izlučuju se urinom (70% doze) i fecesom (23% doze).

Posebne populacije

Oštećena funkcija bubrega

Farmakokinetički parametri indapamida nepromijenjeni su u bolesnika sa zatajenjem bubrega.

Valsartan

6049264309344Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i kancerogenog potencijala.

U štakora, toksične doze za majku (600 mg/kg/dan) tijekom zadnjih dana gestacije i laktacije dovele su do smanjenja preživljenja, manjeg prirasta težine i odgoĎenog razvoja (odvajanje uške i otvaranje ušnog kanala) u mladunčadi (vidjeti dio 4.6.). Te doze u štakora (600 mg/kg/dan) su približno 18 puta veće od maksimalne preporučene doze u ljudi na temelju mg/m2 (kalkulacije su raĎene s oralnom dozom od 320 mg/dan i bolesnikom tjelesne težine od 60 kg).

U nekliničkim ispitivanjima sigurnosti primjene, visoke doze valsartana (200 do 600 mg/kg tjelesne težine) uzrokovale su u štakora sniženje pokazatelja koji se odnose na crvene krvne stanice (eritrociti, hemoglobin, hematokrit), a bilo je i znakova promjene renalne hemodinamike (blago povišena vrijednost ureje u plazmi, hiperplazija bubrežnih kanalića i bazofilija u mužjaka). Te doze u štakora (200 i 600 mg/kg/dan) su približno 6 i 18 puta veće od maksimalne preporučene doze u ljudi, na temelju mg/m2 (kalkulacije su raĎene s oralnom dozom od 320 mg/dan i bolesnikom tjelesne težine od 60 kg).

U marmozet majmuna pri sličnim dozama promjene su bile slične, premda teže, osobito u bubregu gdje su te promjene progredirale do nefropatije, što je uključivalo povišenje ureje i kreatinina.

U obje vrste pokusnih životinja uočena je i hipertrofija renalnih jukstaglomerularnih stanica. Smatra se da su sve te promjene bile uzrokovane farmakološkim djelovanjem valsartana koje dovodi do prolongirane hipotenzije, posebno u marmozet majmuna. Kod terapijskih doza valsartana doza valsartana koja se primjenjuje u ljudi, izgleda da hipertrofija renalnih jukstaglomerularnih stanica nema nikakvog značaja.

Indapamid

Indapamid nije pokazao mutagena i kancerogena svojstva u ispitivanjima.

Najveće doze indapamida dane peroralno različitim vrstama životinja (40 do 8000 puta veće od terapijske doze) pokazale su pojačano diuretsko djelovanje indapamida. Glavni simptomi trovanja tijekom ispitivanja akutne toksičnosti indapamida primijenjenog intravenski ili intraperitonealno bili su povezani s farmakološkim učinkom indapamida, kao što su bradipneja i periferna vazodilatacija. Ispitivanja reproduktivne toksičnosti nisu pokazala embriotoksičnosti ni teratogenosti.

Plodnost nije oštećena niti u mužjaka niti u ženki štakora.

Valsartan sloj

celuloza, mikrokristalična krospovidon

silicijev dioksid, koloidni, bezvodni magnezijev stearat

Indapamid sloj

celuloza, mikrokristalična manitol

hipromeloza

silicijev dioksid, koloidni, bezvodni magnezijev stearat

karbomeri

željezov oksid, crveni (E172)

Nije primjenjivo.

60492641494522 godine

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti i vlage. Lijek ne zahtijeva čuvanje na odreĎenoj temperaturi.

Blister (OPA/Al/PVC//Al): 10, 14, 28, 30, 56, 60, 84, 90 ili 100 tableta s prilagoĎenim oslobaĎanjem, u kutiji.

Blister (OPA/Al/PVC//Al), kalendarsko pakiranje: 14, 28, 56 ili 84 tablete s prilagoĎenim oslobaĎanjem, u kutiji.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nema posebnih zahtjeva za zbrinjavanje.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Valomindo sadrži dvije djelatne tvari koje se zovu valsartan i indapamid.

Valsartan pripada skupini lijekova poznatoj kao blokatori angiotenzin II receptora, koji pomažu u kontroli povišenog krvnog tlaka. Angiotenzin II je tvar koja sužava krvne žile u tijelu, čime uzrokuje povišenje krvnog tlaka. Valsartan djeluje tako da sprječava djelovanje angiotenzina II. To dovodi do toga da se krvne žile šire, a krvni tlak pada.

Indapamid je diuretik. Većina diuretika povećava količinu mokraće koju proizvode bubrezi. MeĎutim, indapamid se razlikuje od drugih diuretika jer uzrokuje samo malo povećanje količine proizvedene mokraće.

Ovaj lijek je namijenjen za liječenje povišenog krvnog tlaka (hipertenzija) u odraslih. Vaš liječnik može propisati Valomindo ako već uzimate i valsartan i indapamid u istoj dozi, ali kao zasebne tablete.

Nemojte uzimati Valomindo

- ako ste alergični na valsartan, indapamid, bilo koji drugi sulfonamid ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6).

- ako imate tešku bolest jetre ili bolujete od stanja nazvanog hepatička encefalopatija (degenerativna bolest mozga uzrokovana bolešću jetre).

- ako ste trudni više od 3 mjeseca (bolje je ne uzimati Valomindo u ranoj trudnoći – pogledajte dio o trudnoći).

- ako imate šećernu bolest ili oštećenu bubrežnu funkciju i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji sadrži aliskiren.

- ako imate tešku bolest bubrega.

- ako imate nisku razinu kalija u krvi.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Valomindo: - ako imate bolest jetre.

- ako imate tešku bolest bubrega ili ste na dijalizi. - ako bolujete od suženja bubrežne arterije.

- ako Vam je nedavno izvršeno presaĎivanje bubrega (primili ste novi bubreg). - ako imate tešku srčanu bolest, a da to nije zatajenje srca ili srčani udar.

- ako ste tijekom uzimanja drugih lijekova (uključujući ACE inhibitore) iskusili oticanje jezika i lica uzrokovano alergijskom reakcijom koja se zove angioedem, obavijestite svog liječnika. Ako se navedeni simptomi pojave tijekom uzimanja lijeka Valomindo, odmah prestanite uzimati Valomindo i nemojte ga više nikad uzimati. TakoĎer pogledajte dio

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Preporučena doza lijeka Valomindo je jedna tableta dnevno, po mogućnosti ujutro. Valomindo uzimajte svaki dan otprilike u isto vrijeme.

Tablete se mogu uzimati neovisno o obrocima. Treba ih progutati cijele s vodom. Nemojte ih drobiti niti žvakati.

Osobe s visokim krvnim tlakom često ne primjećuju nikakve znakove ovog problema. Mnogi se mogu osjećati sasvim normalno. Zbog toga je još važnije da odlazite na preglede kod svog liječnika čak i ako se osjećate dobro. Liječenje visokog krvnog tlaka obično je doživotno.

Ako uzmete više lijeka Valomindo nego što ste trebali

Ako uzmete previše tableta, odmah se obratite svom liječniku ili ljekarniku.

Ako osjetite jaku omaglicu i/ili nesvjesticu, legnite.

Vrlo velika doza lijeka Valomindo mogla bi uzrokovati mučninu, povraćanje, nizak krvni tlak, grčeve, omaglicu, omamljenost, smetenost i promjene u količini mokraće koju izmokrite.

Ako ste zaboravili uzeti Valomindo

Ako ste zaboravili uzeti dozu lijeka Valomindo, uzmite sljedeću dozu u uobičajeno vrijeme. Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako prestanete uzimati Valomindo

Budući da je liječenje visokog krvnog tlaka obično doživotno, trebate se posavjetovati sa svojim liječnikom prije nego što prestanete uzimati ovaj lijek. Nemojte prestati uzimati svoj lijek osim ako Vam to ne kaže liječnik.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Prestanite uzimati lijek i odmah se obratite svom liječniku ako osjetite bilo koju od sljedećih nupojava:

- angioedem i/ili urtikarija. Angioedem se očituje oticanjem kože udova ili lica, oticanjem usana ili jezika, oticanjem sluznice grla ili dišnih puteva koje ima za posljedicu nedostatak zraka ili otežano gutanje. Ako se ovo dogodi, odmah se javite svom liječniku (vrlo rijetko) (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba).

- teške kožne reakcije uključujući jak kožni osip, crvenilo kože cijelog tijela, jak svrbež, mjehurići, ljuštenje i otekline kože, upalu sluznica (Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza) ili druge alergijske reakcije (vrlo rijetko) (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba).

- nepravilan rad srca koji je životno ugrožavajući (vrlo rijetko) (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba)

- upala gušterače koja može uzrokovati jaku bol u trbuhu i leĎima povezano s općim lošim stanjem (vrlo rijetko) (može se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba),

- bolesti mozga uzrokovane bolešću jetre (hepatična encefalopatija) (nepoznato) (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka).

- upala jetre (hepatitis) (nepoznato) (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka).

Ako osjetite bilo koji od ovih simptoma, prestanite uzimati Valomindo i odmah se obratite svom liječniku (takoĎer pogledajte dio 2. „Upozorenja i mjere opreza“).

Ostale nuspojave uključuju:

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba): - niska razina kalija u krvi

- alergijske reakcije, u prvom redu kožne, u osoba koje su sklone alergijskim reakcijama ili astmi - crveni uzdignuti osip kože

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

- niska razina natrija u krvi koja može dovesti do dehidracije i niskog krvnog tlaka - osjećaj vrtnje (vrtoglavica)

- kašalj

- povraćanje

- bol u abdomenu

- crvene točkice na koži (purpura)

- impotencija (nemogućnost postizanja ili održavanja erekcije) - umor

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba): - niska razina klorida u krvi

- niska razina magnezija u krvi - glavobolja

- trnci i bockanje (parestezija)

- poremećaji probavnog sustava (kao što su mučnina, zatvor) - suha usta

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

- promjene u krvnim stanicama, kao što je trombocitopenija (smanjenje broja trombocita što može uzrokovati lako stvaranje modrica i krvarenje iz nosa), leukopenija (smanjenje broja bijelih krvnih stanica što može uzrokovati neobjašnjivu vrućicu, grlobolju ili druge simptome poput gripe – ako se ovo pojavi, odmah se javite svom liječniku) ili anemija (smanjenje broja crvenih krvnih stanica)

- visoka razina kalcija u krvi - niski krvni tlak

- poremećena funkcija jetre

- bolest bubrega (uzrokuje simptome umora, povećanu potrebu za mokrenjem, svrbež kože, mučninu, otečene ekstremitete)

- intestinalni angioedem: oticanje u crijevima praćeno simptomima kao što su bol u trbuhu, mučnina, povraćanje i proljev

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

- sniženje razine hemoglobina i sniženje udjela eritrocita u krvi (što može, u teškim slučajevima, dovesti do anemije)

- povišenje razine kalija u krvi (koje može, u teškim slučajevima, dovesti do grčenja mišića, nepravilnog srčanog ritma)

- iznenadni gubitak svijesti (sinkopa) - kratkovidnost (miopija)

- zamućen vid

- oštećenje vida

- oslabljen vid ili bol u očima zbog visokog tlaka (mogući znakovi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili akutnog glaukoma zatvorenog kuta)

- nenormalni zapisi u EKG-u

- ljubičasto-crvene mrlje, vrućica, svrbež (znakovi upale krvnih žila poznato kao vaskulitis) - povišene vrijednosti pokazatelja jetrene funkcije (što može upućivati na oštećenje jetre)

uključujući povišenje bilirubina u krvi (što može, u težim slučajevima, dovesti do žutila kože i očiju)

- ako bolujete od sistemskog eritemskog lupusa (poremećaj imunološkog sustava koji dovodi do upale i oštećenja zglobova, tetiva i organa sa simptomima koji uključuju kožne osipe, umor, gubitak apetita, debljanje i bolove u zglobovima), to se može pogoršati

- zabilježeni su slučajevi reakcija fotoosjetljivosti (promjene u izgledu kože) nakon izlaganju suncu ili umjetnim ultraljubičastim zrakama

- kožni osip

- svrbež kože

- bol u mišićima

- povećanje razine kreatinina u serumu (što može upućivati na poremećenu funkciju bubrega) - povećanje razine šećera u krvi u bolesnika koji boluju od šećerne bolesti

- povećanje razine mokraćne kiseline, tvari koja može uzrokovati ili pogoršati giht (bolne zglobove, osobito u stopalima)

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V. Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti i vlage. Lijek ne zahtijeva čuvanje na odreĎenoj temperaturi.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Valomindo sadrži

- Djelatne tvari su valsartan i indapamid.

Jedna tableta s prilagoĎenim oslobaĎanjem sadrži 80 mg valsartana i 1,5 mg indapamida. - Drugi sastojci:

Valsartan sloj: mikrokristalična celuloza, krospovidon, koloidni bezvodni silicijev dioksid i magnezijev stearat.

Indapamid sloj: mikrokristalična celuloza, manitol, hipromeloza, koloidni bezvodni silicijev dioksid, magnezijev stearat, karbomeri i crveni željezov oksid (E172).

Kako Valomindo izgleda i sadržaj pakiranja

80 mg/1,5 mg tablete s prilagoĎenim oslobaĎanjem: okrugle, bikonveksne dvoslojne tablete. Jedan sloj je svijetlo ružičaste boje, prošaran, s oznakom VI1. Drugi sloj je bijele do žuto bijele boje. Dimenzije tablete: promjer približno 11 mm.

Valomindo je dostupan u kutijama koje sadrže:

- 10, 14, 28, 30, 56, 60, 84, 90 ili 100 tableta s prilagoĎenim oslobaĎanjem u blisterima.

- 14, 28, 56 ili 84 tablete s prilagoĎenim oslobaĎanjem u blisterima, kalendarsko pakiranje.

U prometu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet

KRKA - FARMA d.o.o., Radnička cesta 48, 10000 Zagreb

ProizvoĎač

KRKA, d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija

Ovaj lijek odobren je u državama članicama Europskog gospodarskog prostora pod sljedećim nazivima:

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u veljači 2025.