Sumamed 500 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju

Sumamed prašak za koncentrat za otopinu za infuziju je indiciran u liječenju izvanbolničke pneumonije kod bolesnika koji zahtijevaju inicijalnu intravensku terapiju, a posebice kod pneumonija uzrokovanih atipičnim agensima uključujući Legionella pneumophila.

Sumamed se daje bolesnicima koji su preosjetljivi na penicilin ili ako je liječenje penicilinom neprikladno iz drugih razloga.

Urogenitalne infekcije kao što su endometritis i salpingitis uzrokovane s Chlamydia trachomatis ili s gonococci kod bolesnika kod kojih je potrebno inicijalno intravensko liječenje.

Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnom korištenju antibakterijskih lijekova.

Doziranje

Izvanbolnički stečena pneumonija: azitromicin 500 mg se primjenjuje u intravenskoj infuziji jedanput na dan tijekom najmanje dva dana; nakon toga liječenje se nastavlja azitromicinom 500 mg oralno jedanput na dan, a ukupno trajanje liječenja je 7-10 dana.

Urogenitalne infekcije kao što su endometritis i salpingitis: 500 mg azitromicina se primjenjuje u intravenskoj infuziji jedanput na dan, nakon toga liječenje se nastavlja azitromicinom 250 mg oralno jedanput na dan, a ukupno trajanje liječenja je 7 dana.

Vrijeme prelaska na oralno liječenje odreĎuje liječnik u skladu s kliničkim stanjem bolesnika.

Starije osobe

U starijih se bolesnika primjenjuje ista doza kao i u odraslih. Budući da stariji bolesnici mogu biti bolesnici s proaritmičnim stanjima, preporučuje se poseban oprez zbog rizika od razvoja srčanih aritmija i torsades de pointes (vidjeti dio 4.4).

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (GFR 10 – 80 ml/min) nije potrebno prilagoĎavanje doze. Potrebno je primijeniti oprez pri primjeni azitromicina u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 10 ml/min) (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Oštećenje funkcije jetre

Kod bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre koristi se ista doza kao i kod bolesnika s normalnom jetrenom funkcijom (vidjeti dio 4.4).

Pedijatrijska populacija

Nema iskustva o učinkovitosti i sigurnosti primjene Sumamed praška za koncentrat za otopinu za infuziju u liječenju infekcija kod djece.

Način primjene

Primjenjuje se kao intravenska infuzija tijekom 3 sata u koncentraciji od 1 mg/ml, ili tijekom 1 sat u koncentraciji od 2 mg/ml. Veće koncentracije treba izbjegavati zbog toga što se na testiranjima kod svih bolesnika javljala lokalna reakcija na mjestu primjene kod koncentracija većih od 2 mg/ml.

Trajanje infuzije azitromicina ne smije biti kraće od 60 minuta.

Sumamed prašak za koncentrat za otopinu za infuziju se ne smije davati u bolusu ili intramuskularnom injekcijom!

Priprava otopine za infuziju (vidjeti dio 6.6 )

Sumamed prašak za koncentrat za otopinu za infuziju je kontraindiciran u bolesnika preosjetljivih na azitromicin, eritromicin, na makrolidne i ketolidne antibiotike ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Preosjetljivost

Kao i u slučaju eritromicina i drugih makrolida, rijetko su zabilježene ozbiljne alergijske reakcije, uključujući angioedem i anafilaksu (rijetko smrtonosnu), reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS – Drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms), akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (AGEP), Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) te toksična epidermalna nekroliza (TEN) (rijetko sa smrtnim ishodom). Neke od tih reakcija s azitromicinom dovele su do rekurentnih simptoma i zahtijevale duži period promatranja i liječenja.

Hepatotoksičnost

Budući da je jetra glavni put eliminacije azitromicina, azitromicin valja primjenjivati s oprezom u bolesnika sa značajnom bolešću jetre. Pri primjeni azitromicina zabilježeni su i slučajevi fulminantnog hepatitisa koji bi mogao dovesti do zatajenja jetre opasnog po život (vidjeti dio 4.8). Neki bolesnici mogu imati od prije postojeće bolesti jetre ili mogu uzimati druge hepatotoksične lijekove.

Jetrene probe/pretrage trebaju se napraviti u slučaju pojave simptoma disfunkcije jetre, poput brzog razvoja astenije povezane sa žuticom, tamnog urina, sklonosti krvarenju ili jetrene encefalopatije. Ako se jave znakovi jetrene disfunkcije, liječenje azitromicinom se mora prekinuti.

Derivati ergotamina

U bolesnika koji primaju derivate ergotamina, ergotizam je ubrzan istodobnom primjenom nekih makrolidnih antibiotika. Ne postoje podaci koji se odnose na mogućnost interakcije izmeĎu ergota i azitromicina. MeĎutim, budući da postoji teoretska mogućnost ergotizma, azitromicin i derivati ergotamina ne smiju se primjenjivati istodobno.

Superinfekcija

Kao i u slučaju drugih antibiotskih pripravaka, preporučuje se praćenje znakova sekundarnih infekcija neosjetljivim organizmima, uključujući i gljivice.

Proljev povezan s Clostridium difficile

Proljev povezan s organizmom Clostridium difficile zabilježen je pri uporabi skoro svih antibakterijskih sredstava, uključujući i azitromicin, a po jačini se može kretati od blagog proljeva do smrtonosnog kolitisa. Liječenje antibakterijskim sredstvima mijenja normalnu crijevnu floru i dovodi do pretjeranog rasta organizma C. difficile.

C. difficile proizvodi toksine A i B koji pridonose razvoju proljeva povezanog s Clostridium difficile. Sojevi C. difficile koji proizvode hipertoksine uzrokuju povećani morbiditet i mortalitet jer te infekcije mogu biti otporne na antimikrobnu terapiju i zahtijevati kolektomiju. Proljev povezan s Clostridium difficile mora se razmotriti u svih bolesnika s proljevom nakon primjene antibiotika. Potrebno je pažljivo uzeti anamnezu jer je pojava proljeva povezanog s Clostridium difficile zabilježena i dva mjeseca nakon primjene antibakterijskih sredstava.

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s teškim oštećenjem bubrežne funkcije (GFR <10 ml/min) zabilježena je 33% veća sistemska izloženost azitromicinu (vidjeti dio 5.2).

Produljenje QT intervala

Produljena repolarizacija srca i QT interval, koji nose rizik od razvoja srčanih aritimija i torsades de pointes, zabilježeni su pri liječenju drugim makrolidima, uključujući azitromicin (vidjeti dio 4.8). S obzirom da sljedeće situacije mogu dovesti do povećanog rizika od razvoja ventrikularne aritmije (uključujući torsade de pointes), što može dovesti do srčanog zastoja, azitromicin treba primjenjivati s oprezom kod bolesnika s postojećim proaritmičnim stanjima (posebno kod žena i starijih osoba) kao što su bolesnici s:

• nasljednim ili dokumentiranim produljenim QT intervalom

• istodobnom terapijom drugim djelatnim tvarima za koje je poznato da produžuju QT interval kao što su antiaritmici klase IA (kinidin i prokainamid) i klase III (dofetilid, amiodaron i sotalol), cisaprid i terfenadin; antipsihotici kao što je pimozid; antidepresivi kao što je citalopram; i fluorokinoloni kao što su moksifloksacin i levofloksacin.

• poremećajem elektrolita, a posebno u slučaju hipokalemije i hipomagnezemije

• klinički značajnom bradikardijom, srčanom aritmijom ili teškom srčanom insuficijencijom.

Miastenija gravis

Pogoršanje simptoma miastenije gravis i novi početak miasteničnog sindroma zabilježeni su u bolesnika koji su primali azitromicin (vidjeti dio 4.8).

Streptokokne infekcije

Penicilin je obično lijek izbora u liječenju faringitisa/tonzilitisa uzrokovanog organizmom Streptococcus pyogenes te se rabi i kao profilaksa u akutnoj reumatskoj groznici. Azitromicin je općenito djelotvoran

protiv streptokoka ždrijela, ali ne postoje podaci koji bi pokazivali njegovu djelotvornost u sprječavanju akutne reumatske groznice.

Pedijatrijska populacija

Sigurnost primjene i djelotvornost intravenoznog azitromicina za liječenje infekcija u djece nije utvrĎena.

Sigurnost primjene i djelotvornost za prevenciju ili liječenje infekcija uzrokovanih Mycobacterium Avium Complex u djece nije utvrĎena.

Pomoćna tvar Natrij

Ovaj lijek sadrži 4,7 mmol (108,1 mg) natrija po jednoj dozi, što odgovara 5,4 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Antacidi: U farmakokinetičkom ispitivanju učinaka istodobne primjene antacida i azitromicina, nije zabilježen učinak na cjelokupnu bioraspoloživost iako su vršne koncentracije u serumu smanjenje za oko 25%. U bolesnika koji uzimaju i azitromicin i antacide, lijekovi se ne smiju uzimati istodobno.

Cetirizin: U zdravih dobrovoljaca, istodobna primjena azitromicina u trajanju od 5 dana i cetrizina u dozi od 20 mg u stanju ravnoteže nije dovela do farmakokinetičkih interakcija ili značajnih promjena u QT intervalu.

Didanozin (Dideoksinozin): Istodobna primjena dnevnih doza od 1200 mg azitromicina i didanozina u dozi od 400 mg dnevno u šest HIV pozitivnih ispitanika nije utjecala na farmakokinetiku didanozina u odnosu na istodobnu primjenu s placebom.

Digoksin i kolhicin (supstrati P-gp): Zabilježeno je da istodobna primjena makrolidnih antibiotika, uključujući i azitromicin, sa supstratima P-glikoproteina kao što su je digoksin i kolhicin dovodi do porasta razine supstrata P-glikoproteina u serumu. Stoga je u slučaju istodobne primjene azitromicina i supstrata P-gp kao što je digoksin potrebno razmotriti mogućnost porasta koncentracije supstrata u serumu. Tijekom liječenja azitromicinom i nakon prestanka njegove primjene potrebno je kliničko praćenje, a po mogućnosti i praćenje razina digoksina u serumu.

Zidovudin: Jednokratne doze od 1000 mg i višekratne doze od 1200 mg ili 600 mg azitromicina imale su manji učinak na farmakokinetiku u plazmi ili urinarno lučenje zidovudina ili njegovog metabolita glukuronida. MeĎutim, primjena azitromicina povećala je koncentracije fosforiliranog zidovudina, klinički aktivnog metabolita, u mononuklearnim stanicama u perifernom krvotoku. Klinički značaj ovih nalaza nije jasan, ali može biti koristan za bolesnike.

Azitromicin nema značajnih interakcija s jetrenim citokromom P450. Ne smatra se da ulazi u farmakokinetičke interakcije za razliku od eritromicina i drugih makrolida. Pri primjeni azitromicina ne dolazi do indukcije jetrenog citokroma P450 ili inaktivacije putem kompleksa citokroma i metabolita.

Derivati ergoatamina: Zbog teorijske mogućnosti ergotizma, ne preporučuje se istodobna primjena azitromicina i derivata ergotamina (vidjeti dio 4.4).

Provedena su ispitivanja farmakokinetičkih interakcija izmeĎu azitromicina i sljedećih lijekova za koje se zna da se značajno metaboliziraju uz posredovanje citokroma P450.

Atorvastatin: Istodobnom primjenom atorvastatina (10 mg dnevno) i azitromicina (500 mg dnevno) nisu promijenjene koncentracije atorvastatina u plazmi (na osnovi pokusa inhibicije HMG KoA reduktaze). Ipak, u postmarketinškom razdoblju zabilježeni su slučajevi rabdomiolize kod bolesnika koji su uzimali azitromicin sa statinima.

Karbamazepin: U ispitivanju farmakokinetičkih interakcija provedenom u zdravih dobrovoljaca, azitromicin nije značajno djelovao na razine karbamazepina ili njegovog aktivnog metabolita u plazmi.

Cimetidin: U farmakokinetičkom ispitivanju učinaka jednokratne doze cimetidina, primijenjene 2 sata prije azitromicina, na farmakokinetku azitromicina, nisu zamijećene promjene u farmakokinetici azitromicina.

Oralni kumarinski antikoagulansi: U ispitivanju farmakokinetičkih interakcija, azitromicin nije promijenio antikoagulacijski učinak jednokratne doze varfarina od 15 mg primijenjene u zdravih dobrovoljaca. Nakon što je lijek stavljen na tržište, zabilježen je jači antikoagulacijski učinak nakon istodobne primjene azitromicina i oralnih kumarinskih antikoagulansa. Iako uzročno-posljedična veza nije utvrĎena, treba razmotriti učestaliju provjeru protrombinskog vremena kad se azitromicin daje bolesnicima koji uzimaju i oralne kumarinske antikoagulanse.

Ciklosporin: U farmakokinetičkom ispitivanju na zdravim dobrovoljcima koji su primali dnevnu dozu od 500 mg azitromicina kroz usta tijekom 3 dana i koji su nakon toga uzeli jednokratnu dozu od 10 mg/kg ciklosporina kroz usta, Cmax i AUC0-5 vrijednosti ciklosporina bile su značajno povišene. Stoga ove lijekove treba istodobno primjenjivati s oprezom. Ako je potrebna istodobna primjena ovih lijekova, treba pratiti razine ciklosporina i dozu podesiti u skladu s time.

Efavirenz: Istodobna primjena jednokratne doze od 600 mg azitromicina i 400 mg efavirenza dnevno tijekom 7 dana nije dovela do klinički značajnih farmakokinetičkih interakcija.

Flukonazol: Istodobna primjena jednokratne doze od 1200 mg azitromicina nije promijenila farmakokinetiku jednokratne doze od 800 mg flukonazola. Ukupna izloženost i poluvrijeme eliminacije azitromicina nisu promijenjeni istodobnom primjenom flukonazola. MeĎutim, zabilježeno je klinički beznačajno smanjenje Cmax (18%) azitromicina.

Indinavir: Istodobna primjena jednokratne doze od 1200 mg azitromicina nije statistički značajno utjecala na farmakokinetiku indinavira primijenjenog u dozi od 800 mg tri puta dnevno tijekom 5 dana.

Metilprednizolon: U ispitivanju farmakokinetičkih interakcija provedenom u zdravih dobrovoljaca, azitromicin nije značajno utjecao na farmakokinetku metilprednizolona.

Midazolam: U zdravih dobrovoljaca, istodobna primjena azitromicina u dozi od 500 mg dnevno tijekom 3 dana nije uzrokovala klinički značajne promjene u farmakokinetici i farmakodinamici jednokratne doze od 15 mg midazolama.

Nelfinavir: Istodobna primjena azitromicina (1200 mg) i nelfinavira u stanju ravnoteže (750 mg tri puta dnevno) rezultirala je povećanim koncentracijama azitromicina u stanju dinamičke ravnoteže. Nisu zabilježene klinički značajne nuspojave i dozu nije potrebno podešavati.

Rifabutin: Istodobna primjena azitromicina i rifabutina nije utjecala na koncentracije bilo kojeg od ta dva lijeka u serumu. Neutropenija je zabilježena u ispitanika koji su istodobno primali azitromicin i rifabutin. Iako je neutropenija povezana s uporabom rifabutina, nije utvrĎena uzročno-posljedična veza u kombinaciji s azitromicinom (vidjeti dio 4.8).

Sildenafil: U zdravih muških dobrovoljaca, nije bilo dokaza o djelovanju azitromicina (500 mg dnevno tijekom 3 dana) na AUC i Cmax vrijednosti sildenafila ili njegovog glavnog metabolita u krvotoku.

Terfenadin: U farmakokinetičkim ispitivanjima nisu zabilježeni dokazi o interakcijama izmeĎu azitromicina i terfenadina. Zabilježeni su rijetki slučajevi u kojima se mogućnost takvih interakcija nije mogla potpuno isključiti. Ne postoje, meĎutim, specifični dokazi da je do takvih interakcija i došlo.

Teofilin: Ne postoje dokazi o klinički značajnim farmakokinetičkim interakcijama tijekom istodobne primjene azitromicina i teofilina u zdravih dobrovoljaca.

Triazolam: U 14 zdravih dobrovoljaca, istodobna primjena azitromicina 500 mg na Dan 1 i 250 mg na Dan 2 uz 0,125 mg triazolama na Dan 2 nije značajno djelovala na farmakokinetičke parametre triazolama u odnosu na istodobnu primjenu triazolama i placeba.

Trimetoprim/sulfametoksazol: Istodobna primjena trimetoprima/sulfametoksazola DS (160 mg/800 mg) tijekom 7 dana i azitromicina od 1200 mg na Dan 7. nije značajno utjecala na vršne koncentracije, ukupnu izloženost ili urinarno izlučivanje trimetoprima/sulfametoksazola.

Koncentracije azitromicina u serumu bile su slične onima zabilježenim u drugim ispitivanjima.

Hidroksiklorokin: Azitromicin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika koji primaju lijekove za koje je poznato da produljuju QT interval te potencijalno mogu izazvati srčanu aritmiju, npr. hidroksiklorokin.

Trudnoća

Nema adekvatnih i kontroliranih ispitivanja u trudnica. Ispitivanja reproduktivne toksičnosti na životinjama su pokazala da azitromicin prolazi kroz placentu, ali nisu uočeni teratogeni učinci. Sigurnost primjene azitromicina nije potvrĎena s obzirom na primjenu djelatne tvari tijekom trudnoće. Stoga, azitromicin se treba koristiti tijekom trudnoće samo ako koristi nadmašuje rizik.

Dojenje

Zabilježeno je da se azitromicin izlučuje u majčino mlijeko, ali nisu provedena primjerena i dobro kontrolirana klinička ispitivanja u dojilja čiji bi cilj bio karakterizacija farmakokinetike izlučivanja azitromicina u majčino mlijeko.

Budući da nije ustanovljena sigurna primjena tijekom trudnoće i dojenja, azitromicin se smije upotrijebiti samo ako liječnik procijeni da potencijalna dobit za majku premašuje potencijalni rizik za dijete.

Plodnost

U ispitivanjima plodnosti na štakorima zabilježene su smanjene stope trudnoće nakon primjene azitromicina. Nije poznat značaj tih nalaza za ljude.

Zabilježena je pojava somnolencije kao manje česta nuspojava kod intravenske primjene u kliničkim studijama. Moguć je razvoj i drugih nuspojava kao što su derilij, halucinacije, omaglica, sinkopa, konvulzije, koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila

Prilikom primjene azitromicina u venu ili kroz usta u liječenju domicilne pneumonije, najčešće zabilježene nuspojave su proljev/mekana stolica, mučnina, bol u želucu i povraćanje. Upala/bol na mjestu primjene infuzije zabilježena je kod primjene azitromicina u venu. Učestalost i težina tih nuspojava bile su iste u slučaju primjene 500 mg azitromicina u venu tijekom 1 sata (2 mg/ml kao 250 ml infuzije) ili 3 sata (1 mg/ml kao 500 ml infuzije).

Pri primjeni azitromicina u venu i kroz usta u liječenju upalne bolesti zdjelice u odraslih žena, najčešće zabilježene nuspojave su proljev, mučnina, vaginitis, bol u želucu, anoreksija, osip i svrbež. Tijekom istodobne primjene azitromicina i metronidazola, nuspojave poput mučnine, boli u želucu, povraćanja, nadraženosti na mjestu primjene, upale želuca, vrtoglavice ili dispneje zabilježene su u većem broju žena.

Tablični popis nuspojava

Donja tablica pokazuje nuspojave prijavljene tijekom kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet, a navedene su po organskim sustavima i kategorijama učestalosti.

Nuspojave su razvrstane po učestalosti kao: vrlo često (≥ 1/10); često (≥1/100 do <1/10); manje često (≥1/1000 do <1/100); rijetko (≥1/10000 do <1/1000); vrlo rijetko (<1/10000), nepoznato (učestalost se ne može procijeniti na temelju dostupnih podataka). Nuspojave se u svakoj skupini učestalosti navode od više prema manje ozbiljnima.

Nuspojave koje su moţda ili vjerojatno povezane s azitromicinom na osnovi kliničkih ispitivanja ili praćenja lijeka na trţištu:

*samo za prašak za otopinu za infuziju

Nuspojave koje mogu biti ili su vjerojatno povezane s profilaksom i liječenjem infekcija uzrokovanih Mycobacterium Avium Complex zasnivaju se na podacima iz kliničkih ispitivanja i postmarketinškog praćenja. Te se nuspojave, bilo po vrsti ili po učestalosti, razlikuju od onih zabiljeţenih kod primjene formulacija s trenutačnim ili produljenim oslobaĎanjem:

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

6107938332768900988497360Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Nuspojave uočene pri dozama višima od preporučenih bile su slične onima nakon primjene normalnih doza. Uobičajeni simptomi predoziranja makrolidnim antibioticima uključuju reverzibilni gubitak sluha, jaku mučninu, povraćanje i proljev. U slučaju predoziranja, ako je potrebno, indicirano je primijeniti medicinski ugljen i opće simptomatsko liječenje, kao i mjere za održavanje vitalnih funkcija.

Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu; makrolidi, ATK oznaka: J01FA10

Mehanizam djelovanja

Sumamed je antibiotik širokog spektra djelovanja, prvi predstavnik nove podskupine makrolidnih antibiotika nazvane azalidi. Molekula je konstruirana dodavanjem atoma dušika na laktonski prsten eritromicina A. Kemijsko ime azitromicina je 9-deoksi-9a-aza-9a-metil-9a-homoeritromicin A. Molekularna težina je 749,0.

Mehanizam djelovanja azitromicina je vezanje na 50 S podjedinicu ribosoma, čime se remeti sinteza bakterijskih bjelančevina i translokacija peptida.

Mehanizam rezistencije

Rezistencija na azitromicin može biti priroĎena ili stečena. Tri su osnovna mehanizma rezistencije u bakterija: alteracija targetirane strane, alteracija u antibiotskom transport i modifikacija antibiotika. Potpuna unakrsna rezistencija postoji izmeĎu slijedećih mikroorganizama: Streptococcus pneumoniae, beta-hemolitički streptokok grupe A, Enterococcus faecalis i Stafilococcus aureus, uključujući meticilin rezistentan S. aureus (MRSA) na eritromicin, azitromicin, ostale makrolide i linkozamide.

Antimikrobni spektar azitromicina uključuje različite gram-pozitivne i gram-negativne mikroorganizme, anaerobe, te intracelularne i klinički atipične uzročnike.

Mycoplasma pneumoniae

Moraxella catarrhalis Gardnerella vaginalis Bordetella pertussis Mobiluncus species

Haemophilus influenzae Haemophilus parainfluenzae Legionella pneumophila Neisseria meningitidis Neisseria gonorrhoeae Helicobacter pylori Campylobacter jejuni Pasteurella multocida Pasteurella haemolytica Brucella melitensis Bordetella parapertussis Vibrio cholerae

Vibrio parahaemolyticus Plesiomonas shigelloides Staphylococcus epidermidis Staphylococcus aureus*

Escherichia coli Salmonella enteritidis Salmonella typhi Shigella sonnei Yersinia enterocolitica

Acinetobacter calcoaceticus

MIC90 ≤ 0.01 µg/ml

Haemophilus ducreyi

MIC90 0.01 - 0.1 µg/ml

Propionibacterium acnes Actinomyces species Borrelia burgdorferi

MIC900.1 - 2.0 µg/ml

Streptococcus pyogenes Streptococcus pneumoniae Streptococcus agalactiae Streptococcus viridans Streptococcus group C, F, G Peptococcus species Peptostreptococcus species Fusobacterium necrophorum Clostridium perfringens Bacteroides bivius Chlamydia trachomatis Chlamydia pneumoniae Ureaplasma urealyticum Listeria monocytogenes

MIC902.0 - 8.0 µg/ml

Bacteroides fragilis Bacteroides oralis Clostridium difficile Eubacterium lentum Fusobacterium nucleatum Aeromonas hydrophilia

*Eritromicin - osjetljivi soj

Osjetljivost

Prevalencija stečene rezistencije može varirati zemljopisno i s vremenom za odabrane vrste te su

poželjne lokalne informacije o otpornosti, osobito pri liječenju teških infekcija. Prema potrebi, stručni savjet potrebno je potražiti kada je lokalna prevalencija rezistencije takva da je korist lijeka u barem nekim vrstama infekcija upitna.

*Meticilin rezistentni stafilokoki imaju visoku prevalenciju stečene rezistencije na makrolide i ovdje su navedeni jer su rijetko osjetljivi na azitromicin.

Liječenje domicilne pneumonije

U otvorenoj ne-komparativnoj studiji bolesnici su primali azitromicin putem infuzije u venu (tijekom 2 – 5 dana), a nakon toga su dobivali azitromicin kroz usta (za završetak terapije od 7-10 dana) za liječenje domicilne pneumonije. Klinička stopa uspjeha (izlječenje i poboljšanje stanja) meĎu procijenjenim bolesnicima bila je 88% u razdoblju od 10-14 dana nakon terapije, odnosno 86% u razdoblju od 4-6 tjedana.

U otvorenom, randomiziranom i komparativnom ispitivanju nisu zabilježene statistički značajne razlike u ishodu izmeĎu azitromicina (nakon infuzije u venu te primjene kroz usta) i cefuroksima (nakon infuzije u venu te primjene kroz usta, kao i eritromicina po potrebi) u liječenju domicilnih pneumonija.

U otvorenom ne-komparativnom ispitivanju, bolesnici s domicilnom pneumonijom, u kojih je utvrĎena i Legionella pneumophila (sero-grupa 1), liječeni su infuzijom azitromicina u venu te nakon toga

primjenom azitromicina kroz usta. Nakon 10-14 dana, 16 od 17 procijenjenih bolesnika klasificirani su kao klinički izliječeni, a nakon 4-6 tjedana, 20 od 20 procijenjenih bolesnika klasificirani su kao klinički izliječeni.

Liječenje upalne bolesti zdjelice, uključujući i urogenitalne infekcije kao endometritis i salpingitis Rezultati otvorenog ispitivanja pokazuju da su tri različita terapijska režima (azitromicin vs. azitromicin/metronidazol vs. doksiciklin, metronidazol, cefoksitin i probenicid) bila usporediva s obzirom na djelotvornost i neškodljivost u bolesnica s akutnom upalnom bolešću zdjelice.

U jednom drugom otvorenom komparativnom ispitivanju u koje su bile uključene bolesnice s akutnom upalnom bolešću zdjelice (salpingitis, endometritis, itd.), bolesnice su primale bilo azitromicin kroz usta/infuzijom u venu, ili azitromicin infuzijom u venu te metronidazol u venu/kroz usta ili doksiciklin kroz usta uz ko-amoksiklav u venu/kroz usta. Ti terapijski režimi bili su takoĎer usporedivi u pogledu djelotvornosti i neškodljivosti. Podaci iz tih ispitivanja pokazali su cjelokupnu stopu kliničkog uspjeha (izliječeni i poboljšano stanje) od ≥ 97% u svim skupinama na kraju liječenja, a postotak eradikacije uzročnika bio je ≥ 96%. U praćenju, ≥ 90% uzročnika je eradicirano.

Bolesnice uključene u ispitivanja upalne bolesti zdjelice primale su 500 mg azitromicina dnevno putem infuzije u venu (najviše 3 dana), a nakon toga 250 mg azitromicina dnevno kroz usta, u ukupnom trajanju liječenja do 7 dana.

Nakon procjene ispitivanja provedenih u djece, primjena azitromicina se ne preporučuje za liječenje malarije, niti kao monoterapija, niti u kombinaciji s lijekovima na bazi klorokina ili artemisinina, budući da bolja učinkovitost u odnosu na antimalarijske lijekove preporučene u liječenju nekomplicirane malarije nije ustanovljena.

Apsorpcija

U bolesnika hospitaliziranih zbog domicilne pneumonije, koji su primali 500 mg azitromicina dnevno u infuziji u venu u koncentraciji od 2 mg/ml, srednja Cmax vrijednost ± SD bila je 3,63 ± 1,60 μg/ml, dok je najniža koncentracija (24 sata) bila 0,2 ± 0,15 μg/ml, a AUC24 vrijednost bila je 9,6 ± 4,80 μg·h/ml.

U normalnih dobrovoljaca koji su primali trosatnu infuziju u venu od 500 mg azitromicina, u koncentraciji od 1 mg/ml, srednja Cmax vrijednost bila je 1,14 ± 0,14 μg/ml, najniža koncentracija (24 sata) bila je 0,18 ± 0,02 μg/ml, a AUC24 vrijednost bila je 8,03 μg·h/ml.

Distribucija

Nakon primjene kroz usta, znatno više vrijednosti azitromicina zabilježene su u različitim tkivima, primjerice plućima, krajnicima ili prostati, u kojima je koncentracija azitromicina bila i do 50 puta viša nego u plazmi. Visoke koncentracije azitromicina zabilježene su u ginekološkim tkivima 96 sati nakon primjene jednokratne doze od 500 mg azitromicina kroz usta.

Srednji volumen raspodjele je oko 30 l/kg.

Biotransformacija i eliminacija

Poluvrijeme eliminacije je 2-4 dana i u plazmi i u tkivima.

Djelatna tvar se metabolizira demetilacijom, hidroksilacijom i hidrolizom.

Plazmatski klirens je oko 600 ml/min. Glavni put eliminacije azitromicina je putem jetre. Visoke koncentracije nepromijenjene supstance naĎene su u žući, zajedno s brojnim mikrobiološki neaktivnim metabolitima. Oko 12% doze primijenjene u venu izlučuje se u nepromijenjenom obliku urinom u roku od 3 dana nakon primjene, a glavni dio tijekom prva 24 sata.

60446929817100

Farmakokinetički/farmakodinamički odnosi

Ništa ne ukazuje na promjenu u farmakokinetici azitromicina u bolesnika s blagom insuficijencijom bubrega (klirens kreatinina > 40 ml/min) u odnosu na bolesnike s normalnom bubrežnom funkcijom. Ne postoje farmakokinetički podaci o uporabi azitromicina u bolesnika s težom insuficijencijom bubrega.

Nema razlike u farmakokinetici izmeĎu blagog ili umjerenog oštećenja jetrene funkcije.

U ispitivanjima na životinjama, u kojima su primijenjene doze azitromicina bile i do 40 puta više od kliničkih doza, azitromicin je uzrokovao reverzibilnu fosfolipidozu, ali u pravilu nisu uočene toksikološke posljedice s tim u vezi.

Azitromicin nije uzrokovao toksične reakcije u bolesnika kada se davao u skladu s preporukama.

Kancerogeni potencijal

Kancerogenost azitromicina nije ispitivana, obzirom na predviĎenu kratkotrajnu primjenu u čovjeka i odsutnost znakova kancerogenog potencijala.

Mutageni potencijal

Azitromicin nije pokazao mutageni potencijal u standardnim in vitro i in vivo ispitivanjima genske i kromosomske mutagenosti.

Reproduktivna toksičnost

Embriotoksičnost je ispitivana u miševa i štakora. Nisu opaženi teratogeni učinci azitromicina. U skotnih štakorica koje su primale doze od 100 i 200 mg/kg azitromicina dnevno opaženo je smanjeno dobivanje na težini i slabija fetalna osifikacija. U ispitivanju perinatalne i postnatalne toksičnosti u štakora je uz doze ≥50 mg/kg/dnevno opažena blaga retardacija fizičkog razvoja.

citratna kiselina, hidrat natrijev hidroksid

Inkompatibilnosti s preporučenim otopinama za razrjeĎivanje nisu primijećene.

2 godine

RazrijeĎena otopina je fizikalno-kemijski stabilna 24 sata na temperaturi ispod 25 C ili 7 dana na temperaturi od 5 C. S mikrobiološkog stajališta pripremljena otopina se mora upotrijebiti odmah, osim ukoliko je razrjeĎivanje provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima. Ako se otopina ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika.

Čuvati na temperaturi ispod 25 °C.

Uvjete čuvanja nakon razrjeĎivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

15

5 staklenih bočica s praškom za koncentrat za otopinu za infuziju.

Upute za pripremu infuzije: 1. korak

Pripremiti početni koncentrat za otopinu za infuziju dodajući 4,8 ml sterilne vode za injekcije u bočicu. Mućkati bočicu dok se ne otopi sav prašak. Jedan ml rekonstituiranog koncentrata za otopinu za infuziju sadrži 100 mg azitromicina. Dobije se bistra i bezbojna otopina.

2. korak

Dalje razrijediti dobivenih 5 ml koncentrata za infuziju kompatibilnom otopinom za infuziju kako bi se dobila završna otopina za infuziju koja sadrži azitromicin u koncentraciji od 1 mg/ml ili 2 mg/ml (vidjeti Tablicu 1.).

Tablica 1. Priprema završne otopine za infuziju

Koncentrat za otopinu za infuziju može se razrijediti s: - fiziološkom otopinom (0,9%-tni natrijev klorid)

- 5%-tnom glukozom

- Ringerovom otopinom

Prije primjene, rekonstituirane i razrijeĎene otopine valja pregledati vizualno kako bi se otkrile moguće čestice. Valja upotrijebiti samo bistre otopine koje ne sadrže čestice. Ako otopina sadrži čestice, valja je baciti.

Ovaj proizvod namijenjen je samo za jednokratnu uporabu.

Neupotrijebljenu otopinu za infuziju ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Sumamed pripada skupini lijekova koji se nazivaju makrolidni antibiotici i koriste se za liječenje infekcija.

Sumamed se koristi za liječenje sljedećih infekcija ako se zna ili je vjerojatno da su one izazvane jednim ili više osjetljivih mikroorganizama:

 izvanbolničke upale pluća, a posebice kod upala pluća uzrokovanih atipičnim agensima uključujući Legionella pneumophila.

 spolno prenosive bolesti: nekomplicirana upala mokraćne cijevi/vrata maternice/jajovoda koju je uzrokovala Chlamydia trachomatis ili gonococci.

Sumamed se daje bolesnicima koji su preosjetljivi na penicilin ili ako je liječenje penicilinom neprikladno iz drugih razloga.

Nemojte primjenjivati Sumamed ako:

 ste alergični na azitromicin ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)

 ste ikada imali alergijsku reakciju, osip ili ste otežano disali nakon što ste primijenili ovaj lijek ili neki drugi makrolidni antibiotik kao što je eritromicin

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego primijenite Sumamed ako imate ili ste ikad imali: - srčane poremećaje,

- probleme s jetrom,

- probleme s bubrezima.

Potrebno je obavijestiti odmah svoga liječnika ako osjetite da Vaše srce poremećeno lupa, ili Vam se javi omaglica, nesvjestica ili patite od slabosti mišića tijekom primjenjivanja ovog lijeka.

U slučaju pojave proljeva ili meke stolice tijekom ili nakon završetka liječenja, obratite se svom liječniku. Nemojte primjenjivati nikakve lijekove za liječenje proljeva prije nego provjerite sa svojim liječnikom. Ako proljev potraje, molimo obavijestite svog liječnika.

Djeca

Nema iskustva o učinkovitosti i sigurnosti primjene ovog lijeka u liječenju infekcija kod djece.

Drugi lijekovi i Sumamed

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Prije primjenjivanja ovog lijeka obavijestite svog liječnika ako uzimate neki od niže navedenih lijekova: - varfarin ili neki sličan lijek za sprečavanje zgrušavanja krvi,

- ciklosporin (koristi se za potiskivanje imunološkog sustava kako ne bi došlo do odbacivanja transplantiranog organa ili koštane srži),

- digoksin (koristi se u liječenju zatajenja srca),

- kolhicin (koristi se za liječenje gihta i obiteljske mediteranske groznice), - antacide (za liječenje povećane količine kiseline u želucu),

- terfenadin ( za visoku temperaturu ili kožnu alergiju), - ergot ili ergotamin koji se koriste u liječenju migrene

- hidroksiklorokin (koristi se za liječenje upalnih bolesti).

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Ovaj lijek se tijekom trudnoće i dojenja može koristiti samo kad je neophodno.

Upravljanje vozilima i strojevima

Moguć je razvoj nuspojava kao što su delirij, halucinacije, omaglica, izrazita pospanost, gubitak svijesti, konvulzije, koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Sumamed 500 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži 4,7 mmol (108,1 mg) natrija u jednoj dozi. To odgovara 5,4 % preporučenog maksimalnog dnevnog unosa soli za odraslu osobu.

Doziranje

Izvanbolnički stečena pneumonija: 500 mg u intravenskoj infuziji jedanput na dan tijekom najmanje dva dana; nakon toga 500 mg kroz usta jedanput na dan, a ukupno trajanje liječenja je

7-10 dana.

Urogenitalne infekcije kao što su upala mokraćne cijevi/vrata maternice/jajovoda: 500 mg azitromicina se primjenjuje u intravenskoj infuziji jedanput na dan, nakon toga liječenje se nastavlja azitromicinom 250 mg kroz usta jedanput na dan, a ukupno trajanje liječenja je 7 dana.

Vrijeme prelaska na liječenje kroz usta odreĎuje liječnik u skladu s kliničkim stanjem bolesnika.

Primjena u bolesnika s poremećajima jetre ili bubrega

Morate obavijestiti svog liječnika ako imate problema s jetrom ili bubrezima jer će Vam liječnik možda morati promijeniti dozu.

Primjena u djece

Ovaj lijek se ne primjenjuje kod djece.

Način primjene

Primjenjuje se kao infuzija u venu tijekom 3 sata.

Trajanje infuzije azitromicina ne smije biti kraće od 60 minuta.

Ovaj lijek se ne smije davati u bolusu ili intramuskularnom injekcijom!

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Odmah se obratite svom liječniku i prestanite s primjenjivanjem lijeka ako osjetite jedan od sljedećih simptoma nakon primjenjivanja ovog lijeka, budući da oni mogu postati ozbiljni:

- iznenadno piskanje pri disanju, otežano disanje, oticanje kapaka, lica, usana, svrbež (osobito ako zahvaća cijelo tijelo) budući da to može biti znak teške alergijske reakcije

- teški ili dugotrajni proljev (u kojem se može nalaziti krv ili sluz) tijekom liječenja ovim lijekom , budući da ovo može biti znak ozbiljne upale crijeva

- teški osip na koži koji uzrokuje crvenilo i ljuštenje - ozbiljne kožne reakcije:

 Stevens-Johnsonov sindrom bolest kože i sluznica koja se odlikuje vrućicom, erozijom u ustima, teškom upalom oka i kožnim promjenama na cijelom tijelu

 toksična epidermalna nekroliza - oštećenje kože i sluznica usne šupljine, očiju i spolnih organa, sluznice crijeva te dišnog sustava

 reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) - osip na koži praćen simptomima kao što su vrućica, natečene žlijezde i povećani broj eozinofila (vrsta bijelih krvnih stanica). Osip se pojavljuje u obliku malih, crvenih kvržica koje svrbe.

 akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (AGEP) - izbijanje kožnih promjena (erupcija) obilježeno brzom pojavom crvenih područja kože s malim pustulama (mali mjehurići ispunjeni bijelom/žutom tekućinom)

- ubrzane ili nepravilne otkucaje srca - nizak krvni tlak

Druge moguće nuspojave zabilježene pri uzimanju ovog lijeka:

Vrlo česte nuspojave (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba): - proljev

Česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba): - glavobolja

- povraćanje, bol u trbuhu, mučnina

- smanjen broj odreĎene vrste bijelih krvnih stanica (limfocita), povećani broj odreĎene vrste bijelih krvnih stanica (eozinofila), snižene vrijednosti bikarbonata u krvi, povećani broj odreĎenih vrsta bijelih krvnih stanica (bazofila, monocita, neutrofila)

- bol ili upala na mjestu primjene lijeka

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba): - infekcija rodnice

- upala pluća

- gljivična infekcija

- bakterijska infekcija - upala grla

- upala želuca

- poremećaji disanja - upala sluznice nosa

- gljivična infekcija usta

- smanjeni broj bijelih krvnih stanica (leukocita) - preosjetljivost

- gubitak apetita - nervoza

- nesanica - omaglica

- izrazita pospanost - poremećaj okusa - trnci

- oštećenje vida - poremećaji uha - vrtoglavica

- osjećaj lupanja srca - navale vrućine

- otežano disanje

- krvarenje iz nosa

- zatvor, vjetrovi, probavne tegobe - upala sluznice želuca (gastritis)

- otežano gutanje - nadutost

- suha usta

- podrigivanje

- ranice u ustima

- pojačano izlučivanje sline - osip

- svrbež

- koprivnjača

- upala kože (dermatitis) - suha koža

- prekomjerno znojenje

- upala zglobova (osteoartritis) - bol u mišićima

- bol u leĎima - bol u vratu

- bol pri mokrenju - bol u bubregu

- nepravilno i često krvarenje iz maternice - poremećaj testisa

- otekline (edem) - malaksalost

- umor

- oteknuće lica - bol u prsima - vrućica

- bol

- oticanje nogu

- poremećene vrijednosti jetrenih enzima i drugih krvnih pretraga

Rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba): - uznemirenost

- abnormalna funkcija jetre

- žutica (žuta boja kože i bjeloočnica) - reakcije preosjetljivosti na svjetlo

Nuspojave nepoznate učestalosti (učestalost se ne može procijeniti na temelju dostupnih podataka): - smanjeni broj trombocita (krvne pločice odgovorne za zgrušavanje krvi)

- anemija - agresija - tjeskoba - delirij

- halucinacije

- iznenadan gubitak svijesti - konvulzije

- smanjena osjetljivost kože

- psihomotorička hiperaktivnost

- gubitak njuha, gubitak osjeta okusa - poremećaji u spavanju

- miastenija gravis (autoimuna bolest koja se očituje zamaranjem i slabošću mišića) - oštećenje sluha uključujući gluhoću i/ili zujanje u ušima

- poremećaji srčanog ritma - upala gušterače

- promjena boje jezika

- zatajenje jetre, upala jetre, značajno oštećenje jetre - bol u zglobovima

- akutno zatajenje bubrega, upala bubrega

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece. Čuvati na temperaturi ispod 25 C.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju iza oznake „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

RazrijeĎena otopina je fizikalno-kemijski stabilna 24 sata na temperaturi ispod 25 C ili 7 dana na temperaturi od 5 C.

S mikrobiološkog stajališta pripremljena otopina se mora upotrijebiti odmah, osim ukoliko je razrjeĎivanje provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.

Ako se otopina ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika

kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Sumamed sadrži

- Djelatna tvar je azitromicin.

Jedna bočica sadrži 500 mg azitromicina u obliku azitromicin citrata i čini koncentraciju od 100 mg/ml nakon otapanja. Koncentrat treba razrijediti na 1 mg/ml ili 2 mg/ml.

- Pomoćne tvari su citratna kiselina, hidrat; natrijev hidroksid.

Kako Sumamed izgleda i sadržaj pakiranja Bijeli do gotovo bijeli prašak.

Prašak za koncentrat za otopinu za infuziju; 5 staklenih bočica u kutiji.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođač PLIVA HRVATSKA d.o.o.

Prilaz baruna Filipovića 25 10 000 Zagreb

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u svibnju 2022.

    Sljedeće informacije su namijenjene zdravstvenim radnicima:

Priprava otopine za infuziju: Otapanje

Inicijalna se otopina azitromicina dobiva dodavanjem 4,8 ml vode za injekcije u bočicu s 500 mg azitromicina. Sadržaj bočice treba protresti, dok se cijela količina lijeka ne otopi. 1 ml tako dobivene otopine sadrži 100 mg azitromicina. Inicijalna otopina je fizikalno-kemijski stabilna 24 sata na temperaturi ispod 25 C ili 7 dana na temperaturi od 5 C. S mikrobiološkog stajališta pripremljena otopina se mora upotrijebiti odmah, osim ukoliko je razrjeĎivanje provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima. Ako se otopina ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika.

Prije primjene, rekonstituirane i razrijeĎene otopine valja pregledati vizualno kako bi se otkrile moguće čestice. Valja upotrijebiti samo bistre otopine koje ne sadržavaju čestice. Ako otopina sadrži čestice, valja je baciti.

RazrjeĎivanje

Prije primjene intravenskom infuzijom otopinu valja razrijediti na sljedeći način:

Da bi se dobila koncentracija azitromicina od 1,0-2,0 mg/ml inicijalna se otopina azitromicina dalje može razrijediti sljedećim otopinama:

 Fiziološka otopina (0,9 % otopina NaCl)  5 % otopina dekstroze (Glukoza 5 %)

 Ringerova otopina

Način primjene

Ovaj proizvod namijenjen je samo za jednokratnu uporabu.

Primjenjuje se kao intravenska infuzija tijekom 3 sata u koncentraciji od 1 mg/ml, ili tijekom 1 sat u koncentraciji od 2 mg/ml. Veće koncentracije treba izbjegavati zbog toga što se na testiranjima kod svih bolesnika javljala lokalna reakcija na mjestu primjene kod koncentracija većih od 2 mg/ml.

Trajanje infuzije azitromicina ne smije biti kraće od 60 minuta.

Sumamed injekcije se ne smiju davati u bolusu ili intramuskularnom injekcijom!