Prylar H 10 mg/10 mg/25 mg tvrde kapsule

Prylar H je indiciran za liječenje hipertenzije kao zamjenska terapija u odraslih bolesnika u kojih je postignuta kontrola bolesti istodobnom primjenom pojedinih komponenata, u istim dozama kao u kombinaciji, ali u zasebnim tabletama (vidjeti dijelove 4.3, 4.4., 4.5 i 5.1).

Doziranje

Preporučena dnevna doza je jedna kapsula odgovarajuće jačine.

Prylar H se može uzeti prije, za vrijeme te nakon obroka, budući da hrana ne utječe na bioraspoloživost lijeka (vidjeti dio 5.2).

Kombinacija fiksnih doza nije prikladna za inicijalnu terapiju.

Kod bolesnika kod kojih se liječenje započinje s istodobnim uzimanjem ramiprila, amlodipina i diuretika može doći do pojave simptomatske hipotenzije.

Ako je potrebno prilagoĎavanje doze to se treba učiniti s pojedinačnim komponentama, a tek kada se odrede odgovarajuće doze moguć je prijelaz na novu fiksnu kombinaciju.

Posebne populacije

Bolesnici liječeni diureticima

Preporučuje se oprez u bolesnika koji uzimaju diuretike jer se u ovih bolesnika može javiti manjak tekućine i/ili soli. Potrebno je pratiti funkciju bubrega i razinu kalija u serumu.

Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre

Prylar H ne bi smjeli uzimati bolesnici sa oštećenom jetrom jer količina ramiprila prelazi maksimalnu dozvoljenu dozu kod ovog stanja (vidjeti dio 4.4.).

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega

Kako bi se ustanovile optimalna početna doza i doza održavanja u bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega, doze treba podešavati individualno pojedinačnom titracijom doza pojedinih komponenata, ramiprila, amlodipina i hidroklorotiazida (za detalje vidjeti Sažetak opisa svojstava lijeka zasebnih pripravaka).

Dnevna doza lijeka Prylar H u bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega treba se temeljiti na vrijednostima klirensa kreatinina:

- ako je klirens kreatinina ≥ 60 ml/min, maksimalna dnevna doza lijeka Prylar H je 10 mg/10 mg/25 mg

- ako je klirens kreatinina izmeĎu 30-60 ml/min, maksimalna dnevna doza doza lijeka Prylar H je 5 mg/10 mg/25 mg

- Prylar H je kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega (brzina glomerularne filtracije GFR < 30 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.2)

- bolesnici koji su na dijalizi: maksimalna dnevna doza je 5 mg/10 mg/25 mg; lijek se treba primijeniti par sati nakon završetka hemodijalize.

Tijekom liječenja lijekom Prylar H potrebno je pratiti funkciju bubrega i razinu kalija u serumu. U slučaju pogoršanja funkcije bubrega primjenu lijeka Prylar H treba prekinuti, a pojedinačne komponente treba dati u odgovarajuće prilagoĎenim dozama.

Starije osobe

Zbog ograničenog broja dostupnih podataka u ovoj populaciji bolesnika, u starijih bolesnika se preporučuje oprez, uključujući češće praćenje krvnog tlaka, osobito pri najvišoj dozi lijeka Prylar H, 10 mg/10 mg/25 mg. Prilikom prebacivanja starijih hipertenzivnih bolesnika (vidjeti dio 4.1), treba se koristiti najniža dostupna doza ramiprila i amlodipina kao komponente.

Pedijatrijska populacija

Primjena lijeka Prylar H ne preporučuje se u djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina zbog nedostatka podataka o sigurnosti primjene i djelotvornosti.

Način primjene

Kapsulu treba uzeti kroz usta svaki dan, jedanput na dan u isto vrijeme sa ili bez hrane. Kapsula se ne smije žvakati ili lomiti. Ne smije se uzimati sa sokom od grejpa.

– preosjetljivost na amlodipin ili druge dihidropiridinske BKK (blokatori kalcijskih kanala), ramipril ili druge ACE inhibitore (inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima), hidroklorotiazid ili druge tiazidne diuretike, sulfonamide ili na neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

– angioedem u anamnezi (nasljedni, idiopatski ili tijekom prijašnjeg liječenja ACE inhibitorima ili blokatorima angiotenzin II receptora)

– šok (uključujući kardiogeni šok)

– drugo i treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4 i 4.6) – dojenje (vidjeti dio 4.6)

– ekstrakorporalna liječenja gdje je krv u kontaktu s površinama negativnog naboja (vidjeti dio 4.5.) – signifikantna obostrana stenoza bubrežnih arterija ili stenoza arterije solitarnog bubrega

– teško oštećenje funkcije bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min) – u hipotenzivnih ili hemodinamski nestabilnih bolesnika

– refraktorna hipokalemija, hiponatremija, hiperkalcemija i simptomatska hiperuricemija – opstrukcija izlaznog trakta lijeve klijetke (npr. stenoza aorte visokog stupnja)

– kombinacija s blokatorima angiotenzin II receptora u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom

– istodobna primjena sa sakubitrilom/valsartanom. Liječenje ramiprilom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti i dijelove 4.4 i 4.5).

– istodobna primjena lijeka Prylar H s lijekovima koji sadrže aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

– oštećenje funkcije jetre (vidjeti dio 4.4).

Sigurnost i djelotvornost amlodipina u hipertenzivnoj krizi nije utvrĎena.

Posebne populacije Trudnoća

Tijekom trudnoće ne smije se započinjati liječenje ACE inhibitorima, kao što je ramipril, ili blokatorima angiotenzin II receptora. Ukoliko se nastavak liječenja ACE inhibitorom/blokatorom angiotenzin II receptora ne smatra nužnim, bolesnicama koje planiraju trudnoću mora se uvesti zamjensko antihipertenzivno liječenje za koje je dokazana sigurna primjena u trudnoći. Ukoliko je utvrĎena trudnoća, liječenje ACE inhibitorima/blokatorima angiotenzin II receptora mora se odmah prekinuti i, ako je potrebno, započeti sa zamjenskim liječenjem (vidjeti dijelove 4.3 i 4.6).

Bolesnici s posebnim rizikom za pojavu hipotenzije

- Bolesnici sa snažno aktiviranim renin-angiotenzin-aldosteronskim sustavom izloženi su riziku izrazitog akutnog pada krvnog tlaka i pogoršanja funkcije bubrega zbog djelovanja ACE inhibicije, posebice prilikom prve primjene ACE inhibitora ili istodobne primjene diuretika odnosno kod prvog povećanja doze.

Znatno aktiviranje renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava treba imati na umu, a medicinski nadzor uključujući praćenje krvnog tlaka potreban je npr. u:

 bolesnika s teškom hipertenzijom

 bolesnika s dekompenziranim kongestivnim zatajenjem srca

 bolesnika s hemodinamski značajnom opstrukcijom ulaznog ili izlaznoga dijela lijeve klijetke (npr. stenoza aortalnog ili mitralnog zaliska)

 bolesnika s unilateralnom stenozom renalne arterije i urednom funkcijom drugog bubrega  bolesnika s postojećim manjkom ili mogućom pojavom manjka tekućine i soli (uključujući

bolesnike koji uzimaju diuretike)

 bolesnika s cirozom jetre i/ili ascitesom

 bolesnika koji su podvrgnuti većim kirurškim zahvatima ili koji su tijekom anestezije izloženi tvarima koje potiču hipotenziju.

Općenito, prije početka liječenja preporučuje se korigirati dehidraciju, hipovolemiju ili manjak soli (u bolesnika sa zatajenjem srca takvu korekciju mora se pažljivo procijeniti prema riziku volumnog preopterećenja).

 bolesnika s rizikom pojave ishemijske bolesti srca ili mozga u slučaju akutne hipotenzije. Početna faza liječenja zahtijeva poseban medicinski nadzor.

Bolesnici sa zatajenjem srca

Bolesnike sa zatajenjem srca treba oprezno liječiti. U dugotrajnom, placebo kontroliranom ispitivanju u bolesnika s teškim zatajenjem srca (NYHA stupanj III i IV), zabilježena je veća incidencija plućnog edema u skupini bolesnika liječenih amlodipinom u odnosu na skupinu koja je dobivala placebo (vidjeti dio 5.1). Blokatore kalcijevih kanala, uključujući i amlodipin, treba koristiti s oprezom u bolesnika s kongestivnim zatajenjem srca, jer oni mogu povećati rizik od budućih kardiovaskularnih dogaĎaja i smrtnost.

Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre

Poluvijek amlodipina je produljen i vrijednosti AUC-a su više u bolesnika s oštećenom jetrenom funkcijom; preporuke za doziranje nisu utvrĎene. Stoga je primjenu amlodipina potrebno započeti u nižim vrijednostima iz raspona doziranja te je potreban oprez i kod početka liječenja i kod povećanja doze. Tiazide se mora primjenjivati s oprezom kod bolesnika s oštećenom jetrenom funkcijom ili progresivnom bolesti jetre, s obzirom da manje promjene u ravnoteži tekućine i elektrolita mogu precipitirati hepatičku komu.

U bolesnika s oštećenom jetrom maksimalna dnevna doza ramiprila ne smije prelaziti 2,5 mg.

MeĎutim, Prylar H ne bi smjeli uzimati bolesnici s oštećenom jetrom jer količina ramiprila prelazi maksimalnu dozvoljenu dozu (2,5 mg) kod ovog stanja.

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega

Bubrežnu funkciju mora se procijeniti prije i tijekom liječenja s lijekom Prylar H, a doziranje prilagoditi, osobito u prvim tjednima liječenja. Posebno pažljivo praćenje potrebno je u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega (vidjeti dio 4.2). Tiazidski diuretici mogu potaknuti azotemiju u bolesnika s kroničnom bubrežnom bolešću. Kada se Prylar H primjenjuje u bolesnika s oštećenjem bubrega preporučuje se periodičko praćenje serumskih elektrolita (uključujući kalij), razinu kreatinina i mokraćne kiseline u serumu. Prylar H je kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega, obostranom stenozom bubrežne arterije ili stenozom bubrežne arterije kada je u funkciji samo jedan bubreg. Ovaj lijek

se takoĎer ne preporučuje u slučaju kada je u funkciji samo jedan bubreg ili u slučaju hipokalemije. Rizik od poremećaja funkcije bubrega prisutan je naročito u bolesnika s kongestivnim zatajenjem srca ili nakon transplantacije bubrega.

Stariji

Vidjeti dio 4.2.

Kirurški zahvat

Preporučuje se prekinuti liječenje ACE inhibitorima kao što je ramipril, ako je moguće, jedan dan prije kirurškog zahvata.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, smije se provoditi samo pod nadzorom specijalista i uz pažjivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Preosjetljivost/angioedem

Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana zbog povećanog rizika od angioedema. Liječenje sakubitrilom/valsartanom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze ramiprila. Liječenje ramiprilom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti dijelove 4.3 i 4.5).

Istodobna primjena ACE inhibitora s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom može povećati rizik od angioedema (npr. oticanja dišnih putova ili jezika, koje može i ne mora biti praćeno poremećajem disanja) (vidjeti dio 4.5). Potreban je oprez kod uvoĎenja liječenja racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom u bolesnika koji već uzima ACE inhibitor.

U slučaju pojave angioedema, primjena ramiprila mora se prekinuti. Treba smjesta primijeniti hitno liječenje. Bolesnik mora biti pod nadzorom najmanje 12 do 24 sata i tek nakon potpunog nestanka svih simptoma bolesnika se može poslati na kućnu njegu.

Intestinalni angioedem zabilježen je u bolesnika liječenih ACE inhibitorima, uključujući ramipril (vidjeti dio 4.8). Ovi su bolesnici imali abdominalnu bol (s ili bez mučnine ili povraćanja).

Anafilaktičke reakcije tijekom desenzibilizacije

Vjerojatnost i težina anafilaktičkih i anafilaktoidnih reakcija na otrov insekata i drugih alergena povećana je zbog ACE inhibicije. Prije desenzibilizacije potrebno je razmotriti privremeni prekid primjene ramiprila.

Poremećaj elektrolita u serumu Kalij u serumu

Hiperkalemija je opažena u nekih bolesnika liječenih ACE inhibitorima, uključujući ramipril. ACE inhibitori mogu uzrokovati hiperkalijemiju jer inhibiraju otpuštanje aldosterona. Taj učinak obično nije značajan u bolesnika koji imaju normalnu bubrežnu funkciju. MeĎutim, u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom, starijih od 70 godina, bolesnika s nekontroliranom šećernom bolesti ili stanjima kao što su dehidracija, akutna srčana dekompezacija, metabolička acidoza i/ili bolesnika koji uzimaju nadomjeske kalija (uključujući nadomjeske soli), diuretike koji štede kalij i ostale djelatne tvari koje

62611009182100

povećavaju razinu kalija u serumu (trimetoprim ili kotrimoksazol poznat i kao trimetoprim/sulfametoksazol te osobito antagoniste aldosterona ili blokatore angiotenzinskih receptora), može doći do hiperkalijemije. Ako se istodobna primjena navedenih lijekova smatra primjerenom, preporučuje se redovito praćenje razine kalija u serumu. Diuretike koji štede kalij i blokatore angiotenzinskih receptora potrebno je primjenjivati uz oprez u bolesnika koji se liječe ACE inhibitorima, uz praćenje vrijednosti kalija u serumu i bubrežne funkcije (vidjeti dio 4.5).

Sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona (SIADH) i kasnija hiponatrijemija opaženi su u nekih bolesnika liječenih ramiprilom. Preporučuje se redovito praćenje razine natrija u serumu u starijih osoba i ostalih bolesnika s rizikom od hiponatremije.

Liječenje lijekom Prylar H smije se započeti tek nakon što se korigira hipokalemija i svaka prateća hipomagnezemija. Tiazidski i tijazidima slični diuretici mogu izazvati novi nastup hipokalemije ili pogoršati već postojeću hipokalemiju. Tiazide se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika sa stanjima koja mogu uzrokovati pojačani gubitak kalija, na primjer nefropatije s gubljenjem soli i prerenalno (kardiogeno) oštećenje funkcije bubrega.

Rizik od pojave hipokalemije (niže od 3,5 mmol/l) mora se prevenirati kod pojedinih visokorizičnih populacija kao što su stariji i/ili pothranjeni bolesnici, bolesnici koji uzimaju veći broj lijekova, bolesnici s cirozom praćenom edemima i ascitesom, bolesnici s koronarnom bolešću ili zatajenjem srca. Kod takvih bolesnika, hipokalemija povećava kardiotoksičnost srčanih glikozida i rizik od aritmija.

Bolesnici s produljenim QT intervalom u EKG-u su takoĎer izloženi riziku, bilo da je bolest kongenitalna ili jatrogena. Hipokalemija (kao i bradikardija) su predisponirajući čimbenici za nastanak teških aritmija, osobito torsades de pointes, potencijalno fatalnih, pogotovo u prisustvu bradikardije.

Prije početka liječenja tiazidskim diureticima treba korigirati hipokalemiju i hipomagnezemiju u serumu. Prvo mjerenje razine kalija u plazmi treba provesti tijekom prvog tjedna nakon početka liječenja. Nakon toga se preporučuje redovito praćenje kalija u serumu. Elektrolitsku ravnotežu, osobito kalija, treba pratiti kod svih bolesnika koji primaju tiazidske diuretike. Kod kroničnog liječenja, razine kalija treba izmjeriti na početku liječenja. Ovisno o faktorima rizika, može se razmotriti kontrola kroz 3 do 4 tjedna. Nakon toga treba nastaviti praćenje rizičnih bolesnika u redovitim intervalima.

Razine natrija se moraju odrediti prije početka liječenja, a zatim u redovitim intervalima.

Tiazidski diuretici mogu uzrokovati hiponatremiju ili pogoršati postojeću hiponatremiju. U ispitanika sa značajnim smanjenjem serumskog natrija i/ili značajnim smanjenjem volumena, kao što je uočeno u bolesnika koji primaju visoke doze diuretika, simptomatska hipotenzija može se pojaviti u rijetkim slučajevima nakon započinjanja liječenja hidroklorotiazidom.

Sniženje razine natrija u plazmi početku može biti asimptomatsko, stoga ga je iznimno važno redovito provjeravati, a provjeru treba češće provoditi u starijih i/ili pothranjenih bolesnika i bolesnika s cirozom jetre (vidjeti dijelove 4.8 i 4.9).

Opaženi su izolirani slučajevi hiponatremije, praćene neurološkim simptomima (mučnina, progresivna dezorijentacija, apatija). Liječenje tijazidskim diureticima smije se započeti tek nakon normaliziranja volumena tekućine i/ili postojećeg volumena krvi. U suprotnom liječenje treba započeti pod strogim liječničkim nadzorom. Sve bolesnike koji primaju tijazidske diuretike potrebno je periodički pratiti zbog moguće neravnoteže elektrolita, osobito kalija, natrija i magnezija.

Hiperkalcijemija

Hidroklorotiazid stimulira reapsorpciju kalcija u bubrezima te može uzrokovati hiperkalcijemiju. To može

interferirati s pretragama za funkciju paratiroidne žlijezde.

6

Nemelanomski rak kože

Povećani rizik od nemelanomskog raka kože (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) [karcinom bazalnih stanica (engl. basal cell carcinoma, BCC) i karcinom skvamoznih stanica (engl. squamous cell carcinoma, SCC)] kod povećane kumulativne izloženosti hidroklorotiazidu (HCTZ) zabilježen je u dvjema epidemiološkim studijama na temelju danskog Nacionalnog registra za rak. Fotosenzibilizirajući učinci hidroklorotiazida mogli bi predstavljati mogući mehanizam za NMSC.

Bolesnike koji uzimaju hidroklorotiazid potrebno je informirati o riziku od NMSC-a i savjetovati da redovito provjeravaju svoju kožu kako bi se uočila pojava svake nove lezije te da hitno prijave svaku sumnjivu leziju na koži. Bolesnicima je potrebno savjetovati moguće preventivne mjere kao što je ograničavanje izloženosti sunčevoj svjetlosti i UV zrakama, a u slučaju izloženosti, odgovarajuća zaštita radi minimiziranja rizika od raka kože. Sumnjive lezije na koži potrebno je hitno pregledati, potencijalno uključujući histološke preglede uzorka dobivenog biopsijom. TakoĎer, u bolesnika koji su prethodno imali NMSC može biti potrebno ponovno razmotriti opravdanost primjene hidroklorotiazida (vidjeti takoĎer dio 4.8).

Neutropenija/agranulocitoza

Neutropenija/agranulocitoza, kao i trombocitopenija i anemija rijetko su primijećene, a zabilježena je i depresija koštane srži. Preporučuje se praćenje bijele krvne slike radi otkrivanja moguće leukopenije. Savjetuje se češće praćenje u početnoj fazi liječenja te u bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega i bolesnika s kolagenom bolešću (npr. eritematozni lupus ili sklerodermija) i u svih onih bolesnika liječenih drugim lijekovima koji mogu promijeniti krvnu sliku (vidjeti dijelove 4.5 i 4.8).

Etničke razlike

ACE inhibitori češće uzrokuju angioedem u pripadnika crne rase nego u pripadnika drugih rasa. Kao i drugi ACE inhibitori, ramipril može biti manje djelotvoran u snižavanju krvnog tlaka u osoba crne rase nego kod drugih rasa, vjerojatno zbog veće prevalencije hipertenzije s niskom razinom renina, u populaciji crne rase s hipertenzijom.

Kašalj

Tijekom liječenja ACE inhibitorima zabilježen je kašalj. Karakteristično, kašalj je neproduktivan, tvrdokoran i nestaje nakon prekida liječenja. U diferencijalnoj dijagnostici kašlja treba razmotriti kašalj uzrokovan ACE inhibitorima.

Fotoosjetljivost

Prijavljeni su slučajevi reakcija fotoosjetljivosti uz tijazidske diuretike (vidjeti dio 4.8).

Ako doĎe do pojave reakcije fotoosjetljivosti tijekom liječenja, preporučuje se prekid liječenja. Ako se ponovna primjena diuretika smatra potrebnom, preporučuje se zaštita dijelova tijela izloženih suncu ili umjetnom UVA zračenju.

Efuzija žilnice, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Lijekovi koji sadrže sulfonamid ili derivate sulfonamida mogu izazvati idiosinkratsku reakciju koja može dovesti do efuzije žilnice uz ispad vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog kuta. Simptomi uključuju akutnu pojavu smanjene oštrine vida ili očne boli i tipično se javljaju u roku nekoliko sati do tjedana od početka uzimanja lijeka. Neliječeni glaukom uskog kuta može dovesti do trajnog gubitka vida. Primarno liječenje obuhvaća prekid uzimanja hidroklorotiazida što je brže moguće. Potrebno je razmotriti hitno medicinsko ili kirurško liječenje u slučaju da intraokularni tlak ostaje nekontroliran. Rizični čimbenici za razvoj glaukoma uskog kuta mogu uključivati alergiju na sulfonamide ili penicilin u povijesti bolesti.

Glikemija i lipidemija

Liječenje tiazidima može narušiti toleranciju glukoze i povisiti razinu kolesterola i triglicerida u serumu. U bolesnika sa šećernom bolešću može biti potrebna prilagodba doze inzulina ili oralnih hipoglikemijskih lijekova.

Mokraćna kiselina

Hidroklorotiazid kao i drugi diuretici može povisiti razinu mokraćne kiseline u plazmi zbog smanjenog izlučivanja mokraćne kiseline urinom i posljedičnog razvoja hiperuricemije ili hiperuricemija može pogoršati od ranije postojeće napadaje gihta u podložnih bolesnika.

Dozu treba prilagoditi u odnosu na razinu mokraćne kiseline u plazmi.

Kombinacije antihipertenziva

Preporučuje se smanjiti dozu, barem na početku terapije, kada se kombinirani lijekovi primjenjuju s drugim antihipertenzivnim lijekovima.

Antihipertenzivni učinak ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili inhibitora renina pojačava se pri primjeni s lijekovima koji povisuju aktivnost renina u plazmi (diuretici).

Savjetuje se oprez kada se ACE inhibitor, blokator angiotenzin II receptora ili direktni inhibitor renina primjenjuje zajedno s hidroklorotiazidom, osobito kod bolesnika koji imaju manjak natrij klorida i/ili kod bolesnika s hipovolemijom.

914704160909Sportaši

Sportaši trebaju obratiti pažnju na to da ovaj proizvod sadrži aktivnu tvar koja može uzrokovati pozitivnu reakciju kod testiranja na doping.

Ostalo

Lupus: u primjeni tiazidskih diuretika, uključujući i hidroklorotiazid zabilježena je egzacerbacija ili aktivacija sistemskog eritemskog lupusa.

Reakcije preosjetljivosti na hidroklorotiazid češće su u bolesnika koji imaju alergiju ili bronhalnu astmu.

Prylar H sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tvrdoj kapsuli, tj. zanemarive količine natrija.

Nisu provedena formalna ispitivanja o interakcijama lijeka Prylar H s drugim lijekovima. Stoga su u ovom dijelu navedene samo one informacije o interakcijama koje su poznate za pojedinačne djelatne tvari.

MeĎutim, važno je uzeti u obzir da Prylar H može povećati hipotenzivni učinak drugih antihipertenzivnih lijekova (npr. diuretici).

Istodobna primjena koja se ne preporučuje

846124-3401060istodobne primjene. Ramipril “high-flux” membrane u dijalizi ili hemofiltraciji Ekstrakorporalno liječenje pri kojem je krv u kontaktu s površinama negativnog naboja, kao što su dijaliza ili hemofiltracija s odreĎenim “high-flux” membranama (npr. poliakrilonitrilne membrane) i afereza lipoproteinom male gustoće s dekstran sulfatom, kontraindicirani su zbog povećanog rizika od teških anafilaktoidnih reakcija (vidjeti dio 4.3). Ako je takvo liječenje potrebno, nužno je razmotriti primjenu drugog tipa dijalizne membrane ili primjenu druge vrste antihipertenzivnog lijeka. Sakubitril/valsartan Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana jer povećava rizik od angioedema (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4.). Liječenje s ramiprilom se ne smije započinjati do 36 sati nakon uzimanja zadnje doze sakubitrila/valsartana. Liječenje sakubitrilom/valsartanom se ne smije započinjati do 36 sati nakon zadnje doze lijeka Prylar H. Amlodipin Grejp ili sok od grejpa Primjena amlodipina s grejpom ili sokom od grejpa se ne preporučuje jer se može povećati bioraspoloživost u pojedinih bolesnika što može dovesti do jačeg snižavanja povišenog krvnog tlaka.

Oprez kod primjene

35439357702042

846124914400klase III i nekim antipsihoticima. Potrebno je korigirati hipokalemiju prije primjene lijeka i bolesnike klinički pratiti, pratiti razinu elektrolita i elektrokardiogram. Antidijabetički lijekovi uključujući inzulin Moguća je pojava hipoglikemijskih reakcija. Hidroklorotiazid može smanjiti učinak antidijabetika. Stoga se preporučuje česta kontrola glukoze u krvi u početnoj fazi istodobne primjene. Oralni antikoagulansi Istodobna primjena hidroklorotiazida može dovesti do smanjenja antikoagulacijskog učinka. Srčani glikozidi, tvari koje produžuju QT interval i antiaritmici Njihova proaritmička toksičnost se može pojačati ili antiaritmički učinak smanjiti u prisustvu poremećaja elektrolita (hipokalemija, hipomagnezemija). Potrebno je pratiti razinu kalija u serumu, a bolesnike treba klinički pratiti, pratiti razinu elektrolita i elektrokardiogram. Diuretici koji štede kalij (sami ili u kombinaciji) Racionalna kombinacija, koja je korisna za neke bolesnike, ne isključuje pojavu hipokalemije, ili posebice kod bubrežne insuficijencije i dijabetesa, te hiperkalemije. Potrebno je pratiti razinu kalija u serumu, raditi elektrokardiogram te, ako je potrebno, ponovo razmotriti liječenje. Kalcijeve soli, i druge djelatne tvari koje povećavaju razinu kalcija u plazmi Kod istodobne primjene s hidroklorotiazidom može se očekivati povišenje razine kalcija, stoga je potrebno pratiti razinu kalcija u serumu. Lijekovi koji uzrokuju ortostatsku hipotenziju Antihipertenzivni lijekovi mogu uzrokovati ortostatsku hipotenziju. To je slučaj kod nitrata, inhibitora fosfodiesteraze tipa 5, alfa blokatora koji se primjenjuju i u urologiji (alfuzosin, doksazosin, prazosin, silodozin, tamsulozin i terazosin), tricikličkih antidepresiva, neuroleptičkih fenotiazina, agonista dopamina, metildope, baklofena, amifostina. Karbamazepin Postoji rizik od hiponatremije zbog aditivnog učinka s hidroklorotiazidom. Potrebno je klinički pratiti bolesnika. Sekvestranti žučne kiseline (npr. kolestiramin) Sekvestranti žučnih kiselina vežu tijazidske diuretike u crijevima i smanjuju apsorpciju u probavnom traktu za 43-85%. Primjena tijazida 4 sata nakon sekvestranata žučne kiseline smanjila je apsorpciju hidroklorotiazida za 30-35%. Tijazidske diuretike treba primjeniti 2-4 sata prije ili 6 sati nakon primjene sekvestranata žuči. Treba konstantno održavati slijed primjene. Treba pratiti krvni tlak i po potrebi povećati dozu tijazidskih lijekova. Kontrastna sredstva koja sadrže jod U slučaju dehidracije izazvane diuretikom, uključujući hidroklorotiazid, postoji povećan rizik od akutnog zatajenja bubrega, posebno kod primjene visokih doza kontrastnih sredstava s jodom. Bolesnike je prije primjene jodiranih pripravaka potrebno rehidrirati. Ciklosporin Postoji rizik od povećanja kreatininemije bez promjene razina ciklosporina u krvi, čak i ako ne postoji deplecija natrija. Istodobna primjena s ciklosporinom može povećati

843076-169545i rizik od hiperuricemije i gihta kao komplikacija.

Dvostruka blokada RAAS-a s ACE inhibitorima, blokatorima angiotenzin II rceptora ili aliskirenom Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora (engl. angiotensin converting enzyme inhibitors, ACEI), blokatora angiotenzin II receptora (engl. angiotensin II receptor blockers, ARB) ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih dogaĎaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Trudnoća

Prylar H se ne preporučuje tijekom prvog tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.4). Uzimanje lijeka Prylar H je kontraindicirano tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Vezano za ramipril

Epidemiološki podaci vezani uz rizik teratogenog učinka nakon izloženosti ACE inhibitorima u prvom tromjesečju trudnoće nisu konkluzivni; meĎutim, mali se rizik ne može isključiti. Ukoliko nastavak liječenja ACE inhibitorom nije neophodan, bolesnice koje planiraju trudnoću trebaju koristiti zamjensko antihipertenzivno liječenje čija se primjena u trudnoći pokazala sigurnom. Kad se potvrdi trudnoća, liječenje ACE inhibitorima mora se odmah prekinuti i ako je potrebno, započeti zamjensko liječenje. Poznato je da izloženost ACE inhibitoru/ blokatoru angiotenzin II receptora tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće dovodi do fetotoksičnosti (oslabljena funkcija bubrega, oligohidramnion, usporena osifikacija lubanje) i neonatalne toksičnosti (zatajenje bubrega, hipotenzija, hiperkalemija) (vidjeti takoĎer dio 5.3). Ukoliko doĎe do izloženosti ACE inhibitoru od drugog tromjesečja trudnoće, preporučuje se ultrazvučni pregled bubrega i lubanje. NovoroĎenčad, čije su majke uzimale ACE inhibitore, mora se pažljivo pratiti zbog pojave hipotenzije, oligurije i hiperkalemije (vidjeti dio 4.3 i 4.4).

Vezano uz amlodipin

Sigurnost primjene amlodipina u trudnoći kod ljudi nije utvrĎena.

U ispitivanjima na životinjama zabilježena je reproduktivna toksičnost pri visokim dozama (vidjeti dio 5.3). Primjena amlodipina u trudnoći preporučuje se samo ako nema sigurnijeg zamjenskog lijeka i ako sama bolest predstavlja veći rizik za majku i fetus.

Vezano uz hidroklorotiazid

Dugotrajna primjena hidroklorotiazida tijekom trećeg tromjesečja trudnoće u ljudi može uzrokovati feto-placentarnu ishemiju te rizik od zaostatka u rastu. Rijetki slučajevi hipoglikemije i trombocitopenije zabilježeni su u novorodenčadi kada su bila izložena lijeku blizu termina poroda.

Hidroklorotiazid može uzrokovati smanjenje volumena plazme kao i uteroplacentarnog protoka krvi.

Ramipril/amlodipin/hidroklorotiazid

Nema iskustva s primjenom lijeka Prylar H u trudnica. Na temelju postojećih podataka o pojedinim komponentama, primjena lijeka Prylar H ne preporučuje se tijekom prvog tromjesečja, dok je tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće kontraindicirana (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Dojenje

Primjena lijeka Prylar H je kontraindicirana tijekom dojenja. Odluku o nastavku dojenja/prekidu dojenja ili nastavku liječenja/prekidu liječenja treba donijeti uzimajući u obzir korisnost dojenja za dijete i korisnost liječenja za majku.

Primjena ramiprila i hidroklorotiazida je kontraindicirana tijekom dojenja.

Ramipril i hidroklorotiazid se izlučuju u majčino mlijeko, u količinama koje će vjerojatno imati učinka na dojenče, ako su dojiljama propisane terapijske doze ramiprila i hidroklorotiazida. Podaci o upotrebi ramiprila tijekom dojenja su nedostatni te se preporučuje koristiti zamjensko liječenje s bolje utvrĎenim profilom sigurnosti primjene tijekom dojenja, posebno ako se doji novoroĎenče ili nedonošče. Hidroklorotiazid se izlučuje u majčino mlijeko u ljudi. Primjena tijazida tijekom dojenja može dovesti do smanjenja ili čak prekida izlučivanja mlijeka. Mogu se javiti preosjetljivost na djelatne tvari derivate sulfonamida, hipokalemija i kernikterus. Zbog mogućnosti ozbiljnih reakcija dojenčadi na obje djelatne tvari, treba donijeti odluku o prekidu dojenja ili o prekidu liječenja, uzimajući u obzir važnost liječenja za majku.

Amlodipin se izlučuje u mlijeko liječenih žena. Procijenjen je udio majčine doze koju primi dojenče, i njegov interkvartilni raspon iznosio je od 3 – 7 %, uz maksimum od 15 %. Učinak amlodipina na dojenčad nije poznat.

Plodnost

Vezano uz amlodipin

Reverzibilne biokemijske promjene u glavi spermija zabilježene su u nekih bolesnika liječenih blokatorima kalcijevih kanala. Klinički podaci nisu dovoljni za utvrĎivanje potencijalnog djelovanja amlodipina na plodnost. U jednom ispitivanju na štakorima, zabilježeni su štetni učinci na plodnost mužjaka (vidjeti dio 5.3.).

Vezano uz hidroklorotiazid

Nema podataka o učincima hidroklorotiazida na plodnost. Ispitivanja na životinjama nisu pokazala štetan učinak na plodnost i reprodukciju (vidjeti dio 5.3).

Neke nuspojave (npr. simptomi sniženja krvnog tlaka poput omaglice) mogu oslabiti bolesnikovu sposobnost koncentracije i reagiranja, što predstavlja rizik u situacijama gdje su te sposobnosti bitne (npr. sposobnost upravljanja vozilima i strojevima).

To se pogotovo može dogoditi na početku liječenja ili prilikom prelaska sa drugih lijekova. Nekoliko sati nakon uzimanja prve doze, ili kasnije nakon povećavanja doze, ne preporučuje se upravljati vozilom ili raditi sa strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila Ramipril

Najčešće nuspojave prijavljene tijekom primjene ramiprila su povišena razina kalija u krvi, glavobolja, omaglica, hipotenzija, ortostatska hipotenzija, sinkopa, suhi nadražajni kašalj, bronhitis, sinusitis, dispneja, gastrointestinalna upala, poremećaji probave, nelagoda u abdomenu, dispepsija, proljev, mučnina, povraćanje, osip, posebice makulopapularni, mišićni spazmi, mijalgija, bol u prsima, umor. Ozbiljne nuspojave uključuju agranulocitozu, pancitopeniju, hemolitičku anemiju, infarkt miokarda, angioedem, vaskulitis, bronhospazam, akutni pankreatitis, poremećaj funkcije jetre, akutno zatajenje bubrega, hepatitis, eksfolijativni dermatitis, toksičnu epidermalnu nekrolizu, Stevens-Johnsonov sindrom i eritrema multiforme.

Amlodipin

Najčešće nuspojave prijavljene tijekom primjene amlodipina su pospanost, omaglica, glavobolja, palpitacije, napadaji crvenila i vrućine, bol u abdomenu, mučnina, oticanje zglobova, edemi i umor. Ozbiljne nuspojave uključuju leukopeniju, trombocitopeniju, infarkt miokarda, atrijsku fibrilaciju, ventrikularnu tahikardiju, vaskulitis, akutni pankreatitis, hepatitis, angioedem, eritrema multiforme, eksfolijativni dermatitis i Stevens-Johnsonov sindrom.

Hidroklorotiazid

Djelatna tvar hidroklorotiazid može pogoršati metabolizam glukoze, lipida i mokraćne kiseline te imati suprotan učinak na razine kalija u plazmi.

Nuspojave opažene u monoterapiji s jednom komponentom navedene su u tablici u nastavku.

Učestalost nuspojava definirana je kao: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na temelju dostupnih podataka).

843076-866140Rijetko Astenija Nepoznato Slabost Pretrage Manje često Porast tjelesne težine, sniženje tjelesne težine

*Uglavnom uz kolestazu

**Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, primijećena je povezanost izmeĎu NMSC-a i hidroklorotiazida, ovisna o kumulativnoj dozi (vidjeti takoĎer dijelove 4.4 i 5.1).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5452618325513Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Vezano uz ramipril

Simptomi vezani za predoziranje ACE inhibitorima mogu uključivati izrazitu perifernu vazodilataciju (s izrazitom hipotenzijom, šokom), bradikardiju, poremećaje elektrolita i zatajenje bubrega. Bolesnika se mora pažljivo pratiti, a liječenje treba biti simptomatsko i suportivno. Preporučene mjere liječenja uključuju primarno detoksikaciju (ispiranje želuca, primjena adsorbensa) i mjere za uspostavljanje hemodinamske stabilnosti uključujući primjenu alfa1-adrenergičkih agonista ili angiotenzina II (angiotenzinamid). Ramiprilat, aktivni djelatni metabolit ramiprila slabo se odstranjuje hemodijalizom iz sistemske cirkulacije.

Vezano uz amlodipin

Ograničeno je iskustvo s namjernim predoziranjem u ljudi.

Dostupni podaci pokazuju da predoziranje velikom količinom amlodipina može dovesti do izrazite periferne vazodilatacije te moguće refleksne tahikardije. Prijavljena je izražena i potencijalno produljena sustavna hipotenzija, uključujući šok sa smrtnim ishodom

Prijavljeni su rijetki slučajevi nekardiogenog plućnog edema kao posljedice predoziranja amlodipinom, koji se može manifestirati s odgoĎenim početkom (24-48 sati nakon ingestije) i zahtijevati respiratornu potporu. Rano uvedene mjere oživljavanja (uključujući preopterećenje tekućinom) radi održavanja perfuzije i minutnog volumena srca mogu biti precipitirajući čimbenici.

Vezano uz hidroklorotiazid

U predisponiranih bolesnika (npr. s hiperplazijom prostate) predoziranje hidroklorotiazidom može uzrokovati akutnu urinarnu retenciju.

Predoziranje hidroklorotiazidom povezano je s manjkom elektrolita (hipokalemija, hipokloremija, hiponatrijemija) i dehidracijom zbog prekomjerne diureze. Najčešći znakovi i simptomi predoziranja su mučnina i somnolencija. Hipokalemija može izazvati spazam mišića i/ili pojačati srčane aritmije koje se mogu pojaviti uz istodobnu primjenu glikozida digitalisa ili nekih antiaritmika.

Liječenje

Liječenje treba biti treba biti simptomatsko i suportivno. Preporučene mjere liječenja uključuju primarno detoksikaciju kao na primjer primjenu adsorbensa. U slučaju hipotenzije treba razmotriti primjenu α1-

adrenergičkih agonista (npr. norepinefrin, dopamin) ili angiotenzin II (angiotenzinamid) uz nadomjestke volumena i soli.

Vazokonstriktor može biti od koristi u vraćanju vaskularnog tonusa i krvnog tlaka ukoliko nema kontraindikacije za njegovu primjenu. Intravenski primijenjen kalcijev glukonat može biti koristan u poništavanju učinaka blokade kalcijevih kanala.

5452618320547U pokušaju eliminacije ramiprila ili ramiprilata, iskustvo je ograničeno i/ili nema iskustva o učinkovitosti potaknute diureze, promjene pH urina, hemofiltracije ili dijalize.

914704159765Ako se razmišlja o dijalizi ili hemofiltraciji, treba uzeti u obzir povećani rizik od anafilaktoidnih reakcija kod primjene visokoprotočnih (high-flux) membrana.

Ispiranje želuca može biti korisno u nekim slučajevima. Pokazalo se da primjena aktivnog ugljena u zdravih dobrovoljaca odmah ili do 2 sata nakon ingestije 10 mg amlodipina smanjuje njegovu apsorpciju. Budući da je amlodipin u velikoj mjeri vezan za proteine, nije vjerojatno da će dijaliza biti od koristi. klanja hemodijalizom. Uklanjanje hidroklorotiazida hemodijalizom takoĎer je zanemarivo.

Općenito se preporučuje nadomjestiti volumen tekućine, vratiti ravnotežu elektrolita, a hiponatremiju korigirati postepeno.

Potrebno je pristupiti aktivnoj kardiovaskularnoj potpori, uključujući često praćenje srčane i respiratorne funkcije, podizanje udova i praćenje cirkulirajućeg volumena i diureze.

Farmakoterapijska skupina: AC inhibitori; ATK oznaka: C09BX03

Ramipril

Mehanizam djelovanja

Ramiprilat, aktivni metabolit predlijeka ramipril, inhibira enzim dipeptidilkarboksipeptidazu I (sinonimi: angiotenzin konvertirajući enzim; kininaza II). Ovaj enzim u plazmi i tkivima katalizira konverziju angiotenzina I u aktivni vazokonstriktivni angiotenzin II, kao i razgradnju aktivnog vazoldilatatora bradikinina. Smanjenje stvaranja angiotenzina II i inhibicija razgradnje bradikinina dovode do vazodilatacije.

Budući da angiotenzin II takoĎer stimulira oslobaĎanje aldosterona, ramiprilat uzrokuje smanjeno izlučivanje aldosterona. Prosječni odgovor na monoterapiju ACE inhibitorom bio je slabiji u osoba crne rase (Afričko-Karipskog porijekla) s hipertenzijom (uobičajeno hipertenzivna populacija s niskom razinom renina) nego u bolesnika drugih rasa.

Farmakodinamički učinci

Primjena ramiprila uzrokuje izraženo sniženje perifernog arterijskog otpora.

U pravilu, nema većih promjena protoka krvi kroz bubrege i razine glomerularne filtracije.

Primjena ramiprila u bolesnika s hipertenzijom dovodi do sniženja krvnog tlaka u ležećem i u stojećem položaju bez kompenzatornog povećanja srčane frekvencije.

U većine je bolesnika početak antihipertenzivnog učinka nakon primjene pojedinačne oralne doze vidljiv već unutar 1 – 2 sata. Najveći učinak pojedinačne doze obično se postiže 3 – 6 sati nakon oralne primjene. Antihipertenzivni učinak nakon primjene jedne oralne doze uobičajeno traje 24 sata.

Maksimalni antihipertenzivni učinak kod kontinuiranog liječenja ramiprilom u pravilu je vidljiv nakon 3 – 4 tjedna. Pokazalo se da je antihipertenzivni učinak održan kod dugotrajnog liječenja u trajanju od 2 godine.

Nagli prekid primjene ramiprila ne dovodi do brzog i izrazitog povratnog („rebound“) povećanja krvnog tlaka.

Klinička učinkovitost i sigurnost

Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja (ONTARGET (eng. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (eng. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora s blokatorom angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje provedeno u bolesnika s kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa šećernom bolešću tipa 2 uz pridružene dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom.

Ta ispitivanja nisu pokazala nikakav značajan povoljan učinak na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalemije, akutne ozljede bubrega i/ili hipotenzije u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ti su rezultati relevantni i za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istodobno primjenjivati u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE (eng. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji s ACE inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i kroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar oboje su numerički bili učestaliji u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a štetni dogaĎaji i ozbiljni štetni dogaĎaji od značaja (hiperkalemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su učestalije zabilježeni u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Amlodipin

Amlodipin je inhibitor ulaska kalcijevih iona, iz skupine dihidropiridina (blokator sporih kanala ili antagonist kalcijevih iona), a inhibira transmembranski ulaz iona kalcija u srčani mišić i glatke mišiće krvnih žila.

Mehanizam antihipertenzivnog djelovanja amlodipina temelji se na izravnom relaksirajućem učinku na glatke mišiće krvnih žila. Nije utvrĎen točan mehanizam djelovanja kojim amlodipin ublažava anginu, ali amlodipin smanjuje ukupno ishemijsko opterećenje sljedećim mehanizmima:

1. Amlodipin dilatira periferne arteriole i na taj način smanjuje ukupni periferni otpor (afterload) kojeg srce treba savladati. Budući da frekvencija srca ostaje stabilna, smanjenje tlačnog opterećenja smanjuje potrošnju energije i potrebu miokarda za kisikom.

2. Amlodipin takoĎer vjerojatno dovodi do dilatacije glavnih koronarnih arterija i koronarnih arteriola, i u normalnim i u ishemijskim područjima. Ova dilatacija povećava opskrbu miokarda kisikom kod bolesnika sa spazmom koronarnih arterija (Prinzmetalova ili varijantna angina).

Kod bolesnika s hipertenzijom jedna doza na dan osigurava klinički značajno sniženje krvnog tlaka i u ležećem i u uspravnom položaju tijekom 24-satnog razdoblja. Zbog sporog nastupa djelovanja, terapija amlodipinom nije praćena akutnom hipotenzijom.

U bolesnika s anginom pektoris, primjena dnevne doze amlodipina poboljšava toleranciju tjelesnog napora i produljuje vrijeme do pojave anginoznih bolova kao i vrijeme do depresije ST spojnice od 1 mm te smanjuje učestalost napadaja angine pektoris, kao i potrebu uzimanja gliceriltrinitrata.

Amlodipin nije povezan sa štetnim metaboličkim dogaĎajima ili promjenama u koncentraciji lipida u plazmi te je pogodan za primjenu u bolesnika s astmom, šećernom bolešću i gihtom.

Hidroklorotiazid

Mehanizam djelovanja

Hidroklorotiazid je tijazidski diuretik. Mehanizam antihipertenzivnog učinka tijazidskih diuretika nije u potpunosti poznat. On inhibira reapsorpciju natrija i klorida u distalnim dijelovima tubula što uzrokuje izlučivanje oko 15 % glomerularno filtriranog natrija i slično klorida. Povećano izlučivanje ovih iona iz bubrega praćeno je povećanim izlučivanjem urina (zbog osmotskog vezanja vode).

Izlučivanje kalija i magnezija se povećava, izlučivanje mokraćne kiseline se smanjuje. Visoke doze hidroklorotiazida mogu povećati izlučivanje bikarbonata zbog inhibicije karboanhidrataze, što rezultira alkalnim pH urina. Acidoza ili alkaloza nemaju značajnog utjecaja na saluretske i diuretske učinke hidroklorotiazida. Brzina glomerularne filtracije se na početku terapije smanjuje u minimalnoj mjeri. Tijekom dugotrajne terapije hidroklorotiazidom, bubrežno izlučivanje kalcija se smanjuje. Ovaj mehanizam može dovesti do hiperkalcemije.

Mogući mehanizmi antihipertenzivnog djelovanja hidroklorotiazida mogli bi biti: modificirana ravnoteža natrija, smanjenje izvanstanične tekućine i volumena plazme, promjena u bubrežnom vaskularnom otporu te smanjeni odgovor na norepinefrin i angiotenzin II. Isto tako, razmatra se smanjenje otpora u perifernim krvnim žilama, vjerojatno uslijed smanjenja koncentracije natrija u stijenkama krvnih žila što rezultira smanjenom osjetljivošću stijenki krvnih žila na norepinefrin.

Farmakodinamski učinci

Uz hidroklorotiazid, početak diureze javlja se unutar 2 sata, vršno djelovanje postiže se nakon 4 sata, a djelovanje traje otprilike 6 do 12 sati.

Antihipertenzivni učinak započinje nakon 3 do 4 dana i može trajati do tjedan dana nakon prekida liječenja. Za vrijeme dugotrajnog liječenja, antihipertenzivni učinak hidroklorotiazida ovisi kod većine bolesnika o dozi, pri dozama od 12.5 mg na dan do 50-75 mg na dan. Sniženje krvnog tlaka je praćeno laganim povišenjem filtracijske frakcije, rezistencije bubrežnih krvnih žila i aktivnosti renina u plazmi. Učinak na snižavanje krvnog tlaka povezan je s blagim povećanjem filtracijske frakcije, bubrežnog vaskularnog otpora i aktivnosti renina u plazmi.

Prekoračenjem odreĎene doze, učinak liječenja tijazidskim diureticima ostaje nepromijenjen, dok se štetni dogaĎaji pojačavaju: u slučaju neučinkovitosti nije od koristi i često se teško podnosi ako se doza povisi iznad preporučene doze. (vidjeti dio 4.2.)

Kod bolesnika s nefrogenim dijabetes inspidusom hidroklorotiazid smanjuje izlučivanje urina i povećava osmolarnost urina.

Hidroklorotiazid nije učinkovit kod bolesnika s kroničnim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina  30 ml/min i /ili serum kreatinina veći od 1,8 mg/100 ml).

Nemelanomski rak kože: Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu HCTZ-a i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi. Jedna studija uključila je populaciju koja se sastojala od 71 533 slučaja BCC-a i 8 629 slučajeva SCC-a usklaĎenih s 1 430 833, odnosno 172 462 kontrola u populaciji. Veća upotreba hidroklorotiazida (≥50 000 mg kumulativno) bila je povezana s prilagoĎenim OR od 1,29 (95% CI: 1,23-1,35) za BCC i 3,98 (95% CI: 3,68-4,31) za SCC. Primijećena je jasna povezanost odgovora i kumulativne doze i za BCC i za SCC. Druga studija pokazala je moguću povezanost izmeĎu raka usana (SCC) i izlaganja hidroklorotiazidu: 633 slučaja raka usana usklaĎeno je s 63 067 kontrola u populaciji, primjenom strategije uzorkovanja iz rizične skupine (engl. risk-set sampling). Povezanost odgovora i kumulativne doze dokazana je s prilagoĎenim OR 2,1 (95% CI: 1,7-2,6) s povećanjem na OR 3,9 (3,0-4,9) za visoku upotrebu hidroklorotiazida (~25 000 mg) i OR 7,7 (5,7-10,5) za najvišu kumulativnu dozu (~100 000 mg) (vidjeti i dio 4.4).

Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 godina i starija)

Europska agencija za lijekove izuzela je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja za kombinaciju ramipril/amlodipin/hidroklorotiazid u svim podskupinama pedijatrijske populacije u liječenju hipertenzije, s obrazloženjem da ne predstavljaju značajnu terapijsku korist u odnosu na postojeće lijekove za pedijatrijske bolesnike (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).

Ramipril Apsorpcija

Nakon oralne primjene ramipril se brzo apsorbira iz gastrointestinalnog sustava: vršne koncentracije ramiprila u plazmi postižu se unutar jednog sata. Prema mjerenjima u mokraći, apsorpcija iznosi najmanje 56 % i hrana u gastrointestinalnom sustavu ne utječe značajno na apsorpciju ramiprila. Bioraspoloživost aktivnog metabolita ramiprilata nakon oralne primjene 2,5 mg i 5 mg ramiprila iznosi 45 %.

Vršne koncentracije ramiprilata u plazmi, jedinog aktivnog metabolita ramiprila, postižu se 2 – 4 sata nakon primjene ramiprila. Stanje stabilne ravnoteže koncentracija ramiprilata u plazmi kod doziranja jedanput na dan uobičajenim dozama ramiprila postižu se oko četvrtog dana liječenja.

Distribucija

Za bjelančevine u serumu veže se oko 73 % ramiprila i oko 56 % ramiprilata.

Biotransformacija

Ramipril se gotovo u potpunosti metabolizira u ramiprilat i u diketopiperazinski ester, diketopiperazinsku kiselinu te u glukuronide ramiprila i ramiprilata.

Eliminacija

Metaboliti se uglavnom izlučuju putem bubrega.

Koncentracije ramiprilata u plazmi smanjuju se polifazično. Zbog njegovog snažnog saturabilnog vezanja za ACE i spore disocijacije od enzima, ramiprilat ima produljenu terminalnu fazu eliminacije pri vrlo niskim koncentracijama u plazmi.

914704480513Nakon ponovljenih doza ramiprila od 5 do 10 mg jedanput na dan, poluvrijeme koncentracija ramiprilata iznosilo je 13 – 17 sati pri čemu je kod primjene nižih doza (1,25 – 2,5 mg) bilo dulje. Ova je razlika povezana sa saturabilnim kapacitetom enzima za vezanje ramiprilata.

Pojedinačna oralna doza 10 mg ramiprila daje nemjerljivu razinu u majčinom mlijeku. Doduše, učinak višestrukih doza nije poznat.

Bolesnici s poremećenom funkcijom bubrega (vidjeti dio 4.2.)

U bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega izlučivanje ramiprilata je smanjeno, a bubrežni klirens ramiprilata proporcionalno je povezan s klirensom kreatinina. To rezultira povećanim koncentracijama ramiprilata u plazmi, koje se sporije smanjuju nego u osoba s normalnom funkcijom bubrega.

Bolesnici s poremećenom funkcijom jetre (vidjeti dio 4.2.)

U bolesnika s poremećenom funkcijom jetre, metabolizam ramiprila u ramiprilat bio je produljen zbog smanjene aktivnosti jetrenih esteraza pri čemu su razine ramiprila u plazmi u ovih bolesnika bile povećane. Ipak, vršne koncentracije ramiprilata u ovih bolesnika, nisu se razlikovale od onih s normalnom funkcijom jetre.

Amlodipin

Apsorpcija, distribucija, vezanje za proteine

Nakon oralne primjene terapijskih doza amlodipina, amlodipin se dobro apsorbira i vršne koncentracije amlodipina u plazmi postižu se nakon 6–12 sati. Apsolutna bioraspoloživost procijenjena je na vrijednosti izmeĎu 64% i 80%. Volumen distribucije je otprilike 21 l/kg. In vitro ispitivanja amlodipina pokazala su da se otprilike 97,5% cirkulirajućeg lijeka veže na proteine plazme. Unos hrane ne utječe na bioraspoloživost amlodipina.

Biotransformacija, eliminacija

Terminalno poluvrijeme izlučivanja iz plazme iznosi otprilike 35-50 sati i sukladno je s doziranjem jednom na dan. Amlodipin se u velikoj mjeri metabolizira u jetri u inaktivne metabolite, dok se 10% djelatne tvari i 60% metabolita izlučuje putem mokraće.

Oštećena funkcija jetre

Dostupni su vrlo ograničeni klinički podaci o primjeni amlodipina u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre. Bolesnici s oštećenjem jetre imaju smanjeni klirens amlodipina s posljedičnim duljim poluvijekom i povećanjem AUC-a za otprilike 40–60%.

U starijih bolesnika

Vrijeme postizanja vršnih koncentracija u plazmi starijih i mladih bolesnika je slično. Klirens amlodipina je smanjen, što rezultira povećanjem vrijednosti AUC i poluvremena eliminacije kod starijih bolesnika. Povećanje vrijednosti AUC i poluvremena eliminacije lijeka kod bolesnika s kongestivnim zatajivanjem srca bilo je u skladu s očekivanjima za tu dobnu skupinu ispitanika.

Hidroklorotiazid Apsorpcija

Apsorpcija hidroklorotiazida nakon peroralne doze je brza (tmax oko 2h). Povećanje srednje vrijednosti AUC-a je linearno i proporcionalno dozi u terapijskom rasponu.

Učinak hrane na apsorpciju hidroklorotiazida, ako uopće postoji, ima mali klinički značaj. Apsolutna bioraspoloživost hidroklorotiazida nakon peroralne primjene je 70%.

U bolesnika s kongestivnim zatajenjem srca, apsorpcija hidroklorotiazida je smanjena.

Dugotrajna primjena ne mijenja metabolizam hidroklorotiazida. Nakon 3 mjeseca liječenja, u dnevnoj dozi od 50 mg apsorpcija, eliminacija ili ekskrecija su slične onim tijekom kratkotrajnog liječenja.

Distribucija

Hidroklorotiazid se akumulira u eritrocitima, postižući maksimalnu koncentraciju 4 sata nakon oralne primjene. Nakon 10 sati koncentracija u eritrocitima je otprilike 3 puta veća od razine u plazmi. Zabilježeno je da se hidroklorotiazid veže na proteine u serumu 40-70%, a prividni volumen distribucije je procijenjen 4-8 l/kg. Poluvijek jako varira od bolesnika do bolesnika i iznosi izmeĎu 6 i 25 sati.

Biotransformacija

Hidroklorotiazid je podvrgnut zanemarivom metabolizmu u jetri i nije dokazano da inducira ili inhibira enzim CYP450.

Eliminacija

Hidroklorotiazid se eliminira iz plazme uglavnom nepromijenjen s poluvijekom eliminacije od 6 do 15 sati u fazi terminalne eliminacije. U 72 sata 60% do 80% pojedinačne oralne doze izlučuje se urinom, 95% nepromijenjen i 4% kao hidrolizat 2-amino-4kloro-m-benzedisulfonamid (ABCS).

Do 24% oralne doze se izluči u fecesu, a zanemariva količina se izlučuje putem žuči. Kod zatajenja bubrega i srca smanjuje se bubrežni klirens hidroklorotiazida i povećava se vrijeme poluraspada. Isto je i kod starijih osoba, uz daljnje povećanje maksimalne koncentracije u plazmi.

62611009182100

Srčanovaskularna insuficijencija

Klirens hidroklorotiazida može biti smanjen u bolesnika sa kongestivnim zatajenjem srca.

Jetrena insuficijencija

Nema bitnih promjena farmakokinetike hidroklorotiazida zabilježenih u bolesnika s cirozom jetre. Hidroklorotiazid se ne smije primijeniti kod hepatične kome ili stanju prije kome. U bolesnika s progresivnom bolesti jetre lijek treba koristiti samo uz oprez (vidjeti dio 4.4).

Ramipril

Reproduktivna toksičnost

Ispitivanja reproduktivne toksičnosti u štakora, zečeva i majmuna nisu pokazala teratogena svojstva.

Utjecaj na plodnost

Fertilnost nije bila poremećena u mužjaka i ženki štakora.

Primjena ramiprila u ženki štakora u fetalnom periodu i laktaciji uzrokovala je ireverzibilna oštećenja bubrega (dilatacija renalnog pelvisa) u mladunčadi pri dnevnoj dozi od 50 mg/kg ili više. Ireverzibilno oštećenje bubrega je takoĎer zamijećeno u vrlo mladih štakora koji su primili jednu dozu ramiprila.

Amlodipin

Reproduktivna toksičnost

Reproduktivna ispitivanja kod štakora i miševa pokazala su produljenje termina poroda, produljeno trajanje poroda i smanjeno preživljenje mladunčadi pri dozama približno 50 puta višim od najviših preporučenih doza za ljude na temelju omjera mg/kg.

Utjecaj na plodnost

Nije bilo utjecaja na plodnost štakora pri dozama amlodipina (mužjaci 64 dana i ženke 14 dana prije parenja) do 10 mg/kg/dan (8 puta* veća od 10 mg kao najviše preporučene doze za ljude na temelju omjera mg/m2). Rezultati drugog ispitivanja u kojem su mužjaci štakora dobivali amlodipinbesilat tijekom 30 dana u dozama usporedivim s onima kod ljudi na temelju omjera mg/kg, pokazali su smanjene razine folikulstimulirajućeg hormona i testosterona u plazmi, kao i smanjenje gustoće sperme i broja zrelih spermatida i Sertolijevih stanica.

* na temelju tjelesne težine bolesnika od 50 kg

Sadržaj kapsule celuloza, mikrokristalična

kalcijev hidrogenfosfat, bezvodni kukuruzni škrob, prethodno geliran natrijev škroboglikolat, vrsta A natrijev stearilfumarat

26

62611009182100

Ovojnica kapsule (5 mg/5 mg/12,5 mg) željezov oksid, crveni (E172)

željezov oksid, crni (E172) titanijev dioksid (E171) želatina

Ovojnica kapsule (5 mg/5 mg/25 mg) željezov oksid, crveni (E172)

željezov oksid, žuti (E172) titanijev dioksid (E171) želatina

Ovojnica kapsule (10 mg/5 mg/25 mg) željezov oksid, crveni (E172)

željezov oksid, žuti (E172) titanijev dioksid (E171) želatina

Ovojnica kapsule (10 mg/10 mg/25 mg) željezov oksid, crveni (E172)

željezov oksid, žuti (E172) željezov oksid, crni (E172) titanijev dioksid (E171) želatina

Nije primjenjivo.

2 godine.

Čuvati na temperaturi ispod 30 °C.

Tvrde kapsule su pakirane u PA/Al/PVC/Al blistere, u kutiji.

Veličine pakiranja:

10, 20, 30, 50, 60, 90 i 100 tvrdih kapsula

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nema posebnih zahtjeva.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

27

Prylar H sadrži tri djelatne tvari koje se zovu ramipril, amlodipin i hidroklorotiazid.

Ramipril pripada skupini lijekova koje nazivamo ACE inhibitori (inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima). Djeluje na način da:

- smanjuje proizvodnju onih tvari u Vašem tijelu koje mogu povisiti krvni tlak - dovodi do opuštanja i širenja krvnih žila

- olakšava Vašem srcu pumpanje krvi po cijelom tijelu.

Amlodipin pripada skupini lijekova koje nazivamo antagonisti kalcija. Djeluje na način da: - opušta krvne žile, i tako omogućava lakši protok krvi kroz njih.

Hidroklorotiazid pripada skupini lijekova koje zovemo tiazidski diuretici ili “tablete za vodu”. Djeluje na način da:

- povećava količinu stvaranja i izlučivanja mokraće te tako dovodi do sniženja krvnog tlaka.

Prylar H se koristi za liječenje povišenog krvnog tlaka (hipertenzija) u odraslih bolesnika u kojih je postignuta kontrola bolesti istovremenom primjenom pojedinih pripravaka, sa istim dozama kao u kombinaciji, ali u zasebnim tabletama.

Nemojte uzimati Prylar H:

- ako ste alergični na ramipril, amlodipin ili hidroklorotiazid (djelatne tvari), druge antagoniste kalcija ili ACE inhibitore, druge tiazidne diuretike ili sulfonamide, ili na bilo koje druge sastojke ovog lijeka (navedene u dijelu 6)

- ako imate ozbiljno suženje izlaznog dijela lijeve klijetke srca (stenoza aorte) ili kardiogeni šok (stanje kod kojeg srce nije sposobno opskrbljivati tijelo s dovoljno krvi)

- ako ste ikada imali ozbiljnu alergijsku reakciju koja se zove „angioedem“. Znakovi uključuju svrbež, koprivnjaču (urtikariju), crvene mrlje na rukama, stopalima i u grlu, oticanje grla i jezika, otoke oko očiju i usana, teškoće disanja i gutanja

- ako ste uzimali ili trenutno uzimate sakubitril/valsartan, koji se koristi za liječenje jedne vrste dugoročnog (kroničnog) zatajivanja srca u odraslih, jer je u tom slučaju povećan rizik od angioedema (naglo oticanje potkožnog tkiva na području kao što je vrat).

- ako ste na dijalizi ili na drugoj vrsti filtracije krvi. Ovisno o aparatu koji se u tu svrhu koristi, liječenje lijekom Prylar H može biti neprikladno za Vas

- ako imate ozbiljnih problema s bubrezima - ako imate oštećenje jetre

- ako imate povišenu razinu soli u krvi (kalij, natrij ili kalcij) i povišenu razinu mokraćne kiseline (sa znakovima gihta ili bubrežnih kamenaca) u krvi

- ako imate probleme s bubrezima zbog kojih je smanjen dotok krvi u bubrege (suženje bubrežne arterije)

- tijekom zadnjih 6 mjeseci trudnoće i tijekom dojenja (vidjeti niže dio „Trudnoća, dojenje i plodnost“)

- ako imate pretjerano niski ili promjenljiv krvni tlak - ako imate zatajenje srca nakon srčanog udara

- ako imate šećernu bolest ili oštećenu bubrežnu funkciju i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji se zove aliskiren.

Nemojte uzimati lijek Prylar H ako se išta od gore navedenog odnosi na Vas. Ako niste sigurni, razgovarajte s Vašim liječnikom prije uzimanja lijeka Prylar H.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete lijek Prylar H. Obavijestite svog liječnika ako imate ili ste imali bilo koje od sljedećih stanja: - ako ste starije dobi i trebate povisiti dozu

- ako imate problema sa srcem, jetrom ili bubrezima

- ako imate jako povišenje krvnog tlaka (hipertenzivna kriza)

- ako ste izgubili mnogo soli ili tekućine iz tijela (zbog povraćanja, proljeva, pojačanog znojenja, prehrane s malim unosom soli, dugotrajnog uzimanja diuretika (lijekovi koji potiču mokrenje) ili zbog dijalize)

- ako ćete ići na liječenje za smanjenje alergije na ubod pčela ili osa (desenzibilizacija)

- ako trebate primiti anestetik. Anestetik se može dobiti prilikom operacija ili bilo kojeg zahvata na zubima. Možda ćete trebati jedan dan ranije prekinuti liječenje lijekom Prylar H; zatražite savjet od svog liječnika.

- ako imate visoku koncentraciju kalija u krvi (vidljivu u rezultatima krvnih pretraga)

- ako uzimate lijekove ili imate stanja koja mogu smanjiti razinu natrija u krvi. Vaš liječnik može provoditi redovite krvne pretrage, osobito za provjeru razine natrija u krvi, naročito ako ste starije dobi.

- ako uzimate bilo koji od sljedećih lijekova, rizik od angioedema, teške alergijske reakcije, može biti povećan:

- mTOR inhibitore, lijekove koji se koriste za sprječavanje odbacivanja presaĎenih organa i za liječenje raka (npr. temsirolimus, sirolimus, everolimus)

- vildagliptin, lijek koji se koristi za liječenje šećerne bolesti

- neprilizin inhibitore (NEP inhibitori) (kao što je racekadotril, lijek koji se koristi za liječenje proljeva)

- sakubitril/valsartan (vidjeti dio 2. “Nemojte uzimati Prylar H“).

- ako imate kolagenu vaskularnu bolest, kao što je skleroderma ili sistemski lupus eritematodes

- ako primijetite slabljenje vida ili osjetite bol u očima. To mogu biti simptomi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili povećanja tlaka u oku, a mogu nastupiti u roku od nekoliko sati do tjedan dana nakon uzimanja lijeka Prylar H. Neliječeni glaukom uskog kuta može dovesti do trajnog gubitka vida. Ako kod Vas postoji rizik za razvoj

stanja zvanog glaukom ili ste ranije imali alergiju na lijekove koji sadrže penicilin ili sulfonamide, tada ste pod većim rizikom za razvoj ovog stanja.

- ako dobijete reakciju fotoosjetljivosti (reakcija na koži uzrokovana kombinacijom sunčevog svjetla i lijeka), odmah prestanite uzimati lijek Prylar H

- ako imate šećernu bolest, možda će biti potrebno prilagoditi dozu inzulina ili mogu biti potrebni oralni hipoglikemici

- ako uzimate bilo koji od lijekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka:

o blokator angiotenzin II receptora (ARB) (nazivaju se i sartani – primjerice valsartan, telmisartan, irbesartan), osobito ako imate tegobe s bubrezima povezane sa šećernom bolešću.

o aliskiren

Liječnik Vam može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni tlak i količinu elektrolita (npr. kalija) u krvi u redovitim intervalima. Vidjeti takoĎer informacije pod naslovom „Nemojte uzimati Prylar H“.

- ako ste imali rak kože ili ako Vam se pojavi neočekivana lezija (promjena) na koži tijekom liječenja. Liječenje hidroklorotiazidom, naročito dugotrajna primjena u visokim dozama, može povećati rizik od nekih vrsta raka kože ili usana (nemelanomski rak kože). Zaštitite svoju kožu od izlaganja suncu i UV zrakama za vrijeme uzimanja lijeka Prylar H.

Liječnik Vam može provjeravati razinu mokraćne kiseline u krvi u redovitim intervalima. Pogledajte takoĎer informacije pod naslovom „Nemojte uzimati Prylar H“.

Morate reći liječniku ako mislite da ste trudni ili biste mogli zatrudnjeti. Prylar H se ne preporučuje u prva 3 mjeseca trudnoće i može ozbiljno našteti Vašem djetetu nakon 3 mjeseca trudnoće (vidjeti dio „Trudnoća, dojenje i plodnost”).

Djeca i adolescenti

Prylar H se ne preporučuje za primjenu u djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina budući da sigurnost i djelotvornost još nisu utvrĎeni.

Drugi lijekovi i Prylar H

Obavijestite liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzimali, ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove (uključujući i biljne lijekove). To je zbog toga što Prylar H može utjecati na njihovo djelovanje. Isto tako neki lijekovi mogu utjecati na učinak lijeka Prylar H.

Liječnik će Vam možda morati promijeniti dozu i/ili poduzeti druge mjere opreza:

- ako uzimate neki blokator angiotenzin II receptora (ARB) ili aliskiren (vidjeti takoĎer informacije pod naslovima „Nemojte uzimati Prylar H“ i „Upozorenja i mjere opreza“).

Sljedeći lijekovi mogu umanjiti učinak lijeka Prylar H:

- lijekovi za ublažavanje boli i upale (npr. nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL) kao što su ibuprofen ili indometacin i acetilsalicilatna kiselina)

- lijekovi za liječenje niskog krvnog tlaka, šoka, zatajivanja srca, astme ili alergija kao što su efedrin, noradrenalin ili adrenalin. Liječnik će Vam trebati pratiti krvni tlak.

- rifampicin (antibiotik za liječenje tuberkuloze)

- gospina trava (biljni pripravak za liječenje depresije).

Sljedeći lijekovi mogu povećati mogućnost nastanka nuspojava ako ih uzimate s lijekom Prylar H: - sakubitril/valsartan kombinacija - lijek koji se koristi u liječenju dugotrajnog (kroničnog)

zatajivanja srca u odraslih (vidjeti dio 2. “Nemojte uzimati Prylar H”).

- lijekovi koji se koriste za ublažavanje boli i upale (npr. nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL) kao što su ibuprofen ili indometacin i acetilsalicilatna kiselina)

- lijekovi za liječenje raka (kemoterapija)

- lijekovi koji mogu smanjiti količinu kalija u krvi, kao što su lijekovi protiv zatvora (laksativi), glukokortiokoidi, tetrakosaktid, amfotericin B (za liječenje gljivičnih infekcija) i ACTH (koristi se za ispitivanje rada nadbubrežnih žlijezda)

- lijekovi za mokrenje (diuretici), kao što je furosemid

- dezmopresin – koristi se za liječenje nasljednih poremećaja zgrušavanja krvi - steroidni lijekovi za liječenje upale, kao što je prednizolon

- nadomjeske kalija (uključujući nadomjeske soli), diuretike koji štede kalij i druge lijekove koji mogu povećati količinu kalija u krvi (npr. spironolakton, triamteren, amilorid, trimetoprim kao monokomponenta ili u kombinaciji sa sulfametoksazolom (kotrimoksazol) za liječenje bakterijskih infekcija; ciklosporin, imunosupresijski lijek koji se koristi za sprječavanje odbacivanja presaĎenih organa; i heparin, koji se koristi za razrjeĎivanje krvi radi sprječavanja nastanka krvnih ugrušaka)

- lijekovi za srčane probleme, uključujući probleme s brojem otkucaja srca (kinidin, amiodaron) - nadomjesci kalcija

- alopurinol (koristi se za smanjivanje razine mokraćne kiseline u krvi) - prokainamid (koristi se za liječenje poremećaja srčanog ritma)

- kolestiramin (koristi se za sniženje količine masnoća u krvi)

- karbamazepin, oksakarbazepin (koriste se za liječenje epilepsije)

- ketokonazol, itrakonazol (koriste se za liječenje gljivičnih infekcija).

- eritromicin, klaritromicin (antibiotici koji se koriste za liječenje nekih bakterijskih infekcija) - ritonavir, indinavir, nelfinavir (inhibitori proteaze koji se koriste za liječenje HIV infekcije

- verapamil, diltiazem (koriste se za liječenje nekih bolesti srca i povišenog krvnog tlaka). - dantrolen (infuzija koja se koristi kod velikih odstupanja tjelesne temperature)

- sirolimus, everolimus (primjenjuju se kako bi se izbjeglo odbacivanje presaĎenih organa) - temsirolimus (koristi se za liječenje raka)

- vildagliptin (koristi se za liječenje šećerne bolesti neovisne o inzulinu) - racekadotril (koristi se za liječenje proljeva)

- takrolimus (upotrebljava se za kontrolu imunološkog odgovora Vašeg tijela, što omogućuje vašem tijelu da prihvati transplantirani organ)

- ostali lijekovi koji smanjuju krvni tlak kao što su inhibitori fosfodiesteraze tipa 5 (za liječenje erektilne disfunkcije), nitrati, α blokatori (koriste se u urologiji za opuštanje glatkih mišića mokraćnog mjehura i uretre), metildopa, neki lijekovi za liječenje Parkinsonove bolesti, triciklički antidepresivi i neuroleptici, amifostin (koristi se za liječenje raka) i baklofen (koristi se za opuštanje grčeva mišića).

Prylar H može utjecati na sljedeće lijekove:

- lijekove za liječenje šećerne bolesti kao što su lijekovi za snižavanje šećera u krvi koji se uzimaju kroz usta i inzulin. Prylar H može sniziti Vašu razinu šećera u krvi. Pažljivo pratite razinu šećera u krvi dok uzimate lijek Prylar H.

- litij (lijek za liječenje mentalnih poremećaja). Prylar H može povećati razinu litija u krvi. Liječnik će trebati pažljivo pratiti Vašu razinu litija u krvi.

- simvastatin (lijek za snižavanje kolesterola u krvi). Amlodipin povećava količinu simvastatina u Vašoj krvi. Vaš liječnik treba sniziti dozu simvastatina ako uzimate lijek Prylar H.

- lijekovi koji sadrže jod (koriste se tijekom nekih radioloških pretraga)

- lijekovi za sprečavanje zgrušavanja krvi koji se uzimaju kroz usta (oralni antikoagulansi), npr. varfarin.

Ukoliko se nešto od gore navedenog odnosi na Vas (ili u to niste sigurni), obratite se Vašem liječniku prije uzimanja ovog lijeka.

TakoĎer, posavjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom prije uzimanja ovog lijeka:

- ukoliko Vam je predviĎen postupak ispitivanja funkcije paratireodnih žlijezda (žlijezde u vratu, pokraj štitnjače, koje reguliraju razinu kalcija u krvi). Ovaj lijek (ramipril / hidroklorotiazid) može utjecati na rezultate pretrage.

- ukoliko ste sportaš i namjeravate se potvrgnuti antidoping testiranju. Ovaj lijek (ramipril / hidroklorotiazid) može dati pozitivan rezultat testa.

Prylar H s hranom, pićem i alkoholom

- Prylar H se može uzimati prije ili poslije obroka.

- Bolesnici koji uzimaju Prylar H ne smiju konzumirati sok od grejpa i grejp. To je radi toga što grejp i sok od grejpa mogu povisiti razinu djelatne tvari amlodipina u krvi što može uzrokovati nepredvidljivo povećanje snižavanja krvnog tlaka s lijekom Prylar H.

- Ako tijekom liječenja s lijekom Prylar H konzumirate alkohol mogli biste osjetiti omaglicu ili ošamućenost. Ukoliko ste zabrinuti oko toga koliko možete uzimati alkohola dok se liječite lijekom Prylar H, razgovarajte sa svojim liječnikom, budući da lijekovi za liječenje povišenog krvnog tlaka i alkohol mogu jedan drugome pojačavati sedativni učinak.

Trudnoća, dojenje i plodnost

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem liječniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Morate reći liječniku ako mislite da ste trudni ili planirate trudnoću. Prylar H ne biste trebali uzimati tijekom prvih 12 tjedana trudnoće, a nakon 13. tjedna trudnoće ga ne smijete uzimati jer bi to moglo naštetiti Vašem djetetu. Odmah recite svom liječniku ako zatrudnite dok uzimate lijek Prylar H. Prelazak na prikladan zamjenski lijek treba učiniti prije planirane trudnoće.

Dojenje

Ako dojite, ne smijete uzimati lijek Prylar H. Posavjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom prije nego što uzmete bilo koji lijek.

Plodnost

Nema dovoljno podataka o potencijalnom učinku na plodnost.

Upravljanje vozilima i strojevima

Prylar H može utjecati na Vašu sposobnost upravljanja vozilima i strojevima. Ako tijekom liječenja osjetite mučninu, vrtoglavicu ili umor, ili dobijete glavobolju, nemojte upravljati vozilima ili raditi na strojevima te odmah kontaktirajte svog liječnika.

Prylar H sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tvrdoj kapsuli, tj. zanemarive količine natrija.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao Vaš liječnik ili ljekarnik. Provjerite sa svojim liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Preporučena doza je 1 kapsula na dan, u jačini koju Vam je preporučio liječnik.

Ovisno o učinku Vaš će liječnik povećati ili promijeniti dozu.

Maksimalna doza je 1 kapsula jačine 10 mg/10 mg/25 mg, jedanput na dan.

Lijek uzmite kroz usta svaki dan u isto vrijeme prije ili poslije obroka. Kapsulu progutajte cijelu s tekućinom.

Kapsulu ne smijete lomiti ili žvakati.

Ne uzimajte Prylar H sa sokom od grejpa.

Bolest bubrega

Kod bolesti bubrega, liječnik će možda trebati prilagoditi doze.

Starije osobe

Vaš liječnik će smanjiti početnu dozu te će potom postepenije prilagoĎavati Vaše liječenje. Kod vrlo starih i nemoćnih bolesnika primjena lijeka Prylar H se ne preporučuje.

Djeca i adolescenti

Primjena lijeka Prylar H ne preporučuje se u djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina zbog nedostatka podataka o sigurnosti primjene i djelotvornosti.

Ako uzmete više Prylar H kapsula nego što ste trebali

Ako ste uzeli previše kapsula, to može uzrokovati znatno, čak opasno, sniženje krvnog tlaka. Možete osjećati ošamućenost, vrtoglavicu, nesvjesticu ili slabost. Ako se krvni tlak dovoljno snažno snizi, može doći do šoka. Vaša koža može biti na osjet hladna i vlažna, te možete izgubiti svijest.

U plućima se može nakupiti višak tekućine (plućni edem) te uzrokovati nedostatak zraka koji se može razviti do 24-48 sati nakon uzimanja lijeka.

Odmah se javite liječniku ili u najbližu ambulantu za hitnu pomoć. Nemojte sami voziti, neka Vas netko drugi odveze ili pozovite hitnu pomoć. Sa sobom ponesite pakiranje ovog lijeka kako bi liječnik znao koji ste lijek uzeli.

Ako ste zaboravili uzeti Prylar H

Ako ste zaboravili uzeti kapsulu, propustite tu dozu u potpunosti. Sljedeću dozu uzmite u uobičajeno vrijeme. Nemojte uzeti dvostruku dozu da biste nadoknadili propuštenu.

Ako prestanete uzimati Prylar H

Liječnik će Vas savjetovati koliko dugo trebate uzimati lijek. Vaše stanje se može ponovno vratiti ako lijek prestanete uzimati prije nego što Vam je to preporučio liječnik.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se svom liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Prestanite uzimati Prylar H i odmah se javite liječniku, ako primijetite neku od sljedećih ozbiljnih nuspojava – možda ćete trebati hitno medicinsko liječenje:

- oticanje lica, usana ili grla što može otežati gutanje ili disanje, kao i svrbež i osipe na koži. To može biti znak teške alergijske reakcije na Prylar H.

- teške reakcije na koži, uključujući osip, koprivnjača, oštećenje sluznice u ustima (ulkus, čir), pogoršanje od ranije postojeće kožne bolesti, crvenilo, teški svrbež, stvaranje mjehura ili ljuštenje kože (kao što je Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza, ekfolijativni dermatitis ili eritema multiforme).

Odmah se javite liječniku ako primijetite:

- ubrzane, nepravilne i jake otkucaje srca (palpitacije), bol u prsima, stezanje u prsima ili ozbiljnije probleme, uključujući srčani i moždani udar

- nedostatak zraka ili kašalj. To mogu biti znakovi poteškoća s plućima, uključujući upalu. - lako zadobivanje modrica, krvarenje dulje od normalnog, bilo koji znak krvarenja (npr.

krvarenje desni), izbijanje crvenih mrlja na koži ili lakše dobivanje infekcija od uobičajenog, bol u grlu i vrućicu, osjećaj umora, nesvjesticu, ošamućenost ili blijedu kožu. To mogu biti znakovi poremećaja krvi ili koštane srži.

- jaku bol u trbuhu koja se može širiti u leĎa. To može biti znak upale gušterače (pankreatitis).

- vrućicu, zimicu, umor, gubitak teka, bol u trbuhu, osjećaj slabosti, žutu boje kože ili bjeloočnica (žutica). To mogu biti znakovi poremećaja jetre kao što su upala jetre (hepatitis) ili oštećenje jetre.

- nemogućnost mokrenja (mala količina urina) ili učestalo mokrenje što se takoĎer može javiti kod visoke temperature (vrućica), mučnine, umora, bolova u području slabina, oticanje nogu, gležnjeva, stopala, lica, ruku ili pojava krvi u mokraći. Ove nuspojave su znakovi ozbiljnih poremećaja s bubrezima (intersticijski nefritis, naglo zatajenje bubrega).

- upala krvnih žila, često sa simptomima poput osipa na koži, ljubičasto-crvenih pjega, svrbežom,

groznicom zimicom, umorom (vaskulitis).

Sve nuspojave navedene po učestalosti:

Vrlo česte (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba)

- zadržavanje tekućine (edem)

- niska razina kalija u krvi (hipokalemija)

- visoka razina lipida u krvi (hiperlipidemija).

Česte (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba)

- glavobolja, omaglica, omamljenost s izrazitom pospanošću (izrazita pospanost, naročito na početku liječenja), osjećaj umora

- osjećaj lupanja srca (palpitacija) - otok gležnja

- prekomjerno niski krvni tlak (hipotenzija), naročito kad naglo ustajete ili sjedate (ortostatska hipotenzija), nesvjestica (sinkopa), crvenilo lica uz osjećaj vrućine

- neproduktivni, nadražujući kašalj, upala sinusa (sinusitis), bronhitis, nedostatak zraka (dispneja) - bol u trbuhu, proljev, upala u želucu ili crijevima, poremećaj probave i nelagoda u trbuhu

(uključujući simptome loše probave (dispepsija)), mučnina, povraćanje, promjene u radu crijeva (uključujući proljev ili zatvor), gubitak apetita (anoreksija), grčevi

- osip kože sa ili bez uzdignuća kože, koprivnjača - bol u prsima

- grčevi ili bol u mišićima (mialgija)

- smanjenje razine magnezija i natrija u krvi, vidljivo u nalazima krvnih pretraga - opća slabost i gubitak snage (astenija)

- povišene razine mokraćne kiseline ili kalija u krvi, vidljivo u nalazima krvnih pretraga - nemogućnost postizanja erekcije (impotencija)

- poremećaji vida (uključujući dvostruki vid i zamućen vid).

Manje česte (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba)

- oticanje kože, sluznice i okolnog tkiva (angioedem; iznimno rijetko opstrukcija dišnih putova zbog angioedema može imati fatalni ishod)

- oticanje ruku i nogu (periferni edem - ovo mogu biti znakovi pojačanog zadržavanja tekućine u tijelu)

- oticanje crijeva (intestinalni angioedem)

- promjene raspoloženja, depresija, anksioznost, nervoza, nemir, poremećaji spavanja (insomnija) - šum u ušima (tinitus)

- kihanje/curenje iz nosa (rinitis), začepljenost nosa

- otežano disanje (bronhospazam), uključujući pogoršanje astme

- suha usta, bol u gornjem dijelu trbuha, uključujući upalu sluznice želuca (gastritis)

- upala gušterače (pankreatitis; slučajevi s fatalnim ishodom su vrlo rijetko prijavljeni kod ACE inhibitora)

- oštećenje bubrega uključujući intersticijski nefritis i bubrežno zatajivanje, poremećaj mokrenja, povećana učestalost mokrenja, pojačana potreba za mokrenjem noću (nokturija)

- pogoršanje od ranije postojeće proteinurije (više bjelančevina u mokraći) - loše opće stanje (slabost)

- porast ili smanjenje tjelesne težine - vrtoglavica, drhtavica (tremor)

- gubitak kose (alopecija)

- svrbež (pruritus), mala točkasta krvarenja ili krvarenje u koži (purpura), promjena boje kože, egzantem

- neobični osjeti na koži kao što su utrnulost, trnci, bockanje, žarenje ili mravinjanje (parestezije), gubitak osjeta boli (hipoestezija)

- gubitak (ageuzija) ili poremećaj osjeta okusa (disgeuzija) - pojačano znojenje (hiperhidroza)

- srčani udar (infarkt miokarda), bolest krvnih žila srca (ishemija miokarda), stezanje i bol u prsima (angina pektoris), ubrzan rad srca (tahikardija), nepravilni otkucaji srca (aritmija)

- usporen rad srca (bradikardija), odreĎeni poremećaji srčanog ritma (atrijska fibrilacija i ventrikularna tahikardija)

- bol u zglobovima, bol u leĎima, opća bol

- porast tjelesne temperature /vrućica (pireksija)

- smanjena spolna želja u muškarca ili žene, povećanje grudi u muškaraca (ginekomastija)

- povećan broj odreĎenih bijelih krvnih stanica (eozinofilija) u pretragama krvi.

- nalazi krvnih pretraga koji ukazuju na poremećaje rada jetre (povećane vrijednosti jetrenih enzima i/ili konjugiranog bilirubina), gušterače (povećane vrijednosti enzima gušterače) ili bubrega (povišen kreatinin)

- nalazi pretrage mokraće koji pokazuju visoke razine šećera (glukoze) u krvi - kašalj

- upala krvnih žila, često sa simptomima poput osipa na koži, ljubičasto-crvenih pjega, svrbežom, groznicom zimicom, umorom (vaskulitis).

Rijetke (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba)

- osjećaj smetenosti ili zbunjenost, poremećaj ravnoteže - crven i otečen jezik (glositis)

- upala i perutanje kože (eksfolijativni dermatitis)

- promjene noktiju npr. gubitak ili odvajanje nokta od ležišta (oniholiza) - crvenilo, svrbež, oticanje ili suzenje očiju (konjuktivitis)

- poremećaj sluha

- prekomjerni svrbež kože, žuto obojenje kože, urin tamne boje, svijetla stolica zbog zaustavljenog protoka žuči u jetri, oštećenje stanica jetre

- suženje krvnih žila (vaskularna stenoza) - poremećeni protok krvi (hipoperfuzija)

- nalazi krvnih pretraga koji pokazuju smanjen broj crvenih krvnih stanica, bijelih krvnih stanica (uključujući neutropeniju ili agranulocitozu, leukopeniju) ili količinu hemoglobina u krvi

- smanjen broj krvnih pločica (trombocitopenija) u krvi, vidljivo u nalazima krvnih pretraga

- povišene razine šećera u krvi, vidljivo u krvnim pretragama. Ako imate šećernu bolest, ona se može pogoršati.

- povećana osjetljivost kože na sunce (fotoosjetljivost) - povišena razina kalcija u krvi (hiperkalcemija)

- reakcije preosjetljivosti.

Vrlo rijetke (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba)

- raširen osip s mjehurićima i ljuštenje kože oko usta, nosa, očiju i genitalija (Stevens-Johnsonov sindrom)

- upala jetre (hepatitis, u najvećem broju slučajeva sa zastojem žuči)

- osip na koži, koji može stvarati mjehuriće i izgledati kao male mete (središnje

tamne mrlje okružene svjetlijim područjem s tamnim prstenom na vanjskom rubu - multiformni eritem)

- vrsta lupus eritematozus reakcije, reaktivacija lupusa eritematozusa, nekrotizirajući vaskulitis i toksična epidermalna nekroliza

- oticanje desni (hiperplazija gingive)

- povećana napetost mišića (hipertonija)

- bolest perifernog živčanog sustava (periferna neuropatija) - zatajenje koštane srži

- oštećenje crvenih krvnih stanica, vidljivo u krvnim pretragama (hemolitična anemija) - alergijske reakcije

- hipokloremična alkaloza

- respiratorni distres (uključujući pneumonitis i plućni edem).

Nepoznate (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

- premali broj crvenih i bijelih krvnih stanica te trombocita koji se pokazuje u krvnim pretragama (pancitopenija)

- anafilaktičke ili anafilaktoidne reakcije - izrasline na koži (pemfigus)

- porast antinuklearnih protutijela - poteškoće s koncentracijom

- upala sluznice usne šupljine s malim ulceracijama (aftozni stomatitis) - aplastična anemija

- prsti na nogama i rukama mijenjaju boju kada Vam je hladno uz osjećaj peckanja ili boli kada se ugrijete (Raynaudov fenomen)

- cerebralna ishemija, uključujući ishemijski moždani udar i prolazni napadaj ishemije mozga - poremećaj psihomotorne sposobnosti

- osjećaj žarenja

- poremećaj njuha (parosmija)

- akutno zatajenje jetre, kolestatski i citolitički hepatitis (smrtni ishod je vrlo rijetko bio prijavljen) - upala kože (psorijaziformni dermatitis), akutni osip na koži (pemfigoidni ili lihenoidni egzantem),

teško perutanje ili ljuštenje kože (pogoršanje psorijaze), osip na sluznici (enantem)

- koncentrirana mokraća (tamne boje), osjećaj bolesti ili bolest, grčevi u mišićima, smetenost i napadaji koji mogu biti posljedica neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona (ADH). Ako imate ove simptome, što prije se javite liječniku.

- drhtanje, ukočeno držanje, lice poput maske, polagani pokreti i gegajući, neuravnotežen hod (viseće stopalo)

- iznenadna kratkovidnost

- oslabljen vid ili bol u očima zbog visokog tlaka (mogući znakovi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili akutnog glaukoma zatvorenog kuta.

- rak kože i usana (nemelanomski rak kože).

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava . Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji i blisteru iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Čuvati na temperaturi ispod 30 °C.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove mjere pomoći će u zaštiti okoliša.

Što Prylar H sadrži

- Djelatne tvari su ramipril, amlodipin i hidroklorotiazid.

Svaka tvrda kapsula sadrži 5 mg ramiprila, 5 mg amlodipina (u obliku amlodipinbesilata), 12,5 mg

hidroklorotiazida.

Svaka tvrda kapsula sadrži 5 mg ramiprila, 5 mg amlodipina (u obliku amlodipinbesilata), 25 mg

hidroklorotiazida.

Svaka tvrda kapsula sadrži 10 mg ramiprila, 5 mg amlodipina (u obliku amlodipinbesilata), 25 mg

hidroklorotiazida.

Svaka tvrda kapsula sadrži 10 mg ramiprila, 10 mg amlodipina (u obliku amlodipinbesilata), 25 mg

hidroklorotiazida.

- Drugi sastojci su:

Jezgra kapsule: mikrokristalična celuloza, bezvodni kalcijev hidrogenfosfat, prethodno geliran

kukuruzni škrob, natrijev škroboglikolat (vrsta A), natrijev stearilfumarat

Ovojnica kapsule (5 mg/5 mg/12,5 mg): crveni željezov oksid (E172), crni željezov oksid

(E172), titanijev dioksid (E171), želatina

Ovojnica kapsule (5 mg/5 mg/25 mg): crveni željezov oksid (E172), žuti željezov oksid (E172),

titanijev dioksid (E171), želatina.

Ovojnica kapsule (10 mg/5 mg/25 mg): crveni željezov oksid (E172), žuti željezov oksid

(E172), titanijev dioksid (E171), želatina.

Ovojnica kapsule (10 mg/10 mg/25 mg): crveni željezov oksid (E172), žuti željezov oksid

(E172), crni željezov oksid (E172), titanijev dioksid (E171), želatina

Kako Prylar H izgleda i sadržaj pakiranja

5 mg/5 mg/12,5 mg tvrde kapsule:

Kapsula s neprozirnom ružičastom kapicom i neprozirnim tijelom svijetlosive boje.

5 mg/5 mg/25 mg tvrde kapsule

Kapsula s neprozirnom ružičastom kapicom i neprozirnim tijelom bež boje.

10 mg/5 mg/25 mg tvrde kapsule

Kapsula s neprozirnom tamnoružičastom kapicom i neprozirnim tijelom žute boje.

10 mg/10 mg/25 mg tvrde kapsule

Kapsula s neprozirnom smeĎom kapicom i neprozirnim tijelom smeĎe boje.

Tvrde kapsule su pakirane u PA/Al/PVC/Al blistere, u kutiji.

Veličine pakiranja:

10, 20, 30, 50, 60, 90, 100 tvrdih kapsula.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač:

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet:

Sandoz d.o.o., Maksimirska 120, Zagreb, Republika Hrvatska

ProizvoĎač:

Lek Pharmaceuticals d.d., Verovškova 57, Ljubljana, Slovenija

Ovaj lijek je odobren u državama članicama Europskog gospodarskog prostora (EGP) pod sljedećim nazivima:

Austrija

Grčka

Njemačka

Ramipril/Amlodipin/HCT 1A Pharma 5 mg/5 mg/12,5 mg – Hartkapseln Ramipril/Amlodipin/HCT 1A Pharma 5 mg/5 mg/25 mg – Hartkapseln Ramipril/Amlodipin/HCT 1A Pharma 10 mg/5 mg/25 mg – Hartkapseln Ramipril/Amlodipin/HCT 1A Pharma 10 mg/10 mg/25 mg – Hartkapseln

PRYLAR PLUS

Appunto® 5 mg/5 mg/12,5 mg Hartkapseln Appunto® 5 mg/5 mg/25 mg Hartkapseln Appunto® 10 mg/5 mg/25 mg Hartkapseln Appunto® 10 mg/10 mg/25 mg Hartkapseln

Estonija

Litva

Latvija

Poljska

Ramdacordia HCT

Prylar 5 mg / 5 mg / 25 mg kietosios kapsulės

Prylar 10 mg / 5 mg / 25 mg kietosios kapsulės

Prylar 5 mg / 5 mg / 12,5 mg kietosios kapsulės

Prylar 10 mg / 10 mg / 25 mg kietosios kapsulės

Ramdacordia HCT 5 mg/5 mg/25 mg cietās kapsulas

Ramdacordia HCT 10 mg/5 mg/25 mg cietās kapsulas

Ramdacordia HCT 5 mg/5 mg/12,5 mg cietās kapsulas

Ramdacordia HCT 10 mg/10 mg/25 mg cietās kapsulas

Sumilar HCT

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u rujnu 2022.