Olpresan 40 mg filmom obložene tablete

Liječenje esencijalne hipertenzije u odraslih.

Liječenje hipertenzije u djece i adolescenata u dobi od 6 do 18 godina.

Doziranje

Odrasli bolesnici

1

60492649815830

Preporučena početna doza olmesartanmedoksomila je 10 mg jednom dnevno. U bolesnika čiji krvni tlak nije primjereno kontroliran ovom dozom, doza olmesartanmedoksomila može se povećati na 20 mg jednom dnevno kao optimalna doza. Ako je potrebno dodatno sniziti krvni tlak, doza olmesartanmedoksomila može se povećati do maksimalno 40 mg dnevno ili se može dodati terapija hidroklorotiazidom.

Antihipertenzivni učinak olmesartanmedoksomila u značajnoj je mjeri prisutan unutar 2 tjedna od početka terapije, a maksimalni učinak postiže se oko 8 tjedana nakon početka terapije. Ovo treba imati na umu kada se razmatra promjena režima doziranja u bilo kojeg bolesnika.

Starije osobe (65 godina i starije)

U načelu nije potrebna prilagodba doze za starije osobe (vidjeti niže preporuke doza za bolesnike s oštećenjem funkcije bubrega). Ako je potrebna titracija naviše do maksimalne doze od 40 mg dnevno, potrebno je pozorno pratiti krvni tlak.

Oštećenje funkcije bubrega

Zbog ograničenog iskustva s višim dozama u ovoj skupini bolesnika, maksimalna doza za bolesnike s blagim do teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 20 – 60 ml/min) je 20 mg olmesartanmedoksomila jednom dnevno. Ne preporučuje se upotreba olmesartanmedoksomila u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina < 20 ml/min) jer postoji samo ograničeno iskustvo u ovoj skupini bolesnika (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Oštećenje funkcije jetre

Nije potrebna prilagodba doze za bolesnike s blagim oštećenjem funkcije jetre. U bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre preporučuje se početna doza od 10 mg olmesartanmedoksomila jednom dnevno, a maksimalna doza ne smije biti veća od 20 mg jednom dnevno. Savjetuje se pozorno praćenje krvnog tlaka i funkcije bubrega u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre koji već primaju diuretike i/ili druge antihipertenzive. Nema iskustva s olmesartanmedoksomilom u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre, stoga se ne preporučuje upotreba u ovoj skupini bolesnika (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2). Olmesartanmedoksomil se ne smije upotrebljavati u bolesnika s bilijarnom opstrukcijom (vidjeti dio 4.3).

Pedijatrijska populacija

Djeca i adolescenti u dobi od 6 do 18 godina

Preporučena početna doza olmesartanmedoksomila u djece od 6 do 18 godina starosti je 10 mg olmesartanmedoksomila jednom na dan. U djece kod koje pri ovoj dozi krvni tlak nije pod odgovarajućom kontrolom, doza olmesartanmedoksomila može se povećati na 20 mg jednom na dan. Ako je potrebno dodatno snižavanje krvnog tlaka, u djece koja imaju ≥ 35 kg, doza olmesartanmedoksomila može se povećati na najviše 40 mg. U djece koja imaju < 35 kg dnevna doza ne smije prelaziti 20 mg.

Ostala pedijatrijska populacija

Nije utvrđena sigurnost i djelotvornost olmesartanmedoksomila u djece u dobi od 1 do 5 godina. Trenutno dostupni podaci opisani su u dijelovima 4.8 i 5.1, ali nije moguće dati preporuke o doziranju.

Olmesartanmedoksomil se ne smije upotrebljavati u djece mlađe od 1 godine zbog sigurnosnih pitanja

i manjka podataka za tu dobnu skupinu.

2

Način primjene

U svrhu postizanja bolje suradljivosti preporučuje se uzimanje Olpresan tableta otprilike u isto vrijeme svaki dan, s ili bez hrane, primjerice u vrijeme doručka. Tabletu je potrebno progutati s dovoljno tekućine (npr. jednom čašom vode). Tableta se ne smije žvakati.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Drugo i treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4 i 4.6).

Bilijarna opstrukcija (vidjeti dio 5.2).

Kontraindicirana je istodobna upotreba lijeka Olpresan i lijekova koji sadrže aliskiren kod bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

Deplecija intravaskularnog volumena

Simptomatska hipotenzija, osobito nakon prve doze, moguća je u bolesnika s deplecijom volumena i/ili natrija zbog intenzivne terapije diureticima, prehrane s ograničenim unosom soli, proljeva ili povraćanja. Takva stanja potrebno je korigirati prije primjene olmesartanmedoksomila.

Druga stanja sa stimulacijom renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava

U bolesnika čiji vaskularni tonus i funkcija bubrega pretežno ovise o aktivnosti renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (npr. bolesnika s teškim kongestivnim zatajenjem srca ili postojećom bolešću bubrega, uključujući stenozu bubrežne arterije), liječenje drugim lijekovima koji utječu na ovaj sustav povezuje se s akutnom hipotenzijom, azotemijom, oligurijom ili u rijetkim slučajevima akutnim zatajenjem bubrega. Ne može se isključiti mogućnost sličnih učinaka s antagonistima receptora angiotenzina II.

Renovaskularna hipertenzija

Postoji povećan rizik od teške hipotenzije i insuficijencije bubrega kada se bolesnici s obostranom stenozom bubrežnih arterija ili stenozom renalne arterije jedinog funkcionalnog bubrega liječe lijekovima koji utječu na renin-angiotenzin-aldosteronski sustav.

Oštećenje funkcije bubrega i transplantacija bubrega

Kad se olmesartanmedoksomil upotrebljava u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega, preporučuje se periodično praćenje razina kalija i kreatinina u serumu. Ne preporučuje se upotreba olmesartanmedoksomila u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina < 20 ml/min) (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2). Nema iskustva s primjenom olmesartanmedoksomila u bolesnika s nedavnom transplantacijom bubrega ili u bolesnika s terminalnom fazom oštećenja funkcije bubrega (tj. klirens kreatinina < 12 ml/min).

Oštećenje funkcije jetre

60492649815830

Nema iskustva s bolesnicima s teškim oštećenjem funkcije jetre i stoga se ne preporučuje upotreba olmesartanmedoksomila u ovoj skupini bolesnika (vidjeti dio 4.2 za preporuke o doziranju u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre).

Hiperkalijemija

Upotreba lijekova koji utječu na renin-angiotenzin-aldosteronski sustav može uzrokovati hiperkalijemiju.

Rizik, koji može biti i smrtonosan, povećan je u starijih osoba, bolesnika s insuficijencijom bubrega i dijabetičara, u bolesnika istodobno liječenih drugim lijekovima koji mogu povisiti razine kalija i/ili bolesnika s interkurentnim događajima.

Prije nego što se razmotri istodobna upotreba lijekova koji utječu na renin-angiotenzin-aldosteronski sustav, potrebno je procijeniti omjer koristi i rizika i razmotriti druge mogućnosti liječenja (vidjeti dio u nastavku „Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)“).

Glavni faktori rizika za hiperkalijemiju koje treba uzeti u obzir su:

- šećerna bolest, oštećenje funkcije bubrega, dob (> 70 godina).

- kombinacija s jednim ili više drugih lijekova koji utječu na renin-angiotenzin-aldosteronski sustav i/ili nadomjescima kalija. Neki lijekovi ili terapijske skupine lijekova mogu izazvati hiperkalijemiju: nadomjesci soli koji sadrže kalij, diuretici koji štede kalij, ACE inhibitori, antagonisti receptora angiotenzina II, nesteroidni protuupalni lijekovi (uključujući selektivne inhibitore COX-2), heparin, imunosupresive kao što su ciklosporin ili takrolimus, trimetoprim.

- interkurentni događaji, posebice dehidracija, akutna srčana dekompenzacija, metabolička acidoza, pogoršanje funkcije bubrega, naglo pogoršanje bolesti bubrega (npr. zarazne bolesti), stanična liza (npr. akutna ishemija ekstremiteta, rabdomioliza, dugotrajna trauma).

Preporučuje se pozorno praćenje kalija u serumu u bolesnika s ovim rizikom (vidjeti dio 4.5).

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora receptora angiotenzina II ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene funkcije bubrega (uključujući akutno zatajenje bubrega). Iz tih se razloga ne preporučuje dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora receptora angiotenzina II ili aliskirena (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, ona se smije odvijati samo pod nadzorom specijalista uz obavezno učestalo pozorno praćenje funkcije bubrega, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE inhibitori i blokatori receptora angiotenzina II ne smiju se upotrebljavati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Litij

Kao i s drugim antagonistima receptora angiotenzina II, ne preporučuje se kombinacija litija i

olmesartanmedoksomila (vidjeti dio 4.5).

Stenoza aortnog ili mitralnog zaliska, opstruktivna hipertrofična kardiomiopatija

4

60492649815830

Kao i s drugim vazodilatatorima, potreban je osobit oprez u bolesnika sa stenozom aortnog ili mitralnog zaliska ili opstruktivnom hipertrofičnom kardiomiopatijom.

Primarni aldosteronizam

Bolesnici s primarnim aldosteronizmom u načelu neće reagirati na antihipertenzive koji djeluju inhibicijom renin-angiotenzinskog sustava. Stoga se ne preporučuje upotreba olmesartanmedoksomila u takvih bolesnika.

Enteropatija nalik na sprue

U vrlo rijetkim slučajevima, nekoliko mjeseci ili godina nakon uvođenja lijeka prijavljen je teški, kronični proljev sa znatnim gubitkom težine u bolesnika koji su uzimali olmesartan, a moguće je da je uzrokovan lokaliziranom odgođenom reakcijom preosjetljivosti. Biopsije crijeva bolesnika često su pokazivale atrofiju viloznih resica. Ako bolesnik razvije ove simptome tijekom liječenja olmesartanom, i ako nema drugih očitih etiologija, potrebno je odmah prekinuti liječenje olmesartanom i ne smije ga se iznova započinjati. Ako se proljev ne poboljša nakon tjedan dana od prekida liječenja, potrebno je potražiti savjet specijalista (npr. gastroenterologa).

Etničke razlike

Kao i kod svih drugih antagonista angiotenzina II, učinak snižavanja krvnog tlaka koji olmesartanmedoksomil ima donekle je manji u bolesnika crne rase nego ostalih, a moguće objašnjenje je viša prevalencija niske razine renina u populaciji hipertenzivnih bolesnika crne rase.

Trudnoća

Tijekom trudnoće ne smiju se uvoditi antagonisti angiotenzina II. Osim ako se nastavak terapije antagonistima angiotenzina II smatra izrazito bitnim, bolesnicama koje planiraju trudnoću nužno je promijeniti terapiju zamjenskim antihipertenzivnim liječenjima koja imaju utvrđen sigurnosni profil za primjenu tijekom trudnoće. Kad se utvrdi trudnoća, odmah se mora prekinuti liječenje antagonistima angiotenzina II te, ako je prikladno, potrebno je započeti zamjensku terapiju (vidjeti dijelove 4.3 i 4.

Intestinalni angioedem

Intestinalni angioedem prijavljen je u bolesnika liječenih antagonistima receptora angiotenzina II [uključujući olmesartan] (vidjeti dio 4.8). U tih se bolesnika očitovao kao bol u abdomenu, mučnina, povraćanje i proljev. Simptomi su se povukli nakon prekida primjene antagonista receptora angiotenzina II. Ako se dijagnosticira intestinalni angioedem, potrebno je prekinuti primjenu lijeka olmesartan i započeti odgovarajuće praćenje dok se ne postigne potpuno povlačenje simptoma.

Ostalo

Kao i sa svim antihipertenzivima, prekomjerno sniženje krvnog tlaka u bolesnika s ishemijskom bolesti srca ili ishemijskom cerebrovaskularnom bolešću može rezultirati infarktom miokarda ili moždanim udarom.

Ovaj lijek sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim problemima intolerancije galaktoze, nedostatka Lapp laktaze ili malapsorpcije glukoze-galaktoze ne smiju uzimati ovaj lijek.

Učinci drugih lijekova na olmesartanmedoksomil

5

Ostali antihipertenzivi

Učinak sniženja krvnog tlaka koji olmesartanmedoksomil ima može biti povećan istodobnom upotrebom drugih antihipertenziva.

ACE inhibitori, blokatori receptora angiotenzina II ili aliskiren

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom upotrebom ACE inhibitora, blokatora receptora angiotenzina II ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih događaja poput hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene funkcije bubrega (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s upotrebom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Nadomjesci kalija i diuretici koji štede kalij

Na temelju iskustva upotrebe drugih lijekova koji utječu na renin-angiotenzinski sustav, istodobna upotreba diuretika koji štede kalij, nadomjestaka kalija, nadomjestaka soli koji sadrže kalij ili drugih lijekova koji mogu povećati razine kalija u serumu (npr. heparin) može dovesti do povećanja razina kalija u serumu (vidjeti dio 4.4). Stoga se ne preporučuje takva istodobna upotreba.

Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSPL-i)

NSPL-i (uključujući acetilsalicilatnu kiselinu u dozama > 3 g/dan te također inhibitore COX-2) i antagonisti receptora angiotenzina II mogu djelovati sinergijski smanjenjem glomerularne filtracije. Istodobna upotreba NSPL-a i antagonista receptora angiotenzina II nosi rizik od akutnog zatajenja bubrega. Nužno je preporučiti praćenje funkcije bubrega na početku liječenja, kao i redovitu hidraciju bolesnika.

Osim toga, istodobno liječenje može smanjiti antihipertenzivni učinak antagonista receptora angiotenzina II, što dovodi do djelomičnog gubitka njihove djelotvornosti.

Sekvestrant žučne kiseline kolesevelam

Istodobna primjena sekvestranta žučne kiseline kolesevelam hidroklorida smanjuje sistemsku izloženost i vršnu koncentraciju olmesartana u plazmi te smanjuje t1/2. Primjena olmesartanmedoksomila barem 4 sata prije kolesevelam hidroklorida smanjila je učinak interakcije lijeka. Potrebno je razmotriti primjenu olmesartanmedoksomila barem 4 sata prije doze kolesevelam hidroklorida (vidjeti dio 5.2).

Ostali spojevi

Nakon liječenja antacidom (magnezijevim aluminijevim hidroksidom) zabilježeno je umjereno smanjenje bioraspoloživosti olmesartana. Istodobna primjena varfarina i digoksina nije imala učinak na farmakokinetiku olmesartana.

Učinci olmesartanmedoksomila na druge lijekove

Litij

Zabilježena su reverzibilna povećanja koncentracija litija u serumu te toksičnost tijekom istodobne primjene litija s inhibitorima konvertaze angiotenzina i antagonistima angiotenzina II. Zato se ne preporučuje upotreba olmesartanmedoksomila i litija u kombinaciji (vidjeti dio 4.4). Ako se upotreba kombinacije pokaže nužnom, preporučuje se pozorno praćenje razina litija u serumu.

Ostali spojevi

Spojevi koji su ispitani u određenim kliničkim ispitivanjima na zdravim dobrovoljcima uključuju varfarin, digoksin, antacid (magnezijev aluminijev hidroksid), hidroklorotiazid i pravastatin. Nisu zabilježene klinički važne interakcije, a posebice olmesartanmedoksomil nije imao značajan učinak na farmakokinetiku ni farmakodinamiku varfarina ili na farmakokinetiku digoksina.

Olmesartan nije imao klinički značajne inhibitorne učinke in vitro na ljudske enzime citokroma P450 1A1/2, 2A6, 2C8/9, 2C19, 2D6, 2E1 i 3A4 te nije imao nikakve ili je imao minimalne indukcijske učinke na aktivnosti citokroma P450 u štakora. Zato nisu provedena in vivo ispitivanja interakcija s poznatim inhibitorima i induktorima enzima citokroma P450 te se ne očekuju klinički značajne interakcije između olmesartana i lijekova koji se metaboliziraju putem gore navedenih enzima citokroma P450.

Pedijatrijska populacija

Studije interakcije provedene su samo na odraslima.

Nije poznato jesu li interakcije u djece slične onima u odraslih osoba.

Trudnoća

8244843551Ne preporučuje se upotreba antagonista angiotenzina II tijekom prvog tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.4). Kontraindicirana je upotreba antagonista angiotenzina II tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Epidemiološki dokazi u vezi s rizikom od teratogenosti nakon izloženosti ACE inhibitorima tijekom prvog tromjesečja trudnoće nisu konačni, međutim, ne može se isključiti mali porast rizika. Iako nema kontroliranih epidemioloških podataka o riziku s antagonistima angiotenzina II, mogući su slični rizici za ovu klasu lijekova. Osim ako se nastavak terapije blokatorom receptora angiotenzina smatra izrazito bitnim, bolesnicama koje planiraju trudnoću potrebno je promijeniti terapiju zamjenskim antihipertenzivnim liječenjima koja imaju utvrđen sigurnosni profil za upotrebu tijekom trudnoće. Kad se utvrdi trudnoća, mora se odmah prekinuti liječenje antagonistima angiotenzina II te, ako je prikladno, mora se započeti zamjenska terapija.

Poznato je da izloženost terapiji antagonistima angiotenzina II u drugom i trećem tromjesečju izaziva fetotoksičnost u ljudi (smanjenje funkcije bubrega, oligohidramnij, zaostajanje u osifikaciji lubanje) i neonatalnu toksičnost (zatajenje bubrega, hipotenzija, hiperkalijemija) (vidjeti također dio 5.3 „Neklinički podaci o sigurnosti primjene“).

Ako se izloženost antagonistima angiotenzina II dogodi od drugog tromjesečja trudnoće, preporučuje se ultrazvučni pregled funkcije bubrega i lubanje. Dojenčad čije su majke uzimale antagoniste angiotenzina II potrebno je pozorno nadzirati radi moguće hipotenzije (vidjeti također dijelove 4.3 i 4.4).

Dojenje

Olmesartan se izlučuje u mlijeko ženki štakora u fazi laktacije, ali nije poznato izlučuje li se olmesartan u majčino mlijeko. Budući da nisu dostupne informacije u vezi s upotrebom olmesartanmedoksomila tijekom dojenja, ne preporučuje se primjena olmesartanmedoksomila za vrijeme dojenja te se daje prednost zamjenskim načinima liječenja s bolje utvrđenim sigurnosnim profilima tijekom dojenja, osobito ako se doji novorođenče ili nedonošče.

Olmesartanmedoksomil malo ili umjereno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Povremeno su moguće omaglica ili umor u bolesnika koji uzimaju antihipertenzivnu terapiju, što može smanjiti sposobnost reagiranja.

Saţetak sigurnosnog profila

Najčešće prijavljene nuspojave tijekom liječenja olmesartanmedoksomilom su glavobolja (7,7%), simptomi nalik gripi (4,0%) i omaglica (3,7%).

U placebom kontroliranim ispitivanjima monoterapije jedina nuspojava izazvana lijekom koja je jednoznačno bila vezana za liječenje bila je omaglica (incidencija 2,5% na olmesartanmedoksomilu i 0,9% na placebu).

Incidencija je također bila donekle veća s olmesartanmedoksomilom u usporedbi s placebom za hipertrigliceridemiju (2,0% naspram 1,1%), te za povišenu kreatin fosfokinazu (1,3% naspram 0,7%).

Tablični popis nuspojava

Nuspojave olmesartanmedoksomila iz kliničkih ispitivanja, ispitivanja sigurnosti nakon odobrenja za stavljanje lijeka u promet i spontanih prijava sažete su u donjoj tablici.

Za klasifikaciju učestalosti nuspojava koristi se sljedeća terminologija: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000).

* Nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni su slučajevi autoimunog hepatitisa s latencijom od nekoliko mjeseci do godina, a bili su reverzibilni nakon prestanka primjene olmesartana.

Prijavljeni su pojedinačni slučajevi rabdomiolize koji su vremenski povezani s uzimanjem blokatora receptora angiotenzina II.

Dodatne informacije o posebnim populacijama

Pedijatrijska populacija

Sigurnost olmesartanmedoksomila praćena je u 361 djeteta i adolescenta u dobi od 1 do 17 godina tijekom 2 klinička ispitivanja. Iako su narav i ozbiljnost štetnih događaja slični onima u odraslih osoba, učestalost sljedećih veća je u djece:

- Epistaksa je čest štetni događaj u djece (tj. ≥ 1/100 i < 1/10) koji nije prijavljen u odraslih. - Tijekom 3 tjedna dvostruko slijepog ispitivanja, incidencija omaglice i glavobolje koje su se

javile tijekom liječenja gotovo se udvostručila u djece stare 6 – 17 godina u skupini koja je primala visoku dozu olmesartanmedoksomila.

60492649815830

Opći sigurnosni profil za olmesartanmedoksomil u pedijatrijskih bolesnika ne razlikuje se značajno od sigurnosnog profila u odraslih.

Starije osobe (65 godina i starije)

U starijih osoba učestalost hipotenzije blago se povećava od rijetke do manje česte.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

3647566331184899464495776Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Dostupne su samo ograničene informacije o predoziranju u ljudi. Najvjerojatniji učinak predoziranja je hipotenzija. U slučaju predoziranja bolesnika je potrebno pozorno pratiti, a liječenje treba biti simptomatsko i suportivno.

Nisu dostupne informacije o mogućnosti uklanjanja olmesartana dijalizom.

Farmakoterapijska skupina: antagonisti agiotenzina II, ATK oznaka: C09C A 08.

Mehanizam djelovanja / Farmakodinamički učinci

Olmesartanmedoksomil je potentan, oralno aktivan, selektivan antagonist receptora angiotenzina II (tip AT1). Očekuje se da će blokirati sva djelovanja angiotenzina II koja posreduje receptor AT1, bez obzira na izvor ili put sinteze angiotenzina II. Selektivni antagonizam receptora angiotenzina II (AT1) rezultira porastima razina renina u plazmi te koncentracija angiotenzina I i II, kao i određenim smanjenjem koncentracija aldosterona u plazmi.

Angiotenzin II je primarni vazoaktivni hormon renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava te ima značajnu ulogu u patofiziologiji hipertenzije putem receptora tipa 1 (AT1).

Klinička djelotvornost i sigurnost

Kod hipertenzije olmesartanmedoksomil uzrokuje dugotrajno smanjenje arterijskog krvnog tlaka koje je ovisno o dozi. Nema dokaza hipotenzije nakon prve doze, tahifilaksije tijekom dugotrajnog liječenja ili povratne hipertenzije nakon ukidanja terapije.

Doziranje olmesartanmedoksomila jednom dnevno pruža učinkovito i neometano smanjenje krvnog tlaka tijekom intervala doziranja od 24 sata. Doziranje jednom dnevno dovelo je do sličnih smanjenja krvnog tlaka kao i doziranje dvaput dnevno u istoj ukupnoj dnevnoj dozi.

Kod kontinuiranog se liječenja maksimalna smanjenja krvnog tlaka postižu do 8 tjedana nakon početka terapije iako se bitan udio učinka sniženja krvnog tlaka vidi već nakon 2 tjedna liječenja. Kad se upotrebljava zajedno s hidroklorotiazidom, smanjenje krvnog tlaka je aditivno, a istodobna

primjena dobro se podnosi.

Učinak olmesartana na mortalitet i morbiditet još uvijek nije poznat.

10

Ispitivanje Randomised Olmesartan and Diabetes Microalbuminuria Prevention (ROADMAP) na 4447 bolesnika s dijabetesom tipa 2, normoalbuminurijom i barem jednim dodatnim kardiovaskularnim faktorom rizika, ispitivalo je može li liječenje olmesartanom odgoditi početak mikroalbuminurije. Tijekom praćenja s medijanom trajanja od 3,2 godine bolesnici su primali ili olmesartan ili placebo uz ostale antihipertenzive, izuzev ACE inhibitora ili ARB-a.

Za primarnu mjeru ishoda, ispitivanje je pokazalo značajno smanjenje rizika tijekom vremena do početka mikroalbuminurije, i to u korist olmesartana. Nakon korekcije za razlike u krvnom tlaku ovo smanjenje rizika više nije bilo statistički značajno. 8,2% (178 od 2160) bolesnika u skupini koja je primala olmesartan i 9,8% (210 od 2139) u skupini koja je primala placebo razvili su mikroalbuminuriju.

Za sekundarne mjere ishoda, kardiovaskularni događaji javili su se u 96 bolesnika (4,3%) na olmesartanu i 94 bolesnika (4,2%) na placebu. Incidencija kardiovaskularnog mortaliteta bila je viša kod liječenja olmesartanom u odnosu na placebo (15 bolesnika (0,7%) naspram 3 bolesnika (0,1%)) unatoč sličnim stopama za nefatalni moždani udar (14 bolesnika (0,6%) naspram 8 bolesnika (0,4%)), nefatalni infarkt miokarda (17 bolesnika (0,8%) naspram 26 bolesnika (1,2%)) i nekardiovaskularni mortalitet (11 bolesnika (0,5%) naspram 12 bolesnika (0,5%)). Sveukupni mortalitet bolesnika na olmesartanu brojčano je porastao (26 bolesnika (1,2%) naspram 15 bolesnika (0,7%)), za što je pretežno bio zaslužan viši broj smrtonosnih kardiovaskularnih događaja.

Ispitivanje Olmesartan Reducing Incidence of End-stage Renal Disease in Diabetic Nephropathy Trial (ORIENT) ispitivalo je učinke olmesartana na bubrežne i kardiovaskularne ishode u 577 randomiziranih japanskih i kineskih bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2 i s prisutnom nefropatijom. Tijekom medijana praćenja od 3,1 godine bolesnici su primali ili olmesartan ili placebo kao dodatak drugim antihipertenzivnim lijekovima, uključujući ACE inhibitore.

Primarna kompozitna mjera ishoda (vrijeme do prvog događaja udvostručenja kreatinina u serumu, završnog stadija bubrežne bolesti, smrti od bilo kojeg uzroka) javila se u 116 bolesnika u skupini koja je dobivala olmesartan (41,1%) i 129 bolesnika u skupini na placebu (45,4%) (HR 0,97 (95% CI 0,75 do 1,24), p = 0,791). Kompozitna sekundarna kardiovaskularna mjera ishoda javila se u 40 bolesnika liječenih olmesartanom (14,2%) i 53 bolesnika liječenih placebom (18,7%). Ova kompozitna kardiovaskularna mjera ishoda uključivala je smrt od kardiovaskularnih uzroka kod 10 (3,5%) bolesnika koji su primali olmesartan naspram 3 (1,1%) koji su primali placebo, ukupni mortalitet kod 19 (6,7%) naspram 20 (7,0%), nefatalni moždani udar kod 8 (2,8%) naspram 11 (3,9%) i nefatalni infarkt miokarda kod 3 (1,1%) naspram 7 (2,5 %) bolesnika.

Pedijatrijska populacija

Antihipertenzivni učinci olmesartanmedoksomila u pedijatrijskoj populaciji procijenjeni su u randomiziranom, dvostruko slijepom i placebom kontroliranom ispitivanju na 302 hipertenzivna bolesnika u dobi od 6 do 17 godina. Ispitivana populacija sastojala se od kohorte u kojoj je svih 112 bolesnika bilo crne rase i kohorte od 190 bolesnika miješanih rasa, uključujući 38 osoba crne rase. Etiologija hipertenzije bila je pretežno esencijalna hipertenzija (87% kohorte s crnom rasom i 67% kohorte s miješanim rasama). Bolesnici s težinom od 20 do < 35 kg randomizirani su na 2,5 mg (nisku dozu) ili 20 mg (visoku dozu) olmesartanmedoksomila jednom dnevno, a bolesnici s težinom ≥ 35 kg randomizirani su na 5 mg (nisku dozu) ili 40 mg (visoku dozu) olmesartanmedoksomila jednom dnevno. Olmesartanmedoksomil je značajno smanjio i sistolički i dijastolički krvni tlak na način prilagođen prema težini i ovisan o dozi. Olmesartanmedoksomil u niskim dozama značajno je smanjio sistolički krvni tak za 6,6, a u visokim dozama za 11,9 mmHg u odnosu na početnu vrijednost. Ovaj učinak također je zabilježen tijekom 2 tjedna randomizirane faze ustezanja lijeka, pri čemu su i srednja vrijednost sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka pokazale statistički značajan povratni učinak u skupini na placebu u usporedbi sa skupinom na olmesartanu. Liječenje je bilo učinkovito i u

60492649815830

pedijatrijskih bolesnika s primarnom i onih sa sekundarnom hipertenzijom. Kao što je zabilježeno u odraslim populacijama, smanjenja krvnog tlaka bila su manja u bolesnika crne rase.

U tom istom ispitivanju 59 bolesnika u dobi od 1 do 5 godina s težinom ≥ 5 kg primali su 0,3 mg/kg olmesartanmedoksomila jednom dnevno tijekom tri tjedna u otvorenoj fazi, a zatim su randomizirani na primanje olmesartanmedoksomila ili placeba u dvostruko slijepoj fazi. Na kraju drugog tjedna ustezanja lijeka, srednja vrijednost sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka u najnižoj točki bila je za 3/3 mmHg niža u skupini randomiziranoj na primanje olmesartanmedoksomila, a ta razlika u krvnom tlaku nije bila statistički značajna (95% CI -2 do 7/-1 do 7).

Ostale informacije

Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja (ONTARGET (ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora s blokatorom receptora angiotenzina II.

ONTARGET je bilo ispitivanje koje je provedeno na bolesnicima s anamnezom kardiovaskularne ili cerebrovaskularne bolesti ili dijabetesom melitusom tipa 2 s dokazima oštećenja ciljnih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje na bolesnicima s dijabetesom tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom.

Ova ispitivanja nisu pokazala značajan korisni učinak na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i mortalitet, ali zabilježen je povećan rizik od hiperkalijemije, akutnog oštećenja bubrega i/ili hipotenzije u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ovi su rezultati također važni za druge ACE inhibitore i blokatore receptora angiotenzina II.

Stoga se ACE inhibitori i blokatori receptora angiotenzina II ne smiju upotrebljavati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Ispitivanje ALTITUDE (Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) bilo je dizajnirano kako bi ispitalo korist od dodavanja aliskirena standardnoj terapiji ACE inhibitorom ili blokatorom receptora angiotenzina II u bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2 i kroničnom bubrežnom bolešću, kardiovaskularnom bolešću ili objema. Ispitivanje je prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. I smrt od kardiovaskularnih uzroka i moždani udar bili su brojčano češći u skupini koja je dobivala aliskiren nego u skupini koja je dobivala placebo, a štetni događaji i ozbiljni štetni događaji od značaja (hiperkalijemija, hipotenzija i disfunkcija bubrega) češće su zabilježeni u skupini koja je dobivala aliskiren nego u skupini na placebu.

Apsorpcija i distribucija

Olmesartanmedoksomil je prolijek. Brzo se konvertira u farmakološki aktivan metabolit, olmesartan, putem esteraza u sluznici probavnog trakta i portalnoj krvi tijekom apsorpcije iz gastrointestinalnog trakta.

U plazmi i ekskretima nisu uočeni nepromijenjeni olmesartanmedoksomil ili nepromijenjeni postranični lanac medoksomilovog dijela. Srednja vrijednost apsolutne bioraspoloživosti olmesartana iz formulacije u tableti bila je 25,6%.

Srednja vršna koncentracija olmesartana u plazmi (Cmax) postiže se u roku od 2 sata nakon uzimanja oralne doze olmesartanmedoksomila, a koncentracije olmesartana u plazmi povećavaju se otprilike linearno s rastućim jednokratnim oralnim dozama do oko 80 mg.

Hrana je imala minimalan učinak na bioraspoloživost olmesartana i stoga se olmesartanmedoksomil

može primjenjivati s ili bez hrane.

12

U farmakokinetici olmesartana nisu zabilježene klinički važne razlike povezane sa spolom.

Olmesartan se u visokoj mjeri veže na proteine u plazmi (99,7%), ali potencijal klinički značajnih interakcija istiskivanja u vezanju na proteine između olmesartana i drugih istodobno primijenjenih lijekova s visokim stupnjem vezanja je nizak (kao što potvrđuje manjak klinički značajnih interakcija između olmesartanmedoksomila i varfarina). Vezanje olmesartana za krvne stanice je zanemarivo. Srednja vrijednost volumena distribucije nakon intravenskog doziranja je niska (16 – 29 l).

Biotransformacija i eliminacija

Ukupni klirens u plazmi obično je bio 1,3 l/h (CV, 19%), a bio je relativno spor u usporedbi s jetrenim krvotokom (oko 90 l/h). Nakon jednokratne oralne doze 14C-označenog olmesartanmedoksomila 10 – 16% primijenjenog radioaktivnog sredstva izlučeno je u urin (velika većina u roku od 24 sata od primjene doze), a ostatak prikupljenog radioaktivnog sredstva izlučen je u feces. Na temelju sistemske raspoloživosti od 25,6% može se izračunati da se apsorbirani olmesartan uklanja i izlučivanjem putem bubrega (oko 40%) i hepatobilijarnim izlučivanjem (oko 60%). Cjelokupno prikupljeno radioaktivno sredstvo identificirano je kao olmesartan. Nije uočen nijedan drugi značajan metabolit. Enterohepatičko kruženje olmesartana je minimalno. Budući da se velik udio olmesartana izlučuje bilijarnim putem, kontraindicirana je upotreba u bolesnika s bilijarnom opstrukcijom (vidjeti dio 4.3).

Terminalni eliminacijski poluvijek olmesartana kretao se od 10 do 15 sati nakon višestrukih oralnih doza. Stanje dinamičke ravnoteže postignuto je nakon prvih nekoliko doza, a nikakvo daljnje nakupljanje nije bilo vidljivo nakon 14 dana ponovljenog doziranja. Bubrežni klirens bio je približno 0,5 – 0,7 l/h i nije bio ovisan o dozi.

Farmakokinetika u posebnim populacijama

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetika olmesartana ispitivana je u pedijatrijskih bolesnika s hipertenzijom u dobi od 1 do 16 godina. Klirens olmesartana u pedijatrijskih bolesnika bio je sličan onome u odraslih bolesnika nakon korekcije prema tjelesnoj težini.

Nisu dostupne farmakokinetičke informacije za pedijatrijske ispitanike s oštećenjem bubrega.

Starije osobe (65 godina i starije)

U bolesnika s hipertenzijom površina ispod krivulje (AUC, engl. Area Under the Curve) u stanju dinamičke ravnoteže povećala se za približno 35% u starijih osoba (65 – 75 godina starosti) te za otprilike 44% u vrlo starih bolesnika (≥ 75 godina starosti) u usporedbi s mlađom dobnom skupinom. Ovo bi moglo biti barem djelomice povezano sa srednjom vrijednošću smanjenja funkcije bubrega u ovoj skupini bolesnika.

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega AUC u stanju dinamičke ravnoteže povećao se za 62%, 82% i 179% u skupinama bolesnika s blagim, umjerenim i teškim oštećenjem funkcije bubrega u usporedbi sa zdravim kontrolama (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).

Oštećenje funkcije jetre

Nakon jednokratne oralne primjene olmesartanove vrijednosti AUC-a bile su za 6%, odnosno 65% više u bolesnika s blagim, odnosno umjerenim oštećenjem funkcije jetre u odnosu na njihove pridružene odgovarajuće zdrave kontrole. Nevezana frakcija olmesartana 2 sata nakon doze u zdravih ispitanika, u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije jetre i u bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre bila je 0,26%, 0,34% odnosno 0,41%. Nakon ponovljenih doziranja u bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre olmesartanova srednja vrijednost AUC-a opet je bila oko 65%

60492649815830

viša nego u odgovarajućih zdravih kontrola. Olmesartanove srednje vrijednosti Cmax bile su slične u ispitanika s oštećenjem funkcije jetre i zdravih ispitanika. Olmesartanmedoksomil nije ispitan u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).

Interakcije izmeĎu lijekova

Sekvestrant žučne kiseline kolesevelam

Istodobna primjena 40 mg olmesartanmedoksomila i 3750 mg kolesevelam hidroklorida u zdravih ispitanika rezultirala je smanjenjem vrijednosti Cmax za 28% i smanjenjem vrijednosti AUC-a olmesartana za 39%. Manji učinci, tj. smanjenja vrijednosti Cmax za 4% i vrijednosti AUC-a za 15%, zabilježena su kada je olmesartanmedoksomil primijenjen 4 sata prije kolesevelam hidroklorida. Poluvijek eliminacije olmesartana smanjio se za 50 – 52%, neovisno o tome je li primijenjen istodobno ili 4 sata prije kolesevelam hidroklorida (vidjeti dio 4.5).

U ispitivanjima kronične toksičnosti na štakorima i psima olmesartanmedoksomil pokazao je slične učinke kao i drugi antagonisti receptora AT1 i ACE inhibitori: povišena ureja u krvi (BUN) i kreatinin (putem funkcionalnih promjena u bubrezima koje uzrokuje blokada receptora AT1), smanjenje težine srca, smanjenje eritrocitnih parametara (eritrociti, hemoglobin, hematokrit), histološki pokazatelji oštećenja bubrega (regenerativne lezije bubrežnog epitela, zadebljanje bazalne membrane, dilatacija tubula). Ove nuspojave uzrokovane farmakološkim djelovanjem olmesartanmedoksomila također su se pojavile i u pretkliničkim ispitivanjima s drugim antagonistima receptora AT1 i ACE inhibitorima te se mogu smanjiti simultanom oralnom primjenom natrijeva klorida.

Kod obje vrste životinja zabilježene su povećana aktivnost renina u plazmi i hipertrofija/hiperplazija jukstaglomerularnih stanica bubrega. Ove promjene, koje su tipičan učinak klase ACE inhibitora i drugih antagonista receptora AT1, nemaju vidljivu kliničku važnost.

Kao i drugi antagonisti receptora AT1, utvrđeno je da olmesartanmedoksomil povećava incidenciju kromosomskih lomova u staničnim kulturama in vitro. Nisu zabilježeni važni učinci u nekoliko in vivo ispitivanja s olmesartanmedoksomilom u vrlo visokim oralnim dozama do najviše 2000 mg/kg. Opći podaci iz opsežnog ispitivanja genotoksičnosti upućuju na to da postoji vrlo mala vjerojatnost genotoksičnih učinaka olmesartana u uvjetima kliničke upotrebe.

Olmesartanmedoksomil nije bio karcinogen ni za štakore u dvogodišnjem ispitivanju ni za miševe koji su testirani u dva ispitivanja karcinogenosti duga 6 mjeseci koja su koristila transgenske modele.

U ispitivanjima reprodukcije na štakorima olmesartanmedoksomil nije utjecao na plodnost te nije bilo dokaza teratogenog učinka. Kao i kod drugih antagonista angiotenzina II, preživljenje mladunčadi bilo je manje nakon izloženosti olmesartanmedoksomilu, a zabilježena je pelvična dilatacija bubrega nakon izloženosti ženki u kasnoj fazi gravidnosti i fazi laktacije. Kao i kod drugih antihipertenziva, olmesartanmedoksomil pokazao je veću toksičnost za gravidne kuniće nego gravidne ženke štakora, međutim, nije bilo znakova fetotoksičnog učinka.

Jezgra tablete laktoza hidrat

celuloza, mikrokristalična

nisko supstituirana hidroksipropilceluloza hidroksipropilceluloza

14

60492649815830

magnezijev stearat

Ovojnica tablete hipromeloza 2910 (E464) titanijev dioksid (E171) talk (E553b)

Nije primjenjivo.

2 godine.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

OPA/Alu/PVC-Alu blister pakiranje.

Pakiranja od 14, 28, 30, 56, 84, 90, 98 i 10 x 28 filmom obloženih tableta.

Pakiranja s blisterima s jediničnom dozom od 10, 50 i 500 filmom obloženih tableta.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nema posebnih zahtjeva.

Olpresan pripada skupini lijekova koji se zovu antagonisti receptora angiotenzina II. Ti lijekovi snižavaju krvni tlak tako što opuštaju krvne žile.

Olpresan se koristi za liječenje visokog krvnog tlaka (poznato i kao „hipertenzija“) u odraslih osoba i djece i adolescenata u dobi od 6 do 18 godina. Visoki krvni tlak može oštetiti krvne žile u organima poput srca, bubrega, mozga i očiju. U nekim slučajevima to može dovesti do srčanog udara, zatajenja srca ili bubrega, moždanog udara ili sljepoće. Visoki krvni tlak obično nema simptoma. Važno je provjeravati krvni tlak kako bi se spriječila pojava oštećenja.

Visoki krvni tlak može se kontrolirati lijekovima kao što su tablete Olpresan. Vaš liječnik vjerojatno Vam je preporučio da napravite i promjene u životnom stilu koje će pomoći sniziti Vaš krvni tlak (na primjer: mršavljenje, prestanak pušenja, smanjenje količine alkohola koju konzumirate i smanjenje količine soli u vašoj prehrani). Vaš liječnik možda Vam je također preporučio redovitu tjelovježbu, poput hodanja ili plivanja. Važno je slijediti ovaj savjet Vašeg liječnika.

Nemojte uzimati Olpresan

 ako ste alergični na olmesartanmedoksomil ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)

 ako ste trudni više od 3 mjeseca (također je bolje izbjegavati Olpresan u ranoj trudnoći – vidjeti dio o trudnoći)

 ako imate žutilo kože i očiju (žuticu) ili probleme s istjecanjem žuči iz žučnog mjehura (bilijarna opstrukcija, npr. žučni kamenci)

 ako imate dijabetes ili oštećenje funkcije bubrega i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji sadrži aliskiren.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku prije nego uzmete Olpresan.

Obavijestite svog liječnika ako uzimate neki od sljedećih lijekova za liječenje visokog krvnog tlaka:  ACE inhibitor (primjerice, enalapril, lizinopril, ramipril), osobito ako imate probleme s

bubrezima povezane sa šećernom bolesti  aliskiren.

Vaš će liječnik možda provjeravati Vašu funkciju bubrega, krvni tlak i razinu elektrolita (npr. kalija) u Vašoj krvi u redovitim intervalima.

Također pogledajte informacije pod naslovom „Nemojte uzimati Olpresan“.

Obavijestite svog liječnika ako imate neki od sljedećih zdravstvenih problema:  problemi s bubrezima

 bolest jetre

 zatajenje srca ili problemi sa srčanim zaliscima ili srčanim mišićem

 jako povraćanje, proljev, liječenje visokim dozama tableta za izmokravanje (diureticima) ili ako ste na prehrani s niskim unosom soli

 povišene razine kalija u krvi

 problemi s nadbubrežnim žlijezdama.

Obratite se svom liječniku ako dobijete proljev koji je težak, dugotrajan i uzrokuje značajan gubitak težine. Vaš liječnik može procijeniti Vaše simptome i odlučiti kako nastaviti primjenu lijekova za krvni tlak.

Kao i kod svakog lijeka koji snižava krvni tlak, prekomjeran pad krvnog tlaka kod bolesnika s poremećajima krvotoka u srcu ili mozgu može dovesti do srčanog udara ili moždanog udara. Stoga će Vaš liječnik pozorno provjeravati Vaš krvni tlak.

Morate reći svom liječniku ako mislite da ste trudni ili biste mogli biti trudni. Olpresan se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni dulje od 3 mjeseca jer može uzrokovati ozbiljnu štetu Vašem djetetu ako se koristi u toj fazi (pogledajte dio o trudnoći).

Ako imate bol u trbuhu, mučninu, povraćanje ili proljev nakon uzimanja lijeka Olpresan, obratite se svojem liječniku. Vaš će liječnik odlučiti o daljnjem liječenju. Nemojte prestati uzimati Olpresan bez savjetovanja s liječnikom.

Bolesnici crne rase

Kao i s drugim sličnim lijekovima, učinak snižavanja krvnog tlaka lijeka Olpresan nešto je manji u bolesnika crne rase.

Starije osobe

Ako imate 65 godina ili više i Vaš liječnik odluči povećati dozu olmesartanmedoksomila na 40 mg dnevno, tada liječnik mora redovito provjeravati Vaš krvni tlak kako krvni tlak ne bi postao prenizak.

Djeca i adolescenti

Olpresan je ispitivan u djece i adolescenata. Za dodatne informacije obratite se svom liječniku. Olpresan se ne preporučuje djeci od 1 do 6 godina i ne smije se koristiti u djece mlađe od godine dana jer nema dostupnih podataka.

Drugi lijekovi i Olpresan

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Obavezno obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate neki od sljedećih lijekova:

 Drugi lijekovi koji snižavaju krvni tlak zato što se učinak lijeka Olpresan može povećati. Vaš liječnik možda će morati promijeniti Vašu dozu i/ili poduzeti druge mjere opreza: ako uzimate ACE inhibitor ili aliskiren (također pogledajte informacije pod naslovom „Nemojte uzimati Olpresan“ te „Upozorenja i mjere opreza“).

 Nadomjesci kalija, nadomjesci soli koji sadrže kalij, tablete za izmokravanje (diuretici) ili heparin (za razrjeđivanje krvi). Korištenje ovih lijekova istodobno s lijekom Olpresan može povisiti razine kalija u krvi.

 Uzimanje litija (lijeka koji se koristi za liječenje promjena u raspoloženju i nekih vrsta depresije) istodobno s lijekom Olpresan može povećati toksičnost litija. Ako morate uzimati litij, Vaš će liječnik mjeriti razine litija u Vašoj krvi.

 Uzimanje nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSPL-a) (lijekovi koji se koriste za ublažavanje boli, oticanja i drugih simptoma upale, uključujući artritis) istodobno s lijekom Olpresan može povećati rizik od zatajenja bubrega, a NSPL-i mogu smanjiti učinak lijeka Olpresan.

 Kolesevelam hidroklorid, lijek koji snižava razinu kolesterola u krvi, zato što može smanjiti učinak lijeka Olpresan. Vaš liječnik možda će Vam savjetovati da uzimate Olpresan barem 4 sata prije kolesevelam hidroklorida.

 Određeni antacidi (lijekovi za liječenje probavnih tegoba) jer učinak lijeka Olpresan može biti neznatno smanjen.

Olpresan s hranom i pićem

Olpresan se može uzimati s ili bez hrane.

Trudnoća i dojenje

Trudnoća

Morate reći svom liječniku ako mislite da ste trudni ili biste mogli biti trudni. Vaš liječnik obično će Vam savjetovati da prestanete uzimati Olpresan prije nego što ostanete trudni ili čim saznate da ste trudni te će Vam savjetovati da uzimate neki drugi lijek umjesto lijeka Olpresan. Olpresan se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni dulje od 3 mjeseca jer može uzrokovati ozbiljnu štetu Vašem djetetu ako se koristi nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Obavijestite svog liječnika ako dojite ili ćete uskoro početi dojiti. Olpresan se ne preporučuje majkama koje doje te Vaš liječnik može za Vas odabrati drugi lijek ako želite dojiti, osobito ako je Vaša beba novorođenče ili nedonošče.

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Upravljanje vozilima i strojevima

Tijekom uzimanja lijeka za povišeni krvni tlak možda ćete osjećati pospanost ili omaglicu. Ako se to dogodi, nemojte upravljati vozilima ili strojevima dok se simptomi ne povuku. Obratite se svom liječniku za savjet.

Olpresan sadrži laktozu.

Ovaj lijek sadrži laktozu (vrstu šećera). Ako Vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere,

obratite se liječniku prije uzimanja ovog lijeka.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Preporučena početna doza je jedna tableta od 10 mg jednom na dan. Međutim, ako Vaš krvni tlak nije pod kontrolom, Vaš liječnik može odlučiti promijeniti Vašu dozu na 20 ili 40 mg jednom na dan ili propisati dodatne lijekove.

U bolesnika s blagom do umjerenom bolešću bubrega doza će iznositi najviše 20 mg jednom na dan.

Tablete se mogu uzimati s ili bez hrane. Progutajte tablete s dovoljno vode (npr. jedna čaša). Ako je moguće, uzimajte svoju dnevnu dozu u isto vrijeme svakog dana, primjerice u vrijeme doručka.

Djeca i adolescenti u dobi od 6 do 18 godina:

Preporučena početna doza je 10 mg jednom na dan. Ako krvni tlak bolesnika nije pod odgovarajućom kontrolom, liječnik može odlučiti povećati dozu na 20 ili 40 mg jednom na dan. U djece koja imaju tjelesnu težinu manju od 35 kg, doza ne smije biti veća od 20 mg jednom na dan.

Ako uzmete više lijeka Olpresan nego što ste trebali

Ako uzmete više tableta nego što ste trebali ili ako dijete slučajno proguta tablete, odmah otiđite liječniku ili u najbližu hitnu pomoć i ponesite sa sobom pakiranje lijeka.

Ako ste zaboravili uzeti Olpresan

Ako ste zaboravili dozu, uzmite svoju uobičajenu dozu sljedećeg dana kao i obično. Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu tabletu.

Ako prestanete uzimati Olpresan

Važno je da nastavite uzimati Olpresan, osim ako Vam liječnik ne kaže da prestanete.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga. Ako se jave, često su blage i ne zahtijevaju prestanak liječenja.

Iako se ne pojavljuju kod velikog broja ljudi, sljedeće nuspojave mogu biti ozbiljne:

U rijetkim slučajevima (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba) prijavljene su sljedeće alergijske reakcije koje mogu utjecati na cijelo tijelo:

Oticanje lica, usta i/ili grkljana (larinksa) zajedno sa svrbežom i osipom mogu se javiti tijekom liječenja lijekom Olpresan. Ako se to dogodi, prestanite uzimati Olpresan i odmah se obratite svom liječniku.

Olpresan rijetko (ali neznatno češće u starijih osoba) može uzrokovati pad krvnog tlaka na preniske vrijednosti u podložnih osoba ili kao posljedica alergijske reakcije. To može uzrokovati tešku ošamućenost ili nesvjesticu. Ako se to dogodi, prestanite uzimati Olpresan, odmah se obratite svom liječniku i lezite u horizontalni položaj.

Učestalost nepoznata: ako primijetite žutilo bjeloočnica, tamni urin, svrbež kože, čak i ako ste započeli terapiju lijekom Olpresan prije duljeg vremena, odmah se obratite svom liječniku, koji će procijeniti Vaše simptome i odlučiti o nastavku Vaše terapije za kontrolu krvnog tlaka.

Ostale trenutno poznate nuspojave lijeka Olpresan uključuju:

Česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba)

Omaglica, glavobolja, mučnina, probavne tegobe, proljev, bol u želucu, upala želuca i crijeva, umor, grlobolja, curenje ili začepljenost nosa, upala bronha, simptomi nalik gripi, kašalj, bol, bol u prsima, leđima, kostima ili zglobovima, infekcija mokraćnih puteva, oticanje gležnjeva, stopala, nogu, šaka ili ruku, krv u mokraći.

Zabilježene su i neke promjene u rezultatima krvnih pretraga, a uključuju sljedeće:

Povišene razine masnoća (hipertrigliceridemija), povišene razine mokraćne kiseline (hiperuricemija), povišena ureja u krvi, povišeni rezultati testova jetrene i mišićne funkcije.

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba)

Nagle alergijske reakcije koje mogu utjecati na cijelo tijelo i mogu uzrokovati probleme s disanjem, kao i nagli pad krvnog tlaka koji može dovesti čak i do nesvjestice (anafilaktičke reakcije), oticanje lica, vrtoglavica, povraćanje, slabost, loše osjećanje, bol u mišićima, kožni osip, alergijski kožni osip, svrbež, egzantem (izbijanje kožnih promjena), izbočine na koži (koprivnjača), angina (bol ili neugodan osjećaj u prsima).

Na krvnim pretragama zabilježeno je smanjenje broja jedne vrste krvnih stanica, poznatih kao krvne pločice (trombocitopenija).

Rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba)

Manjak energije, grčevi u mišićima, oštećenje funkcije bubrega, zatajenje bubrega.

Također su zabilježene i neke promjene u rezultatima krvnih pretraga. One uključuju povišene razine kalija (hiperkalijemija) i povišene razine spojeva povezanih s funkcijom bubrega.

Intestinalni angioedem: oticanje u crijevima praćeno simptomima kao što su bol u trbuhu, mučnina, povraćanje i proljev

Dodatne nuspojave u djece i adolescenata

Nuspojave u djece slične su nuspojavama prijavljenima u odraslih. Međutim, omaglica i glavobolja češće su u djece, a krvarenje iz nosa česta je nuspojava zabilježena samo u djece.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: . Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji i blisteru iza oznake „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Olpresan sadrži

Djelatna tvar je olmesartanmedoksomil.

Jedna filmom obložena tableta sadrži 10 mg, 20 mg ili 40 mg olmesartanmedoksomila.

Drugi sastojci su laktoza hidrat, mikrokristalična celuloza, nisko supstituirana hidroksipropilceluloza, hidroksipropilceluloza, magnezijev stearat, hipromeloza 2910 (E464), titanijev dioksid (E171) i talk (E553b). (Pogledajte dio 2. „Olpresan sadrži laktozu“)

Kako Olpresan izgleda i sadržaj pakiranja

[10 mg]: bijele, okrugle, bikonveksne filmom obložene tablete, promjera od 7 mm (približno), s utisnutim oznakama „MO“ s jedne strane i „11“ s druge strane.

[20 mg]: bijele, okrugle, bikonveksne filmom obložene tablete, promjera od 9 mm (približno), s utisnutim oznakama „MO“ s jedne strane i „6“ s druge strane.

[40 mg]: bijele, ovalne, bikonveksne filmom obložene tablete, dužine od 15 mm i širine od 7 mm (približno), s utisnutim oznakama „MO“ s jedne strane i „7“ s druge strane.

Olpresan filmom obložene tablete dostupne su u:

Pakiranja od 14, 28, 30, 56, 84, 90, 98 i 10 x 28 filmom obloženih tableta.

Pakiranja s blisterima s jediničnom dozom od 10, 50 i 500 filmom obloženih tableta.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet

MSN Labs Europe Limited KW20A Corradino Park Paola PLA 3000

Malta

ProizvoĎač

MSN Labs Europe Limited KW20A Corradino Park Paola PLA 3000

Malta

Pharmadox Healthcare Limited KW20a Kordin Industrial Estate Paola, PLA 3000

Malta

Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku Novatin d.o.o.

Ivana Šibla 9 10 000 Zagreb

Tel: + 385 1 2339 450

Ovaj lijek odobren je u državama članicama Europskog gospodarskog prostora pod sljedećima nazivima:

Hrvatska: Olpresan 10/20/40 mg filmom obložene tablete Njemačka: Olmesartan Vivanta 10/20/40 mg Filmtabletten Malta: Olmesartan MSN 10/20/40 mg film-coated tablets

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u siječnju 2025.