Miron 500 mg/500 mg prašak za otopinu za infuziju

Miron je indiciran za liječenje sljedećih infekcija u odraslih te djece u dobi od jedne godine i starije (vidjeti dijelove 4.4 i 5.1):

• komplicirane intraabdominalne infekcije

• teška pneumonija koja uključuje bolničku pneumoniju i pneumoniju uzrokovanu umjetnom ventilacijom pluća

• intrapartalne i postpartalne infekcije

• komplicirane infekcije mokraćnog sustava

• komplicirane infekcije kože i mekih tkiva

Miron se može koristiti u liječenju bolesnika s neutropenijom i vrućicom za koju se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom.

Liječenje bolesnika s bakterijemijom koja je povezana s bilo kojom od navedenih infekcija, ili se sumnja da je povezana s bilo kojom od gore navedenih infekcija.

Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnoj primjeni antibakterijskih lijekova.

Doziranje

Preporučena doza lijeka Miron se odnosi na količinu imipenema/cilastatina koju treba primijeniti.

Dnevnu dozu lijeka Miron potrebno je odrediti prema vrsti infekcije te primijeniti u jednako podijeljenim dozama na temelju stupnja osjetljivosti patogena te funkciji bubrega bolesnika (takoĎer

vidjeti dijelove 4.4 i 5.1).

Odrasli i adolescenti

Za bolesnike s normalnom funkcijom bubrega (klirens kreatinina ≥ 90 ml/min), preporučeni režimi primjene doza su:

- 500 mg/500 mg svakih 6 sati ILI

- 1000 mg/1000 mg svakih 8 sati ILI svakih 6 sati

Kod infekcija za koje se sumnja ili je dokazano da su uzrokovane manje osjetljivim sojevima bakterija (kao što je Pseudomonas aeruginosa), kao i kod jako teških infekcija (npr. u bolesnika s neutropenijom i vrućicom) preporučuje se liječenje dozom od 1000 mg/1000 mg svakih 6 sati.

Smanjenje doze je potrebno kada je klirens kreatinina < 90 ml/min (vidjeti Tablicu 1).

Maksimalna ukupna dnevna doza ne smije biti veća od 4000 mg/4000 mg dnevno.

O štećenje funkcije bubrega

Da bi se odredila smanjena doza za odrasle osobe s oštećenom funkcijom bubrega:

1. Odabrati ukupnu dnevnu dozu (tj. 2000/2000, 3000/3000 ili 4000/4000 mg) koja je uobičajeno primjenjiva u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega.

2. Na osnovu vrijednosti klirensa kreatinina za pojedinog bolesnika odabrati odgovarajući režim smanjenja doze iz Tablice 1. Za odreĎivanje dužine trajanja infuzije vidjeti „Način primjene“.

Tablica 1

Bolesnici s klirensom kreatinina <15 ml/min

Ovi bolesnici ne smiju primiti imipenem/cilastatin, osim ako se u njih ne napravi hemodijaliza unutar 48 sati nakon uzimanja lijeka.

Bolesnici na hemodijalizi

Za liječenje bolesnika s klirensom kreatinina <15 ml/min, a koji su na dijalizi, treba koristiti preporuke za doziranje za bolesnike s klirensom kreatinina od 15 do 29 ml/min (vidjeti Tablicu 1).

I imipenem i cilastatin se uklanjaju iz cirkulacije tijekom hemodijalize. Bolesnik mora primiti imipenem/cilastatin nakon hemodijalize, a zatim u intervalima od 12 sati od kraja te hemodijalize. Bolesnike koji su na dijalizi, a posebno one koji u anamnezi imaju neku bolest središnjeg živčanog sustava (CNS), potrebno je pažljivo nadzirati; za bolesnike koji su na hemodijalizi, primjena kombinacije imipenema/cilastatina se preporučuje samo kada korist liječenja nadilazi potencijalni rizik za pojavu epileptičkog napadaja (vidjeti dio 4.4).

Trenutno nema raspoloživih podataka na temelju kojih bi se primjena imipenema/cilastatina preporučila za bolesnike na peritonealnoj dijalizi.

O štećenje funkcije jetre

Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre (vidjeti dio 5.2).

Starija populacija

Nije potrebna prilagodba doze u starijih bolesnika s normalnom funkcijom bubrega (vidjeti dio 5.2).

P edijatrijska populacija ≥1 godina starosti

U pedijatrijskih bolesnika u dobi ≥ 1 godina starosti, preporučena doza je 15/15 ili 25/25 mg/kg svakih 6 sati.

Kod infekcija za koje se sumnja ili je potvrĎeno da su uzrokovane manje osjetljivim sojevima bakterija (kao što je Pseudomonas aeruginosa), kao i kod jako teških infekcija (npr. u bolesnika s neutropenijom i vrućicom) preporučuje se liječenje dozom od 25/25 mg/kg svakih 6 sati.

Pedijatrijska populacija <1 godine starosti

Dostupni klinički podaci nisu dovoljni za preporuku o doziranju u djece mlaĎe od 1 godine.

Pedijatrijska populacija s oštećenjem funkcije bubrega

Dostupni klinički podaci nisu dovoljni za preporuku o doziranju za pedijatrijske bolesnike s oštećenjem funkcije bubrega (serumski kreatinin > 2 mg/dl). Vidjeti dio 4.4.

N ačin primjene

Prije primjene, lijek Miron treba rekonstituirati i dodatno razrijediti (vidjeti dijelove 6.2, 6.3 i 6.6). Svaku dozu od ≤500 mg/500 mg potrebno je primijeniti intravenskom infuzijom u trajanju od 20 do 30 minuta. Svaku dozu >500 mg/500 mg potrebno je primijeniti infuzijom u trajanju od 40 do 60 minuta. U bolesnika kojima se tijekom infuzije javi mučnina, brzina infuzije se može usporiti.

Za upute o rekonstituciji i razrijeĎivanju lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na djelatne tvari ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Preosjetljivost na bilo koji karbapenemski antibiotik.

Teška preosjetljivost (npr. anafilaktička reakcija, teška kožna reakcija) na bilo koji tip beta- laktamskih antibiotika (npr. peniciline ili cefalosporine).

O pćenito

Prilikom odabira terapije s imipenemom/cilastatinom, potrebno je za svakog bolesnika razmotriti adekvatnost primjene karbapenemskog antibiotika, na osnovu faktora kao što su težina infekcije, prevalencija rezistencije na druge odgovarajuće antibiotike, kao i rizika od odabira bakterija rezistentnih na karbapeneme.

Preosjetljivost

U bolesnika koji su primali beta-laktamske antibiotike zabilježene su ozbiljne, i u nekim slučajevima fatalne, reakcije preosjetljivosti (anafilaktičke reakcije). Vjerojatnije je da će se ove reakcije pojaviti u bolesnika koji imaju osjetljivost na više alergena u anamnezi. Prije početka liječenja imipenemom/cilastatinom, potrebno je pažljivo ispitati postojanje prethodnih reakcija preosjetljivosti na karbapeneme, peniciline, cefalosporine, druge beta-laktamske antibiotike i ostale alergene (vidjeti dio 4.3). Ako doĎe do alergijske reakcije na imipenem/cilastatin, potrebno je odmah prekinuti primjenu lijeka. Ozbiljne anafilaktičke reakcije zahtijevaju poduzimanje hitnih medicinskih mjera.

Funkcija jetre

Funkcija jetre se mora pažljivo pratiti tijekom liječenja imipenemom/cilastatinom zbog rizika od pojave hepatotoksičnosti (kao što su povećane vrijednosti transaminaza, zatajenje jetre i fulminantni hepatitis).

Primjena lijeka u bolesnika s bolešću jetre: u bolesnika s postojećim poremećajima jetre potrebno je

nadzirati funkciju jetre tijekom liječenja imipenemom/cilastatinom. Nije potrebno prilagoĎavati dozu (vidjeti dio 4.2).

Hematološka ispitivanja

Tijekom liječenja imipenemom/cilastatinom može doći do pojave pozitivnih rezultata direktnog ili indirektnog Coombs-ovog testa.

Antibakterijski spektar

Prije početka empirijskog liječenja, potrebno je uzeti u obzir antibakterijski spektar imipenema/cilastatina, a posebno kada su u pitanju stanja koja ugrožavaju život. Nadalje, potreban je oprez zbog ograničene osjetljivosti odreĎenih patogenih mikroorganizama na imipenem/cilastatin, a koji su povezani s, npr. bakterijskim infekcijama kože i mekih tkiva. Primjena imipenema/cilastatina nije primjerena za liječenje ovih vrsta infekcija, osim ako patogeni mikroorganizam već nije dokumentiran i poznato je da je osjetljiv na lijek ili ako postoji dobro osnovana sumnja da je patogen najvjerojatnije pogodan za liječenje. Kada se sumnja ili je potvrĎeno da je MRSA infekcija uključena u odobrene indikacije za primjenu lijeka, može se primijeniti istodobna terapija s odgovarajućim antibiotikom za liječenje infekcija uzrokovanim MRSA. Istodobna primjena s nekim aminoglikozidom može biti indicirana u slučajevima kada se sumnja ili je potvrĎeno da je infekcija s Pseudomonas aeruginosa uključena u odobrene indikacije za primjenu lijeka (vidjeti dio 4.1).

Interakcija s valproatnom kiselinom

Ne preporučuje se istodobna primjena imipenema/cilastatina i valproatne kiseline/natrijeva valproata (vidjeti dio 4.5).

Clostridium difficile

Kod primjene imipenema/cilastatina, kao i kod primjene gotovo svih ostalih antibiotika, zabilježen je kolitis povezan s primjenom antibiotika i pseudomembranozni kolitis, a po težini mogu biti umjereno jaki do po život opasni. Važno je uzeti u obzir ovu dijagnozu u bolesnika u kojih se pojavi dijareja tijekom ili nakon primjene imipenema/cilastatina (vidjeti dio 4.8). Potrebno je razmotriti prekid liječenja imipenemom/cilastatinom i primjenu specifične terapije za Clostridium difficile. Ne smiju se davati lijekovi koji inhibiraju peristaltiku crijeva.

Meningitis

Kombinacija imipenema/cilastatina se ne preporučuje za liječenje meningitisa.

Oštećenje funkcije bubrega

Imipenem-cilastatin se akumuliraju u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega. Mogu se javiti nuspojave središnjeg živčanog sustava ukoliko se doza ne prilagodi funkciji bubrega, vidjeti dio 4.2 i 4.4 „Središnji živčani sustav“ u ovom poglavlju.

Središnji živčani sustav

Zabilježene su nuspojave središnjeg živčanog sustava kao što su mioklonička aktivnost, stanja konfuzije ili napadaji, osobito kada se prekorače preporučene doze odreĎene na temelju funkcije bubrega i tjelesne težine. Ove nuspojave zabilježene su najčešće u bolesnika s oštećenjem središnjeg živčanog sustava (npr. ozljede mozga ili epileptički napadaji u anamnezi) i/ili u onih s kompromitiranom funkcijom bubrega u kojih može doći do nakupljanja primijenjenog lijeka. Stoga se, posebno u tih bolesnika (vidjeti dio 4.2) potrebno čvrsto pridržavati preporučenih rasporeda doziranja. Antikonvulzivnu terapiju se mora nastaviti u bolesnika za koje je poznato da imaju napadaje.

Posebna pozornost se mora obratiti na neurološke simptome ili napadaje u djece s poznatim faktorima rizika za pojavu epileptičkih napadaja ili u djece koja istodobno primaju terapiju lijekovima koji snižavaju prag za napadaj.

Ako doĎe do pojave fokalnog tremora, mioklonusa ili napadaja, mora se procijeniti neurološko stanje bolesnika i primijeniti antikonvulzivnu terapiju, ako već nije uvedena i ranije. Ako simptomi od strane

središnjeg živčanog sustava potraju, dozu imipenema/cilastatina potrebno je smanjiti ili prekinuti liječenje.

Bolesnici s klirensom kreatinina <15 ml/min ne smiju primati imipenem/cilastatin osim ako se unutar 48 sati ne planira hemodijaliza. Za bolesnike na hemodijalizi, primjena kombinacije imipenem/cilastatin preporučuje se samo kada korist prevladava mogući rizik od epileptičkog napadaja (vidjeti dio 4.2).

Pedijatrijska populacija

Klinički podaci na temelju kojih bi se preporučila primjena imipenema/cilastatina u djece mlaĎe od godinu dana ili u pedijatrijskih bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega (kreatinin u serumu >2 mg/dl) su nedovoljni. TakoĎer vidjeti dio „Središnji živčani sustav“.

Natrij

Ovaj lijek sadrži 37,6 mg natrija (1,6 mmol) po bočici, što odgovara 1,9% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Generalizirani napadaji su zabilježeni u bolesnika koji su primali ganciklovir i imipenem/cilastatin. Ove lijekove se ne smije primjenjivati istodobno osim kada moguća korist od primjene lijeka prevladava rizik.

Prijavljeno je sniženje vrijednosti valproatne kiseline koje je u nekim slučajevima bilo ispod terapijskog raspona pri istodobnoj primjeni valproatne kiseline s karbapenemskim antibioticima. Snižene vrijednosti valproatne kiseline mogu dovesti do neadekvatne kontrole epileptičkih napadaja, stoga se ne preporučuje istodobna primjena imipenema i valproatne kiseline/natrijevog valproata te je potrebno razmotriti primjenu alternativne antibakterijske ili antikonvulzivne terapije (vidjeti dio 4.4).

Oralni antikoagulansi

Istodobna primjena antibiotika i varfarina može pojačati antikoagulantne učinke varfarina. Zabilježeno je dosta slučajeva povećanja antikoagulantnih učinaka oralno primijenjenih antikoagulantnih lijekova, uključujući varfarin, u bolesnika koji su istodobno primali antibakterijske lijekove.

Rizik može biti različit ovisno o vrsti podležeće infekcije, dobi i općem stanju bolesnika, tako da je vrlo teško procijeniti koji je doprinos antibiotika povećanju vrijednosti INR-a (meĎunarodni normalizirani omjer). Preporučuje se praćenje vrijednosti INR-a u redovnim intervalima tijekom i ubrzo nakon istodobne primjene antibiotika i antikoagulantnih lijekova.

Istodobna primjena imipenema/cilastatina i probenecida je dovela do minimalnog povećanja vrijednosti u plazmi i poluvremena imipenema u plazmi. Kada je imipenem/cilastatin primijenjen zajedno sa probenecidom, prisutnost aktivnog (nemetaboliziranog) imipenema u urinu se smanjila na oko 60% od unesene doze.

Istodobna primjena imipenema/cilastatina i probenecida je dovela do udvostručavanja koncentracija u plazmi i poluvremena cilastatina, ali to nije imalo utjecaj na izlučivanje cilastatina u urinu.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija su provedena samo u odraslih.

T rudnoća

Nema odgovarajućih i dobro kontroliranih ispitivanja o primjeni imipenema/cilastatina u trudnica. Ispitivanja na skotnim majmunicama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Mogući rizik za ljude nije poznat.

Imipenem/cilastatin se smije primjeniti tijekom trudnoće samo ako moguća korist od primjene lijeka

prevladava mogući rizik za fetus.

Dojenje

Imipenem i cilastatin se u malim količinama izlučuju u majčino mlijeko. Nakon oralne primjene dolazi do male apsorpcije obje komponente lijeka. Stoga nije vjerojatno da će dojenče biti izloženo značajnim količinama lijeka. Ako se primjena imipenema/cilastatina smatra nužnom, potrebno je procijeniti korist dojenja za dijete u odnosu na mogući rizik za dijete.

Plodnost

Nema raspoloživih podataka o mogućim učincima imipenema/cilastatina na plodnost u muškaraca i žena.

Nisu provedena ispitivanja o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. MeĎutim, postoje neke nuspojave (kao što su halucinacije, omaglica, somnolencija i vrtoglavica) povezane s primjenom ovog lijeka koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima ili rada sa strojevima u nekih bolesnika (vidjeti dio 4.8).

U kliničkim ispitivanjima koja su obuhvaćala 1723 bolesnika liječena imipenemom/cilastatinom intravenski, najčešće prijavljene sistemske nuspojave koje bi mogle biti povezane s terapijom bile su mučnina (2,0%), proljev (1,8%), povraćanje (1,5%), osip (0,9%), vrućica (0,5%), hipotenzija (0,4%), epileptički napadaji (0,4%) (vidjeti dio 4.4), omaglica (0,3%), pruritus (0,3%), urtikarija (0,2%), somnolencija (0,2%). Slično, najčešće zabilježene lokalne nuspojave bile su flebitis/tromboflebitis (3,1%), bol na mjestu injekcije (0,7%), eritem na mjestu injekcije (0,4%) i induracija vene (0,2%). TakoĎer su često zabilježene povišene vrijednosti serumskih transaminaza i alkalne fosfataze.

Sljedeće nuspojave zabilježene su u kliničkim ispitivanjima ili nakon stavljanja lijeka u promet.

Nuspojave su navedene prema klasifikaciji organskih sustava i sljedećim skupinama učestalosti: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 do <1/10), manje često (≥1/1000 do <1/100), rijetko (≥1/10 000 do <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000) te nepoznato (ne mogu se procijeniti iz dostupnih podataka).

Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane prema padajućem stupnju ozbiljnosti.

Pedijatrijska populacija (u odbi od ≥ 3 mjeseca)

U ispitivanjima u 178 pedijatrijskih bolesnika u dobi od ≥ 3 mjeseca, prijavljene nuspojave su bile u skladu s onima prijavljenim u odraslih osoba.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5949442321437899464481456Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Simptomi predoziranja koji se mogu javiti u skladu su s profilom nuspojava; mogu uključivati

epileptičke napadaje, konfuziju, tremor, mučninu, povraćanje, hipotenziju i bradikardiju. Nema dostupnih specifičnih informacija o liječenju predoziranja imipenemom/cilastatinom. Imipenem i cilastatinnatrij mogu se ukloniti hemodijalizom. MeĎutim, korist tog postupka prilikom predoziranja je nepoznata.

Farmakoterapijska skupina: Antibiotik za sistemsku primjenu, karbapenemi ATK oznaka: J01DH51

Mehanizam djelovanja

Ovaj lijek sadrži dvije djelatne tvari: imipenem i cilastatinnatrij u masenom omjeru 1:1.

Imipenem, takoĎer poznat kao N-formimidoil-tienamicin, je polusintetski derivat tienamicina, izvornog spoja koji proizvodi filamentozna bakterija Streptomyces cattleya.

Imipenem pokazuje svoju baktericidnu aktivnost tako što inhibira sintezu staničnog zida Gram-pozitivnih i Gram-negativnih bakterija vezivanjem za penicilin-vezujuće proteine (PVP).

Cilastatinnatrij je kompetitivan, reverzibilan i specifičan inhibitor dehidropeptidaze-I, bubrežnog enzima koji metabolizira i inaktivira imipenem. On ne posjeduje intrizičnu antibakterijsku aktivnost i nema utjecaj na antibakterijsko djelovanje imipenema.

Farmakokinetički/farmakodinamički (PK/PD) odnos

Slično drugim beta-laktamskim antibioticima, dokazano je da je vrijeme potrebno da koncentracije imipenema postanu veće od minimalne inhibitorne koncentracije (T>MIK) u najboljoj korelaciji s djelotvornošću lijeka.

Mehanizam rezistencije

Rezistencija na imipenem se može pojaviti zbog nekog od sljedećih razloga:

- Smanjena permeabilnost vanjske membrane Gram-negativnih bakterija (zbog smanjene produkcije porina)

- Smanjen afinitet penicilin-vezujućih proteina za imipenem

- Imipenem je stabilan na hidrolizu većine beta-laktamaza, uključujući penicilinaze i cefalosporinaze, koje proizvode Gram-pozitivne i Gram-negativne bakterije, s izuzetkom relativno rijetkih beta-laktamaza koje hidroliziraju karbapeneme. Bakterije koje su rezistentne na ostale karbapeneme su obično istodobno rezistentne i na imipenem. Ne postoji ukrižena rezistencija izmeĎu imipenema i lijekova iz grupe kvinolona, aminoglikozida, makrolida i tetraciklina zasnovana na ciljanom mjestu.

G ranične vrijednosti

Kriteriji za interpretaciju MIK-a (minimalne inhibitorne koncentracije) za testiranje osjetljivosti utvrdio je Europski odbor za testiranje osjetljivosti na antimikrobne lijekove (engl. European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing, EUCAST) za imipenem, a navedeni su ovdje:

Osjetljivost

Prevalencija stečene rezistencije može varirati za odreĎene vrste mikroorganizama prema geografskom području i vremenu i stoga je poželjno da se dobiju lokalne informacije o rezistenciji, a posebno kada je u pitanju liječenje teških infekcija. Ako je potrebno, mora se potražiti savjet stručnjaka u slučajevima kada je lokalna prevalencija rezistencije takva da je korištenje lijeka, makar kod nekih vrsta infekcija, upitno.

60492649815830

942136-7463395Uobičajeno osjetljive vrste: Gram-pozitivni aerobi: Enterococcus faecalis Staphylococcus aureus (me Staphylococcus koagulaza n Streptococcus agalactiae Streptococcus pneumoniae Streptococcus pyogenes Streptococcus viridans skupticilin-osjetljiv)* egativni (meticilin-osjetljiv) ina Gram-negativni aerobi: Citrobacter freundii Enterobacter cloacae Escherichia coli Haemophilus influenzae Klebsiella oxytoca Klebsiella pneumoniae Klebsiella aerogenes (prethodno Enterobacter aerogens) Moraxella catarrhalis Serratia marcescens Gram-pozitivni anaerobi: Clostridium perfringens** Peptostreptococcus spp.** Gram-negativni anaerobi: Bacteroides fragilis Bacteroides fragilis skupina Fusobacterium spp. Porphyromonas asaccharolytica Prevotella spp. Veillonella spp. Vrste za koje stečena rezistencija može predstavljati problem: Gram-negativni aerobi: Acinetobacter calcoaceticus baumannii kompleks Pseudomonas aeruginosa Inherentno rezistentne vrste: Gram-pozitivni aerobi: Enterococcus faecium Gram-negativni aerobi: Neko sojevi Burkholderia ce Legionella spp. Stenotrophomonas maltop Pseudomonas maltophilia) pacia kompleks hilia (prethodno Xanthomonas maltophilia, prethodno Ostali: Chlam Chlam Mycop Ureoplydia spp. ydophila spp. lasma spp. asma urealyticum * Svi meticilin rezistentni stafilokoki su rezistentni na imipenem/cilastatin. ** Korištena je EUCAST granična vrijednost nevezana na bakterijsku vrstu.

Imipenem

Apsorpcija

9

U zdravih dobrovoljaca, intravenska je infuzija imipenema/cilastatina tijekom 20 minuta rezultirala vršnim razinama imipenema u plazmi od 12 do 20 µg/ml za dozu 250 mg/250 mg, od 21 do 58 µg/ml za dozu 500 mg/500 mg, te od 41 do 83 µg/ml za dozu 1000 mg/1000 mg. Srednje vršne koncentracije imipenema u plazmi bile su 17 µg/ml nakon doze od 250 mg/250 mg, 39 µg/ml nakon doze od 500 mg/500 mg i 66 µg/ml nakon doze od 1000 mg/1000 mg. Pri tim dozama, razine imipenema u plazmi padaju na ispod 1 µg/ml ili manje tijekom četiri do šest sati.

Distribucija

Vezivanje imipenema za proteine plazme je približno 20%.

Biotransformacija

Kada se daje sâm, imipenem se u bubrezima metabolizira djelovanjem enzima dehidropeptidaze-I. Pojedinačni nalazi u urinu sežu od 5 do 40%, uz prosječni nalaz od 15-20% u nekim ispitivanjima.

Cilastatin je specifični inhibitor enzima dehidropeptidaze-I, kojii učinkovito inhibira razgradnju imipenema te na taj način istodobna primjena imipenema i cilastatina dopušta postizanje terapijske i antibakterijske koncentracije imipenema u urinu i u plazmi.

Eliminacija

Poluvrijeme imipenema u plazmi je 1 sat. Približno 70% primijenjenog antibiotika izluči se nepromijenjeno u urinu unutar 10 sati, te se ne može dokazati daljnje izlučivanje imipenema u urinu. Koncentracija imipenema u urinu prelazi 10 µg/ml i do osam sati nakon primjene doze od 500 mg/500 mg imipenema/cilastatina. Ostatak primjenjene doze naĎen je u urinu u obliku antibakterijski neaktivnog metabolita, dok je izlučivanje imipenema fecesom gotovo neznatno.

Nakon primjene kombinacije imipenem/cilastatin svakih šest sati u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega nije došlo do nakupljanja imipenema u plazmi ili u urinu.

Cilastatin

Apsorpcija

Vršne razine cilastatina u plazmi, nakon 20 minutne intravenske infuzije imipenema/cilastatina, bile su od 21 do 26 µg/ml za dozu 250 mg/250 mg, od 21 do 55 µg/ml za dozu od 500 mg/500 mg te od 56 do 88 µg/ml za dozu od 1000 mg/1000 mg. Srednje vršne razine cilastatina u plazmi nakon doze 250 mg/250 mg bile su 22 µg/ml, nakon doze od 500 mg/500 mg 42 µg/ml, a nakon doze od 1000 mg/1000 mg 72 µg/ml.

Distribucija

Vezanje cilastatina za proteine plazme je približno 40%.

Biotransformacija i eliminacija

Poluvrijeme cilastatina u plazmi je približno 1 sat. Približno 70-80% doze cilastatina nepromijenjeno je naĎeno u urinu kao cilastatin unutar 10 sati nakon primjene imipenem/cilastatina. Nakon toga nije naĎena daljnja količina cilastatina u urinu. Približno 10% pronaĎeno je u obliku N-acetil metabolita, čije je inhibitorno djelovanje na dehidropeptidazu usporedivo s djelovanjem cilastatina. Aktivnost dehidropeptidaze-I u bubrezima se vraća na normalnu vrijednost ubrzo nakon eliminacije cilastatina iz krvotoka.

Farmakokinetika u posebnim populacijama

Insuficijencija bubrega

U usporedbi s bolesnicima s normalnom funkcijom bubrega [klirens kreatinina (CrCL) >80 ml/min/1,73 m2], nakon intravenske primjene jednokratne doze lijeka imipenem/cilastatin od 250 mg/250 mg bolesnicima s blagim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL 50-80 ml/min/1,73 m2), površina ispod krivulje (AUC) imipenema se povećala 1,1 puta; nakon davanja iste doze bolesnicima s umjerenim oštećenjem

funkcije bubrega (CrCL 30-˂50 ml/min/1,73 m2) AUC imipenema se povećala 1,9 puta, a nakon davanja bolesnicima sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL <30 ml/min/1,73 m2) to povećanje je bilo 2,7 puta. AUC cilastatina se povećala 1,6 puta u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije bubrega, 2,0 puta u bolesnika sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega i 6,2 puta u bolesnika sa teškim oštećenjem funkcije bubrega u usporedbi s bolesnicima s normalnom funkcijom bubrega. Nakon intravenske primjene jednokratne doze lijeka imipenem/cilastatin od 250 mg/250 mg 24 sata nakon hemodijalize, AUC imipenema je bila 3,7 puta veća, a AUC cilastatina se povećala 16,4 puta u usporedbi s bolesnicima s normalnom funkcijom bubrega. Nakon intravenske primjene lijeka imipenem/cilastatin količina naĎena u urinu, bubrežni klirens i klirens imipenema i cilastatina u plazmi smanjuju se sa smanjenjem bubrežne funkcije. PrilagoĎavanje doze je nužno u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2).

Insuficijencija jetre

Farmakokinetika imipenema u bolesnika s insuficijencijom jetre nije utvrĎena. Uslijed ograničenog metabolizma imipenema u jetri ne očekuje se da bi njegova farmakokinetika trebala biti izmijenjena u prisustvu oštećenja funkcije jetre. Stoga se ne preporučuje prilagodba doze u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.2).

Pedijatrijska populacija

Srednja vrijednost klirensa (CL) i volumena distribucije (Vdss) imipenema je bila približno 45% veća u pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 3 mjeseca do 14 godina) u usporedbi s odraslim bolesnicima. AUC imipenema nakon primjene imipenema/cilastatina u pedijatrijskih bolesnika u dozi od 15/15 mg/kg tjelesne težine, bila je približno 30% veća nego u odraslih bolesnika nakon primjene doze od 500 mg/500 mg. Kada su u pitanju više doze, izloženost u djece nakon primjene doze imipenema/cilastatina od 25/25 mg/kg tjelesne težine bila je 9% veća nego izloženost u odraslih bolesnika nakon davanja doze od 1000 mg/1000 mg.

Starije osobe

Kod zdravih starijih dobrovoljaca (u dobi od 65 do 75 godina i s normalnom funkcijom bubrega u odnosu na godine starosti), farmakokinetika jednokratne doze lijeka imipenem/cilastatin od 500 mg/500 mg, primijenjene u intravenskoj infuziji u trajanju od 20 minuta, bila je u skladu s farmakokinetikom koja se očekuje u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije bubrega, u kojih nije potrebno prilagoĎavati dozu lijeka. Srednja vrijednost poluvremena imipenema u plazmi je bila 91 ± 7,0 minuta, a za cilastatin je ta vrijednost bila 69 ± 15 minuta. Višekratno doziranje nije utjecalo na farmakokinetiku ni imipenema ni cilastatina i nije uočena akumulacija imipenema/cilastatina (vidjeti dio 4.2).

Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza i ispitivanja genotoksičnosti.

Ispitivanja na životinjama pokazala su da je toksičnost imipenema samog bila ograničena na bubrege. Istodobna primjena cilastatina i imipenema u omjeru 1:1 sprječava nefrotoksične učinke imipemena u zečeva i u majmuna. Raspoloživi podaci ukazuju na to da cilastatin sprječava nefrotoksičnost imipenema time što priječi ulazak imipenema u stanice tubula.

U teratogenim ispitivanjima u gravidnih cynomolgus majmunica kojima je davan imipenem-cilastatinnatrij u dozama od 40/40 mg/kg/dan (bolusna intravenska injekcija) dovelo je do toksičnosti kod majki uključujući povraćanje, inapetenciju, gubitak tjelesne težine, proljev, pobačaj i, u nekim slučajevima, smrt. Kad su doze imipenem-cilastatinnatrija (približno 100/100 mg/kg/dan ili približno tri puta uobičajena preporučena dnevna intravenska doza za ljude) davane gravidnim cynomolgus majmunicama brzinom intravenske infuzije koja oponaša kliničku primjenu u ljudi, nepodnošljivost lijeka bila je minimalna (povremeno povraćanje), nije bilo slučajeva smrti majke ili dokaza o teratogenom učinku, ali je broj gubitka mladunčadi u odnosu na kontrolnu skupinu bio povećan (vidjeti dio 4.6).

Nisu provedena dugotrajna ispitivanja na životinjama kako bi se utvrdio karcinogeni potencijal imipenema-cilastatina.

natrijev hidrogenkarbonat (E500)

Ovaj lijek kemijski je inkompatibilan s laktatima i ne smije se rekonstituirati s otapalima koji sadrže laktate. MeĎutim, može se primijeniti putem intravenskog sistema kroz koji je bila primijenjena otopina laktata.

Ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

30 mjeseci

Nakon rekonstitucije:

Nakon rekonstitucije s 0,9%-tnom otopinom NaCl:

RazrijeĎene otopine treba odmah upotrijebiti. Vremenski raspon izmeĎu početka rekonstitucije i završetka intravenske infuzije ne smije biti dulji od dva sata.

Nakon rekonstitucije s 5%-tnom otopinom glukoze:

RazrijeĎene otopine treba odmah upotrijebiti. Vremenski raspon izmeĎu početka rekonstitucije i završetka intravenske infuzije ne smije biti dulji od 1 sata.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Miron je dostupan u bočicama oblikovanim od prozirnog stakla tipa III od 20 ml, koje su zatvorene sivim bromobutilnim gumenim čepom i aluminijskom flip-off kapicom, u pakiranjima koja sadrže 1, 10 i 25 bočica.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Svaka bočica je samo za jednokratnu primjenu. Neiskorištenu otopinu bacite.

Rekonstitucija:

Sadržaj svake bočice potrebno je prebaciti u 100 ml odgovarajuće otopine za infuziju (vidjeti dijelove 6.2 i 6.3): 0,9%-tna otopina natrijevog klorida. U iznimnim okolnostima, kada se iz kliničkih razloga ne može koristiti 0,9%-tna otopina natrijevog klorida, može se koristiti 5%-tna otopina glukoze.

Predloženi postupak je da se u bočicu doda približno 10 ml odgovarajuće otopine za infuziju. Dobro protresti i prebaciti potom dobivenu mješavinu u spremnik s otopinom za infuziju.

60492649815830

OPREZ: MJEŠAVINA NIJE ZA DIREKTNU INFUZIJU.

Ponovite postupak s dodatnih 10 ml otopine za infuziju kako bi se osigurao potpuni prijenos sadržaja bočice u infuzijsku otopinu. Dobivenu mješavinu potrebno je promiješati dok ne postane bistra.

Koncentracija rekonstituirane otopine nakon gore opisanog postupka je približno 5 mg/ml i za imipenem i za cilastatin.

Raspon boja, od bezbojne do žute, ne utječe na djelotvornost lijeka.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.

Djelatne tvari koje sadrži lijek Miron pripadaju skupini lijekova koji se zovu karbapenemski antibiotici. Uništava široki spektar bakterija (mikroorganizama) koje uzrokuju infekcije na različitim dijelovima tijela u odraslih i djece u dobi od jedne godine i starije.

Liječnik Vam je propisao Miron zato što imate jednu (ili više) od navedenih tipova infekcije:

• komplicirane infekcije u trbuhu

• infekciju koja zahvaća pluća (upala pluća)

• infekcije koje možete dobiti tijekom ili nakon poroĎaja

• komplicirane infekcije mokraćnog sustava

• komplicirane infekcije kože i mekih tkiva

Miron se može koristiti u liječenju bolesnika s niskim razinama bijelih krvnih stanica, i koji imaju vrućicu za koju se sumnja da je povezana s bakterijskom infekcijom.

Miron se može koristiti u liječenju bakterijske infekcije krvi koja može biti povezana s nekim od gore navedenih tipova infekcija.

Nemojte primjenjivati Miron

- ako ste alergični na imipenem, cilastatin ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.). - ako ste alergični na druge antibiotike kao što su penicilini, cefalosporini ili karbapenemi.

Upozorenja i mjere opreza

Obavijestite svog liječnika o bilo kojoj bolesti koju imate ili ste ju imali uključujući:

- alergije na bilo koji lijek uključujući antibiotike (iznenadne alergijske reakcije koje su opasne po život i zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć)

- kolitis ili bilo koju drugu bolest probavnog sustava

- probleme s bubrezima ili mokraćnim sustavom, uključujući smanjenu funkciju bubrega (u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega povećavaju se razine imipenema/cilastatina u krvi. Mogu se javiti nuspojave središnjeg živčanog sustava ako se doza ne prilagodi funkciji bubrega)

- bilo koji poremećaj središnjeg živčanog sustava kao što je lokalizirano nevoljno drhtanje ili epileptički napadaj

- probleme s jetrom

Možda ćete razviti pozitivan test (Coombs-ov test) koji ukazuje na prisutnost antitijela koja Vam mogu uništiti crvene krvne stanice. Vaš liječnik će o ovome razgovarati s Vama.

Djeca

Miron se ne preporučuje u djece mlaĎe od jedne godine ili u djece koja imaju probleme s bubrezima.

Drugi lijekovi i Miron

Obavijestite svog liječnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Obavijestite svog liječnika ako uzimate ganciklovir koji se koristi za liječenje nekih virusnih infekcija.

Isto tako, obavijestite svog liječnika ako uzimate valproatnu kiselinu ili natrijev valproat (lijek za liječenje epilepsije, bipolarnog poremećaja, migrene ili shizofrenije) ili bilo koji lijek za razrjeĎivanje krvi kao što je varfarin.

Vaš će liječnik odlučiti smijete li primati Miron u kombinaciji s ovim lijekovima.

Trudnoća, dojenje i plodnost

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Važno je da svog liječnika obavijestite ako ste trudni ili planirate trudnoću prije nego primite Miron. Imipenem/cilastatin nije ispitivan u trudnica. Miron se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće osim ako Vaš liječnik odluči da potencijalna korist opravdava potencijalni rizik za razvoj djeteta.

Važno je da svog liječnika obavijestite ako dojite ili namjeravate dojiti prije nego primite Miron. Male količine ovoga lijeka mogu prijeći u majčino mlijeko i mogu utjecati na dojenče. Stoga će Vaš liječnik odlučiti smijete li uzimati Miron dok dojite.

Upravljanje vozilima i strojevima

Zabilježene su neke nuspojave povezane s primjenom ovog lijeka (kao što je viĎenje, čujenje ili osjećanje nečega što ne postoji, omaglica, pospanost i osjećaj vrtnje) koje mogu utjecati na sposobnost nekih bolesnika da upravljaju vozilima i strojevima (vidjeti dio 4.).

Miron sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži 37,6 mg natrija (glavni sastojak kuhinjske soli) u jednoj bočici. To odgovara 1.9% preporučenog maksimalnog dnevnog unosa soli za odraslu osobu.

Miron će pripremiti i primijeniti liječnik ili drugi zdravstveni radnik. Vaš liječnik će odlučiti koliko

lijeka Miron trebate primiti.

Primjena u odraslih i adolescenata

Preporučena doza za odrasle i adolescente je 500 mg/500 mg svakih 6 sati ili 1000 mg/1000 mg svakih 6 ili 8 sati. Ako imate problema s bubrezima Vaš liječnik može dozu smanjiti.

Primjena u djece

Preporučena doza za djecu u dobi od jedne godine ili stariju je 15/15 ili 25/25 mg/kg/dozi svakih 6 sati. Miron se ne preporučuje u djece mlaĎe od jedne godine i u djece koja imaju probleme s bubrezima.

Način primjene

Miron se primjenjuje intravenski (u venu) tijekom 20 - 30 minuta za dozu od ≤ 500 mg/500 mg ili tijekom 40 - 60 minuta za dozu > 500 mg/500 mg. Brzina infuzije može se smanjiti ako osjetite mučninu.

Ako primite više lijeka Miron nego što ste trebali

Simptomi predoziranja mogu uključivati napadaje, smetenost, nevoljno drhtanje, mučninu, povraćanje, niski krvni tlak i usporeni rad srca. Ako sumnjate da ste primili previše lijeka Miron, odmah obavijestite svog liječnika ili drugog zdravstvenog radnika.

Ako ste propustili primiti lijek Miron

Ako sumnjate da ste propustili primiti dozu, odmah obavijestite svog liječnika ili drugog zdravstvenog radnika.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave, iako se one neće javiti kod svakoga.

Sljedeće nuspojave se javljaju rijetko, meĎutim ako se jave, tijekom primanja ili nakon primjene imipenema/cilastatina, primjena lijeka se mora prekinuti i odmah kontaktirati liječnika.

- Alergijske reakcije uključujući osip, oticanje lica, usana, jezika i/ili grla (s otežanim disanjem ili gutanjem) i/ili nizak krvni tlak

- Ljuštenje kože (toksična epidermalna nekroliza)

- Teške kožne reakcije (Steven-Johnsonov sindrom i multiformni eritem) - Teški kožni osip s gubitkom kože i kose (eksfolijativni dermatitis)

Druge moguće nuspojave:

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba)

- Mučnina, povraćanje, proljev. Mučnina i povraćanje se češće javljaju u bolesnika s niskim brojem bijelih krvnih stanica

- Oticanje i crvenilo duž vene koja je jako osjetljiva na dodir - Osip

- Neuobičajeni nalazi funkcije jetre dobiveni krvnim pretragama - Povećanje broja nekih vrsta bijelih krvnih stanica

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba) - Lokalizirano crvenilo kože

- Lokalizirana bol i formiranje tvrde kvržice na mjestu primjene injekcije - Svrbež kože

- Koprivnjača - Vrućica

- Poremećaji krvi koji zahvaćaju krvne stanice i koji se obično otkrivaju krvnim pretragama (simptomi mogu biti umor, bljedilo kože te produljeno vrijeme trajanja modrice nakon ozljede)

- Abnormalni nalazi funkcije bubrega, jetre ili krvi dobiveni pretragama krvi - Nevoljno drhtanje i nekontrolirano trzanje mišića

- Epileptički napadaji

- Psihijatrijski poremećaji (kao što su promjene raspoloženja i smanjena sposobnost rasuĎivanja) - ViĎenje, čujenje ili osjećanje nečega što nije prisutno (halucinacije)

- Smetenost

- Omaglica, pospanost - Niski krvni tlak

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba) - Gljivične infekcije (kandidijaza)

- Mrlje na zubima i/ili jeziku

- Upala debelog crijeva s teškim proljevom - Promjena osjeta okusa

- Nemogućnost jetre da normalno obavlja svoju funkciju - Upala jetre

- Nemogućnost bubrega da normalno obavlja svoju funkciju - Promjene količine mokraće, promjene boje mokraće

- Bolesti mozga, osjećaj trnjenja (trnci i žmarci), lokalizirano nevoljno drhtanje - Gubitak sluha

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba)

- Teško oštećenje funkcije jetre zbog upale (fulminantni hepatitis) - Upala želuca ili crijeva (gastroenteritis)

- Upala crijeva s krvavim proljevom (hemoragijski kolitis)

- Crveni otečeni jezik, pretjeran rast uobičajenih ispupčenih dijelova jezika zbog kojih jezik izgleda dlakavo, žgaravica, grlobolja, povećana proizvodnja sline

- Bol u trbuhu

- Osjećaj vrtnje (vrtoglavica), glavobolja - Zvonjenje u ušima (tinitus)

- Bol u nekoliko zglobova, slabost

- Nepravilan srčani ritam, ubrzani ili snažni otkucaji srca

- Nelagoda u prsima, otežano disanje, neuobičajeno brzo i plitko disanje, bol u gornjem dijelu kralježnice

- Navale crvenila, plavkasto obojena koža lica i usta, promjene teksture kože, prekomjerno znojenje

- Svrbež stidnice u žena

- Promjene broja krvnih stanica

- Pogoršanje rijetke bolesti povezane sa slabošću mišića (pogoršanje miastenije gravis)

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka) - Neuobičajeni pokreti

- Uznemirenost

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na naljepnici iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Nakon rekonstitucije:

Nakon rekonstitucije s 0,9%-tnom otopinom NaCl:

RazrijeĎene otopine treba odmah upotrijebiti. Vremenski raspon izmeĎu početka rekonstitucije i završetka intravenske infuzije ne smije biti dulji od dva sata.

Nakon rekonstitucije s 5%-tnom otopinom glukoze:

RazrijeĎene otopine treba odmah upotrijebiti. Vremenski raspon izmeĎu početka rekonstitucije i završetka intravenske infuzije ne smije biti dulji od 1 sata.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Miron sadrži

- Djelatne tvari su: imipenem i cilastatin. Jedna bočica sadrži imipenem hidrat u količini koja odgovara 500 mg imipenema i cilastatin natrij u količini koja odgovara 500 mg cilastatina.

- Drugi sastojak je: natrijev hidrogenkarbonat.

Kako Miron izgleda i sadržaj pakiranja

Miron je dostupan u bočicama oblikovanim od prozirnog stakla tipa III od 20 ml, koje su zatvorene sivim bromobutilnim gumenim čepom i aluminijskom flip-off kapicom, u pakiranjima koja sadrže 1, 10 i 25 bočica.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač Nositelj odobrenja

Medochemie Ltd

1-10 Constantinoupoleos street 3011 Limassol

Cipar

ProizvoĎač

MEDOCHEMIE LTD (Factory C – Injectable Facility)

Agios Athanassios Industrial Area, Michail Irakleous 2, Agios Athanassios, Limassol, 4101, Cipar

Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku

Medicuspharma d.o.o. Rokov perivoj 6/a 10000 Zagreb

Tel: 01/4920231

Ovaj lijek je odobren u državama članicama Europskog gospodarskog prostora pod sljedećim nazivima:

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u kolovozu 2025.

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:

Svaka bočica je samo za jednokratnu primjenu. Neiskorištenu otopinu bacite.

Rekonstitucija

Sadržaj svake bočice potrebno je prebaciti u 100 ml odgovarajuće otopine za infuziju (vidjeti dijelove „Inkompatibilnost“ i „Nakon rekonstitucije“): 0,9%-tna otopina natrijevog klorida. U iznimnim okolnostima, kada se iz kliničkih razloga ne može koristiti 0,9%-tna otopina natrijevog klorida, može se koristiti 5%-tna otopina glukoze.

Predloženi postupak je da se u bočicu doda približno 10 ml odgovarajuće otopine za infuziju. Dobro protresti i prebaciti potom dobivenu mješavinu u spremnik s otopinom za infuziju.

OPREZ: MJEŠAVINA NIJE ZA DIREKTNU INFUZIJU.

Ponovite postupak s dodatnih 10 ml otopine za infuziju kako bi se osigurao potpuni prijenos sadržaja bočice u infuzijsku otopinu. Dobivenu mješavinu potrebno je promiješati dok ne postane bistra.

Koncentracija rekonstituirane otopine nakon gore opisanog postupka je približno 5 mg/ml i za imipenem i za cilastatin.

Raspon boja, od bezbojne do žute, ne utječe na djelotvornost lijeka.

Inkompatibilnost

Ovaj lijek kemijski je inkompatibilan s laktatima i ne smije se rekonstituirati s otapalima koji sadrže laktate. MeĎutim, može se primijeniti putem intravenskog sistema kroz koji je bila primijenjena otopina laktata.

Ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih koji su navedeni u dijelu „Rekonstitucija“.

Nakon rekonstitucije

RazrijeĎene otopine moraju se primijeniti odmah.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.