Losmorid 200 mg filmom obložene tablete

Losmorid je indiciran kao monoterapija u liječenju parcijalnih napadaja sa sekundarnom generalizacijom ili bez nje u odraslih, adolescenata i djece od navršene 4 godine ţivota s epilepsijom.

Losmorid je indiciran kao dodatna terapija

 u liječenju parcijalnih napadaja sa sekundarnom generalizacijom ili bez nje u odraslih, adolescenata i djece od navršene 4. godine koji imaju epilepsiju.

 u liječenju primarnih generaliziranih toničko-kloničkih napadaja u odraslih, adolescenata i djece od navršene 4. godine koji imaju idiopatsku generaliziranu epilepsiju.

Doziranje

Lakozamid se mora uzimati dvaput na dan (obično jednom ujutro i jednom navečer). Lakozamid se moţe uzimati s hranom ili bez nje.

Ako propusti uzeti dozu, bolesnika treba uputiti da odmah uzme propuštenu dozu lijeka i da zatim sljedeću dozu lakozamida uzme u uobičajeno vrijeme uzimanja. Ako bolesnik primijeti da je propustio uzeti dozu, a do sljedeće doze preostalo je manje od 6 sati, treba ga uputiti da pričeka i da sljedeću dozu lakozamida uzme prema uobičajenom rasporedu. Bolesnici ne smiju uzeti dvostruku dozu.

Adolescenti i djeca tjelesne težine od 50 kg ili više te odrasli

U sljedećoj je tablici saţeto prikazano preporučeno doziranje za adolescente i djecu tjelesne teţine od 50 kg ili više, te za odrasle. Više detalja navedeno je u donjoj tablici.

832408-1312625 Monoterapija Dodatna terapija Početna doza Jednokratna udarna doza (ako je primjenjivo) 100 mg/dan ili 200 mg/dan 100 mg/dan 200 mg 200 mg Titracija (koraci povećanja doze) 50 mg dvaput na dan (100 mg/dan) u tjednim intervalima 50 mg dvaput na dan (100 mg/dan) u tjednim intervalima Maksimalna preporučena doza do 600 mg/dan do 400 mg/dan

Monoterapija (u liječenju parcijalnih napadaja)

Preporučena početna doza je 50 mg dvaput na dan, a ona se nakon tjedan dana mora povećati na početnu terapijsku dozu od 100 mg dvaput na dan.

Terapija lakozamidom moţe se započeti i dozom od 100 mg dvaput na dan na temelju procjene liječnika za nuţnim smanjenjem napadaja u odnosu na potencijalne nuspojave.

Ovisno o odgovoru i podnošljivosti, dozu odrţavanja se svakih tjedan dana moţe dalje povećavati za 50 mg dvaput na dan (100 mg/dan) do maksimalne preporučene dnevne doze od 300 mg dvaput na dan (600 mg/dan).

U bolesnika koji su dosegli dozu veću od 400 mg/dan i koji trebaju dodatni antiepileptik, potrebno je slijediti preporučeno doziranje za dodatnu terapiju koje je navedeno niţe.

Dodatna terapija (u liječenju parcijalnih napadaja ili u liječenju primarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja)

Preporučena početna doza je 50 mg dvaput na dan, a ona se nakon tjedan dana mora povećati na početnu terapijsku dozu od 100 mg dvaput na dan.

Ovisno o odgovoru i podnošljivosti, dozu odrţavanja se svakih tjedan dana moţe dalje povećavati za 50 mg dvaput na dan (100 mg/dan) do maksimalne preporučene dnevne doze od 400 mg (200 mg dvaput na dan).

Započinjanje liječenja lakozamidom udarnom dozom (početna monoterapija ili prijelaz na monoterapiju u liječenju parcijalnih napadaja ili dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja ili dodatna terapija u liječenju primarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja)

Liječenje lakozamidom moţe se započeti i pojedinačnom udarnom dozom od 200 mg, nakon čega otprilike nakon 12 sati slijedi reţim doze odrţavanja od 100 mg dvaput na dan (200 mg/dan). Daljnje prilagodbe doze treba provesti ovisno o individualnom odgovoru i podnošljivosti kao što je gore opisano. Udarnom dozom moţe se započeti u bolesnika u situacijama kada liječnik odredi da je potrebno brzo postizanje koncentracija lakozamida u plazmi u stanju dinamičke ravnoteţe i terapijskog učinka. Mora se primijeniti pod liječničkim nadzorom uzimajući u obzir potencijal za povećanu incidenciju ozbiljnih srčanih aritmija i nuspojava središnjeg ţivčanog sustava (vidjeti dio 4.8). Primjena udarne doze nije se ispitivala u akutnim stanjima kao što je epileptički status (status epilepticus).

Prekid liječenja

Sukladno trenutnoj kliničkoj praksi, ako je potrebno prekinuti primjenu lakozamida, preporučuje se postupno ukidanje lijeka (npr. smanjivati dnevnu dozu za 200 mg/tjedan).

U bolesnika koji razviju ozbiljnu srčanu aritmiju mora se provesti klinička procjena koristi/rizika i moţe biti potrebno prekinuti liječenje lakozamidom.

Posebne populacije

Starije osobe (iznad 65 godina života)

U starijih bolesnika nije potrebno smanjivati dozu. U starijih bolesnika treba uzeti u obzir smanjenje bubreţnog klirensa povezanog s godinama i povećanje razina AUC-a (vidjeti sljedeći odlomak „oštećenje bubrega” i dio 5.2). Postoje ograničeni klinički podaci u starijih bolesnika s epilepsijom, osobito kod doza većih od 400 mg/dan (vidjeti dijelove 4.4, 4.8 i 5.1).

Oštećenje bubrega

U odraslih i pedijatrijskih bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem bubrega ne treba prilagoĎavati dozu (CLCR > 30 ml/min). U pedijatrijskih bolesnika tjelesne teţine 50 kg ili više i u odraslih bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem bubrega moţe se razmotriti mogućnost udarne doze od 200 mg, no daljnja titracija doze (> 200 mg dnevno) mora se provoditi oprezno. U pedijatrijskih bolesnika tjelesne teţine 50 kg ili više i u odraslih bolesnika s teškim oštećenjem bubrega (CLCR ≤ 30 ml/min) ili sa završnim stadijem bubreţne bolesti preporučuje se maksimalna doza od 250 mg/dan, a titracija doze mora se provoditi oprezno. Ako je indicirana udarna doza, mora se primijeniti inicijalna doza od 100 mg nakon koje slijedi reţim doziranja od 50 mg dvaput dnevno u prvom tjednu. U pedijatrijskih bolesnika tjelesne teţine manje od 50 kg s teškim oštećenjem bubrega (CLCR ≤ 30 ml/min) i u bolesnika sa završnim stadijem bubreţne bolesti preporučuje se smanjenje maksimalne doze za 25 %. U svih bolesnika na hemodijalizi preporučuje se dodatna doza od maksimalno 50 % podijeljene dnevne doze lijeka neposredno nakon hemodijalize. Liječenje bolesnika sa završnim stadijem bubreţne bolesti zahtijeva oprez zbog nedovoljnog kliničkog iskustva i nakupljanja metabolita (bez poznate farmakološke aktivnosti).

Oštećenje jetre

U pedijatrijskih bolesnika tjelesne teţine 50 kg ili više i u odraslih bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre preporučuje se maksimalna doza od 300 mg/dan.

Titriranje doze u tih bolesnika mora se provoditi oprezno uzimajući u obzir moguće istovremeno oštećenje bubrega. U adolescenata i u odraslih tjelesne teţine 50 kg ili više moţe se razmotriti udarna doza od 200 mg,

626110092415H 39495732775313 no daljnju titraciju doze (> 200 mg dnevno) treba provoditi oprezno. Na temelju podataka o odraslim A L M E D

bolesnicima, u pedijatrijskih bolesnika tjelesne teţine manje od 50 kg s blagim do umjerenim oštećenjem jetre maksimalnu dozu treba smanjiti za 25 %. U bolesnika s teškim oštećenjem jetre farmakokinetika lakozamida nije ispitana (vidjeti dio 5.2). U odraslih i pedijatrijskih bolesnika s teškim oštećenjem jetre lakozamid treba primjenjivati samo ako se predviĎa da očekivana korist liječenja nadilazi moguće rizike. Moţe biti potrebna prilagodba doze uz paţljivo praćenje aktivnosti bolesti i mogućih nuspojava u bolesnika.

Pedijatrijska populacija

Liječnik treba propisati najprikladniju formulaciju i jačinu u skladu s tjelesnom teţinom i dozom.

Adolescenti i djeca tjelesne težine od 50 kg ili više

Doziranje u adolescenata i djece tjelesne teţine od 50 kg ili više jednako je kao u odraslih (vidjeti gore).

Djeca (od navršene 4 godine života) i adolescenti tjelesne težine manje od 50 kg

Doza se utvrĎuje na temelju tjelesne teţine. Za doziranje ispod 50 mg lakozamida moţe biti dostupan sirup. Stoga se preporučuje započeti liječenje sirupom te po ţelji prijeći na tablete.

Monoterapija (u liječenju parcijalnih napadaja)

Preporučena početna doza je 2 mg/kg/dan, a nju nakon tjedan dana treba povećati na početnu terapijsku dozu od 4 mg/kg/dan.

Ovisno o odgovoru i podnošljivosti, doza odrţavanja moţe se dalje povećavati svakih tjedan dana za 2 mg/kg/dan. Dozu treba postupno povećavati dok se ne dobije optimalan odgovor. U djece tjelesne teţine manje od 40 kg preporučuje se maksimalna doza od 12 mg/kg/dan. U djece tjelesne teţine od 40 do manje od 50 kg preporučuje se maksimalna doza od 10 mg/kg/dan.

U sljedećoj tablici saţeto je prikazano preporučeno doziranje u monoterapiji za djecu i adolescente tjelesne teţine manje od 50 kg.

832408-998786Početna doza Jednokratna udarna doza 2 mg/kg/dan Ne preporučuje se Titracija (koraci povećanja doze) 2 mg/kg/dan svaki tjedan Maksimalna preporučena doza u bolesnika < 40 kg do 12 mg/kg/dan Maksimalna preporučena doza u bolesnika ≥ 40 kg do < 50 kg do 10 mg/kg/dan

Dodatna terapija (u liječenju parcijalnih napadaja ili u liječenju primarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja)

Preporučena početna doza je 2 mg/kg/dan, a nju nakon tjedan dana treba povećati na početnu terapijsku dozu od 4 mg/kg/dan.

Ovisno o odgovoru i podnošljivosti, doza odrţavanja moţe se dalje povećavati svakih tjedan dana za 2 mg/kg/dan. Dozu treba postupno povećavati sve dok se ne dobije optimalan odgovor. U djece tjelesne teţine manje od 20 kg, zbog povećanog klirensa u odnosu na odrasle, preporučuje se maksimalna doza od najviše 12 mg/kg/dan. U djece tjelesne teţine od 20 do manje od 30 kg preporučuje se maksimalna doza od 10 mg/kg/dan, a u djece tjelesne teţine od 30 do manje od 50 kg preporučuje se maksimalna doza od 8 mg/kg/dan, iako je u otvorenim ispitivanjima (vidjeti dijelove 4.8 i 5.2) na malom broju ove djece primijenjena doza do 12 mg/kg/dan.

U sljedećoj tablici saţeto je prikazano preporučeno doziranje u dodatnoj terapiji za djecu i adolescente tjelesne teţine manje od 50 kg.

832408-990981Titracija (koraci povećanja doze) 2 mg/kg/dan svaki tjedan Maksimalna preporučena doza u bolesnika < 20 kg do 12 mg/kg/dan Maksimalna preporučena doza u bolesnika ≥ 20 kg do < 30 kg do 10 mg/kg/dan Maksimalna preporučena doza u bolesnika ≥ 30 kg do < 50 kg do 8 mg/kg/dan

Udarna doza

Primjena udarne doze nije ispitana u djece. U adolescenata i djece tjelesne teţine manje od 50 kg ne preporučuje se primjena udarne doze.

Djeca mlađa od 4 godine

Sigurnost i djelotvornost lakozamida u djece mlaĎe od 4 godine još nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Lakozamid filmom obloţene tablete namijenjene su peroralnoj primjeni. Lakozamid se moţe uzimati s hranom ili bez nje.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. Poznati atrioventrikularni (AV) blok drugog ili trećeg stupnja.

Suicidalne ideacije i ponašanje

Suicidalne ideacije i ponašanje prijavljeni su u bolesnika liječenih antiepileptičkim lijekovima u nekoliko indikacija. Metaanaliza randomiziranih, placebom kontroliranih ispitivanja antiepileptičkih lijekova takoĎer je pokazala blago povećan rizik od suicidalnih ideacija i ponašanja. Mehanizam tog rizika nije poznat, a dostupni podaci ne isključuju mogućnost postojanja povećanog rizika za lakozamid.

Stoga bolesnike treba nadzirati kako bi se uočili znakovi suicidalnih ideacija i ponašanja i treba razmotriti odgovarajuće liječenje. Bolesnike (i njegovatelje bolesnika) treba upozoriti da potraţe liječnički savjet ako se pojave znakovi suicidalnih ideacija ili ponašanja (vidjeti dio 4.8).

Srčani ritam i provodljivost

U kliničkim ispitivanjima pri liječenju lakozamidom uočeno je produljenje PR intervala ovisno o dozi. Lakozamid treba oprezno primjenjivati u bolesnika s postojećim proaritmijskim stanjima poput bolesnika s poznatim smetnjama provodljivosti srca ili teškom srčanom bolesti (npr. ishemija miokarda/infarkt, zatajenje srca, strukturna bolest srca ili srčane kanalopatije natrijevih kanala) ili u bolesnika liječenih lijekovima koji utječu na provodljivost srca, uključujući antiaritmike i antiepileptičke lijekove koji blokiraju natrijeve kanale (vidjeti dio 4.5), kao i u starijih bolesnika.

U tih bolesnika treba uzeti u obzir snimanje EKG-a prije povećanja doze lakozamida iznad 400 mg/dan i nakon što je lakozamid titriran do stanja dinamičke ravnoteţe.

U placebom kontroliranim ispitivanjima lakozamida u bolesnika s epilepsijom, fibrilacija ili undulacija atrija nisu zabiljeţene; meĎutim, oboje je zabiljeţeno u otvorenim ispitivanjima epilepsije te tijekom razdoblja nakon stavljanja lijeka u promet.

Nakon stavljanja lijeka u promet prijavljena je pojava AV bloka (uključujući AV blok drugog stupnja ili više). U bolesnika s proaritmijskim stanjima, prijavljena je ventrikularna tahiaritmija. Ti su dogaĎaji rijetko

626110060375H 39495732454915 dovodili do asistole, srčanog zastoja i smrti u bolesnika s ranije postojećim proaritmijskim stanjima. A L M E D

62611009182100

Bolesnike treba upozoriti na simptome srčane aritmije (npr. usporen, ubrzan ili nepravilan puls, palpitacije, nedostatak zraka, ošamućenost i nesvjesticu). Bolesnike treba upozoriti da zatraţe savjet liječnika ako se pojave ovi simptomi.

Omaglica

Liječenje lakozamidom povezano je s pojavom omaglice, što moţe povećati učestalost slučajnih ozljeda ili padanja. Stoga bolesnike treba savjetovati da budu oprezni dok se ne upoznaju s mogućim učincima lijeka (vidjeti dio 4.8).

Mogućnost novog napadaja ili pogoršanje miokloničkih napadaja

Novi napadaj ili pogoršanje miokloničkih napadaja prijavljeni su i u odraslih i u pedijatrijskih bolesnika s primarno generaliziranim toničko-kloničkim napadajima, posebice tijekom titracije. U bolesnika s više od jedne vrste napadaja, opaţenu korist od kontrole jedne vrste napadaja potrebno je sagledati u odnosu na opaţeno pogoršanje druge vrste napadaja.

Mogućnost elektrokliničkog pogoršanja u pojedinim pedijatrijskim epileptičkim sindromima Sigurnost i djelotvornost lakozamida u pedijatrijskih bolesnika s epileptičkim sindromima u kojima mogu zajedno postojati i ţarišni i generalizirani napadaji nisu utvrĎene.

Lakozamid treba primjenjivati s oprezom u bolesnika liječenih lijekovima za koje se zna da produljuju PR interval (uključujući antiepileptičke lijekove koji blokiraju natrijeve kanale) te u bolesnika liječenih antiaritmicima. MeĎutim, analiza podskupina nije pokazala povećan opseg produljenja PR intervala u bolesnika koji su u kliničkim istraţivanjima istovremeno uzimali karbamazepin ili lamotrigin.

Podaci in vitro

Podaci općenito pokazuju da lakozamid ima mali interakcijski potencijal. Ispitivanja in vitro ukazuju lakozamid pri koncentracijama u plazmi dosegnutim tijekom kliničkih ispitivanja ne inducira enzime CYP1A2, CYP2B6 i CYP2C9, niti inhibira CYP1A1, CYP1A2, CYP2A6, CYP2B6, CYP2C8, CYP2C9, CYP2D6 i CYP2E1. Ispitivanje in vitro pokazalo je da se lakozamid ne prenosi P-glikoproteinom u crijevima. Podaci iz in vitro ispitivanja pokazuju da su CYP2C9, CYP2C19 i CYP3A4 sposobni katalizirati stvaranje O-dezmetil metabolita.

Podaci in vivo

Lakozamid klinički značajno ne inhibira niti inducira CYP2C19 i CYP3A4. Lakozamid nije utjecao na AUC midazolama (metabolizira ga CYP3A4, lakozamid primijenjen 200 mg dvaput na dan) no vrijednost Cmax midazolama bila je blago povišena (30 %). Lakozamid nije utjecao na farmakokinetiku omeprazola (metabolizira ga CYP2C19 i CYP3A4, lakozamid primijenjen 300 mg dvaput na dan).

Inhibitor CYP2C19 omeprazol (40 mg jednom dnevno) nije prouzročio klinički značajnu promjenu izloţenosti lakozamidu. Stoga nije vjerojatno da će primjena umjerenog inhibitora CYP2C19 klinički značajno utjecati na sistemsku izloţenost lakozamidu.

Preporučuje se oprez pri istovremenom liječenju snaţnim inhibitorima CYP2C9 (npr. flukonazol) i CYP3A4 (npr. itrakonazol, ketokonazol, ritonavir, klaritromicin), koje moţe izazvati povećanu sistemsku izloţenost lakozamidu. Takve interakcije nisu utvrĎene in vivo, ali su moguće na temelju podataka dobivenih in vitro.

Jaki induktori enzima poput rifampicina ili gospine trave (Hypericum perforatum) mogu umjereno smanjiti sistemsku izloţenost lakozamidu. Stoga treba biti oprezan kod započinjanja ili prestanka liječenja tim

induktorima enzima.

6

62611009182100

Antiepileptički lijekovi

U ispitivanjima interakcija lakozamid nije značajno utjecao na koncentracije karbamazepina i valproatne kiseline u plazmi. Karbamazepin i valproatna kiselina nisu utjecali na koncentracije lakozamida u plazmi. Populacijskom farmakokinetičkom analizom u različitim dobnim skupinama procijenjeno je da je istovremenom primjenom s drugim antiepileptičkim lijekovima koji induciraju enzime (karbamazepin, fenitoin, fenobarbital, u različitim dozama) ukupna sistemska izloţenost lakozamidu smanjena za 25 %. u odraslih i 17 % u pedijatrijskih bolesnika.

Oralni kontraceptivi

U ispitivanju interakcija nije bilo klinički značajne interakcije izmeĎu lakozamida i oralnih kontraceptiva etinilestradiola i levonorgestrela. Istovremena primjena lijekova nije utjecala na koncentracije progesterona.

Drugo

Ispitivanja interakcija pokazala su da lakozamid nije imao utjecaja na farmakokinetiku digoksina. Nije bilo klinički značajne interakcije izmeĎu lakozamida i metformina.

Istovremena primjena varfarina i lakozamida ne uzrokuje klinički značajnu promjenu u farmakokinetici i farmakodinamici varfarina.

Iako nema dostupnih farmakokinetičkih podataka o interakcijama lakozamida i alkohola, ne moţe se isključiti farmakodinamički učinak.

Vezanje lakozamida na proteine je nisko i manje je od 15 %. Stoga se smatra da su malo vjerojatne klinički značajne interakcije s drugim lijekovima uslijed kompetitivnog vezanja za proteine.

Trudnoća

Rizik povezan s epilepsijom i antiepileptičkim lijekovima općenito

Za sve antiepileptičke lijekove pokazalo se da je prevalencija malformacija u potomstva majki liječenih zbog epilepsije dva do tri puta veća u usporedbi s incidencijom u općoj populaciji od oko 3 %. U liječenoj populaciji zabiljeţeno je povećanje malformacija uz politerapiju, meĎutim nije jasno u kojoj su mjeri odgovorni liječenje i/ili bolest.

Štoviše, učinkovitu antiepileptičku terapiju ne smije se prekidati jer pogoršanje bolesti šteti i majci i fetusu.

Rizik povezan s lakozamidom

Nema odgovarajućih podataka o primjeni lakozamida u trudnica. Ispitivanja na ţivotinjama nisu pokazala nikakve teratogene učinke u štakora ili zečeva, ali je zabiljeţena embriotoksičnost u štakora i zečeva pri dozama toksičnim za majke (vidjeti dio 5.3). Potencijalni rizik za ljude nije poznat.

Lakozamid ne bi trebalo koristiti u trudnoći osim ako nije nuţno potreban (ako korist za majku značajno nadilazi potencijalni rizik za fetus). Ako ţena odluči zatrudnjeti, potrebno je paţljivo ponovno procijeniti primjenu tog lijeka.

Dojenje

Lakozamid se izlučuje u majčino mlijeko u ljudi. Ne moţe se isključiti rizik za novoroĎenče/dojenče. Preporučuje se prekid dojenja tijekom liječenja lakozamidom.

Plodnost

U ţenki i muţjaka štakora nisu primijećene nuspojave povezane s plodnošću ili reprodukcijom pri dozama koje uzrokuju plazmatsku izloţenost (AUC) do pribliţno 2 puta veće od plazmatske vrijednosti AUC-a pri najvišoj preporučenoj dozi u ljudi.

7

Lakozamid malo do umjereno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Liječenje lakozamidom povezano je s omaglicom ili zamućenim vidom.

U skladu s tim bolesnike treba savjetovati da ne upravljaju vozilima ili drugim potencijalno opasnim strojevima dok se ne upoznaju s učincima lakozamida na njihovu sposobnost obavljanja takvih aktivnosti.

Saţetak sigurnosnog profila

Na temelju analize udruţenih placebom kontroliranih kliničkih ispitivanja u dodatnoj terapiji u 1308 bolesnika s parcijalnim napadajima, ukupno 61,9 % bolesnika koji su randomizirani na lakozamid i 35,2 % bolesnika koji su randomizirani na placebo prijavilo je barem jednu nuspojavu. Najčešće prijavljivane nuspojave (≥ 10 %) tijekom liječenja lakozamidom bile su omaglica, glavobolja, mučnina i diplopija. Njihov intenzitet obično je bio blag do umjeren. Neke su ovisile o dozi i mogle su se ublaţiti smanjenjem doze. Incidencija i teţina nuspojava središnjeg ţivčanog sustava (SŢS) i gastrointestinalnog (GI) sustava obično su se smanjivale tijekom vremena.

U svim navedenim kontroliranim ispitivanjima, stopa prekidanja liječenja zbog nuspojava bila je 12,2 % u bolesnika randomiziranih na lakozamid i 1,6 % u bolesnika randomiziranih na placebo. Najčešća nuspojava zbog koje su bolesnici prekidali liječenje lakozamidom bila je omaglica.

Incidencija nuspojava SŢS-a kao što je omaglica moţe biti pojačana nakon udarne doze.

Na osnovi analize podataka iz kliničkog ispitivanja neinferiornosti monoterapije u kojem se lakozamid usporeĎivao s karbamazepinom s kontroliranim oslobaĎanjem (engl. controlled release, CR), najčešće prijavljene nuspojave (≥ 10 %) za lakozamid bile su glavobolja i omaglica. Za bolesnike liječene lakozamidom stopa prekida liječenja zbog nuspojava bila je 10,6 %, a za bolesnike liječene karbamazepinom CR 15,6 %.

Sigurnosni profil lakozamida prijavljen u ispitivanju provedenom u bolesnika od navršene 4 i više godina koji imaju idiopatsku generaliziranu epilepsiju s primarno generaliziranim toničko-kloničkim napadajima podudarao se sa sigurnosnim profilom prijavljenim iz objedinjenih placebom kontroliranih kliničkih ispitivanja kod parcijalnih napadaja. Dodatne nuspojave prijavljene u bolesnika s primarno generaliziranim toničko-kloničkim napadajima bile su mioklonička epilepsija (2,5 % u skupini koja je primala lakozamid i 0 % u skupini koja je primala placebo) i ataksija (3,3 % u skupini koja je primala lakozamid i 0 % u skupini koja je primala placebo). Najčešće prijavljene nuspojave bile su omaglica i somnolencija. Najčešće nuspojave koje su dovele do prekida terapije lakozamidom bile su omaglica i suicidalna ideacija. Stopa prekida terapije zbog nuspojava bila je 9,1 % u skupini koja je primala lakozamid i 4,1 % u skupini koja je primala placebo.

Tablični popis nuspojava

Donja tablica prikazuje učestalost nuspojava prijavljenih u kliničkim ispitivanjima i u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet. Učestalost nuspojava definirana je kao: vrlo često (≥ 1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100) i nepoznato (učestalost se ne moţe procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

966520900683P restezija Poremećaji imunološkog sustava Preosjetljivost na lijek(1) Reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS)(1,2) Psihijatrijski poremećaji Depresija Konfuzno stanje Nesanica(1) Agresija Agitacija(1) Euforično raspoloţenje(1) Psihotični poremećaji(1) Pokušaj samoubojstva(1) Suicidalne ideacije Halucinacije(1) Poremećaji ţivčanog sustava Omaglica Glavobolja Mioklonički napadaji(3) Ataksija Poremećaj ravnoteţe Oštećenje pamćenja Kognitivni poremećaj Somnolencija Tremor Nistagmus Hipoestezija Dizartrija Poremećaj paţnje Sinkopa(2) Poremećaj koordinacije Diskinezija Konvulzije(3) Poremećaji oka Diplopija Zamućen vid Poremećaji uha i labirinta Vrtoglavica Tinitus Srčani poremećaji Atrioventrikularni blok(1,2) Bradikardija(1,2) Atrijska fibrilacija(1,2) Undulacija atrija(1,2) Ventrikularna tahiaritmija(1) Poremećaji probavnog sustava Mučnina Povraćanje Konstipacija Flatulencija Dispepsija Suha usta Proljev

62611009182100

966520-4296156Poremećaji jetre i ţuči Promijenjeni nalazi jetrene funkcije(2) Povišene vrijednosti jetrenih enzima (>2 x GGN)(1) Poremećaji koţe i potkoţnog tkiva Pruritus Osip(1) Angioedem(1) Urtikarija(1) Stevens-Johnsonov sindrom(1) Toksična epidermalna nekroliza(1) Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva Mišićni grčevi Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Smetnje hoda Astenija Umor Razdraţljivost Osjećaj opijenosti Ozljede, trovanja i proceduralne komplikacije Pad Laceracije koţe Kontuzija (1) Nuspojave prijavljene u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet. (2) Vidjeti Opis izdvojenih nuspojava.

(3) Prijavljeno u ispitivanjima primarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja.

Opis izdvojenih nuspojava

Primjena lakozamida povezana je s produljenjem PR intervala koje je ovisno dozi. Mogu se javiti nuspojave povezane s produljenjem PR intervala (npr. atrioventrikularni blok, sinkopa, bradikardija). U dodatnim kliničkim ispitivanjima u bolesnika s epilepsijom stopa incidencije prijavljenih AV blokova prvog stupnja manje je česta te iznosi 0,7 %, 0 %, 0,5 % za lakozamid u dozama od 200 mg, 400 mg, 600 mg odnosno 0 % za placebo. U tim ispitivanjima nije zabiljeţena pojava AV bloka drugog ili višeg stupnja. MeĎutim, slučajevi pojave AV bloka drugog i trećeg stupnja povezani s liječenjem lakozamidom zabiljeţeni su tijekom razdoblja nakon stavljanja lijeka u promet. U kliničkom ispitivanju monoterapije u kojem se lakozamid usporeĎivao s karbamazepinom CR stupanj produljenja PR intervala bio je usporediv izmeĎu lakozamida i karbamazepina. Stopa incidencije sinkope zabiljeţena u zdruţenim kliničkim ispitivanjima dodatne terapije manje je česta i nije se razlikovala izmeĎu bolesnika s epilepsijom (n = 944) koji su liječeni lakozamidom (0,1 %) i bolesnika s epilepsijom (n = 364) koji su dobivali placebo (0,3 %). U kliničkom ispitivanju monoterapije u kojem je lakozamid usporeĎivan s karbamazepinom CR, sinkopa je zabiljeţena u 7/444 (1,6 %) bolesnika liječenih lakozamidom i u 1/442 (0,2 %) bolesnika liječenih karbamazepinom CR.

Fibrilacija ili undulacija atrija nisu zabiljeţene u kratkotrajnim kliničkim ispitivanjima; meĎutim oboje je zabiljeţeno u otvorenim ispitivanjima epilepsije te tijekom razdoblja nakon stavljanja lijeka u

promet.

Laboratorijska odstupanja

Poremećaji u testovima jetrene funkcije uočeni su tijekom placebom kontroliranih ispitivanja s

10

lakozamidom u odraslih bolesnika s parcijalnim napadajima koji su istovremeno uzimali 1 do 3 antiepileptička lijeka. Povišene vrijednosti ALT-a do ≥ 3 x od gornje granice normale (GGN) zabiljeţene su u 0,7 % (7/935) bolesnika koji su uzimali lakozamid i u 0 % (0/356) bolesnika koji su uzimali placebo.

Multiorganske reakcije preosjetljivosti

Multiorganske reakcije preosjetljivosti (takoĎer poznate kao reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima, DRESS) zabiljeţene su u bolesnika koji su liječeni nekim antiepileptičkim lijekovima. Te reakcije imaju različite kliničke slike, no u pravilu se očituju vrućicom i osipom i mogu biti povezane sa zahvaćenošću različitih organskih sustava. Ako se sumnja na multiorgansku reakciju preosjetljivosti, primjenu lakozamida treba prekinuti.

Pedijatrijska populacija

Sigurnosni profil lakozamida u placebom kontroliranim ispitivanjima (vidjeti detalje ispitivanja u dijelu 5.1) i otvorenim ispitivanjima (n = 408) u dodatnoj terapiji u djece od 4 godine i starije koja imaju parcijalne napadaje podudarao se sa sigurnosnim profilom zabiljeţenim u odraslih iako je učestalost nekih nuspojava (somnolencija, povraćanje i konvulzije) bila povećana, a prijavljene su i dodatne nuspojave (nazofaringitis, pireksija, faringitis, smanjenje apetita, letargija i nenormalno ponašanje): nazofaringitis (15,7 %), povraćanje (14,7 %), somnolencija (14,0 %), omaglica (13,5 %), pireksija (13,0 %), konvulzije (7,8 %), smanjenje apetita (5,9 %), faringitis (4,7 %), letargija (2,7 %) i nenormalno ponašanje (1,7 %).

Ukupno je 67,8 % bolesnika randomiziranih na lakozamid i 58,1 % bolesnika randomiziranih na placebo prijavilo najmanje 1 nuspojavu.

Bihevioralno, kognitivno i emocionalno funkcioniranje mjerilo se upitnicima Achenbach CBCL i BRIEF koji su se primijenili u početnoj točki i dalje tijekom ispitivanja te su bili uglavnom stabilni tijekom trajanja ispitivanja.

Starija populacija

U ispitivanju monoterapije u kojem se lakozamid usporeĎivao s karbamazepinom CR, čini se da su vrste nuspojava povezane s lakozamidom u starijih bolesnika (≥ 65 godina starosti) bile slične onima opaţenim u bolesnika mlaĎih od 65 godina. MeĎutim, zabiljeţena je veća incidencija (razlika ≥ 5%) padova, proljeva i tremora u starijih bolesnika u odnosu na mlaĎe odrasle bolesnike. Najčešća nuspojava povezana sa srcem zabiljeţena u starijih u odnosu na mlaĎu odraslu populaciju bila je AV blok prvog stupnja. Kod primjene lakozamida on je prijavljen u 4,8 % (3/62) starijih bolesnika u usporedbi s 1,6 % (6/382) u mlaĎih odraslih bolesnika. Stopa prekida liječenja zbog nuspojava zabiljeţenih s lakozamidom bila je 21,0 % (13/62) u starijih bolesnika u usporedbi s 9,2 % (35/382) u mlaĎih odraslih bolesnika. Te razlike izmeĎu starijih i mlaĎih odraslih bolesnika bile su slične onima u skupini s aktivnim usporednim lijekom.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

4635373311085navedenog u Dodatku VNakon dobivanja odobrenja lijeka vaţno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traţi da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava:

Simptomi

Simptomi uočeni nakon slučajnog ili namjernog predoziranja lakozamidom prvenstveno su povezani sa SŢS-om i gastrointestinalnim sustavom.

6261100105359H A 392061629047511  Vrste nuspojava koje su se javile u bolesnika izloţenih dozama iznad 400 mg pa sve do 800 mg L M E D

nisu se klinički razlikovale od onih u bolesnika koji su primjenjivali preporučene doze lakozamida.  Reakcije prijavljene nakon uzimanja doza većih od 800 mg su omaglica, mučnina, povraćanje,

napadaji (generalizirani toničko-klonički napadaji, status epilepticus). Opaţeni su i poremećaji srčane provodljivosti, šok i koma. Prijavljeni su smrtni ishodi u bolesnika nakon akutnog jednokratnog predoziranja s nekoliko grama lakozamida.

Zbrinjavanje

Za predoziranje lakozamidom nema specifičnog antidota. Liječenje predoziranja lakozamidom mora uključivati opće potporne mjere i po potrebi moţe uključivati hemodijalizu (vidjeti dio 5.2).

Farmakoterapijska skupina: antiepileptici, ostali antiepileptici, ATK oznaka: N03AX18

Mehanizam djelovanja

Djelatna tvar, lakozamid (R-2-acetamido-N-benzil-3-metoksipropionamid) funkcionalna je aminokiselina. Točan mehanizam kojim lakozamid postiţe svoj antiepileptički učinak u ljudi još uvijek nije potpuno razjašnjen. Elektrofiziološka ispitivanja in vitro pokazala su da lakozamid selektivno poboljšava sporu inaktivaciju naponskih natrijskih kanala, što dovodi do stabilizacije hiperekscitabilnih membrana neurona.

Farmakodinamički učinci

Lakozamid je pokazao zaštitni učinak protiv napadaja u širokom rasponu ţivotinjskih modela parcijalnih i primarno generaliziranih napadaja te odgoĎen razvoj kindlinga („potpaljivanja”).

Neklinički pokusi pokazali su da lakozamid u kombinaciji s levetiracetamom, karbamazepinom, fenitoinom, valproatom, lamotriginom, topiramatom ili gabapentinom ima sinergističke ili aditivne antikonvulzivne učinke.

Klinička djelotvornost i sigurnost (parcijalni napadaji) Odrasla populacija

Monoterapija

Djelotvornost lakozamida kao monoterapije utvrĎena je u dvostruko slijepom ispitivanju neinferiornosti u paralelnim skupinama u usporedbi s karbamazepinom CR u 886 bolesnika u dobi od 16 godina ili starijih s novo ili nedavno dijagnosticiranom epilepsijom. Bolesnici su morali imati spontane parcijalne napadaje sa sekundarnom generalizacijom ili bez nje. Bolesnici su randomizirani na karbamazepin CR ili lakozamid, u obliku tableta, u omjeru 1:1. Doziranje se temeljilo na odgovoru na dozu i u rasponu od 400 do 1200 mg/dan za karbamazepin CR i od 200 do 600 mg/dan za lakozamid. Liječenje je trajalo do 121 tjedan, ovisno o odgovoru.

Procijenjene učestalosti 6-mjesečnog razdoblja bez napadaja bile su 89,8 % za bolesnike liječene lakozamidom i 91,1 % za bolesnike liječene karbamazepinom CR koristeći Kaplan-Meierovu analizu preţivljenja. PrilagoĎena apsolutna razlika dvaju liječenja bila je –1,3 % (95 % CI: -5,5, 2,8). Procijenjene učestalosti razdoblja od 12 mjeseci bez napadaja bile su 77,8 % za bolesnike liječene lakozamidom i 82,7 % za bolesnike liječene karbamazepinom CR koristeći Kaplan-Meierovu analizu.

Učestalosti 6-mjesečnog razdoblja bez napadaja u starijih bolesnika dobi od 65 godina i više (62 bolesnika liječena lakozamidom, 57 bolesnika liječenih karbamazepinom CR) bile su slične u obje liječene skupine.

626110047357H A 392061623247412 Učestalosti su takoĎer bile slične onima utvrĎenim u cjelokupnoj populaciji. U starijoj populaciji, doza L M E D

odrţavanja lakozamida bila je 200 mg/dan u 55 bolesnika (88,7 %), 400 mg/dan u 6 bolesnika (9,7 %) i doza je u jednog bolesnika (1,6 %) bila povećana na više od 400 mg/dan.

Prijelaz na monoterapiju

Djelotvornost i sigurnost lakozamida pri prijelazu na monoterapiju ocjenjivane su u povijesno kontroliranom, multicentričnom, dvostruko slijepom, randomiziranom ispitivanju. U tom je ispitivanju 425 bolesnika u dobi od 16 do 70 godina s nekontroliranim parcijalnim napadajima, koji su uzimali stabilne doze od 1 ili 2 antiepileptička lijeka dostupna na trţištu, randomizirano na prijelaz na monoterapiju lakozamidom (bilo 400 mg/dan, bilo 300 mg/dan u omjeru 3 : 1). U liječenih bolesnika koji su završili s titracijom i započeli s ukidanjem drugih antiepileptičkih lijekova (284, odnosno 99), monoterapija se odrţavala u 71,5 % odnosno 70,7 % bolesnika, za 57 – 105 dana (medijan 71 dan), tijekom razdoblja ciljanog promatranja od 70 dana.

Dodatna terapija

Djelotvornost lakozamida kao dodatne terapije u preporučenim dozama (200 mg/dan, 400 mg/dan) utvrĎena je u 3 multicentrična, randomizirana, placebom kontrolirana klinička ispitivanja s razdobljem odrţavanja od 12 tjedana. Lakozamid se u dozi od 600 mg/dan takoĎer pokazao djelotvornim u kontroliranim istraţivanjima dodatne terapije, iako je djelotvornost bila slična onoj pri dozi od 400 mg/dan i bolesnici su slabije podnosili ovu dozu zbog nuspojava SŢS-a i gastrointestinalnog trakta. Stoga se doza od 600 mg/dan ne preporučuje. Maksimalna preporučena doza je 400 mg/dan. Ta su ispitivanja uključivala 1 308 bolesnika s anamnezom od u prosjeku 23 godine parcijalnih napadaja, a cilj im je bio procijeniti djelotvornost i sigurnost istovremene primjene lakozamida s 1 – 3 antiepileptička lijeka u bolesnika s nekontroliranim parcijalnim napadajima sa sekundarnom generalizacijom ili bez nje. Ukupni udio ispitanika s 50 % smanjenom frekvencijom parcijalnih napadaja bio je 23 %, 34 % u skupini s lakozamidom 200 mg/dan i 40 % u skupini s lakozamidom 400 mg/dan.

Farmakokinetika i sigurnost jednokratne intravenske udarne doze lakozamida utvrĎena je u multicentričnom otvorenom ispitivanju dizajniranom za procjenu sigurnosti i podnošljivosti brzog uvoĎenja lakozamida koristeći jednokratnu intravensku udarnu dozu (koja uključuje 200 mg) nakon koje slijedi oralno doziranje dvaput dnevno (koje odgovara intravenskoj dozi) kao dodatno liječenje u odraslih ispitanika u dobi od 16 do 60 godina s parcijalnim napadajima.

Pedijatrijska populacija

Parcijalni napadaji imaju sličnu kliničku sliku u djece od navršene 4 godine ţivota i u odraslih. Djelotvornost lakozamida u djece u dobi od 4 godine i starije ekstrapolirana je iz podataka o adolescentima i odraslima s parcijalnim napadajima za koje se očekivao sličan odgovor uz uvjet da su utvrĎene prilagodbe pedijatrijske doze (vidjeti dio 4.2) i da je dokazana sigurnost (vidjeti dio 4.8).

Djelotvornost koju podrţava gore navedeno načelo ekstrapolacije potvrĎena je dvostruko slijepim, randomiziranim, placebom kontroliranim ispitivanjem. Ispitivanje se sastojalo od početnog razdoblja od 8 tjedana nakon kojeg je slijedilo razdoblje titracije od 6 tjedana. Prihvatljivi bolesnici na reţimu stabilne doze od 1 do ≤ 3 antiepileptička lijeka, koji su još uvijek imali najmanje 2 parcijalna napadaja tijekom 4 tjedna prije probira s fazom bez napadaja ne duljom od 21 dana u razdoblju od 8 tjedana prije ulaska u početno razdoblje, randomizirani su da primaju placebo (n = 172) ili lakozamid (n = 171).

Doziranje se započelo u dozi od 2 mg/kg/dan u ispitanika teţine ispod 50 kg ili 100 mg/dan u ispitanika teţine 50 kg ili više u 2 podijeljene doze. Tijekom razdoblja titracije doze lakozamida prilagoĎavale su se u koracima od 1 ili 2 mg/kg/dan u ispitanika teţine ispod 50 kg ili 50 ili 100 mg/dan u ispitanika teţine 50 kg ili više u tjednim intervalima kako bi se postigao ciljni raspon doza u razdoblju odrţavanja.

Ispitanici su morali postići minimalnu ciljanu dozu za svoju kategoriju tjelesne teţine u posljednja 3 dana razdoblja titracije da bi mogli ući u razdoblje odrţavanja od 10 tjedana. Ispitanici su morali ostati na stabilnoj dozi lakozamida tijekom cijelog razdoblja odrţavanja ili su izuzeti iz ispitivanja i uključeni u slijepo razdoblje smanjivanja doze.

626110043722H A L 392061622883813 Uočeno je statistički značajno (p = 0,0003) i klinički značajno smanjenje učestalosti parcijalnih napadaja u M E D

28 dana od početne točke do razdoblja odrţavanja izmeĎu skupine s lakozamidom i placebo skupine. Postotak smanjenja u odnosu na placebo na temelju analize kovarijance iznosio je 31,72 % (95 % CI: 16,342, 44,277).

Sveukupno, udio ispitanika s najmanje 50 % smanjenjem učestalosti parcijalnih napadaja u 28 dana od početne točke do razdoblja odrţavanja iznosio je 52,9 % u skupini koja je primala lakozamid u usporedbi s 33,3 % u skupini koja je primala placebo.

Kvaliteta ţivota procijenjena Pedijatrijskim popisom kvalitete ţivota (engl. Pediatric Quality of Life Inventory, PedsQL) ukazala je na to da su ispitanici i u skupini koja je primala lakozamid i u skupini koja je primala placebo imali sličnu i stabilnu zdravstvenu kvalitetu ţivota tijekom cijelog razdoblja liječenja.

Klinička djelotvornost i sigurnost (primarno genaralizirani toničko-klonički napadaji)

Djelotvornost lakozamida kao dodatne terapije u bolesnika s navršene 4 i više godina koji imaju idiopatsku generaliziranu epilepsiju i kod kojih se javljaju primarno generalizirani toničko-klonički napadaji utvrĎena je u dvostruko slijepom, randomiziranom, placebom kontroliranom multicentričnom ispitivanju na paralelnim skupinama u trajanju od 24 tjedna. Ispitivanje se sastojalo od početnog povijesnog razdoblja od 12 tjedana, početnog prospektivnog razdoblja od 4 tjedna i razdoblja liječenja od 24 tjedna (koje je obuhvaćalo razdoblje titracije od 6 tjedana i razdoblje odrţavanja od 18 tjedana). Podobni bolesnici koji su primali stabilne doze od 1 do 3 antiepileptična lijeka koji su doţivjeli najmanje 3 dokumentirana primarno generalizirana toničko-klonička napadaja tijekom 16-tjednog kombiniranog početnog razdoblja randomizirani su u omjeru 1 naspram 1 za primanje lakozamida ili placeba (bolesnici u potpunom skupu za analizu: lakozamid n =118, placebo n=121; od njih je 8 bolesnika u dobnoj skupini ≥ 4 do < 12 godina, a 16 bolesnika u dobnoj skupini ≥ 12 do < 18 godina liječeno lakozamidom, a 9 odnosno 16 bolesnika placebom).

Bolesnici su titrirani do ciljne doze razdoblja odrţavanja od 12 mg/kg/dan u bolesnika tjelesne teţine manje od 30 kg, 8 mg/kg/dan u bolesnika tjelesne teţine od 30 do manje od 50 kg ili 400 mg/dan u bolesnika tjelesne teţine 50 kg ili više.

832408-2501553Varijable djelotvornosti Parametar Placebo N=121 Lakozamid N=118 Vrijeme do drugog primarno generaliziranog toničko-kloničkog napadaja Medijan (dani) 77,0 - 95 % CI 49,0; 128,0 - Lakozamid – placebo Omjer rizika 0,540 95 % CI 0,377; 0,774 p-vrijednost < 0,001 Razdoblje bez napadaja Stratificirana Kaplan-Meier procjena (%) 17,2 31,3 95 % CI 10,4; 24,0 22,8; 39,9 Lakozamid – placebo 14,1 95 % CI 3,2; 25,1 p-vrijednost 0,011

Napomena: Za skupinu koja je primala lakozamid medijan vremena do drugog primarno generaliziranog toničko-kloničkog napadaja ne moţe se procijeniti Kaplan-Meier metodama jer ˃ 50 % bolesnika nije doţivjelo drugi primarno generalizirani toničko-klonički napadaj do 166. dana.

Nalazi u pedijatrijskoj podskupini podudarali su se s rezultatima ukupne populacije za primarnu, sekundarnu i druge mjere ishoda djelotvornosti.

6261100151792

Apsorpcija

Lakozamid se brzo i u potpunosti apsorbira nakon peroralne primjene. Bioraspoloţivost lakozamida nakon peroralne primjene je otprilike 100%. Nakon peroralne primjene koncentracija nepromijenjenog lakozamida u plazmi brzo raste i dostiţe Cmax oko 0,5 do 4 sata nakon doziranja. Hrana ne utječe na brzinu i razmjer apsorpcije.

Distribucija

Volumen raspodjele lijeka otprilike je 0,6 l/kg. Na proteine plazme veţe se manje od 15 % lakozamida.

Biotransformacija

95% doze izlučuje se mokraćom u obliku lakozamida i metabolita. Metabolizam lakozamida nije u potpunosti opisan.

Glavninu sastojaka izlučenih mokraćom čine nepromijenjen lakozamid (otprilike 40 % doze) i njegov O-dezmetilni metabolit manje od 30 %.

Polarna frakcija za koju se pretpostavlja da pripada derivatima serina bila je zastupljena s oko 20 % u mokraći, ali je u plazmi pojedinih ispitanika naĎena samo u vrlo malim količinama (0 – 2 %). U mokraći su naĎene male količine (0,5 – 2 %) drugih metabolita.

Podaci in vitro pokazuju da su CYP2C9, CYP2C19 i CYP3A4 sposobni katalizirati stvaranje O-dezmetilnog metabolita, no glavni izoenzim koji u tome sudjeluje nije potvrĎen in vivo. Nije uočena klinički značajna razlika u izloţenosti lakozamidu usporeĎujući njegovu farmakokinetiku u ispitanika koji su brzi metabolizatori [EM (engl. extensive metabolisers) funkcionalnim CYP2C19] i u ispitanika koji su spori metabolizatori [PM (engl. poor metabolisers), s manjkom funkcionalnog CYP2C19]. Nadalje interakcijsko istraţivanje s omeprazolom (inhibitorom enzima CYP2C19) nije pokazalo klinički značajne promjene u koncentraciji lakozamida u plazmi što ukazuje na malu vaţnost tog puta. Koncentracija O-dezmetil lakozamida u plazmi iznosi oko 15 % koncentracije lakozamida u plazmi. Taj glavni metabolit nema poznatu farmakološku aktivnost.

Eliminacija

Lakozamid se primarno eliminira iz sistemske cirkulacije putem bubrega i biotransformacijom. Nakon peroralne i intravenske primjene radioaktivno označenog lakozamida u mokraći je naĎeno oko 95 % primijenjene radioaktivnosti, a u fecesu manje od 0,5 %. Poluvrijeme eliminacije lakozamida je pribliţno 13 sati. Farmakokinetika je proporcionalna dozi i konstantna tijekom vremena s malim varijacijama u svakog pojedinog ispitanika i izmeĎu različitih ispitanika. Stanje dinamičke ravnoteţe koncentracija u plazmi postiţe se nakon 3 dana doziranja dva puta dnevno. Koncentracija u plazmi raste s faktorom akumulacije od oko 2.

Postizanje koncentracija u stanju dinamičke ravnoteţe kod jednokratne udarne doze od 200 mg usporedivo je s koncentracijama kod peroralne primjene 100 mg dvaput dnevno.

Farmakokinetika u posebnim skupinama bolesnika

Spol

Klinička ispitivanja pokazuju da spol nema klinički značajan utjecaj na koncentracije lakozamida u plazmi.

Oštećenje bubrega

626110028593H 392061621370915 Vrijednost AUC lakozamida bila je, u usporedbi sa zdravim ispitanicima, povećana za oko 30 % u A L M E D

bolesnika s blagim i umjerenim bubreţnim oštećenjem te za 60 % u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega i u bolesnika u terminalnom stadiju bubreţne bolesti koji zahtijevaju hemodijalizu, dok je vrijednost Cmax bila nepromijenjena.

Lakozamid se učinkovito uklanja iz plazme hemodijalizom. Nakon 4 sata hemodijalize vrijednost AUC lakozamida smanjila se za oko 50 %. Stoga se nakon hemodijalize preporučuje dodatna doza (vidjeti dio 4.2). Izloţenost O-dezmetilnom metabolitu bila je nekoliko puta povećana u bolesnika s umjerenim i teškim oštećenjem bubrega. U bolesnika sa završnim stadijem bubreţne bolesti koji nisu na hemodijalizi te su razine bile povećane i kontinuirano su rasle tijekom uzorkovanja kroz 24 sata. Nije poznato moţe li povećana izloţenost metabolitu u ispitanika u završnom stadiju bubreţne bolesti uzrokovati povećanje nuspojava, no

nije utvrĎena farmakološka aktivnost metabolita.

Oštećenje jetre

Ispitanici s umjerenim oštećenjem jetre (Child-Pugh B) imali su veće koncentracije lakozamida u plazmi (oko 50 % veća vrijednost AUCnorm). Veća izloţenost nastala je djelomično zbog smanjene funkcije bubrega ispitanika. Procijenjeno je da smanjenje nebubreţnog klirensa u bolesnika u ispitivanju povećava vrijednost AUC lakozamida za 20 %. U bolesnika s teškim oštećenjem jetre farmakokinetika lakozamida nije ispitana (vidjeti dio 4.2).

Starije osobe (iznad 65 godina života)

U ispitivanju sa starijim muškarcima i ţenama, uključujući 4 bolesnika > 75 godina, vrijednost AUC bila je veća za oko 30, odnosno 50 % u odnosu na mlade muškarce. To je dijelom povezano s manjom tjelesnom teţinom. Normalizirana razlika prema tjelesnoj teţini bila je 26 odnosno 23 %. Uočeno je povećanje varijabilnosti izloţenosti. Bubreţni klirens lakozamida bio je tek neznatno sniţen u starijih ispitanika u tom ispitivanju.

Opće smanjenje doze smatra se nepotrebnim osim ako nije indicirano zbog smanjene funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2).

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetski profil lakozamida u pedijatrijskoj populaciji utvrĎen je populacijskom farmakokinetičkom analizom na temelju oskudnih podataka o koncentraciji u plazmi prikupljenih u jednom placebom kontroliranom randomiziranom ispitivanju i tri ispitivanja otvorenih oznaka u 414 djece s epilepsijom u dobi od 6 mjeseci do 17 godina. Primijenjene doze lakozamida bile su rasponu od 2 do 17,8 mg/kg/dan dvaput na dan, s maksimalnom dozom od 600 mg/dan za djecu tjelesne teţine 50 kg ili više.

Procijenjeno je da je uobičajeni plazmatski klirens bio 1,04 l/h, 1,32 l/h i 1,86 l/h u djece teţine 20 kg, 30 kg i 50 kg. U usporedbi s tim, plazmatski klirens u odraslih bolesnika (tjelesne teţine 70 kg) procijenjen je na 1,92 l/h.

Farmakokinetička analiza populacije, upotrebom oskudnih farmakokinetičkih uzoraka iz ispitivanja primarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja, pokazala je sličnu izloţenost u bolesnika s primarno generaliziranim toničko-kloničkim napadajima i u bolesnika s parcijalnim napadajima.

U ispitivanjima toksičnosti, postignute koncentracije lakozamida u plazmi bile su slične ili samo rubno više od onih uočenih u bolesnika, što čini nisku ili nepostojeću marginu izloţenosti (engl. margin of exposure, MOE) u ljudi.

Farmakološko ispitivanje sigurnosti s intravenskom primjenom lakozamida u anesteziranih pasa pokazalo je prolazno produljenje PR intervala i QRS kompleksa te smanjenje krvnog tlaka najvjerojatnije uslijed kardiodepresivnog djelovanja. Ove prolazne promjene započele su u istom rasponu koncentracija kao pri maksimalnoj preporučenoj kliničkoj dozi. U anesteziranih pasa i makaki majmuna pri intravenskim dozama od 15 – 60 mg/kg uočeno je usporavanje atrijske i ventrikulske provodljivosti, atrioventrikularni blok i atrioventrikulska disocijacija.

6261100304711U ispitivanjima toksičnosti ponovljenih doza uočene su umjerene reverzibilne promjene jetre u štakora s početkom pri otprilike trostrukoj vrijednosti kliničke izloţenosti. Ove su promjene uključivale povećanu

62611009182100

teţinu organa, hipertrofiju hepatocita, povećanje serumskih koncentracija jetrenih enzima i povećanje vrijednosti ukupnog kolesterola i triglicerida. Pored hipertrofije hepatocita nisu uočene druge histopatološke promjene.

U ispitivanjima reproduktivne i razvojne toksičnosti na glodavcima i kunićima nisu uočeni teratogeni učinci, no uočen je povećan broj mrtvoroĎenih mladunaca kao i povećana smrtnost mladunaca u peripartalnom razdoblju, te blago smanjena veličina ţivog okota uz smanjene tjelesne teţine mladunaca pri maternalnim toksičnim dozama u štakora koje odgovaraju razinama sistemske izloţenosti sličnim očekivanoj kliničkoj izloţenosti. Budući da se više razine izloţenosti nisu mogle ispitati u ţivotinja uslijed maternalne toksičnosti, ne postoji dovoljno podataka koji bi u potpunosti opisali embriofetotoksični i teratogeni potencijal lakozamida.

Ispitivanja na štakorima pokazala su da lakozamid i/ili njegovi metaboliti lako prolaze placentalnu barijeru. U mladih štakora i pasa vrste toksičnosti ne razlikuju se kvalitativno od onih uočenih u odraslih ţivotinja. U mladih štakora uočena je smanjena tjelesna teţina pri razinama sistemske izloţenosti sličnim očekivanoj kliničkoj izloţenosti. U mladih pasa počeli su se uočavati klinički znakovi SŢS-a koji su prolazni i ovisni o dozi pri razinama sistemske izloţenosti niţim od očekivane kliničke izloţenosti.

Jezgra tablete

celuloza, mikrokristalična hidroksipropilceluloza, djelomično supstituirana krospovidon

hidroksipropilceluloza

silicijev dioksid, koloidni, bezvodni magnezijev stearat

Ovojnica poli(vinilni alkohol) makrogol

titanijev dioksid (E171) talk

Losmorid 50 i 150 mg filmom obloţene tablete: ţeljezov oksid, crveni (E172)

Losmorid 100 i 150 mg filmom obloţene tablete: ţeljezov oksid, ţuti (E172)

Losmorid 50, 100 i 150 mg filmom obloţene tablete: ţeljezov oksid, crni (E172)

Losmorid 50, 150 i 200 mg filmom obloţene tablete: bojilo Indigo Carmine Lake (E132)

Nije primjenjivo.

17

4 godine.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Losmorid je dostupan u pakiranjima od 56 filmom obloţenih tableta u prozirnim PVC/PVDC/Al blisterima.

Nema posebnih zahtjeva.

Što je Losmorid

Losmorid sadrži lakozamid. On pripada skupini lijekova koji se nazivaju „antiepileptički lijekovi”. Ovi se lijekovi upotrebljavaju u liječenju epilepsije.

 Dobili ste ovaj lijek za smanjenje broja napadaja.

Za što se Losmorid koristi

 Losmorid koristi se u odraslih, adolescenata i djece od navršene 4 godine života.  Koristi se

o sam ili u kombinaciji s drugim antiepileptičkim lijekovima za liječenje odreĎenog oblika epilepsije koju obilježavaju parcijalni napadaji sa sekundarnom generalizacijom ili bez nje. U ovom obliku epilepsije napadaji prvo zahvaćaju samo jednu stranu mozga. No potom se mogu proširiti na veća područja s obje strane mozga.

o u kombinaciji s drugim antiepileptičkim lijekovima za liječenje primarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja (velikih napadaja, uključujući gubitak svijesti) u bolesnika s idiopatskom generaliziranom epilepsijom (oblikom epilepsije za koju se smatra da ima genetski uzrok).

Nemojte uzimati Losmorid:

- Ako ste alergični na lakozamid ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.). Ako niste sigurni jeste li alergični, razgovarajte o tome sa svojim liječnikom.

- Ako bolujete od odreĎene vrste poremećaja otkucaja srca koji se naziva AV blok drugog ili trećeg stupnja.

Nemojte uzimati Losmorid ako se nešto od gore navedenog odnosi na Vas. Ako niste sigurni, obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete ovaj lijek.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku prije nego uzmete Losmorid ako:

 razmišljate o samoozljeĎivanju ili samoubojstvu. Mali broj osoba liječenih antiepileptičkim lijekovima poput lakozamida razmišljao je o samoozljeĎivanju ili samoubojstvu. Ako u bilo kojem trenutku imate takve misli, odmah to javite svom liječniku.

 ako imate problem sa srcem koji utječe na srčani ritam i ako često imate osobito spore, brze ili nepravilne otkucaje srca (poput AV bloka, treperenja i lepršanja pretklijetki);

 ako imate tešku srčanu bolest poput zatajenja srca ili ste imali srčani udar;

 ako vam se često vrti ili padate. Može vam se vrtjeti od lijeka Losmorid - to može povećati rizik od slučajne ozljede ili pada. To znači da morate biti pažljivi sve dok se ne naviknete na učinke ovog lijeka.

Ako se bilo koje od gore navedenog odnosi na Vas (ili ako niste sigurni u to), obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Losmorid.

Ako uzimate Losmorid, obratite se svojem liječniku ako Vam se javlja novi oblik napadaja ili pogoršanje postojećih napadaja.

Ako uzimate Losmorid i imate simptome nepravilnih otkucaja srca (poput sporih, brzih ili nepravilnih otkucaja srca, palpitacija, kratkoće daha, osjećaja ošamućenosti, nesvjestice), odmah potražite savjet liječnika (pogledajte dio 4).

Djeca mlaĎa od 4 godine

Losmorid se ne preporučuje u djece mlaĎe od 4 godine. To je stoga što još ne znamo hoće li djelovati i je li siguran za djecu u ovoj dobnoj skupini.

Drugi lijekovi i Losmorid

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Posebice obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate bilo koji od sljedećih lijekova koji utječu na srce - zato što Losmorid takoĎer može utjecati na srce:

 lijekovi za liječenje srčanih problema;

 lijekovi koji mogu produljiti „PR interval” na snimci srca (EKG ili elektrokardiogram) kao što su lijekovi za liječenje epilepsije ili ublažavanje bolova zvani karbamazepin, lamotrigin ili pregabalin;

 lijekovi koji se koriste u liječenju odreĎenih vrsta nepravilnih otkucaja srca ili zatajenja srca.

Ako se bilo koje od gore navedenog odnosi na Vas (ili ako niste sigurni u to), obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Losmorid.

TakoĎer, recite svom liječniku ili ljekarniku ako uzimate bilo koji od sljedećih lijekova jer oni mogu povećati ili smanjiti učinak lijeka Losmorid:

 lijekovi za liječenje gljivičnih infekcija koji se zovu flukonazol, itrakonazol ili ketokonazol;  lijek za liječenje HIV infekcije koji se zove ritonavir;

 lijekovi koji se koriste za liječenje bakterijskih infekcija koji se zovu klaritromicin ili rifampicin;  biljni lijek koji se koristi za liječenje umjerene tjeskobe i depresije koji se zove gospina trava.

Ako se bilo koje od gore navedenog odnosi na Vas (ili ako niste sigurni u to), obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Losmorid.

Losmorid s alkoholom

Radi opreza ne uzimajte Losmorid s alkoholom.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Ne preporučuje se uzimanje lijeka Losmorid ako ste trudni, jer učinci lakozamida na trudnoću i na plod ili novoroĎenče nisu poznati.

Ne preporučuje se dojenje djeteta tijekom uzimanja lijeka Losmorid jer se Losmorid izlučuje u majčino mlijeko.

Odmah se obratite svom liječniku za savjet ako zatrudnite ili planirate zatrudnjeti. On će vam pomoći u donošenju odluke trebate li uzimati Losmorid ili ne.

Nemojte prekinuti liječenje bez prethodnog savjetovanja s liječnikom jer vam se tako napadaji mogu pojačati. Pogoršanje vaše bolesti može biti štetno i za dijete.

Upravljanje vozilima i strojevima

Nemojte voziti automobil ili bicikl, niti koristiti alate ili strojeve dok ne znate kako ovaj lijek utječe na vas. To je stoga što Losmorid može uzrokovati omaglicu ili zamućen vid.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Uzimanje lijeka Losmorid

 Uzimajte Losmorid dvaput na dan - jednom ujutro i jednom navečer.  Nastojte ga uzimati u otprilike isto vrijeme svakog dana.

 Progutajte tabletu lijeka Losmorid uz čašu vode.  Losmorid možete uzimati s hranom ili bez nje.

Obično ćete početi uzimati nisku dozu svakog dana, koju će vaš liječnik polako povećavati tijekom nekoliko tjedana. Kada dosegnete dozu koja vam odgovara, a koja se naziva „doza održavanja”, svakog dana uzimat ćete istu količinu. Losmorid se upotrebljava za dugotrajno liječenje. Morate nastaviti uzimati Losmorid sve dok vam liječnik ne odredi da prestanete.

Koliku dozu lijeka uzimati

U nastavku su navedene uobičajene preporučene doze lijeka Losmorid za različite dobne skupine i tjelesne težine. Vaš liječnik može propisati drugačiju dozu ako imate problema s bubrezima ili jetrom.

Adolescenti i djeca tjelesne težine od 50 kg ili više te odrasli Kada uzimate samo Losmorid

Uobičajena početna doza lijeka Losmorid iznosi 50 mg dvaput na dan.

Vaš liječnik može propisati i početnu dozu od 100 mg lijeka Losmorid dvaput na dan.

Vaš liječnik može svakog tjedna povećati Vašu dozu od dva puta dnevno za 50 mg. To će nastavljati sve dok ne dosegnete svoju dozu održavanja izmeĎu 100 mg i 300 mg dva puta dnevno.

Kada uzimate Losmorid s drugim antiepileptičkim lijekovima

Uobičajena početna doza lijeka Losmorid iznosi 50 mg dvaput na dan.

Vaš liječnik može svakog tjedna povećati vašu dozu od dva puta dnevno za 50 mg. To će nastavljati sve dok ne dosegnete svoju dozu održavanja izmeĎu 100 mg i 200 mg dva puta dnevno.

Ako je Vaša tjelesna težina 50 kg ili više, Vaš liječnik može odlučiti započeti liječenje lijekom Losmorid jednokratnom „udarnom” dozom od 200 mg. Potom biste nakon približno 12 sati počeli uzimati svoju stalnu dozu održavanja.

Djeca i adolescenti tjelesne težine manje od 50 kg

Doza ovisi o njihovoj tjelesnoj težini. Za doziranje ispod 50 mg može biti dostupan lakozamid u obliku sirupa. Obično započinju liječenje sirupom i prelaze na tablete samo ako mogu uzimati tablete i primiti točnu dozu u tabletama različitih jačina. Liječnik će propisati formulaciju koja im najbolje odgovara.

Ako uzmete više lijeka Losmorid nego što ste trebali

Ako ste uzeli više lijeka Losmorid nego što ste trebali, odmah se obratite svom liječniku. Nemojte pokušavati upravljati vozilima.

Možete doživjeti:  omaglicu;

 mučninu ili povraćanje;

 napadaje, poremećaje srčanog ritma kao što su usporeni, ubrzani ili nepravilni otkucaji srca, koma ili pad krvnog tlaka praćen ubrzanim otkucajima srca i znojenjem.

Ako ste zaboravili uzeti Losmorid

 Ako ste propustili uzeti dozu, a od predviĎenog vremena uzimanja proteklo je manje od 6 sati, uzmite dozu čim se sjetite.

 Ako ste propustili uzeti dozu, a od predviĎenog vremena uzimanja proteklo je više od 6 sati, nemojte uzimati propuštenu tabletu. Umjesto toga, uzmite Losmorid u sljedeće vrijeme kada ga uobičajeno uzimate.

 Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu.

Ako prestanete uzimati Losmorid

 Ne prekidajte uzimanje lijeka Losmorid bez dogovora sa svojim liječnikom jer bi se epilepsija mogla ponovo pojaviti ili pogoršati.

 Ako vaš liječnik odluči prekinuti liječenje lijekom Losmorid, dat će vam upute kako postupno smanjivati dozu.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Nuspojave središnjeg živčanog sustava kao što je omaglica mogu biti pojačane nakon jednokratne „udarne” doze.

Ako se pojavi bilo koja od sljedećih nuspojava, obratite se svom liječniku ili ljekarniku:

Vrlo često: mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba

 glavobolja;

 omaglica ili mučnina;  dvoslike (diplopija).

Često: mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba

 kratki trzaji mišića ili skupine mišića (mioklonički napadaji);  poteškoće u koordinaciji pokreta ili hodanju;

 problemi s održavanjem ravnoteže, drhtanje (tremor), trnci (parestezija) ili grčevi mišića, lako padanje i zadobivanje modrica;

 problemi s pamćenjem, razmišljanjem ili nalaženjem riječi, smetenost;  brzi i nekontrolirani pokreti očiju (nistagmus), zamućen vid;

 osjećaj vrtnje (vrtoglavica), osjećaj opijenosti;

 povraćanje, suha usta, zatvor, probavne tegobe, prekomjerna nadutost u želucu ili crijevima, proljev;  smanjeno osjećanje ili smanjena osjetljivost, poteškoće u izgovoru riječi, poremećaj pažnje;

 šum u uhu kao što je zujanje, zvonjava ili zviždanje;  razdražljivost, poteškoće sa spavanjem, depresija;

 pospanost, umor ili slabost (astenija);  svrbež, osip.

Manje često: mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba

 usporeni otkucaji srca, osjećaj lupanja srca (palpitacije), nepravilan puls ili druge promjene električne aktivnosti srca (poremećaji provodljivosti);

 pretjeran osjećaj dobrog raspoloženja, ako se vide i/ili čuju stvari koje ne postoje;  alergijska reakcija na uzimanje lijekova, koprivnjača;

 krvne pretrage mogu ukazivati na promijenjenu funkciju jetre, oštećenje jetre;

 misli o samoozljeĎivanju ili samoubojstvu ili pokušaj samoubojstva: odmah se obratite liječniku;  osjećaj ljutnje ili uznemirenost;

 neuobičajeno razmišljanje ili gubitak veze sa stvarnošću;

 ozbiljna alergijska reakcija koja uzrokuje oticanje lica, grla, ruku, stopala, gležnjeva ili potkoljenica;  nesvjestica;

 abnormalni nevoljni pokreti (diskinezija).

Nepoznato: učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka  nepravilni i ubrzani otkucaji srca (ventrikularna tahiaritmija);

 grlobolja, visoka tjelesna temperatura i učestalije infekcije nego što je uobičajeno. Krvnim pretragama može se utvrditi jako smanjenje posebne skupine bijelih krvnih stanica (agranulocitoza);

 ozbiljna kožna reakcija koja može uključivati visoku tjelesnu temperaturu i druge simptome nalik gripi, osip po licu, prošireni osip, otečene žlijezde (povećani limfni čvorovi). Krvnim pretragama mogu se utvrditi povišene razine jetrenih enzima i jedne vrste bijelih krvnih stanica (eozinofilija);

 široko rasprostranjen osip s mjehurima i ljuštenjem kože, posebice oko usta, nosa, očiju i genitalija (Stevens-Johnsonov sindrom) te teži oblik koji uzrokuje ljuštenje kože na više od 30 % površine tijela (toksična epidermalna nekroliza);

 konvulzije.

Dodatne nuspojave u djece

Često: mogu se javiti u manje od 1 na 10 djece  curenje nosa (nazofaringitis);

 vrućica (pireksija);

 upala grla (faringitis);

 smanjen unos hrane nego što je uobičajeno.

Manje često: mogu se javiti u manje od 1 na 100 djece  osjećaj pospanosti i manjak energije (letargija).

Nepoznato: učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka  promjene u ponašanju, ne ponašaju se uobičajeno.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: . Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj se lijek ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na blisteru i kutiji iza oznake „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Losmorid sadrži

- Djelatna tvar je lakozamid.

Jedna tableta lijeka Losmorid 50 mg sadrži 50 mg lakozamida. Jedna tableta lijeka Losmorid 100 mg sadrži 100 mg lakozamida. Jedna tableta lijeka Losmorid 150 mg sadrži 150 mg lakozamida. Jedna tableta lijeka Losmorid 200 mg sadrži 200 mg lakozamida.

- Drugi sastojci su:

Jezgra tablete: mikrokristalična celuloza, djelomično supstituirana hidroksipropilceluloza, krospovidon, hidroksipropilceluloza, bezvodni koloidni silicijev dioksid, magnezijev stearat.

Ovojnica: poli(vinilni alkohol), titanijev dioksid (E171), makrogol, talk i

Losmorid 50 i 150 mg filmom obložene tablete: crveni željezov oksid (E172);

Losmorid 100 i 150 mg filmom obložene tablete: žuti željezov oksid (E172);

Losmorid 50, 100 i 150 mg filmom obložene tablete: crni željezov oksid (E172);

Losmorid 50, 150 i 200 mg filmom obložene tablete:

bojilo Indigo Carmine Aluminium Lake (E132).

Kako Losmorid izgleda i sadržaj pakiranja

Losmorid 50 mg filmom obložene tablete:

Ružičaste filmom obložene duguljaste bikonveksne tablete, s utisnutom oznakom „50” na jednoj strani, bez oznake na drugoj strani, dugačke oko 10,3 mm i široke oko 4,8 mm.

Losmorid 100 mg filmom obložene tablete:

Žute filmom obložene duguljaste bikonveksne tablete, s utisnutom oznakom „100” na jednoj strani, bez oznake na drugoj strani, dugačke oko 13,1 mm i široke oko 6,1 mm.

Losmorid 150 mg filmom obložene tablete:

Bež filmom obložene duguljaste bikonveksne tablete, s utisnutom oznakom „150” na jednoj strani, bez oznake na drugoj strani, dugačke oko 15,2 mm i široke 7,1 mm.

Losmorid 200 mg filmom obložene tablete:

Plave filmom obložene duguljaste bikonveksne tablete, s utisnutom oznakom „200” na jednoj strani, bez oznake na drugoj strani, dugačke oko 16,6 mm i široke 7,7 mm.

Losmorid je dostupan u pakiranjima od 56 filmom obloženih tableta u prozirnim PVC/PVDC blisterima zatvorenih aluminijskom folijom.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač Alkaloid-INT d.o.o.

Šlandrova ulica 4

1231 Ljubljana-Črnuče, Slovenija Tel.: + 386 1 300 42 90

Fax: + 386 1 300 42 91 email: [email protected]

Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku Alkaloid d.o.o.

Slavonska avenija 6 A 10 000 Zagreb

Tel: +385 1 6311 920 Fax: +385 1 6311 922

e-mail: [email protected]

Ovaj je lijek odobren u državama članicama Europskog gospodarskog prostora (EGP) pod sljedećim nazivima:

Hrvatska Losmorid 50 mg filmom obložene tablete

Losmorid 100 mg filmom obložene tablete

Bugarska

Losmorid 150 mg filmom obložene tablete Losmorid 200 mg filmom obložene tablete Losmorid 50 mg film-coated tablets Losmorid 100 mg film-coated tablets

MaĎarska

Slovenija

Losmorid 150 mg film-coated tablets Losmorid 200 mg film-coated tablets

Losmorid 250 mg 50 mg filmtabletta Losmorid 100 mg filmtabletta Losmorid 150 mg filmtabletta Losmorid 200 mg filmtabletta

Losmorid 50 mg filmsko obložene tablete Losmorid 100 mg filmsko obložene tablete Losmorid 150 mg filmsko obložene tablete Losmorid 200 mg filmsko obložene tablete

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u rujnu 2022.