Losartic Plus 50 mg/12,5 mg filmom obložene tablete

Losartic Plus je indiciran za liječenje esencijalne hipertenzije u odraslih bolesnika čiji se krvni tlak ne može adekvatno kontrolirati s losartanom ili hidroklorotiazidom pojedinačno.

Doziranje

Hipertenzija

Losartan/hidroklorotiazid se ne koristi za inicijalno liječenje, ali se koristi kod bolesnika kod kojih krvni tlak nije adekvatno kontroliran s losartanom ili hidroklorotiazidom pojedinačno.

Preporučuje se titriranje doze pojedinačnih djelatnih tvari (losartana i hidroklorotiazida).

U bolesnika čiji arterijski tlak nije primjereno kontroliran može se razmotriti klinički prikladna izravna zamjena monoterapije fiksnom kombinacijom.

Uobičajena doza održavanja lijeka Losartic Plus je 1 tableta (50 mg losartan + 12,5 mg hidroklorotiazid) jedanput na dan. Kod bolesnika koji ne reagiraju odgovarajuće na liječenje, doza se može povisiti na 2 tablete lijeka Losartic Plus (100 mg losartan + 25 mg hidroklorotiazid) jedanput na dan, što je ujedno i maksimalna dnevna doza. Općenito, antihipertenzivni učinak nastupa unutar tri do četiri tjedna nakon početka liječenja.

Za bolesnike čija je doza titrirana na 100 mg losartana, a potrebna im je dodatna kontrola krvnog tlaka, dostupne su fiksne kombinacije drugih proizvoĎača, kao losartan/hidroklorotiazid 100 mg/12,5 mg tablete (losartan 100 mg/ HCTZ 12,5 mg).

Dodatni podaci o posebnim skupinama bolesnika

Primjena u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega i bolesnika na hemodijalizi

114 - 10 - 2025

Nije potrebno prilagoĎavanje početne doze u bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 30-50 ml/min). Losartan/hidroklorotiazid tablete se ne preporučuju bolesnicima na hemodijalizi. Losartan/hidroklorotazid tablete ne smiju se koristiti u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina<30ml/min) (vidjeti dio 4.3.).

Primjena u bolesnika sa smanjenim intravaskularnim volumenom tekućine

Smanjeni intravaskularni volumen tekućine i/ili nedostatak natrija potrebno je korigirati prije početka liječenja losartanom/hidroklorotiazidom.

Primjena u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre

Losartan/hidroklorotiazid tablete su kontraindicirane u bolesnika s teško oštećenom funkcijom jetre (vidjeti dio 4.3.).

Primjena u starijih osoba

Obično nije potrebna prilagodba doze u starijih osoba.

Pedijatrijska populacija

Primjena u djece i adolescenata (<18 godina)

Nema iskustva u primjeni u djece i adolescenata. Stoga se losartan/hidroklorotiazid ne smije primjenjivati u djece i adolescenata.

Način primjene

Za primjenu kroz usta.

Losartan/hidroklorotiazid se može primjenjivati s drugim antihipertenzivnim lijekovima (vidjeti dijelove 4.3., 4.4., 4.5. i 5.1.).

Losartan/hidroklorotiazid tablete treba progutati s čašom vode. Tablete se uzimaju neovisno o hrani.

 preosjetljivost na losartan, derivate sulfonamida (poput hidroklorotiazida) ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

 hipokalijemija ili hiperkalcijemija rezistentna na liječenje

 teško oštećenje funkcije jetre; kolestaza i opstrukcija bilijarnog trakta  refraktorna hiponatrijemija

 simptomatska hiperuricemija/giht

 2. i 3. tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4. i 4.6.)

 teško oštećenje funkcije bubrega (tj., klirens kreatinina<30 ml/min)  anurija

 istodobna primjena lijeka Losartic Plus s lijekovima koji sadrže aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Losartan

Angioedem

Bolesnike s anamnezom angioedema (oticanje lica, usana, grla i/ili jezika) potrebno je pažljivo pratiti (vidjeti dio 4.8.).

Hipotenzija i smanjenje intravaskularnog volumena

214 - 10 - 2025

Simptomatska hipotenzija, naročito nakon primjene prve doze, može se javiti u bolesnika s deplecijom volumena i/ili natrija zbog intezivne diuretske terapije, dijete s ograničenim unosom soli, dijareje ili povraćanja. Takva stanja potrebno je korigirati prije primjene losartan/hidroklorotiazid tableta (vidjeti dijelove 4.2. i 4.3.).

Poremećaji ravnoteže elektrolita

Neravnoteža elektrolita je česta pojava u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega, sa ili bez dijabetesa, i treba pažljivo motriti na njezinu pojavu. Potrebno je pažljivo pratiti plazmatske koncentracije kalija i vrijednosti klirensa kreatinina, osobito je potrebno pažljivo pratiti bolesnike sa zatajenjem srca i klirensom kreatinina izmeĎu 30 i 50 ml/min.

Ne preporučuje se istodobna primjena diuretika koji čuvaju kalij, nadomjestaka kalija, zamjenskih soli koje sadrže kalij ili drugih lijekova koji mogu povisiti razinu kalija u serumu (npr. lijekovi koji sadrže trimetoprim) s losartanom/ hidroklorotiazidom (vidjeti dio 4.5.).

Oštećenje funkcije jetre

Prema farmakokinetičkim podacima, koncentracija losartana u plazmi značajno je viša u bolesnika s cirozom jetre, stoga se Losartic Plus mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre u anamnezi. Nema terapijskog iskustva o primjeni losartana kod bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre. Stoga je losartan/hidroklorotiazid kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.2., 4.3. i 5.2.).

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, smije se samo provoditi pod nadzorom specijalista i uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Oštećenje funkcije bubrega

Kao posljedica inhibicije renin-angiotenzin-aldosteron sustava, zabilježene su promjene bubrežne funkcije uključujući i zatajenje bubrega (posebno u bolesnika čija je bubrežna funkcija ovisna o renin-angiotenzin-aldosteronskom sustavu, poput onih s teškom srčanom insuficijencijom i od ranije postojećim poremećajem funkcije bubrega).

Kao i kod drugih lijekova koji djeluju na renin-angiotenzin-aldosteronski sustav, takoĎer su prijavljena povećanja ureje u krvi i kreatinina u serumu kod bolesnika s obostranom stenozom bubrežnih arterija ili stenozom arterije solitarnog bubrega. Te promjene u bubrežnoj funkciji mogu biti reverzibilne nakon prekida liječenja. Losartan/hidroklorotiazid se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s obostranom stenozom bubrežnih arterija i kod bolesnika sa stenozom arterije solitarnog bubrega.

Transplantacija bubrega

Nema iskustva s primjenom u bolesnika kojima je nedavno presaĎen bubreg.

Primarni hiperaldosteronizam

Bolesnici s primarnim aldosteronizmom obično neće reagirati na liječenje antihipertenzivnim lijekovima koji inhibiraju renin-angiotenzinski sustav. Zbog toga se ne preporučuje primjena losartan/hidroklorotiazida tableta.

Koronarna bolest srca i cerebrovaskularna bolest

314 - 10 - 2025

Kao i kod drugih antihipertenzivnih lijekova, prekomjerno sniženje krvnog tlaka u bolesnika s ishemijskom kardiovaskularnom i cerebrovaskularnom bolesti može dovesti do infarkta miokarda ili moždanog udara.

Zatajenje srca

Kod bolesnika sa zatajenjem srca, bilo sa ili bez oštećenja funkcije bubrega, postoji rizik (kao i kod drugih lijekova koji djeluju na renin-angiotenzin-aldosteronski sustav) od pojave teške arterijske hipotenzije i (često akutnog) oštećenja funkcije bubrega.

Stenoza aortalne i mitralne valvule, opstruktivna hipertrofička kardiomiopatija

Kao i kod drugih vazodilatatora, poseban oprez je potreban kod bolesnika koji boluju od aortalne ili mitralne stenoze ili opstruktivne hipertrofičke kardiomiopatije.

Etničke razlike

Kao što je primjećeno kod inhibitora angiotenzin konvertirajućeg enzima, losartan i drugi antagonisti angiotenzina, manje su učinkoviti u snižavanju krvnog tlaka kod pripadnika crne rase nego kod ostalih. Razlog tome vjerojatno je veća prevalencija niskih razina renina kod hipertenzivnih bolesnika pripadnika crne rase.

Intestinalni angioedem

Intestinalni angioedem prijavljen je u bolesnika liječenih antagonistima receptora angiotenzina II, uključujući losartan (vidjeti dio 4.8.). U tih se bolesnika očitovao kao bol u abdomenu, mučnina, povraćanje i proljev. Simptomi su se povukli nakon prekida primjene antagonista receptora angiotenzina II. Ako se dijagnosticira intestinalni angioedem, potrebno je prekinuti primjenu lijeka losartan i započeti odgovarajuće praćenje dok se ne postigne potpuno povlačenje simptoma.

Trudnoća

Antagoniste receptora angiotenzina II ne smije se uvoditi tijekom trudnoće. Osim ukoliko se nastavak liječenja antagonistima receptora angiotenzina II ne smatra neophodnim, bolesnice koje planiraju trudnoću potrebno je prebaciti na zamjensku antihipertenzivnu terapiju čiji je sigurnosni profil uporabe u trudnoći utvrĎen. Čim se utvrdi trudnoća, liječenje antagonistima receptora angiotenzina II mora se odmah prekinuti i, ako je prikladno, početi sa zamjenskom terapijom (vidjeti dijelove 4.3. i 4.6.).

Hidroklorotiazid

Hipotenzija i poremećaj ravnoteže elektrolita/tjelesnih tekućina

Kao i pri liječenju ostalim antihipertenzivima, u nekih bolesnika se može javiti simptomatska hipotenzija. Potrebno je pratiti kliničke znakove neravnoteže tekućine ili elektrolita, npr. smanjeni volumen, hiponatrijemija, hipokloremička alkaloza, hipomagnezijemija ili hipokalijemija koji se mogu javiti tijekom proljeva ili povraćanja. U takvih bolesnika potrebno je periodički odreĎivati razinu elektrolita u serumu u odgovarajućim intervalima. U edematoznih bolesnika može nastupiti dilucijska hiponatrijemija tijekom toplog vremena.

Metabolički i endokrini učinci

Tiazidi mogu narušiti toleranciju glukoze, stoga može biti potrebno prilagoĎavanje doze antidijabetika, uključujući inzulin (vidjeti dio 4.5.). Tijekom liječenja tiazidima latentni dijabetes melitus može postati manifestni.

Tiazidi mogu smanjiti izlučivanje kalcija mokraćom i prouzročiti povremeni blagi porast kalcija u serumu. Izrazita hiperkalcijemija može biti znak prikrivenog hiperparatiroidizma. Prije ispitivanja funkcije paratiroidnih žlijezda potrebno je prekinuti liječenje tiazidima.

Porast razine kolesterola i triglicerida može biti povezan s liječenjem tiazidima.

414 - 10 - 2025

U nekih bolesnika tiazidi mogu izazvati hiperuricemiju i/ili giht. S obzirom da losartan snižava vrijednosti mokraćne kiseline, u kombinaciji s hidroklorotiazidom ublažava hiperuricemiju induciranu diureticima.

Oštećenje funkcije jetre

Tiazidi se moraju upotrebljavati s oprezom kod bolesnika s oštećenom jetrenom funkcijom ili progresivnom bolešću jetre zbog mogućnosti nastanka intrahepatičke kolestaze te s obzirom da male promjene u ravnoteži tekućine i elektrolita mogu pospješiti nastajanje hepatičke kome. Losartan/hidroklorotiazid je kontraindiciran kod bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.3. i 5.2.).

Poremećaji oka

Efuzija žilnice, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Lijekovi koji sadrže sulfonamid ili derivate sulfonamida mogu izazvati idiosinkratsku reakciju koja može dovesti do efuzije žilnice uz ispad vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog kuta. Simptomi uključuju akutni početak smanjene oštrine vida ili bol u oku i obično se javljaju u roku od nekoliko sati do tjedana nakon početka primjene lijeka. Akutni glaukom zatvorenog kuta koji se ne liječi može prouzročiti trajan gubitak vida. Primarno liječenje je prekid primjene lijeka što je brže moguće. Potrebno je razmotriti hitno medicinsko ili kirurško liječenje, u slučaju da se očni tlak i dalje ne može kontrolirati. Faktori rizika za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog kuta mogu uključivati alergiju na sulfonamide ili penicilin u povijesti bolesti.

Akutna respiratorna toksičnost

Nakon uzimanja hidroklorotiazida zabilježeni su vrlo rijetki teški slučajevi akutne respiratorne toksičnosti, uključujući akutni respiratorni distres sindrom (ARDS). Plućni edem obično se razvija u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon unosa hidroklorotiazida. Na početku simptomi uključuju dispneju, vrućicu, pogoršanje plućne funkcije i hipotenziju. Ako se sumnja na ARDS, potrebno je prekinuti primjenu lijeka Losartic Plus i primijeniti odgovarajuće liječenje. Hidroklorotiazid se ne smije davati bolesnicima koji su prethodno imali ARDS nakon unosa hidroklorotiazida.

Nemelanomski rak kože

Povećani rizik od nemelanomskog raka kože (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) [karcinom bazalnih stanica (engl. basal cell carcinoma, BCC) i karcinom skvamoznih stanica (engl. squamous cell carcinoma, SCC)] kod povećane kumulativne izloženosti hidroklorotiazidu (HCTZ) zabilježen je u dvjema epidemiološkim studijama na temelju danskog Nacionalnog registra za rak. Fotosenzibilizirajući učinci hidroklorotiazida mogli bi predstavljati mogući mehanizam za NMSC.

Bolesnike koji uzimaju hidroklorotiazid potrebno je informirati o riziku od NMSC-a i savjetovati da redovito provjeravaju svoju kožu kako bi se uočila pojava svake nove lezije te da hitno prijave svaku sumnjivu leziju na koži. Bolesnicima je potrebno savjetovati moguće preventivne mjere kao što je ograničena izloženost sunčevoj svjetlosti i UV zrakama i, u slučaju izloženosti, odgovarajuća zaštita, radi minimiziranja rizika od raka kože. Sumnjive lezije na koži potrebno je hitno pregledati, potencijalno uključujući histološke preglede uzorka dobivenog biopsijom. TakoĎer, u bolesnika koji su prethodno imali NMSC može biti potrebno razmotriti opravdanost primjene hidroklorotiazida (vidjeti takoĎer dio 4.8.).

Ostalo

U bolesnika liječenih tiazidima, s ili bez alergije ili bronhalne astme u anamnezi, mogu se javiti reakcije preosjetljivosti. Za vrijeme liječenja tiazidima bilo je izvješća o pogoršanju ili aktivaciji sistemskog eritemskog lupusa.

Pomoćne tvari s poznatim učinkom

514 - 10 - 2025

Ovaj lijek sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze igalaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek (vidjeti dio 6.1.).

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Losartan

Zabilježeno je da rifampicin i flukonazol smanjuju razinu aktivnog metabolita losartana. Klinički značaj ovih interakcija nije utvrĎen.

Kao i kod drugih lijekova koji blokatoraju angiotenzin II ili njegove učinke, istodobna primjena diuretika koji štede kalij (npr. amilorid, triamteren, spironolakton), nadomjestaka kalija ili zamjenskih soli koje sadrže kalij ili drugih lijekova koji mogu povisiti razinu kalija u serumu (npr. lijekovi koji sadrže trimetoprim), može dovesti do porasta kalija u serumu. Stoga se ne preporučuje istodobna primjena.

Kao i kod drugih lijekova koji utječu na izlučivanje natrija, izlučivanje litija može biti smanjeno. Stoga je potrebno pažljivo pratiti razine litija u serumu ukoliko se soli litija primjenjuju istodobno s antagonistima receptora angiotenzina II.

Kad se antagonisti angiotenzina II istodobno primjenjuju s nesteroidnim protuupalnim lijekovima (non-steroidal anti-inflamatory drug – NSAID) kao npr. acetilsalicilnom kiselinom u protuupalnim dozama, selektivnim inhibitorima COX-2 i neselektivnim NSAID, može se javiti smanjeni antihipertenzivni učinak. Istodobna primjena antagonista angiotenzina II ili diuretika s NSAID može dovesti do povećanog rizika od pogoršanja bubrežne funkcije, uključujući moguće akutno bubrežno zatajenje, povećane koncentracije kalija u serumu, osobito u bolesnika s većoslabljenom funkcijom bubrega. Stoga se navedena kombinacija mora primjenjivati s oprezom, osobito u starijih osoba. Bolesnici trebaju biti adekvatno hidrirani, te se treba redovito pratiti bubrežna funkcija od samog početka kombinirane terapije.

U nekih bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega koji se liječe NSAID, uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2, istovremena primjena antagonista angiotenzin II receptora može rezultirati daljnjim pogoršanjem bubrežne funkcije. Taj je učinak obično reverzibilan.

Druge tvari koje izazivaju hipotenziju poput tricikličkih antidepresiva, antipsihotika, baklofena, amifostina: istovremena primjena ovih lijekova koji imaju za osnovni učinak ili nuspojavu snižavanje krvnog tlaka, može povećati rizik od hipotenzije.

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih dogaĎaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3., 4.4. i 5.1.).

Sok od grejpa sadrži komponente koje inhibiraju enzime CYP450 i mogu sniziti koncentraciju aktivnog metabolita losartana, što može smanjiti terapijski učinak. Potrebno je izbjegavati konzumaciju soka od grejpa prilikom uzimanja losartan/hidroklorotiazid tableta.

Hidroklorotiazid

Slijedeći lijekovi mogu izazvati interakcije s tiazidskim diureticima ako se istovremeno uzimaju:

Alkohol, barbiturati, narkotici ili antidepresivi Mogu potencirati ortostatsku hipotenziju.

Antidijabetički lijekovi (oralni lijekovi i inzulin)

614 - 10 - 2025

Liječenje tiazidom može utjecati na toleranciju glukoze. Može biti potrebno prilagoĎavanje doze antidijabetika. Metformin se mora upotrijebiti s oprezom zbog rizika od laktične acidoze koja može biti posljedica bubrežnog zatajenja, a koje može biti povezano s uporabom hidroklorotiazida.

Ostali antihipertenzivni lijekovi Aditivni učinak.

Smole kolestiramina i kolestipola

U prisutnosti anionskih izmjenjivačkih smola oslabljena je apsorpcija hidroklorotiazida. Pojedinačne doze kolestiramina ili kolestipola vežu hidroklorotiazid i smanjuju njegovu apsorpciju iz probavnog sustava, i to smole kolestiramina do 85%, a kolestipola do 43%.

Kortikosteroidi, ACTH

Izražen manjak elektrolita, osobito hipokalijemija.

Kateholamini (npr. adrenalin)

Mogući smanjeni odgovor na vazokonstriktore (presorske amine), ali ne toliki da bi se trebali prestati uzimati.

Mišićni relaksansi, nedepolarizirajući (npr. tubokurarin) Moguć je pojačan odgovor na mišićne relaksanse.

Litij

Diuretici snižavaju bubrežni klirens litija povećavajući na taj način rizik njegove toksičnosti, stoga se istodobna primjena ne preporučuje.

Lijekovi koji se koriste u liječenju gihta (probenecid, sulfinpirazon i alopurinol)

Budući da hidroklorotiazid može povisiti razinu mokraćne kiseline u serumu, može se javiti potreba za prilagodbom doze urikozurika. Može biti potrebno povećanje doze probenecida ili sulfinpirazona. Istovremena primjena tiazida može povećati incidenciju reakcija preosjetljivosti na alopurinol.

Antikolinergički lijekovi (atropin, biperiden)

Mogu povećati bioraspoloživost diuretika tiazidskog tipa smanjujući peristaltiku crijeva i smanjenjem brzine pražnjenja želuca.

Citotoksički lijekovi (ciklofosfamid, metotreksat)

Tiazidi mogu smanjiti bubrežno izlučivanje citotoksičkih lijekova i potencirati njihov mijelosupresijski učinak.

Salicilati

U slučaju primjene visokih doza salicilata, hidroklorotiazid može pojačati toksični učinak salicilata na središnji živčani sustav.

Metildopa

Opisani su izolirani slučajevi hemolitičke anemije tijekom istodobne primjene hidroklorotiazida i metildope.

Ciklosporin

Istodobna primjena hidroklorotiazida i ciklosporina može povećati rizik od hiperuricemije i komplikacija povezanih s gihtom.

Glikozidi digitalisa

Hipokalijemija inducirana tiazidima ili hipomagnezijemija mogu pogodovati nastanku digitalis-induciranim srčanim aritmijama.

714 - 10 - 2025

Lijekovi na koje utječe poremećaj serumskog kalija

Periodično praćenje serumskih koncentracija kalija i EKG se preporučuje kad se losartan/hidroklorotiazid primjenjuje s lijekovima na koje utječe poremećaj serumskog kalija (npr. glikozidi digitalisa i antiaritmici), te s lijekovima koji mogu inducirati „torsade de pointes“ (ventrikularnu tahikardiju), uključujući i neke antiaritmike, s obzirom da je hipokalijemija predisponirajući čimbenik za „torsade de pointes“ (ventrikularnu tahikardiju):

 Antiaritmici klase Ia (npr. kinidin, hidrokinidin, disopiramid).

 Antiaritmici klase III (npr. amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid),

 Neki antipsihotici (npr. tioridazin, klorpromazin, levomepromazin, trifluoperazin, cijamemazin, sulprid, sultoprid, amisulprid, tiaprid, pimozid, haloperidol, droperidol).

 Ostalo (npr. bepridil, cisaprid, difenamil, eritromicin IV, halofantrin, mizolastin, pentamidin, terfenadin, vinkamin IV).

Soli kalcija

Tiazidski diuretici mogu povećati serumske razine kalcija zbog smanjenog izlučivanja. Ako su preparati kalcija neophodni, potrebno je pratiti razine kalcija i po potrebi prilagoditi dozu.

Interakcije s laboratorijskim testovima

Zbog njihovih učinaka na metabolizam kalcija, tiazidi mogu interferirati s testovima funkcije paratireoidnih žlijezda (vidjeti dio 4.4.).

Karbamazepin

Istodobna primjena s karbamazepinom povećava rizik od simptomatske hiponatrijemije. Potrebno je kliničko i biološko praćenje.

Kontrastna sredstva na bazi joda

U slučaju diuretski inducirane dehidracije postoji povećani rizik od akutnog bubrežnog zatajenja, posebice kod visokih doza kontrastnih sredstava na bazi joda. Bolesnike je potrebno rehidrirati prije primjene kontrastnih sredstava.

Amfotericin B (parenteralno), kortikosteroidi, ACTH, stimulacijski laksativi ili glicirizin (nađen u sladiću)

Hidroklorotiazid može pojačati neravnotežu elektrolita, posebice hipokalijemiju.

Trudnoća

Antagonisti receptora angiotenzina II

Primjena antagonista receptora angiotenzina II se ne preporučuje tijekom prvog tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.4.). Primjena antagonista receptora angiotenzina II kontraindicirana je tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.3. i 4.4.).

Epidemiološki podaci u pogledu rizika od teratogenosti nakon izloženosti ACE inhibitorima tijekom prvog tromjesečja trudnoće još nisu u potpunosti utvrĎeni. Ipak, malo povećanje rizika se ne može isključiti. U nedostatku kontroliranih epidemioloških podataka o riziku uporabe inhibitora receptora angiotenzina II kod trudnica, može se pretpostaviti da je rizik jednak onome kod uporabe ove klase lijekova. Osim ukoliko se nastavak liječenja antagonistima receptora angiotenzina II ne smatra neophodnim, bolesnice koje planiraju trudnoću moraju se prebaciti na zamjensku terapiju čiji je sigurnosni profil uporabe u trudnoći već utvrĎen. U slučaju trudnoće, liječenje antagonistima receptora angiotenzina II mora se odmah prekinuti i, ako je prikladno, započeti sa zamjenskom terapijom.

814 - 10 - 2025

Za izloženost antagonistima receptora angiotenzina II tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće je poznato da inducira fetotoksičnost u ljudi (smanjena bubrežna funkcija, oligohidramnion, usporavanje okoštavanja lubanje) i neonatalnu toksičnost (bubrežno zatajenje, hipotenzija, hiperkalijemija) (vidjeti dio 5.3.).

Ako je došlo do izloženosti antagonistima receptora angiotenzina II od drugog tromjesečja trudnoće, preporučuje se ultrazvučni pregled bubrežne funkcije i lubanje.

NovoroĎenčad čije su majke uzimale antagoniste receptora angiotenzina II moraju se pratiti zbog mogućnosti pojave hipotenzije (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Hidroklorotiazid

Ograničeno je iskustvo s hidroklorotiazidom tijekom trudnoće, pogotovo tijekom prvog tromjesečja. Ispitivanja na životinjama nisu dovoljna.

Hidroklorotiazid prolazi kroz placentu. Temeljeno na farmakološkom mehanizmu djelovanja hidroklorotiazida, njegova upotreba tijekom drugog i trećeg tromjesečja može kompromitirati feto-placentalnu perfuziju i može uzrokovati fetalne i neonatalne učinke poput žutice, poremećaja ravnoteže elektrolita i trombocitopenije.

Hidroklorotiazid se ne smije upotrebljavati kod edema u trudnoći, hipertenzije u trudnoći ili preeklampsije zbog rizika od smanjenja volumena plazme i placentalne hipoperfuzije, bez povoljnog učinka na tijek bolesti.

Hidroklorotiazid se ne smije koristiti za liječenje esencijalne hipertenzije u trudnica, osim u rijetkim slučajevima u kojima se nijedno drugo liječenje ne može primijeniti.

Dojenje

Antagonisti receptora angiotenzina II

Budući da nisu dostupni podaci o primjeni losartan/hidroklorotiazid tableta tijekom dojenja, njihova se primjena ne preporučuje te treba preferirati zamjenska liječenja s bolje utvrĎenim profilom sigurnosti tijekom dojenja, osobito tijekom dojenja novoroĎenčeta ili nedonoščeta.

Hidroklorotiazid

Hidroklorotiazid se u maloj količini izlučuje u mlijeko u ljudi. Tiazidi u visokim dozama koje uzrokuju jaku diurezu mogu inhibirati stvaranje mlijeka. Ne preporučuje se primjena Losartic Plus tableta tijekom dojenja. Ukoliko se Losartic Plus tablete koriste tijekom dojenja, potrebno je primijeniti najniže moguće doze.

Nisu provedena ispitivanja utjecaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Ipak, mora se imati na umu da se za vrijeme uzimanja lijeka povremeno mogu javiti omaglica ili omamljenost, posebice na početku liječenja ili nakon povećanja doze.

Nuspojave navedene u nastavku klasificirane su prema organskim sustavima i učestalosti, prema sljedećim pravilima:

Vrlo često(≥1/10)

Često (≥1/100, < 1/10)

Manje često( ≥1/1000, < 1/100) Rijetko (≥1/10000, < 1/1000)

914 - 10 - 2025

Vrlo rijetko (< 1/10000)

Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Nema iskustva o nuspojavama u kliničkim ispitivanjima kad se primjenjivala kombinacija losartan/hidroklorotiazida. Nuspojave su ograničene na one koje su prije opisane i odnose se na losartan i/ili hidroklortiazid.

U kontroliranim kliničkim ispitivanjima esencijalne hipertenzije, omaglica je bila jedina nuspojava povezana s uzimanjem lijeka, a koja se javljala s incidencijom većom nego uz placebo u 1% ili više bolesnika liječenih losartan/hidroklorotiazidom.

Osim ovih učinaka, slijedeće nuspojave su opisane nakon stavljanja lijeka u promet:

832104-732241Organski sustav Nuspojava Učestalost Poremećaji jetre i žuči hepatitis rijetko Pretrage hiperkalijemija, povišene razine ALT rijetko

Slijedeće nuspojave su opisane s pojedinačnim komponentama i mogu potencijalno biti nuspojave uz losartan/hidroklorotiazid:

Losartan

Sljedeće nuspojave zabilježene su za losartan u kliničkim ispitivanjima i nakon stavljanja lijeka u promet:

1114 - 10 - 2025

832104-488442bilirubina hiponatrijemija nepoznato

Hidroklorotiazid

832104-6621879Organski sustav Nuspojava Učestalost Dobroćudne, zloćudne i nespecificirane novotvorine (uključujući ciste i polipe) nemelanomski rak kože (karcinom bazalnih stanica i karcinom skvamoznih stanica) Nepoznato Poremećaji krvi i limfnog sustava agranulocitoza, aplastična anemija, hemolitička anemija, leukopenija, purpura, trombocitopenija manje često Poremećaji imunološkog sustava anafilaktička reakcija rijetko Poremećaji metabolizma i prehrane anoreksija, hiperglikemija, hiperuricemija, hipokalijemija, hiponatrijemija manje često Psihijatrijski poremećaji nesanica manje često Poremećaji živčanog sustava cefalagija često Poremećaji oka prolazno zamagljenje vida, ksantopsija manje često efuzija žilnice, akutna miopija, akutni glaukom zatvorenog kuta nepoznato Krvožilni poremećaji nekrotizirajući angiitis (vaskulitis, kutani vaskulitis) manje često Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja respiratorni distres uključujući pneumonitis i edem pluća manje često akutni respiratorni distres sindrom (ARDS) (vidjeti dio 4.4.) vrlo rijetko Poremećaji probavnog sustava sijaloadenitis, spazmi, iritacija želuca, mučnina, povraćanje, proljev, konstipacija manje često Poremećaji jetre i žuči žutica (intrahepatička kolestaza), pankreatitis manje često Poremećaji kože i potkožnog tkiva fotosenzitivnost, urtikarija, toksična epidermalna nekroliza manje često kožni lupus eritematozus nepoznato Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva grčevi u mišićima manje često Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava glikozurija, intersticijski nefritis, disfunkcija bubrega, zatajenje bubrega manje često Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene vrućica, omaglica manje često

Opis izabranih nuspojava Nemelanomski rak kože

Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu hidroklorotiazida i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi (vidjeti takoĎer dijelove 4.4. i 5.1.).

1214 - 10 - 2025

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u

Nema dostupnih specifičnih podataka o liječenju predoziranja ovim lijekom. Liječenje je simptomatsko i suportivno. Liječenje Losartic Plusom potrebno je prekinuti, a bolesnika pažljivo motriti. Predložene mjere uključuju izazivanje povraćanja neposredno nakon uzimanja lijeka, korekciju dehidracije, neravnoteže elektrolita, hepatičke kome i hipotenzije uobičajenim postupcima.

Losartan

Dostupni podaci o predoziranju ljudi su ograničeni. Najvjerojatnije bi se predoziranje očitovalo hipotenzijom i tahikardijom. Do bradikardije može doći zbog stimulacije parasimpatikusa (vagusa). Ako doĎe do simptomatske hipotenzije, treba uvesti suportivno liječenje.

Ni losartan ni njegov aktivni metabolit ne mogu se ukloniti iz cirkulacije hemodijalizom.

Hidroklorotiazid

Najčešće primijećeni znakovi i simptomi su oni uzrokovani manjkom elektrolita (hipokalijemija, hipokloremija, hiponatremija) i dehidracija kao rezultat prekomjerne diureze. Ako se istovremeno primjenjuje i digitalis, hipokalijemija može pogoršati srčane aritmije.

Stupanj do kojeg se hidroklorotiazid odstranjuje hemodijalizom nije ustanovljen.

Farmakoterapijska skupina: pripravci koji djeluju na renin-angiotenzinski sustav; antagonisti angiotenzina II s diureticima

ATK oznaka: C09DA01

Losartan/-hidroklorotiazid

Pokazalo se da kombinacija djelatnih tvari ima aditivni antihipertenzivni učinak, smanjujući krvni tlak u većem stupnju nego svaka komponenta zasebno. Smatra se da je taj učinak posljedica komplementarnog djelovanja obiju komponenti. Nadalje, kao posljedica diuretskog djelovanja hidroklorotiazida, dolazi do povećanja aktivnosti renina u plazmi, povećanja lučenja aldosterona, sniženje razine serumskog kalija i povišenja razine angiotenzina II. Primjena losartana blokira sve fiziološki relevantne učinke angiotenzina II, a isto tako, smanjivanjem lučenja aldosterona, ublažava gubitak kalija povezan s djelovanjem diuretika.

Pokazalo se da losartan ima blagi i prolazni urikozurički učinak. Hidroklorotiazid pak dovodi do blagog povećanja vrijednosti mokraćne kiseline. Stoga se primjenom kombinacije losartana i hidroklorotiazida može ublažiti hiperuricemija inducirana diuretikom.

Antihipertenzivni učinak kombinacije losartana s hidroklorotiazidom se održava tijekom 24 sata. U kliničkim ispitivanjima koja su trajala najmanje godinu dana, antihipertenzivni učinak se održavao kontinuiranom terapijom. Unatoč značajnom smanjenju krvnog tlaka, primjena losartana i hidroklorotiazida nije imala klinički značajan učinak na srčanu frekvenciju. U kliničkim ispitivanjima, nakon 12 tjedana liječenja losartanom 50 mg i hidroklorotiazidom 12,5 mg, najniži dijastolički krvni tlak u sjedećem položaju je u prosjeku bio reduciran za do 13,2 mmHg.

1314 - 10 - 2025

Kombinacija losartan/hidroklorotiazid učinkovito snizuje krvni tlak bez obzira na spol i rasu te kod mlaĎih (< 65 godina) i starijih (≥ 65 godina) bolesnika kod svih stupnjeva hipertenzije.

Losartan

Losartan je sintetički proizveden, oralni specifični antagonist receptora angiotenzina-II (tip AT1). Angiotenzin II je potentni vazokonstriktor te je primarni aktivni hormon renin-angiotenzinskog sustava i važan čimbenik u patofiziologiji hipertenzije. Angiotenzin II se veže na AT1 receptor koji se nalazi u mnogim tkivima (npr. glatkim mišićima krvnih žila, nadbubrežnim žlijezdama, bubrezima, i u srcu) i izaziva nekoliko važnih bioloških djelovanja, uključujući vazokonstrikciju i otpuštanje aldosterona. Angiotenzin II takoĎer potiče proliferaciju glatkih mišića.

Losartan se veže selektivno na AT1 receptor. In vitro i in vivo, i losartan i njegov farmakološki aktivan metabolit karboksilne kiseline (E-3174) blokiraju sva fiziološki relevantna djelovanja angiotenzina II, neovisno o izvoru ili putu sinteze.

Losartan nema agonistički učinak i ne blokira druge hormonske receptore ili ionske kanale važne za kardiovaskularnu regulaciju. Nadalje, losartan ne inhibira ACE (kininazu II), enzim koji razgraĎuje bradikinin. Posljedično, nema povećanja nuspojava koje su posredovane bradikininom.

Tijekom primjene losartana, uklanjanje negativnog odgovora angiotenzina-II na sekreciju renina dovodi do povećane aktivnosti renina u plazmi. Povećanje aktivnosti renina u plazmi dovodi do povećanja angiotenzina II u plazmi. Čak i uz to povećanje, antihipertenzivno djelovanje i supresija koncentracije aldosterona u plazmi se održavaju, što upućuje na djelotvornu blokadu receptora angiotenzina-II. Nakon prestanka primjene losartana, razina reninske aktivnosti plazme i angiotenzina II vraćaju se unutar 3 dana na početne vrijednosti.

I losartan i njegov glavni aktivni metabolit pokazuju daleko veći afinitet za AT1 receptore nego za AT2 receptore. Aktivni metabolit je 10 do 40 puta djelotvorniji od losartana u istoj količini.

Provedena je posebno dizajnirana klinička studija kako bi se procijenila incidencija kašlja u bolesnika liječenih losartanom u usporedbi s bolesnicima liječenim s ACE inhibitorima. Incidencija kašlja prijavljena u bolesnika koji su uzimali losartan ili hidroklorotiazid je slična i značajno manja nego u bolesnika liječenih nekim od ACE inhibitora. Dodatno, u ukupnoj analizi 16 dvostruko slijepih kliničkih ispitivanja u 4131 bolesnika, incidencija spontano prijavljenog kašlja u bolesnika liječenih losartanom (3,1%) slična je incidenciji u bolesnika liječenih placebom (2,6%) ili hidroklorotiazidom (4,1%), dok je incidencija kašlja uz primjenu ACE inhibitora bila 8,8%.

U hipertenzivnih bolesnika bez dijabetesa, a koji imaju proteinuriju, primjena losartankalija značajno smanjuje proteinuriju, frakcijsko izlučivanje albumina i IgG. Losartan održava brzinu glomerularne filtracije i smanjuje frakciju filtracije. Općenito, losartan uzrokuje smanjenje koncentracije mokraćne kiseline u serumu (obično < 0.4 mg/dL) što se održava i tijekom kronične primjene.

Losartan nema djelovanje na autonomne reflekse i nema trajni učinak na plazmatski norepinefrin.

U bolesnika sa zatajenjem lijeve klijetke, doze losartana od 25 i 50 mg proizvele su pozitivne hemodinamičke i neurohormonalne učinke karakterizirane povećanjem srčanog indeksa i smanjenjem plućnog okluzivnog kapilarnog tlaka, sistemskog vaskularnog otpora, prosječnog sistemskog arterijskog tlaka i frekvencije srca te smanjenje razine cirkulirajućeg aldosterona odnosno norepinefrina. U tih bolesnika sa zatajenjem srca nastup hipotenzije bio je povezan s dozom.

Dvojna blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja (ONTARGET (engl. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (engl. The Veterans Affairs

1414 - 10 - 2025

Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora s blokatorom angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje provedeno u bolesnika s kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa šećernom bolešću tipa 2 uz dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom.

Ta ispitivanja nisu pokazala nikakav značajan povoljan učinak na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalemije, akutne ozljede bubrega i/ili hipotenzije u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ti su rezultati relevantni i za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istodobno primjenjivati u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE (engl. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji s ACE inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i kroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar oboje su numerički bili učestaliji u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a štetni dogaĎaji i ozbiljni štetni dogaĎaji od značaja (hiperkalemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su učestalije zabilježeni u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Ispitivanja hipertenzije

U kontroliranim kliničkim ispitivanjima, primjena losartana jedanput dnevno u bolesnika s blagom do umjerenom esencijalnom hipertenzijom dovela je do statistički značajnog smanjenja sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka. Mjerenje krvnog tlaka 24 sata nakon doziranja u odnosu na vrijeme maksimalnog djelovanja (5-6 sati nakon doziranja) pokazalo je smanjenje krvnog tlaka tijekom 24 sata. Antihipertenzivno djelovanje losartana pratilo je prirodne dnevne ritmove. Smanjenje krvnog tlaka na kraju intervala doziranja iznosilo je otprilike 70-80% djelovanja uočenog 5-6 sati nakon uzimanja doze.

Prekid primjene losartana kod hipertenzivnih bolesnika nije imao za posljedicu nagli skok krvnog tlaka ('rebound'/povratni učinak). Usprkos značajnom smanjenju krvnog tlaka, primjena losartana nije imala klinički značajno djelovanje na brzinu otkucaja srca.

Losartan je jednako učinkovit u muškaraca i žena te u mlaĎih (ispod 65 godina) i starijih hipertenzivnih bolesnika.

Klinička studija LIFE

Klinička studija LIFE (engl. The Losartan Intervention For Endpoint reduction in hypertension, LIFE), bila je randomizirana, trostruko slijepa, aktivno kontrolirana studija, provedena u 9193 bolesnika s hipertenzijom u dobi od 55-80 godina u kojih je EKG pretragom utvrĎena hipertrofija lijeve klijetke. Bolesnici su bili randomizirani da primaju losartan u dozi od 50 mg jednom dnevno ili atenolol u dozi od 50 mg jednom dnevno. Ukoliko nije postignut ciljni krvni tlak (<140/90 mmHg) najprije je dodan hidroklorotiazid (12,5 mg), a zatim, ako je bilo potrebno, doza losartana ili atenolola povećana je na

100 mg jednom dnevno. Drugi antihipertenzivi, osim ACE inhibitora, antagonista angiotenzina II ili beta-blokatora, dodani su, ako je bilo potrebno, kako bi se postigao ciljni krvni tlak.

Prosječno trajanje praćenja bilo je 4,8 godina.

Primarni ishod liječenja bila je kombinacija kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta, mjerenog smanjenjem kombinirane incidencije kardiovaskularne smrti, inzulta i infarkta miokarda. Krvni tlak bio je značajno snižen na sličnu razinu u obje skupine. Liječenje losartanom rezultiralo je 13% smanjenjem rizika (p=0,021; 95 % interval pouzdanosti 0,77 – 0,98) u usporedbi s atenololom u bolesnika koji su

1514 - 10 - 2025

postigli primarni kombinirani ishod. Ovo se uglavnom odnosilo na smanjenje incidencije moždanog udara. Liječenje losartanom smanjilo je rizik za moždani udar za 25% u usporedbi s atenololom (p=0,001; 95 % interval pouzdanosti 0,63 – 0,89). Stopa kardiovaskularne smrti i infarkta miokarda nisu se značajno razlikovale meĎu terapijskim skupinama.

Hidroklorotiazid

Hidroklorotiazid je tiazidni diuretik. Mehanizam antihipertenzivnog djelovanja tiazidnih diuretika nije potpuno poznat. Tiazidi utječu na mehanizme reapsorpcije elektrolita u bubrežnim tubulima, izravno povećavaju izlučivanje natrija i klorida u približno istim količinama. Diuretski učinak hidroklorotiazida smanjuje volumen plazme, povećava aktivnost renina u plazmi i izlučivanje aldosterona, s posljedičnim povećanim gubitkom kalija i bikarbonata mokraćom te snižavanjem kalija u serumu. Veza renina i aldosterona posredovana je putem angiotenzina II te stoga istodobna primjena antagonista receptora angiotenzina II nastoji smanjiti gubitak kalija povezanog s primjenom tiazidnih diuretika.

Diureza počinje unutar 2 sata nakon oralne primjene, maksimalni učinak se postiže za oko 4 sata, a traje oko 6 do 12 sati, dok antihipertenzivni učinak traje do 24 sata.

Nemelanomski rak kože

Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu HCTZ-a i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi. Jedna studija uključila je populaciju koja se sastojala od 71 533 slučaja BCC-a i 8629 slučajeva SCC-a usklaĎenih s 1 430 833, odnosno 172 462 kontrola u populaciji. Velika primjena hidroklorotiazida (≥50 000 mg kumulativno) bila je povezana s prilagoĎenim OR od 1,29 (95% CI: 1,23-1,35) za BCC i 3,98 (95% CI: 3,68-4,31) za SCC. Primijećena je jasna povezanost odgovora i kumulativne doze i za BCC i za SCC. Druga studija pokazala je moguću povezanost izmeĎu raka usana (SCC) i izlaganja hidroklorotiazidu: 633 slučaja raka usana usklaĎeno je s 63 067 kontrola u populaciji, primjenom strategije uzorkovanja iz rizične skupine (engl. risk-set sampling). Povezanost odgovora i kumulativne doze dokazana je s prilagoĎenim OR 2,1 (95% CI: 1,7-2,6) s povećanjem na OR 3,9 (3,0-4,9) za veliku primjenu hidroklorotiazida (~25 000 mg) i OR 7,7 (5,7-10,5) za najvišu kumulativnu dozu (~100 000 mg) (vidjeti i dio 4.4.).

Apsorpcija

Losartan

Nakon oralne primjene, losartan se dobro apsorbira i podložan je metabolizmu prvog prolaza, stvarajući aktivni metabolit karboksilne kiseline i druge neaktivne metabolite. Sistemska bioraspoloživost losartan tableta je otprilike 33%. Srednje vršne koncentracije losartana i njegovog aktivnog metabolita se postižu tijekom 1 sata odnosno 3-4 sata. Nije bilo klinički značajnog djelovanja na profil koncentracije losartana u plazmi kad je lijek primjenjivan uz standardni obrok.

Distribucija

Losartan

I losartan i njegov aktivni metabolit se vežu >99% na proteine u plazmi, prvenstveno albumin. Volumen distribucije losartana je 34 litre. Ispitivanja na štakorima upućuju na to da losartan slabo prolazi krvno-moždanu barijeru, ako je uopće prolazi.

Hidroklorotiazid

Hidroklorotiazid prolazi kroz placentu, ali ne i krvno-moždanu barijeru. Izlučuje se u humanom mlijeku.

Biotransformacija

Losartan

1614 - 10 - 2025

Oko 14% intravenski ili oralno primijenjene doze losartana se pretvara u njegov aktivni metabolit. Nakon oralne i intravenske primjene losartankalija označenog s 14C, radioaktivnost koja cirkulira u plazmi se prvenstveno pripisuje losartanu i njegovom aktivnom metabolitu.

Minimalna pretvorba losartana u njegov aktivni metabolit primijećena je u približno jedan posto ispitanika.

Pored aktivnog metabolita, stvaraju se neaktivni metaboliti, uključujući dva važnija metabolita koja se stvaraju hidroksilacijom na butilnoj strani lanca i manji metabolit,N-2-tetrazol glukuronid.

Eliminacija

Losartan

Klirens losartana i njegovog aktivnog metabolita iz plazme je oko 600 ml/min odnosno 50 ml/min. Bubrežni klirens losartana i njegovog aktivnog metabolita je oko 74 ml/min odnosno 26 ml/min. Kad se losartan primjenjuje oralno, oko 4% doze se izlučuje nepromijenjeno u urinu, a oko 6% doze se izlučuje u urinu kao aktivni metabolit. Farmakokinetika losartana i njegovog aktivnog metabolita je linearna kod oralnih doza losartankalija do 200 mg.

Nakon oralne primjene, koncentracije losartana i njegovog aktivnog metabolita u plazmi se smanjuju polieksponencijalno s konačnim poluvremenom od oko 2 sata odnosno 6 - 9 sati. Tijekom doziranja od 100 mg jedanput dnevno, niti losartan niti njegov aktivni metabolit se značajno ne nakupljaju u plazmi.

I bilijarno i renalno izlučivanje doprinose eliminaciji losartana i njegovih metabolita. Nakon oralne doze losartana označenog s izotopom 14C u ljudi, oko 35% radioaktivnosti se pronalazi u urinu, a 58% u stolici.

Hidroklorotiazid

Hidroklorotiazid se ne metabolizira, ali se brzo eliminira putem bubrega. Nakon 24-satnog praćenja razine u plazmi, primijećeno je da poluvrijeme života u plazmi varira izmeĎu 5,6 i 14,8 sati. Barem 61% oralne doze se eliminira u nepromijenjenom obliku unutar 24 sata.

Karakteristike u bolesnika

Kombinacija losartana i hidroklorotiazida

Koncentracije losartana i njegovog aktivnog metabolita u plazmi, kao i apsorpcija hidroklorotiazida, ne razlikuju se značajno kod starijih i mlaĎih bolesnika s hipertenzijom.

Losartan

Nakon oralne primjene u bolesnika s blagom do umjerenom alkoholnom cirozom jetre, koncentracije losartana i njegovog aktivnog metabolita u plazmi su bile 5 puta odnosno 1,7 puta veće od koncentracija pronaĎenih kod mladih muških dobrovoljnih ispitanika.

Farmakokinetička ispitivanja pokazala su da se AUC losartana u u zdravih muških ispitanika japanskog ili nejapanskog porijekla ne razlikuje. MeĎutim, AUC metabolita karboksilne kiseline (E-3174) izmeĎu te dvije skupine se razlikuje, s približno 1,5 puta većom izloženošću u japanskih nego u nejapanskih ispitanika. Klinički značaj ovih rezultata nije poznat.

Niti losartan niti aktivni metabolit ne mogu se ukloniti hemodijalizom.

Neklinički podaci ne ukazuju na povećan rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja opće farmakologije, genotoksičnosti i kancerogenog potencijala. Toksični potencijal kombinacije losartana/hidroklorotiazida ocijenjen je u studijama kronične toksičnosti u trajanju do šest mjeseci koje su

1714 - 10 - 2025

provedene na štakorima i psima nakon oralne primjene, a uočene promjene u ovim studijama provedenim s tom kombinacijom uglavnom su bile izazvane losartanskom komponentom. Primjena kombinacije losartana/hidroklorotiazida dovodi do smanjenja parametara vezanih za crvene krvne stanice (eritrocite, hemoglobin, hematokrit), povećanja koncentracije ureje u serumu, smanjenja težine srca (bez histološke korelacije) te gastrointestinalnih promjena (lezija sluznica, ulkusa, erozija, krvarenja).

Nije bilo dokaza teratogenosti u štakora i zečeva kod kojih je primjenjivana kombinacija losartana/hidroklorotiazida. Fetalna toksičnost u štakora, dokazana je blagim povećanjem prekobrojnih rebara u F1 generaciji, primijećena je u ženki u kojih je kombinacija primjenjivana prije i tijekom gestacije. Kao što je primijećeno i u studijama provedenim sa samim losartanom, nuspojave na

fetusu i mladunčetu, uključujući bubrežnu toksičnost i smrt fetusa, dogodile su se kada su gravidne ženke štakora primale kombinaciju losartana/hidroklorotiazida tijekom kasne gestacije i/ili dojenja.

Jezgra:

 celuloza, mikrokristalična

 kalcijev hidrogenfosfat dihidrat

 silicijev dioksid, koloidni, bezvodni  karmelozanatrij, umrežena

 talk

 magnezijev stearat

Film ovojnica: Opadry II 32K54870 pink  hipromeloza

 laktoza hidrat

 titanijev dioksid (E171)  triacetin

 željezov oksid, crveni (E172)

Nije primjenjivo.

3 godine.

Čuvati na temperaturi ispod 25 °C, u originalnom pakiranju (zaštićeno od vlage).

28 (2x14) filmom obloženih tableta u (OPA/Al/PVC//Al) blisteru.

Nema posebnih zahtjeva.

Neiskorišten lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

1814 - 10 - 2025

Losartic Plus je kombinacija djelatnih tvari losartan, koja pripada skupini lijekova pod nazivom antagonisti angiotenzin II receptora i hidroklorotiazid, koja pripada skupini lijekova pod nazivom diuretici. Angiotenzin II je tvar koja se stvara u tijelu i veže na receptore u krvnim žilama, uzrokujući njihovo stezanje. To dovodi do povišenja krvnog tlaka. Losartan sprječava vezanje angiotenzina II za te receptore, zbog čega se krvne žile opuštaju, što snižava snižava krvni tlak. Hidroklorotiazid djeluje na bubrege tako da propuštaju više vode i soli. To takoĎer pomaže u snižavanju krvnog tlaka.

Losartic Plus se koristi za liječenje povišenog krvnog tlaka (esencijalne hipertenzije).

Nemojte uzimati Losartic Plus:

 ako ste alergični na losartan i/ili hidroklorotiazid ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)

 ako ste alergični (preosjetljivi) na druge derivate sulfonamida (npr. druge tiazide, neke antibiotike poput kotrimoksazola, ako niste sigurni obratite se svom liječniku)

 ako imate teško oštećenje funkcije jetre

 ako imate nisku razinu kalija, nisku razine natrija ili visoku razinu kalcija koji se ne mogu normalizirati liječenjem

 ako bolujete od gihta (ulozi)

 ako ste trudni više od 3 mjeseca (takoĎer, bolje je izbjegavati Losartic Plus u ranoj trudnoći – vidjeti dio „Trudnoća“)

 ako imate teško oštećenje bubrežne funkcije ili Vaši bubrezi uopće ne stvaraju mokraću

 ako imate šećernu bolest ili oštećenu bubrežnu funkciju i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji sadrži aliskiren.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Losartic Plus.

Ako primijetite slabljenje vida ili osjetite bol u očima. To mogu biti simptomi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili povećanja tlaka u oku, a mogu nastupiti u roku od nekoliko sati do tjedana nakon uzimanja lijeka Losartic Plus. Ako se ne liječe, mogu dovesti do trajnog oštećenja vida. Možete biti pod povećanim rizikom ako ste već ranije imali alergijsku reakciju na penicilin ili sulfonamid.

Obavezno morate reći liječniku ako mislite da ste trudni (ili planirate imati dijete). Ne preporučuje se primjena ovog lijeka u ranoj trudnoći, a ne smije se uzimati ako ste trudni više od 3 mjeseca jer može izazvati ozbiljna oštećenja Vašem djetetu ako se uzima u tom razdoblju trudnoće (pogledajte dio „Trudnoća“).

Prije nego što počnete uzimati Losartic Plus, važno je da obavijestite liječnika ili ljekarnika o sljedećem:

 ako Vam je ikada oticalo lice, usne, grlo ili jezik  ako uzimate diuretike (tablete za mokrenje)

 ako ste na dijeti s ograničenim unosom soli

 ako imate ili ste imali teško povraćanje i/ili proljev  ako bolujete od zatajenja srca

 ako imate oštećenu funkciju jetre (pogledajte dio 2. „Nemojte uzimati Losartic Plus“)  ako imate sužene bubrežne arterije (stenozu bubrežnih arterija) ili imate samo jedan

funkcionirajući bubreg, ili ako Vam je nedavno presaĎen bubreg

 ako imate suženje arterija (aterosklerozu), anginu pektoris (bol u prsištu uzrokovanu slabim radom srca)

 ako imate "stenozu aortne ili mitralne valvule" (suženje srčanih zalistaka) ili "hipertrofičnu kardiomiopatiju" (bolest koja dovodi do zadebljanja srčanog mišića)

 ako bolujete od šećerne bolesti  ako imate ili ste imali giht

 ako imate ili ste imali alergiju, astmu ili stanje koje uzrokuje bol u zglobovima, osipe na koži i vrućicu (sistemski eritemski lupus)

 ako imate visoku razinu kalcija ili nisku razinu kalija ili ste na dijeti s ograničenim unosom kalija  ako trebate primjenu anestetika (čak i kod zubara) ili se spremate na kirurški zahvat ili ćete raditi

pretrage funkcije paratireoidnih žlijezda, morate reći liječniku ili medicinskom osoblju da uzimate tablete koje sadrže losartankalij i hidroklorotiazid

 ako imate primarni hiperaldosteronizam (sindrom povezan s povećanim izlučivanjem hormona aldosterona iz nadbubrežne žlijezde, zbog poremećaja te žlijezde)

 ako uzimate bilo koji od lijekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka:

 ACE inhibitor (primjerice enalapril, lisinopril, ramipril), osobito ako imate bubrežne tegobe povezane sa šećernom bolešću

 Aliskiren

Liječnik Vam može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni tlak i količinu elektrolita (npr. kalija) u krvi u redovitim intervalima. Vidjeti takoĎer informacije pod naslovom “Nemojte uzimati Losartic Plus”.

 ako uzimate druge lijekove koji mogu povisiti razinu kalija u serumu (vidjeti dio 2. „Drugi lijekovi i Losartic Plus“)

 ako ste imali rak kože ili ako Vam se pojavi neočekivana lezija (promjena) na koži tijekom liječenja. Liječenje hidroklorotiazidom, naročito dugotrajna primjena uz visoke doze, može povećati rizik od nekih vrsta raka kože ili usana (nemelanomski rak kože). Zaštitite svoju kožu od izlaganja suncu i UV zrakama za vrijeme uzimanja Losartic Plus

 ako osjetite bilo kakav težak nedostatak zraka ili otežano disanje nakon uzimanja lijeka Losartic Plus, odmah potražite liječničku pomoć

 ako imate bol u trbuhu, mučninu, povraćanje ili proljev nakon uzimanja lijeka Losartic Plus obratite se svojem liječniku. Vaš će liječnik odlučiti o daljnjem liječenju. Nemojte prestati uzimati Losartic bez savjetovanja s liječnikom.

Djeca i adolescenti

Nema iskustva s primjenom ovog lijeka u djece. Stoga se ovaj lijek ne smije davati djeci.

Drugi lijekovi i Losartic Plus

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Obavijestite svog liječnika ako uzimate dodatke kalija, zamjenske soli koje sadrže kalij, lijekove koji štede kalij ili druge lijekove koji mogu povisiti razinu kalija u serumu (npr. lijekovi koji sadrže trimetoprim) budući da kombinacija s lijekom Losartic Plus nije preporučljiva.

Diuretici poput hidroklorotiazida koji se nalazi u lijeku Losartic Plus mogu imati interakcije s drugim lijekovima.

Lijekovi koji sadrže litij ne smiju se uzimati s lijekom Losartic Plus bez strogog liječničkog nadzora.

Mogu biti potrebne posebne mjere opreza (npr. krvne pretrage) ako uzimate druge diuretike (tablete za mokrenje), neke laksative, lijekove za liječenje gihta ili lijekove za kontrolu srčanog ritma ili šećerne bolesti (oralne lijekove ili inzuline).

TakoĎer je važno da liječnik zna ako uzimate:

 druge lijekove za snižavanje krvnog tlaka  steroide

 lijekove za liječenje raka  lijekove protiv bolova

 lijekove za liječenje gljivičnih infekcija  lijekove za liječenje artritisa

 smole za snižavanje povišenog kolesterola, kao što je kolestiramin  lijekove za opuštanje mišića

 tablete za spavanje

 lijekove koji sadrže opijate kao što je morfij

 „presorske amine“ kao što je adrenalin ili drugi lijekovi iz te skupine  oralne lijekove ili inzuline za liječenje šećerne bolesti

Liječnik će Vam možda morati promijeniti dozu i/ili poduzeti druge mjere opreza:

 ako uzimate ACE inhibitor ili aliskiren (vidjeti takoĎer informacije pod naslovima „Nemojte uzimati Losartic Plus“ i „Upozorenja i mjere opreza“).

Molimo Vas da takoĎer obavijestite liječnika o tome da uzimate Losartic Plus ako planirate radiološke pretrage zbog kojih ćete primiti kontrastno sredstvo koje sadrži jod.

Losartic Plus s hranom i pićem

Savjetujemo Vam da ne pijete alkohol dok uzimate ovaj lijek: alkohol i Losartic Plus meĎusobno si mogu pojačati učinak.

Prehrana s pretjeranim unosom soli može poništiti učinak ovog lijeka.

Losartic Plus može se uzimati sa ili bez hrane.

Potrebno je izbjegavati sok od grejpa tijekom primjene Losartic Plus tableta.

Trudnoća i dojenje

Trudnoća

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek. Liječnik će Vam u pravilu savjetovati da prestanete uzimati Losartic Plus prije početka trudnoće ili čim saznate da ste trudni i savjetovat će Vam da umjesto ovog lijeka uzimate drugi lijek. Ovaj se lijek ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati nakon 3. mjeseca trudnoće jer može prouzročiti ozbiljna oštećenja djeteta ako se koristi nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Recite liječniku ako dojite ili ćete početi dojiti. Losartic Plus se ne preporučuje majkama koje doje. Želite li dojiti, liječnik može odabrati drugačiju vrstu liječenja.

Primjena u starijih bolesnika

Ovaj lijek djeluje jednako dobro i jednako se dobro podnosi u većine starijih i mlaĎih odraslih bolesnika. Većini starijih bolesnika potrebna je jednaka doza kao i mlaĎim bolesnicima.

Upravljanje vozilima i strojevima

Kad počinjete liječenje ovim lijekom, ne smijete obavljati poslove koji zahtijevaju posebnu pozornost (npr. voziti auto ili rukovati opasnim strojevima), sve dok Vam ne bude poznato kako podnosite ovaj lijek.

Losartic Plus sadrži laktozu i natrij

Ako Vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere, obratite se liječniku prije uzimanja ovog lijeka. Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Liječnik će odlučiti koja je odgovarajuća doza ovog lijeka ovisno o Vašem zdravstvenom stanju i o tome uzimate li druge lijekove. Važno je da nastavite uzimati ovaj lijek toliko dugo koliko Vam je propisao liječnik kako biste bez poteškoća kontrolirali Vaš krvni tlak.

Povišeni krvni tlak

Uobičajena doza je 1 Losartic Plus tableta jedanput na dan za većinu bolesnika, kako bi se krvni tlak kontrolirao tijekom razdoblja od 24 sata. Kod bolesnika koji ne reagiraju na liječenje, doza se može povećati na 2 Losartic Plus tablete jedanput na dan ili zamijeniti sa 1 losartan/hidroklorotiazid 100 mg/25 mg filmom obloženom tabletom jedanput na dan (jača doza).

Maksimalna dnevna doza iznosi 2 Losartic Plus 50 mg/12,5 mg filmom obložene tablete jedanput na dan ili 1 losartan/hidroklorotiazid 100 mg/25 mg filmom obložena tableta jedanput na dan.

Primjena

Tablete se moraju progutati cijele s čašom vode.

Ako uzmete više lijeka Losartic Plus nego što ste trebali

U slučaju predoziranja odmah se javite liječniku kako bi Vam odmah mogao pružiti liječničku pomoć. Predoziranje može uzrokovati nagli pad krvnog tlaka, osjećaj lupanja srca (palpitacije), usporen puls, promjene u sastavu krvi i dehidraciju.

Ako ste zaboravili uzeti Losartic Plus

Potrudite se uzimati Losartic Plus svaki dan kako Vam je propisano. MeĎutim, ako propustite dozu, nemojte uzeti dodatnu dozu. Samo nastavite s uobičajenim rasporedom uzimanja.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Ako primijetite bilo koji od sljedećih simptoma, prestanite uzimati Losartic Plus i odmah se obratite liječniku ili otiĎite na odjel hitne službe Vama najbliže bolnice:

Teška alergijska reakcija (osip, svrbež, oticanje lica, usana, usta ili grla što može uzrokovati otežano gutanje i disanje).

To je ozbiljna, ali rijetka nuspojava, koja se javlja u više od 1 na 10 000, ali manje od 1 na 1000 bolesnika. Može Vam biti potrebno hitno medicinsko zbrinjavanje ili bolničko liječenje.

Sljedeće nuspojave su zabilježene:

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba)

 kašalj, infekcija gornjeg dišnog sustava, začepljen nos, upala sinusa, poremećaj sinusa  proljev, bol u trbuhu, mučnina, probavne tegobe

 bol ili grčevi u mišićima, bol u nogama, bol u leĎima  nesanica, glavobolja, omaglica

 slabost, umor, bol u prsištu

 povišene razine kalija (što može uzrokovati poremećaj srčanog ritma), snižena razina hemoglobina

 poremećaji funkcije bubrega uključujući zatajenje bubrega  premala količina šećera u krvi (hipoglikemija)

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba)

 anemija (slabokrvnost), crvene ili smećkaste pjege na koži (ponekad pogotovo na stopalima, nogama, rukama i stražnjici, s bolovima u zglobovima, oticanjem šaka i stopala te bol u želucu), nastajanje modrica, smanjenje broja bijelih krvnih stanica, poremećaj zgrušavanja krvi i smanjen broj krvnih pločica

 gubitak teka, povišena razina mokraćne kiseline u krvi ili giht, povišena razina šećera u krvi, abnormalna razina elektrolita u krvi

 tjeskoba, nervoza, panični poremećaj (ponavljajući napadaji panike), smetenost, depresija, abnormalni snovi, poremećaji spavanja, pospanost, poremećaj pamćenja

 trnci i žmarci ili slični osjećaji, bol u udovima, drhtavica, migrena, nesvjestica

 zamagljen vid, žarenje/peckanje oka, konjunktivitis, slabljenje oštrine vida, žuti vid  zvonjava, zujanje, brujanje ili pucketanje u ušima, vrtoglavica

 nizak krvni tlak, koji može biti povezan s promjenama u držanju tijela (osjećaj nadolazeće nesvjestice ili slabosti prilikom ustajanja), bol u prsištu (angina pektoris), poremećaj srčanog ritma, cerebrovaskularni dogaĎaj (TIA, "mini-moždani udar"), srčani udar, osjećaj lupanja srca

 upala krvnih žila, koje su često povezane s kožnim osipom ili modricama

 grlobolja, nedostatak zraka, bronhitis, upala pluća, voda u plućima (koja otežava disanje), krvarenje iz nosa, curenje nosa, začepljenje (kongestija) nosa

 zatvor, vjetrovi, nelagoda u želucu, grčevi u želucu, povraćanje, suha usta, upala žlijezda slinovnica, zubobolja

 žutica (žuta boja bjeloočnica i kože), upala gušterače

 koprivnjača, svrbež, upala kože, osip, crvenilo kože, osjetljivost na svjetlo, suha koža, crvenilo uz osjećaj vrućine, znojenje, gubitak kose

 bol u rukama, ramenima, kukovima, koljenima ili drugim zglobovima, oticanje zglobova, ukočenost, mišićna slabost

 učestalo mokrenje uključujući noćno, poremećaj bubrežne funkcije uključujući upalu bubrega, mokraćna infekcija, šećer u mokraći

 smanjen spolni nagon, impotencija

 oticanje lica, lokalizirano oticanje (edem), vrućica

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba)

 hepatitis (upala jetre), poremećaji testova jetrene funkcije

 intestinalni angioedem: oticanje u crijevima praćeno simptomima kao što su bol u trbuhu, mučnina, povraćanje i proljev

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)  simptomi slični gripi

 neobjašnjiva bol u mišićima praćena tamnom (boje čaja) mokraćom (rabdomioliza)  snižene razine natrija u krvi (hiponatrijemija)

 opća slabost (malaksalost)

 poremećaji osjeta okusa (disgeuzija)

 rak kože i usana (nemelanomski rak kože)

 oslabljen vid ili bol u očima zbog visokog tlaka (mogući znakovi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili akutnog glaukoma zatvorenog kuta)

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava navedenog u Dodatku V.

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Čuvati na temperaturi ispod 25 °C, u originalnom pakiranju (zaštićeno od vlage).

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Losartic Plus sadrži

Djelatne tvari su losartan i hidroklorotiazid.

Jedna Losartic Plus filmom obložena tableta sadrži 50 mg losartankalija i 12,5 mg hidroklorotiazida.

Pomoćne tvari su: Jezgra:

Mikrokristalična celuloza, kalcijev hidrogenfosfat dihidrat, koloidni, bezvodni silicijev dioksid, umrežena karmelozanatrij, talk, magnezijev stearat

Film ovojnica:

Hipromeloza, laktoza hidrat, titanijev dioksid (E171), triacetin, crveni željezov oksid(E172).

Kako Losartic Plus izgleda i sadržaj pakiranja

Losartic Plus su svijetlo ružičaste, okrugle, bikonveksne filmom obložene tablete, promjera 11 mm. dostupne u pakiranju od 28 (2x14) filmom obloženih tableta u blisteru (OPA/Al/PVC//Al), u kutiji.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač PLIVA HRVATSKA d.o.o.

Prilaz baruna Filipovića 25 10 000 Zagreb

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u listopadu 2025.