Fortzaar 100 mg/25 mg filmom obložene tablete

Fortzaar je indiciran za liječenje esencijalne hipertenzije u bolesnika u kojih krvni tlak nije dobro kontroliran samo losartanom ili samo hidroklorotiazidom.

Doziranje

Hipertenzija

Losartan/hidroklorotiazid nije prikladan kao početna terapija, nego se primjenjuje u bolesnika čiji se arterijski tlak ne može primjereno kontrolirati samo losartankalijem ili samo hidroklorotiazidom.

Preporučuje se titracija doze pojedinim komponentama (losartan i hidroklorotiazid).

U bolesnika čiji arterijski tlak nije primjereno kontroliran može se razmotriti klinički prikladna izravna zamjena monoterapije fiksnom kombinacijom.

Uobičajena doza održavanja losartan/hidroklorotiazida je jedna losartan/hidroklorotiazid

50 mg/12,5 mg tableta (losartan 50 mg/HCTZ 12,5 mg) jedanput na dan. U bolesnika u kojih ne nastupi odgovarajući terapijski odgovor na losartan/hidroklorotiazid 50 mg/12,5 mg tablete doza se može povisiti do jedne Fortzaar 100 mg/25 mg tablete (losartan 100 mg/ HCTZ 25 mg) jedanput na dan. Maksimalna doza je jedna Fortzaar 100 mg/25 mg tableta jedanput na dan. Antihipertenzivni učinak općenito se postiže u roku od tri do četiri tjedna od početka liječenja. Losartan/hidroklorotiazid 100 mg/12,5 mg tablete (losartan 100 mg/ HCTZ 12,5 mg) dostupne su za bolesnike čija je doza titrirana na 100 mg losartana, a potrebna im je dodatna kontrola krvnog tlaka.

6049264105382

Primjena u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega i bolesnika na hemodijalizi

Nije potrebno prilagoĎavanje početne doze u bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (tj., klirens kreatinina 30-50 ml/min). Tablete losartana i hidroklorotiazida ne preporučuju se bolesnicima na hemodijalizi. Tablete losartan/HCTZ ne smiju se primjenjivati u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (tj., klirens kreatinina <30 ml/min) (vidjeti dio 4.3.).

Primjena u bolesnika sa smanjenim intravaskularnim volumenom

Smanjenu količinu intravaskularnog volumena i/ili natrija potrebno je korigirati prije primjene losartan/HCTZ tableta.

Primjena u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre

Losartan/HCTZ tablete kontraindicirane su u bolesnika s teškim oštećenjem jetre (vidjeti dio 4.3.).

Primjena u starijih osoba

Obično nije potrebno prilagoĎavati dozu u starijih osoba.

Pedijatrijska populacija

Primjena u djece i adolescenata (<18 godina)

Ne postoji iskustvo s primjenom u djece i adolescenata. Stoga se losartan/hidroklorotiazid ne smije primjenjivati u djece i adolescenata.

Način primjene

Fortzaar se može primjenjivati s drugim antihipertenzivnim lijekovima (vidjeti dijelove 4.3., 4.4., 4.5. i 5.1.).

Fortzaar tablete moraju se progutati cijele s čašom vode. Fortzaar se može uzimati s hranom ili bez nje.

- Preosjetljivost na losartan, derivate sulfonamida (kao hidroklorotiazid) ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.;

- Hipokalemija ili hiperkalcemija otporna na terapiju;

- Teško oštećenje jetre, kolestaza i bilijarna opstrukcija; - Refraktorna hiponatremija;

- Simptomatska hiperuricemija/giht;

- Drugo i treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4. i 4.6.); - Teško oštećenje bubrega (tj., klirens kreatinina <30 ml/min); - Anurija;

- Istodobna primjena lijeka Fortzaar s lijekovima koji sadrže aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem bubrega (GFR <60 ml/min /1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Losartan

Angioedem

Bolesnici s angioedemom u anamnezi (oticanje lica, usana, grla i/ili jezika) moraju biti pod strogim nadzorom (vidjeti dio 4.8.).

Intestinalni angioedem

6049264586750Intestinalni angioedem prijavljen je u bolesnika liječenih antagonistima receptora angiotenzina II uključujući losartan (vidjeti dio 4.8). U tih se bolesnika očitovao kao bol u abdomenu, mučnina, povraćanje i proljev. Simptomi su se povukli nakon prekida primjene antagonista receptora

2

60492649817100

angiotenzina II. Ako se dijagnosticira intestinalni angioedem, potrebno je prekinuti primjenu lijeka losartan i započeti odgovarajuće praćenje dok se ne postigne potpuno povlačenje simptoma.

Hipotenzija i smanjenje intravaskularnog volumena

Simptomatska hipotenzija, osobito nakon prve doze, može nastupiti u bolesnika sa smanjenim volumenom i/ili sniženom koncentracijom natrija zbog intenzivne diuretske terapije, dijetalne restrikcije unosa soli, proljeva ili povraćanja. Ta se stanja moraju korigirati prije primjene Fortzaar tableta (vidjeti dijelove 4.2. i 4.3.).

Poremećaj ravnoteže elektrolita

Poremećaji ravnoteže elektrolita česti su u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega, sa ili bez dijabetesa, i moraju se korigirati. Stoga je potrebno strogo pratiti plazmatske koncentracije kalija i vrijednosti klirensa kreatinina, osobito u bolesnika sa zatajenjem srca i klirensom kreatinina izmeĎu 30-50 ml/min.

Ne preporučuje se istodobna primjena diuretika koji čuvaju kalij, nadomjestaka kalija, zamjenskih soli koje sadrže kalij ili drugih lijekova koji mogu povisiti razinu kalija u serumu (npr., lijekovi koji sadrže trimetoprim) s losartanom/hidroklorotiazidom (vidjeti dio 4.5.).

Oštećenje funkcije jetre

Na temelju farmakokinetičkih podataka koji pokazuju značajno povišenje plazmatskih koncentracija losartana u bolesnika s cirozom jetre, Fortzaar se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre u anamnezi. Ne postoji terapijsko iskustvo s losartanom u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre, pa je stoga Fortzaar kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.2., 4.3. i 5.2.).

Oštećenje funkcije bubrega

Kao posljedica inhibicije sustava renin-angiotenzin-aldosteron, zabilježene su promjene u funkciji bubrega, uključujući zatajenje bubrega (osobito u bolesnika čija funkcija bubrega ovisi o sustavu renin-angiotenzin-aldosteron, kao što su oni s teškom srčanom insuficijencijom ili prisutnom disfunkcijom bubrega).

Kao i kod drugih lijekova koji utječu na sustav renin-angiotenzin-aldosteron, povišene koncentracije ureje u krvi i kreatinina u serumu takoĎer su bile prijavljene u bolesnika s obostranom stenozom bubrežnih arterija ili stenozom bubrežne arterije jednog bubrega; te promjene u funkciji bubrega mogu biti reverzibilne nakon prekida liječenja. Losartan se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s obostranom stenozom bubrežnih arterija ili stenozom bubrežne arterije jednog bubrega.

Transplantacija bubrega

Ne postoji iskustvo s primjenom u bolesnika kojima je nedavno presaĎen bubreg.

Primarni hiperaldosteronizam

Bolesnici s primarnim aldosteronizmom općenito neće imati terapijski odgovor na antihipertenzive koji djeluju putem inhibicije reninsko-angiotenzinskog sustava. Stoga se u njih ne preporučuje uzimanje Fortzaar tableta.

Koronarna bolest srca i cerebrovaskularna bolest

Kao i sa svim drugim antihipertenzivnim lijekovima, pretjerano smanjenje arterijskog tlaka u bolesnika s ishemijskom kardiovaskularnom bolešću i cerebrovaskularnom bolešću može dovesti do infarkta miokarda ili moždanog udara.

Zatajenje srca

U bolesnika sa zatajenjem srca, sa ili bez oštećenja bubrega, postoji – kao i s drugim lijekovima koji djeluju na reninsko-angiotenzinski sustav – rizik od teške arterijske hipotenzije i (često akutnog)

oštećenja bubrega.

3

Stenoza aortalne i mitralne valvule, opstruktivna hipertrofična kardiomiopatija

Kao i s drugim vazodilatatorima, poseban oprez indiciran je u bolesnika koji boluju od aortalne ili mitralne stenoze ili opstruktivne hipertrofične kardiomiopatije.

Rasne razlike

Kao što je primijećeno s inhibitorima enzima konvertaze angiotenzina, losartan i drugi antagonisti angiotenzina očito su manje učinkoviti u snižavanju arterijskog tlaka u pripadnika crne rase nego u pripadnika drugih rasa, možda zbog veće prevalencije niskoreninskih stanja u pripadnika crne rase s hipertenzijom.

Trudnoća

Liječenje pomoću antagonista receptora angiotenzina II (AIIRA) ne smije se započeti tijekom trudnoće. Bolesnice koje planiraju trudnoću moraju zamijeniti terapiju AIIRA alternativnim antihipertenzivnim lijekovima s utvrĎenom sigurnošću primjene tijekom trudnoće, osim ako se nastavak terapije pomoću AIIRA smatra neophodnim. Kad se dijagnosticira trudnoća, liječenje pomoću AIIRA mora se odmah prekinuti i, po potrebi, započeti s alternativnom terapijom (vidjeti dijelove 4.3. i 4.6.).

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, smije se samo provoditi pod nadzorom specijalista i uz pažljivo i često praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka. ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Hidroklorotiazid

Hipotenzija i poremećaj ravnoteže elektrolita/tekućine

Kao i prilikom svake antihipertenzivne terapije, u nekih bolesnika može nastupiti simptomatska hipotenzija. Bolesnike treba pratiti zbog kliničkih znakova neravnoteže tekućine ili elektrolita, npr., smanjenja volumena, hiponatremije, hipokloremijske alkaloze, hipomagnezemije ili hipokalemije koje mogu nastati tijekom interkurentnog proljeva ili povraćanja. U takvih je bolesnika potrebno povremeno odreĎivati serumske elektrolite u odgovarajućim vremenskim razmacima. U edematoznih bolesnika može nastupiti dilucijska hiponatremija tijekom toplog vremena.

Metabolički i endokrini učinci

Terapija tiazidima može narušiti toleranciju glukoze. Može biti potrebna prilagodba doze antidijabetičkih lijekova, uključujući inzulin (vidjeti dio 4.5.). Latentna šećerna bolest može postati manifestna tijekom terapije tiazidima.

Tiazidi mogu smanjiti izlučivanje kalcija mokraćom i prouzročiti intermitentno i blago povišenje serumskog kalcija. Izrazita hiperkalcemija može biti znak skrivenog hiperparatireoidizma. Tiazidi se moraju prestati uzimati prije pregleda funkcije paratiroidnih žlijezda.

Povišenje razine kolesterola i triglicerida može biti povezano s terapijom tiazidskim diureticima.

Terapija tiazidima može precipitirati hiperuricemiju i/ili giht u odreĎenih bolesnika. Kako losartan snižava razinu mokraćne kiseline, losartan u kombinaciji s hidroklorotiazidom ublažava hiperuricemiju izazvanu diureticima.

Poremećaji oka

6049264265117Efuzija žilnice, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta:

4

Lijekovi koji sadrže sulfonamid ili derivate sulfonamida mogu izazvati idiosinkratsku reakciju koja može dovesti do efuzije žilnice uz ispad vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog kuta. Simptomi uključuju nagli nastup smanjenja oštrine vida ili boli u oku koji obično nastupaju unutar nekoliko sati do tjedana od početka primjene lijeka. Neliječeni akutni glaukom zatvorenog kuta može dovesti do trajnog gubitka vida. Primarno liječenje je prekid primjene lijeka što je prije moguće. Može doći do potrebe razmatranja hitnih medicinskih ili kirurških liječenja, ako intraokularni tlak i dalje nije pod kontrolom. Rizični faktori za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog kuta mogu uključivati alergiju na sulfonamide ili penicilin u anamnezi.

Akutna respiratorna toksičnost

Nakon uzimanja hidroklorotiazida zabilježeni su vrlo rijetki teški slučajevi akutne respiratorne toksičnosti, uključujući akutni respiratorni distres sindrom (ARDS). Plućni edem obično se razvija u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon unosa hidroklorotiazida. Na početku simptomi uključuju dispneju, vrućicu, pogoršanje plućne funkcije i hipotenziju. Ako se sumnja na ARDS, potrebno je prekinuti primjenu lijeka Fortzaar i primijeniti odgovarajuće liječenje. Hidroklorotiazid se ne smije davati bolesnicima koji su prethodno imali ARDS nakon unosa hidroklorotiazida.

Oštećenje funkcije jetre

Tiazide je potrebno koristiti s oprezom u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre ili progresivnom bolesti jetre, zato što može prouzročiti intrahepatičku kolestazu i zato što manje promjene u ravnoteži tekućine i elektrolita mogu precipitirati hepatičku komu.

Fortzaar je kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.3. i 5.2.).

Nemelanomski rak kože

Povećani rizik od nemelanomskog raka kože (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) [karcinom bazalnih stanica (engl. basal cell carcinoma, BCC) i karcinom skvamoznih stanica (engl. squamous cell carcinoma, SCC)] kod povećane kumulativne izloženosti hidroklorotiazidu zabilježen je u dvjema epidemiološkim studijama na temelju danskog Nacionalnog registra za rak. Fotosenzibilizirajući učinci hidroklorotiazida mogli bi predstavljati mogući mehanizam za NMSC.

Bolesnike koji uzimaju hidroklorotiazid potrebno je informirati o riziku od NMSC-a i savjetovati da redovito provjeravaju svoju kožu kako bi se uočila pojava svake nove lezije te da hitno prijave svaku sumnjivu leziju na koži. Bolesnicima je potrebno savjetovati moguće preventivne mjere kao što je ograničena izloženost sunčevoj svjetlosti i UV zrakama i, u slučaju izloženosti, odgovarajuća zaštita, radi minimiziranja rizika od raka kože. Sumnjive lezije na koži potrebno je hitno pregledati, potencijalno uključujući histološke preglede uzorka dobivenog biopsijom. TakoĎer, u bolesnika koji su prethodno imali NMSC može biti potrebno razmotriti opravdanost primjene hidroklorotiazida (vidjeti takoĎer dio 4.8.).

Ostalo

U bolesnika koji uzimaju tiazide, reakcije preosjetljivosti mogu nastupiti sa ili bez alergije ili bronhalne astme u povijesti bolesti. Uz uporabu tiazida zabilježeno je pogoršanje ili aktivacija sistemskog lupus eritematosusa.

Pomoćne tvari

Ovaj lijek sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajima nepodnošenja galaktoze, nedostatkom Lapp laktaze ili malapsorpcijom glukoze-galaktoze ne smiju uzimati ovaj lijek.

Losartan

Zabilježeno je da rifampicin i flukonazol smanjuju razine aktivnog metabolita. Klinički značaj ovih interakcija nije utvrĎen.

Kao s drugim lijekovima koji blokiraju angiotenzin II ili njegove učinke, istodobna primjena diuretika

604926415957H A L koji čuvaju kalij (npr., spironolakton, triamteren, amilorid), nadomjestaka kalija, zamjenskih soli koje M E D

sadrže kalij ili drugih lijekova koji mogu povisiti razinu kalija u serumu (npr., lijekovi koji sadrže trimetoprim) može dovesti do povišenja serumskog kalija. Ne savjetuje se istodobna primjena tih lijekova.

Kao i tijekom uzimanja drugih lijekova koji utječu na izlučivanje natrija, izlučivanje litija može biti smanjeno. Stoga je potrebno pažljivo pratiti serumsku razinu litija ako će se litijeve soli primjenjivati istodobno s antagonistima receptora angiotenzina II.

Kad se antagonisti angiotenzina II primjenjuju istodobno s nesteroidnim protuupalnim lijekovima (tj., selektivnim COX-2 inhibitorima, acetilsalicilnom kiselinom u protuupalnim dozama i neselektivnim nesteroidnim protuupalnim lijekovima), antihipertenzivni učinak može oslabiti. Istodobna primjena antagonista angiotenzina II ili diuretika i nesteroidnih protuupalnih lijekova može dovesti do povećanog rizika od pogoršanja funkcije bubrega, uključujući moguće akutno zatajenje bubrega, i povišenja serumskog kalija, osobito u bolesnika s već oslabljenom funkcijom bubrega. Ta se kombinacija mora primjenjivati s oprezom, osobito u starijih osoba. Bolesnike treba primjereno hidrirati i razmotriti potrebu praćenja funkcije bubrega nakon uvoĎenja istodobne terapije te periodički nakon toga.

U nekih bolesnika s kompromitiranom funkcijom bubrega koji se liječe nesteroidnim protuupalnim lijekovima, uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2, istodobna primjena antagonista receptora angiotenzina II može dovesti do daljnjeg oštećenja funkcije bubrega. Ti su učinci obično reverzibilni.

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih dogaĎaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3., 4.4. i 5.1.).

Ostale tvari koje izazivaju hipotenziju, poput tricikličkih antidepresiva, antipsihotika, baklofena, amifostina: istodobna primjena s lijekovima koji snižavaju arterijski tlak, bilo da im je to glavni učinak ili nuspojava, može povećati rizik od hipotenzije.

Sok od grejpa sadrži komponente koje inhibiraju enzime CYP450 i mogu sniziti koncentraciju aktivnog metabolita losartana, što može smanjiti terapijski učinak. Potrebno je izbjegavati konzumaciju soka od grejpa prilikom uzimanja losartan/hidroklorotiazid tableta.

Hidroklorotiazid

Kad se primjenjuju istodobno, sljedeći lijekovi mogu ući u interakcije s tiazidskim diureticima:

Alkohol, barbiturati, narkotici ili antidepresivi: Može nastupiti pogoršanje ortostatske hipotenzije.

Antidijabetički lijekovi (peroralni lijekovi i inzulin):

Liječenje tiazidom može utjecati na toleranciju glukoze. Može biti potrebna prilagodba doze antidijabetičkog lijeka. Metformin se mora primjenjivati s oprezom zbog rizika od mliječne acidoze izazvane mogućim zatajenjem bubrega povezanim s hidroklorotiazidom.

Ostali antihipertenzivni lijekovi Aditivni učinak.

Smole kolestiramina i kolestipola

Apsorpcija hidroklorotiazida narušena je u prisutnosti anionskih izmjenjivačkih smola. Jednokratne doze smole kolestiramina ili kolestipola vežu hidroklorotiazid i smanjuju njegovu apsorpciju iz probavnog sustava, i to smole kolestiramina do 85%, a kolestipola do 43%.

6049264102901

6

Kortikosteroidi, ACTH

Izraženije smanjenje elektrolita, osobito hipokalemija.

Vazokonstriktori (npr., adrenalin)

Moguć je slabiji odgovor na vazokonstriktore (presorske amine), ali ne dovoljno da bi se zbog toga isključila njihova primjena.

Relaksansi skeletnih mišića, nedepolarizirajući (npr., tubokurarin) Moguć je pojačani odgovor na mišićne relaksanse.

Litij

Diuretici smanjuju bubrežni klirens litija i doprinose visokom riziku od njegovog toksičnog djelovanja; ne preporučuje se istodobna primjena.

Lijekovi za liječenje gihta (probenecid, sulfinpirazon i alopurinol)

Možda bude neophodno prilagoditi dozu urikozurika, budući da hidroklorotiazid može povisiti razinu mokraćne kiseline u serumu. Povećanje doze probenecida ili sulfinpirazona može biti neophodno. Istodobna primjena tiazida može povisiti incidenciju reakcija preosjetljivosti na alopurinol.

Antikolinergički lijekovi (npr., atropin, biperiden)

Povećanje bioraspoloživosti tiazidskih diuretika zbog smanjenjog motiliteta probavnog sustava i brzine pražnjenja želuca.

Citotoksični lijekovi (npr., ciklofosfamid, metotreksat)

Tiazidi mogu smanjiti izlučivanje citotoksičnih lijekova bubrezima i pojačati njihove mijelosupresivne učinke.

Salicilati

U slučaju visokih doza salicilata, hidroklorotiazid može pojačati toksične učinke salicilata na središnji živčani sustav.

Metildopa

Zabilježeni su izolirani slučajevi hemolitičke anemije koja nastaje pri istovremenoj primjeni hidroklorotiazida i metildope.

Ciklosporin

Istovremeno liječenje ciklosporinom može povećati rizik od hiperuricemije i komplikacija sličnih gihtu.

Glikozidi digitalisa

Tiazidima izazvana hipokalemija ili hipomagnezemija može pogodovati nastanku digitalisom izazvanih srčanih aritmija.

900988161229

Lijekovi na koje utječe poremećaj serumskog kalija

Preporučuje se povremeno praćenje serumskog kalija i EKGa kad se losartan/hidroklorotiazid primjenjuje s lijekovima na koje utječe poremećaj razine kalija u serumu (npr., glikozidi digitalisa i antiaritmici) i sa sljedećim lijekovima koji mogu izazvati torsades de pointes (ventrikularnu tahikardiju), uključujući neke antiaritmike, s hipokalemijom kao predisponirajućim čimbenikom za torsades de pointes (ventrikularna tahikardija):

- Antiaritmici klase Ia (npr., kinidin, hidrokinidin, disopiramid).

- Antiaritmici klase III (npr., amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid).

- Neki antipsihotici (npr., tioridazin, klorpromazin, levomepromazin, trifluoperazin, cijamemazin, sulpirid, sultoprid, amisulprid, tiaprid, pimozid, haloperidol, droperidol).

- Ostali lijekovi (npr., bepridil, cisaprid, difemanil, eritromicin IV, halofantrin, mizolastin, pentamidin, terfenadin, vinkamin IV).

Soli kalcija

Tiazidski diuretici mogu povisiti serumsku razinu kalcija zbog smanjenog izlučivanja. Ako se moraju propisati nadomjesci kalcija, potrebno je pratiti serumsku razinu kalcija i u skladu s time prilagoditi dozu kalcija.

Interakcije s laboratorijskim pretragama

Tiazidi mogu utjecati na pretrage funkcije paratiroidnih žlijezda zbog svojih učinaka na metabolizam kalcija (vidjeti dio 4.4.).

Karbamazepin

Rizik od simptomatske hiponatremije. Potrebno je kliničko i biološko praćenje.

Kontrastna sredstva koja sadrže jod

U slučaju dehidracije izazvane diureticima, postoji povećan rizik od akutnog zatajenja bubrega, osobito uz visoke doze sredstava koja sadrže jod. Bolesnike treba rehidrirati prije primjene takvih kontrastnih sredstava.

Amfotericin B (parenteralno), kortikosteroidi, ACTH , stimulacijski laksativi ili glicirizin (nalazi se u sladiću)

Hidroklorotiazid može pojačati neravnotežu elektrolita, osobito hipokalemiju.

Trudnoća

Antagonisti angiotenzin II receptora (AIIRA)

Uporaba AIIRA ne preporučuje se tijekom prvog tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.4.). Uporaba AIIRA kontraindicirana je tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Epidemiološki dokaz rizika od teratogenih učinaka nakon izlaganja ACE inhibitorima tijekom prvog tromjesečja trudnoće još nije definitivno potvrĎen; meĎutim, malo povećanje rizika ne može se isključiti. Iako ne postoje kontrolirani epidemiološki podaci o rizicima primjene inhibitora receptora angiotenzina II (AIIRA), ti rizici mogu biti slični onima za cijelu klasu ovih lijekova. Bolesnice koje planiraju trudnoću moraju zamijeniti tu terapiju alternativnim antihipertenzivima čija je primjena tijekom trudnoće sigurna, osim u slučaju kad je liječenje pomoću AIIRA neophodno. Kad se dijagnosticira trudnoća, liječenje s AIIRA mora se odmah prekinuti i prema potrebi započeti alternativna terapija.

Poznato je da izlaganje terapiji pomoću AIIRA tijekom drugog i trećeg tromjesečja ima fetotoksične učinke u ljudi (smanjena funkcija bubrega, oligohidramnion, usporena osifikacija lubanje) i toksične učinke na novoroĎenčad (zatajenje bubrega, hipotenzija, hiperkalemija) (vidjeti dio 5.3.).

U slučaju da je trudnica bila izložena AIIRA od drugog tromjesečja trudnoće nadalje, preporučuje se ultrazvučni pregled bubrežne funkcije i lubanje.

NovoroĎenčad majki koje su uzimale AIIRA mora se strogo pratiti zbog hipotenzije (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Hidroklorotiazid

Iskustvo s hidroklorotiazidom tijekom trudnoće je ograničeno, osobito tijekom prvog tromjesečja. Podaci iz istraživanja na životinjama nisu dostatni.

Hidroklorotiazid prolazi kroz posteljicu. Na temelju farmakološkog mehanizma djelovanja hidroklorotiazida, njegova primjena tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće može ugroziti fetoplacentalnu perfuziju i prouzročiti žuticu, poremećaj ravnoteže elektrolita i trombocitopeniju u fetusa i novoroĎenčeta.

6049264264328

8

Hidroklorotiazid se ne smije koristiti za gestacijske edeme, gestacijsku hipertenziju ili preeklampsiju zbog rizika od smanjenog volumena plazme i placentarne hipoperfuzije, a bez povoljnog učinka na tijek bolesti.

Hidroklorotiazid se ne smije koristiti za liječenje esencijalne hipertenzije u trudnica, osim u rijetkim situacijama kad se ne može koristiti nikakva alternativna terapija.

Dojenje

Antagonisti angiotenzin II receptora (AIIRA)

Ne postoje dostupni podaci o uporabi lijeka Fortzaar tijekom dojenja. Uzimanje lijeka Fortzaar se ne preporučuje tijekom dojenja. Prednost se daje liječenju drugim lijekovima s bolje utvrĎenim profilom sigurnosti primjene tijekom dojenja, osobito tijekom dojenja novoroĎenčeta ili nedonoščeta.

Hidroklorotiazid

Hidokrolotiazid se u malim količinama izlučuje u majčino mlijeko. Visoke doze tiazida uzrokuju jaku diurezu te mogu inhibirati produkciju mlijeka. Ne preporučuje se primjena lijeka Fortzaar tijekom dojenja. Ukoliko se tijekom dojenja primjenjuje Fortzaar tada njegova doza mora biti najniža moguća.

Nisu provedena ispitivanja utjecaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. MeĎutim, potrebno je imati na umu da se, kad se uzima antihipertenzivna terapija, osobito u početku liječenja ili nakon povećanja doze, tijekom upravljanja vozilima ili strojevima povremeno mogu javiti omaglica i pospanost.

Niže navedene nuspojave klasificirane su, kad je to primjereno, prema organskim sustavima i učestalosti u skladu sa sljedećom konvencijom:

vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

U kliničkim ispitivanjima kalijeve soli losartana i hidroklorotiazida nisu bile primijećene nuspojave svojstvene toj kombinaciji lijekova. Nuspojave su bile ograničene na one koje su prethodno bile zapažene pri primjeni kalijeve soli losartana i/ili hidroklorotiazida.

U kontroliranim kliničkim ispitivanjima zbog esencijalne hipertenzije, omaglica je bila jedina zabilježena nuspojava povezana s tim lijekovima koja se javljala u incidenciji većoj nego uz placebo u 1% ili više bolesnika liječenih losartanom i hidroklorotiazidom.

Uz ove učinke, nakon stavljanja lijeka u promet bile su prijavljene sljedeće nuspojave:

832104-547641Klasifikacija organskog sustava Nuspojava Učestalost Poremećaji jetre i žući hepatitis rijetko Pretrage hiperkalemija, povišene vrijednosti ALT rijetko

Nuspojave koje su primijećene s jednom od djelatnih tvari i mogu potencijalno biti nuspojave na losartan/hidroklorotiazid su sljedeće:

Losartan: 60492649817100

Sljedeće nuspojave prijavljene su uz primjenu losartana u kliničkim ispitivanjima i nakon stavljanja u promet:

10

832104-1233792Klasifikacija organskog sustava Nuspojava Učestalost Krvožilni poremećaji vaskulitis manje često ortostatski učinci povezani s dozom nepoznato Pretrage hiperkalemija, blago smanjenje hematokrita i hemoglobina, hipoglikemija često blago povišenje razina ureje i kreatinina u serumu manje često povišenje jetrenih enzima i bilirubina vrlo rijetko hiponatremija nepoznato

Hidroklorotiazid

832104-5252934Klasifikacija organskog sustava Nuspojava Učestalost Poremećaji krvi i limfnog sustava agranulocitoza, aplastična anemija, hemolitička anemija, leukopenija, purpura, trombocitopenija manje često Poremećaji imunološkog sustava anafilaktička reakcija rijetko Poremećaji metabolizma i prehrane anoreksija, hiperglikemija, hiperuricemija, hipokalemija, hiponatremija manje često Psihijatrijski poremećaji nesanica manje često Poremećaji živčanog sustava glavobolja često Poremećaji oka prolazno zamućenje vida, ksantopsija manje često efuzija žilnice, akutna miopija, akutni glaukom zatvorenog kuta nepoznato Krvožilni poremećaji nekrotizirajući angiitis (vaskulitis, kožni vaskulitis) manje često Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja respiratorni poremećaji uključujući pneumonitis i plućni edem manje često akutni respiratorni distres sindrom (ARDS) (vidjeti dio 4.4.) vrlo rijetko Poremećaji probavnog sustava sijaloadenitis, grčevi, nadraženost želuca, mučnina, povraćanje, dijareja, konstipacija manje često Poremećaji jetre i žući ikterus (intrahepatička kolestaza), pankreatitis manje često Poremećaji kože i potkožnog tkiva fotoosjetljivost, urtikarija, toksična epidermalna nekroliza manje često kožni lupus eritematozus nepoznato Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva grčevi u mišićima manje često Dobroćudne, zloćudne i nespecificirane novotvorine (uključujući ciste i polipe) Nemelanomski rak kože (karcinom bazalnih stanica i karcinom skvamoznih stanica) nepoznato Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava glikozurija, intersticijski nefritis, oštećenje funkcije bubrega, zatajenje bubrega manje često Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene vrućica, omaglica manje često

Opis odabranih nuspojava

Nemelanomski rak kože: Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu hidroklorotiazida i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi (vidjeti takoĎer dijelove 4.4. i 5.1.).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

58301893230276780021323027900988484521Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Nema dostupnih specifičnih podataka o liječenju predoziranja lijekom Fortzaar. Liječenje je simptomatsko i suportivno. Liječenje lijekom Fortzaar mora se prekinuti, a bolesnik biti pod strogim nadzorom. Predložene mjere uključuju izazivanje povraćanja u slučaju nedavnog gutanja lijeka i korekciju dehidracije, neravnoteže elektrolita, hepatičke kome i hipotenzije uobičajenim postupcima.

Losartan

Dostupni podaci o predoziranju u ljudi su ograničeni. Najvjerojatnija manifestacija predoziranja bila bi hipotenzija i tahikardija, bradikardija može nastupiti zbog stimulacije parasimpatikusa (vagusa). U slučaju da se razvije simptomatska hipotenzija, potrebno je uvesti potporne mjere.

Niti losartan niti djelatni metabolit ne mogu se ukloniti hemodijalizom.

Hidroklorotiazid

Najčešće primijećeni znakovi i simptomi su oni prouzročeni nedostatkom elektrolita (hipokalemija, hipokloremija, hiponatremija) i dehidracijom koja je posljedica pretjeranog mokrenja. Ako je bio primijenjen i digitalis, hipokalemija može pojačati srčane aritmije.

Stupanj do kojeg se hidroklorotiazid može ukloniti hemodijalizom nije utvrĎen.

Farmakoterapijska skupina: Pripravci koji djeluju na renin-angiotenzinski sustav, antagonisti angiotenzina II s diureticima; ATK oznaka: C09DA01

Losartan-hidroklorotiazid

Pokazalo se da komponente lijeka Fortzaar imaju aditivni učinak na snižavanje arterijskog tlaka, tj., da snižavaju arterijski tlak više nego svaka komponenta zasebno. Smatra se da je taj učinak rezultat komplementarnog djelovanja obje komponente. Nadalje, kao rezultat diuretičkog djelovanja, hidroklorotiazid povećava aktivnost renina u plazmi, povećava izlučivanje aldosterona, snižava razinu serumskog kalija i povećava razinu angiotenzina II. Primjena losartana blokira sva fiziološki relevantna djelovanja angiotenzina II i putem inhibicije aldosterona može voditi smanjenom gubitku kalija povezanog s diuretskim učinkom.

Pokazalo se da losartan ima blagi i prolazni urikozurički učinak. Pokazalo se da hidroklorotiazid uzrokuje umjereno povećanje mokraćne kiseline; kombinacija losartana i hidroklorotiazida može ublažiti diuretički prouzročenu hiperuricemiju.

Antihipertenzivni učinak lijeka Fortzaar traje 24 sata. U kliničkim ispitivanjima u trajanju od najmanje jedne godine, antihipertenzivni učinak održao se uz kontinuiranu terapiju. Usprkos značajnom sniženju arterijskog tlaka, primjena lijeka Fortzaar nije imala klinički značajan učinak na frekvenciju srca. U kliničkim ispitivanjima, nakon 12 tjedana terapije losartanom 50 mg/hidroklorotiazidom

12,5 mg, najniži dijastolički tlak u sjedećem položaju bio je u prosjeku snižen za najviše 13,2 mm Hg.

Fortzaar djelotvorno snižava arterijski tlak kako u muškaraca, tako i u žena, crnaca i pripadnika drugih rasa te u mlaĎih (<65 godina) i starijih (65 godina) bolesnika i djelotvoran je pri svim stupnjevima hipertenzije.

Losartan

Losartan je sintetički proizveden oralni antagonist receptora angiotenzina II (tip AT1). Angiotenzin II,

604926491347H A potentni vazokonstriktor, primarni je djelatni hormon reninsko-angiotenzinskog sustava i važna je L M E D

12

determinanta patofiziologije hipertenzije. Angiotenzin II veže se za AT1 receptor koji se nalazi u mnogim tkivima (npr., glatko mišićje krvnih žila, nadbubrežna žlijezda, bubrezi i srce) i izaziva nekoliko važnih bioloških reakcija, uključujući vazokonstrikciju i oslobaĎanje aldosterona. Angiotenzin II takoĎer stimulira proliferaciju stanica glatkog mišićja.

Losartan selektivno blokira AT1 receptore. In vitro i in vivo losartan i njegov farmakološki djelatan metabolit karboksilne kiseline E-3174 blokira sva fiziološki relevantna djelovanja angiotenzina II, bez obzira na izvor ili put njegove sinteze.

Losartan nema agonistički učinak niti blokira druge hormonske receptore niti ionske kanale važne za kardiovaskularnu regulaciju. Nadalje, losartan ne inhibira ACE (kininaza II), enzim koji razgraĎuje bradikinin. Posljedično tome, ne postoji pojačanje nuspojava posredovanih bradikininom.

Tijekom primjene losartana, zbog slabije negativne povratne sprege angiotenzina II na lučenje renina dolazi do pojačane aktivnosti renina u plazmi (PRA). Pojačana PRA dovodi do povećanja angiotenzina II u plazmi. Usprkos tome, održano je antihipertenzivno djelovanje i supresija koncentracije aldosterona u plazmi, što ukazuje na djelotvornu blokadu receptora angiotenzina II. Nakon prekida primjene losartana, PRA i vrijednosti angiotenzina II pale su u roku od 3 dana na početne vrijednosti.

I losartan i njegov glavni aktivni metabolit imaju daleko veći afinitet za AT1 receptore nego za AT2 receptore. Aktivni metabolit je 10 do 40 puta djelotvorniji od losartana u istoj količini.

U ispitivanju posebno oblikovanom za procjenu incidencije kašlja u bolesnika liječenih losartanom u usporedbi s bolesnicima liječenima ACE inhibitorima, incidencija kašlja koju su prijavili bolesnici koji su primali losartan ili hidroklorotiazid bila je slična i značajno manja nego incidencija u bolesnika liječenih nekim ACE inhibitorom. Uz to, u cjelokupnoj analizi 16 dvostruko slijepih kliničkih ispitivanja u 4131 bolesnika, incidencija spontano prijavljenog kašlja u bolesnika liječenih losartanom bila je slična (3,1%) onoj u bolesnika liječenih placebom (2,6%) ili hidroklorotiazidom (4,1%), dok je incidencija kašlja uz ACE inhibitore bila 8,8%.

U bolesnika s hipertenzijom i proteinurijom ali bez šećerne bolesti, primjena losartan kalija značajno smanjuje proteinuriju, frakcijsko izlučivanje albumina i IgG. Losartan održava brzinu glomerularne filtracije i smanjuje filtracijsku frakciju. Općenito, losartan uzrokuje smanjenje koncentracije mokraćne kiseline u serumu (obično <0,4 mg/dl), što je bilo trajno prisutno tijekom kronične terapije.

Losartan ne utječe na autonomne reflekse i nema trajni učinak na plazmatski norepinefrin.

U bolesnika sa zatajenjem lijeve klijetke, doze losartana od 25 mg odnosno 50 mg proizvele su pozitivne hemodinamičke i neurohormonalne učinke karakterizirane povećanjem srčanog indeksa i smanjenjem plućnog okluzivnog kapilarnog tlaka, sistemskog vaskularnog otpora, prosječnog sistemskog arterijskog tlaka i frekvencije srca te smanjenje razine cirkulirajućeg aldosterona odnosno norepinefrina. U tih bolesnika sa zatajenjem srca nastup hipotenzije bio je povezan s dozom.

Ispitivanja hipertenzije

U kontroliranim kliničkim ispitivanjima, primjena losartana jedanput dnevno u bolesnika s blagom do umjerenom esencijalnom hipertenzijom proizvela je statistički značajno smanjenje sistoličkog i dijastoličkog arterijskog tlaka. Mjerenjem arterijskog tlaka 24 sata nakon doziranja u odnosu na 5 –

6 sati nakon doziranja pokazalo se da je arterijski tlak snižen tijekom 24 sata; prirodni diurnalni ritam bio je održan. Smanjenje arterijskog tlaka na kraju doznog intervala iznosilo je 70 – 80% učinka koji se zabilježio 5-6 sati nakon primjene doze.

Prekid primjene losartana u bolesnika s hipertenzijom nije doveo do naglog porasta arterijskog tlaka (povratni učinak). Usprkos izrazitog sniženja arterijskog tlaka, losartan nije imao klinički značajan učinak na srčanu frekvenciju.

6049264104359

Losartan je jednako djelotvoran u muškaraca i žena, kao i u mlaĎih (u dobi do 65 godina) i starijih bolesnika s hipertenzijom.

Ispitivanje LIFE

Ispitivanje LIFE (engl. The Losartan Intervention for Endpoint Reduction in Hypertension, LIFE) bilo je randomizirano, trostruko-slijepo, aktivno kontrolirano i uključilo je 9193 bolesnika s hipertenzijom u dobi od 55 do 80 godina, s elektrokardiografski dokumentiranom hipertrofijom lijeve klijetke. Bolesnici su bili randomizirani u skupinu koja je primala losartan 50 mg jedanput dnevno ili u skupinu koja je primala atenolol 50 mg jedanput dnevno. Ako se nije postigla ciljna vrijednost arterijskog tlaka (<140/90 mm Hg), prvo se dodavao hidroklorotiazid (12,5 mg), a onda se po potrebi povećavala doza losartana ili atenolola na 100 mg jedanput dnevno. Ostali antihipertenzivi, osim ACE inhibitora, antagonisti angiotenzina II ili beta blokatori dodavali su se po potrebi kako bi se postigao ciljni arterijski tlak.

Praćenje je prosječno trajalo 4,8 godina.

Primarni ishod ispitivanja bio je kompozitni kardiovaskularni morbiditet i mortalitet izraženi smanjenjem zajedničke incidencije kardiovaskularne smrti, moždanog udara i infarkta miokarda. Redukcija arterijskog tlaka bila je jednaka u obje skupine ispitanika. Liječenje losartanom smanjilo je rizik od primarnog ishoda za 13,0% (p=0,021, 95% interval pouzdanosti 0,77-0,98) u usporedbi s atenololom. To se uglavnom moglo pripisati smanjenju incidencije moždanog udara. Liječenje losartanom smanjilo je rizik od moždanog udara za 25% u odnosu na liječenje atenololom (p=0,001 95% interval pouzdanosti 0,63-0,89). Dvije terapijske skupine nisu se značajno razlikovale po stopi kardiovaskularne smrti i infarkta miokarda.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sustava (RAAS)

Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja (ONTARGET (engl. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (engl. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora s blokatorom angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje provedeno u bolesnika s kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa šećernom bolešću tipa 2 uz dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom.

Ta ispitivanja nisu pokazala nikakav značajan povoljan učinak na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalemije, akutne ozljede bubrega i/ili hipotenzije u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ti su rezultati relevantni i za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istodobno primjenjivati u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE (engl. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji s ACE inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i kroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar oboje su numerički bili učestaliji u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a štetni dogaĎaji i ozbiljni štetni dogaĎaji od značaja (hiperkalemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su učestalije zabilježeni u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Hidroklorotiazid

Hidroklorotiazid je tiazidski diuretik. Mehanizam antihipertenzivnog djelovanja tiazidskih diuretika nije potpuno poznat. Tiazidi utječu na mehanizme reapsorpcije elektrolita u bubrežnim tubulima,

6049264104920izravno povećavajući izlučivanje natrija i klorida u otprilike jednakim količinama. Diuretsko

14

djelovanje hidroklorotiazida smanjuje volumen plazme, povećava aktivnost renina u plazmi i povećava sekreciju aldosterona, uz posljedično povećanje gubitka kalija i bikarbonata mokraćom, te smanjuje serumski kalij. Reninsko-aldosteronska veza posredovana je angiotenzinom II i stoga istodobna primjena antagonista receptora angiotenzina II djeluje u smjeru smanjenja gubitka kalija povezanog s primjenom tiazidskih diuretika.

Nakon peroralne primjene diureza počinje u roku od 2 sata, dostiže vršne vrijednosti za otprilike 4 sata i traje oko 6 do 12 sati, dok antihipertenzivni učinak traje do 24 sata.

Nemelanomski rak kože:

Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu hidroklorotiazida i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi. Jedna studija uključila je populaciju koja se sastojala od 71 533 slučaja BCC-a i 8 629 slučajeva SCC-a usklaĎenih s 1 430 833, odnosno 172 462 kontrola u populaciji. Velika primjena hidroklorotiazida (≥50,000 mg kumulativno) bila je povezana s prilagoĎenim OR od 1,29 (95% CI: 1,23-1,35) za BCC i 3,98 (95% CI: 3,68-4,31) za SCC. Primijećena je jasna povezanost odgovora i kumulativne doze i za BCC i za SCC. Druga studija pokazala je moguću povezanost izmeĎu raka usana (SCC) i izlaganja hidroklorotiazidu: 633 slučaja raka usana usklaĎeno je s 63 067 kontrola u populaciji, primjenom strategije uzorkovanja iz rizične skupine (engl. risk-set sampling). Povezanost odgovora i kumulativne doze dokazan je s prilagoĎenim OR 2,1 (95% CI: 1,7-2,6) s povećanjem na OR 3,9 (3,0-4,9) za veliku primjenu hidroklorotiazida (~25 000 mg) i OR 7,7 (5,7-10,5) za najvišu kumulativnu dozu (~100 000 mg) (vidjeti i dio 4.4.).

Apsorpcija

Losartan

Nakon peroralne primjene, losartan se dobro apsorbira i podliježe metabolizmu prvog prolaska, pri čemu se stvaraju aktivni metabolit karboksilne kiseline i drugi inaktivni metaboliti. Sistemska bioraspoloživost tableta losartana iznosi otprilike 33%. Losartan postiže prosječnu vršnu koncentraciju u roku od 1 sata, a njegov aktivni metabolit u roku od 3-4 sata. Nije bilo klinički značajnog učinka na profil koncentracije losartana u plazmi kad se lijek primjenjivao uz standardizirani obrok.

Distribucija Losartan

Losartan i njegov aktivni metabolit vežu se za proteine plazme 99%, i to prvenstveno albumin. Volumen distribucije losartana je 34 litre. Istraživanja na štakorima pokazuju da losartan slabo prolazi krvno-moždanu barijeru, ako je uopće prolazi.

Hidroklorotiazid

Hidroklorotiazid prolazi kroz placentarnu, ali ne i krvno-moždanu barijeru i izlučuje se u majčinu mlijeku.

Biotransformacija

Losartan

Oko 14% intravenski ili peroralno primijenjene doze losartana konvertira se u njegov aktivni metabolit. Nakon peroralne i intravenske primjene losartan kalija označenog izotopom 14C, radioaktivnost cirkulirajuće plazme primarno se pripisuje losartanu i njegovom aktivnom metabolitu. Minimalna konverzija losartana u njegov aktivni metabolit primijećena je u otprilike jedan posto ispitanika.

Uz aktivni metabolit stvaraju se i inaktivni metaboliti, uključujući dva glavna metabolita koja se stvaraju hidroksilacijom na butilnoj strani lanca i sporedni metabolit, N-2 tetrazol glukuronid.

Eliminacija

Losartan

Klirens losartana iz plazme iznosi oko 600 ml/min, a njegovog djelatnog metabolita oko 50 ml/min. Bubrežni klirens losartana je oko 74 ml/min, a aktivnog metabolita oko 26 ml/min. Kad se losartan primijeni oralno, oko 4% doze izluči se u nepromijenjenom obliku mokraćom, a oko 6% doze izluči se mokraćom u obliku aktivnog metabolita. Farmakokinetika losartana i njegovog aktivnog metabolita je linearna pri peroralno primijenjenim dozama losartan kalija do 200 mg.

Nakon peroralne primjene, koncentracije losartana odnosno njegovog aktivnog metabolita u plazmi opadaju polieksponencijalno uz terminalno poluvrijeme eliminacije od otprilike 2 sata odnosno 6-

9 sati. Pri primjeni doze od 100 mg jedanput dnevno ne dolazi do značajnog nakupljanja u plazmi niti losartana niti njegovog aktivnog metabolita.

Izlučivanje putem žuči i mokraćom pridonosi eliminaciji losartana i njegovih metabolita. Nakon peroralne doze losartana označenog izotopom 14C u ljudi, oko 35% radioaktivnosti otkrije se u mokraći, a 58% u stolici.

Hidroklorotiazid

Hidroklorotiazid se ne metabolizira, nego se brzo eliminira putem bubrega. Kad su se razine u plazmi pratile najmanje 24 sata, primijećeno je da poluvrijeme eliminacije u plazmi varira izmeĎu 5,6 i

14,8 sati. Najmanje 61% oralne doze eliminira se u neizmijenjenom obliku u roku od 24 sata.

Osobine bolesnika

Losartan-hidroklorotiazid

Koncentracije losartana i njegovog aktivnog metabolita u plazmi i apsorpcija hidroklorotiazida u starijih bolesnika s hipertenzijom nisu značajno različite od onih u mlaĎih bolesnika s hipertenzijom.

Losartan

Nakon peroralne primjene u bolesnika s blagom do umjerenom alkoholnom cirozom jetre, koncentracija losartana u plazmi bila je 5 puta veća, a njegovog aktivnog metabolita 1,7 puta veća od onih u mladih muških dobrovoljnih ispitanika.

Ispitivanja farmakokinetike pokazala su da se AUC losartana u zdravih muških osoba japanskog ili nejapanskog porijekla ne razlikuje. MeĎutim AUC metabolita karboksilne kiseline (E-3174) je različit u ove dvije skupine s približno 1,5% višom izloženosti u japanskih ispitanika nego u nejapanskih ispitanika. Nije poznata klinička značajnost ovih rezultata.

Niti losartan niti njegov aktivni metabolit ne mogu se ukloniti hemodijalizom.

Rezultati ispitivanja opće farmakologije, genotoksičnosti i karcinogenog potencijala nisu pokazali povećani rizik od primjene lijeka u ljudi. Toksični potencijal kombinacije losartana/hidroklorotiazida procijenio se istraživanjima kronične toksičnosti u trajanju do šest mjeseci u štakora i pasa nakon oralne primjene, a primijećene promjene uz tu kombinaciju bile su uglavnom posljedica djelovanja losartana. Primjena kombinacije losartan/hidroklorotiazid izazvala je promjene crvene krvne slike (smanjenje broja eritrocita, koncentracije hemoglobina i hematokrita), povišenje koncentracije ureje u serumu, smanjenje težine srca (bez histološkog korelata) i promjene na probavnom sustavu (lezije sluznice, ulceracije, erozije, krvarenja).

6049264747335Nije bilo dokaza teratogenosti u štakora ili kunića liječenih kombinacijom losartan/hidroklorotiazid. Fetalna toksičnost u štakora, kako pokazuje blago povećanje prekobrojnih rebara u F1 generacije, bila je primijećena kad su ženke primale lijek prije i tijekom gestacije. Kako se primijetilo u istraživanjima samo losartana, fetalne i neonatalne nuspojave, uključujući bubrežnu toksičnost i fetalnu smrt, nastale

16

su kad su skotne štakorice primale kombinaciju losartan/hidroklorotiazid tijekom kasne gestacije i/ili laktacije.

celuloza, mikrokristalična (E460), laktoza hidrat,

škrob, prethodno geliran, magnezijev stearat (E572), hidroksipropilceluloza (E463), hipromeloza (E464),

titanijev dioksid (E171),

kinolin žuti, aluminij lak (E104), karnauba vosak (E903).

Nije primjenjivo.

3 godine

Čuvati pri temperaturi do 30°C. Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti i vlage.

Fortzaar 100 mg/25 mg - PVC/PE/PVDC//Al blister pakiranje sa 28 tableta, u kartonskoj kutiji

Nema posebnih zahtjeva.

Fortzaar je kombinacija antagonista receptora angiotenzina II (losartan) i diuretika (hidroklorotiazid). Angiotenzin II je tvar koja se proizvodi u tijelu i veže za receptore u krvnim žilama, izazivajući njihovo stezanje. To dovodi do povišenja krvnog tlaka. Losartan sprječava vezivanje angiotenzina II za te receptore, zbog čega se krvne žile opuštaju, što snižava krvni tlak. Hidroklorotiazid djeluje na bubrege tako da propuštaju više vode i soli. To takoĎer pomaže smanjenju krvnog tlaka.

Fortzaar se koristi za liječenje esencijalne hipertenzije (povišenog krvnog tlaka).

Nemojte uzimati Fortzaar

- ako ste alergični na losartan, hidroklorotiazid ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.),

- ako ste alergični na druge tvari sulfonamidskog porijekla (npr., druge tiazide ili neke antibakterijske lijekove kao što su kotrimoksazol; obratite se svom liječniku ako niste sigurni),

- ako imate teško oštećenje funkcije jetre,

- ako imate nisku razinu kalija, nisku razinu natrija ili visoku razinu kalcija koje se ne mogu ispraviti lijekovima,

- ako imate giht,

- ako ste trudni više od 3 mjeseca (takoĎer je bolje izbjegavati Fortzaar u ranoj trudnoći – vidjeti dio „Trudnoća“),

- ako imate teško oštećenje funkcije bubrega ili Vaši bubrezi uopće ne proizvode mokraću,

- ako imate šećernu bolest ili oštećenu bubrežnu funkciju i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji sadrži aliskiren.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri prije nego uzmete Fortzaar.

Ako primijetite slabljenje vida ili osjetite bol u očima. To mogu biti simptomi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili povećanja tlaka u oku, a mogu nastupiti u roku od nekoliko sati do tjedana nakon uzimanja lijeka Fortzaar. Ako se ne liječe, mogu dovesti do trajnog oštećenja vida. Možete biti pod povećanim rizikom ako ste već ranije imali alergijsku reakciju na penicilin ili sulfonamid.

Morate obavijestiti svog liječnika ako mislite da ste trudni (ili biste mogli zatrudniti). Fortzaar se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati nakon 3. mjeseca trudnoće jer može prouzročiti ozbiljna oštećenja djeteta ako se uzima u tom razdoblju trudnoće (vidjeti dio „Trudnoća“).

Prije nego što počnete uzimati Fortzaar, važno je da obavijestite liječnika o sljedećem:

- ako ste u prošlosti imali probleme s disanjem ili plućima (uključujući upalu ili tekućinu u plućima) nakon unosa hidroklorotiazida. Ako osjetite bilo kakav težak nedostatak zraka ili otežano disanje nakon uzimanja lijeka Fortzaar, odmah potražite liječničku pomoć.

- ako ste nekada imali oticanja lica, usana, grla ili jezika; - ako uzimate diuretike (tablete za mokrenje);

- ako ste na dijeti s ograničenim unosom soli;

- ako jako povraćate ili ste povraćali i/ili imate ili ste imali proljev; - ako bolujete od zatajenja srca;

- ako imate oštećenu funkciju jetre (vidjeti dio 2. „Nemojte uzimati Fortzaar“);

- ako imate sužene arterije bubrega (stenozu bubrežne arterije) ili imate samo jedan bubreg koji funkcionira ili ako Vam je nedavno presaĎen bubreg;

- ako imate suženje arterija (ateroskleroza), anginu pektoris (bol u prsištu zbog oslabljenog rada srca);

- ako imate „aortalnu ili mitralnu stenozu‟ (suženje srčanih zalistaka) ili „hipertrofičnu kardiomiopatiju‟ (bolest koja uzrokuje zadebljanje srčanog mišića);

- ako bolujete od šećerne bolesti; - ako imate giht;

- ako imate ili ste imali alergiju, astmu ili bolest koja uzrokuje bol u zglobovima, kožne osipe i vrućicu (sistemski lupus eritematosus);

- ako imate visoku razinu kalcija ili nisku razinu kalija ili ste na dijeti s niskim unosom kalija;

- ako trebate primiti anestetik (čak i kod zubara), spremate se na operaciju ili ćete raditi pretrage funkcije paratireoidnih žlijezda, morate obavijestiti liječnika ili drugo zdravstveno osoblje da uzimate tablete koje sadrže losartankalij i hidroklorotiazid;

- ako bolujete od primarnog hiperaldosteronizma (sindrom povezan s pojačanim lučenjem hormona aldosterona iz nadbubrežne žlijezde, zbog poremećaja te žlijezde);

- ako uzimate bilo koji od lijekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog

tlaka:

-

ACE inhibitor (primjerice enalapril, lisinopril, ramipril), osobito ako imate bubrežne tegobe povezane sa šećernom bolešću);

- Aliskiren.

Liječnik Vam može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni tlak i količinu elektrolita (npr. kalija) u krvi u redovitim intervalima.

Vidjeti takoĎer informacije pod naslovom „Nemojte uzimati Fortzaar“.

- ako uzimate druge lijekove koji mogu povisiti razinu kalija u serumu (vidjeti dio 2. „Drugi lijekovi i Fortzaar“).

- ako ste imali rak kože ili ako Vam se pojavi neočekivana lezija (promjena) na koži tijekom

liječenja. Liječenje hidroklorotiazidom, naročito dugotrajna primjena uz visoke doze, može

povećati rizik od nekih vrsta raka kože ili usana (nemelanomski rak kože). Zaštitite svoju kožu od izlaganja suncu i UV zrakama za vrijeme primjene lijeka Fortzaar.

Ako imate bol u trbuhu, mučninu, povraćanje ili proljev nakon uzimanja Fortzaar, obratite se svojem liječniku. Vaš će liječnik odlučiti o daljnjem liječenju. Nemojte prestati uzimati Fortzaar bez savjetovanja s liječnikom.

Djeca i adolescenti

Ne postoji iskustvo s primjenom lijeka Fortzaar u djece. Stoga se Fortzaar ne smije primjenjivati u djece.

Drugi lijekovi i Fortzaar

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Obavijestite svog liječnika ako uzimate dodatke kalija, zamjenske soli koje sadrže kalij, lijekove koji štede kalij ili druge lijekove koji mogu povisiti razinu kalija u serumu (npr., lijekovi koji sadrže trimetoprim) budući da kombinacija s lijekom Fortzaar nije preporučljiva.

Diuretici poput hidroklorotiazida koji se nalazi u lijeku Fortzaar mogu imati interakcije s drugim lijekovima.

Lijekovi koji sadrže litij ne smiju se uzimati s lijekom Fortzaar bez strogog liječničkog nadzora.

Mogu biti potrebne posebne mjere opreza (npr. krvne pretrage) ako uzimate druge diuretike (tablete za mokrenje), neke laksative, lijekove za liječenje gihta, lijekove za kontrolu srčanog ritma ili šećerne bolesti (oralne lijekove ili inzuline).

TakoĎer je važno da obavijestite svog liječnika ako uzimate sljedeće lijekove: - druge lijekove za snižavanje krvnog tlaka;

- steroide;

- lijekove za liječenje raka; - lijekove protiv bolova;

- lijekove za liječenje gljivičnih infekcija; - lijekove za liječenje artritisa;

- smole za snižavanje povišenog kolesterola, kao što je kolestiramin; - lijekove za opuštanje mišića;

- tablete za spavanje;

- lijekove koji sadrže opijate kao što je morfij;

- „presorske amine‟ kao što je adrenalin ili drugi lijekovi iz te skupine; - oralne lijekove ili inzuline za liječenje šećerne bolesti.

Liječnik će Vam možda morati promijeniti dozu i/ili poduzeti druge mjere opreza:

Ako uzimate ACE inhibitor ili aliskiren (vidjeti takoĎer informacije pod naslovima „Nemojte uzimati Fortzaar“ i „Upozorenja i mjere opreza“).

Molimo Vas da takoĎer obavijestite liječnika o tome da uzimate Fortzaar ako planirate radiološke pretrage zbog kojih ćete primiti kontrastno sredstvo koje sadrži jod.

Fortzaar s hranom i pićem

Savjetujemo Vam da ne pijete alkohol dok uzimate ove tablete: alkohol i Fortzaar mogu pojačati učinke

jedan drugog.

Prehrana s pretjeranim unosom soli može poništiti učinak Fortzaar tableta.

Fortzaar tablete mogu se uzimati s hranom ili bez nje.

Potrebno je izbjegavati sok od grejpa tijekom primjene Fortzaar tableta.

Trudnoća i dojenje

Trudnoća

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek. Liječnik će Vam u pravilu savjetovati da prestanete uzimati Fortzaar prije početka trudnoće ili čim saznate da ste trudni i savjetovat će Vam da umjesto lijeka Fortzaar uzimate drugi lijek. Fortzaar se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati nakon 3. mjeseca trudnoće jer može prouzročiti ozbiljna oštećenja djeteta ako se koristi nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Obavijestite svog liječnika ako dojite ili planirate dojiti. Fortzaar se ne preporučuje majkama koje doje. Želite li dojiti, liječnik može odabrati drugačiju vrstu liječenja.

Primjena u starijih bolesnika

Fortzaar djeluje jednako dobro i jednako ga dobro podnosi većina starijih i mlaĎih odraslih bolesnika. Većini starijih bolesnika potrebna je jednaka doza kao i mlaĎim bolesnicima.

Upravljanje vozilima i strojevima

Nakon što počnete uzimati ovaj lijek, ne smijete obavljati poslove koji zahtijevaju posebnu pozornost (na primjer, upravljanje automobilom ili rad sa opasnim strojevima) sve dok ne budete sigurni da dobro podnosite lijek.

Fortzaar sadrži laktozu

Ako Vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere, posavjetujte se s liječnikom prije uzimanja ovog lijeka.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni. Liječnik će odlučiti koja Vam doza lijeka Fortzaar odgovara ovisno o Vašem zdravstvenom stanju i drugim lijekovima koje uzimate. Važno je da nastavite s uzimanjem lijeka Fortzaar onoliko dugo koliko je to propisao liječnik kako biste bez poteškoća kontrolirali Vaš krvni tlak.

Povišen krvni tlak

Uobičajena doza losartan/hidroklorotiazida za većinu bolesnika s povišenim krvnim tlakom je

1 losartan/hidroklorotiazid 50 mg/12,5 mg tableta jedanput na dan da bi krvni tlak bio pod kontrolom tijekom 24 sata. Ta se doza može povećati na 2 losartan/hidroklorotiazid 50 mg/12,5 mg filmom obložene tablete jedanput na dan ili zamijeniti 1 Fortzaar 100 mg/25 mg filmom obloženom tabletom jedanput na dan (jača doza). Maksimalna dnevna doza iznosi 2 losartan/hidroklorotiazid 50 mg/12,5 mg filmom obložene tablete jedanput na dan ili 1 Fortzaar 100 mg/25 mg filmom obložena tableta jedanput na dan.

Primjena

Tablete se moraju progutati cijele s čašom vode.

Ako uzmete više lijeka Fortzaar nego što ste trebali

U slučaju predoziranja odmah se javite liječniku tako da možete dobiti hitnu medicinsku pomoć. Predoziranje može izazvati prejako sniženje krvnog tlaka, lupanje srca, usporen puls, promjene u sastavu krvi i dehidraciju.

Ako ste zaboravili uzeti Fortzaar

Uzimajte Fortzaar svaki dan kako je propisano. MeĎutim, ako propustite dozu, nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu. Samo nastavite uzimati lijek prema uobičajenom rasporedu.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Ako osjetite sljedeće znakove i simptome, prestanite uzimati Fortzaar tablete i odmah se javite liječniku ili otiĎite na hitnu službu u najbližu bolnicu:

- Teška alergijska reakcija (osip, svrbež, oticanje lica, usana, usta ili grla što može prouzročiti poteškoće pri gutanju ili disanju).

To je ozbiljna, ali rijetka nuspojava, koja se može javiti u manje od 1 na 1000 osoba. Postoji mogućnost da će Vam biti potrebna hitna medicinska pomoć ili bolničko liječenje.

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

akutni respiratorni distres (znakovi uključuju težak nedostatak zraka, vrućicu, slabost i smetenost).

Ostale nuspojave koje se mogu javiti:

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

- kašalj, infekcija gornjih dišnih putova, začepljenost nosa, upala sinusa, smetnje sa sinusima; - proljev, bol u trbuhu, mučnina, probavne smetnje;

- bol ili grčevi u mišićima, bol u nogama, bol u leĎima; - nesanica, glavobolja, omaglica;

- slabost, umor, bol u prsištu;

- povišena razina kalija (koja može prouzročiti poremećaj srčanog ritma), snižena razina hemoglobina;

- promjene funkcije bubrega uključujući zatajenje bubrega; - jako snižene razine šećera u krvi (hipoglikemija).

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

- anemija (slabokrvnost), crvene ili smećkaste mrlje na koži (ponekad osobito na stopalima, nogama, rukama i stražnjici, uz bol u zglobovima, oticanje šaka i stopala i bol u želucu), modrice, smanjen broj bijelih krvnih stanica, problemi sa zgrušavanjem krvi i smanjen broj krvnih pločica;

- gubitak apetita, povišena razina mokraćne kiseline ili znakovi gihta, povišena razina šećera u krvi, poremećaj razine elektrolita u krvi;

- tjeskoba, nervoza, panični poremećaj (ponavljajući napadi panike), smetenost, depresija, nenormalni snovi, poremećaj spavanja, pospanost, narušeno pamćenje;

- trnci i žmarci ili slični osjeti, bol u udovima, drhtanje, migrena, nesvjestica;

- zamagljen vid, peckanje ili bockanje u očima, konjunktivitis, pogoršanje vida, promjena vida pri čemu se sve vidi žuto;

- zvonjenje, zujanje, brujanje ili pucketanje u ušima, vrtoglavica;

- nizak krvni tlak, koji može biti povezan s promjenama u držanju tijela (osjećaj nadolazeće nesvjestice ili slabosti prilikom ustajanja, angina pektoris (bol u prsištu), poremećen ritam srca, prolazni napadaj nalik moždanom udaru (TIA, “mali moždani udar”), srčani udar, lupanje srca;

- upala krvnih žila, što je često povezano s kožnim osipom ili modricama;

- grlobolja, nedostatak zraka, bronhitis, pneumonija, voda u plućima (što otežava disanje), krvarenje iz nosa, curenje iz nosa, začepljenost nosa;

- zatvor, vjetrovi, nelagoda u želucu, grčevi želuca, povraćanje, suha usta, upala žlijezda slinovnica, zubobolja;

- žutica (žuta boja bjeloočnica i kože), upala gušterače;

- koprivnjača, svrbež, upala kože, osip, crvenilo kože, osjetljivost na svjetlo, suha koža, navale crvenila, znojenje, gubitak kose;

- bol u rukama, ramenima, kukovima, koljenima ili drugim zglobovima, oticanje zglobova, ukočenost, mišićna slabost;

- učestalo mokrenje uključujući mokrenje noću, poremećena funkcija bubrega uključujući upalu bubrega, mokraćne infekcije, šećer u mokraći;

- smanjen seksualni apetit, impotencija;

- oticanje lica,lokalizirano oticanje (edem), vrućica.

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

- hepatitis (upala jetre), poremećeni nalazi funkcije jetre,

- intestinalni angioedem: oticanje u crijevima praćeno simptomima kao što su bol u trbuhu, mučnina, povraćanje i proljev.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka): - simptomi nalik gripi;

- bolovi u mišićima nepoznatog uzroka s tamno obojenom (boje čaja) mokraćom (rabdomioliza); - niske razina natrija u krvi (hiponatremija);

- opće loše osjećanje (malaksalost); - poremećaj okusa (disgeuzija);

- rak kože i usana (nemelanomski rak kože);

- oslabljen vid ili bol u očima zbog visokog tlaka (mogući znakovi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili akutnog glaukoma zatvorenog kuta).

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju iza oznake „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Ovaj lijek čuvajte u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti i vlage. Čuvajte pri temperaturi do 30C.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Fortzaar sadrži

Djelatne tvari su losartankalij i hidroklorotiazid.

Fortzaar 100 mg/25 mg sadrži 100 mg losartankalija i 25 mg hidroklorotiazida kao djelatne tvari.

Druge pomoćne tvari su:

mikrokristalična celuloza (E460), laktoza hidrat, prethodno geliran škrob, magnezijev stearat (E572), hidroksipropilceluloza (E463), hipromeloza (E464), titanijev dioksid (E171), kinolin žuti aluminij lak (E104) i karnauba vosak (E903).

Kako Fortzaar izgleda i sadržaj pakiranja

Fortzaar 100 mg/25 mg je dostupan u obliku svjetlo žutih, ovalnih, filmom obloženih tableta veličine 15,49 mm x 8,76 mm koje imaju oznaku "747" na jednoj strani, a s druge su strane glatke.

Fortzaar 100 mg/25 mg - PVC/PE/PVDC//Al blister pakiranje sa 28 tableta, u kartonskoj kutiji.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođač Nositelj odobrenja

Organon Pharma d.o.o.

Slavonska avenija 1c, 10 000 Zagreb

Proizvođač

Merck Sharp & Dohme B.V. Waarderweg 39, 2031BN, Haarlem Nizozemska

Organon Heist bv

Industriepark 30, 2220 Heist-op-den-Berg Belgija

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u siječnju 2025.