Linezolid Sandoz 2 mg/ml otopina za infuziju

 Bolničke pneumonije

 Izvanbolnički stečene pneumonije

Linezolid Sandoz je indiciran u liječenju izvanbolničke stečene i bolničke pneumonije odraslih bolesnika, koje su uzrokovane ili se sumnja da su uzrokovane osjetljivim sojevima Gram pozitivnih bakterija. Prilikom utvrĎivanja je li Linezolid Sandoz dobar odabir, važno je uzeti u obzir rezultate mikrobioloških testova ili informacije o prevalenciji rezistencije na antimikrobne lijekove meĎu Gram pozitivnim bakterijama (vidjeti dio 5.1 za odgovarajuće mikroorganizme).

Linezolid nije učinkovit u liječenju infekcija uzrokovanih Gram negativnim patogenima. Mora se istodobno uvesti specifična terapija protiv Gram negativnih mikroorganizama ako je dokumentirana istodobna infekcija Gram negativnim patogenom ili se na nju sumnja.

 Komplicirane infekcije kože i mekog tkiva (vidjeti dio 4.4)

Linezolid Sandoz je indiciran u liječenju komplicirane infekcije kože i mekog tkiva odraslih bolesnika, samo u slučajevima kada je mikrobiološkim testovima utvrĎena infekcija Gram pozitivnim bakterijama osjetljivim na linezolid.

Linezolid nije učinkovit u liječenju infekcija uzrokovanih Gram negativnim patogenima. U slučaju kompliciranih infekcija kože i mekog tkiva, kada postoji ili se sumnja na istodobnu infekciju Gram negativnim mikroorganizmima, linezolid bi se trebao primjenjivati samo ako ne postoji druga terapijska mogućnost (vidjeti dio 4.4). U tom slučaju mora se istodobno započeti i terapija protiv Gram negativnih mikroorganizama .

Liječenje linezolidom započinje se samo u bolničkim uvjetima, nakon konzultacije s relevantnim liječnikom specijalistom, kao što je mikrobiolog ili infektolog.

U obzir treba uzeti važeće službene smjernice o pravilnoj primjeni antimikrobne terapije.

Doziranje

Linezolid otopina za infuziju, filmom obložene tablete ili suspenzija za oralnu primjenu mogu se primijeniti kao početna terapija.

Bolesnici koji započnu liječenje parenteralnom formulacijom mogu prijeći na neki oralni oblik kada to bude klinički indicirano. U tom slučaju prilagodba doze nije potrebna jer je bioraspoloživost linezolida nakon peroralne primjene približno 100 %.

Preporučeno doziranje i trajanje terapije za odrasle osobe:

Trajanje liječenja ovisi o patogenu, mjestu i težini infekcije te o kliničkom odgovoru bolesnika.

Prikazane preporuke o dužini liječenja osnivaju se na rezultatima primjene u kliničkim ispitivanjima. Kraći režim liječenja može biti dovoljan za neke vrste infekcija, ali to nije evaluirano u kliničkim ispitivanjima.

Maksimalno trajanje terapije je 28 dana. Sigurnost i učinkovitost linezolida u razdoblju primjene duljem od 28 dana nije utvrĎena (vidjeti dio 4.4).

Za infekcije koje su popraćene bakterijemijom nije potrebno povećavati preporučenu dozu niti trajanje liječenja.

Preporučena doza za otopinu za infuziju i tablete/granule za oralnu suspenziju je ista, i iznosi:

723900-990645Infekcije Doziranje Trajanje liječenja Bolnička pneumonija 600 mg dva puta na dan 10-14 uzastopnih dana Izvanbolnički stečena pneumonija Komplicirane infekcije kože i mekog tkiva 600 mg dva puta na dan

Pedijatrijska populacija:

Sigurnost i djelotvornost linezolida u djece (<18 godina) nije utvrĎena. Trenutno dostupni podaci opisani su u dijelovima 4.8., 5.1.i 5.2, ali nema preporuke za doziranje.

Stariji:

Nije potrebno prilagoĎavanje doze.

Oštećenje bubrega:

Nije potrebno prilagoĎavanje doze (vidjeti dio 4.4 i 5.2).

Teško oštećenje bubrega (tj. CLCR < 30 ml/min):

6049264321610Nije potrebno prilagoĎavanje doze. Budući da nije poznat klinički značaj veće izloženosti (do 10 puta) dvama primarnim metabolitima linezolida kod bolesnika s teškom insuficijencijom bubrega, preporučuje se

poseban oprez kod ovih bolesnika, odnosno primjena linezolida samo u slučaju kada se očekivana korist smatra većom od mogućeg rizika.

Kako se približno 30 % primijenjene doze linezolida uklanja tijekom 3-satne hemodijalize, linezolid je potrebno primjenjivati nakon dijalize kod bolesnika koji su na tom liječenju. Primarni metaboliti linezolida se takoĎer, u odreĎenoj mjeri, mogu ukloniti dijalizom, ali je koncentracija tih metabolita i nakon dijalize značajno veća nego u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega ili u onih s blagom do umjerenom insuficijencijom bubrega.

Stoga linezolid treba primjenjivati s posebnim oprezom kod bolesnika s teškom insuficijencijom bubrega koji su podvrgnuti hemodijalizi, odnosno samo onda kad se očekivana korist smatra većom od mogućeg rizika.

Do sada nema dovoljno iskustva s primjenom linezolida u bolesnika koji su podvrgnuti kontinuiranoj ambulantnoj peritonealnoj dijalizi (CAPD) ili drugim postupcima liječenja zatajivanja bubrega (osim hemodijalize).

Oštećenje jetre:

Nije potrebno prilagoĎavanje doze. MeĎutim, budući da su klinički podaci ograničeni, preporučuje se linezolid primijeniti u takvih bolesnika samo ako očekivana korist nadmašuje mogući rizik (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Način primjene:

Preporučenu dozu linezolida treba primijeniti intravenski dva puta na dan.

Put primjene: intravenska primjena.

Otopina za infuziju se primjenjuje tijekom 30 do 120 minuta.

Preosjetljivost na linezolid ili bilo koju od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Linezolid se ne smije primjenjivati u bolesnika koji uzimaju lijekove koji inhibiraju monoaminooksidazu A ili B (npr. fenelzin, izokarboksazid, selegilin, moklobemid), odnosno tijekom najmanje dva tjedna po prestanku uzimanja takvih lijekova.

Osim u slučaju ustanova koje posjeduju mogućnost stalnog nadzora i monitoriranja krvnog tlaka, linezolid se ne smije primjenjivati u bolesnika sa sljedećim bolestima ili istodobno sa sljedećom terapijom:

- bolesnici s nekontroliranom hipertenzijom, feokromocitomom, karcinoidom, tireotoksikozom, bipolarnom depresijom, shizoafektivnim poremećajem, akutnim stanjima konfuzije.

- bolesnici koji uzimaju sljedeće lijekove: inhibitori ponovne pohrane serotonina (vidjeti dio 4.4), triciklički antidepresivi, agonisti serotoninskih 5-HT1 receptora (triptani), direktni i indirektni simpatomimetici (uključujući i adrenergičke bronhodilatatore, pseudoefedrin i fenilpropanolamin), vazoaktivni lijekovi (npr. adrenalin, noradrenalin), dopaminergički lijekovi (npr. dopamin, dobutamin), petidin, buprenorfin ili buspiron.

Podaci dobiveni ispitivanjima provedenim u životinja ukazuju na mogućnost prolaska linezolida i njegovih metabolita u majčino mlijeko pa se stoga dojenje treba prekinuti prije i tijekom primjene linezolida (vidjeti dio 4.6).

Mijelosupresija

U bolesnika koji su primali linezolid zabilježena je mijelosupresija (uključujući anemiju, leukopeniju, pancitopeniju i trombocitopeniju). U slučajevima s poznatim ishodom, po prestanku terapije linezolidom, vrijednosti hematoloških parametara povisile su se prema razinama prije početka terapije. Čini se da je rizik od ovih učinaka povezan s trajanjem liječenja. Stariji bolesnici liječeni linezolidom mogu biti pod većim rizikom od nastanka krvnih diskrazija od mlaĎih bolesnika.

Trombocitopenija se može javiti češće u bolesnika s teškom insuficijencijom bubrega, neovisno o tome jesu li na dijalizi, i u bolesnika s umjerenim do teškim oštećenjem funkcije jetre. Stoga se preporučuje pomno praćenje krvne slike kod bolesnika koji: imaju već postojeću anemiju, granulocitopeniju ili trombocitopeniju u anamnezi; istovremeno primaju lijekove koji mogu sniziti vrijednosti hemoglobina, smanjiti broj krvnih stanica ili nepovoljno djelovati na broj ili funkciju trombocita; imaju tešku insuficijenciju bubrega ili umjerenim do teškim oštećenjem funkcije jetre, te u bolesnika koji primaju linezolid dulje od 10-14 dana. Linezolid se takvim bolesnicima može primijeniti samo ako je moguć poman nadzor razine hemoglobina, broja krvnih stanica i broja trombocita.

U slučaju pojave značajne mijelosupresije za vrijeme primjene terapije linezolida, treba prekinuti liječenje, osim ako se smatra da je apsolutno neophodno nastaviti terapiju, pri čemu treba intenzivno nadzirati krvnu sliku i provoditi odgovarajuće strategije liječenja.

Pored toga, preporučuje se tjedna kontrola kompletne krvne slike (uključujući hemoglobin, trombocite, te ukupne i diferencijalne vrijednosti leukocita) u bolesnika koji primaju linezolid, neovisno o početnom stanju krvne slike.

U ispitivanjima milosrdnog davanja lijeka, zabilježena je viša incidencija ozbiljne anemije u bolesnika koji su primali linezolid dulje od maksimalno preporučenih 28 dana. Kod ovih bolesnika je češće bila potrebna transfuzija krvi. Slučajevi anemije koji su zahtijevali transfuziju krvi zabilježeni su i u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet, češće u bolesnika koji su primali linezolid dulje od 28 dana.

Zabilježeni su slučajevi sideroblastične anemije nakon stavljanja lijeka u promet. U slučajevima u kojima se znalo vrijeme kada se ona pojavila, većina je bolesnika primala linezolid dulje od 28 dana. Većina bolesnika se potpuno ili djelomično oporavila nakon prekida primjene linezolida, sa ili bez liječenja anemije.

Nejednaka smrtnost u kliničkom ispitivanju u bolesnika s Gram-pozitivnim infekcijama krvotoka povezanim s primjenom katetera

Opažena je povećana smrtnost u bolesnika liječenih linezolidom, u odnosu na vankomicin/dikloksacilin/oksacilin, u otvorenom ispitivanju kod bolesnika u ozbiljnom stanju s intravaskularnim infekcijama povezanim s primjenom katetera [78/363 (21,5 %) naspram 58/363 (16,0 %)]. Glavni faktor koji je utjecao na stopu smrtnosti bio je početni status infekcije Gram-pozitivnim bakterijama. Stopa smrtnosti bila je slična u bolesnika s infekcijama uzrokovanim isključivo Gram-pozitivnim mikroorganizmima (omjer izgleda 0,96; 95 % interval pouzdanosti: 0,58-1,59), ali je bila značajno viša (p=0,0162) u skupini s linezolidom u bolesnika s bilo kojim drugim patogenom ili bez patogena na početku (omjer izgleda 2,48; 95 % interval pouzdanosti: 1,38-4,46). Najveća razlika javila se za vrijeme liječenja i unutar 7 dana nakon prestanka primjene ispitivanog lijeka. Više je bolesnika u skupini s linezolidom inficirano Gram negativnim patogenima za vrijeme trajanja ispitivanja i umrlo od infekcija uzrokovanih Gram negativnim patogenima i polimikrobnim infekcijama. Stoga, u kompliciranih infekcija kože i mekih tkiva, linezolid treba primijeniti samo u bolesnika s poznatom ili mogućom infekcijom Gram negativnim mikroorganizmima samo u slučaju kada nisu moguće druge opcije liječenja (vidjeti dio 4.1). U tim slučajevima mora se istovremeno započeti i s primjenom antibiotika koji djeluju na Gram negativne mikroorganizme.

Dijareja i kolitis povezani s primjenom antibiotika

Dijareja i kolitis, povezani s primjenom antibiotika, uključujući i pseudomembranozni kolitis i dijareju povezanu s Clostridium difficile, zabilježeni su kod primjene gotovo svih antibiotika, uključujući linezolid, a raspon težine bolesti može biti od blage dijareje do fatalnog kolitisa. Stoga je važno uzeti u obzir ovu dijagnozu u bolesnika koji razviju ozbiljnu dijareju za vrijeme ili nakon primjene linezolida. Ako se sumnja ili potvrdi dijareja ili kolitis povezan s primjenom antibiotika, potrebno je prekinuti antibakterijsko liječenje, uključujući linezolid i odmah započeti s odgovarajućim terapijskim mjerama. Lijekovi koji inhibiraju peristaltiku su kontraindicirani u tom slučaju.

Laktacidoza

Pri primjeni linezolida zabilježena je laktacidoza. Bolesnici koji razviju znakove i simptome

metaboličke acidoze, uključujući rekurentnu mučninu ili povraćanje, bol u abdomenu, niske vrijednosti bikarbonata, ili hiperventilaciju za vrijeme primjene linezolida, zahtijevaju hitno medicinsko zbrinjavanje. U slučaju pojave laktacidoze, potrebno je razmotriti moguću korist nastavka primjene linezolida u odnosu na moguće rizike.

Disfunkcija mitohondrija

Linezolid inhibira sintezu proteina u mitohondrijima. Štetni dogaĎaji poput laktacidoze, anemije i neuropatije (optičke i periferne) mogu se javiti kao rezultat navedene inhibicije; oni su češći kada se lijek koristi dulje od 28 dana.

Serotoninski sindrom

Zabilježene su spontane prijave serotoninskog sindroma povezanog s istovremenom primjenom linezolida i serotoninergičkih lijekova, uključujući antidepresive kao što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) i opoidi (npr. buprenorfin) (vidjeti dio 5.5). Stoga je istovremena primjena linezolida i serotoninergičkih lijekova kontraindicirana (vidjeti dio 4.3), osim ako je istovremena primjena linezolida i serotoninergičkih lijekova prijeko potrebna. U tim slučajevima, bolesnike treba pažljivo nadzirati obzirom na znakove i simptome serotoninskog sindroma, kao što su kognitivna disfunkcija, hiperpireksija, hiperrefleksija i smetnje koordinacije. U slučaju pojave znakova ili simptoma, liječnici trebaju razmotriti prekid jednog ili oba lijeka; ako se prekine primjena serotoninergičkog lijeka, mogu se javiti simptomi ustezanja.

Rabdomioliza

Rabdomioliza je prijavljena pri primjeni linezolida. Linezolid treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s predisponirajućim čimbenicima za rabdomiolizu. Ako se pojave znakovi ili simptomi rabdomiolize, treba odmah prekinuti primjenu linezolida i započeti odgovarajuću terapiju.

Hiponatrijemija i sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona

U nekolicine bolesnika liječenih linezolidom opažena je hiponatrijemija i/ili sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona. Preporučuje se redovno praćenje razina natrija u serumu bolesnika koji su izloženi riziku od pojave hiponatrijemije kao što su stariji bolesnici ili bolesnici koji uzimaju lijekove koji snižavaju razinu natrija u krvi (npr. tiazidni diuretici kao što je hidroklorotiazid).

Periferna i optička neuropatija

Periferna neuropatija, kao i optička neuropatija i optički neuritis koji ponekad progrediraju do gubitka vida, zabilježeni su u bolesnika koji su primali linezolid; te se prijave odnose primarno na bolesnike liječene dulje od maksimalno preporučenog trajanja od 28 dana.

Sve bolesnike treba uputiti na prijavu simptoma pogoršanja vida, kao što su promjena oštrine vida, promjene u opažanju boja, zamućenje vida ili ispad vidnog polja. U tim se slučajevima preporučuje hitna procjena, uz upućivanje oftalmologu, ako je neophodno. Ako neki od bolesnika uzima linezolid dulje od preporučenih 28 dana, potrebno je redovito nadzirati funkciju vida.

Ako se javi periferna ili optička neuropatija, treba razmotriti prednosti nastavka liječenja linezolidom u odnosu na potencijalne rizike.

Rizik pojave neuropatije u bolesnika koji uz linezolid istovremeno uzimaju ili su nedavno uzimali antituberkulotike može biti povećan.

Konvulzije

Zabilježene su konvulzije u bolesnika liječenih linezolidom. U većini slučajeva, u tih su bolesnika u anamnezi zabilježeni napadaji ili faktori rizika za njih. Bolesnike treba savjetovati da obavijeste liječnika ako imaju napadaje u anamnezi.

Inhibitori monoaminooksidaze

Linezolid je reverzibilni, neselektivni inhibitor monoaminooksidaze (MAO). MeĎutim, u dozama u kojima se primjenjuje kao antibakterijska terapija ne uzrokuje antidepresivni učinak. Postoje vrlo ograničeni podaci

dobiveni iz studija o interakcijama linezolida, kao i o sigurnosti primjene linezolida u bolesnika koji zbog druge bolesti i/ili istodobnih lijekova mogu biti pod povećanim rizikom inhibicije MAO. Stoga se ne preporučuje primjena linezolida u navedenim okolnostima osim u slučaju kada je moguće kontinuirano pomno pratiti i monitorirati bolesnika (vidjeti dijelove 4.3 i 4.5).

Primjena uz hranu bogatu tiraminom

Bolesnike treba uputiti da ne konzumiraju veće količine hrane bogate tiraminom (vidjeti dio 4.5).

Superinfekcija

U kliničkim istraživanjima nije ispitivan učinak linezolida na normalnu floru.

Primjena antibiotika može ponekad rezultirati prekomjernim rastom neosjetljivih mikroorganizama. Na primjer, u približno 3 % bolesnika koji su primali linezolid u preporučenim dozama, tijekom kliničkih ispitivanja javila se kandidijaza, povezana s primjenom lijeka. Ako tijekom liječenja doĎe do superinfekcije, potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere.

Posebne populacije

Linezolid treba primjenjivati uz poseban oprez u bolesnika s teškom insuficijencijom bubrega i samo ako očekivana korist prevladava mogući rizik (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2).

Primjena linezolida u bolesnika s teškom jetrenom insuficijencijom preporučuje se samo ako očekivana korist prevladava mogući rizik (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2).

Poremećaj plodnosti

Linezolid je reverzibilno smanjio plodnost i uzrokovao promjene u morfologiji spermija u odraslih muških štakora pri razinama izloženosti približno jednakim onima koje se očekuju u ljudi; mogući učinci linezolida na muški reproduktivni sustav u ljudi nisu poznati (vidjeti dio 5.3).

Klinička ispitivanja

Nije utvrĎena sigurnost i učinkovitost linezolida pri primjeni duljoj od 28 dana.

Kontrolirana klinička ispitivanja nisu uključivala bolesnike s lezijama dijabetičkog stopala, dekubitusom ili ishemijskim lezijama, teškim opeklinama ili gangrenom. Stoga je iskustvo s primjenom linezolida u liječenju navedenih stanja ograničeno.

Linezolid Sandoz sadrži glukozu hidrat i natrij

Ovaj lijek sadrži 14,4 g glukoze hidrata po dozi. To treba uzeti u obzir u bolesnika s dijabetes melitusom. Ovaj lijek sadrži 114 mg natrija po dozi, što odgovara 6 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu. To treba uzeti u obzir kod bolesnika na dijeti s kontroliranim unosom natrija.

Otopina lijeka za infuziju Linezolid Sandoz može se dodatno pripremiti za primjenu s otopinama koje sadrže natrij (vidjeti dijelove 4.2, 6.2, i 6.6) te je to potrebno razmotriti u odnosu na ukupnu količinu natrija iz svih izvora koja će se dati bolesniku.

Inhibitori monoaminooksidaze

Linezolid je reverzibilni, neselektivni inhibitor monoaminooksidaze (MAO). Podaci iz studija interakcija su vrlo ograničeni, kao i podaci o sigurnosti istodobne primjene linezolida s drugim lijekovima koji mogu povećati rizik MAO inhibicije. Stoga se ne preporučuje primjenjivati linezolid u takvim slučajevima osim ako je moguće pomno pratiti i monitorirati bolesnika (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Potencijalne interakcije koje dovode do povišenja krvnog tlaka

U normotenzivnih zdravih dobrovoljaca, linezolid je potencirao porast krvnog tlaka uzrokovan primjenom pseudoefedrina i fenilpropanolamin hidroklorida. Istodobna primjena linezolida s pseudoefedrinom ili fenilpropanolaminom dovela je do prosječnog porasta sistoličkog krvnog tlaka za 30-40 mm Hg, dok je primjena samog linezolida dovela do porasta za 11-15 mm Hg, samog pseudoefedrina ili fenilpropanolamina za 14-18 mm Hg, a samog placeba za 8-11 mm Hg. Slične studije kod hipertenzivnih ispitanika nisu provedene. Preporučuje se pažljivo titriranje doza lijekova s vazoaktivnim učinkom, uključujući dopaminergičke lijekove, do postizanja željenog odgovora, kada se primjenjuju istodobno s linezolidom.

Potencijalne serotoninergičke interakcije

Potencijalne interakcije s dekstrometorfanom su ispitivane u zdravih dobrovoljaca. Ispitanicima je primjenjen dekstrometorfan (dvije doze od 20 mg u razmaku od 4 sata) sa ili bez linezolida. U zdravih ispitanika koji su primali linezolid i dekstrometorfan nisu opaženi učinci serotoninskog sindroma (konfuzija, delirij, nemir, tremor, crvenilo, dijaforeza i hiperpireksija).

Iskustvo nakon stavljanja lijeka u promet: prijavljen je jedan slučaj pojave učinaka nalik na serotoninski sindrom u bolesnika koji je istodobno uzimao linezolid i dekstrometorfan, koji su se povukli nakon prekida primjene oba lijeka.

Tijekom kliničke primjene linezolida sa serotoninergičkim lijekovima, uključujući antidepresive kao što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) i opoidi (npr. buprenorfin), prijavljeni su slučajevi serotoninskog sindroma. Stoga je njihova istovremena primjena kontraindicirana (vidjeti dio 4.3). Liječenje bolesnika kod kojih je istovremena primjena linezolida i serotoninergičkih lijekova neophodna prikazano je u dijelu 4.4.

Primjena uz hranu bogatu tiraminom

Nisu uočeni značajni učinci na tlak u ispitanika koji su dobivali linezolid i manje od 100 mg tiramina. Može se zaključiti da je potrebno samo izbjegavati unošenje velikih količina hrane i pića koji sadrže veću količinu tiramina (npr. zreliji sirevi, ekstrakti kvasca, nedestilirana alkoholna pića i fermentirani proizvodi od soje, kao što je umak od soje).

Lijekovi koji se metaboliziraju putem citokroma P450

Metaboliziranje linezolida putem citokrom P450 (CYP) enzimskog sustava je ispod razine

detekcije, a linezolid ne inhibira niti jednu od klinički značajnih humanih CYP izoformi (1A2, 2C9, 2C19, 2D6, 2E1, 3A4). Slično tome, linezolid ne inducira P450 izoenzime u štakora. Stoga se ne očekuju CYP450 inducirane interakcije tijekom primjene linezolida.

Rifampicin

Učinak rifampicina na farmakokinetiku linezolida ispitivan je na 16 zdravih odraslih muških dragovoljaca kojima je primijenjeno 600 mg linezolida dva puta na dan tijekom 2,5 dana sa ili bez rifampicina u dozi od 600 mg jedanput na dan tijekom 8 dana. Rifampicin je snizio Cmax i AUC linezolida prosječno za 21 % (90 % CI, 15, 27), odnosno prosječno 32 % (90 % CI, 27, 37). Mehanizam ove interakcije i njen klinički značaj nisu poznati.

Varfarin

Kada je varfarin dodan istodobno tijekom liječenja linezolidom i to u stanju dinamičke ravnoteže, uočeno je smanjenje prosječnog maksimalnog INR-a za 10 %, te smanjenje površine ispod krivulje (AUC INR) za

5 %. Nema dovoljno podataka kod bolesnika koji su primili varfarin i linezolid temeljem kojih bi se mogao odrediti klinička značajnost ovih rezultata, ako uopće postoji.

Trudnoća

Postoje ograničeni podaci o primjeni linezolida u trudnica. Studije na životinjama su pokazale reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Mogući rizik za ljude takoĎer postoji.

Linezolid se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće osim kad je to neophodno potrebno tj. samo onda kada očekivana korist nadmašuje mogući rizik.

Dojenje

Podaci na životinjama upućuju na to da linezolid i njegovi metaboliti mogu prijeći u majčino mlijeko te se stoga dojenje treba prekinuti prije i tijekom primjene linezolida.

Plodnost

U ispitivanjima na životinjama linezolid je uzrokovao smanjivanje plodnosti (vidjeti dio 5.3).

Bolesnike treba upozoriti na mogućnost pojave omaglice ili simptoma smetnji vida (kako je opisano u dijelovima 4.4 i 4.8) tijekom primjene linezolida te da ne smiju upravljati vozilima ili rukovati strojevima u slučaju pojave bilo kojeg od navedenih simptoma.

U tablici u nastavku su navedene nuspojave s učestalošću koja se temelji na podacima iz kliničkih ispitivanja koja su uključivala više od 6000 odraslih bolesnika koji su primali preporučene doze linezolida tijekom 28 dana. Najčešće prijavljene nuspojave bile su proljev (8,9 %), mučnina (6,9 %), povraćanje (4,3 %) i glavobolja (4,2 %).

Najčešće prijavljeni štetni dogaĎaji povezani s primjenom lijeka koji su doveli do prekida terapije bili su: glavobolja, proljev, mučnina i povraćanje. Oko 3 % bolesnika je prekinulo liječenje zbog pojave štetnog dogaĎaja povezanog s primjenom lijeka.

Dodatne nuspojave prijavljene u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet su navedene u tablici.

Za vrijeme liječenja linezolidom opažene su i prijavljene nuspojave sa sljedećom učestalošću: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 do <1/10); manje često (≥1/1000 do <1/100); rijetko (≥1/10000 do <1/1000); vrlo rijetko (<1/10000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

17604746444107275145564441071760474660412727514556604127

60492649815830

612647-3227324Organski sustav Često (≥1/100 do <1/10) Manje često (≥1/1000 do <1/100) Rijetko (≥1/10000 do <1/1000) Vrlo rijetko (<1/10000) Učestalost nepoznata (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka) Hematologija: Povišen broj neutrofila ili eozinofila. Smanjen haemoglobin, hematokrit ili broj eritrocita. Povećan ili smanjen broj trombocita ili leukocita. Hematologija: Povišen broj retikulocita. Smanjen broj neutrofila. * Vidjeti dio 4.4.

** Vidjeti dijelove 4.3 i 4.5

# Učestalost nuspojava procijenjena „primjenom pravila 3 nuspojave“ † Vidjeti u nastavku

Sljedeće nuspojave na linezolid smatrale su se ozbiljnima u rijetkim slučajevima: lokalizirana abdominalna bol, tranzitorne ishemijske atake i hipertenzija.

† U kontroliranim kliničkim ispitivanjima u kojima je linezolid primjenjivan u trajanju do 28 dana, zabilježena je pojava anemije u 2,0 % bolesnika. U programima milosrdne primjene lijeka u bolesnika s po život opasnim infekcijama i drugim bolestima u podlozi, postotak bolesnika koji su razvili anemiju tijekom liječenja linezolidom u trajanju ≤ 28 dana bio je 2,5 % (33/1326), u usporedbi s 12,3 % (53/430) kada je liječenje trajalo >28 dana. Udio bolesnika u kojih je zabilježena ozbiljna anemija povezana s lijekom koja je zahtijevala transfuziju bio je 9 % (3/33) u bolesnika liječenih ≤ 28 dana i 15 % (8/53) u onih liječenih >28 dana.

Pedijatrijska populacija:

Podaci o sigurnosti iz kliničkih ispitivanja provedenih na više od 500 pedijatrijskih bolesnika (od roĎenja do 17. godine života) ne pokazuju razliku sigurnosnog profila linezolida u pedijatrijskih bolesnika u usporedbi s onim u odraslih bolesnika.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

2745359318035nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku VNakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem

Nije poznat specifičan antidot.

Nisu prijavljeni slučajevi predoziranja. MeĎutim, sljedeći podaci mogu biti korisni u slučaju predoziranja: Preporučuje se suportivna njega, zajedno s održavanjem glomerularne filtracije. Približno 30 % doze linezolida se uklanja tijekom 3-satne hemodijalize, ali nisu dostupni podaci o uklanjanju linezolida peritonealnom dijalizom ili hemoperfuzijom. Dva primarna metabolita linezolida se takoĎer u odreĎenoj

mjeri uklanjaju hemodijalizom.

11

Znakovi toksičnosti u štakora nakon primjene linezolida u dozi od 3000 mg/kg/dan su bili smanjena aktivnost i ataksija, dok je kod pasa koji su primili 2000 mg/kg/dan došlo do povraćanja i tremora.

Farmakoterapijska skupina: antibiotici za sustavnu primjenu. ATK oznaka: J01XX08

Opća svojstva

Linezolid je sintetički, antibakterijski lijek koji pripada novoj skupini antibiotika, oksazolidinonima. Posjeduje in vitro aktivnost spram aerobnih Gram pozitivnih bakterija i anaerobnih mikroorganizama. Linezolid selektivno inhibira sintezu bakterijskih proteina putem jedinstvenog mehanizma djelovanja. Veže se na odreĎeno mjesto na bakterijskom ribosomu (23S na 50S podjedinici) i sprječava stvaranje funkcionalnog 70S inicijacijskog kompleksa što je osnovni dio translacijskog procesa.

Postantibiotski učinak linezolida u in vitro uvjetima na Staphylococcus aureus traje približno 2 sata. Kada se mjeri na animalnim modelima, postantibiotski učinak in vivo iznosio je 3,6 sati za Staphylococcus aureus i 3,9 sati za Streptococcus pneumoniae. Ključni farmakodinamički parametar djelotvornosti u studijama na životinjama bilo je vrijeme tijekom kojeg razina linezolida u plazmi nadmašuje minimalnu inhibitornu koncentraciju (MIK) za infektivni mikroorganizam.

Granične vrijednosti

Granične vrijednosti minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) koje je utvrdio Europski odbor za testiranje osjetljivosti na antibiotike (European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing/EUCAST) za stafilokoke i enterokoke su: Osjetljivi ≤ 4 mg/l i Rezistentni >4 mg/l. Za streptokoke (uključujući S. pneumoniae) granične vrijednosti su: Osjetljivi ≤ 2 mg/l i Rezistentni >4 mg/l.

Granične vrijednosti minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) koje nisu povezane s pojedinom vrstom su: Osjetljivi ≤ 2 mg/l i Rezistentni > 4 mg/l. Granične vrijednosti koje nisu povezane s vrstom su odreĎene većinom na osnovi PK/PD podataka i neovisne su o distribuciji MIK-a za specifične vrste. One se primjenjuju samo za mikroorganizme koji nemaju specifične granične vrijednosti, a ne za vrste kod kojih se ne preporučuje ispitivanje osjetljivosti.

Osjetljivost

Prevalencija stečene rezistencije za pojedine sojeve može varirati s obzirom na zemljopisni položaj i vrijeme. Stoga je informacija o lokalnoj rezistenciji poželjna, osobito kod liječenja težih infekcija. Po potrebi se može zatražiti savjet stručnjaka ukoliko je lokalna prevalencija rezistencije takva da je korist primjene lijeka kod pojedinih vrsta infekcije upitna.

723900-2424049streptokoki skupine G Gram pozitivni anaerobi: Clostridium perfringens Peptostreptococcus anaerobius Peptostreptococcus species Rezistentni mikroorganizmi Haemophilus influenzae Moraxella catarrhalis Neisseria species Enterobacteriaceae Pseudomonas species

* klinička djelotvornost je dokazana za osjetljive izolate u odobrenim kliničkim indikacijama

Iako linezolid pokazuje odreĎenu in vitro aktivnost prema mikroorganizmima Legionella, Chlamydia pneumoniae i Mycoplasma pneumoniae, ti su podaci nedostatni da bi se potvrdila i

klinička učinkovitost.

Rezistencija

Križna rezistencija

Mehanizam djelovanja linezolida razlikuje se od drugih skupina antibiotika. In vitro ispitivanja na kliničkim izolatima (uključujući meticilin-rezistentne stafilokoke, vankomicin-rezistentne enterokoke te penicilin- i eritromicin-rezistentne streptokoke) pokazuju da je linezolid obično aktivan i spram onih mikroorganizama koji su rezistentni na jednu ili više drugih skupina antimikrobnih lijekova.

Rezistencija na linezolid povezana je s točkastim mutacijama na 23S rRNA.

Kao što je potvrĎeno i kod drugih antibiotika kada se koriste u liječenju bolesnika s teškim infekcijama i/ili tijekom dužeg vremena, opaženo je i naglo smanjenje osjetljivosti na linezolid. Prijavljena je rezistencija na linezolid kod enterokoka, Staphylococcus aureus-a i koagulaza negativnih stafilokoka. Rezistencija je općenito povezana s produljenim liječenjem i prisustvom prostetskih materijala ili nedreniranim apscesima. Kada se u bolnici susretnu mikroorganizmi rezistentni na antibiotik važno je naglasiti važnost provoĎenja mjera za kontrolu širenja infekcije.

Informacije iz kliničkih ispitivanja

Ispitivanja u pedijatrijskoj populaciji

U otvorenom ispitivanju usporeĎivana je djelotvornost linezolida (10 mg/kg svakih 8 h) s vankomicinom (10-15 mg/kg svakih 6-24 h) u liječenju infekcija sa suspektno ili dokazano rezistentnim Gram-pozitivnim patogenima (uključujući bolničke pneumonije, komplicirane infekcije kože i potkožnog tkiva, bakterijemije povezane s kateterom, bakterijemije nepoznatog uzroka i druge infekcije), u djece u dobi od roĎenja do 11 godina. Stope kliničkog izlječenja u klinički ocjenjivoj populaciji iznosile su 89,3 % (134/150) i 84,5 % (60/71) za linezolid, odnosno vankomicin (95 % CI: -4,9, 14,6).

Linezolid primarno sadrži (s)-linezolid koji je biološki aktivan te se metabolizira tako da formira inaktivne derivate.

Apsorpcija

Linezolid se brzo i gotovo potpuno apsorbira nakon peroralnog doziranja. Maksimalna koncentracija u plazmi se postiže unutar 2 sata od doziranja. Apsolutna peroralna bioraspoloživost linezolida (peroralno i intravensko doziranje praćeno u križnoj studiji) je potpuna (približno 100 %). Hrana ne utječe značajno na apsorpciju lijeka, a apsorpcija nakon primjene oralne suspenzije je slična onoj postignutoj primjenom filmom obloženih tableta.

Cmax i Cmin linezolida u plazmi (srednja vrijednost i [standardna devijacija/SD]) u stanju dinamičke ravnoteže nakon intravenske primjene doze od 600 mg dva puta na dan iznosile su 15,1 [2,5] mg/l odnosno 3,68 [2,68] mg/l.

U drugom ispitivanju, nakon peroralne primjene 600 mg linezolida dva puta na dan do postizanja stanja dinamičke ravnoteže, Cmax i Cmin su iznosile 21,2 [5,8] mg/l, odnosno 6,15 [2,94] mg/l. Stanje dinamičke ravnoteže postignuto je do drugog dana doziranja.

Distribucija

Volumen distribucije u stanju dinamičke ravnoteže prosječno iznosi oko 40-50 litara kod zdravih odraslih osoba i približno odgovara ukupnom sadržaju vode u tijelu. Vezanje na proteine plazme iznosi oko 31 % i ne ovisi o koncentraciji.

Koncentracije linezolida su odreĎivane u različitim tekućinama u ograničenog broja dobrovoljaca nakon višekratnog doziranja. Omjer linezolida u slini i znoju u odnosu na plazmu bio je 1,2:1,0 odnosno 0,55:1,0. Omjer za tekućinu koja oblaže epitel i alveolarne stanice pluća iznosio je 4,5:1,0 odnosno 0,15:1,0 kada se mjerio pri Cmax u stanju dinamičke ravnoteže. U maloj studiji u ispitanika s ventrikulo-peritonealnim „shunt”-ovima i u osnovi neupaljenim moždanim ovojnicama, omjer koncentracije linezolida u cerebrospinalnoj tekućini i plazmi pri Cmax iznosio je 0,7:1,0 nakon višekratnog doziranja linezolida.

Biotransformacija

Linezolid se primarno metabolizira oksidacijom morfolinskog prstena što rezultira uglavnom formiranjem dva inaktivna derivata karboksilne kiseline otvorenog prstena; metabolitima aminoetoksiacetatne kiseline (PNU-142300) i hidroksietil glicina (PNU-142586). Hidroksietil glicin (PNU-142586) je predominantni metabolit kod ljudi i pretpostavlja se da se stvara neenzimskim procesom. Aminoetoksiacetatna kiselina (PNU-142300) kao metabolit je prisutna u manjoj mjeri. Drugi, rjeĎi, inaktivni metaboliti su takoĎer naĎeni.

Eliminacija

U bolesnika s normalnom funkcijom bubrega ili blagom do umjerenom bubrežnom

insuficijencijom, linezolid se u stanju dinamičke ravnoteže primarno izlučuje u mokraći kao PNU-142586 (40 %), u nepromijenjenom obliku (30 %) i kao PNU-142300 (10 %). U stolici se lijek gotovo ne nalazi u nepromijenjenom obliku, ali se približno 6 % odnosno 3 % svake doze pojavljuje u obliku PNU-142586, odnosno PNU-142300. Poluvrijeme eliminacije linezolida iznosi prosječno oko 5-7 sati.

Približno 65 % ukupnog klirensa linezolida se odvija nerenalnim putem. Manji stupanj nelinearnosti u klirensu linezolida je uočen s povećanjem doze linezolida. Razlog tome je, čini se, slabiji renalni i nerenalni klirens kod većih koncentracija linezolida. MeĎutim, razlika u klirensu je mala i ne odražava se na prividno poluvrijeme eliminacije.

Posebne populacije

Oštećenje bubrega: nakon jedne doze od 600 mg, uočena je 7-8 puta veća izloženost dvama primarnim metabolitima linezolida u plazmi u bolesnika s teškom insuficijencijom bubrega (tj. klirens kreatinina < 30 ml/min). MeĎutim, površina ispod krivulje (AUC) se za ishodišni lijek nije promijenila. Iako se hemodijalizom mogu djelomično ukloniti glavni metaboliti linezolida, ipak su razine metabolita u plazmi nakon jednokratnog doziranja sa 600 mg značajno veće nakon provedene dijalize nego što se opazilo u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega ili blagom do umjerenom insuficijencijom bubrega.

U 24 bolesnika s teškom insuficijencijom bubrega, od kojih je 21 bio podvrgnut redovitoj hemodijalizi, vršna koncentracija dva glavna metabolita u plazmi nakon višednevne primjene linezolida bila je 10 puta veća od one u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega. Vršne razine linezolida u plazmi nisu bile promijenjene.

Klinički značaj ovih nalaza nije utvrĎen jer su dostupni podaci o sigurnosti primjene ograničeni (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).

Oštećenje jetre: ograničeni podaci sugeriraju da farmakokinetika linezolida, PNU-142300 i PNU-142586 nije promijenjena u bolesnika s blagom do umjerenom insuficijencijom jetre (tj. Child-Pugh stadij A ili B). Farmakokinetika linezolida u bolesnika s teškom insuficijencijom jetre (tj. Child-Pugh stadij C) nije ocjenjivana. MeĎutim, budući da se linezolid metabolizira neenzimskim procesom, oštećenje funkcije jetre ne bi trebalo značajnije mijenjati njegov metabolizam (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).

Pedijatrijska populacija (u dobi <18 godina): podaci o sigurnosti i djelotvornosti linezolida u djece i adolescenata (<18 godina) su nedovoljni te se zbog toga njegova primjena u toj dobnoj skupini ne preporučuje (vidjeti dio 4.2). Potrebne su dodatne studije kako bi se utvrdile preporuke za sigurno i učinkovito doziranje. Farmakokinetičke studije ukazuju da je nakon pojedinačnih i višekratnih doza u djece (1 tjedan do 12 godina), klirens linezolida (temeljen na kg tjelesne težine) bio veći u pedijatrijskih bolesnika u odnosu na odrasle, ali se smanjivao usporedo s povećanjem dobi.

U djece u dobi od 1 tjedan do 12 godina, primjena 10 mg/kg svakih 8 sati na dan dovodi do izloženosti lijeku približno kao kod primjene 600 mg dva puta na dan u odraslih.

U novoroĎenčadi do tjedan dana starosti, sustavni klirens linezolida (temeljen na kg tjelesne težine), povećava se brzo u prvom tjednu života. Stoga će se u novoroĎenčadi kojoj se daje linezolid u dozi od 10 mg/kg svakih 8 sati na dan postići najveća sustavna izloženost lijeku prvi dan nakon poroda. Ipak, obimna akumulacija se ne očekuje uz navedeni režim doziranja tijekom prvog tjedna života, zbog toga što se tijekom tog razdoblja brzo povećava klirens lijeka.

U adolescenata (12 do 17 godina), farmakokinetika linezolida slična je onoj u odraslih nakon primjene doze od 600 mg. Stoga će se u adolescenata kojima se primjenjuje doza od 600 mg svakih 12 sati postići slična izloženost lijeku kao u odraslih koji dobivaju istu dozu.

U pedijatrijskih bolesnika s ventrikuloperitonealnim shuntom kojima je davan linezolid 10 mg/kg svakih 12 sati ili 8 sati, opažene su varijabilne koncentracije linezolida u cerebrospinalnoj tekućini (CSF) nakon jednokratne ili višekratne primijene linezolida. Terapijske koncentracije linezolida nisu konzistentno postignute ili održane u CSF-u. Stoga se linezolid ne preporučuje u empirijskom liječenju pedijatrijskih bolesnika s infekcijama središnjeg živčanog sustava.

Stariji: farmakokinetika linezolida nije značajno promijenjena u bolesnika u dobi od 65 godina i starijih.

Bolesnice: žene imaju nešto manji volumen distribucije nego muškarci, a prosječni klirens im je smanjen za približno 20 % kada se korigira prema tjelesnoj težini. Koncentracije linezolida u plazmi su veće kod žena što se može djelomično opravdati razlikama u tjelesnoj težini. MeĎutim, budući da se prosječni poluvijek linezolida značajno ne razlikuje izmeĎu žena i muškaraca, ne očekuje se da bi koncentracija lijeka u plazmi kod žena porasla iznad granica za koje je utvrĎena dobra podnošljivost te zbog toga nije potrebno prilagoĎavanje doze.

Linezolid je smanjio plodnost i reproduktivnu sposobnost muških štakora pri razinama ekspozicije koje su približno jednake onima u ljudi. Ovi učinci su bili reverzibilni u spolno zrelih životinja. MeĎutim, ti učinci nisu bili reverzibilni u mladih životinja tretiranih linezolidom za vrijeme gotovo cijelog perioda spolnog sazrijevanja. Uočene su abnormalnosti u morfologiji spermija u testisima odraslih muških štakora, hipertrofija stanica epitela i hiperplazija u epididimisu. Izgleda da linezolid utječe na sazrijevanje spermatozoida štakora. Nadoknada testosterona nije imala učinak na linezolidom posredovane promjene

fertilnosti. Hipertrofija epididimisa nije uočena u pasa tretiranih tijekom mjesec dana, iako su promjene u težini prostate, testisa i epididimisa bile očigledne.

Ispitivanja reproduktivne toksičnosti u miševa i štakora nisu pokazala teratogene učinke pri razinama ekspozicije 4 puta većim, odnosno jednakim onima u ljudi. Iste koncentracije linezolida su uzrokovale maternalnu toksičnost u miševa i bile su povezane s povećanom smrtnošću embrija, uključujući gubitak cijelog legla, smanjenu fetalnu tjelesnu težinu i egzacerbaciju normalne genetske predispozicije sternalnim varijacijama u soju miševa. U štakora je uočena blaga maternalna toksičnost pri izloženostima koje su niže u kliničkim uvjetima. Zabilježena je blaga fetalna toksičnost, koja se manifestira smanjenom fetalnom tjelesnom težinom, smanjenom osifikacijom sternuma, smanjenim preživljavanjem mladunaca i blagim odgaĎanjem sazrijevanja. Prilikom parenja, ti mladunci pokazuju znakove reverzibilnog, o dozi ovisnog povećanog gubitka prije implantacije s pratećim smanjenjem fertilnosti. U kunića, smanjenje tjelesne težine fetusa javilo se samo u prisustvu toksičnih učinaka kod majki (klinički znakovi, smanjeno dobivanje na tjelesnoj težini i smanjeno uzimanje hrane) pri niskoj izloženosti, 0,06 puta u odnosu na očekivanu izloženost kod ljudi, temeljeno na AUC-ima. Za te je vrste poznato da su osjetljive na učinke antibiotika.

Linezolid i njegovi metaboliti se izlučuju u mlijeko štakora za vrijeme laktacije, a opažene koncentracije su veće od onih u plazmi ženke.

Linezolid uzrokuje reverzibilnu mijelosupresiju u štakora i pasa.

U štakora kojima se linezolid peroralno primjenjivao tijekom 6 mjeseci, uočena je nereverzibilna minimalna do blaga degeneracija aksona ishijadičkih živaca pri 80 mg/kg/dan; opažena je i minimalna degeneracija ishijadičkog živca u jednog mužjaka pri toj dozi nakon 3 mjeseca, što je utvrĎeno nekropsijom. Provedena je osjetljiva morfološka evaluacija perfuzijom fiksiranog tkiva kako bi se ispitalo postojanje degeneracije očnog živca. UtvrĎena je minimalna do umjerena degeneracija očnog živca u 2 od 3 mužjaka štakora nakon 6 mjeseci doziranja, meĎutim, direktna povezanost s lijekom je upitna zbog akutne prirode nalaza i njegove asimetrične distribucije. Opažena degeneracija očnog živca bila je mikroskopski komparabilna sa spontanom unilateralnom degeneracijom očnog živca zabilježenom u starijih štakora te bi mogla predstavljati egzacerbaciju uobičajene promjene za tu dob.

Pretklinički podaci, bazirani na konvencionalnim studijama toksičnosti ponovljenih doza i genotoksičnosti, nisu otkrili posebnu opasnost za ljude osim one koja je opisana u drugim dijelovima ovog

sažetka opisa svojstava lijeka. Ispitivanja kancerogenosti/onkogenosti nisu provedena zbog kratkog trajanja doziranja i nedostatka pokazatelja genotoksičnosti u standardnom panelu ispitivanja.

glukoza hidrat natrijev citrat (E331)

citratna kiselina, bezvodna (E330)

kloridna kiselina (E507) (kao 10 %-tna otopina; za prilagodbu pH) natrijev hidroksid (E524) (kao 10 %-tna otopina; za prilagodbu pH) voda za injekcije

U ovu otopinu za infuziju ne smiju se dodavati aditivi. Ako će se linezolid primijeniti istodobno s drugim lijekovima, svaki je lijek potrebno primijeniti odvojeno, u skladu s uputama za njegovu primjenu. Slično tome, ako će se isti intravenski put koristiti za sekvencijsku infuziju nekoliko lijekova, infuzijski sustav je potrebno isprati prije i nakon primjene linezolida s kompatibilnom otopinom za infuziju (vidjeti dio 6.6).

Poznato je da je linezolid otopina za infuziju fizikalno inkompatibilna sa sljedećim spojevima:

amfotericin B, klorpromazinklorid, diazepam, pentamidinizetionat, eritromicinlaktobionat, fenitoinnatrij i sulfametoksazol/trimetoprim. Pored toga, ona je kemijski inkompatibilna s ceftriakson natrijem.

Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima.

Prije otvaranja: 30 mjeseci

Nakon otvaranja: s mikrobiološkog stajališta, osim ako način otvaranja isključuje rizik mikrobiološke kontaminacije, lijek se mora primijeniti odmah. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja lijeka su odgovornost korisnika.

Čuvati u originalnom pakiranju (u omotu i kutiji) radi zaštite od svjetlosti. Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Za uvjete čuvanja nakon otvaranja, vidjeti dio 6.3.

Bistra, bezbojna ili žućkasta polipropilenska infuzijska vrećica s jednim ili dva priključka u omotnoj vrećici od prozirne laminatne folije. Vrećica sadrži 300 ml otopine i pakirana je u kutiju.

Jedna kutija sadrži 1, 2, 5, 10, 20 ili 25 infuzijskih vrećica. Pored toga, dostupna su bolnička pakiranja od 3, 5, 6, 10 ili 20 kutija koje sadrže 1 ili 2 infuzijske vrećice.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Samo za jednokratnu primjenu. Uklonite zaštitni omot neposredno prije primjene i provjerite stiskanjem da li vrećica negdje propušta. Ako vrećica propušta, lijek se ne smije primijeniti jer nije sterilan. Prije primjene takoĎer treba provjeriti je li otopina bistra, jer se smije primijeniti samo bistra otopina, bez čestica. Vrećice se ne smiju serijski spajati. Neiskorištenu otopinu ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima. Ne spajajte djelomično iskorištene vrećice.

Linezolid otopina za infuziju je kompatibilna sa sljedećim otopinama: 5 %-tnom glukozom za intravensku infuziju, 0,9 %-tnom otopinom natrijevog klorida za intravensku infuziju, otopinom za injekcije Ringer-laktata (Hartmannova otopina za injekcije).

Linezolid je antibiotik iz skupine oksazolidinona koji zaustavlja rast odreĎenih vrsta bakterija (mikroorganizama) uzročnika infekcija. Linezolid se primjenjuje u liječenju upale pluća (pneumonije) i pojedinih infekcija kože i potkožnog tkiva. Vaš liječnik će odlučiti je li Linezolid Sandoz prikladan za liječenje infekcije koju imate.

Nemojte primjenjivati Linezolid Sandoz

- ako ste alergični na linezolid ili na bilo koji drugi sastojak ovog lijeka (navedeni u dijelu 6),

- ako uzimate ili ste uzimali unutar zadnja 2 tjedna neki od lijekova iz skupine inhibitora monoaminooksidaze (MAOI, npr. fenelzin, izokarboksazid, selegilin, moklobemid). Navedeni lijekovi se mogu primjenjivati u liječenju depresije ili Parkinsonove bolesti,

- ako dojite, jer Linezolid Sandoz prelazi u majčino mlijeko i može utjecati na dijete.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se Vašem liječniku, farmaceutu ili medicinskoj sestri prije nego počnete primjenjivati Linezolid Sandoz.

Linezolid Sandoz možda neće biti prikladan za Vas ako na bilo koje od sljedećih pitanja odgovorite potvrdno. U tom slučaju obavijestite svog liječnika koji će pratiti Vaše opće stanje i krvni tlak, prije i tijekom liječenja. Liječnik može takoĎer odlučiti da je za Vas prikladnija druga vrsta liječenja.

Pitajte svog liječnika ako niste sigurni odnosi li se nešto od navedenog na Vas.

- Imate li povišeni krvni tlak? Uzimate li ili ne uzimate lijekove za povišeni krvni tlak? - Je li Vam dijagnosticiran pojačan rad štitnjače?

- Imate li tumor nadbubrežne žlijezde (feokromocitom) ili karcinoidni sindrom (uzrokovan tumorima endokrinog sustava sa simptomima proljeva, navala crvenila kože, piskanja u prsima)?

- Bolujete li od manično depresivnog poremećaja, shizoafektivnog poremećaja, mentalne konfuzije ili nekog drugog mentalnog problema?

- Imate li hiponatrijemiju (niska razina natrija u krvi) u povijesti bolesti ili koristite lijekove koji snižavaju razinu natrija u krvi npr. odreĎeni diuretici (takozvane „tablete za izmokravanje“) kao što je hidroklorotiazid?

- Uzimate li neki opioid?

Uzimanje odreĎenih lijekova, uključujući antidepresive i opioide, zajedno sa lijekom Linezolid Sandoz može dovesti do serotoninskog sindroma, potencijalno opasnog po životno stanje (vidjeti dio 2 “Drugi lijekovi i Linezolid Sandoz” i dio 4.)

Budite posebno oprezni s lijekom Linezolid Sandoz

Obavijestite svog liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru prije početka uzimanja Linezolida Sandoz ako: - stariji ste

- primijetite stvaranje modrica i sklonost krvarenju - imate anemiju (nizak broj crvenih krvnih stanica) - imate povećanu sklonost nastanku infekcija

- ste u prošlosti imali napadaje

- imate problema s jetrom ili ako imate problema s bubrezima, osobito ako ste na hemodijalizi - imate proljev.

Odmah obavijestite svog liječnika ako tijekom liječenja primijetite:

- poremećaj vida kao što je zamagljen vid, promjene u opažanju boja, otežano opažanje detalja ili ako se Vaše vidno polje suzi

- gubitak osjetljivosti u rukama ili nogama ili osjećaj peckanja ili bockanja u rukama ili nogama

- proljev tijekom ili nakon liječenja antibioticima uključujući Linezolid Sandoz. Ukoliko primijetite da se proljev pogoršava, traje dulje ili ako primijetite krv ili sluz u stolici, odmah prestanite primjenjivati Linezolid Sandoz i obratite se svom liječniku. U ovoj situaciji ne smijete primjenjivati lijekove koji usporavaju ili prekidaju kretnje (peristaltiku) crijeva.

- ponavljajuće mučnine ili povraćanje, bol u trbuhu ili ubrzano disanje

- neobjašnjiva bol u mišićima, osjetljivost ili slabost i/ili tamna mokraća. To mogu biti znakovi ozbiljnog stanja zvanog rabdomioliza (razgradnja mišića), što može dovesti do oštećenja bubrega.

- mučninu i loše osjećanje sa slabošću u mišićima, glavoboljom, smetenošću i smetnjama pamćenja koje mogu ukazivati na hiponatrijemiju (niska razina natrija u krvi).

Drugi lijekovi i Linezolid Sandoz

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate ili ste nedavno uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Postoji rizik od interakcije Linezolida Sandoz s drugim lijekovima, što može uzrokovati nuspojave kao što su promjene krvnog tlaka, tjelesne temperature ili brzine otkucaja srca.

Obavijestite svog liječnika ako uzimate ili ste unutar 2 tjedna uzeli sljedeće lijekove, jer se Linezolid Sandoz ne smije primijeniti ako već uzimate navedene lijekove ili ste ih nedavno uzimali. (Pogledajte i dio gore „Nemojte primjenjivati Linezolid Sandoz“).

- inhibitori monoaminooksidaze (MAOI, npr. fenelzin, izokarboksazid, selegilin, moklobemid). Navedeni lijekovi se mogu primjenjivati u liječenju depresije ili Parkinsonove bolesti.

TakoĎer, obavijestite svog liječnika ako uzimate sljedeće lijekove. Vaš liječnik svejedno može

odlučiti da Vam propiše Linezolid Sandoz, ali će u tom slučaju pratiti Vaše opće stanje i krvni tlak, prije i tijekom liječenja. U drugim slučajevima liječnik može odlučiti da je za Vas bolja neka druga vrsta liječenja.

- lijekove za ublažavanje simptoma prehlade ili gripe (dekongestive), koji sadrže pseudoefedrin ili

fenilpropanolamin

- pojedine lijekove za liječenje astme, kao što su salbutamol, terbutalin, fenoterol

- odreĎene trickličke antidepresive ili SSRI (selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina). Postoji cijeli niz takvih lijekova, uključujući: amitriptilin, citalopram, klomipramin, dosulepin, doksepin, fluoksetin, fluvoksamin, imipramin, lofepramin, paroksetin, sertralin.

- lijekove za liječenje migrene, kao što su sumatriptan i zolmitriptan

- lijekove koji se primjenjuju u liječenju iznenadnih, teških alergijskih reakcija, kao što je adrenalin (epinefrin)

- lijekove koji povećavaju krvni tlak, kao što su noradrenalin (norepinefrin), dopamin i dobutamin - opioidi, npr petidin, buprenorfin koji se uzima za liječenje umjerene do jake boli

- lijekove za liječenje anksioznog poremećaja, kao što je buspiron - lijekove koji sprječavaju zgrušavanje krvi, kao što je varfarin

- antibiotik rifampicin.

Linezolid Sandoz s hranom,pićem i alkoholom

- Linezolid Sandoz se može primijeniti prije, tijekom ili nakon obroka.

- izbjegavajte konzumaciju veće količine zrelog sira, ekstrakta kvasca ili soje (npr. umak od soje), te alkohola, posebno točenog piva i vina. To je zbog toga što ovaj lijek može reagirati s tvari koja se naziva tiramin, a koja se prirodno nalazi u odreĎenim vrstama hrane. Navedena interakcija (meĎudjelovanje) može dovesti do porasta krvnog tlaka.

- ako osjetite pulsirajuću glavobolju nakon jela ili pića, odmah obavijestite svog liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru.

Trudnoća, dojenje i plodnost

Učinak Linezolida Sandoz u trudnica nije poznat. Zbog toga se ne bi smio primjenjivati u trudnoći, osim ako Vaš liječnik ne savjetuje drugačije. Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Ne smijete dojiti za vrijeme liječenja lijekom Linezolid Sandoz jer se on izlučuje u majčino mlijeko i može štetno utjecati na Vaše dijete.

Upravljanje vozilima i strojevima

Tijekom liječenja lijekom Linezolid Sandoz možete imati omaglice ili probleme s vidom. Ako se to dogodi, ne smijete voziti ili rukovati bilo kakvim strojevima. Zapamtite, ako se osjećate loše, Vaša sposobnost upravljanja vozilom ili strojem može biti smanjena.

Linezolid Sandoz sadrži glukozu hidrat i natrij

Ovaj lijek sadrži 14,4 g glukoze hidrata po dozi. To treba uzeti u obzir u bolesnika s dijabetes melitusom. Ovaj lijek sadrži 114 mg natrija (glavni sastojak kuhinjske soli) po dozi. To odgovara 6 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija za odraslu osobu.

Obavijestiti svog liječnika ili medicinski sestru ako ste na dijeti s niskim udjelom soli.

Uvijek primijenite ovaj lijek točno onako kako je opisano u ovoj uputi ili kako Vam je rekao Vaš liječnik, ljekarnik ili medicinska sestra. Provjerite sa svojim liječnikom, ljekarnikom ili medicinskom sestrom ako niste sigurni.

Odrasli

Ovaj lijek će Vam dati liječnik ili drugi zdravstveni djelatnik putem infuzije u venu („drip“). Preporučena doza za odrasle (u dobi od 18 godina i starije) je 300 ml (600 mg linezolida) dva puta na dan, a daje se direktno u krvotok (intravenski) putem „dripa“ u trajanju od 30 do 120 minuta.

Ako idete na bubrežnu dijalizu, Linezolid Sandoz trebate primiti nakon postupka dijalize.

Liječenje obično traje 10 do 14 dana, ali može trajati i do 28 dana. Sigurnost i učinkovitost linezolida nije utvrĎena ukoliko je trajanje liječenja dulje od 28 dana. Vaš će liječnik odlučiti koliko dugo treba trajati liječenje.

Tijekom liječenja lijekom Linezolid Sandoz, liječnik treba redovito raditi krvne pretrage kako bi pratio Vašu krvnu sliku.

Liječnik će kontrolirati Vaš vid ako se Linezolid Sandoz primjenjuje dulje od 28 dana.

Primjena u djece i adolescenata

Linezolid Sandoz se u pravilu ne primjenjuje za liječenje djece i adolescenata (mlaĎih od 18 godina).

Ako primijenite više Linezolida Sandoz nego što ste trebali

Ako mislite da ste možda primili previše Linezolid Sandoz otopine za infuziju, odmah se obratite liječniku ili medicinskoj sestri.

Ako ste propustili primijeniti dozu Linezolida Sandoz

S obzirom da se ovaj lijek daje pod strogim nadzorom, malo je vjerojatno da ćete propustiti dozu. Ako mislite da ste propustili dozu, odmah se obratite liječniku ili medicinskoj sestri. Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili propuštenu.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Odmah obavijestite svog liječnika, medicinsku sestru ili ljekarnika ako primijetite bilo koju od ovih nuspojava tijekom liječenja lijekom Linezolid Sandoz:

Ozbiljne nuspojave (učestalost navedena u zagradi) lijeka Linezolid Sandoz otopina za infuziju su:

- teški kožni poremećaji (manje često), otekline osobito na licu i vratu (manje često), zviždanje i/ili teško disanje (rijetko). To mogu biti znakovi alergijske reakcije te će možda biti potrebno prekinuti liječenje lijekom Linezolid Sandoz. Kožne reakcije poput uzdignutog ljubičastog osipa zbog upale krvnih žila (rijetko), kožne reakcije kako što su crvena upaljena koža i ljuskanje (dermatitis) (manje često), osip (često), svrbež (često)

- poremećaj vida kao što je zamagljen vid (manje često), promjene u opažanju boja (nepoznato), otežano opažanje detalja (nepoznato) ili suženje vidnog polja (rijetko)

- jaki proljev s primjesama krvi i/ili sluzi (kolitis povezan s primjenom antibiotika uključujući

- pseudomembranozni kolitis), koji u rijetkim slučajevima može dovesti do komplikacija koje mogu biti opasne po život (manje često)

- ponavljajuća mučnina ili povraćanje, bol u trbuhu, ili ubrzano disanje (rijetko)

- tijekom liječenja lijekom Linezolid Sandoz prijavljeni su napadaji (manje često)

- serotoniski sindrom (nepoznato): Obavijestite liječnika ako osjetite uznemirenost, smetenost, delirij, ukočenost mišića, nevoljno drhtanje, nekoordiniranost, napadaje, ubrzane otkucaje srca, ozbiljne probleme s disanjem i proljev (inhibitore ponovne pohrane serotonina) ili opioide (npr. buprenorfin) (vidjeti dio 2.)

- neobjašnjivo krvarenje ili nastanak modrica što može biti posljedica promjene broja odreĎenih - stanica u krvi, što može utjecati na zgrušavanje krvi ili dovesti do anemije (često)

- promjene broja odreĎenih stanica u krvi koje možu utjecati na Vašu sposobnost borbe protiv infekcija (manje često). Neki znakovi infekcije uključuju: vrućica (često), upalu grla (manje često), čireve usta (manje često) i umor (manje često).

- rabdomioliza (rijetko): znakovi i simptomi uključuju neobjašnjivu bol u mišićima, osjetljivost ili slabost i/ili tamnu mokraću. To mogu biti znakovi ozbiljnog stanja zvanog rabdomioliza (razgradnja mišića), što može dovesti do oštećenja bubrega.

- upala gušterače (manje često) - napadaji (manje često)

- tranzitorne ishemijske atake (privremene smetnje u opskrbi mozga krvlju koje uzrokuju kratkotrajne - simptome kao što je gubitak vida, slabost ruku i nogu, nerazgovijetan govor i gubitak svijesti) (manje

često)

- zvonjenje u ušima (tinitus) (manje često).

Obamrlost, trnci ili zamagljen vid su prijavljeni od strane bolesnika koji su dobivali Linezolid Sandoz dulje od 28 dana. Ako primijetite bilo kakve smetnje vida, odmah zatražite savjet svog liječnika.

Ostale nuspojave uključuju:

Često (mogu se javiti u do 1 na 10 osoba)

 gljivične infekcije, osobito u rodnici ili usnoj šupljini  glavobolja

 metalni okus u ustima

 proljev, mučnina ili povraćanje

 promjene odreĎenih krvnih pretraga uključujući pretrage na razine proteina, soli ili enzima pomoću kojih se mjere jetrene i bubrežne funkcije i razine šećera i ureje u krvi te povišen ili smanjen broj krvnih stanica

 poremećaj spavanja  povišeni krvni tlak

 anemija (nizak broj crvenih krvnih stanica)  omaglica

 lokalizirana ili generalizirana bol u trbuhu  zatvor

 probavne tegobe  lokalizirana bol

 smanjenje razine trombocita (krvnih pločica).

Manje često (mogu se javiti u do 1 na 100 osoba)

 upala rodnice (vagine) i područja spolovila u žena  osjećaj trnaca ili obamrlosti

 otečen, bolan jezik ili promjena boje jezika  bol u i oko područja davanja infuzije (dripa)

 upala vena, uključujući i vene na mjestu davanja infuzije (dripa)  potreba za češćim mokrenjem

 zimica

 osjećaj žeĎi

 pojačano znojenje

 hiponatrijemija (niske razine natrija u krvi)  zatajenje bubrega

 nadutost

 bol na mjestu uboda igle  porast razine kreatinina  bolovi u želucu

 promjene u broju otkucaja srca (npr. ubrzan rad srca)  smanjenje broja svih krvnih stanica

 slabost i/ili promjene u osjetilnom opažanju  suha usta.

Rijetko (mogu se javiti u do 1 na 1000 osoba)

 površinska promjena boje zuba koja se može odstraniti profesionalnim čišćenjem zuba (ručno čišćenje)

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)  alopecija (gubitak kose).

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. Ovo uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava navedenog u Dodatku V. Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

S obzirom da se ovaj lijek daje pod strogim liječničkim nadzorom, bolničko osoblje će se pridržavati sljedećeg:

Ovaj lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na vrećici iza „Rok valjanosti”. Prva dva broja označavaju mjesec, a zadnja četiri broja označavaju godinu. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca. Lijek primijenite odmah po otvaranju.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti ako primijetite da otopina nije bistra i sadrži čestice.

Ovaj lijek čuvajte u kutiji i omotnoj foliji radi zaštite od svjetlosti. Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Ovaj lijek se treba upotrijebiti odmah po otvaranju. Ako se ne primjeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije uporabe odgovornost su korisnika.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Linezolid Sandoz sadrži

- Djelatna tvar je linezolid. Svaki ml otopine za infuziju sadrži 2 mg linezolida. 300 ml otopine iz infuzijske vrećice sadrži 600 mg linezolida.

- Drugi sastojci su glukoza hidrat (vrsta šećera), natrijev citrat (E331) (vidjeti dio 2. “Linezolid Sandoz sadrži glukozu hidrat i natrij“, bezvodna citratna kiselina (E330), kloridna kiselina (E507; kao 10 %-tna otopina) za prilagodbu pH, natrijev hidroksid (E524; kao 10 %-tna otopina) za prilagodbu pH i voda za injekcije.

Kako Linezolid Sandoz izgleda i sadržaj pakiranja

Linezolid Sandoz je bistra otopina u pojedinačnim infuzijskim vrećicama.

Jedna kutija sadrži 1, 2, 5, 10, 20 ili 25 infuzijskih vrećica. Pored toga, dostupna su bolnička pakiranja od 3, 5, 6, 10 ili 20 kutija koje sadrže 1 ili 2 infuzijske vrećice.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje gotovog lijeka u promet i proizvoĎač

Nositelj odobrenja za stavljanje gotovog lijeka u promet Sandoz d.o.o., Maksimirska 120, Zagreb, Hrvatska

Proizvođač

Synthon BV, Microweg 22, 6545 CM Nijmegen, Nizozemska

Synthon Hispania SL, C/ Castelló no1, Pol. Las Salinas, Sant Boi de Llobregat, 08830 Barcelona, Španjolska

Sandoz GmbH, Biochemiestrasse 10, 6250 Kundl, Austrija Lek Pharmaceuticals d.d., Verovškova 57, Ljubljana, Slovenija

Salutas Pharma GmbH, Otto-von-Guericke-Allee 1 Barleben, Njemačka

Ovaj lijek je odobren u državama članicama Europskog ekonomskog prostora (EEA) pod sljedećim

nazivima:

Bugarska Češka Nizozemska Poljska Rumunjska Slovačka

Linezolid Sandoz

LINEZOLID SANDOZ 2 mg/ml infuzní oztok

Linezolid Sandoz 600 mg/ 300 ml, oplossing voor infusie Linezolid Sandoz

Linezolid Sandoz 600 mg/300 ml pulbere pentru soluție perfuzabilă Linezolid Sandoz 600 mg/300 ml infúzny roztok

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u siječnju 2025.

Sljedeće informacije namijenjene su isključivo bolničkom osoblju:

Linezolid Sandoz 2 mg/ml otopina za infuziju linezolid

VAŽNO: Prije propisivanja pročitajte Sažetak opisa svojstava lijeka.

Linezolid nije učinkovit u liječenju infekcija uzrokovanih Gram negativnim patogenima. Linezolid se smije primjenjivati u bolesnika s kompliciranim infekcijama kože i mekog tkiva kad postoji ili je moguća

istodobna infekcija Gram negativnim mikroorganizmima, samo ako ne postoji druga alternativna terapija. U tom slučaju istodobno mora započeti i terapija protiv Gram negativnih mikroorganizama.

Opis

Bistra, bezbojna ili žućkasta polipropilenska infuzijska vrećica s jednim ili dva priključka u omotnoj vrećici od prozirne laminatne folije. Vrećica sadrži 300 ml otopine i pakirana je u kutiju. Svaka kutija sadrži 1, 2, 5, 10, 20 ili 25 infuzijskih vrećica. Pored toga, dostupna su bolnička pakiranja od 3, 5, 6, 10 ili 20 kutija koje sadrže 1 ili 2 infuzijske vrećice.

Linezolid Sandoz 2 mg/ml otopina za infuziju sadrži linezolid 2 mg/ml u izotoničnoj, bistroj, bezbojnoj do žućkastoj otopini. Druge pomoćne tvari su: glukoza hidrat, natrijev citrat (E331), bezvodna citratna kiselina (E330), kloridna kiselina (E507; kao 10 %-tna otopina) za prilagodbu pH, natrijev hidroksid (E524;

kao 10 %-tna otopina) za prilagodbu pH i voda za injekcije.

Doziranje i način primjene

Liječenje linezolidom započinje se samo u bolničkim uvjetima, nakon konzultacije s liječnikom specijalistom kao što je mikrobiolog ili infektolog.

Parenteralni oblik linezolida se može u bilo koje vrijeme zamijeniti oralnim oblikom, kada je to klinički indicirano, bez prilagodbe doze jer je bioraspoloživost linezolida nakon peroralne primjene

približno 100 %. Otopina za infuziju primjenjuje se u periodu od 30 do 120 minuta.

Preporučena doza linezolida primjenjuje se intravenski dva puta na dan.

Preporučeno doziranje i trajanje liječenja za odrasle:

Trajanje liječenja ovisi o uzročniku, mjestu i težini infekcije te o kliničkom odgovoru bolesnika.

Prikazane preporuke o dužini liječenja temeljene su na rezultatima kliničkih ispitivanja. Kraće liječenje može biti dovoljno za neke infekcije, ali to nije evaluirano u kliničkim ispitivanjima.

Maksimalno trajanje terapije je 28 dana. Sigurnost i učinkovitost linezolida u razdoblju primjene duljem od 28 dana nije utvrĎena.

Za infekcije praćene bakterijemijom nije potrebno povećavati preporučenu dozu ili trajanje liječenja.

Preporučena doza za otopinu za infuziju i tablete/granule za oralnu suspenziju je identična i navedena u nastavku:

Pedijatrijska populacija: Sigurnost i djelotvornost linezolida u djece mlaĎe od 18 godina nisu još ustanovljene. Trenutno dostupni podaci opisani su u dijelovima 4.8, 5.1 i 5.2 sažetka opisa svojstava lijeka meĎutim nije moguće dati preporuku za doziranje , primjena linezolida u navedenoj dobnoj skupini se ne preporučuje.

Stariji: Nije potrebno prilagoĎavanje doze.

Bolesnici s teškim oštećenjem bubrega: Nije potrebno prilagoĎavanje doze.

Bolesnici s teškim oštećenjem bubrega, tj. CLCR (klirens kreatinina) < 30 ml/min: Nije potrebno prilagoĎavanje doze. Budući da nije poznat klinički značaj veće izloženosti (do 10 puta) dvama primarnim metabolitima linezolida kod bolesnika s teškom insuficijencijom bubrega, linezolid treba koristiti s posebnim oprezom i samo u slučaju kada se očekivana korist smatra većom od mogućeg rizika.

Kako se približno 30 % doze linezolida uklanja tijekom 3-satne hemodijalize, linezolid je potrebno dati nakon dijalize kod bolesnika koji su na tom liječenju. Primarni metaboliti linezolida se u odreĎenoj mjeri mogu ukloniti dijalizom, ali je koncentracija tih metabolita i nakon dijalize značajno veća nego u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega ili u onih s blagom do umjerenom insuficijencijom bubrega. Stoga je linezolid potrebno primjenjivati s posebnim oprezom kod bolesnika s teškom insuficijencijom bubrega koji su podvrgnuti hemodijalizi, i samo u slučaju kada se očekivana korist smatra većom od mogućeg rizika.

Do sada nema dovoljno iskustva s primjenom linezolida u bolesnika koji su podvrgnuti kontinuiranoj ambulantnoj peritonealnoj dijalizi (CAPD) ili drugim postupcima liječenja zatajivanja bubrega (osim hemodijalize).

Oštećenje jetre

Bolesnici s blagom do umjerenom insuficijencijom jetre (Child-Pugh klasa A ili B): Nije potrebno prilagoĎavanje doze.

Teško oštećenje jetre (Child-Pugh klasa C): S obzirom da se linezolid metabolizira neenzimskim procesom, ne očekuje se da oštećenje funkcije jetre značajno promijeni njegov metabolizam te se stoga ne preporučuje prilagoĎavanje doze. MeĎutim, dostupni su ograničeni klinički podaci i primjena linezolida u ovih bolesnika preporučuje se samo kada se očekivana korist smatra većom od teoretskog rizika (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Kontraindikacije

Bolesnici preosjetljivi na linezolid ili neku od pomoćnih tvari.

Linezolid se ne smije primjenjivati u bolesnika koji uzimaju lijekove koji inhibiraju monoaminooksidazu A ili B (npr. fenelzin, izokarboksazid, selegilin, moklobemid), odnosno tijekom najmanje dva tjedna po prestanku uzimanja takvih lijekova.

Osim u slučaju ustanova koje posjeduju mogućnost stalnog nadzora i monitoriranja krvnog tlaka, linezolid se ne smije primjenjivati u bolesnika sa sljedećim kliničkim stanjima u podlozi ili istodobno sa sljedećom terapijom:

• bolesnici s nekontroliranom hipertenzijom, feokromocitomom, karcinoidom, tireotoksikozom, bipolarnom depresijom, shizoafektivnim poremećajem, akutnim stanjima konfuzije

• bolesnici koji uzimaju sljedeće lijekove: inhibitori ponovne pohrane serotonina, triciklički antidepresivi, agonisti serotoninskih 5- HT1 receptora (triptani), direktni i indirektni simpatomimetici (uključujući i adrenergičke bronhodilatatore, pseudoefedrin i fenilpropanolamin), vazoaktivni lijekovi (npr. adrenalin/epinefrin, noradrenalin/norepinefrin), dopaminergički lijekovi (npr. dopamin, dobutamin), petidin ili buspiron.

Podaci na životinjama upućuju na to da linezolid i njegovi metaboliti mogu prijeći u majčino mlijeko te se zbog toga dojenje treba prekinuti prije i tijekom primjene linezolida (vidjeti dio 4.6 SPC-a) .

Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Mijelosupresija

Mijelosupresija (uključujući anemiju, leukopeniju, pancitopeniju i trombocitopeniju) je zabilježena u bolesnika koji su primali linezolid. U slučajevima s poznatim ishodom, po prestanku terapije linezolidom, vrijednosti hematoloških parametara povisile su se prema razinama prije početka terapije. Izgleda da je rizik od ovih učinaka povezan s trajanjem liječenja. Stariji bolesnici liječeni linezolidom imaju veći rizik od nastanka krvnih diskrazija od mlaĎih bolesnika. Trombocitopenija se može javiti češće u bolesnika s teškom insuficijencijom bubrega, neovisno o tome jesu li na dijalizi, i u bolesnik s umjerenim do teškim oštećenjem funkcije jetre. Zbog toga se preporučuje brižljiv nadzor krvne slike u bolesnika koji: imaju već postojeću anemiju, granulocitopeniju ili trombocitopeniju u anamnezi; istovremeno primaju lijekove koji mogu sniziti vrijednosti hemoglobina, smanjiti broj krvnih stanica ili nepovoljno djelovati na broj ili funkciju trombocita; imaju tešku insuficijenciju bubrega ili umjerenim do teškim oštećenjem funkcije jetre. te u bolesnika koji primaju linezolid dulje od 10-14 dana. Linezolid se tim bolesnicima može primijeniti samo ako je moguć poman nadzor vrijednosti hemoglobina, broja krvnih stanica i broja trombocita.

Ako za vrijeme primjene linezolida nastupi značajna mijelosupresija liječenje treba prekinuti, osim ako se smatra da je apsolutno neophodno nastaviti liječenje, pri čemu treba intenzivno nadzirati krvnu sliku i primijeniti odgovarajuće strategije liječenja.

Pored toga, preporučuje se tjedna kontrola kompletne krvne slike (uključujući razine hemoglobina, trombocita te ukupni i diferencijalni broj leukocita) bolesnika koji primaju linezolid, neovisno o početnom stanju krvne slike.

U ispitivanjima milosrdne primjene lijeka, zabilježena je viša incidencija ozbiljne anemije u bolesnika koji su primali linezolid dulje od maksimalno preporučenih 28 dana. Ti bolesnici su češće zahtijevali transfuziju krvi. Slučajevi anemije koji su zahtijevali transfuziju krvi zabilježeni su i u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet, češće u bolesnika koji su primali linezolid dulje od 28 dana.

U razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeni su slučajevi sideroblastične anemije. U slučajevima s poznatim datumom pojave, većina bolesnika je primala linezolid dulje od 28 dana. Većina bolesnika se potpuno ili djelomično oporavila nakon prekida primjene linezolida, sa ili bez liječenja anemije.

Nejednaka smrtnost u kliničkom ispitivanju u bolesnika s Gram-pozitivnim infekcijama krvotoka, povezanim s primjenom katetera

Opažena je povećana smrtnost bolesnika liječenih linezolidom, u odnosu na vankomicin/dikloksacilin/oksacilin, u otvorenom ispitivanju kod bolesnika u ozbiljnom stanju s intravaskularnim infekcijama povezanim s primjenom katetera [78/363 (21,5 %) naspram 58/363

(16,0 %)]. Glavni faktor koji je utjecao na stopu smrtnosti bio je početni status infekcije Gram-pozitivnim bakterijama. Stopa smrtnosti bila je slična u bolesnika s infekcijama uzrokovanim isključivo Gram-pozitivnim mikroorganizmima (omjer izgleda 0,96; 95 % interval pouzdanosti: 0,58-1,59), ali je bila značajno viša (p=0,0162) u skupini s linezolidom u bolesnika s bilo kojim drugim patogenom ili bez patogena na početku (omjer izgleda 2,48; 95 % interval pouzdanosti: 1,38-4,46). Najveća razlika javila se za vrijeme liječenja i unutar 7 dana nakon prestanka primjene ispitivanog lijeka. Više je bolesnika u skupini s linezolidom inficirano Gram negativnim patogenima za vrijeme trajanja ispitivanja i umrlo od infekcija uzrokovanih Gram negativnim patogenima i polimikrobnim infekcijama. Stoga, u kompliciranih infekcija kože i mekih tkiva, linezolid treba primijeniti samo u bolesnika s poznatom ili mogućom infekcijom Gram negativnim mikroorganizmima samo u slučaju kada nisu moguće druge opcije liječenja. U tim slučajevima treba istovremeno započeti i s primjenom antibiotika koji djeluju na Gram negativne mikroorganizme.

Dijareja i kolitis povezani s primjenom antibiotika

Dijareja i kolitis, povezani s primjenom antibiotika, uključujući i pseudomembranozni kolitis i dijareju povezanu s Clostridium difficile, zabilježeni su kod primjene gotovo svih antibiotika, uključujući linezolid, a raspon težine bolesti može biti od blage dijareje do fatalnog kolitisa. Stoga je važno uzeti u obzir ovu dijagnozu u bolesnika koji razviju ozbiljnu dijareju za vrijeme ili nakon primjene linezolida. Ako se sumnja ili potvrdi dijareja ili kolitis povezan s primjenom antibiotika, potrebno je prekinuti antibakterijsko liječenje, uključujući linezolid i odmah započeti s odgovarajućim terapijskim mjerama. Lijekovi koji inhibiraju peristaltiku su kontraindicirani u tom slučaju.

Laktacidoza

Pri primjeni linezolida zabilježena je laktacidoza. Bolesnici koji razviju znakove i simptome metaboličke acidoze, uključujući rekurentnu mučninu ili povraćanje, bol u abdomenu, niske vrijednosti

bikarbonata, ili hiperventilaciju za vrijeme primjene linezolida, zahtijevaju hitno medicinsko zbrinjavanje. U slučaju pojave laktacidoze, potrebno je razmotriti moguću korist nastavka primjene linezolida u odnosu na moguće rizike.

Disfunkcija mitohondrija

Linezolid inhibira sintezu proteina u mitohondrijima. Štetni dogaĎaji poput laktacidoze, anemije i neuropatije (optičke i periferne) mogu se javiti kao rezultat navedene inhibicije; oni su češći kada se lijek koristi dulje od 28 dana.

Serotoninski sindrom

Zabilježene su spontane prijave serotoninskog sindroma povezanog s istovremenom primjenom linezolida i serotoninergičkih lijekova, uključujući antidepresive kao što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) i opoida (npr. buprenorfin) (vidjeti dio 4.5 sažetka opisa svojstava lijeka). Stoga je istovremena primjena linezolida i serotoninergičkih lijekova kontraindicirana (vidjeti dio 4.3 sažetka opisa svojstava lijeka), osim ako je istovremena primjena linezolida i serotoninergičkih lijekova prijeko potrebna. U tim slučajevima, bolesnike treba pažljivo nadzirati obzirom na znakove i simptome serotoninskog sindroma, kao što su kognitivna disfunkcija, hiperpireksija, hiperrefleksija i smetnje koordinacije. U slučaju pojave znakova ili simptoma, liječnici trebaju razmotriti prekid jednog ili oba lijeka; ako se prekine primjena serotoninergičkog lijeka, mogu se javiti simptomi ustezanja.

Rabdomioliza

Rabdomioliza je prijavljena pri primjeni linezolida. Linezolid treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s predisponirajućim čimbenicima za rabdomiolizu. Ako se pojave znakovi ili simptomi rabdomiolize, treba odmah prekinuti primjenu linezolida i započeti odgovarajuću terapiju.

Hiponatrijemija i sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona

U nekolicine bolesnika liječenih linezolidom opažena je hiponatrijemija i/ili sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona. Preporučuje se redovno praćenje razina natrija u serumu bolesnika koji su izloženi riziku od pojave hiponatrijemije kao što su stariji bolesnici ili bolesnici koji uzimaju lijekove koji snižavaju razinu natrija u krvi (npr. tiazidni diuretici kao što je hidroklorotiazid).

Periferna i optička neuropatija

Periferna neuropatija, kao i optička neuropatija i optički neuritis koji ponekad progrediraju do gubitka vida, zabilježeni su u bolesnika koji su primali linezolid; te se prijave odnose primarno na bolesnike liječene dulje od maksimalno preporučenog trajanja od 28 dana.

Sve bolesnike treba uputiti na prijavu simptoma pogoršanja vida, kao što su promjena oštrine vida, promjene u opažanju boja, zamućenje vida ili ispad vidnog polja. U tim se slučajevima preporučuje hitna procjena, uz upućivanje oftalmologu, ako je neophodno. Ako neki od bolesnika uzima linezolid dulje od preporučenih 28 dana, potrebno je redovito nadzirati funkciju vida.

Ako se javi periferna ili optička neuropatija, treba razmotriti prednosti nastavka liječenja linezolidom u odnosu na potencijalne rizike.

Rizik pojave neuropatije u bolesnika koji uz linezolid istovremeno uzimaju ili su nedavno uzimali antituberkulotike može biti povećan.

Konvulzije

Zabilježene su konvulzije u bolesnika liječenih linezolidom. U većini slučajeva, u tih su bolesnika u anamnezi zabilježeni napadaji ili faktori rizika za njih. Bolesnike treba savjetovati da obavijeste liječnika ako imaju napadaje u anamnezi.

Inhibitori monoaminooksidaze

Linezolid je reverzibilni, neselektivni inhibitor monoaminooksidaze (MAO). MeĎutim, u dozama u kojima se primjenjuje kao antibakterijska terapija ne uzrokuje antidepresivni učinak. Postoje ograničeni

podaci dobiveni iz studija o interakcijama linezolida, kao i o sigurnosti primjene linezolida u bolesnika koji zbog druge bolesti i/ili istodobnih lijekova mogu biti pod povećanim rizikom inhibicije MAO. Stoga se ne preporučuje primjena linezolida u navedenim okolnostima osim u slučaju kada je moguće kontinuirano pomno pratiti i monitorirati bolesnika.

Primjena uz hranu bogatu tiraminom

Bolesnike treba uputiti da ne konzumiraju veće količine hrane bogate tiraminom.

Superinfekcija

U kliničkim istraživanjima nije ispitivan učinak linezolida na normalnu floru.

Primjena antibiotika može ponekad rezultirati prekomjernim rastom neosjetljivih mikroorganizama.

Na primjer, u približno 3 % bolesnika koji su primali linezolid u preporučenim dozama, tijekom kliničkih ispitivanja javila se kandidijaza, povezana s primjenom lijeka. Ako tijekom liječenja doĎe do superinfekcije, potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere.

Posebne populacije

Linezolid treba primjenjivati uz poseban oprez u bolesnika s teškom insuficijencijom bubrega i samo ako očekivana korist prevladava mogući rizik (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2 sažetka opisa svojstava lijeka).

Primjena linezolida u bolesnika s teškom jetrenom insuficijencijom preporučuje se samo ako očekivana korist prevladava mogući rizik.

Poremećaji plodnosti

Linezolid je reverzibilno smanjio plodnost i uzrokovao promjene u morfologiji spermija u odraslih muških štakora pri razinama izloženosti približno jednakim onima koje se očekuju u ljudi; mogući učinci linezolida na muški reproduktivni sustav u ljudi nisu poznati.

Klinička ispitivanja

Nije utvrĎena sigurnost i učinkovitost linezolida pri primjeni duljoj od 28 dana.

Kontrolirana klinička ispitivanja nisu uključivala bolesnike s lezijama dijabetičkog stopala, dekubitusom ili ishemijskim lezijama, teškim opeklinama ili gangrenom. Stoga je iskustvo s primjenom linezolida u liječenju navedenih stanja ograničeno.

Pomoćne tvari

Ovaj lijek sadrži 14,4 g glukoze hidrat po dozi. To treba uzeti u obzir u bolesnika s dijabetes melitusom.

Ovaj lijek sadrži 114 mg natrija po dozi. To odgovara 6 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu. To treba uzeti u obzir kod bolesnika na dijeti s kontroliranim

unosom natrija.

Otopina lijeka za infuziju Linezolid Sandoz može se dodatno pripremiti za primjenu s otopinama koje sadrže natrij (vidjeti dijelove 4.2, 6.2, i 6.6) te je to potrebno razmotriti u odnosu na ukupnu količinu natrija iz svih izvora koja će se dati bolesniku.

Interakcije

Inhibitori monoaminooksidaze

Linezolid je reverzibilni, neselektivni inhibitor monoaminooksidaze (MAOI). Podaci iz studija interakcija su vrlo ograničeni, kao i podaci o sigurnosti istodobne primjene linezolida s drugim lijekovima koji mogu povećati rizik MAO inhibicije. Stoga se ne preporučuje primjenjivati linezolid u takvim slučajevima osim ako je moguće pomno pratiti i monitorirati bolesnika.

Potencijalne interakcije koje dovode do povišenja krvnog tlaka

U normotenzivnih zdravih dobrovoljaca, linezolid je potencirao porast krvnog tlaka uzrokovan primjenom pseudoefedrina i fenilpropanolamin hidroklorida. Istodobna primjena linezolida s pseudoefedrinom ili fenilpropanolaminom dovela je do prosječnog porasta sistoličkog krvnog tlaka za 30-40 mm Hg, dok je primjena samog linezolida dovela do porasta za 11-15 mm Hg, samog pseudoefedrina ili fenilpropanolamina za 14-18 mm Hg, a samog placeba za 8-11 mm Hg. Slične studije kod hipertenzivnih ispitanika nisu provedene. Preporučuje se pažljivo titriranje doza lijekova s vazoaktivnim učinkom, uključujući dopaminergičke lijekove, do postizanja željenog odgovora, kada se primjenjuju istodobno s linezolidom.

Potencijalne serotoninergičke interakcije

Potencijalne interakcije s dekstrometorfanom su ispitivane u zdravih dobrovoljaca. Ispitanicima je primijenjen dekstrometorfan (dvije doze od 20 mg u razmaku od 4 sata) sa ili bez linezolida. U zdravih ispitanika koji su primali linezolid i dekstrometorfan nisu opaženi učinci serotoninskog sindroma (konfuzija, delirij, nemir, tremor, crvenilo, dijaforeza i hiperpireksija).

Iskustvo nakon stavljanja lijeka u promet: prijavljen je jedan slučaj pojave učinaka nalik na serotoninski sindrom u bolesnika koji je istodobno uzimao linezolid i dekstrometorfan, koji su se povukli nakon prekida primjene oba lijeka.

Tijekom kliničke primjene linezolida sa serotoninergičkim lijekovima, uključujući antidepresive kao što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) i opoide (npr. buprenorfin), prijavljeni su slučajevi serotoninskog sindroma. Stoga je njihova istovremena primjena kontraindicirana (vidjeti dio 4.3 sažetka opisa svojstava lijeka). Liječenje bolesnika kod kojih je istovremena primjena linezolida i serotoninergičkih lijekova neophodna prikazano je u sažetku opisa svojstva lijeka u dijelu Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi.

Primjena uz hranu bogatu tiraminom

Nisu uočeni značajni učinci na tlak u ispitanika koji su dobivali linezolid i manje od 100 mg tiramina. Može se zaključiti da je potrebno samo izbjegavati unošenje velikih količina hrane i pića koji sadrže veću količinu tiramina (npr. zreliji sirevi, ekstrakti kvasca, nedestilirana alkoholna pića i fermentirani proizvodi od soje, kao što je umak od soje).

Lijekovi koji se metaboliziraju putem citokroma P450

Metaboliziranje linezolida putem citokrom P450 (CYP) enzimskog sustava je ispod razine detekcije, a linezolid ne inhibira niti jednu od klinički značajnih humanih CYP izoformi (1A2, 2C9, 2C19, 2D6, 2E1, 3A4). Slično tome, linezolid ne inducira P450 izoenzime u štakora. Stoga se ne očekuju CYP450 inducirane interakcije tijekom primjene linezolida.

Rifampicin

Učinak rifampicina na farmakokinetiku linezolida ispitivan je na 16 zdravih odraslih muških dragovoljaca kojima je primijenjeno 600 mg linezolida dva puta na dan tijekom 2,5 dana sa ili bez primjene rifampicina u dozi od 600 mg jedanput na dan tijekom 8 dana. Rifampicin je snizio Cmax i AUC linezolida prosječno za 21 % (90 % CI, 15, 27), odnosno prosječno 32 % (90 % CI, 27, 37). Mehanizam ove interakcije i njen klinički značaj nisu poznati.

Varfarin

Kada je varfarin dodan istodobno tijekom liječenja linezolidom i to u stanju dinamičke ravnoteže, uočeno je smanjenje prosječnog maksimalnog INR-a za 10 %, te smanjenje površine ispod krivulje (AUC INR) za

5 %. Nema dovoljno podataka kod bolesnika koji su primili varfarin i linezolid temeljem kojih bi se mogao odrediti klinička značajnost ovih rezultata, ako uopće postoji.

Plodnost, trudnoća i dojenje Trudnoća

Podaci o primjeni linezolida u trudnica su ograničeni. Ispitivanja na životinjama su pokazala reproduktivnu toksičnost. Postoji potencijalni rizik za čovjeka.

Linezolid se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće osim kada je to neophodno, tj. samo ako očekivana korist nadmašuje mogući rizik.

Dojenje

Podaci dobiveni na životinjama upućuju na to da linezolid i njegovi metaboliti mogu prijeći u majčino mlijeko te se zbog toga dojenje treba prekinuti prije i tijekom primjene linezolida.

Plodnost

U ispitivanjima na životinjama linezolid je uzrokovao smanjenje plodnosti.

Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Bolesnike treba upozoriti na mogućnost pojave omaglice ili simptoma smetnji vida tijekom primjene linezolida te da ne smiju upravljati vozilima ili rukovati strojevima u slučaju pojave bilo kojeg od navedenih simptoma.

Nuspojave

U tablici u nastavku su navedene nuspojave koje su se javile s učestalošću temeljenoj na podacima iz svih uzroka u kliničkim ispitivanjima koja su uključivala više od 6000 odraslih bolesnika koji su primali preporučene doze linezolida tijekom 28 dana.

Najčešće prijavljene nuspojave bile su proljev (8,9 %), mučnina (6,9 %), povraćanje (4,3 %) i glavobolja (4,2 %). Oko 3 % bolesnika je prekinulo liječenje zbog pojave štetnog dogaĎaja povezanog s primjenom lijeka.

Dodatne nuspojave prijavljene u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet su navedene u tablici.

Za vrijeme liječenja linezolidom opažene su i prijavljene nuspojave sa sljedećom učestalošću: često (≥1/100 do <1/10); manje često (≥1/1000 do <1/100); rijetko (≥1/10000 do <1/1000); vrlo rijetko (<1/10000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

* Vidjeti dio Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi u sažetku opisa svojstva lijeka

** Vidjeti dijelove Kontraindikacije i Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija u sažetku opisa svojstava lijeka

# Učestalost nuspojava procijenjena „primjenom pravila 3 nuspojave“ † Vidjeti u nastavku

Sljedeće nuspojave na linezolid smatrale su se ozbiljnima u rijetkim slučajevima: lokalizirana abdominalna bol, tranzitorne ishemijske atake i hipertenzija.

† U kontroliranim kliničkim ispitivanjima u kojima je linezolid primjenjivan u trajanju do 28 dana, zabilježena je pojava anemije u 2,0 % bolesnika. U programima milosrdne primjene lijeka u bolesnika s po život opasnim infekcijama i drugim bolestima u podlozi, postotak bolesnika koji su razvili anemiju tijekom liječenja linezolidom u trajanju ≤ 28 dana bio je 2,5 % (33/1326), u usporedbi s 12,3 % (53/430) kada je liječenje trajalo >28 dana. Udio bolesnika u kojih je zabilježena ozbiljna anemija povezana s lijekom koja je zahtijevala transfuziju bio je 9 % (3/33) u bolesnika liječenih ≤ 28 dana i 15 % (8/53) u onih liječenih >28 dana.

Pedijatrijska populacija

Podaci o sigurnosti iz kliničkih ispitivanja provedenih na više od 500 pedijatrijskih bolesnika (od roĎenja do 17. godine života) ne pokazuju razliku sigurnosnog profila linezolida u pedijatrijskih bolesnika u usporedbi s onim u odraslih bolesnika.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem

Predoziranje

Nije poznat specifičan antidot.

Nisu prijavljeni slučajevi predoziranja. MeĎutim, sljedeće informacije mogu biti korisne u slučaju predoziranja:

Preporučuje se suportivna njega, zajedno s održavanjem glomerularne filtracije. Približno 30 % doze linezolida se uklanja tijekom 3-satne hemodijalize, ali nisu dostupni podaci o uklanjanju linezolida peritonealnom dijalizom ili hemoperfuzijom.

Upute za uporabu i rukovanje

Samo za jednokratnu primjenu. Uklonite zaštitni omot neposredno prije primjene i zatim provjerite stiskanjem da li vrećica negdje propušta. Ako vrećica propušta, lijek se ne smije primijeniti jer nije sterilan. Prije primjene takoĎer treba provjeriti je li otopina bistra, jer se smije primijeniti samo bistra otopina bez čestica. Vrećice se ne smiju serijski spajati. Neiskorištenu otopinu ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima. Ne spajajte djelomično iskorištene vrećice.

Linezolid Sandoz otopina za infuziju je kompatibilna sa sljedećim otopinama: 5 %-tnom glukozom za intravensku infuziju, 0,9 %-tnom otopinom natrijevog klorida za intravensku infuziju, otopinom za injekcije Ringerovog laktata (Hartmannova otopina za injekcije).

Inkompatibilnosti

U ovu otopinu ne smiju se dodavati aditivi. Ako će se linezolid primijeniti istodobno s drugim lijekovima, svaki je lijek potrebno primijeniti odvojeno, u skladu s uputama za njegovu primjenu. Slično tome, ako će se isti intravenski put koristiti za sekvencijsku infuziju nekoliko lijekova, infuzijski sustav je potrebno isprati prije i nakon primjene linezolida s kompatibilnom otopinom za infuziju.

Poznato je da je Linezolid Sandoz otopina za infuziju fizikalno inkompatibilna sa sljedećim spojevima: amfotericin B, klorpromazinklorid, diazepam, pentamidin izetionat, eritromicin laktobionat, fenitoin natrij i sulfametoksazol/trimetoprim. Pored toga, ona je kemijski inkompatibilna s ceftriakson natrijem.

Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima.

Rok valjanosti

Prije otvaranja: 30 mjeseci

Nakon otvaranja: s mikrobiološkog stajališta, osim ako način otvaranja isključuje rizik mikrobiološke kontaminacije, lijek se mora primijeniti odmah. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja lijeka su odgovornost korisnika.

Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Čuvati u originalnom pakiranju (u omotu i kutiji), radi zaštite od svjetlosti.