Irumed 20 mg tablete

Hipertenzija

Lizinopril se primjenjuje u liječenju hipertenzije.

Zatajivanje srca

Lizinopril se primjenjuje u liječenju simptomatskog zatajivanja srca.

Akutni infarkt miokarda

Lizinopril se primjenjuje za kratkotrajno liječenje (kroz 6 tjedana) hemodinamski stabilnih bolesnika unutar 24 sata od akutnog infarkta miokarda.

Renalne komplikacije šećerne bolesti

Lizinopril se primjenjuje u liječenju bubreţnih komplikacija u hipertenzivnih bolesnika s dijabetesom tipa 2 i početnom nefropatijom (vidjeti dio 5.1.).

Doziranje

Doziranje je individualno i treba ga prilagoditi svakom pojedinom bolesniku, ovisno o vrijednostima krvnog tlaka (vidjeti dio 4.4.).

Hipertenzija

Lizinopril se moţe primjenjivati kao monoterapija ili u kombinaciji s drugim antihipertenzivima (vidjeti dijelove 4.3., 4.4., 4.5. i 5.1.).

Početna doza

U bolesnika s hipertenzijom preporučuje se liječenje započeti dozom od 10 mg na dan.

U bolesnika sa snaţnijom aktivacijom sustava renin-angiotenzin-aldosteron (posebice onih s renovaskularnom hipertenzijom, deplecijom soli i/ili volumena krvi, dekompenzacijom srca ili teškom hipertenzijom) moţe nakon primjene početne doze doći do značajnog pada krvnog tlaka. U tih je bolesnika preporučena početna doza lizinoprila 2,5 mg/dan do 5 mg/dan, a terapiju treba započeti pod paţljivim nadzorom liječnika.

Liječenje treba započeti manjom dozom i u bolesnika sa zatajivanjem bubrega (vidjeti Tablicu 1).

Doza održavanja

Uobičajena učinkovita doza odrţavanja je 20 mg, primijenjena kao jednokratna dnevna doza. U nekih je bolesnika za postizanje optimalnih vrijednosti krvnog tlaka potrebno 2 do 4 tjedna terapije. Ukoliko nije postignut zadovoljavajući terapijski učinak, dozu treba postupno povećavati. Maksimalna doza lizinoprila koja se primjenjivala tijekom dugotrajnih kontroliranih kliničkih ispitivanja iznosila je 80 mg na dan.

Bolesnici koji uzimaju diuretike

Na početku liječenja lizinoprilom moţe doći do pojave simptomatske hipotenzije. To je češće u bolesnika koji uzimaju diuretike. Stoga treba biti oprezan, s obzirom na to da ti bolesnici mogu imati smanjeni volumen tekućine i/ili razinu soli. Po mogućnosti, primjenu diuretika treba prekinuti 2 do 3 dana prije početka liječenja lizinoprilom. U hipertenzivnih bolesnika u kojih primjenu diuretika nije moguće prekinuti, liječenje lizinoprilom treba započeti dozom od 5 mg na dan. Potrebno je pratiti funkciju bubrega i razinu kalija. Daljnje doziranje treba prilagoditi vrijednostima krvnog tlaka. U slučaju potrebe moţe se ponovo započeti s primjenom diuretika (vidjeti dijelove 4.4. i 4.5.).

Bolesnici s poremećenom funkcijom bubrega

Doziranje u bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega treba prilagoditi na temelju vrijednosti klirensa kreatinina kao što je prikazano u Tablici 1:

Tablica 1. Doziranje u bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega

* Doziranje i/ili učestalost primjene treba prilagoditi u skladu s vrijednostima krvnog tlaka.

Doza se moţe povećavati sve dok se ne uspostavi kontrola krvnog tlaka ili do najviše 40 mg na dan.

Pedijatrijski bolesnici u dobi 6-16 godina koji boluju od hipertenzije

6049264298940Preporučena početna doza je 2,5 mg jednom dnevno u bolesnika tjelesne mase od 20 kg do manje od 50 kg ili 5 mg jednom dnevno u bolesnika tjelesne mase ≥ 50 kg. Doza se mora individualno prilagoditi

do najveće doze od 20 mg dnevno u bolesnika mase od 20 kg do manje od 50 kg ili 40 mg u bolesnika mase ≥ 50 kg. Doze veće od 0,61 mg/kg (odnosno iznad 40 mg) nisu bile ispitivane u pedijatrijskih bolesnika (vidjeti dio 5.1.).

U djece sa smanjenom funkcijom bubrega treba razmotriti primjenu manje početne doze ili povećati razmak izmeĎu doza.

Zatajivanje srca

U bolesnika sa simptomatskim zatajivanjem srca lizinopril se treba primjenjivati zajedno s diureticima te ukoliko je potrebno, s digitalisom ili beta-blokatorima.

Uobičajena početna doza, koja se mora primijeniti pod liječničkim nadzorom kako bi se odredio početni učinak na krvni tlak, iznosi 2,5 mg jednom na dan.

Kasnije se doza moţe povećavati na sljedeći način: - za najviše 10 mg odjednom

- u intervalima koji ne smiju biti kraći od 2 tjedna

- do najveće doze koju bolesnik podnosi, odnosno do maksimalno 35 mg na dan. PrilagoĎavanje doze treba temeljiti na kliničkom odgovoru svakog pojedinog bolesnika.

U bolesnika kod kojih postoji visoki rizik od simptomatske hipotenzije, tj. u onih kod kojih postoji gubitak soli s ili bez hiponatrijemije, odnosno u onih koji su uzimali velike doze diuretika, spomenuta stanja treba korigirati, ako je moguće prije početka liječenja lizinoprilom. Potrebno je kontrolirati funkciju bubrega te vrijednosti kalija u serumu (vidjeti dio 4.4.).

Akutni infarkt miokarda

Bolesnici moraju uzimati uobičajenu standardnu terapiju koja se sastoji od trombolitika, acetilsalicilatne kiseline i beta-blokatora. Gliceriltrinitrat u intravenskom ili transdermalnom obliku moţe se primjenjivati istodobno s lizinoprilom.

Početna doza (prva 3 dana nakon infarkta miokarda)

Liječenje lizinoprilom moţe započeti unutar 24 sata od početka simptoma. Lizinopril se ne smije primijeniti ukoliko je sistolički krvni tlak niţi od 100 mmHg. Prva doza lizinoprila iznosi 5 mg oralno, zatim 5 mg nakon 24 sata, 10 mg nakon 48 sati i nakon toga 10 mg jedanput na dan.

Na početku liječenja ili tijekom prva tri dana nakon infarkta, bolesnicima s niskim sistoličkim krvnim tlakom (120 mmHg ili niţi) treba dati manju dozu lizinoprila – 2,5 mg (vidjeti dio 4.4.).

U bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina < 80 ml/min), početnu dozu lizinoprila treba uskladiti s vrijednostima klirensa kreatinina (vidjeti Tablicu 1).

Doza održavanja

Uobičajena doza odrţavanja je 10 mg lizinoprila jedanput na dan. Ukoliko doĎe do hipotenzije (sistolički tlak manji ili jednak 100 mmHg), moţe se primijeniti dnevna doza od 5 mg koja se moţe, ako je potrebno, privremeno smanjiti na 2,5 mg. U slučaju duljeg trajanja hipotenzije (sistolički tlak niţi od 90 mmHg dulje od 1 sata), liječenje lizinoprilom treba prekinuti.

U bolesnika s akutnim infarktom miokarda lijek treba primjenjivati tijekom 6 tjedana, a zatim treba načiniti ponovnu evaluaciju stanja bolesnika.

Bolesnici u kojih se razviju simptomi zatajivanja srca trebaju nastaviti s primjenom lizinoprila (vidjeti dio 4.2.).

Renalne komplikacije šećerne bolesti

U hipertenzivnih bolesnika s dijabetesom tipa 2 i početnom nefropatijom uobičajena doza lizinoprila iznosi 10 mg jedanput na dan. Doza se moţe, prema potrebi, povećati na 20 mg jedanput na dan, kako bi se postigle vrijednosti dijastoličkog krvnog tlaka u sjedećem poloţaju ispod 90 mmHg.

U bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina < 80 ml/min), početnu dozu lizinoprila treba uskladiti s vrijednostima klirensa kreatinina (vidjeti Tablicu 1).

Pedijatrijska populacija

U djece mlaĎe od 6 godina koja boluju od hipertenzije postoje ograničeni podaci o djelotvornosti i sigurnosti primjene lizinoprila, dok o primjeni u drugim indikacijama nema podataka (vidjeti dio 5.1.). Primjena lizinoprila se ne preporučuje u djece mlaĎe od 6 godina ili u djece s teškim oštećenjem bubrega (GFR< 30 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dio 5.2.).

Stariji bolesnici

Tijekom kliničkih ispitivanja nije bilo promjena učinkovitosti i sigurnosti primjene lijeka u odnosu na dob bolesnika. Ipak, ako je uznapredovala dob povezana sa smanjenom funkcijom bubrega, treba primijeniti smjernice iz Tablice 1, kako bi se odredila početna doza lizinoprila. Nakon toga dozu treba uskladiti s vrijednostima krvnog tlaka.

Bolesnici s transplantiranim bubregom

Nema dovoljno iskustava s primjenom lizinoprila u bolesnika s transplantiranim bubregom, stoga se njegova primjena u tih bolesnika ne preporučuje.

Način primjene

Lijek se primjenjuje kroz usta.

Lizinopril treba primjenjivati jedanput na dan, otprilike u isto vrijeme.

Hrana nema utjecaj na apsorpciju lizinoprila pa se lizinopril moţe uzimati neovisno o obroku.

- preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. ili neki drugi lijek iz skupine ACE-inhibitora

- angioedem u anamnezi povezan s ranijim uzimanjem nekog od ACE-inhibitora - hereditarni ili idiopatski angioedem

- drugo i treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4. i 4.6.)

- istodobna primjena lizinoprila s lijekovima koji sadrţe aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.)

- istodobna primjena sa sakubitrilom/valsartanom. Liječenje lizinoprilom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti i dijelove 4.4 i 4.5).

Simptomatska hipotenzija

U slučajevima nekomplicirane hipertenzije, simptomatska hipotenzija se rijetko viĎa. U hipertenzivnih bolesnika koji primjenjuju lizinopril, do hipotenzije češće dolazi kada postoji gubitak volumena izazvan terapijom diureticima, smanjenjem soli u prehrani, dijalizom, proljevom ili povraćanjem, odnosno u teškim oblicima hipertenzije ovisne o reninu (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.). U bolesnika sa zatajivanjem srca, sa ili bez pridruţenog zatajenja bubrega, zabiljeţeni su slučajevi simptomatske hipotenzije. Ona je bila češća u bolesnika s teţim oblikom zatajivanja srca, a kao odraz primjene velikih doza diuretika Henleove petlje, hiponatrijemije ili smanjene funkcije bubrega. U takvih bolesnika liječenje treba započeti pod liječničkim nadzorom, a bolesnika treba paţljivo pratiti prilikom svakog prilagoĎavanja doze.

Slična pravila vrijede i za bolesnike s ishemičkom bolešću srca ili cerebrovaskularnom bolešću u kojih pretjerani pad krvnog tlaka moţe dovesti do srčanog infarkta ili cerebrovaskularnog inzulta.

U slučaju hipotenzije bolesnika treba poleći, te ako je potrebno, primijeniti intravensku infuziju fiziološke otopine. Prolazna hipotenzivna reakcija nije kontraindikacija za sljedeću dozu lijeka, koja se moţe

604926424818H A primijeniti uobičajeno, bez poteškoća, jednom kad je krvni tlak uspostavljen povećanjem volumena. L M E D

U nekih bolesnika sa zatajivanjem srca koji imaju normalan ili nizak krvni tlak, moţe doći do dodatnog sniţenja krvnog tlaka pri primjeni lizinoprila. Ovaj je učinak prihvatljiv i obično nije razlog za prekid liječenja. U slučaju kad hipotenzija postane simptomatska, moţe biti potrebno smanjiti dozu lijeka ili prekinuti liječenje lizinoprilom.

Hipotenzija u akutnom infarktu miokarda

U bolesnika s akutnim infarktom miokarda liječenje lizinoprilom ne smije se započeti ako postoji rizik od daljnjih ozbiljnih hemodinamskih poremećaja nakon terapije vazodilatatorima. Tu se radi o bolesnicima sa sistoličkim krvnim tlakom od 100 mmHg ili niţim, odnosno bolesnicima u kardiogenom šoku. Tijekom prva tri dana nakon infarkta dozu lijeka treba smanjiti, ukoliko je sistolički krvni tlak 120 mmHg ili niţi. Dozu odrţavanja treba smanjiti na 5 mg ili privremeno na 2,5 mg, ako je sistolički krvni tlak 100 mmHg ili niţi. U slučaju kad hipotenzija potraje (sistolički krvni tlak niţi od 90 mmHg dulje od 1 sata), primjenu lizinoprila treba prekinuti.

Stenoza aortalne i mitralne valvule / Hipertrofička kardiomiopatija

Kao i ostale ACE-inhibitore, lizinopril treba primjenjivati s oprezom u bolesnika sa stenozom mitralne valvule te opstrukcijom istisnog dijela lijeve klijetke, kao što je slučaj kod aortalne stenoze ili hipertrofičke kardiomiopatije.

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika sa zatajivanjem bubrega (klirens kreatinina < 80 ml/min), početnu dozu lizinoprila treba uskladiti s vrijednostima klirensa kreatinina (vidjeti Tablicu 1, u dijelu 4.2.), a kasnije s vrijednostima krvnog tlaka. Praćenje razine kalija i kreatinina u serumu je dio uobičajenog postupka kod tih bolesnika.

U bolesnika sa zatajivanjem srca pojava hipotenzije nakon početka liječenja ACE-inhibitorima moţe dovesti do daljnjeg oštećenja funkcije bubrega. U takvim je slučajevima opisano i akutno zatajivanje bubrega, obično reverzibilno.

U nekih bolesnika s obostranom stenozom bubreţnih arterija ili stenozom arterije solitarnog bubrega koji su bili liječeni inhibitorom enzima pretvorbe angiotenzina, uočen je porast ureje i kreatinina u serumu, obično reverzibilan nakon prestanka liječenja. Ovo je posebno često u bolesnika sa zatajivanjem bubrega. Ukoliko istodobno postoji i renovaskularna hipertenzija, postoji povećani rizik od teške hipotenzije i zatajivanja bubrega. U tih je bolesnika potrebno liječenje započeti pod liječničkim nadzorom, niskim dozama lizinoprila te paţljivo prilagoĎavati dozu. Budući da istodobna primjena diuretika moţe doprinijeti razvoju gore navedenog stanja, terapiju diureticima treba prekinuti te paţljivo kontrolirati funkciju bubrega tijekom prvih tjedana primjene lizinoprila.

U nekih je bolesnika s hipertenzijom bez prethodne očite bolesti krvnih ţila bubrega opaţen porast ureje i kreatinina u serumu, uglavnom blag i prolazan, naročito kada je lizinopril primjenjivan istodobno s diureticima. Do toga češće dolazi u bolesnika s već postojećim poremećajem funkcije bubrega. Moţe biti potrebno smanjenje doze i/ili prekid primjene diuretika i/ili lizinoprila.

U bolesnika s akutnim infarktom miokarda liječenje lizinoprilom ne smije se započeti u slučaju kada se radi o bolesnicima s očitom disfunkcijom bubrega, definiranom kao koncentracija kreatinina u serumu koja prelazi 177 mol/l i/ili proteinurijom koja premašuje vrijednost od 500 mg/24 sata. Ako tijekom liječenja lizinoprilom doĎe do zatajivanja bubrega (vrijednost kreatinina u serumu premašuje 265 mol/l ili je podvostručena u odnosu na vrijednost prije početka liječenja), liječnik treba razmotriti mogućnost prekida liječenja lizinoprilom.

Preosjetljivost / angioedem

Angioneurotski edem lica, ekstremiteta, usana, jezika, glotisa i/ili grkljana uočen je rijetko u bolesnika koji su liječeni inhibitorom enzima pretvorbe angiotenzina, uključujući lizinopril. Do toga moţe doći

tijekom bilo kojeg razdoblja liječenja. U tom slučaju liječenje lizinoprilom treba odmah prekinuti i odgovarajuće pratiti bolesnika do potpunog povlačenja simptoma. Čak i u slučajevima u kojima je otok ograničen samo na lice i usne, bez respiratornih poremećaja, bolesnik se mora paţljivo nadzirati do povlačenja simptoma budući da primjena antihistaminika i kortikosteroida moţe biti nedovoljna.

Zabiljeţeni su vrlo rijetki slučajevi smrtnog ishoda kod angioneurotskog edema udruţenog s edemom grkljana ili edemom jezika. U bolesnika u kojih su zahvaćeni jezik, glotis ili grkljan moţe doći do opstrukcije dišnih puteva, posebice u onih koji su ranije imali neki kirurški zahvat u području dišnih puteva. Takvi slučajevi zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć koja uključuje primjenu adrenalina i/ili mjere za osiguranje prohodnosti dišnih puteva. Ti bolesnici moraju biti pod stalnim liječničkim nadzorom sve dok ne doĎe do potpunog povlačenja simptoma.

Opaţeno je kako se angioedem povezan s primjenom ACE-inhibitora javlja češće u bolesnika crne rase u odnosu na bolesnike drugih rasa.

Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana zbog povećanog rizika od angioedema. Liječenje sakubitrilom/valsartanom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze lizinoprila. Liječenje lizinoprilom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti dijelove 4.3 i 4.5).

Istodobna primjena ACE inhibitora s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom moţe povećati rizik od angioedema (npr. oticanja dišnih putova ili jezika, koje moţe i ne mora biti praćeno poremećajem disanja) (vidjeti dio 4.5). Potreban je oprez kod uvoĎenja liječenja racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom u bolesnika koji već uzima ACE inhibitor.

Bolesnici koji u anamnezi navode podatak o angioedemu koji nije u svezi s prethodnim liječenjem ACE-inhibitorima, mogu imati povećani rizik od razvoja angioedema za vrijeme trajanja liječenja ACE-inhibitorom (vidjeti dio 4.3.).

Anafilaktoidna reakcija u bolesnika na hemodijalizi

Reakcija slična anafilaktičkoj uočena je u bolesnika koji su bili na hemodijalizi membranom visokog protoka (npr. AN 69) i istodobno uzimali ACE-inhibitor. U takvih bolesnika treba razmotriti primjenu druge vrste dijalizatorne membrane ili druge vrste antihipertenziva.

Anafilaktoidna reakcija za vrijeme afereze lipoproteina male gustoće (LDL)

Zabiljeţeni su rijetki slučajevi po ţivot opasnih anafilaktoidnih reakcija u bolesnika koji su dobivali ACE-inhibitor za vrijeme LDL afereze s dekstran sulfatom. Spomenute reakcije mogu se izbjeći privremenim prestankom primjene ACE-inhibitora prije svake afereze.

Desenzibilizacija

Bolesnici koji uzimaju ACE-inhibitore tijekom desenzibilizacije na himenopteru mogu, iako rijetko, razviti po ţivot opasnu reakciju sličnu anafilaktičkoj. To se moţe izbjeći privremenim prekidom liječenja ACE-inhibitorom prije svake desenzibilizacije.

Zatajivanje jetre

U vrlo rijetkim slučajevima primjena ACE-inhibitora bila je povezana sa sindromom koji je započeo pojavom kolestatske ţutice te zatim progresijom do fulminantne nekroze jetre i (ponekad) smrtnog ishoda. Mehanizam nastanka spomenutog sindroma nije objašnjen. Bolesnici koji primjenjuju lizinopril u kojih se razvije ţutica ili se javi značajan porast vrijednosti jetrenih enzima moraju prestati uzimati lizinopril te biti pod odgovarajućim liječničkim nadzorom.

Neutropenija / agranulocitoza

Neutropenija/agranulocitoza, trombocitopenija i anemija opisane su u bolesnika koji su dobivali ACE-inhibitor. U bolesnika s normalnom funkcijom bubrega bez drugih komplikacija, neutropenija se javlja rijetko. Neutropenija i agranulocitoza su reverzibilne nakon prekida primjene lijeka. Lizinopril se mora s posebnim oprezom primjenjivati u bolesnika s kolagenom bolešću krvnih ţila, u onih koji dobivaju imunosupresivnu terapiju, odnosno koji su na terapiji alopurinolom ili prokainamidom te u bolesnika koji imaju kombinaciju spomenutih čimbenika rizika, posebice ukoliko je funkcija bubrega otprije poremećena. Neki od spomenutih bolesnika razvili su teške infekcije, koje u nekoliko slučajeva nisu reagirale na intenzivnu antibiotsku terapiju. Ukoliko se lizinopril primjenjuje u tih bolesnika, preporučuje se povremeno praćenje broja leukocita, a bolesnike se mora upozoriti da liječnika obavijeste o svakom znaku moguće infekcije.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE-inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene bubreţne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE-inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nuţnom, smije se provoditi samo pod nadzorom specijalista i uz paţljivo praćenje bubreţne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE-inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Rasa

ACE-inhibitori uzrokuju veću učestalost angioedema u bolesnika crne rase u odnosu na pripadnike drugih rasa.

Kao i ostali ACE-inhibitori, lizinopril moţe imati manju učinkovitost u sniţavanju krvnog tlaka u bolesnika crne rase, moţda zbog veće prevalencije hipertenzije povezane s niskom razinom renina u bolesnika crne rase.

Kašalj

Pri primjeni ACE-inhibitora moţe se pojaviti karakteristični kašalj koji je neproduktivan, trajan i nestaje nakon prekida terapije. Pri diferencijalnoj dijagnozi kašlja treba uzeti u obzir i mogućnost da je on posljedica primjene ACE-inhibitora.

Kirurgija / anestezija

U bolesnika koji se moraju podvrgnuti većem kirurškom zahvatu ili tijekom anestezije preparatima koji izazivaju hipotenziju, lizinopril moţe sekundarno blokirati stvaranje angiotenzina II uslijed kompenzacijskog oslobaĎanja renina.

Ako se pojavi hipotenzija za koju se smatra da je posljedica tog mehanizma, moţe se popraviti povećanjem volumena krvi.

Kalij u serumu

ACE inhibitori mogu uzrokovati hiperkalijemiju jer inhibiraju otpuštanje aldosterona. Taj učinak obično nije značajan u bolesnika koji imaju normalnu bubreţnu funkciju. MeĎutim, u bolesnika s oštećenom bubreţnom funkcijom i/ili bolesnika koji uzimaju nadomjeske kalija (uključujući nadomjeske soli), diuretike koji štede kalij, trimetoprim ili kotrimoksazol (poznat i kao trimetoprim/sulfametoksazol) te osobito antagoniste aldosterona ili blokatore angiotenzinskih receptora, moţe doći do hiperkalijemije. Diuretike koji štede kalij i blokatore angiotenzinskih receptora potrebno je primjenjivati uz oprez u bolesnika koji se liječe ACE inhibitorima, uz praćenje vrijednosti kalija u serumu i bubreţne funkcije (vidjeti dio 4.5).

Bolesnici sa šećernom bolešću

U bolesnika koji uzimaju oralne antidijabetike ili inzulin, tijekom prvih mjeseci primjene ACE-inhibitora mora se provoditi paţljiva kontrola glikemije (vidjeti dio 4.5.).

Litij

Ne preporučuje se istodobna primjena lizinoprila i litija (vidjeti dio 4.5.).

Trudnoća i dojenje

Ne smije se započeti s primjenom lizinoprila tijekom trudnoće. Osim ukoliko je za zdravlje bolesnica presudan nastavak liječenja ACE-inhibitorom, pri planiranju trudnoće trebalo bi terapiju zamijetiti s nekim drugim antihipertenzivom koji ima potvrĎen profil neškodljivosti tijekom primjene u trudnoći. Kad se ustanovi trudnoća, liječenje ACE-inhibitorima treba odmah prekinuti te prema mogućnosti uvesti alternativnu terapiju (vidjeti dijelove 4.3. i 4.6.).

Lijekovi koji povećavaju rizik od angioedema

Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana jer povećava rizik od angioedema (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Istodobna primjena ACE inhibitora s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom moţe povećati rizik od angioedema (vidjeti dio 4.4).

Antihipertenzivi

Istodobna primjena tih lijekova moţe pojačati hipotenzivni učinak lizinoprila. Istodobna primjena gliceriltrinitrata kao i drugih nitrata ili drugih vazodilatatora moţe još više sniziti krvni tlak.

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE-inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih dogaĎaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubreţna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3., 4.4. i 5.1.).

Diuretici

U slučaju kada se bolesnicima koji uzimaju lizinopril doda u terapiju diuretik, antihipertenzivni učinak je obično aditivan.

U bolesnika koji već uzimaju diuretike, a posebno u onih koji su ih nedavno počeli uzimati, moţe ponekad doći do pretjeranog pada krvnog tlaka kada se u terapiju doda lizinopril.

Kako bi se mogućnost pojave simptomatske hipotenzije pri primjeni lizinoprila svela na minimum, preporučuje se prekid liječenja diureticima prije početka primjene lizinoprila (vidjeti dijelove 4.2. i 4.4.).

Diuretici koji štede kalij, nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koji sadrže kalij

Iako vrijednosti kalija u serumu obično ostaju unutar granica normale, u nekih bolesnika liječenih lizinoprilom moţe se javiti hiperkalijemija. Diuretici koji štede kalij (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koji sadrţe kalij mogu značajno povisiti vrijednosti kalija u serumu. Potreban je oprez i kada se lizinopril primjenjuje istodobno s drugim lijekovima koji povisuju vrijednosti kalija u serumu, kao što su trimetoprim i kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol) jer je poznato da trimetoprim djeluje poput diuretika koji štedi kalij kao što je amilorid. Stoga se kombinacija lizinoprila s navedenim lijekovima ne preporučuje. Ako je istodobna primjena indicirana, treba ih primjenjivati uz oprez i učestalo praćenje vrijednosti kalija u serumu.

Ciklosporin

Tijekom istodobne primjene ACE inhibitora i ciklosporina moţe se javiti hiperkalijemija. Preporučuje se praćenje vrijednosti kalija u serumu.

Heparin

Tijekom istodobne primjene ACE inhibitora i heparina moţe se javiti hiperkalijemija. Preporučuje se praćenje vrijednosti kalija u serumu.

Litij

Tijekom istodobne primjene litija i ACE-inhibitora zabiljeţeni su slučajevi prolaznog povećanja koncentracije litija u serumu i posljedične toksičnosti. Istodobna primjena tijazidskih diuretika moţe povećati rizik toksičnosti litija te tako još više pojačati njegovu toksičnost izazvanu istodobnom primjenom ACE-inhibitora. Istodobna primjena lizinoprila i litija se ne preporučuje, meĎutim, ukoliko je ona neophodna, potrebna je paţljiva kontrola razine litija u serumu (vidjeti dio 4.4.).

Nesteroidni protuupalni lijekovi, uključujući acetilsalicilatnu kiselinu u dozi  3 g/dan

Kada se ACE-inhibitori primjenjuju istodobno s nesteroidnim protuupalnim lijekovima (npr. acetilsalicilatna kiselina primijenjena u dozama za protuupalno liječenje, COX-2 inhibitori i neselektivni nesteroidni protuupalni lijekovi) moţe doći do smanjenja antihipertenzivnog učinka. Istodobna primjena ACE-inhibitora i nesteroidnih protuupalnih lijekova moţe uzrokovati pogoršanje funkcije bubrega, uključujući i moguće zatajenje bubrega te povećanje razine kalija u serumu, posebno u bolesnika s već poremećenom funkcijom bubrega. Spomenuti učinci su obično reverzibilni. Stoga te lijekove treba istodobno primijeniti uz oprez, posebno u starijih osoba. Bolesnika treba dovoljno hidrirati, a posebnu paţnju treba posvetiti praćenju funkcije bubrega na početku njihove istodobne primjene te povremeno nakon toga.

Zlato

Nitritoidne reakcije (simptomi vazodilatacije, uključujući crvenilo lica, mučninu, omaglicu i hipotenziju, koji mogu biti vrlo teški) nakon injekcije zlata (npr. natrijev aurotiomalat) češće su zabiljeţene u bolesnika koji uzimaju ACE-inhibitore.

Triciklički antidepresivi / antipsihotici / anestetici

Istodobna primjena nekih anestetika, tricikličkih antidepresiva ili antipsihotika s ACE-inhibitorima moţe imati za posljedicu još veće sniţenje vrijednosti krvnog tlaka (vidjeti dio 4.4.).

Simpatomimetici

Simpatomimetici mogu umanjiti hipertenzivni učinak ACE-inhibitora.

Antidijabetici

Epidemiološke studije su pokazale da istodobna primjena ACE-inhibitora i antidijabetika (inzulina ili oralnih hipoglikemika) moţe dovesti do jačeg sniţenja vrijednosti glukoze u krvi te na taj način povećati rizik od hipoglikemije. Veća vjerojatnost za pojavu spomenutog učinka je tijekom prvih tjedana istodobne

Tkivni aktivator plazminogena

Istodobna primjena tkivnog aktivatora plazminogena moţe povećati rizik za razvoj angioedema.

Acetilsalicilatna kiselina, trombolitici, beta-blokatori, nitrati

Lizinopril se moţe primjenjivati istodobno s acetilsalicilatnom kiselinom (u dozama za kardiološke indikacije), tromboliticima, beta-blokatorima i/ili nitratima.

829056146077Ne prepo Kontraind dijelove 4ručuje se primjena ACE-inhibitora tijekom prvog tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.4.). icirana je primjena ACE-inhibitora tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti .3. i 4.4.). Trudnoća

Iako nema konačnih epidemioloških podataka vezanih uz rizik za teratogenost nakon izloţenosti ACE-inhibitorima tijekom prvog tromjesečja trudnoće, ne moţe se isključiti malen porast rizika. Tijekom trudnoće ne smije se započeti s primjenom lizinoprila. Osim ukoliko je za zdravlje bolesnica presudan nastavak liječenja ACE-inhibitorom, pri planiranju trudnoće trebalo bi terapiju zamijeniti s nekim drugim antihipertenzivom koji ima potvrĎen profil neškodljivosti tijekom primjene u trudnoći. Kad se ustanovi trudnoća, liječenje ACE-inhibitorima treba odmah prekinuti te prema mogućnosti uvesti alternativnu terapiju.

Poznato je da dugotrajna izloţenost lizinoprilu tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće uzrokuje fetotoksičnost u ljudi (smanjenje funkcije bubrega, oligohidramnion, usporavanje osifikacije lubanje) te neonatalnu toksičnost (zatajivanje bubrega, hipotenziju, hiperkalemiju (vidjeti dio 5.3.).

Ukoliko doĎe do ekspozicije lizinoprilu od drugog tromjesečja trudnoće, potrebno je ultrazvučno praćenje funkcije bubrega i osifikacije lubanje u fetusa.

Djecu čije su majke uzimale lizinopril treba paţljivo motriti zbog mogućnosti razvoja hipotenzije (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Dojenje

Budući da nema odgovarajućih podataka o primjeni lizinoprila tijekom dojenja, lizinopril se ne preporučuje, a prednost se daje alternativnoj terapiji s bolje potvrĎenim profilom neškodljivosti tijekom dojenja, osobito pri dojenju novoroĎenčadi i nedonoščadi.

Ponekad se pri primjeni lizinoprila mogu javiti omaglica i umor, stoga bolesnici koji upravljaju vozilima ili strojevima o tome trebaju voditi računa.

Tijekom primjene lizinoprila i drugih ACE-inhibitora opaţene su i prijavljene sljedeće nuspojave, uz sljedeću učestalost:

- vrlo često (1/10)

- često (1/100 i <1/10)

- manje često (1/1000 i <1/100) - rijetko (1/10 000 i <1/1000)

- vrlo rijetko (<1/10 000)

- nepoznato (ne moţe se procijeniti iz dostupnih podataka).

Poremećaji krvi i limfnog sustava

- rijetko: smanjenje vrijednosti hemoglobina i hematokrita

- vrlo rijetko: depresija koštane srţi, anemija, trombocitopenija, leukopenija, neutropenija, agranulocitoza (vidjeti dio 4.4.), hemolitička anemija, limfadenopatija, autoimuna bolest.

Poremećaji metabolizma i i prehrane - vrlo rijetko: hipoglikemija.

Poremećaji živčanog sustava i psihijatrijski poremećaji - često: omaglica, glavobolja

- manje često: promjene raspoloţenja, parestezije, vrtoglavica, poremećaji okusa, poremećaji spavanja, halucinacije

- rijetko: mentalna konfuzija, poremećaji njuha

- nepoznata učestalost: simptomi depresije, sinkopa.

Srčani i krvožilni poremećaji

- često: ortostatski učinci (uključujući hipotenziju)

- manje često: infarkt miokarda ili cerebrovaskularni dogaĎaj, moguće kao posljedica izraţene hipotenzije u bolesnika s visokim rizikom (vidjeti dio 4.4.), palpitacije, tahikardija, Raynaudov fenomen.

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja - često: kašalj

- manje često: rinitis

- vrlo rijetko: bronhospazam, sinuitis, alergijski alveolitis/eozinofilna pneumonija.

Poremećaji probavnog sustava - često: proljev, povraćanje

- manje često: mučnina, bolovi u trbuhu, poremećaj probave - rijetko: suha usta

- vrlo rijetko: pankreatitis, intestinalni angioedem, hepatitis – hepatocelularni ili kolestatski, ţutica i zatajivanje jetre (vidjeti dio 4.4.).

Poremećaji kože i potkožnog tkiva - manje često: osip, svrbeţ

- rijetko: urtikarija, opadanje kose, psorijaza, preosjetljivost/angioneurotski edem: angioneurotski edem lica, udova, usana, jezika, glotisa i/ili grkljana (vidjeti dio 4.4.)

- vrlo rijetko: pojačano znojenje, pemfigus, toksična epidermalna nekroliza, Stevens-Johnsonov sindrom, erythema multiforme, koţni pseudolimfom.

Opisan je skup simptoma koji moţe obuhvaćati sve ili samo neke od sljedećih simptoma: vrućica, vaskulitis, mijalgija, artralgija/artritis, pozitivni ANA (antinuklearna antitijela), ubrzana sedimentacija eritrocita, eozinofilija i leukocitoza. Mogu se javiti osip, fotosenzitivnost ili neke druge koţne promjene.

Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava - često: disfunkcija bubrega

- rijetko: uremija, akutno zatajenje bubrega - vrlo rijetko: oligurija/anurija.

Endokrini poremećaji

- rijetko: sindrom neodgovarajućeg lučenja antidiuretskog hormona.

Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki - manje često: impotencija

- rijetko: ginekomastija.

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene - manje često: umor, astenija.

Pretrage

- manje često: povećanje vrijednosti ureje i kreatinina u krvi, jetrenih enzima, hiperkalemija - rijetko: povećanje vrijednosti bilirubina, hiponatremija.

Podaci o sigurnosti primjene dobiveni tijekom kliničkih ispitivanja ukazuju da se lizinopril općenito dobro podnosi u hipertenzivnih pedijatrijskih bolesnika i da sigurnosni profil u toj dobnoj skupini odgovara sigurnosnom profilu u odraslih.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5441569325941Nakon dobivanja odobrenja lijeka vaţno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traţi da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Podaci o predoziranju lizinoprilom u ljudi su oskudni. Simptomi povezani s predoziranjem ACE-inhibitorima mogu uključivati: hipotenziju, cirkulatorni šok, poremećaje elektrolita, zatajenje bubrega, hiperventilaciju, tahikardiju, palpitacije, bradikardiju, omaglicu, tjeskobu i kašalj.

Terapija kod predoziranja

Preporučuje se primjena intravenske infuzije fiziološke otopine. Ukoliko doĎe do hipotenzije, bolesnik se mora postaviti u šok-poloţaj. Ukoliko je dostupan, moţe se primijeniti i angiotenzin II u infuziji i/ili katekolamini iv.

Ako je od predoziranja proteklo kratko vrijeme, potrebno je poduzeti mjere za odstranjenje lijeka iz probavnog sustava (tj. izazvati povraćanje, izvršiti ispiranje ţeluca, primijeniti neki absorbens i natrijev sulfat).

Lizinopril je moguće odstraniti iz cirkulacije hemodijalizom (vidjeti dio 4.4.).

Ako je prisutna bradikardija otporna na terapiju, moţe se primijeniti srčani elektrostimulator (pacemaker).

Potrebne su česte kontrole vitalnih znakova te koncentracije elektrolita i kreatinina u serumu.

Farmakoterapijska skupina: Lijekovi koji djeluju na renin-angiotenzinski sustav; ACE-inhibitori, čisti; ATK oznaka: C09A A03

Mehanizam djelovanja

6049264479266Lizinopril je inhibitor peptidil dipeptidaze. Lizinopril inhibira enzim pretvorbe angiotenzina koji katalizira pretvorbu angiotenzina I u vazokonstriktornu supstancu - angiotenzin II. Angiotenzin II takoĎer stimulira lučenje aldosterona iz kore nadbubreţne ţlijezde. Inhibicija ACE rezultira smanjenjem količine

angiotenzina II u plazmi, što opet dovodi do smanjenja vazopresornog učinka te smanjenog lučenja aldosterona. Ovo posljednje moţe dovesti do laganog porasta serumskog kalija.

Farmakodinamički učinci

Iako se vjeruje kako je mehanizam putem kojeg lizinopril primarno ostvaruje svoj antihipertenzivni učinak supresija sistema renin-angiotenzin-aldosteron, uočeno je da lizinopril djeluje antihipertenzivno čak i u bolesnika s hipertenzijom za koju je karakteristična niska razina renina. ACE je jednak kininazi II, enzimu koji razgraĎuje bradikinin. Igra li povećanje razine bradikinina, potentnog vazodilatirajućeg peptida, ulogu u terapijskim učincima lizinoprila tek se treba razjasniti.

Klinička djelotvornost i sigurnost

U kliničkom ispitivanju u koje su bili uključeni bolesnici sa zatajivanjem srca usporeĎivan je učinak visokih (32,5 mg ili 35 mg jedanput na dan) i niskih (2,5 mg ili 5 mg) doza lizinoprila. U ispitivanje je bilo uključeno 3164 bolesnika koji su bili praćeni prosječno tijekom 46 mjeseci. U usporedbi s niskom dozom, primjena lizinoprila u visokoj dozi imala je za posljedicu smanjenje kombiniranog rizika ukupne smrtnosti i hospitalizacije zbog bilo kojeg razloga za 12 % (p=0,002) te kombiniranog rizika ukupne smrtnosti i hospitalizacije zbog kardiovaskularnih razloga za 8 % (p=0,036). Isto tako je uočeno smanjenje rizika ukupne smrtnosti (8 %, p=0,128) i kardiovaskularne smrtnosti (10 %, p=0,073). U post hoc analizi, broj hospitalizacija zbog zatajivanja srca smanjio se za 24 % (p=0,002) u bolesnika koji su liječeni visokim dozama lizinoprila u odnosu na bolesnike liječene niskim dozama. Simptomatsko poboljšanje bilo je podjednako u obje skupine bolesnika.

Vrsta i učestalost nuspojava koje su se javljale bila je takoĎer podjednaka u obje skupine bolesnika. Uobičajene i predvidljive nuspojave koje su posljedica ACE inhibicije (npr. hipotenzija ili poremećaji funkcije bubrega) su se uspješno tretirale tako da je rijetko bio potreban prekid terapije. Kašalj se rjeĎe javljao u bolesnika koji su dobivali visoke doze lizinoprila u odnosu na one koji su dobivali niske doze.

U GISSI-3 kliničkom ispitivanju, u kojem je bio korišten 2x2 faktorijalni dizajn kako bi se usporedili učinci lizinoprila i gliceriltrinitrata primijenjenih pojedinačno ili u kombinaciji tijekom 6 tjedana, u usporedbi s kontrolom, u 19394 bolesnika koji su dobili terapiju unutar 24 sata od akutnog infarkta miokarda, primjena lizinoprila imala je za posljedicu statistički značajno smanjenje rizika smrtnosti od 11 % u odnosu na kontrolu (p=0,03). Smanjenje rizika s gliceriltrinitratom nije bilo statistički značajno, meĎutim, kombinacija lizinoprila i gliceriltrinitrata dovela je do značajnog smanjenja smrtnosti od 17 % u odnosu na kontrolu (p=0,02). U podskupinama starijih bolesnika (stariji od 70 godina) odnosno ţena, koje su prethodno definirane kao skupine s povećanim rizikom smrtnosti, uočen je značajan povoljni učinak na kombinirani rizik smrtnosti i kardijalne funkcije. U svih bolesnika, uključujući i one iz skupina s povećanim rizikom, koji su dobivali lizinopril ili lizinopril u kombinaciji s gliceriltrinitratom tijekom 6 tjedana, uočen je značajan povoljni učinak na praćene parametre nakon 6 mjeseci, upućujući na preventivni učinak lizinoprila.

Kao što se moţe očekivati kod liječenja bilo kojim vazodilatatorom, primjena lizinoprila bila je povezana s povećanom učestalošću hipotenzije i poremećaja funkcije bubrega, meĎutim, to nije imalo za posljedicu proporcionalno povećanje smrtnosti.

U dvostruko slijepom, randomiziranom, multicentričnom ispitivanju u kojem su se usporeĎivali učinci lizinoprila i blokatora kalcijskih kanala u 355 bolesnika s hipertenzijom i dijabetesom tipa 2 koji su imali početnu nefropatiju s mikroalbuminurijom, pokazalo se da je primjena lizinoprila u dozi od 10 do 20 mg jedanput na dan tijekom 12 mjeseci imala za posljedicu smanjenje sistoličkog/dijastoličkog tlaka za 13/10 mmHg te smanjenje izlučivanja albumina u urinu za 40 %. Za razliku od blokatora kalcijskih kanala, čiji je učinak na smanjenje krvnog tlaka bio podjednak, u skupini bolesnika koja je dobivala lizinopril uočeno je značajno veće smanjenje izlučivanja albumina u urinu, čime je pokazano da lizinopril, osim svojim djelovanjem na smanjenje krvnog tlaka, putem ACE inhibirajućeg učinka dodatno smanjuje mikroalbuminuriju direktnim mehanizmom djelovanja na tkivo bubrega.

Primjena lizinoprila ne utječe na kontrolu glikemije, što se očituje izostankom značajnog učinka na razinu glikoziliranog hemoglobina (HbA1c).

Lijekovi koji djeluju na renin-angiotenzinski sustav (RAS)

Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja (ONTARGET (eng. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (eng. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE-inhibitora s blokatorom angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje provedeno u bolesnika s kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa šećernom bolešću tipa 2 uz dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom.

Ta ispitivanja nisu pokazala nikakav značajan povoljan učinak na bubreţne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalemije, akutnog oštećenja bubrega i/ili hipotenzije u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ti su rezultati relevantni i za druge ACE-inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE-inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istodobno primjenjivati u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE (eng. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji s ACE-inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i kroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moţdani udar oboje su numerički bili učestaliji u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a štetni dogaĎaji i ozbiljni štetni dogaĎaji od značaja (hiperkalemija, hipotenzija i bubreţna disfunkcija) bili su učestalije zabiljeţeni u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Pedijatrijska populacija

U kliničkom ispitivanju koje je uključivalo 115 hipertenzivnih pedijatrijskih bolesnika starosti od 6 do 16 godina, bolesnici koji su imali manje od 50 kg tjelesne mase primali su 0,625 mg, 2,5 mg ili 20 mg lizinoprila jednom dnevno, a bolesnici tjelesne mase 50 kg i više primali su 1,25 mg, 5 mg ili 40 mg lizinoprila jednom dnevno. Na kraju drugog tjedna primjene, lizinopril, koji je primjenjivan jednom dnevno, pokazao je antihipertenzivan učinak ovisno o primijenjenoj dozi i bio je odrţan pri dozama većim od 1,25 mg.

Učinak je bio potvrĎen nakon prestanka primjene lijeka, kada se dijastolički tlak povisio za oko 9 mmHg više u bolesnika randomiziranih u placebo skupinu, u usporedbi s bolesnicima randomiziranim u skupine sa srednjom ili velikom dozom lizinoprila. Antihipertenzivni učinak lizinoprila, koji je ovisan o dozi, ostao je nepromijenjen u nekoliko demografskih podskupina definiranim prema: ţivotnoj dobi, stupnjevima pubertetskog razvoja prema Tanneru, spolu i rasi.

Lizinopril je oralno aktivan ne-sulfhidrilni ACE-inhibitor.

Apsorpcija

Nakon oralne primjene lizinoprila, vršne koncentracije u plazmi postiţu se unutar 7 sati, iako u bolesnika s akutnim infarktom miokarda to vrijeme moţe biti malo produljeno. Prosječni stupanj apsorpcije iznosi oko 25 %, uz interindividualnu varijabilnost od 6-60 % u rasponu ispitivanih doza (5-80 mg).

U bolesnika sa zatajivanjem jetre, apsolutna bioraspoloţivost smanjena je za otprilike 16%. Hrana nema

Distribucija

Lizinopril se izgleda ne veţe za bjelančevine plazme osim za cirkulirajući enzim pretvorbe angiotenzina (ACE). Ispitivanja na štakorima pokazale su da lizinopril slabo prolazi krvno-moţdanu barijeru.

Eliminacija

Lizinopril se ne metabolizira te se izlučuje u urinu u gotovo nepromijenjenom obliku. Nakon višekratnog doziranja lizinopril ima poluvrijeme akumulacije od 12,6 sati. Klirens lizinoprila u zdravih osoba je otprilike 50 ml/min. Pri eliminaciji se javlja produljena završna faza, meĎutim, ona ne doprinosi akumulaciji lijeka. Spomenuta završna faza vjerojatno se javlja kao posljedica zasićenja vezanja za ACE i nije proporcionalna dozi.

Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre

U bolesnika s cirozom jetre dolazi do smanjene apsorpcije lizinoprila (oko 30 %), meĎutim, zbog smanjenog klirensa, dolazi i do produljenja izloţenosti lijeku (oko 50 %) u usporedbi sa zdravim osobama.

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega

U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega izlučivanje lizinoprila je smanjeno, meĎutim, to ima klinički značaj samo kada je klirens kreatinina < 30 ml/min. U slučajevima blago do umjereno poremećene funkcije bubrega (klirens kreatinina 30-80 ml/min) prosječna AUC (površina ispod koncentracijske krivulje) bila je povećana za svega 13 %, dok je s druge strane, u slučajevima teško poremećene funkcije bubrega (klirens kreatinina 5-30 ml/min), bila povećana 4,5 puta.

Lizinopril se moţe odstraniti postupkom dijalize. Tijekom 4 sata hemodijalize, koncentracija lizinoprila u plazmi smanjuje se za prosječno 60 %, uz klirens dijalize izmeĎu 40 i 55 ml/min.

Bolesnici sa zatajivanjem srca

U bolesnika sa zatajivanjem srca postoji povećana izloţenost lijeku u usporedbi sa zdravim osobama (povećanje AUC za prosječno 125 %), meĎutim, u njih postoji smanjena apsorpcija lizinoprila za oko 16 %.

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetički profil je ispitivan u 29 pedijatrijskih hipertenzivnih bolesnika, starosti izmeĎu 6 i 16 godina, s GFR iznad 30 ml/min/1,73 m2. Nakon primjene doze od 0,1 do 0,2 mg/kg, vršna koncentracija lizinoprila u plazmi u stanju dinamičke ravnoteţe postigla se unutar 6 sati, a opseg apsorpcije bio je oko 28 %. Te su vrijednosti slične onima zabiljeţenim u prethodnim ispitivanjima u odraslih.

AUC i Cmax vrijednosti u djece su u skladu s onima uočenim u odraslih.

Starije osobe

U starijih bolesnika uočene su veće koncentracije lizinoprila u krvi kao i veće vrijednosti AUC (za otprilike 60 %) u odnosu na mlaĎe osobe.

Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti te kancerogenog potencijala.

Uočeno je kako ACE-inhibitori kao skupina uzrokuju nepoţeljne učinke na razvoj fetusa u kasnoj fazi, što ima za posljedicu smrt fetusa te kongenitalne malformacije koje se posebice očituju na lubanji. Zabiljeţeni su takoĎer slučajevi fetotoksičnosti, intrauterinog zastoja rasta te otvorenog duktusa arteriozusa. Spomenute anomalije u razvoju nastaju djelomično kao posljedica direktnog učinka ACE-

6049264112998inhibitora na renin-angiotenzinski sustav fetusa, a djelomično uslijed ishemije koja nastaje kao posljedica

60492649817100

hipotenzije majke te smanjenog fetalno-placentarnog protoka krvi i dopremanja kisika/hranjivih tvari fetusu.

Manitol

Kalcijev hidrogenfosfat, dihidrat Kukuruzni škrob

Škrob, prethodno geliran

Silicijev dioksid, koloidni, bezvodni Magnezijev stearat

Ţeljezov oksid, ţuti (E172) za tablete doze 10 mg i 20 mg Ţeljezov oksid, crveni (E172) za tablete doze 20 mg

Nisu poznate.

3 godine.

Čuvati na temperaturi ispod 25 C.

30 (1x30) tableta u PVC/PVDC/Al blisteru. 60 (2x30) tableta u PVC /PVDC/Al blisteru.

Na trţištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nema posebnih zahtjeva.

Irumed sadrži djelatnu tvar lizinopril koji pripada skupini lijekova pod nazivom ACE-inhibitori (inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima).

Irumed se primjenjuje za:

- liječenje povišenog krvnog tlaka (hipertenzije) - liječenje zatajivanja srca

- liječenje nedavnog infarkta srca (srčani udar)

- liječenje bubrežnih komplikacija u bolesnika koji boluju od šećerne bolesti i povišenog krvnog tlaka.

Irumed tablete proširuju krvne žile što izaziva pad krvnog tlaka. TakoĎer, olakšavaju srcu da pumpa krv po svim dijelovima tijela.

Nemojte uzimati Irumed:

- ako ste alergični na lizinopril ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)

- ako ste ranije pri primjeni nekog od lijekova iz iste skupine (ACE-inhibitori) imali alergijsku reakciju s pojavom otekline ruku, nogu, gležnjeva, lica, usana, jezika i/ili grla, odnosno otežano disali ili gutali (tzv. angioedem)

- ako je netko od krvnih srodnika imao tešku alergijsku reakciju (angioedem) na lijek iz skupine ACE-inhibitora, ili ako ste Vi imali tešku alergijsku reakciju (angioedem) nepoznatog uzroka

- ako ste uzimali ili trenutno uzimate sakubitril/valsartan, koji se koristi za liječenje jedne vrste dugoročnog (kroničnog) zatajivanja srca u odraslih, jer je u tom slučaju povećan rizik od angioedema (naglo oticanje potkožnog tkiva na području kao što je vrat)

- ako uzimate bilo koji od sljedećih lijekova, rizik od angioedema može biti povećan: ● racekadotril, koji se koristi za liječenje proljeva;

● lijekove koji se koriste za sprječavanje odbacivanja presaĎenih organa i za liječenje raka (npr. temsirolimus, sirolimus, everolimus);

● vildagliptin, koji se koristi za liječenje šećerne bolesti.

- ako ste trudni dulje od tri mjeseca (takoĎer je bolje već u ranoj trudnoći izbjegavati primjenu ovog lijeka, vidjeti dio Trudnoća i dojenje)

- ako imate šećernu bolest ili oštećenu bubrežnu funkciju i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji sadrži aliskiren.

Ako niste sigurni odnosi li se nešto od gore navedenog na Vas, posavjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom prije nego uzmete ovaj lijek.

Ako Vam se javi suhi kašalj, koji se ne povlači nakon dulje primjene lijeka, posavjetujte se s liječnikom.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Irumed:

- ako imate suženje (stenozu) aorte (aorta je najveća krvna žila koja izlazi iz srca) - ako imate suženje srčanih zalistaka (stenozu mitralnog zaliska)

- ako imate suženje (stenozu) bubrežne arterije

- ako imate zadebljanje srčanog mišića (hipertrofičnu kardiomiopatiju) - ako imate bolest krvnih žila (kolagena bolest krvnih žila)

- ako imate niski krvni tlak (koji se može očitovati kao omaglica i ošamućenost, posebice pri ustajanju)

- ako imate bolest bubrega, odnosno ako idete na dijalizu - ako imate bolest jetre

- ako imate šećernu bolest

- ako uzimate bilo koji od lijekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka:

- blokator angiotenzin II receptora (ARB) (nazivaju se i sartanima – primjerice valsartan, telmisartan, irbesartan), osobito ako imate bubrežne tegobe povezane sa šećernom bolešću

- aliskiren.

Liječnik Vam može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni tlak i količinu elektrolita (npr. kalija) u krvi u redovitim razmacima.

Vidjeti takoĎer informacije pod naslovom Nemojte uzimati Irumed. - ako ste nedavno imali proljev ili ste povraćali

- ako ste na dijeti sa smanjenim unosom soli

- ako imate povišenu razinu kolesterola te idete na tzv. LDL aferezu

- ako mislite da ste trudni, ili ako planirate trudnoću. Ne preporučuje se primjena ovog lijeka u ranoj trudnoći. Ako ste trudni dulje od 3 mjeseca, ne smijete uzimati ovaj lijek (vidjeti dio Trudnoća i dojenje).

- ako ste crne rase jer ovaj lijek u Vas može biti manje djelotvoran. TakoĎer, može se očekivati češća pojava teške alergijske reakcije (tzv. angioedem).

Ako niste sigurni odnosi li se nešto od gore navedenog na Vas, posavjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom prije nego uzmete ovaj lijek.

Obavijestite svog liječnika ukoliko idete ili namjeravate ići na tzv. postupak desenzibilizacije zbog

alergije, npr. na ubode insekata.

Postupak desenzibilizacije smanjuje alergijsku reakciju (npr. na ubod ose ili pčele), meĎutim, ponekad može biti uzrokom jače alergijske reakcije ukoliko se tijekom tog postupka primjenjuje neki lijek iz skupine ACE-inhibitora.

Obavijestite svog liječnika ukoliko idete na neki operativni zahvat.

Recite liječniku ili stomatologu da uzimate ovaj lijek prije nego što dobijete lokalnu ili opću anesteziju. Naime, ako se ovaj lijek uzima istodobno s nekim anesteticima, može doći do kratkotrajnog pada krvnog tlaka (hipotenzije).

Djeca i adolescenti

Provedena su klinička ispitivanja s ovim lijekom u djece i adolescenata. Ovaj lijek se ne preporučuje u djece mlaĎe od 6 godina ili djece s teškim oštećenjem bubrega. Za više informacija o primjeni u djece i adolescenata obratite se svom liječniku ili ljekarniku.

Drugi lijekovi i Irumed

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove. To je važno jer ovaj lijek može utjecati na djelovanje drugih lijekova i drugi lijekovi mogu utjecati na djelovanje ovog lijeka.

Osobito je bitno da liječnika ili ljekarnika obavijestite o uzimanju sljedećih lijekova: - lijekovi za snižavanje krvnog tlaka (antihipertenzivi)

- blokator angiotenzin II receptora (ARB) ili aliskiren (vidjeti dijelove Nemojte uzimati Irumed i Upozorenja i mjere opreza)

- diuretici (lijekovi koji povećavaju izlučivanje mokraće)

- lijekovi za razgradnju krvnih ugrušaka (koji se obično primjenjuju u bolnici)

- beta-blokatori, kao što su atenolol i propranolol (lijekovi za snižavanje krvnog tlaka) - nitratni pripravci (lijekovi za srčane tegobe)

- nesteroidni lijekovi protiv upale (lijekovi za liječenje artritisa i bolova)

- acetilsalicilatna kiselina u dozi većoj od 3 grama na dan (za liječenje bolova i povišene tjelesne temperature)

- lijekovi za liječenje depresije i drugih psihičkih bolesti, uključujući litij

- nadomjeske kalija (uključujući nadomjeske soli), diuretike koji štede kalij i druge lijekove koji mogu povećati količinu kalija u krvi (npr. trimetoprim i kotrimoksazol za bakterijske infekcije; ciklosporin, imunosupresijski lijek koji se koristi za sprječavanje odbacivanja presaĎenih organa; i heparin, koji se koristi za razrjeĎivanje krvi radi sprječavanja nastanka krvnih ugrušaka)

- inzulin ili lijekovi za liječenje šećerne bolesti koji se uzimaju kroz usta - lijekovi za liječenje astme

- lijekovi koji se primjenjuju kod začepljenosti nosa i sinusa te ostali lijekovi protiv simptoma prehlade (uključujući i one koji se mogu kupiti bez liječničkog recepta)

- imunosupresivi (lijekovi koji suzbijaju imunološku reakciju organizma) - alopurinol (lijek za liječenje gihta)

- prokainamid (lijek za liječenje poremećaja otkucaja srca)

- lijekovi koji sadrže zlato, uključujući natrijev aurotiomalat, koji se primjenjuju u obliku injekcije.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Liječnik će preporučiti prestanak primjene ovog lijeka prije nego zatrudnite ili odmah nakon potvrde trudnoće te Vam savjetovati da umjesto ovog lijeka uzimate drugi lijek.

Ne preporučuje se primjena ovog lijeka u ranoj trudnoći.

Ako ste trudni dulje od 3 mjeseca, ne smijete uzimati ovaj lijek jer njegova primjena nakon trećeg mjeseca trudnoće može izazvati teško oštećenje djeteta.

Dojenje

Obavijestite liječnika ako dojite ili planirate dojiti. Ne preporučuje se primjena ovog lijeka u dojilja. Ako odlučite dojiti (osobito ako se radi o novoroĎenčetu ili nedonoščetu), liječnik može izabrati drugu terapiju.

Upravljanje vozilima i strojevima

U nekih je osoba moguća pojava omaglice ili umora tijekom primjene ovog lijeka. U slučaju ovakve reakcije na lijek, nemojte voziti niti upravljati strojevima.

Zato se prije navedenih aktivnosti preporučuje da utvrdite kako reagirate na uzimanje ovog lijeka.

Irumed sadrži manitol koji može imati laksativni učinak.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Tijekom primjene ovog lijeka liječnik Vas može uputiti na odreĎene krvne pretrage. Na temelju rezultata ovih pretraga, liječnik će prilagoditi dozu lijeka koja je optimalna za Vas.

Uzimanje lijeka

Progutajte cijelu tabletu s čašom vode. Urez nije namijenjen za lomljenje tablete.

Uzimajte tablete svaki dan otprilike u isto vrijeme. Tablete možete uzimati prije ili poslije obroka.

Važno je da ovaj lijek uzimate onoliko dugo koliko Vam je rekao liječnik zato što je ovaj lijek namijenjen dugotrajnom liječenju. TakoĎer je Važno da ovaj lijek uzimate svaki dan.

Uzimanje prve doze lijeka

Upamtite, prva doza kao i povećanje doze lijeka može uzrokovati jači pad krvnog tlaka nego primjena sljedećih doza lijeka. Pritom je moguća popratna omaglica i ošamućenost čija se pojava može ublažiti ako prilegnete.

Ako ste zbog ovoga zabrinuti, posavjetujte se sa svojim liječnikom.

Doziranje u odraslih

Doziranje je prilagoĎeno svakom pojedinom bolesniku. Početna doza te doza održavanja ovise o bolesti zbog koje se lijek primjenjuje, te o drugim lijekovima koji se primjenjuju istodobno. Liječnik će Vam odrediti dozu lijeka. Ukoliko niste sigurni, provjerite s liječnikom ili ljekarnikom.

- Povišeni krvni tlak

Preporučena početna doza je 10 mg jedanput na dan. Uobičajena doza održavanja je 20 mg jedanput na dan.

- Zatajivanje srca

Preporučena početna doza je 2,5 mg jedanput na dan. Doza održavanja je 5 do 35 mg jedanput na dan.

- Stanje nakon infarkta srca (srčanog udara)

Preporučena početna doza je 5 mg prvog i drugog dana nakon infarkta, a zatim 10 mg jedanput na dan.

- Bubrežne komplikacije kod šećerne bolesti Preporučena doza je 10 mg ili 20 mg jedanput na dan.

Navedene doze mogu se smanjiti u sljedećim slučajevima: - ako ste starija osoba (iznad 65 godina)

- ako imate bolest bubrega

- ako uzimate diuretik (vidjeti dio Drugi lijekovi i Irumed tablete).

Doziranje u djece i adolescenata (starosti 6 do 16 godina) s povišenim krvnim tlakom

Ovaj lijek se ne preporučuje za primjenu u djece mlaĎe od 6 godina i djece s teškim poremećajem rada bubrega.

Liječnik će odrediti odgovarajuću dozu za Vaše dijete. Doza ovisi o tjelesnoj masi djeteta.

Za djecu koja su tjelesne mase izmeĎu 20 i 50 kg, preporučena početna doza je 2,5 mg jednom na dan. Za djecu koja su tjelesne mase iznad 50 kg, preporučena početna doza je 5 mg jednom dnevno.

Ako uzmete više Irumed tableta nego što ste trebali

Ako uzmete više Irumed tableta nego što ste trebali, odmah se obratite svom liječniku ili u najbližu zdravstvenu ustanovu. Sa sobom ponesite tablete ili ovu uputu kako bi zdravstveno osoblje znalo koji ste lijek uzeli. Pri primjeni previsoke doze lijeka najčešća je pojava omaglice i palpitacija (nepravilno i/ili ubrzano lupanje srca).

Ako ste zaboravili uzeti Irumed

Ako ste zaboravili uzeti ovaj lijek, propuštenu dozu lijeka uzmite što prije. MeĎutim, ako je uskoro vrijeme za sljedeću dozu, tada preskočite propuštenu dozu lijeka.

Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako prestanete uzimati Irumed

Nemojte prestati uzimati ovaj lijek unatoč tome što se dobro osjećate, sve dok Vam to liječnik ne kaže. Ovo liječenje je dugotrajno i zahtjeva redovito uzimanje lijeka svakoga dana.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Ako imate neku od sljedećih reakcija pri uzimanju lijeka, prestanite uzimati ovaj lijek i odmah se javite liječniku:

- teška alergijska reakcija (manje česta nuspojava - može se javiti u manje od 1 na 100 osoba). Ova reakcija uključuje naglu pojavu otekline lica, usana, jezika i/ili grla, što može izazvati otežano gutanje. TakoĎer, moguća je pojava teškog i naglog oticanja ruku, nogu i gležnjeva, poteškoće s disanjem, ili jak svrbež kože (sa čvorastim izbočinama).

- teške kožne promjene, kao što je nagla pojava osipa, osjećaja žarenja, crvenila i ljuštenja kože (vrlo rijetke nuspojave - mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba)

- simptomi infekcije kao što je povišena tjelesna temperatura i opće loše stanje ili povišena tjelesna temperatura sa simptomima ograničene infekcije kao što je grlobolja, simptomi upale ždrijela, usta ili mokraćnih putova (vrlo rijetka nuspojava, može se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba).

Ostale moguće nuspojave:

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba): - glavobolja

- omaglica ili ošamućenost, osobito pri naglom ustajanju - proljev

- dugotrajan suhi kašalj - povraćanje

- bubrežne tegobe (vidljive u rezultatima krvnih pretraga).

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba): - promjene raspoloženja

- promjene boje prstiju na rukama i nogama (u početku blijedo plava, a kasnije crvena boja), osjećaj obamrlosti i trnaca u prstima ruku i nogu

- promjena osjeta okusa - pospanost

- vrtoglavica

- poteškoće sa spavanjem - moždani udar

- ubrzani rad srca - curenje iz nosa - mučnina

- bolovi u trbuhu i poremećaj probave - kožni osip i svrbež

- nemogućnost erekcije (impotencija)

- osjećaj umora i slabosti (gubitak snage)

- izraziti pad krvnog tlaka može se pojaviti u osoba koje boluju od koronarne bolesti srca, suženja aorte, bubrežne arterije ili srčanog zaliska, ili, pak, koje imaju zadebljan srčani mišić. Pritom je moguća pojava omaglice ili ošamućenosti, osobito pri naglom ustajanju.

- odstupanja u rezultatima krvnih pretraga koje pokazuju rad jetre i bubrega - srčani udar (infarkt srčanog mišića)

- vidne i/ili slušne halucinacije.

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba): - zbunjenost

- koprivnjača (urtikarija) - suha usta

- gubitak kose - psorijaza

- promjena osjeta mirisa

- povećanje dojki u muškaraca

- odstupanja u krvnoj slici (povremeno Vas liječnik može uputiti na provjeru krvne slike kako bi se utvrdilo utječe li lijek na sastav krvi). Moguća je pojava umora, bljedoće, grlobolje, povišene tjelesne temperature, bolova u zglobovima i mišićima, kao i oteklina zglobova ili limfnih čvorova te preosjetljivost na sunčevu svjetlost.

- niske razine natrija u krvi (simptomi mogu uključivati umor, glavobolju, mučninu i povraćanje) - nagli poremećaj rada bubrega.

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba): - sinusitis (bol i osjećaj pritiska u području obraza ili očiju) - piskanje u prsima

- pad razine šećera u krvi (hipoglikemija). Moguća je pojava osjećaja gladi ili slabosti, znojenja i ubrzanog rada srca.

- upala pluća. Moguća je pojava kašlja, kratkog daha i povišene tjelesne temperature. - žutilo kože i/ili bjeloočnica (žutica)

- upala jetre. Moguća je pojava gubitka apetita, žutila kože i bjeloočnica te tamno obojana mokraća.

- teške promjene kože, uključujući crvenilo, pojavu mjehura i ljuštenje kože - znojenje

- smanjeno mokrenje ili potpuni prestanak mokrenja - poremećaj rada jetre

- čvorovi

- upala crijeva.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka): - simptomi depresije

- nesvjestica.

Nuspojave tijekom primjene lijeka u djece odgovaraju onima zabilježenim u odraslih.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Čuvati na temperaturi ispod 25°C.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Irumed sadrži

 Djelatna tvar je lizinopril u obliku lizinopril dihidrata.

Jedna tableta sadrži 2,5 mg, 5 mg, 10 mg odnosno 20 mg lizinoprila u obliku lizinopril dihidrata.

 Pomoćne tvari su:

Manitol; kalcijev hidrogenfosfat, dihidrat; kukuruzni škrob; škrob, prethodno geliran; silicijev dioksid, koloidni, bezvodni; magnezijev stearat; željezov oksid, žuti (E172) za doze 10 mg i 20 mg; željezov oksid, crveni (E172) za dozu 20 mg.

Kako Irumed izgleda i sadržaj pakiranja Tableta.

Irumed 2,5 mg tablete su bijele do gotovo bijele boje, okrugle, bikonveksne tablete, promjera oko 6,5 mm s urezom na jednoj strani.

Irumed 5 mg tablete su bijele, okrugle tablete, promjera oko 6,5 mm, s urezom na jednoj strani. Irumed 10 mg tablete su svijetlo žute, okrugle tablete, promjera oko 8 mm, s urezom na jednoj strani. Irumed 20 mg tablete su boje breskve, okrugle tablete, promjera oko 8 mm, s urezom na jednoj strani.

Urez nije namijenjen za lomljenje tablete.

30 (1x30) tableta u PVC/PVDC/Al blisteru, u kutiji. 60 (2x30) tableta u PVC/PVDC/Al blisteru, u kutiji. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač BELUPO lijekovi i kozmetika, d.d.

Ulica Danica 5

48 000 Koprivnica

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana 08.09.2020.