Amicor 20 mg tablete

Amicor je lijek namijenjen za liječenje u odraslih i adolescenata starijih od 16 godina.

– Liječenje hipertenzije

– Liječenje zatajivanja srca

Liječenje simptomatskog zatajivanja srca. – Liječenje akutnog infarkta miokarda

Kratkotrajno liječenje (6 tjedana) hemodinamski stabilnih bolesnika unutar 24 sata od pojave simptoma akutnog infarkta miokarda

– Liječenje bubrežnih komplikacija šećerne bolesti

Liječenje bubrežnih bolesti u hipertenzivnih bolesnika s dijabetesom tipa 2 i početnom

nefropatijom (vidjeti dio 5.1.)

Amicor je indiciran i za liječenje hipertenzije u djece u dobi od 6 do 16 godina.

Amicor se može primjenjivati sam ili u kombinaciji s drugim antihipertenzivnim lijekovima (vidjeti dijelove 4.3., 4.4., 4.5. i 5.1.).

Doziranje

Amicor tablete treba uzeti oralno jedanput na dan, približno u isto vrijeme. Hrana ne utječe na apsorpciju lijeka.

Doziranje je individualno, ovisno o reakciji bolesnika na liječenje (vidjeti dio 4.4.)

Liječenje hipertenzije

Lizinopril se u liječenju hipertenzije može primjenjivati kao monoterapija ili u kombinaciji s drugim antihipertenzivima (vidjeti dijelove 4.3., 4.4., 4.5. i 5.1.).

Početna doza

Uobičajena preporučena početna doza iznosi 10 mg lizinoprila. U bolesnika s izraženom aktivnošću sustava renin-angiotenzin-aldosteron (posebice u bolesnika s renovaskularnom hipertenzijom, manjkom volumena tekućine i/ili soli, dekompenzacijom srca ili s teškom hipertenzijom), nakon primjene početne doze lizinoprila može doći do značajnijeg pada krvnog tlaka. U takvih se bolesnika preporučuje početna doza od 2,5 mg (pola tablete od 5 mg) – 5 mg lizinoprila, uz pažljiv nadzor liječnika.

U bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega, liječenje treba započeti manjom dozom (vidjeti Tablicu 1).

Doza održavanja

Uobičajena doza održavanja je 20 mg lizinoprila, primijenjena jedanput na dan. Ako se za 2 do 4 tjedna ne postigne željeni terapijski učinak, doza lizinoprila može se povećati.

U dugotrajnim, kontroliranim kliničkim ispitivanjima lizinoprila najveća dozvoljena doza iznosila je 80 mg na dan.

Doziranje u bolesnika liječenih diureticima

Na početku liječenja lizinoprilom može se pojaviti simptomatska hipotenzija. To se češće javlja u bolesnika koji istodobno uzimaju diuretike. Preporučuje se oprez, budući da u ovih bolesnika može biti prisutan manjak volumena tekućine i/ili soli. Ako je moguće, liječenje diureticima treba prekinuti 2 - 3 dana prije uvoĎenja lizinoprila. U hipertenzivnih bolesnika u kojih se liječenje diureticima ne može prekinuti, liječenje lizinoprilom treba započeti dozom od 5 mg. Funkciju bubrega i razinu kalija u serumu treba redovito pratiti. Daljnje doziranje lizinoprila treba prilagoditi vrijednostima krvnog tlaka. Ako je potrebno, liječenje diuretikom može se nastaviti (vidjeti dijelove 4.4. i 4.5.).

Doziranje u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega

U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega, doziranje lijeka odreĎuje se prema vrijednostima klirens kreatinina, kao što je prikazano u Tablici 1.

Tablica 1. – Doziranje u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega

* Doziranje i učestalost primjene treba prilagoditi vrijednostima krvnog tlaka.

Doza se može povećavati dok se ne uspostavi kontrola krvnog tlaka ili do najviše 40 mg na dan.

Primjena u pedijatrijskoj populaciji starosti 6-16 godina koja boluje od hipertenzije

Preporučena početna doza je 2,5 mg jednom dnevno u bolesnika tjelesne težine od 20 kg do manje od 50 kg ili 5 mg jednom dnevno u bolesnika tjelesne težine ≥50 kg. Doza se mora individualno prilagoditi do najveće doze od 20 mg dnevno u bolesnika težine od 20 kg do manje od 50 kg ili 40 mg u bolesnika težine ≥50 kg. Doze veće od 0,61 mg/kg (odnosno iznad 40 mg) nisu ispitivane u pedijatrijskih bolesnika (vidjeti dio 5.1).

U djece sa smanjenom funkcijom bubrega, potrebno je razmotriti primjenu manje početne doze ili povećanje razmaka izmeĎu doza.

Liječenje zatajivanja srca

U liječenju bolesnika sa simptomatskim zatajivanjem srca, lizinopril treba primjenjivati kao dodatno liječenje s diureticima, i kada je primjereno, digitalisom ili beta-blokatorima. Početna doza lizinoprila može biti 2,5 mg (pola tablete od 5 mg), jedanput na dan, uz pažljivo praćenje početnog učinka na krvni tlak.

Dozu, zatim, treba povećavati: - najviše po 10 mg

- u intervalima ne kraćim od 2 tjedna

- do najveće podnošljive doze za bolesnika, odnosno do najveće doze od 35 mg, jedanput na dan.

PrilagoĎavanje doze treba temeljiti na kliničkoj reakciji svakog pojedinog bolesnika.

U bolesnika s visokim rizikom za pojavu simptomatske hipotenzije kao npr. bolesnici s manjkom soli s hiponatrijemijom ili bez nje, hipovolemijom ili bolesnici koji primjenjuju visoke doze diuretika, prije početka liječenja lizinoprilom, ako je moguće, ova stanja treba regulirati.

Funkciju bubrega i razinu kalija u serumu treba pratiti (vidjeti dio 4.4.).

Akutni infarkt miokarda.

Bolesnici trebaju primati, prema potrebi, standardnu preporučenu terapiju kao što su trombolitici, acetilsalicilna kiselina i beta-blokatori. Intravenski ili transdermalni gliceriltrinitrat se može istovremeno primjenjivati s lizinoprilom.

Početna doza (prva tri dana nakon infarkta miokarda)

Liječenje lizinoprilom može započeti unutar 24 sata od pojave simptoma akutnog infarkta miokarda. Liječenje ne smije započeti ako je sistolički krvni tlak niži od 100 mm Hg.

Početna oralna doza lizinoprila iznosi 5 mg, zatim 5 mg nakon 24 sata, 10 mg nakon 48 sati i nakon toga 10 mg, jedanput na dan.

Bolesnicima s niskim sistoličkim krvnim tlakom (120 mm Hg ili niži), na početku liječenja ili tijekom prva tri dana nakon infarkta miokarda, treba dati manju oralnu dozu – 2,5 mg (pola tablete od 5 mg) (vidjeti dio 4.4.).

U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina <80 ml/min), početnu dozu lizinoprila treba odrediti prema vrijednostima klirens kreatinina (vidjeti Tablicu 1).

Doza održavanja

Doza održavanja iznosi 10 mg, jedanput na dan. Ako se pojavi hipotenzija (sistolički krvni tlak ≤100 mm Hg), dozu održavanja treba smanjiti na 5 mg na dan, a po potrebi i na 2,5 mg (pola tablete od 5 mg). Ako hipotenzija potraje duže (sistolički krvni tlak <90 mm Hg duže od jednog sata), liječenje lizinoprilom treba prekinuti.

Liječenje treba provoditi tijekom 6 tjedana, nakon čega treba izvršiti kontrolni pregled bolesnika. U bolesnika u kojih su se javili simptomi zatajivanja srca, treba nastaviti primjenu lizinoprila (vidjeti dio

4.2.)

Liječenje bubrežnih komplikacija šećerne bolesti

U hipertenzivnih bolesnika s dijabetesom tipa 2 i početnom nefropatijom, doza lizinoprila od 10 mg, jedanput na dan, može se, po potrebi, povećati na 20 mg, jedanput na dan kako bi se postigle vrijednosti dijastoličkog krvnog tlaka u sjedećem položaju ispod 90 mm Hg.

U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina <80 ml/min), početnu dozu lizinoprila treba odrediti prema vrijednostima klirens kreatinina (vidjeti Tablicu 1).

Pedijatrijska populacija

U djece starije od 6 godina koja boluju od hipertenzije postoje ograničeni podaci o djelotvornosti i sigurnosti primjene lizinoprila, dok o primjeni u drugim indikacijama nema podataka (vidjeti dio 5.1.). Lizinopril nije preporučen u djece u drugim indikacijama osim u slučaju hipertenzije.

Primjena lizinoprila se ne preporučuje u djece mlaĎe od 6 godina ili u djece s teškim oštećenjem bubrega (GFR<30 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dio 5.2.).

Primjena u starijih osoba

Rezultati kliničkih ispitivanja pokazala su da djelotvornost i sigurnost primjene lizinoprila ne ovise o dobi bolesnika. U starijih bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega, početnu dozu lizinoprila treba odrediti prema Tablici 1. Zatim, doziranje treba podesiti prema vrijednostima krvnog tlaka.

Primjena u bolesnika s presađenim bubregom

Nema kliničkih iskustava u primjeni lizinoprila u bolesnika kojima je nedavno presaĎen bubreg, zbog čega se njegova primjena u takvih bolesnika ne preporučuje.

 Preosjetljivost na lizinopril ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.  Preosjetljivost na bilo koji drugi inhibitor konvertaze angiotenzina.

 Angioedem u anamnezi, povezan s ranijim uzimanjem ACE inhibitora.  Hereditarni ili idiopatski angioedem.

 Istodobna primjena Amicora s lijekovima koji sadrže aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem bubrega (GFR <60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

 Drugo i treće tromjesečje trudnoće ( vidjeti dio 4.4. i 4.6. ).

 Istodobna primjena sa sakubitrilom/valsartanom. Liječenje lizinoprilom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti i dijelove 4.4. i 4.5.).

Simptomatska hipotenzija

U hipertoničara bez komplikacija, simptomatska je hipotenzija rijetka. U hipertenzivnih bolesnika koji dobivaju lizinopril, vjerojatnost nastanka hipotenzije veća je ako su bolesnici hipovolemični, npr. zbog liječenja diureticima, prehrane s malo soli, dijalize, proljeva ili povraćanja ili imaju teški oblik hipertenzije ovisne o reninu (vidjeti dio 4.5. i 4.8.). Simptomatska je hipotenzija primijećena u bolesnika sa zatajivanjem srca i pratećim zatajivanjem bubrega ili bez njega. Pojava hipotenzije je najvjerojatnija u bolesnika s težim stupnjem zatajivanja srca, jer dobivaju veće doze diuretika Henleove petlje, imaju hiponatrijemiju ili oštećenu funkciju bubrega. Bolesnici s povećanim rizikom za nastanak simptomatske hipotenzije, pri uvoĎenju liječenja i prilagoĎavanju doza, moraju biti pod strogim liječničkim nadzorom. Slična se razmatranja odnose na bolesnike s ishemijskom bolešću srca ili cerebrovaskularnom bolesti u kojih prekomjerno sniženje krvnoga tlaka može izazvati infarkt miokarda ili cerebrovaskularni dogaĎaj.

Ako se pojavi hipotenzija, bolesnika treba položiti u ležeći položaj i ako je potrebno, treba mu dati intravensku infuziju fiziološke otopine. Prolazna hipotenzivna reakcija nije kontraindikacija za dalje

60492649817100

doze, koje se, obično, mogu dati bez teškoće, pošto se nakon ekspanzije volumena poveća krvni tlak.

U nekih bolesnika koji uz zatajivanje srca imaju normalne ili snižene vrijednosti krvnoga tlaka, pri liječenju lizinoprilom može se javiti dodatno sniženje krvnoga tlaka. Takav je učinak očekivan i obično nije razlog za prekid liječenja. U slučaju kada hipotenzija postane simptomatska, može biti potrebno smanjiti dozu lizinoprila ili prekinuti liječenje.

Hipotenzija pri akutnom infarktu miokarda

U bolesnika s akutnim infarktom miokarda ne smije se započeti liječenje lizinoprilom ako postoji rizik od daljnjeg ozbiljnog hemodinamskog pogoršanja nakon liječenja vazodilatatorom. To su bolesnici sa sistoličkim krvnim tlakom od 100 mm Hg ili nižim i bolesnici u kardiogenom šoku.

Tijekom prva tri dana od infarkta miokarda, dozu treba smanjiti ako je sistolički krvni tlak 120 mm Hg ili niži. Dozu održavanja treba smanjiti na 5 mg ili privremeno na 2,5 mg, ako je sistolički krvni tlak 100 mm Hg ili niži.

Ako hipotenzija potraje duže (sistolički krvni tlak <90 mm Hg duže od jednog sata), liječenje lizinoprilom treba prekinuti.

Aortna i mitralna stenoza/hipertrofijska kardiomiopatija

Kao i ostale ACE inhibitore, lizinopril je potrebno primjenjivati s oprezom u bolesnika s mitralnom valvularnom stenozom i opstrukcijom izlaznoga dijela lijeve klijetke kao što je aortna stenoza ili hipertrofijska kardiomiopatija.

Oštećena funkcija bubrega

U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina <80 ml/min) početno doziranje lizinoprila treba prilagoditi ovisno o vrijednostima klirensa kreatinina (vidjeti Tablicu 1 i dio 4.2.), a kasnije prema reakciji bolesnika na liječenje. U takvih bolesnika razinu kalija i kreatinina potrebno je redovito pratiti.

Hipotenzija nastala na početku liječenja ACE inhibitorima u bolesnika sa zatajivanjem srca može uzrokovati daljnje pogoršanje funkcije bubrega. U tim je slučajevima prijavljeno akutno zatajivanje bubrega obično reverzibilno.

U nekih bolesnika s obostranom stenozom bubrežne arterije ili stenozom arterije solitarnog bubrega koji su bili liječeni ACE inhibitorima, primijećeno je povećanje razine ureje u krvi i razine kreatinina u serumu, obično reverzibilno nakon prekida liječenja. Veća je mogućnost da se to javi u bolesnika sa zatajivanjem bubrega. Rizik od pojave teškog oblika hipotenzije i zatajivanja bubrega povećan je ako je takoĎer prisutna renovaskularna hipertenzija. U takvih bolesnika liječenje treba započeti pod strogim nadzorom liječnika, nižom dozom i uz pažljivu titraciju doze. Budući da primjena diuretika može biti dodatni rizični faktor, njihovu primjenu potrebno je prekinuti i u prvim tjednima liječenja lizinoprilom pažljivo pratiti funkciju bubrega.

U nekih hipertenzivnih bolesnika bez izražene prethodno postojeće renovaskularne bolesti, javila su se obično blaga i prolazna povišenja razine ureje u krvi i kreatinina u serumu, naročito kod istodobne primjene lizinoprila i diuretika. Veća je mogućnost da se to javi u bolesnika s prethodno postojećom oštećenom funkcijom bubrega. U takvim slučajevima, može biti potrebno smanjiti dozu i/ili prekinuti liječenje diureticima i/ili lizinoprilom.

U bolesnika s akutnim infarktom miokarda liječenje lizinoprilom ne smije se uvoditi u bolesnika s dokazom disfunkcije bubrega, definirane koncentracijom serumskog kreatinina iznad 177 mikromola/l i/ili proteinurijom većom od 500 mg/24 sata. Ako tijekom liječenja lizinoprilom doĎe do pogoršanja bubrežne funkcije (koncentracija kreatinina u serumu premašuje 265 mikromola/l ili je dvostruko veća od vrijednosti prije početka liječenja), liječnik treba razmotriti mogućnost prekida liječenja

lizinoprilom.

5

Preosjetljivost/angioedem

U bolesnika liječenih ACE inhibitorima, uključujući i lizinopril, rijetko su prijavljeni slučajevi angioedema lica, udova, usana, jezika, glotisa i/ili larinksa. To se može javiti bilo kada tijekom liječenja. U takvim slučajevima potrebno je odmah prekinuti primjenu lizinoprila, te započeti s odgovarajućim liječenjem i praćenjem, kako bi se osiguralo potpuno povlačenje simptoma prije otpusta bolesnika. Čak i u slučaju kada su otekline ograničene samo na jezik, bez respiratornog distresa, bolesnika je potrebno dugotrajno promatrati, budući da liječenje antihistaminicima i kortikosteroidima može biti nedostatno.

Vrlo rijetko zabilježeni su smrtni slučajevi zbog angioedema povezanih s edemom ždrijela ili jezika. U bolesnika u kojih je zahvaćen jezik, glotis ili ždrijelo velika je vjerojatnost da će se javiti opstrukcija dišnih putova, naročito u bolesnika koji su imali kirurški zahvat na dišnim putovima. U takvim slučajevima moguća je potreba za primjenom adrenalina i/ili mjerama za osiguranje prohodnosti dišnih putova. Bolesnik treba ostati pod budnim medicinskim nadzorom do potpunog i održanog nestanka svih simptoma.

ACE inhibitori izazivaju angioedem u većoj mjeri u bolesnika crne rase nego u bolesnika drugih rasa.

Rizik od nastanka angioedema tijekom liječenja ACE inhibitorima veći je u bolesnika koji su u anamnezi imali angioedem neovisno o primjeni ACE inhibitora (vidjeti dio 4.3.).

Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana zbog povećanog rizika od angioedema. Liječenje sakubitrilom/valsartanom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze lizinoprila. Liječenje lizinoprilom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti dijelove 4.3. i 4.5.).

Istodobna primjena ACE inhibitora s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom može povećati rizik od angioedema (npr. oticanja dišnih putova ili jezika, koje može i ne mora biti praćeno poremećajem disanja) (vidjeti dio 4.5.). Potreban je oprez kod uvoĎenja liječenja racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom u bolesnika koji već uzima ACE inhibitor.

Anafilaktoidne reakcije u bolesnika na hemodijalizi

U bolesnika koji su dijalizirani visokoprotočnim (engl. “high-flux”) membranama (npr. AN 69) i istodobno liječeni ACE inhibitorima zabilježene su anafilaktoidne reakcije. U takvih bolesnika treba uzeti u obzir upotrebu drugog tipa dijalizne membrane ili promjenu antihipertenzivnog liječenja drugom skupinom lijekova.

Anafilaktoidne reakcije tijekom afereze proteina niske gustoće (LDL-afereza)

Bolesnici koji su za vrijeme afereze lipoproteinom male gustoće (LDL) s dekstran sulfatom liječeni ACE inhibitorima, rijetko su doživjeli anafilaktoidne reakcije opasne po život.

Takve se reakcije mogu izbjeći ako se prije svake afereze privremeno prekine liječenje ACE inhibitorom.

Desenzibilizacija

Bolesnici koji su liječeni ACE inhibitorima za vrijeme desenzibilizacije (npr. otrov opnokrilaca-hymenoptera venom) mogu doživjeti anafilaktoidne reakcije. Kod istih bolesnika, takve se reakcije izbjegavaju, ako se prije svake desenzibilizacije privremeno prekine liječenje ACE inhibitorom, ali se ponavljaju kod ponovnog uvoĎenja lijeka.

Zatajivanje jetre

Liječenje ACE inhibitorima vrlo rijetko je povezano sa sindromom koji počinje s kolestatskom žuticom i napreduje do fulminantne nekroze i (ponekad) smrti. Mehanizam ovog sindroma nije jasan. U bolesnika u kojih se, tijekom liječenja lizinoprilom, javi žutica ili izrazito povećanje vrijednosti jetrenih enzima, potrebno je prekinuti liječenje i provoditi odgovarajuće medicinsko praćenje.

Neutropenija/agranulocitoza

Tijekom liječenja ACE inhibitorima zabilježene su pojave neutropenije/agranulocitoze, trombocitopenije i anemije. U bolesnika s normalnom funkcijom bubrega i bez drugih čimbenika rizika, neutropenija je rijetko primijećena. Neutropenija i agranulocitoza su reverzibilne nakon prekida liječenja ACE inhibitorom. Lizinopril treba davati izuzetno oprezno bolesnicima s kolagenom vaskularnom bolešću, bolesnicima na liječenju imunosupresivima, alopurinolom ili prokainamidom ili onima s kombinacijom ovih čimbenika, posebice ako već postoji oštećenje funkcije bubrega. Neki od ovih bolesnika razvili su ozbiljne infekcije, koje su u nekim slučajevima bile otporne na intenzivno liječenje antibioticima. Ako se u takvih bolesnika primjenjuje lizinopril, preporučuje se periodičko praćenje broja bijelih krvnih stanica, a bolesnika uputiti da prijavi bilo kakav znak infekcije.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, smije se samo provoditi pod nadzorom specijalista i uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Rasa

ACE inhibitori izazivaju angioedem u većoj mjeri u bolesnika crne rase nego u bolesnika drugih rasa. Poput ostalih ACE inhibitora, lizinopril može manje učinkovito snižavati krvni tlak u bolesnika crne rase nego ostalih rasa, možda zbog veće prevalencije stanja s niskom razinom renina meĎu hipertenzivnom populacijom crne rase.

Kašalj

Kašalj je zabilježen uz primjenu ACE inhibitora. Karakteristično je da je kašalj neproduktivan, perzistentan i prestaje nakon prekida liječenja. U diferencijalnoj dijagnostici kašlja mora se uzeti u obzir i mogućnost da je kašalj posljedica liječenja ACE inhibitorima.

Kirurgija/anestezija

U bolesnika koji se podvrgavaju većem kirurškom zahvatu ili pri anesteziji sredstvima koja uzrokuju hipotenziju, lizinopril može blokirati stvaranje angiotenzina II, koji je posljedica kompenzatornoga oslobaĎanja renina. Ako nastupi hipotenzija čiji se nastanak pripisuje opisanome mehanizmu ona se može korigirati ekspanzijom volumena krvi.

Hiperkalijemija

U nekih su bolesnika liječenih ACE inhibitorima, uključujući i lizinopril, opažene povišene razine kalija u serumu. ACE inhibitori mogu uzrokovati hiperkalijemiju jer inhibiraju otpuštanje aldosterona. Taj učinak obično nije značajan u bolesnika koji imaju normalnu bubrežnu funkciju. MeĎutim, u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom, sa šećernom bolešću i/ili bolesnika koji uzimaju diuretike koji štede kalij, nadomjeske kalija (uključujući nadomjeske soli), te one koje uzimaju druge lijekove koji povisuju razinu kalija u serumu (npr. heparin, kotrimoksazol takoĎer poznat kao trimetoprim/sulfametoksazol, antagonisti aldosterona i blokatori angiotenzinskih receptora), može doći do hiperkalijemije. Diuretike koji štede kalij i blokatore angiotenzinskih receptora potrebno je primjenjivati uz oprez u bolesnika koji se liječe ACE inhibitorima, uz praćenje vrijednosti kalija u serumu i bubrežne funkcije (vidjeti dio 4.5.).

Bolesnici sa šećernom bolešću

U dijabetičara koji se liječe oralnim antidijabeticima ili inzulinom, potrebno je pažljivo kontrolirati glikemiju tijekom prvih mjesec dana liječenja ACE inhibitorom (vidjeti dio 4.5.).

Litij

Općenito se ne preporučuje istodobna primjena litija i lizinoprila (vidjeti dio 4.5.).

Trudnoća i dojenje

Primjena ACE inhibitora ne smije se započeti tijekom trudnoće. Ako se nastavak liječenja ACE inhibitorom ne smatra neophodnim, bolesnice koje planiraju trudnoću treba prebaciti na neki drugi antihipertenziv koji ima utvrĎen sigurnosni profil za primjenu u trudnoći.

Kada se utvrdi trudnoća, liječenje ACE inhibitorom potrebno je odmah prekinuti te, ako je potrebno, započeti liječenje drugim antihipertenzivnim lijekom (vidjeti dio 4.3. i 4.6.).

Ne preporučuje se primjena lizinoprila tijekom dojenja.

Diuretici

Kada se diuretik dodaje u terapiju bolesnicima koji primaju lizinopril, antihipertenzivni učinak se obično zbraja. Bolesnici koji se već liječe diureticima, a pogotovo oni koji su nedavno počeli uzimati diuretike, mogu povremeno iskusiti prekomjerni pad krvnog tlaka kada im se u terapiju doda lizinopril. Mogućnost pojave simptomatske hipotenzije s lizinoprilom može se minimalizirati ako se prekine primjena diuretika prije uvoĎenja lizinoprila (vidjeti dio 4.2. i 4.4.).

Dodaci kalija, diuretici koji štede kalij ili nadomjesci soli koje sadrže kalij

Iako je tijekom kliničkih ispitivanja razina kalija obično bila u granicama normalnih vrijednosti, u nekih se bolesnika javila hiperkalijemija. Čimbenici rizika za pojavu hiperkalijemije uključuju insuficijenciju bubrega i šećernu bolest. Diuretici koji štede kalij (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koje sadrže kalij mogu značajno povisiti vrijednosti kalija u serumu. Primjena dodatka kalija, diuretika koji štede kalij ili nadomjestaka soli koje sadrže kalij, osobito u bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega, može dovesti do značajnog povećanja razine kalija u serumu. Potreban je oprez i kada se lizinopril primjenjuje istodobno s drugim lijekovima koji povisuju vrijednosti kalija u serumu, kao što su trimetoprim i kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol) jer je poznato da trimetoprim djeluje poput diuretika koji štedi kalij kao što je amilorid. Stoga se kombinacija lizinoprila s navedenim lijekovima ne preporučuje. Ako je istodobna primjena indicirana, treba ih primjenjivati uz oprez i učestalo praćenje vrijednosti kalija u serumu. Ako se lizinopril primjenjuje s diuretikom koji troši kalij, hipokalijemija uzrokovana diureticima može se ublažiti.

Ciklosporin

Tijekom istodobne primjene ACE inhibitora i ciklosporina može se javiti hiperkalijemija. Preporučuje se praćenje vrijednosti kalija u serumu.

Heparin

Tijekom istodobne primjene ACE inhibitora i heparina može se javiti hiperkalijemija. Preporučuje se praćenje vrijednosti kalija u serumu.

Litij

Kod istodobne primjene litija i ACE inhibitora opisana su reverzibilna povećanja razine litija u serumu i njegove toksičnosti. Istodobna primjena tiazidskih diuretika može povećati rizik od toksičnosti litija i pojačati ACE inhibitorima već povećanu toksičnost litija. Ne preporučuje se primjena lizinoprila s litijem, osim ako je to nužno, pri čemu treba pažljivo pratiti razinu litija u serumu (vidjeti dio 4.4.).

Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIDs), uključujući acetilsalicilnu kiselinu ≥ 3 g/dan

Kronična primjena nesteroidnih protuupalnih lijekova (npr. acetilsalicilatna kiselina primijenjena u dozama za protuupalno liječenje, COX-2 inhibitori i neselektivni nesteroidni protuupalni lijekovi) može smanjiti antihipertenzivni učinak ACE inhibitora. Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIDs) i ACE inhibitori djeluju aditivno na povećanje razine kalija u serumu te mogu uzrokovati slabljenje

bubrežne funkcije. Ti su učinci obično reverzibilni. U rijetkim slučajevima, može nastati akutno zatajivanje bubrega, posebice u bolesnika s poremećajima bubrežne funkcije, kao što su starije ili dehidrirane osobe. Bolesnika treba dovoljno hidrirati, a posebnu pažnju treba posvetiti praćenju funkcije bubrega na početku njihove istodobne primjene te povremeno nakon toga.

Zlato

Nitritoidne reakcije (simptomi vazodilatacije uključujući crvenilo uz osjećaj vrućine, mučninu, omaglicu i hipotenziju, koji mogu biti vrlo teški) nakon parenteralne primjene zlata (npr. natrijev aurotiomalat) češće su prijavljene u bolesnika koji se liječe ACE inhibitorima.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih dogaĎaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3., 4.4. i 5.1.).

Drugi antihipertenzivni lijekovi

Istodobna primjena antihipertenzivnih lijekova može pojačati hipotenzivni učinak lizinoprila. Istodobna primjena s gliceriltrinitratom i drugim nitratima ili drugim vazodilatatorima može još više sniziti krvni tlak.

Triciklički antidepresivi/antipsihotici/anestetici

Istodobna primjena ACE inhibitora i tricikličkih antidepresiva, antipsihotika ili nekih anestetika može rezultirati daljnjim sniženjem vrijednosti krvnog tlaka (vidjeti dio 4.4.).

Simpatomimetici

Simpatomimetici mogu smanjiti antihipertenzivni učinak ACE inhibitora.

Antidijabetici

Epidemiološka ispitivanja ukazuju da istodobna primjena ACE inhibitora i antidijabetika (inzulina, oralnih hipoglikemika) može uzrokovati jače sniženje vrijednosti glukoze u krvi uz rizik od pojave hipoglikemije. Čini se da je nastup ovog fenomena vjerojatniji tijekom prvih tjedana kombiniranog liječenja te u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega.

Acetilsalicilna kiselina, trombolitici, beta-blokatori, nitrati

Lizinopril se može primjenjivati istovremeno s acetilsalicilnom kiselinom (u dozama kardioloških indikacija), tromboliticima, beta-blokatorima i/ili nitratima.

Lijekovi koji povećavaju rizik od angioedema

Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana jer povećava rizik od angioedema (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Istodobna primjena ACE inhibitora s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom može povećati rizik od angioedema (vidjeti dio 4.4.).

Trudnoća

Primjena ACE-inhibitora u prvom tromjesečju trudnoće se ne preporučuje (vidjeti dio 4.4.). Primjena ACE-inhibitora u drugom i trećem tromjesečju trudnoće je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3. i 4.4.).

Epidemiološki dokazi povezani sa rizikom od teratogenosti nakon izlaganja ACE – inhibitorima u prvom tromjesečju trudnoće ne dopuštaju konačan zaključak; meĎutim, ne može se isključiti malo povećanje rizika. Ako se nastavak liječenja ACE-inhibitorom ne smatra neophodnim, bolesnicama

koje planiraju trudnoću treba zamijeniti postojeću terapiju drugim antihipertenzivom koji ima utvrĎen sigurnosni profil za primjenu u trudnoći.

Kad se ustanovi trudnoća, potrebno je odmah prekinuti liječenje ACE-inhibitorom te po potrebi uvesti zamjensku terapiju.

Poznato je da izlaganje ACE-inhibitora u drugom i trećem tromjesečju u ljudi uzrokuje fetotoksičnost (oslabljena bubrežna funkcija, oligohidramnija, usporena osifikacija lubanje) i neonatalnu toksičnost (zatajivanje bubrega, hipotenzija, hiperkalemija). (Vidjeti dio 5.3.).

Ukoliko je došlo do izlaganja ACE-inhibitorima od drugog tromjesečja trudnoće nadalje, preporučuje se ultrazvučni pregled bubrežne funkcije i lubanje.

NovoroĎenčad čije su majke uzimale ACE-inhibitore potrebno je pažljivo motriti kako bi se uočili znakovi moguće hipotenzije (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Dojenje

Budući da nema dostupnih podataka o primjeni lizinoprila tijekom dojenja, ne preporučuje se njegova primjena u tom razdoblju, te se preferira liječenje drugim antihipertenzivom koji ima bolje odreĎen sigurnosni profil za primjenu tijekom dojenja, osobito ukoliko se doji novoroĎenče ili nedonošče.

Potrebno je uzeti u obzir da se tijekom upravljanja vozilima ili rada sa strojevima povremeno može javiti omaglica ili umor.

Sljedeće nuspojave zabilježene su i prijavljene tijekom liječenja lizinoprilom i drugim ACE inhibitorima, a prema učestalosti pojavljivanja definirane su kao: vrlo česte (≥1/10), česte (≥1/100 i <1/10), manje česte (≥1/1000 i <1/100), rijetke (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetke (<1/10 000) ili nepoznate (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka).

662940-2271268 Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene umor, astenija Pretrage povišene razine ureje u krvi, povišene razine kreatinina u serumu, povećane vrijednosti jetrenih enzima, hiperkalijemija povećane razine bilirubina u serumu, hiponatrijemija

Može se javiti kompleks simptoma koji može uključiti jedan ili više slijedećih simptoma: vrućicu, vaskulitis, mijalgiju, artralgiju/artritis, pozitivna antinuklearna antitijela (ANA), povišenu sedimentaciju eritrocita, eozinofiliju i leukocitozu, osip, fotoosjetljivost ili druge dermatološke pojave.

Podaci o sigurnosti primjene iz kliničkih studija sugeriraju da pedijatrijski bolesnici s hipertenzijom obično dobro podnose lizinopril i da je sigurnosni profil u toj dobnoj skupini usporediv sa sigurnosnim profilom kakav je utvrĎen kod odraslih.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5946394324752899464484772Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Simptomi

Malo je podataka o predoziranju lizinoprilom u ljudi. Simptomi predoziranja ACE inhibitorima mogu biti hipotenzija, cirkulacijski šok, poremećaj ravnoteže elektrolita, zatajivanje bubrega, hiperventilacija, tahikardija, bradikardija, palpitacije, omaglica, anksioznost i kašalj.

Liječenje

Preporučuje se primjena intravenske infuzije fiziološke otopine. Ako se pojavi hipotenzija, bolesnika treba postaviti u položaj za liječenje šoka. Ako je dostupno, može se primijeniti liječenje infuzijom angiotenzina II i/ili intravenskim katekolaminima.

Ako je od predoziranja proteklo kratko vrijeme, potrebno je poduzeti mjere za uklanjanje lizinoprila (izazvati povraćanje, isprati želudac, primijeniti adsorbense i natrijev sulfat).

Lizinopril se iz krvotoka može odstraniti hemodijalizom (vidjeti dio 4.4.) Elektrostimulator srca (pacemaker) indiciran je pri bradikardiji otpornoj na liječenje.

Treba često pratiti vitalne znakove te razine elektrolita i kreatinina u serumu.

Farmakoterapijska skupina: Pripravci koji djeluju na renin-angiotenzinski sustav; ACE inhibitori, čisti ATK-oznaka: C09AA03

Mehanizam djelovanja

Lizinopril je inhibitor peptidilne dipeptidaze, enzima angiotenzinske pretvorbe (angiotenzinska konvertaza – ACE), koji katalizira pretvorbu angiotenzina I u presornu tvar angiotenzin II. Angiotenzin II potiče lučenje aldosterona iz kore nadbubrežnih žlijezda.

Zbog inhibicije ACE smanjuje se razina angiotenzina II u plazmi, povećava plazmatska aktivnost renina i smanjuje izlučivanje aldosterona, što može biti uzrok povećane koncentracije kalija u serumu.

Farmakodinamički učinci

Iako se ocjenjuje da je antihipertenzivni učinak lizinoprila prvenstveno posljedica kočenja sustava renin-angiotenzin-aldosteron, koji ima glavnu ulogu u reguliranju krvnoga tlaka, lizinopril djeluje antihipertenzivno i u hipertenzivnih bolesnika s niskom razinom renina u plazmi.

ACE je istovjetna kininazi II, enzimu koji razgraĎuje bradikinin. Tako i lizinopril može kočiti razgradnju bradikinina, koji je vrlo učinkovit vazodepresorni polipeptid. Eventualna uloga povećanih vrijednosti bradikinina u plazmi kod terapijskog učinka lizinoprila još nije objašnjena.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Učinak lizinoprila na smanjenje smrtnosti i obolijevanja u bolesnika sa zatajivanjem srca ispitivan je usporeĎivanjem visokih doza (32,5 mg ili 35 mg jedanput na dan) i niskih doza (2,5 mg ili 5 mg jedanput na dan). Ispitivanje je uključilo 3164 bolesnika liječenih u prosjeku 46 mjeseci.

U bolesnika koji su liječeni visokim dozama lizinoprila smanjen je rizik od ukupne smrtnosti i hospitalizacije za 12 % (p=0,002), a za 8 % (p=0,036) je smanjen rizik od ukupne smrtnosti i hospitalizacije bolesnika zbog kardiovaskularnih razloga, u usporedbi sa skupinom bolesnika koji su primali niske doze lizinoprila. Rizik od ukupne smrtnosti zbog bilo kojeg uzroka bio je za 8 % manji (p=0,128), a rizik od smrtnosti zbog kardiovaskularnih bolesti bio je za 10 % manji (p=0,073). Na temelju naknadne analize, broj hospitaliziranih bolesnika zbog zatajivanja srca, liječenih visokim dozama lizinoprila, bio je smanjen za 24 % (p=0,002) u usporedbi s onima liječenima niskim dozama. Smanjenje simptoma bilo je slično u bolesnika liječenih visokim ili niskim dozama lizinoprila. Rezultati ispitivanja pokazali su da je učestalost i vrsta nuspojava bila slična u obje skupine ispitanika. Predvidljive nuspojave, poput hipotenzije ili poremećaja bubrežne funkcije, mogle su se otkloniti, te su rijetko bile razlog prekida liječenja. Kašalj je bio rjeĎi u bolesnika liječenih visokim dozama lizinoprila nego u onih liječenih niskim dozama.

U ispitivanju GISSI-3, u kojemu je upotrijebljena 2x2 faktorska analiza za usporedbu učinaka lizinoprila i gliceriltrinitrata primjenjivanih pojedinačno ili zajedno tijekom 6 tjedana, lizinopril je u odnosu na kontrolnu skupinu u kojoj je bilo 19394 bolesnika liječenih unutar 24 sata nakon pojave simptoma akutnog infarkta miokarda, smanjio rizik od smrtnosti za 11 %, što je statistički značajno (2p=0,03). Smanjenje rizika u skupini liječenoj gliciriltrinitratom nije bilo značajno, ali je u skupini koja je uzimala istodobno lizinopril i gliceriltrinitrat 17 % smanjenje rizika od smrtnosti bilo statistički značajno u usporedbi s kontrolnom skupinom (2p=0,02). Značajno smanjenje rizika od ukupne smrtnosti i smanjene funkcije srca zapažene su u podskupinama starijih osoba (starijih od 70 godina) i žena, koji su unaprijed definirani kao bolesnici s velikim rizikom od smrtnosti.

U svih bolesnika, kao i u visokorizičnoj skupini liječenih samo lizinoprilom ili istodobno s gliceriltrinitratom tijekom 6 tjedana, povoljni su rezultati bili vidljivi još 6 mjeseci nakon liječenja, što upućuje na preventivni učinak lizinoprila. Kao što se može očekivati kod liječenja bilo kojim vazodilatatorom, u liječenju lizinoprilom češće su primijećene hipotenzija i poremećaji funkcije bubrega, što nije imalo za posljedicu proporcionalno povećanje smrtnosti.

U dvostruko slijepom randomiziranom, multicentričnom ispitivanju u kojemu su se usporeĎivali lizinopril i antagonisti kalcijskih kanala u 335 hipertenzivnih bolesnika s dijabetesom tipa 2 i s početnom nefropatijom s mikroalbuminurijom, lizinopril je u dozama 10 – 20 mg, jedanput na dan tijekom 12 mjeseci smanjio sistolički tlak za 13 mm Hg, a dijastolički tlak za 10 mm Hg i albuminuriju za 40 %.

U usporedbi s antagonistima kalcijskih kanala, koji su imali sličan antihipertenzivni učinak, u bolesnika liječenih lizinoprilom postignuto je značajnije smanjenje albuminurije. To pokazuje da uz

hipotenzivni učinak, lizinopril svojim inhibitornim učinkom na ACE smanjuje mikroalbuminuriju izravnim učinkom na bubrežno tkivo.

Lizinopril ne utječe na vrijednosti glukoze u krvi, jer ne mijenja značajno razinu glikoliziliranog hemoglobina (HbA1c).

Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja (ONTARGET (eng. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (eng. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora s blokatorom angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje provedeno u bolesnika s kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa šećernom bolešću tipa 2 uz dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom. Ta ispitivanja nisu pokazala nikakav značajan povoljan učinak na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalemije, akutne ozljede bubrega i/ili hipotenzije u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ti su rezultati relevantni i za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istodobno primjenjivati u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE (eng. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji s ACE inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i kroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar oboje su numerički bili učestaliji u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a štetni dogaĎaji i ozbiljni štetni dogaĎaji od značaja (hiperkalemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su učestalije zabilježeni u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Pedijatrijska populacija

U kliničkom ispitivanju koje je uključivalo 115 hipertenzivnih pedijatrijskih bolesnika starosti od 6 do 16 godina, bolesnici koji su imali manje od 50 kg tjelesne mase primali su 0,625 mg, 2,5 mg ili 20 mg lizinoprila jednom dnevno, a bolesnici tjelesne mase 50 kg i više primali su 1,25 mg, 5 mg ili 40 mg lizinoprila jednom dnevno. Na kraju drugog tjedna primjene, lizinopril, koji je primjenjivan jednom dnevno, pokazao je antihipertenzivan učinak ovisno o primijenjenoj dozi i bio je održan pri dozama većim od 1,25 mg.

Učinak je bio potvrĎen nakon prestanka primjene lijeka, kada se dijastolički tlak povisio za oko 9 mmHg više u bolesnika randomiziranih u placebo skupinu, u usporedbi s bolesnicima randomiziranim u skupine sa srednjom ili velikom dozom lizinoprila. Antihipertenzivni učinak lizinoprila koji je ovisan o dozi, ostao je nepromijenjen u nekoliko demografskih podskupina definiranim prema: životnoj dobi, stupnjevima pubertetskog razvoja prema Tanneru, spolu i rasi.

Lizinopril je ACE inhibitor bez sulfhidrilne skupine, namijenjen za oralnu primjenu.

Apsorpcija

Nakon oralne primjene lizinoprila, vršna se koncentracija u serumu postiže približno za 7 sati, nešto kasnije u bolesnika s akutnim infarktom miokarda. Na temelju odreĎivanja u mokraći, ocjenjuje se da je apsorpcija lizinoprila iz oralnih pripravaka (5 – 80 mg) približno 25 %; individualne razlike su od 6 – 60 %. U bolesnika sa zatajivanjem srca, apsolutna je bioraspoloživost smanjena za približno 16 %. Hrana ne utječe na apsorpciju lizinoprila.

Distribucija

Lizinopril se ne veže na bjelančevine u serumu, osim za cirkulirajući enzim konvertaze angiotenzina (ACE). Istraživanja na štakorima pokazuju da lizinopril slabo prolazi kroz krvno-moždanu pregradu.

Eliminacija

Lizinopril se ne metabolizira te se u nepromijenjenom obliku izlučuje mokraćom. Nakon višekratnog doziranja, poluvrijeme kumulacije lizinoprila je 12,6 sati. Klirens lizinoprila u zdravih osoba iznosi oko 50 ml/min.

Pad koncentracije lijeka u serumu je u svojoj završnoj fazi usporen, što ne dovodi do nakupljanja lijeka. Ta završna faza vjerojatno je odraz zasićenja vezanja na ACE i nije razmjerna dozi.

Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre

U usporedbi sa zdravim osobama, u bolesnika sa cirozom jetre smanjena je apsorpcija lizinoprila (oko 30 %, odreĎena u mokraći), a povećana je biodostupnost (oko 50 %) zbog smanjenog klirensa.

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega

U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega, izlučivanje lizinoprila mokraćom je smanjeno, što je klinički značajno samo kada je veličina glomerulske filtracije manja od 30 ml/min. Pri blagom do umjereno teškom poremećaju funkcije bubrega (klirens kreatinina 30 – 80 ml/min) srednja je vrijednost površine ispod krivulje (AUC) povećana za 13 %, dok se u bolesnika s teško poremećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina 5 – 30 ml/min) srednja vrijednost AUC povećava 4,5 puta. Lizinopril se može odstraniti dijalizom. Tijekom 4-satne hemodijalize, koncentracija lizinoprila u plazmi smanjuje se za prosječno 60 %, uz klirens dijalize izmeĎu 40 i 55 ml/min.

Bolesnici sa zatajivanjem srca

U usporedbi sa zdravim osobama, u bolesnika sa zatajivanjem srca, izloženost lizinoprilu je veća (povećanje AUC za prosječno 125 %), a apsorpcija je smanjena za približno 16 % (odreĎeno u mokraći).

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetički profil je ispitivan u 29 pedijatrijskih hipertenzivnih bolesnika starosti izmeĎu 6 i 16 godina s GFR iznad 30 ml/min/1,73 m2. Nakon primjene doze od 0,1 do 0,2 mg/kg, vršna koncentracija lizinoprila u plazmi u stanju dinamičke ravnoteže postigla se unutar 6 sati, a opseg apsorpcije bio je oko 28%. Te su vrijednosti slične onima zabilježenim u prethodnim ispitivanjima u odraslih.

AUC i Cmax vrijednosti u djece u ovom ispitivanju su u skladu s onima uočenim u odraslih.

Starije osobe

U starijih osoba, razine lizinoprila u krvi i vrijednosti AUC (povećanje za približno 60 %) veće su u usporedbi s vrijednostima u mlaĎih osoba.

Neklinički podaci o lizinoprilu koji se temelje na uobičajenim ispitivanjima opće farmakologije, toksičnosti nakon ponovljenih doza, genotoksičnosti te kancerogenog potencijala ne ukazuju na posebnu opasnost za čovjeka.

Pokazalo se da su ACE inhibitori, kao skupina, fetotoksični u dobi kasnog razvoja fetusa (uzrokuju smrt fetusa, uroĎene mane, posebice lubanje). Postoje izvješća o fetotoksičnosti, zaostalom intrauterinom rastu i otvorenom arterijskom duktusu. Misli se da su razvojni poremećaji djelomično posljedica izravnog učinka ACE inhibitora na sustav renin-angiotenzin fetusa, zatim posljedica ishemije nastale zbog hipotenzije majke te smanjena fetalno-placentarna cirkulacija krvi i opskrba fetusa kisikom i hranjivim tvarima.

60492649817100

- kalcijev hidrogenfosfat dihidrat, - manitol,

- kukuruzni škrob,

- škrob, prethodno geliran, - magnezijev stearat,

- talk,

- silicijev dioksid, koloidni, bezvodni,

- željezov oksid, žuti (E 172) – samo Amicor 10 mg tablete i Amicor 20 mg tablete - željezov oksid, crveni (E 172) – samo Amicor 20 mg tablete.

Nije primjenjivo.

3 godine.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

20, 30 ili 60 tableta u PVC/Al blisteru.

Nema posebnih zahtjeva.

Lizinopril je lijek iz skupine lijekova nazvanih inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori).

Amicor se primjenjuje za:

Odrasli i adolescenti stariji od 16 godina:

• liječenje povišenog krvnog tlaka (hipertenzije)

• liječenje zatajivanja srca

• liječenje nedavnog infarkta srca (srčani udar)

• liječenje bubrežnih komplikacija u bolesnika koji boluju od šećerne bolesti tipa II i povišenog krvnog tlaka

Djeca (6  16 godina)

 liječenje povišenog krvnog tlaka (hipertenzije)

Amicor proširuje krvne žile što izaziva pad krvnog tlaka. Također, olakšava srcu da pumpa krv po svim dijelovima tijela.

Nemojte uzimati Amicor

• ako ste alergični na lizinopril ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.).

• ako ste ranije pri primjeni lijekova iz iste skupine (ACE-inhibitori) imali alergijsku reakciju s pojavom otekline ruku, nogu, gležnjeva, lica, usana, jezika i/ili grla, odnosno otežano disali ili gutali (angioedem).

• ako je netko od krvnih srodnika imao tešku alergijsku reakciju (angioedem) na lijek iz skupine ACE-inhibitora ili ako ste imali tešku alergijsku reakciju nepoznatog uzroka.

• ako ste trudni dulje od tri mjeseca. Također, i u ranoj trudnoći treba izbjegavati primjenu lizinoprila (pogledajte dio „Trudnoća i dojenje“).

• ako imate šećernu bolest ili oštećenu bubrežnu funkciju i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji sadrži aliskiren.

• ako ste uzimali ili trenutno uzimate sakubitril/valsartan, koji se koristi za liječenje jedne vrste dugoročnog (kroničnog) zatajivanja srca u odraslih, jer je u tom slučaju povećan rizik od angioedema (naglo oticanje potkožnog tkiva na području kao što je vrat).

Ako se nešto od gore navedenog odnosi na Vas ili pak niste sigurni, obratite se svom liječniku.

Ako se pri primjeni Amicora pojavi dugotrajni suhi kašalj, obratite se svom liječniku.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Amicor:

• ako imate suženje (stenozu) aorte (najveća krvna žila koja izlazi iz srca) ili ako imate suženje srčanih zalistaka (stenozu mitralnog zaliska).

• ako imate suženje (stenozu) bubrežne arterije.

• ako imate zadebljanje srčanog mišića (hipertrofičnu kardiomiopatiju).

• ako imate bolest krvnih žila (kolagena bolest krvnih žila).

• ako imate niski krvni tlak (može se očitovati kao omaglica i ošamućenost, osobito pri ustajanju).

• ako imate bolest bubrega, odnosno ako ste na dijalizi.

• ako imate bolest jetre.

• ako imate šećernu bolest.

• ako ste nedavno imali proljev ili povraćali.

• ako ste na dijeti sa smanjenim unosom soli.

• ako imate povišenu razinu kolesterola te idete na tzv. LDL aferezu.

• ako mislite da ste trudni ili planirate trudnoću. Ne preporučuje se primjena lizinoprila u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni dulje od 3 mjeseca jer može imati ozbiljne posljedice na razvoj djeteta (pogledajte dio „Trudnoća i dojenje“).

• ako ste crne rase jer lizinopril u Vas može biti manje djelotvoran. Također, može se očekivati češća pojava teške alergijske reakcije (tzv. angioedem).

• ako imate visoku koncentraciju kalija u krvi (vidljivu u rezultatima krvnih pretraga)

• ako uzimate bilo koji od sljedećih lijekova, povećava se rizik od razvoja angioedema (brzo oticanje potkožnog tkiva u području poput grla):

- sirolimus, everolimus, temsirolimus i ostali lijekovi koji pripadaju skupini mTOR inhibitora (koriste se kako bi se izbjeglo odbacivanje presađenih organa i za liječenje raka).

- racekadotril (koristi se za liječenje proljeva),

- vildagliptin (koristi se za liječenje šećerne bolesti)

- sakubitril/valsartan (pogledajte dio 2 „Nemojte uzimati Amicor“)

• ako uzimate bilo koji od lijekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka:

- blokator angiotenzin II receptora (ARB) (nazivaju se i sartanima – primjerice valsartan, telmisartan, irbesartan), osobito ako imate bubrežne tegobe povezane sa šećernom bolešću-

- aliskiren.

Liječnik Vam može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni tlak i količinu elektrolita (npr. kalija) u krvi u redovitim intervalima.

Pogledajte također informacije pod naslovom „Nemojte uzimati Amicor“.

Ako se nešto od gore navedenog odnosi na Vas ili pak niste sigurni, obratite se svom liječniku ili ljekarniku.

Liječenje alergijskih reakcija (npr. na ubode insekata)

Obavijestite Vašeg liječnika ako idete ili namjeravate ići na tzv. postupak desenzibilizacije zbog alergije, npr. na ubode insekata. Postupak desenzibilizacije smanjuje alergijsku reakciju (npr. na ubod ose ili pčele), ali ponekad može biti uzrokom jače alergijske reakcije ukoliko tijekom tog postupka uzimate neki lijek iz skupine ACE-inhibitora.

Operacije

Ukoliko idete na neki operativni zahvat, recite liječniku ili stomatologu da uzimate Amicor prije nego što dobijete lokalnu ili opću anesteziju. Naime, ako se lizinopril uzima istodobno s nekim anesteticima, može doći do kratkotrajnog pada krvnog tlaka (hipotenzije).

Djeca i adolescenti

Amicor je proučavan kod djece, a za više informacija obratite se liječniku. Ne preporučuje se za primjenu u djece mlađe od 6 godina i djece s teškim poremećajem rada bubrega.

Drugi lijekovi i Amicor

Obavijestite Vašeg liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove. Naime, lizinopril može utjecati na djelovanje nekog drugog lijeka i obrnuto, drugi lijek može utjecati na djelovanje lizinopril tableta.

Osobito je bitno da liječnika ili ljekarnika obavijestite o uzimanju:

• sakubitril/valsartan - koristi za liječenje jedne vrste dugoročnog (kroničnog) zatajivanja srca u odraslih (pogledajte dio 2. „Nemojte uzimati Amicor”)

• lijekova za snižavanje krvnog tlaka (antihipertenzivi);

• lijekova koji sadrže aliskiren (za snižavanje visokog krvnog tlaka);

• diuretika (lijekovi koji povećavaju izlučivanje mokraće);

• lijekova za razgradnju krvnih ugrušaka (koji se obično primjenjuju u bolnici);

• beta blokatora kao što su atenolol i propranolol;

• nitratnih pripravaka (lijekovi za srčane tegobe);

• nesteroidnih antireumatika (lijekovi koji se primjenjuju za liječenje artritisa i bolova);

• acetilsalicilne kiseline u dozi većoj od 3 grama na dan;

• lijekova za liječenje depresije i drugih psihičkih bolesti, uključujući litij;

• preparata kalija ili nadomjestaka za sol koji sadrže kalij, diuretike (tablete za izmokravanje, pogotovo takozvane tablete koje štede kalij) i ostalih lijekova koji mogu povisiti razinu kalija u Vašoj krvi (poput heparina i kotrimoksazola koji je također poznat kao trimetoprim/sulfametoksazol);

• lijekova za liječenje šećerne bolesti, kao što je npr. inzulin ili oralni antidijabetici (npr. vildagliptin, pogledajte dio „Upozorenja i mjere opreza“);

• racekadotril, koji se koristi za liječenje proljeva (pogledajte dio „Upozorenja i mjere opreza“),

• lijekova za liječenje astme;

• pripravaka koji se primjenjuju kod začepljenosti nosa i sinusa te ostalih pripravaka protiv simptoma prehlade (uključujući i one koji se mogu kupiti bez liječničkog recepta);

• imunosupresiva (lijekovi koji suzbijaju imunološku reakciju organizma), kao što je ciklosporin;

• lijekova koji se najčešće primjenjuju kako bi se izbjeglo odbacivanje presađenih organa (sirolimus, everolimus i ostali lijekovi koji pripadaju skupini mTOR inhibitora). Pogledajte dio „Upozorenja i mjere opreza“.

• alopurinola (lijek za liječenje gihta);

• prokainamida (lijek za liječenje poremećaja rada srca);

• lijekova koji sadrže zlato, uključujući natrijev aurotiomalat, koji se primjenjuju u obliku injekcije.

Liječnik će Vam možda morati promijeniti dozu i/ili poduzeti druge mjere opreza ako uzimate neki blokator angiotenzin II receptora (ARB) ili aliskiren (pogledajte također informacije pod naslovima „Nemojte uzimati Amicor“ i „Upozorenja i mjere opreza“).

Trudnoća, dojenje i plodnost

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Liječnik će preporučiti prestanak uzimanja Amicora prije nego zatrudnite ili odmah nakon potvrde trudnoće, te Vam savjetovati da uzimate neki drugi lijek. Ne preporučuje se primjena lizinoprila u ranoj trudnoći i ako ste trudni dulje od 3 mjeseca, ne smijete uzimati lizinopril jer njegova primjena nakon trećeg mjeseca trudnoće može izazvati teško oštećenje djeteta.

Dojenje

Obavijestite liječnika ako dojite ili planirate dojiti. Ne preporučuje se primjena lizinoprila u dojilja. Ako odlučite dojiti (osobito ako se radi o novorođenčetu ili nedonoščetu), liječnik može izabrati drugu terapiju.

Upravljanje vozilima i strojevima

U nekih je osoba moguća pojava omaglice ili umora tijekom primjene ovog lijeka. U slučaju ovakve reakcije, nemojte voziti niti upravljati strojevima.

Preporučuje se da utvrdite kako reagirate na uzimanje ovog lijeka.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Tijekom primjene Amicora, liječnik Vas može uputiti na određene krvne pretrage i na temelju rezultata tih pretraga, prilagoditi dozu lijeka koja je optimalna za Vas.

Uzimanje lijeka

Progutajte tabletu sa čašom vode.

Uzimajte tablete svaki dan otprilike u isto vrijeme. Tablete možete uzimati prije ili poslije obroka. Vrlo je važno da Amicor uzimate onoliko dugo koliko je odredio Vaš liječnik. Važno je uzimati Amicor svaki dan.

Tableta se može razdijeliti na jednake doze.

Uzimanje prve doze

Budite osobito oprezni prilikom uzimanja prve doze ili prilikom povećanja doze, jer može doći do jačeg pada krvnog tlaka nego prilikom uzimanja narednih doza.

To kod Vas može dovesti do osjećaja omaglice ili ošamućenosti, što se može ublažiti ako prilegnete. Ukoliko ste zbog toga zabrinuti, posavjetujte se sa Vašim liječnikom čim prije.

Odrasli

Doziranje ovisi o vrsti bolesti zbog koje se lijek primjenjuje te o drugim lijekovima koji se istodobno primjenjuju. Liječnik će Vas uputiti koliko tableta morate uzeti svaki dan, a ukoliko niste sigurni obratite se svom liječniku ili ljekarniku.

Povišeni krvni tlak

Preporučena početna doza je 10 mg jedanput na dan. Preporučena doza održavanja je 20 mg jedanput na dan.

Zatajenje srca

Preporučena početna doza je 2,5 mg jedanput na dan. Preporučena doza održavanja je 5 mg do 35 mg jedanput na dan.

Nakon srčanog udara (infarkt srca)

Preporučena doza je 5 mg prvog i drugog dana nakon infarkta. Preporučena doza održavanja je 10 mg jedanput na dan.

Bubrežne komplikacije kod šećerne bolesti Uobičajena doza je 10 mg ili 20 mg jedanput na dan.

Ako ste starija osoba (iznad 65 godina), imate bolest bubrega ili uzimate diuretik, liječnik može smanjiti navedene doze.

Primjena u djece i adolescenata

Amicor se ne preporučuje za primjenu u djece mlađe od 6 godina i djece s teškim poremećajem rada bubrega.

Liječnik će odrediti odgovarajuću dozu za Vaše dijete. Doza ovisi o tjelesnoj težini djeteta.

Za djecu koja su tjelesne težine između 20 i 50 kg, uobičajena početna doza je 2,5 mg jednom na dan. Za djecu koja su tjelesne težine iznad 50 kg, uobičajena početna doza je 5 mg jednom dnevno.

Ako uzmete više Amicora nego što ste trebali

U slučaju predoziranja odmah se javite svom liječniku ili u najbližu zdravstvenu ustanovu. Simptomi koji bi se najvjerojatnije javili jesu omaglica i palpitacija (nepravilno i/ili ubrzano lupanje srca) zbog iznenadnog ili jakog pada krvnog tlaka.

Ako ste zaboravili uzeti Amicor

Ako ste zaboravili uzeti Amicor, propuštenu dozu lijeka uzmite što prije. Međutim, ako je uskoro vrijeme za sljedeću dozu, tada preskočite propuštenu dozu lijeka.

Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu tabletu.

Ako prestanete uzimati Amicor

Nemojte prestati uzimati Amicor unatoč tome što se dobro osjećate, sve dok Vam to liječnik ne kaže.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Prestanite uzimati Amicor i odmah se javite liječniku u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

• teške alergijske reakcije (rijetka nuspojava koja se može javiti u manje od 1 na 1000 osoba). Znakovi mogu uključivati:

- iznenadnu pojavu otoka lica, usana, jezika i/ili grla zbog čega gutanje može biti otežano.

- pojavu naglog oticanja ruku, stopala ili gležnjeva - otežano disanje

- jaki svrbež kože (s čvorastim izbočinama)

• teški kožni poremećaj kao što je iznenadan, neočekivani osip ili žarenje, crvenilo ili ljuštenje kože (vrlo rijetke nuspojave koje se mogu javiti u manje od 1 na 10 000 osoba)

• infekcija sa simptomima kao što su vrućica i ozbiljno pogoršanje općeg stanja ili vrućica sa simptomima lokalne infekcije kao što su bol u grlu/ždrijelu/ustima ili poteškoće s mokrenjem (vrlo rijetka nuspojava koja se može javiti u manje od 1 na 10 000 osoba)

Druge moguće nuspojave

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba)

• glavobolja

• omaglica ili ošamućenost, osobito prilikom naglog ustajanja

• proljev

• suhi kašalj koji ne prolazi

• povraćanje

• poteškoće s bubrezima (otkrivaju se pretragom krvi).

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba)

• promjene raspoloženja

• promjene boje prstiju na rukama ili nogama (blijedo-plavi nakon čega slijedi crvenilo), ili obamrlost ili trnci u prstima ruku ili nogu

• trnci (osjećaj poput uboda iglom) na površini kože

• promjene osjeta okusa

• pospanost

• osjećaj vrtnje (vrtoglavica)

• poteškoće sa spavanjem

• moždani udar

• ubrzano kucanje srca, osjećaj lupanja srca

• iscjedak iz nosa

• mučnina

• bol u želucu ili poremećaj probave

• osip kože ili svrbež

• nemogućnost postizanja erekcije (impotencija)

• osjećaj umora ili slabosti (gubitak snage).

• pretjerano sniženje krvnog tlaka je moguće kod bolesnika koji boluju od sljedećeg: koronarnih srčanih bolesti; suženja aorte (srčane arterije), bubrežne arterije ili srčanih zalistaka; zadebljanja srčanog mišića. Ukoliko do toga dođe, možete osjetiti omaglicu ili ošamućenost, osobito prilikom naglog ustajanja.

• promjene krvnih pretraga jetre i bubrega

• srčani infarkt

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba)

• snižene vrijednosti hemoglobina (crveni krvni pigment) i hematokrita (broj crvenih krvnih stanica) u krvi

• osjećaj smetenosti

• koprivnjača

• suha usta

• ispadanje kose

• psorijaza (poteškoće s kožom)

• reakcije preosjetljivosti/angioedem: naglo nakupljanje tekućine u koži i sluznicama (npr. u grlu ili jeziku), otežano disanje često kao alergijska reakcija

• promjene osjeta mirisa

• rast dojki kod muškaraca

• povišene razine ureje i drugih razgradnih proizvoda u krvi zbog zatajenja bubrega

• povećanje bilirubina, koji nastaje u jetri

• smanjenje vrijednosti natrija (simptomi mogu biti umor, glavobolja, mučnina, povraćanje)

• iznenadno zatajivanje bubrega

• sindrom neodgovarajućeg pravilnog izlučivanja antidiuretskog hormona (SIADH).

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba)

• sinusitis (osjećaj boli i punine iza obraza i očiju)

• suženje dišnih putova

• niske razine šećera u krvi (hipoglikemija). Simptomi mogu uključivati osjećaj gladi ili slabosti, znojenje i ubrzano lupanje srca.

• upala ili infekcija pluća. Simptomi mogu uključivati kašalj, osjećaj kratkog daha te povišenu temperaturu (vrućica).

• žuta boja kože ili bjeloočnica (žutica)

• upala jetre koja može dovesti do gubitka apetita, žute boje kože ili očiju i tamne obojenosti mokraće

• upala gušterače koja uzrokuje umjerenu do jaku bol u trbuhu

• teški poremećaji kože koji uključuju i Stevens-Johnsonov sindrom i nakupljanje zrelih i promijenjenih limfocita u dermisu (kožni pseudolimfom), također crvenilo, stvaranje mjehura i ljuštenje

• znojenje

• slabije mokrenje ili nemogućnost mokrenja

• zatajenje jetre

• kvržice

• alergijska reakcija u tankom crijevu (intestinalni angioedem)

• promjene koje zahvaćaju pojedine stanice ili druge sastojke u krvi. Liječnik može povremeno uzimati uzorke Vaše krvi radi provjere učinka Amicora na Vašu krv. Znakovi mogu uključivati osjećaj umora, bljedoću kože, bol u grlu, povišenu temperaturu (vrućicu), bolove u zglobovima i mišićima, otok zglobova ili žlijezda ili preosjetljivost na sunčevo svjetlo.

• smanjeno stvaranje krvi u koštanoj srži, smanjenje broja crvenih krvnih stanica; smanjenje broja bijelih krvnih stanica

• neočekivana pojava modrica, autoimuna bolest.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

• simptomi depresije

• kratkotrajni gubitak svijesti (sinkopa)

Nuspojave primijećene u djece slične su onima u odraslih.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece. Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji iza oznake „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Amicor sadrži

Djelatna tvar je lizinopril u obliku lizinopril dihidrata.

Amicor 5 mg tablete

Jedna tableta sadrži 5 mg lizinoprila u obliku lizinopril dihidrata.

Amicor 10 mg tablete

Jedna tableta sadrži 10 mg lizinoprila u obliku lizinopril dihidrata.

Amicor 20 mg tablete

Jedna tableta sadrži 20 mg lizinoprila u obliku lizinopril dihidrata.

Drugi sastojci (pomoćne tvari) su: manitol; kalcijev hidrogenfosfat dihidrat; kukuruzni škrob; prethodno geliran škrob; talk; koloidni bezvodni silicijev dioksid; magnezijev stearat.

Amicor 10 mg tablete sadrže žuti željezov oksid (E 172).

Amicor 20 mg tablete sadrže žuti željezov oksid (E 172) i crveni željezov oksid (E 172).

Kako Amicor izgleda i sadržaj pakiranja

Amicor 5 mg tablete: okrugle, bijele tablete s razdjelnom crtom s jedne strane, 6 mm u promjeru.

Amicor 10 mg tablete: okrugle, žute tablete s razdjelnom crtom s jedne strane, 8 mm u promjeru.

Amicor 20 mg tablete: okrugle, blijedo roze do roze tablete s razdjelnom crtom s jedne strane, 8 mm u promjeru.

Amicor tablete dostupne su u blisteru od 20 ili 30 ili 60 tableta, u kutiji.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač JADRAN-GALENSKI LABORATORIJ d.d., Svilno 20, 51000 Rijeka

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana 13.05.2020.