Enap-H 10 mg/25 mg tablete

Enap-H je indiciran u odraslih za liječenje arterijske hipertenzije kada je potrebno kombinirano liječenje.

Doziranje

Doziranje je potrebno odrediti prema iskustvu s primijenjenim dozama enalaprilmaleata.

Odrasli

Esencijalna hipertenzija

Uobičajena je doza jedna do dvije tablete dnevno. Doziranje treba prilagoditi prema promjenama krvnog tlaka.

Prethodna diuretska terapija

Nakon početne doze lijeka može doći do pojave simptomatske hipotenzije, što je vjerojatnije u bolesnika s deplecijom volumena i/ili soli kao rezultat prethodne diuretske terapije. Diuretsku terapiju potrebno je prekinuti 2-3 dana prije početka liječenja tabletama Enap-H.

Prije početka liječenja treba provjeriti rad bubrega.

Doziranje kod insuficijencije bubrega

Tiazidni diuretici možda nisu odgovarajući diuretici za primjenu u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega te nisu učinkoviti pri vrijednostima klirensa kreatinina od 30 ml/min ili manjim (tj. kod umjerene ili teške insuficijencijebubrega). U bolesnika s klirensom kreatinina izmeĎu 30 i 80 ml/min,

60492649817100

liječenje Enap-H smije se započeti samo nakon titracije odgovarajućih doza pojedinačnih djelatnih tvari.

Preporučena početna doza enalaprilmaleata u monoterapiji za takve bolesnike je 5–10 mg.

Starije osobe

U kliničkim studijama opažena je slična djelotvornost i podnošljivost istodobno primijenjenog enalaprilmaleata i hidroklorotiazida u starijih i mlaĎih hipertenzivnih bolesnika. Potrebno je voditi računa o bubrežnoj funkciji (vidjeti dio o doziranju kod bubrežne insuficijencije).

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost Enapa-H u djece i adolescentata nije utvrĎena.

Način primjene Oralna primjena.

- Preosjetljivost na djelatne tvari ili druge inhibitore angiotenzin konvertaze (ACE), tiazide, sulfonamide/sulfonilureje ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

- Teško oštećenje funkcije bubrega (klirens kreatinina ≤ 30 ml/min) - Anurija

- Angioedem povezan s prethodnim liječenjem ACE inhibitorom u anamnezi - Nasljedni ili idiopatski angioedem

- Teško oštećenje funkcije jetre - Stenoza bubrežnih arterija

- Drugo i treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4. i 4.6.)

- Istodobna primjena Enapa-H s lijekovima koji sadrže aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

- Istodobna primjena sa sakubitrilom/valsartanom. Liječenje Enapom-H ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti i dijelove 4.4. i 4.5.).

Enalaprilmaleat-hidroklorotiazid

Hipotenzija i poremećaj ravnoteže elektrolita/tekućine

Simptomatska hipotenzija rijetko se javlja u bolesnika s nekompliciranom hipertenzijom. U bolesnika s hipertenzijom koji primaju Enap-H, vjerojatnije je da će se simptomatska hipotenzija javiti u onih bolesnika u kojih je došlo do deplecije volumena, npr. zbog liječenja diureticima, restrikcije soli u prehrani, proljeva ili povraćanja (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.). U takvih bolesnika potrebno je redovito odreĎivati razinu elektrolita u serumu u odgovarajućim intervalima. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti bolesnicima s ishemičnom bolesti srca ili cerebrovaskularnom bolesti u kojih bi nagli pad krvnog tlaka mogao uzrokovati infarkt miokarda ili cerebrovaskularni dogaĎaj. Simptomatska hipotenzija uočena je u bolesnika s hipertenzijom i zatajenjem srca, sa ili bez pridruženog poremećaja funkcije bubrega. Više je vjerojatno da će se to dogoditi u bolesnika s težim stupnjem zatajenja srca, što se očituje u primjeni visokih doza diuretika petlje, hiponatremiji i oštećenju funkcije bubrega. U ovih bolesnika liječenje je potrebno započeti pod liječničkim nadzorom i strogo pratiti bolesnike do prilagodbe doze enalaprila/hidroklorotiazida. Slična razmatranja mogu se primijeniti i u bolesnika s ishemijskom bolesti srca ili cerebrovaskularnom bolesti u kojih bi pretjerani pad krvnog tlaka mogao rezultirati infarktom miokarda ili cerebrovaskularnim dogaĎajem.

Ako se pojavi hipotenzija, bolesnika treba staviti u ležeći položaj te, ako je potrebno, treba primati intravensku infuziju uobičajene fiziološke otopine. Prolazni hipotenzivni odgovor nije kontraindikacija za primjenu daljnjih doza, koje se obično mogu davati bez poteškoća jednom kada se krvni tlak povisi

nakon ekspanzije volumena.

2

U nekih bolesnika sa zatajenjem srca koji imaju normalni ili niski krvni tlak, uz primjenu enalaprila/hidroklorotiazida javilo se dodatno sniženje krvnoga tlaka. Ovaj učinak je očekivan i obično nije razlog za prekid liječenja. Ako hipotenzija postane simptomatska, možda će biti potrebno smanjiti dozu ili prekinuti liječenje.

Oštećenje funkcije bubrega

Zatajenje bubrega povezano s enalaprilom je zabilježeno većinom u bolesnika s teškim zatajenjem srca i podležećom bolesti bubrega, uključujući stenozu bubrežnih arterija. Ako se odmah prepozna i odgovarajuće liječi, zatajenje bubrega povezano s liječenjem enalaprilom obično je reverzibilno.

Enap-H ne smije se primjenjivati u bolesnika s poremećajem funkcije bubrega (klirens kreatinina 80 ml/min i > 30 ml/min) dok titracija enalaprila ne pokaže potrebu za dozom prisutnom u ovoj formulaciji (vidjeti dio 4.2.).

U nekih bolesnika s hipertenzijom, bez prethodno postojeće vidljive bolesti bubrega, koji su uzimali enalapril istodobno s diuretikom, povećale su se vrijednosti ureje i kreatinina u krvi (vidjeti Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi, Enalaprilmaleat, Oštećenje funkcije bubrega; Hidroklorotiazid, Oštećenje funkcije bubrega u dijelu 4.4.). Ako doĎe do toga, potrebno je prekinuti liječenje Enapom-H. U ovom se slučaju povećava mogućnost pojave primarne stenoze bubrežne arterije (vidjeti Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi, Enalaprilmaleat, Renovaskularna hipertenzija u dijelu 4.4.).

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, smije se samo provoditi pod nadzorom specijalista i uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Hiperkalemija

Kombinacija enalaprila i niske doze diuretika ne može isključiti mogućnost pojave hiperkalemije (vidjeti Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi, Enalaprilmaleat, Hiperkalemija u dijelu 4.4.).

Litij

Kombinacija litija s enalaprilom i diureticima općenito se ne preporučuje (vidjeti dio 4.5.).

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost u djece nisu ustanovljene.

Enalaprilmaleat

Stenoza aorte/hipertrofična kardiomiopatija

Kao i svi vazodilatatori, ACE inhibitori se moraju primjenjivati s oprezom u bolesnika s opstrukcijom valvularnog izlaznog trakta lijevog ventrikula i izbjegavati u slučajevima kardiogenog šoka i hemodinamički značajne opstrukcije.

Oštećenje funkcije bubrega

Zatajenje bubrega povezano s enalaprilom zabilježeno je većinom u bolesnika s teškim zatajenjem srca ili primarnom bolesti bubrega, uključujući stenozu bubrežne arterije. Ako se brzo prepozna i odgovarajuće liječi, zatajenje bubrega povezno s liječenjem enalaprilom obično je reverzibilno (vidjeti Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi, Enalaprilmaleat-hidroklorotiazid, Oštećenje funkcije bubrega u dijelu 4.4.).

Renovaskularna hipertenzija

Kada se ACE inhibitorima liječe bolesnici s obostranom stenozom bubrežnih arterija ili stenozom arterije jedinog funkcionalnog bubrega postoji povećan rizik pojave hipotenzije i insuficijencije bubrega. Gubitak funkcije bubrega može se pojaviti kod samo malih promjena koncentracija kreatinina u serumu. U ovih bolesnika liječenje je potrebno započeti uz pažljivi medicinski nadzor, niskim dozama, pažljivim titriranjem i uz praćenje funkcije bubrega.

Bolesnici na hemodijalizi

Primjena enalaprila nije indicirana u bolesnika kojima je potrebna dijaliza zbog zatajenja bubrega. Anafilaktoidne reakcije zabilježene su u bolesnika na dijalizi s visokoprotočnim membranama (npr. AN 69) koji su istodobno uzimali ACE inhibitor. U tih bolesnika potrebno je razmotriti primjenu drugog tipa membrane za dijalizu ili druge klase antihipertenziva.

Presađivanje bubrega

Ne postoji iskustvo vezano uz primjenu enalaprila bolesnicima kojima je nedavno presaĎen bubreg. Stoga se liječenje enalaprilom ne preporučuje.

Zatajenje jetre

Liječenje ACE inhibitorima rijetko se povezuje sa sindromom koji započinje kolestatskom žuticom ili hepatitisom i napreduje do fulminantne nekroze jetre te (ponekad) smrti. Mehanizam ovog sindroma nije poznat. Bolesnici koji primaju ACE inhibitore, u kojih se razvila žutica ili koji imaju izrazito povećane jetrene enzime, moraju prekinuti uzimati ACE inhibitore i biti pod odgovarajućom medicinskom kontrolom (vidjeti Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi, Hidroklorotiazid, Bolest jetre u dijelu 4.4.).

Neutropenija/agranulocitoza

U bolesnika koji su primali ACE inhibitore zabilježene su neutropenija/agranulocitoza, trombocitopenija i anemija. Neutropenija se rijetko javlja u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega i bez drugih komplicirajućih čimbenika. Enalapril je potrebno primjenjivati krajnje oprezno u bolesnika s kolagenskom vaskularnom bolesti, kod liječenja imunosupresivima, alopurinolom ili prokainamidom ili kod kombinacije ovih komplicirajućih čimbenika, posebno ako već postoji oštećenje funkcije bubrega. Teške infekcije razvile su se u nekih od ovih bolesnika koji ponekad nisu reagirali na intenzivno liječenje antibioticima. Ako se enalapril primjenjuje u takvih bolesnika, savjetuje se periodički pratiti broj bijelih krvnih stanica, a bolesnike je potrebno uputiti da prijave bilo kakve znakove infekcije.

Hiperkalemija

ACE inhibitori mogu uzrokovati hiperkalemiju jer inhibiraju otpuštanje aldosterona. Taj učinak obično nije značajan u bolesnika koji imaju normalnu bubrežnu funkciju. Čimbenici rizika za razvoj hiperkalemije obuhvaćaju bolesnike s poremećenom funkcijom bubrega, pogoršanjem funkcije bubrega, dob (> 70 godina), šećernu bolest, interkurentne dogaĎaje, osobito dehidraciju, akutnu dekompenzaciju srca, metaboličku acidozu ili istodobnu primjenu diuretika koji štede kalij (npr. spironolakton, eplerenon, triamteren ili amilorid), nadomjestke kalija ili nadomjestke soli koji sadrže kalij; ili one bolesnike koji uzimaju druge lijekove vezane uz povećanje razine kalija u serumu (npr. heparin, trimetoprim ili kotrimoksazol takoĎer poznat kao trimetoprim/sulfametoksazol te osobito antagoniste aldosterona ili blokatore angiotenzinskih receptora). Primjena nadomjestka kalija, diuretika koji štede kalij ili nadomjestka soli koji sadržava kalij, osobito u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega, može dovesti do značajnog porasta kalija u serumu. Hiperkalemija može uzrokovati ozbiljne, ponekad smrtonosne aritmije. Diuretike koji štede kalij i blokatore angiotenzinskih receptora potrebno je primjenjivati uz oprez u bolesnika koji se liječe ACE inhibitorima, uz praćenje vrijednosti kalija u serumu i bubrežne funkcije (vidjeti dio 4.5.).

Hipoglikemija

Bolesnicima s dijabetesom liječenim oralnim antidijabeticima ili inzulinom u kojih se započinje primjena ACE inhibitora potrebno je reći da pažljivo prate hipoglikemiju, osobito u prvom mjesecu primjene ove kombinacije (vidjeti Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi, Hidroklorotiazid,

Metabolički i endokrini učinci u dijelovima 4.4. i 4.5.).

Preosjetljivost/angioedem

Angioneurotski edem lica, ekstremiteta, usana, jezika, glotisa i/ili grkljana zabilježen je u bolesnika liječenih inhibitorima angiotenzin konvertirajućeg enzima, uključujući enalaprilmaleat. On se može pojaviti u bilo kojem trenutku tijekom liječenja. U takvim slučajevima odmah treba prekinuti uzimanje Enapa-H te uvesti prikladno praćenje kako bi se osiguralo potpuno uklanjanje simptoma prije otpuštanja bolesnika. Čak i u slučajevima kada je oticanje ograničeno samo na jezik, bez respiratornog distres sindroma, možda će biti potrebno produljeno pratiti bolesnike, s obzirom na to da liječenje antihistaminicima i kortikosteroidima možda neće biti dovoljno.

Vrlo rijetko, prijavljeni su smrtni ishodi zbog angioedema povezanog s edemom grkljana ili jezika. U bolesnika u kojih su zahvaćeni jezik, glotis ili grkljan, postoji vjerojatnost opstrukcije dišnih puteva, osobito u onih s anamnezom operativnog zahvata na dišnim putevima. U slučajevima gdje će zahvaćenost jezika, glotisa ili grkljana vjerojatno uzrokovati opstrukciju dišnih puteva, odmah se mora primijeniti odgovarajuće liječenje koje može uključivati supkutanu primjenu otopine epinefrina 1:1000 (0,3 ml do 0,5 ml) i/ili mjere koje osiguravaju prohodnost dišnih puteva.

U bolesnika crne rase koji primaju ACE inhibitore zabilježena je veća učestalost angioedema, u usporedbi s bolesnicima bijele rase. MeĎutim, općenito se čini da osobe crne rase imaju povećani rizik pojave angioedema.

Bolesnici koji u anamnezi imaju angiodem koji nije povezan s liječenjem ACE inhibitorima, mogu imati povećan rizik pojave angioedema tijekom primjene ACE inhibitora (takoĎer vidjeti dio 4.3.).

Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana zbog povećanog rizika od angioedema. Liječenje sakubitrilom/valsartanom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze enalaprila. Liječenje enalaprilom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti dijelove 4.3. i 4.5.).

Istodobna primjena ACE inhibitora s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom može povećati rizik od angioedema (npr. oticanje dišnih putova ili jezika, sa ili bez oštećenja respiratorne funkcije) (vidjeti dio 4.5.). Potreban je oprez kod uvoĎenja liječenja racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom u bolesnika koji već uzima ACE inhibitor.

Anafilaktoidne reakcije tijekom desenzibilizacije na otrov opnokrilaca (Hymenoptera)

Bolesnici koji su primali ACE inhibitore tijekom desenzibilizacije na otrov opnokrilaca (hymenoptera venom npr. pčela, osa) rijetko su imali po život opasne anafilaktoidne reakcije. Ove se reakcije mogu izbjeći privremenim prekidom liječenja ACE inhibitorima prije svake desenzibilizacije.

Anafilaktoidne reakcije tijekom LDL afereze

Bolesnici koji su primali ACE inhibitore tijekom afereze lipoproteina male gustoće (LDL) s dekstran sulfatom rijetko su imali po život opasne anafilaktoidne reakcije. Ove su se reakcije izbjegle privremenim prekidom liječenja ACE inhibitorima prije svake afereze.

Kašalj

Uz primjenu ACE inhibitora zabilježen je kašalj. Svojstveno, kašalj je neproduktivan, tvrdokoran i nestaje nakon prekida liječenja. Kašalj uzrokovan ACE inhibitorima potrebno je razmotriti kao diodiferencijalne dijagnoze kašlja.

Operativni zahvat/anestezija

U bolesnika koji su podvrgnuti većim operativnim zahvatima ili anesteziji sredstvima koja izazivaju hipotenziju, enalapril blokira stvaranje angiotenzina II te narušava sposobnost kompenzacije hipotenzije preko sustava renin-angiotenzin. Hipotenzija koja se javlja zbog ovog mehanizma, može se korigirati povećanjem volumena tekućine (vidjeti dio 4.5.).

Trudnoća

Liječenje ACE inhibitorima ne smije se započinjati tijekom trudnoće. Osim ako se nastavak liječenja ACE inhibitorima ne smatra neophodnim, bolesnice koje planiraju trudnoću moraju prijeći na liječenje drugim antihipertenzivima koji imaju utvrĎeni sigurnosni profil primjene u trudnoći. Kada se ustanovi trudnoća, liječenje ACE inhibitorima potrebni je odmah prekinuti te ukoliko je primjereno, započeti liječenje drugim lijekom (vidjeti dijelove 4.3. i 4.6.).

Etničke razlike

Kao što je to slučaj i s drugim inhibitorima angiotenzin konvertirajućeg enzima, čini se da je enalapril manje učinkovit u snižavanju krvnoga tlaka u osoba crne rase, nego u osoba drugih rasa, vjerojatno uslijed veće učestalosti stanja s niskom razinom renina u populaciji crne rase s hipertenzijom.

Hidroklorotiazid

Oštećenje funkcije bubrega

Tiazidi možda nisu odgovarajući diuretici za primjenu u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega te nisu učinkoviti pri vrijednostima klirensa kreatinina od 30 ml/min ili manjim (tj. kod umjerenog ili teškog poremećaja funkcije bubrega) (vidjeti dio 4.2. i Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi, Enalaprilmaleat-hidroklorotiazid, Oštećenje funkcije bubrega u dijelu 4.4.).

Enap-H 10 mg/25 mg se ne smije primjenjivati u bolesnika s insuficijencijom bubrega (klirens kreatinina ≤ 80 ml/min) dok titracija pojedinih komponenti ne pokaže potrebu za primjenom doza prisutnih u kombinacijskoj tableti.

Bolest jetre

Tiazide je potrebno oprezno primjenjivati u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre ili progresivnom bolesti jetre budući da male promjene ravnoteže tekućine i elektrolita mogu izazvati hepatičku komu (vidjeti Posebna upozorenja i mjere opreza pri uprabi, Enalaprilmaleat, Zatajenje jetre u dijelu 4.4.).

Metabolički i endokrini učinci

Liječenje tiazidima može narušiti toleranciju na glukozu. Može biti potrebna prilagodba doze antidijabetičkih lijekova, uključujući inzulin (vidjeti Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi, Enalaprilmaleat, Bolesnici s dijabetesom u dijelu 4.4.). Tiazidi mogu sniziti razinu natrija, magnezija i kalija u serumu.

Povišene razine kolesterola i triglicerida mogu biti povezane s liječenjem tiazidnim diureticima. Dodatno, u kliničkim ispitivanjima sa 6 mg hidroklorotiazida nije zabilježen klinički značajan učinak glukoze, kolesterola, trigilicerida, natrija, magnezija i kalija.

Tiazidi mogu smanjiti izlučivanje kalcija urinom i uzrokovati intermitentno i blago povišenje razine kalcija u serumu, bez poznatih poremećaja metabolizma kalcija. Izražena hiperkalcemija može biti znak latentnog hiperparatireoidizma. Prije testiranja funkcije paratireoidnih žlijezda potrebno je prekinuti liječenje tiazidima.

U odreĎenih bolesnika, liječenje tiazidima može ubrzati hiperuricemiju i/ili giht. Ne čini se da je ovaj učinak hiperuricemije ovisan o o dozi. MeĎutim, enalapril može povisiti razinu mokraćne kiseline i time ublažiti hiperuricemično djelovanje hidroklorotiazida.

Kao i u drugih bolesnika koji primaju diuretike, u odgovarajućim intervalima je potrebno periodički odrediti razine elektrolita u serumu.

Tiazidi (uključujući hidroklorotiazid) mogu uzrokovati poremećaj ravnoteže tekućine ili elektrolita (hipokalemiju, hiponatremiju i hipokloremijsku alkalozu). Upozoravajući znakovi poremećaja ravnoteže tekućine ili elektrolita su suha usta, žeĎ, slabost, letargija, somnolencija, nemir, bolovi u mišićima ili grčevi, umor u mišićima, hipotenzija, oligurija, tahikardija i poremećaji probavnog sustava kao što su mučnina i povraćanje.

Iako se hipokalemija može razviti tijekom primjene tiazidnih diuretika, istodobno liječenje enalaprilom može umanjiti hipokalemiju izazvanu diureticima. Rizik pojave hipokalemije najveći je u bolesnika s cirozom jetre, bolesnika s brzom diurezom, u bolesnika s nedovoljnim oralnim unosom elektrolita te u bolesnika koji se istodobno liječe kortikosteroidima ili andrenokortikotropnim hormonom (ACTH) (vidjeti dio 4.5.).

Hiponatremija se može pojaviti u bolesnika s edemima po vrućem vremenu. Deficit klorida općenito je blag i obično ne zahtijeva liječenje.

Pokazalo se da tiazidi povećavaju izlučivanje magnezija urinom, što može rezultirati hipomagnezemijom.

Antidoping test

Hidroklorotiazid u sastavu ovog lijeka može proizvesti pozitivni analitički rezultat u antidoping testu.

Preosjetljivost

U bolesnika bez ili s anamnezom alergije ili bronhijalne astme koji primaju tiazide mogu se pojaviti reakcije preosjetljivosti. Kod primjene tiazida zabilježena je egzacerbacija ili aktivacija sistemskog lupusa eritematozusa.

Nemelanomski rak kože

Povećani rizik od nemelanomskog raka kože (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) [karcinom bazalnih stanica (engl. basal cell carcinoma, BCC) i karcinom skvamoznih stanica (engl. squamous cell carcinoma, SCC)] kod povećane kumulativne izloženosti hidroklorotiazidu (HCTZ) zabilježen je u dvjema epidemiološkim studijama na temelju danskog Nacionalnog registra za rak. Fotosenzibilizirajući učinci hidroklorotiazida mogli bi predstavljati mogući mehanizam za NMSC.

Bolesnike koji uzimaju hidroklorotiazid potrebno je informirati o riziku od NMSC-a i savjetovati da redovito provjeravaju svoju kožu kako bi se uočila pojava svake nove lezije te da hitno prijave svaku sumnjivu leziju na koži. Bolesnicima je potrebno savjetovati moguće preventivne mjere kao što je ograničena izloženost sunčevoj svjetlosti i UV zrakama i, u slučaju izloženosti, odgovarajuća zaštita, radi minimiziranja rizika od raka kože. Sumnjive lezije na koži potrebno je hitno pregledati, potencijalno uključujući histološke preglede uzorka dobivenog biopsijom. TakoĎer, u bolesnika koji su prethodno imali NMSC može biti potrebno razmotriti opravdanost primjene hidroklorotiazida (vidjeti takoĎer dio 4.8.).

Akutna respiratorna toksičnost

Nakon uzimanja hidroklorotiazida zabilježeni su vrlo rijetki teški slučajevi akutne respiratorne toksičnosti, uključujući akutni respiratorni distres sindrom (ARDS). Plućni edem obično se razvija u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon unosa hidroklorotiazida. Na početku simptomi uključuju dispneju, vrućicu, pogoršanje plućne funkcije i hipotenziju. Ako se sumnja na ARDS, potrebno je prekinuti primjenu lijeka Enap-H i primijeniti odgovarajuće liječenje. Hidroklorotiazid se ne smije davati bolesnicima koji su prethodno imali ARDS nakon unosa hidroklorotiazida.

Efuzija žilnice, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Lijekovi koji sadrže sulfonamid ili derivate sulfonamida mogu izazvati idiosinkratsku reakciju koja može dovesti do efuzije žilnice uz ispad vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog kuta. Simptomi uključuju akutnu pojavu smanjene oštrine vida ili očne boli i tipično se javljaju u roku nekoliko sati do tjedana nakon primjene lijeka. Neliječeni akutni glaukom zatvorenog kuta može dovesti do trajnog gubitka vida. Prvo je potrebno prekinuti liječenje što je prije moguće. Ako se ne postigne kontrola intraolukarnog tlaka, potrebno je razmotriti potrebu za hitnim medicinskim ili kirurškim zahvatima. Čimbenici rizika za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog kuta mogu uključivati anamnezu alergije na sulfonamide ili penicilin.

Laktoza

Enap-H sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze,

60492649817100

potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

Enalaprilmaleat-hidroklorotiazid

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih dogaĎaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3., 4.4. i 5.1.).

Drugi antihipertenzivni lijekovi

Istodobna primjena ovih lijekova može povećati hipotenzivne učinke enalaprila i hidroklorotiazida. Istodobna primjena nitroglicerina i drugih nitrata ili drugih vazodilatatora može dodatno sniziti krvni tlak.

Litij

Zabilježena su reverzibilna povećanja koncentracije litija u serumu i njegove toksičnosti tijekom istodobne primjene litija i ACE inhibitora. Istodobna primjena tiazidnih diuretika s ACE inhibitorima može dodatno povećati razine litija i rizik od toksičnosti litija.

Primjena lijeka Enap-H s litijem se ne preporučuje, no ako se kombinacija dokaže neophodnom, potrebno je pažljivo pratiti razine litija u serumu (vidjeti dio 4.4.).

Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2 (COX-2) Primjena NSAID-a uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2 (COX-2) može smanjiti antihipertenzivno djelovanje ACE inhibitora i diuretika. Stoga, antihipertenzivni učinak antagonista angiotenzin II receptora, ACE inhinbitora i diuretika može biti umanjen djelovanjem NSAID-a, uključujući selektivne COX-2 inhibitore.

Istodobna primjena NSAID-a (uključujući inhibitore COX-2) s antagonistima angiotenzin II receptora ili ACE inhibitorima ima aditivni učinak na povećanje razine kalija u serumu, što može rezultirati pogoršanjem funkcije bubrega. Ovi su učinci obično revezibilni. Rijetko može doći do akutnog zatajenja bubrega, osobito u bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega (kao što su starije osobe ili bolesnici s deplecijom volumena, uključujući bolesnike koji se liječe diureticima). Stoga se kombinacija ovih lijekova mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s kompromitiranom fukcijom bubrega.

Enalaprilmaleat

Diuretici koji štede kalij, nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koji sadrže kalij ACE inhibitori ublažavaju gubitak kalija induciran diureticima.

Iako vrijednosti kalija u serumu obično ostaju unutar granica normale, u nekih bolesnika liječenih enalaprilom može se javiti hiperkalemija. Diuretici koji štede kalij (npr. spironolakton, eplerenon, triamteren ili amilorid), nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koji sadrže kalij mogu značajno povisiti vrijednosti kalija u serumu. Potreban je oprez i kada se enalapril primjenjuje istodobno s drugim lijekovima koji povisuju vrijednosti kalija u serumu, kao što su trimetoprim i kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol) jer je poznato da trimetoprim djeluje poput diuretika koji štedi kalij kao što je amilorid. Stoga se kombinacija enalaprila s navedenim lijekovima ne preporučuje. Ako je istodobna primjena indicirana, treba ih primjenjivati uz oprez i učestalo praćenje vrijednosti kalija u

serumu (vidjeti dio 4.4.).

8

60492649817100

Diuretici (tiazidni ili diuretici petlje)

Prethodno liječenje visokim dozama diuretika može rezultirati deplecijom volumena i rizikom od hipotenzije prilikom započinjanja terapije enalaprilom (vidjeti dijelove 4.2. i 4.4.). Hipotenzivni učinci se mogu smanjiti prekidom primjene diuretika, povećanjem volumena ili unosa soli.

Triciklični antidepresivi/antipsihotici/anestetici

Istodobna primjena odreĎenih anestetika, tricikličnih antidepresiva i antipsihotika s ACE inhibitorima može rezultirati daljnjim sniženjem krvnog tlaka (vidjeti dio 4.4.).

Zlato

Rijetko su prijavljene nitritoidne reakcije (simptomi uključuju crvenilo lica uz osjećaj vrućine, mučninu, povraćanje i hipotenziju) u bolesnika na terapiji injektabilnim zlatom (natrijev aurotiomalat) i istodobnom terapijom ACE inhibitorom, uključujući enalapril.

Sakubitril/valsartan

Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana jer povećava rizik od angioedema (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.). Liječenje sakubitrilom/valsartanom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze enalaprila. Liječenje enalaprilom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Racekadotril, mTOR inhibitori (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i vildagliptin

Istodobna primjena ACE inhibitora s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom može povećati rizik od angioedema (vidjeti dio 4.4.).

Simpatomimetici

Simpatomimetici mogu smanjiti antihipertenzivne učinke ACE inhibitora (vidjeti dio 4.5.).

Alkohol

Alkohol pojačava antihipertenzivni učinak ACE inhibitora.

Antidijabetici

Epidemiološka ispitivanja ukazuju da istodobna primjena ACE inhibitora i antidijabetičkih lijekova (inzulina, oralnih hipoglikemika) može uzrokovati povećano djelovanje na snižavanje glukoze u krvi uz rizik pojave hipoglikemije. Vjerojatnost pojave ovog fenomena veća je tijekom prvih tjedana kombiniranog liječenja i u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega (vidjeti dijelove 4.4. i 4.8.).

Acetilsalicilatna kiselina, trombolitici i β-blokatori

Enalapril se može sigurno primjenjivati zajedno s acetilsalicilatnom kiselinom (u kardiološkim dozama), tromboliticima i β-blokatorima.

Kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol)

Bolesnici koji istodobno uzimaju kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol) mogu biti izloženi povećanom riziku razvoja hiperkalemije (vidjeti dio 4.4.).

Ciklosporin

Tijekom istodobne primjene ACE inhibitora i ciklosporina može se javiti hiperkalemija. Preporučuje se praćenje vrijednosti kalija u serumu.

Heparin

Tijekom istodobne primjene ACE inhibitora i heparina može se javiti hiperkalemija. Preporučuje se praćenje vrijednosti kalija u serumu.

Hidroklorotiazid

Nedepolarizirajući mišićni relaksansi

9

Tiazidni diuretici mogu pojačati reakciju na tubokurarin.

Alkohol, barbiturati, ili opioidni analgetici

Može doći do potencijacije ortostatske hipotenzije.

Antidijabetici (oralni lijekovi i inzulin)

Može biti potrebna prilagodba doze antidijabetika (vidi dijelove 4.4. i 4.8.).

Smole kolestiramina i kolestipola

Smole anionskih izmjenjivača mogu smanjiti apsorpciju hidroklorotiazida. Jednokratne doze smole kolestiramina ili kolestipola vežu hidroklorotiazid i smanjuju njegovu apsorpciju iz probavnog sustava za 85%, odnosno 43%.

Produljenje QT-intervala (npr. kinidin, prokainamid, amiodaron, sotalol) Povećan rizik od torsades de pointes.

Glikozidi digitalisa

Hipokalemija može senzibilizirati ili pojačati reakciju srca na toksična djelovanja digitalisa (npr. povećana ventrikularna iritabilnost).

Kortikosteroidi, ACTH

Pojačana deplecija elektrolita, osobito hipokalemija.

Zlouboraba kaliuretskih diuretika (npr. furosemida), karbenoksolona ili laksativa Hidroklorotiazid može povećati gubitak kalija i/ili magnezija.

Presorni amini (npr. noradrenalin)

Djelovanje presornih amina može biti smanjeno (vidjeti dio 4.5.).

Citostatici (npr. ciklofosfamid, metotreksat)

Tiazidi mogu smanjiti renalno izlučivanje citotoksičnih lijekova i potencirati njihove mijelosupresivne učinke.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija su provedena samo u odraslih.

Trudnoća

ACE inhibitori

8260088279Primjena ACE inhibitora u prvom tromjesečju trudnoće se ne preporučuje (vidjeti dio 4.4.). Primjena ACE inhibitora je kontraindicirana tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Epidemiološki dokaz koji se odnosi na rizik teratogenosti nakon izlaganja ACE inhibitorima tijekom prvog tromjesečja trudnoće nije konačan; meĎutim, mali porast rizika ne može se isključiti. Osim u slučaju ako se nastavak liječenja ACE inhibitorima ne smatra neophodnim, bolesnice koje planiraju trudnoću moraju prijeći na drugi antihipertenzivni lijek koji ima utvrĎen sigurnosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se ustanovi trudnoća, liječenje ACE inhibitorima potrebno je odmah prekinuti te ukoliko je primjereno, započeti liječenje drugim lijekom.

6049264444971Poznato je da izloženost ACE inhibitorima tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće izaziva fetotoksičnost u ljudi (smanjena funkcija bubrega, oligohidramnion, usporavanje okoštavanja lubanje) i neonatalnu toksičnost (zatajenje bubrega, hipotenzija, hiperkalemija) (vidjeti dio 5.3.). Pojavio se

oligohidramnion u majke koji vjerojatno predstavlja smanjenu funkciju bubrega u fetusa, te može dovesti do kontrakcija udova, kraniofacijalnih deformacija i hipoplastičnog razvoja pluća.

U slučaju izlaganja ACE inhibitorima od drugog tromjesečja trudnoće, preporučuje se kontrola funkcije bubrega i lubanje ultrazvukom. NovoroĎenčad čije su majke uzimale ACE inhibitore potrebno je pažljivo pratiti na pojavu hipotenzije (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Hidroklorotiazid

Postoji ograničeno iskustvo s hidroklorotiazidom tijekom trudnoće, osobito tijekom prvog tromjesečja. Ispitivanja na životinjama nisu dostatna. Hidroklorotiazid prolazi kroz posteljicu. Na temelju farmakološkog mehanizma djelovanja hidroklorotiazida, njegova primjena tijekom drugog i trećeg tromjesečja može kompromitirati fetoplacentalnu perfuziju te uzrokovati fetalne i neonatalne učinke poput žutice, poremećaja ravnoteže elektrolita i trombocitopenije.

Hidroklorotiazid se ne smije primjenjivati kod gestacijskog edema, gestacijske hipertenzije ili preeklampsije zbog rizika smanjenja volumena plazme i placentalne hipoperfuzije, bez korisnog djelovanja na tijek bolesti.

Hidroklorotiazid se ne smije primjenjivati kod esencijalne hipertenzije u trudnica, osim u rijetkim situacijama u kojima se ne može koristiti niti jedno drugo liječenje.

Dojenje

Enalapril

Ograničeni farmakokinetički podaci prikazuju vrlo niske koncentracije u majčinom mlijeku (vidjeti dio 5.2.). Iako se čini da ove koncentracije nisu klinički značajne, primjena lijeka Enap-H u razdoblju dojenja se ne preporučuje u prijevremeno roĎene djece i u prvih nekoliko tjedana nakon poroĎaja, zbog hipotetskog rizika od kardiovaskularnih i renalnih učinaka te zbog nedostatnog kliničkog iskustva. U slučaju starije novoroĎenčadi može se razmotriti primjena lijeka Enap-H u dojilja, ako je liječenje ovim lijekom neophodno za majku, pri čemu se dijete mora pratiti na nuspojave.

Hidroklorotiazid

Hidroklorotiazid se izlučuje u majčino mlijeko u malim količinama. Tiazidi u visokim dozama koji uzrokuju intenzivnu diurezu mogu inhibirati proizvodnju mlijeka. Ne preporučuje se primjena lijeka Enap-H tijekom dojenja. Ako se Enap-H koristi tijekom dojenja, doze moraju biti što je niže moguće.

Enap-H ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost za upravljanje motornim vozilima ili strojevima. Prilikom upravljanja vozilima ili rada na strojevima, potrebno je uzeti u obzir da se povremeno mogu pojaviti omaglica i iznurenost. (vidjeti dio 4.8.).

Enalaprilmaleat-hidroklorotiazid se obično dobro tolerira. U kliničkim ispitivanjima nuspojave su obično bile blage i prolazne te najčešće nisu zahtijevale prekid terapije enalaprilmaleat-hidroklorotiazidom.

Najčešće prijavljene nuspojave tijekom kliničkog ispitivanja s enalaprilmaleat-hidroklorotiazidom bile su glavobolja i kašalj.

Sljedeće nuspojave su bile zabilježene s kombinacijom enalaprilmaleat-hidroklorotiazid, samim enalaprilom ili samim hidroklorotiazidom ili za vrijeme kliničkih ispitivanja ili nakon stavljanja lijeka u promet.

Nisu dostupne specifične informacije o liječenju predoziranja fiksnom kombinacijom enalaprila i hidroklorotiazida. Liječenje je simptomatsko i suportivno. Terapiju fiksnom kombinacijom enalaprila i hidroklorotiazida potrebno je prekinuti, a bolesnika pomno pratiti. Predložene mjere uključuju izazivanje emeze, primjenu aktivnog ugljena i primjenu laksativa u slučaju nedavne gutanja te korekciju dehidracije, poremećaja ravnoteže elektrolita i hipotenzije utemeljenim postupcima.

Enalaprilmaleat

Do sada zabilježena najizraženija svojstva predoziranja su stupor i izrazita hipotenzija, koja počinje šest sati nakon uzimanja tableta, istodobno s blokadom sustava renin-angiotenzin. Siptomi povezani s predoziranjem ACE inhibitorima mogu uključivati cirkulacijski šok, poremećaj ravnoteže elektrolita, zatajenje bubrega, hiperventilaciju, tahikardiju, palpitacije, bradikardiju, omaglicu, anksioznost i kašalj. Nakon uzimanja 300 mg odnosno 440 mg enalaprilmaleata, razine enalaprilata u serumu su 100 odnosno 200 puta veće od onih nakon uzimanja terapijskih doza.

Preporučeno liječenje predoziranja je intravenska infuzija uobičajene fiziološke otopine. Ako se pojavi hipotenzija, bolesnika je potrebno postaviti u šok položaj. Ako je dostupno, treba razmotriti liječenje infuzijom angiotenzina II i/ili intravenoznim katekolaminom. Ako je ingestija bila nedavna, poduzmite mjere za uklanjanje enalaprilmaleata (npr. izazivanje povraćanja, ispiranje želuca i primjenu absorbenata i natrijevog sulfata). Enalaprilat se iz opće cirkulacije može ukloniti hemodijalizom (vidjeti dio 4.4.). U bolesnika s bradikardijom rezistentnom na liječenje indicirana je primjena srčanog stimulatora (pacemaker). Kontinuirano je potrebno pratiti vitalne znakove, koncentracije elektrolita i kreatinina u serumu.

Hidroklorotiazid

Najčešći uočeni znakovi i simptomi su oni uzrokovani deplecijom elektrolita (hipokalemija,

hipokloremija, hiponatremija) i dehidracijom zbog prekomjerne diureze. Ako je takoĎer primijenjen digitalis, hipokalemija može pojačati aritmije srca.

Farmakoterapijska skupina: Pripravci koji djeluju na renin-angiotenzinski sustav, ACE inhibitori i diuretici, ATK oznaka: C09BA02

Enalaprilmaleat

Angiotenzin konvertirajući enzim (ACE) je peptidil dipeptidaza koja katalizira konverziju angiotenzina I u djelatnu tvar angiotenzin II. Nakon apsorpcije, enalapril se hidrolizira u enalaprilat koji inhibira ACE, što dovodi do povećanja aktivnosti renina u plazmi (zbog uklanjanja negativnog odgovora na oslobaĎanje renina) i smanjuje izlučivanje aldosterona.

ACE je identičan kininazi II. Dakle, enalapril takoĎer može blokirati razgradnju bradikinina, potencijalnog vazopresornog peptida. MeĎutim, uloga bradikinina u terapijskim učincima enalaprila ostaje nerazjašnjena.

Mehanizam djelovanja

Vjeruje se da je mehanizam putem kojeg enalapril snižava krvni tlak prvenstveno supresija RAAS sustava, koji igra glavnu ulogu u regulaciji krvnog tlaka, no pokazano je da enalapril djeluje antihipertenzivno čak i u hipertenzivnih bolesnika s niskom razinom renina.

Enalaprilmaleat - hidroklorotiazid

Hidroklorotiazid je diuretik i antihipertenziv koji povećava aktivnost renina u plazmi. Iako je sam enalapril antihipertenziv, čak i u hipertenzivnih bolesnika s niskom razinom renina, istodobna primjena hidroklorotiazida u tih bolesnika dovodi do većeg smanjenja krvnog tlaka.

Dvostruka blokada

Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja (ONTARGET (engl. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (engl. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora s blokatorom angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje provedeno u bolesnika s kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa šećernom bolešću tipa 2 uz dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom.

Ta ispitivanja nisu pokazala nikakav značajan povoljan učinak na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalemije, akutne ozljede bubrega i/ili hipotenzije u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ti su rezultati relevantni i za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istodobno primjenjivati u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE (engl. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji s ACE inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i kroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar oboje su numerički bili učestaliji u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a štetni dogaĎaji i ozbiljni štetni dogaĎaji od značaja (hiperkalemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su učestalije zabilježeni u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Nemelanomski rak kože

Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu HCTZ-a i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi. Jedna studija uključila je populaciju koja se sastojala od 71 533 slučaja BCC-a i 8 629 slučajeva SCC-a usklaĎenih s 1 430 833, odnosno 172 462 kontrola u populaciji. Velika primjena hidroklorotiazida (≥50 000 mg kumulativno) bila je povezana s prilagoĎenim OR od 1,29 (95% CI: 1,23-1,35) za BCC i 3,98 (95% CI: 3,68-4,31) za SCC. Primijećena je jasna povezanost odgovora i kumulativne doze i za BCC i za SCC. Druga studija pokazala je moguću povezanost izmeĎu raka usana (SCC) i izlaganja hidroklorotiazidu: 633 slučaja raka usana usklaĎeno je s 63 067 kontrola u populaciji, primjenom strategije uzorkovanja iz rizične skupine (engl. risk-set sampling). Povezanost odgovora i kumulativne doze dokazan je s prilagoĎenim OR 2,1 (95% CI: 1,7-2,6) s povećanjem na OR 3,9 (3,0-4,9) za veliku primjenu hidroklorotiazida (~25 000 mg) i OR 7,7 (5,7-10,5) za najvišu kumulativnu dozu (~100 000 mg) (vidjeti i dio 4.4.).

Enalaprilmaleat

Apsorpcija

Enalapril primijenjen peroralno brzo se apsorbira, a vršne koncentracije enalaprila u serumu postižu se unutar jednog sata. Na temelju koncentracija u urinu, opseg apsorpcije enalaprila iz peroralno primijenjenog enalaprilmaleata iznosi približno 60%. Nakon apsorpcije, oralno primijenjeni enalapril brzo se i opsežno hidrolizira u enalaprilat, snažan inhibitor enzima angiotenzin-konvertaze. Vršne koncentracije enalaprilata u serumu postižu se 3 do 4 sata nakon oralno primijenjene doze enalaprilmaleata. Glavne komponenete u urinu su enalaprilmaleat koji čini oko 40% doze te nepromijenjeni enalapril. Profil serumske koncentracije enalaprilata pokazuje produljenu terminalnu fazu, što je očigledno povezano s vezanjem na ACE. U ispitanika s normalnom funkcijom bubrega koncentracije enalaprilata u stanju dinamičke ravnoteže postignute su četvrti dan nakon primjene enalaprilmaleata. Prisutnost hrane u probavnom traktu ne utječe na apsorpciju peroralno primijenjenog enalaprilmaleata. Opseg apsorpcije i hidrolize enalaprila sličan je za različite doze u preporučenom terapijskom rasponu.

Distribucija

Ispitivanja u pasa pokazuju da enalapril slabo prolazi krvno-moždanu barijeru, ako uopće prolazi: enalaprilat ne ulazi u mozak. Enalapril prolazi kroz placentu. Hidroklorotiazid prolazi placentu, ali ne krvno-moždanu barijeru.

Biotransformacija

Osim za pretvorbu u enalaprilat, nema dokaza značajnog metabolizma enalaprila. Hidroklorotiazid se ne metabolizira, ali se brzo eliminira bubrezima.

Eliminacija

Enalaprilat se primarno izlučuje bubrezima. Glavne komponenete u urinu su enalaprilat koji čini oko 40% doze te nepromijenjeni enalapril. Efektivni poluvijek enalaprilata nakon davanja višestrukih doza enalaprila je 11 sati. Kada su praćene razine hidroklorotiazida u plazmi najmanje 24 sata, uočeno je variranje poluvijeka u plazmi izmeĎu 5,6 i 14,8 sati. Hidroklorotiazid se ne metabolizira ali se brzo izlučuje bubrezima. Najmanje se 61% peroralne doze izluču nepromijenjeno unutar 24 sata.

Oštećenje funkcije bubrega

Enalaprilat se može ukloniti iz opće cirkulacije hemodijalizom.

Dojenje

Nakon jedne oralne doze od 20 mg u pet žena nakon poroĎaja, prosječna vršna razina enalaprila u mlijeku iznosila je 1,7 μg/L (u rasponu od 0,54 do 5,9 μg/L), 4 do 6 sati nakon uzimanja doze. Prosječna vršna razina enalaprilata iznosila je 1,7 μg/L (u rasponu od 1,2 do 2,3 μg/L); vršne razine pojavile su se u različito vrijeme tijekom razdoblja od 24 sata. Koristeći podatke vršne razine u mlijeku, utvrĎeni maksimalni unos isključivo dojenčadi iznosio bi oko 0,16% majčine doze

prilagoĎene težini. Žene koje su uzimale oralni enalapril 10 mg dnevno tijekom 11 mjeseci imale su vršne razine enalaprila u mlijeku 2 μg/L 4 sata nakon uzimanja doze, a vršne razine enalaprilata od 0,75 μg/L oko 9 sati nakon uzimanja doze. Ukupna količina enalaprila i enalaprilata izmjerenih u mlijeku tijekom razdoblja od 24 sata bila je 1,44 μg/L mlijeka odnosno 0,63 μg/L mlijeka. U jedne majke razine enalaprilata u mlijeku nisu se mogle utvrditi (<0,2 μg/L) 4 sata nakon jednostruke doze enalaprila od 5 mg, a kod 10 mg u dvije majke; razine enalaprila nisu utvrĎene.

Nema relevantnih informacija.

natrijev hidrogenkarbonat laktoza hidrat

škrob, prethodno geliran talk

kukuruzni škrob magnezijev stearat

boja Quinoline yellow (E104)

Nije primjenjivo.

5 godina

Čuvati na temperaturi ispod 25C.

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od vlage.

Blister (OPA/Al/PVC//Al): 20 tableta, u kutiji.

Nema posebnih zahtjeva.

Enap-H sadrži dvije djelatne tvari: enalaprilmaleat i hidroklorotiazid:

- Enalapril pripada skupini lijekova koji se nazivaju inhibitori enzima konvertaze angiotenzina (ACE-inhibitori). Tijekom liječenja enalaprilom krvne se žile rašire što dovodi do sniženja krvnog tlaka, a time se povećava dotok krvi i kisika u srčani mišić i druge organe.

- Hidroklorotiazid pripada skupini lijekova koji se nazivaju tablete za mokrenje (diuretici). Taj lijek povećava volumen izlučene mokraće i tako snižava krvni tlak.

Enap-H je lijek za snižavanje krvnog tlaka. Enap-H se preporučuje za liječenje povišenog krvnog tlaka (arterijske hipertenzije), gdje je potrebno kombinirano liječenje.

Uzimanje obje djelatne tvari koje Enap-H sadrži može povećati njihov učinak u usporedbi s uzimanjem samo jednoga od njih.

Nemojte uzimati Enap-H

- ako ste alergični na enalaprilmaleat, hidroklorotiazid ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.), te na druge ACE-inhibitore

- ako ste nakon prethodnog uzimanja drugih ACE-inhibitora već imali reakciju preosjetljivosti sa oticanjem lica, usnica, jezika s poteškoćama u gutanju i disanju (stanje poznato kao angioedem)

- ako imate nasljedni angioedem ili angioedem iz drugih, neutvrĎenih uzroka - ako ste alergični na lijekove koji se nazivaju sulfonamidi

- ako ne možete mokriti

- ako imate šećernu bolest ili oštećenu bubrežnu funkciju i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji sadrži aliskiren

- ako ste više od 3 mjeseca trudni (takoĎer je bolje izbjegavati Enap-H u ranoj trudnoći – vidjeti dio o trudnoći)

- ako imate stanje poznato kao stenoza bubrežne arterije (sužavanje arterija koje opskrbljuju bubrege krvlju)

- ako imate teško oštećenje bubrežne ili jetrene funkcije

- ako ste uzimali ili trenutno uzimate sakubitril/valsartan, koji se koristi za liječenje jedne vrste dugoročnog (kroničnog) zatajivanja srca u odraslih, jer je u tom slučaju povećan rizik od angioedema (naglo oticanje potkožnog tkiva na području kao što je vrat).

Nemojte uzimati Enap-H ako se nešto od gore navedenog odnosi na Vas. Ako niste sigurni, posavjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom prije početka uzimanja Enapa-H.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Enap-H:

- ako imate poteškoće s bubrezima, ako ste nedavno imali presaĎivanje bubrega, ako ste bolesnik na dijalizi ili uzimate tablete za mokrenje (diuretici)

- ako imate poremećaj krvi ili poteškoće s jetrom

- ako ste na prehrani s ograničenim unosom soli ili ste nedavno imali jako povraćanje ili proljev - ako imate srčani poremećaj pod nazivom stenoza aorte, hipertrofična kardiomiopatija ili

opstrukcija izlaznog dijela lijevog srca

- ako imate kolagensku bolest krvnih žila, uzimate imunosupresivnu terapiju (koja se primjenjuje u liječenju autoimunih poremećaja kao što su reumatoidni artritis ili nakon kirurškog zahvata presaĎivanja)

- ako uzimate alopurinol (koji se primjenjuje u liječenju uloga/gihta) ili prokainamid (koji se primjenjuje u liječenju poremećaja srčanog ritma). Ako doĎe do razvoja infekcije (simptomi mogu biti visoka temperatura ili vrućica) potrebno je odmah o tome obavijestiti liječnika. Liječnik Vam može povremeno uzimati uzorke krvi radi kontrole broja bijelih krvnih stanica (leukocita).

- ako ste u prošlosti imali angioedem prilikom uzimanja drugih lijekova. Znakovi mogu biti svrbež, koprivnjača, piskanje pri disanju (otežano, piskutavo disanje) ili otečenost dlanova, grla, usta ili očnih kapaka.

- ako imate šećernu bolest i uzimate lijekove za liječenje šećerne bolesti, uključujući inzulin za kontrolu šećerne bolesti (potrebno je kontrolirati krv zbog niskih vrijednosti šećera (glukoze) u krvi, osobito tijekom prvog mjeseca liječenja)

- ako uzimate dodatke koji sadrže kalij ili nadomjeske soli koji sadrže kalij - ako uzimate litij koji se primjenjuje u liječenju nekih psihijatrijskih bolesti - ako Vam je liječnik priopćio da ne podnosite pojedine šećere

- ako mislite da ste (ili biste mogli biti) trudni. Enap-H se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni više od 3 mjeseca jer može uzrokovati ozbiljna oštećenja u Vašeg djeteta ako se primjenjuje u tom stadiju (vidjeti dio o trudnoći).

- ako ste imali rak kože ili ako Vam se pojavi neočekivana lezija (promjena) na koži tijekom liječenja. Liječenje hidroklorotiazidom, naročito dugotrajna primjena uz visoke doze, može povećati rizik od nekih vrsta raka kože ili usana (nemelanomski rak kože). Zaštitite svoju kožu od izlaganja suncu i UV zrakama za vrijeme uzimanja Enapa-H.

- ako ste u prošlosti imali probleme s disanjem ili plućima (uključujući upalu ili tekućinu u plućima) nakon unosa hidroklorotiazida. Ako osjetite bilo kakav težak nedostatak zraka ili otežano disanje nakon uzimanja Enapa-H, odmah potražite liječničku pomoć.

- ako primijetite slabljenje vida ili osjetite bol u očima. To mogu biti simptomi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili povećanja tlaka u oku, a mogu nastupiti u roku od nekoliko sati do tjedana nakon uzimanja Enapa-H. Ako se ne liječi, to može dovesti do trajnog gubitka vida. Ako ste ranije imali alergiju na penicilin ili sulfonamid možete biti izloženi većem riziku razvoja toga stanja.

- ako uzimate bilo koji od sljedećih lijekova, povećava se rizik od razvoja angioedema (brzo oticanje potkožnog tkiva u području poput grla):

- racekadotril, koji se koristi za liječenje proljeva

- temsirolimus, sirolimus, everolimus i ostali lijekovi koji pripadaju skupini mTOR inhibitora (koriste se za sprečavanje odbacivanja presaĎenih organa i za liječenje raka)

- vildagliptin, koji se koristi za liječenje šećerne bolesti

- sakubitril/valsartan (koji se koristi za liječenje zatajivanja srca u odraslih)

- ako uzimate bilo koji od lijekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka:

- blokator angiotenzin II receptora (ARB) (nazivaju se i sartanima – primjerice valsartan, telmisartan, irbesartan), osobito ako imate bubrežne tegobe povezane sa šećernom bolešću

- aliskiren

Liječnik Vam može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni tlak i količinu elektrolita (npr. kalija) u krvi u redovitim intervalima.

Vidjeti takoĎer informacije pod naslovom „Nemojte uzimati Enap-H“.

Ako se trebate podvrgnuti nekom od sljedećih postupaka, potrebno je obavijestiti liječnika koji Vas liječi da uzimate Enap-H:

- prilikom svakog kirurškog zahvata ili primanja anestezije (čak i kod zubara)

- kod liječenja pod nazivom LDL afereza, za uklanjanje kolesterola iz krvi uz uporabu ureĎaja - kod desenzibilizacijskog liječenja, za smanjenje učinka alergije na ubod pčele ili ose.

Rutinski testovi

Kada po prvi puta počnete uzimati Enap-H, liječnik će često pratiti Vaš krvni tlak kako bi bio siguran da ste dobili odgovarajuću dozu. Pored toga, u pojedinih bolesnika liječnik može zatražiti odreĎene testove za mjerenje razine kalija, natrija, magnezija, kreatinina i jetrenih enzima.

Obavijestite svog liječnika ako provodite ili ćete provoditi anti-doping test, s obzirom da ovaj lijek može dovesti do pozitivnog rezultata.

Djeca i adolescenti

Enap-H se ne preporučuje za primjenu u djece.

Drugi lijekovi i Enap-H

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove uključujući i one koje ste nabavili bez recepta jer neki lijekovi mogu utjecati na djelovanje drugih lijekova. TakoĎer neki lijekovi mogu utjecati na način na koji djeluje Enap-H.

Liječnik će Vam možda morati promijeniti dozu i/ili poduzeti druge mjere opreza. Kako bi Vam propisao odgovarajuću dozu lijeka, osobito je važno reći liječniku ako uzimate neke od sljedećih lijekova:

- ako uzimate neki blokator angiotenzin II receptora (ARB) ili aliskiren (vidjeti takoĎer informacije pod naslovima „Nemojte uzimati Enap-H“ i „Upozorenja i mjere opreza“)

- tablete za mokrenje koje štede kalij (diuretici) kao što su spironolakton, eplerenon, triamteren ili amilorid, dodaci koji sadrže kalij ili zamjene soli koje sadrže kalij, ili ostale lijekove koji mogu povisiti razinu kalija u Vašoj krvi (heparin, koji se koristi za razrjeĎivanje krvi radi sprječavanja nastanka krvnih ugrušaka; trimetoprimi kotrimoksazol koji je takoĎer poznat kao trimetoprim/sulfametoksazol za bakterijske infekcije; ciklosporin, imunosupresijski lijek koji se koristi za sprječavanje odbacivanja presaĎenih organa). Enap-H može povećati vrijednosti kalija u krvi, što dovodi do visokih vrijednosti kalija. To će dovesti do nekoliko znakova i obično se otkriva pretragama.

- tablete za mokrenje (diuretici) kao što su tiazidi, furosemid, bumetanid

- drugi lijekovi koji snižavaju krvni tlak kao što su nitroglicerin, nitrati i vazodilatatori

- litij koji se primjenjuje u liječenju pojedinih psihijatrijskih bolesti. Enap-H se ne smije uzimati s ovim lijekom.

- barbiturati (sedativi koji se primjenjuju kod nesanice ili epilepsije)

- triciklički antidepresivi kao što je amitriptilin koji se primjenjuje kod depresije, antipsihotici kao što su fenotiazini koji se primjenjuju kod teške anksioznosti

- lijekovi za ublažavanje boli kao što su morfin ili anestetici jer se krvni tlak može pretjerano sniziti

- kolestiramin ili kolestipol (koji se primjenjuju u kontroli vrijednosti kolesterola)

- lijekovi koji se primjenjuju kod ukočenosti i upale povezane s bolnim stanjima, osobito kada su zahvaćeni mišići, kosti i zglobovi:

- uključujući terapiju zlatom koja može dovesti do crvenila lica uz osjećaj vrućine, osjećaja mučnine, povraćanja i sniženja krvnog tlaka, kada se uzima s Enapom-H i

- nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), na primjer diflunisal ili diklofenak. Oni mogu spriječiti dobru kontrolu krvnog tlaka i mogu povećati vrijednost kalija u krvi.

- lijekovi kao što su efedrin koji se primjenjuje u nekim lijekovima protiv kašlja i prehlade ili noradrenalin i adrenalin koji se primjenjuju u liječenju niskog krvnog tlaka, šoka, zatajenja srca, astme ili alergija. Ako se primjenjuju s Enapom-H, ovi lijekovi mogu održavati visok krvni tlak.

- ACTH (za testiranje funkcioniraju li ispravno nadbubrežne žlijezde)

- kortikosteroidi (koji se primjenjuju u liječenju odreĎenih stanja kao što su reumatizam, artritis, alergijska stanja, astma ili odreĎeni poremećaji krvi)

- alopurinol (koji se primjenjuje u liječenju gihta)

- ciklosporini (imunosupresivni lijekovi koji se primjenjuju u autoimunim poremećajima) - lijekovi za liječenje raka

- antacidi (koji se primjenjuju za ublažavanje probavnih smetnji)

- prokainamid, amiodaron ili sotalol (koji se primjenjuju u liječenju poremećaja srčanog ritma) - digitalis (koji se primjenjuje u liječenju problema sa srčanim ritmom)

- karbenoksalon (koji se primjenjuje u liječenju ulkusa želuca) - prekomjerna primjena laksativa

- antidijabetici kao što je inzulin. Enap-H može izazvati daljnji pad vrijednosti šećera u krvi, ako se uzimaju s antidijabeticima

- lijekovi koji se najčešće primjenjuju kako bi se izbjeglo odbacivanje presaĎenih organa (sirolimus, everolimus i ostali lijekovi koji pripadaju skupini mTOR inhibitora). Pogledajte dio “Upozorenja i mjere opreza”.

- lijek koji sadrži inhibitor neprilizina poput sakubitrila (dostupnog u kombinaciji s valsartanom). Pogledajte dio „Nemojte uzimati Enap-H“ i „Upozorenja i mjere opreza“.

Ako niste sigurni odnosi li se nešto od gore navedenog na Vas, savjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom prije uzimanja Enapa-H.

Enap-H s hranom, pićem i alkoholom Enap-H se najčešće uzima uz čašu vode.

Lijek se možete uzimati neovisno o jelu. MeĎutim, ako pijete alkohol tijekom uzimanja Enapa-H, može doći do prekomjernog pada krvnog tlaka i možete osjetiti omaglicu, smušenost ili nesvjesticu. Tijekom liječenja nemojte konzumirati alkohol.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Obavijestite svog liječnika ako mislite da ste (ili da biste mogli ostati) trudni. Liječnik će Vam savjetovati da prestanete uzimati Enap-H prije nego zatrudnite ili odmah nakon što saznate da ste trudni i savjetovati Vam koji drugi lijek da uzimate umjesto Enapa-H.

Enap-H se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati nakon trećeg mjeseca trudnoće jer može ozbiljno naškoditi Vašem djetetu ako se uzima nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Obavijestite svog liječnika ako dojite ili ako planirate početi dojiti. Ne preporučuje se uzimanje Enapa-H tijekom dojenja.

Upravljanje vozilima i strojevima

OdreĎene nuspojave, kao što su zamućen vid, omaglica, omamljenost i smetenost zabilježene su pri primjeni Enapa-H što može utjecati na sposobnost nekih bolesnika za upravljanje vozilima i rada sa strojevima.

Enap-H sadrži laktozu i natrij

Ako Vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere, obratite se liječniku prije uzimanja ovog lijeka.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Broj tableta koje ćete uzimati svaki dan ovisit će o Vašem stanju.

Zapamtite, ovaj lijek je namijenjen samo Vama. Nemojte ga dijeliti s drugima jer može biti neodgovarajuć za njih.

Odrasli

Preporučena doza je jedna tableta jednom dnevno.

Liječenje Enapom-H dugotrajno je, osim ako ne nastupe okolnosti zbog kojih se mora prekinuti. Budući da lijek morate redovito uzimati, uvijek se pobrinite da imate dovoljno lijeka za neprekidno liječenje.

Ako smatrate da je učinak lijeka prejak ili preslab, posavjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom. Nemojte uzimati manje ili više tableta od onog što Vam je propisao liječnik.

Ako uzmete više Enapa-H nego što ste trebali

Obratite se odmah svom liječniku ili ljekarniku ako mislite da ste uzeli više tableta nego što ste trebali. Najčešći znakovi uzimanja prevelike doze su prekomjerni pad krvnog tlaka i stupor (stanje gotovo potpunog nedostatka svijesti). Ostali simptomi mogu uključivati omaglicu i smušenost zbog pada krvnog tlaka, snažne i ubrzane otkucaje srca, ubrzan puls, tjeskobu, kašalj, zatajenje bubrega i ubrzano disanje.

Ako ste zaboravili uzeti Enap-H

Ako zaboravite uzeti tabletu, preskočite propuštenu dozu. Uzmite sljedeću dozu u uobičajeno vrijeme. Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu tabletu.

Ako prestanete uzimati Enap-H

Nemojte prekidati primjenu lijeka, osim ako Vam to ne preporuči liječnik. Ako to učinite, može doći do povišenja krvnog tlaka. Ako Vam krvni tlak postane previsok, to može utjecati na rad srca i bubrega.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Od životnog je značaja prekinuti uzimanje Enapa-H i odmah zatražiti liječničku pomoć ako primijetite sljedeći simptom:

- alergijska reakcija - možete imati svrbež, nedostatak zraka ili piskanje pri disanju (čujno, otežano disanje), te razviti otok šaka, usta, grla, lica ili očiju

- teške reakcije preosjetljivosti s visokom vrućicom, kožni osip izgleda meta (multiformni eritem), Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza (jaka kožna reakcija praćena crvenilom, opsežnim ljuštenjem kože i stvaranjem mjehurića)

- zatajenje jetre ili hepatitis (upala jetre), što može izazvati žutu obojenost kože (žutica)

Odmah prestanite uzimati lijek i smjesta obavijestite liječnika pojave li se:

- jaka omaglica, smušenost, posebice na početku liječenja ili prilikom povišenja doze ili prilikom ustajanja

Druge moguće nuspojave:

Vrlo česte (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba):

- zamućen vid, kašalj, osjećaj mučnine (mučnina), slabost

Česte (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

- nizak krvni tlak (što može izazvati osjećaj omaglice prilikom ustajanja) - glavobolja, depresija, nesvjestica (sinkopa)

- bolovi u prsima, promjene srčanog ritma, bolovi u prsištu u području srca (angina pectoris), ubrzani otkucaji srca, nedostatak zraka

- proljev, bolovi u području trbuha, promjene okusa, zadržavanje tekućine (edem), osjećaj umora - osip, preosjetljivost/angioneurotski edem: prijavljeni su angioneurotski edem lica, udova, usana,

jezika, glasnica i/ili grkljana

- povišene vrijednosti kalija u krvi, porast kreatinina u serumu (oboje se obično otkriva putem testova); povišene vrijednosti kolesterola, povišene vrijednosti triglicerida, povišene vrijednosti mokraćne kiseline u krvi

- grčevi u mišićima

Manje česte (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

- snižen broj crvenih krvnih stanica i niski hemoglobin (anemija), osjećaj pojačane svijesti ili osjećaj drhtavice (izazvani niskim šećerom u krvi), smetenost, osjećaj pospanosti, poteškoće sa spavanjem, osjećaj nervoze, trnci ili utrnulost, osjećaj vrtoglavice (vertigo)

- neujednačeni otkucaji srca (palpitacije), srčani ili moždani udar (u visokorizičnih bolesnika) - curenje nosa, grlobolja i promuklost, problemi s disanjem ili astma

- blokada crijeva (ileus), pankreatitis (upala gušterače), povraćanje, loša probava, zatvor, osjećaj neispravne prehrane (anoreksija), nadražaj želuca, suha usta, flatulencija (vjetrovi), giht

- osjećaj pečenja, tupe boli s osjećajem praznine i gladi, osobito kada je želudac prazan (izazvano peptičkim ulkusom), prekomjerno znojenje, svrbež, koprivnjača (urtikarija), gubitak kose, proteini u mokraći (obično se otkriva putem testova)

- impotencija, smanjeni spolni nagon, crvenilo uz osjećaj vrućine, zvonjenje u ušima, osjećaj letargije, visoka temperatura

- porast ureje u krvi i smanjenje vrijednosti natrija u krvi (obično se otkriva putem testova), opće loše stanje (malaksalost)

- niske razine magnezija u krvi (hipomagnezemija) - problemi s bubrezima

- bol u zglobovima

Rijetke (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba): - neobični snovi, poteškoće sa spavanjem

- smanjenje broja bijelih krvnih stanica, crvenih krvnih stanica, krvnih pločica (trombocita), depresija koštane srži (sve se obično otkriva putem testova), otečenost žlijezda

- autoimune bolesti, slaba cirkulacija krvi u prstima što izaziva crvenilo i bolove (Raynaud), nakupljanje tekućine u plućima, curenje ili bol u nosu

- eozinofilna pneumonija (znakovi mogu biti kašalj, visoka temperatura i otežano disanje) - bolovi, otečenost ili ulceracije u ustima, infekcija ili bolovi i otečenost jezika, poteškoće s

bubrezima kao što su bolovi u donjem dijelu leĎa i smanjenje volumena izlučivanja mokraće - otečena nosna sluznica

- otežano disanje, kratkoća daha

- zatajenje jetre ili hepatitis (upala jetre), što može izazvati žutu obojenost kože (žutica), problemi sa žučnim mjehurom

- teške reakcije preosjetljivosti s visokom vrućicom, kožni osip izgleda meta (multiformni

eritem), Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza (jaka kožna reakcija praćena crvenilom, opsežnim ljuštenjem kože i stvaranjem mjehurića), jaki kožni osip praćen gubitkom kože i dlaka (eksfolijativni dermatitis), kožni eritematozni lupus (bolest imunosnog sustava), crveni kožni osip uz ljuštenje kože (eritroderma), mali kožni mjehurići ispunjeni tekućinom (pemfigus), ljubičaste ili crvene točkice po koži (purpura)

- rast dojki u muškaraca

- povišene vrijednosti jetrenih enzima ili bilirubina u krvi (obično se otkriva putem testova krvi), povišenje glukoze u krvi

- slabost mišića, ponekad zbog niskog kalija (pareza)

Vrlo rijetke (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

- oticanje u crijevima (angioedem crijeva). Znakovi mogu uključivati bolove u želucu, osjećaj mučnine i povraćanje, povišene vrijednosti kalcija u krvi

- akutni respiratorni distres (znakovi uključuju težak nedostatak zraka, vrućicu, slabost i smetenost).

Nepoznate (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

Prijavljena je i kompleksna nuspojava koja može uključivati pojedine ili sve sljedeće znakove: - vrućica, upala krvnih žila, bolovi i upala mišića ili zglobova

- poremećaji krvi koji pogaĎaju komponente krvi (obično se otkriva putem testova krvi) - osip, preosjetljivost na sunčevu svjetlost i drugi učinci na kožu

- prekomjerno stvaranje antidiuretskog hormona, što uzrokuje zadržavanje tekućine u tijelu, slabost, umor ili smetenost

- rak kože i usana (nemelanomski rak kože)

- oslabljen vid ili bol u očima zbog visokog tlaka (mogući znakovi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili akutnog glaukoma zatvorenog kuta)

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Čuvati na temperaturi ispod 25C.

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od vlage.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Enap-H sadrži

- Djelatne tvari su enalaprilmaleat i hidroklorotiazid. Svaka tableta sadrži 10 mg enalaprilmaleata i 25 mg hidroklorotiazida.

- Drugi sastojci su natrijev hidrogenkarbonat, boja Quinoline yellow (E104), laktoza hidrat, kukuruzni škrob, prethodno geliran škrob, talk i magnezijev stearat. Vidjeti dio 2. „Enap-H sadrži laktozu i natrij“.

Kako Enap-H izgleda i sadržaj pakiranja

Enap-H tablete su okrugle, žute tablete ravne površine i ukošenih rubova, s urezom na jednoj strani, promjera oko 8 mm.

Urez služi samo kako bi se olakšalo lomljenje tablete radi lakšeg gutanja, a ne da bi se podijelila na jednake doze.

Enap-H je dostupan u blisterima, a svaka kutija sadrži ukupno 20 tableta.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač

Nositelj odobrenja

KRKA - FARMA d.o.o., Radnička cesta 48, 10 000 Zagreb

ProizvoĎač

KRKA, d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji puta revidirana u prosincu 2021.