Cipralex 10 mg filmom obložene tablete

Liječenje velikih depresivnih epizoda.

Liječenje paničnog poremećaja sa ili bez agorafobije. Liječenje socijalnog anksioznog poremećaja (socijalne fobije). Liječenje generaliziranog anksioznog poremećaja.

Liječenje opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

Sigurnost dnevnih doza iznad 20 mg nije potvrĎena.

Doziranje

Velike depresivne epizode

Uobičajena doza je 10 mg jedanput na dan. Ovisno o individualnom odgovoru svakog bolesnika, doza se moţe povećati do maksimalno 20 mg na dan.

Obično su potrebna 2 do 4 tjedna za postizanje antidepresivnog učinka. Nakon povlačenja simptoma liječenje je potrebno nastaviti još barem 6 mjeseci radi stabilizacije stanja.

Panični poremećaj sa ili bez agorafobije

Preporučuje se započeti s dozom od 5 mg tijekom prvog tjedna, a zatim povisiti dozu na 10 mg na dan. Doza se moţe dodatno povisiti do najviše 20 mg na dan, ovisno o odgovoru bolesnika na terapiju.

Maksimalna učinkovitost dostiţe se nakon otprilike tri mjeseca. Liječenje traje više mjeseci.

Socijalni anksiozni poremećaj (socijalna fobija)

Uobičajena doza je 10 mg jedanput na dan. Obično su potrebna 2 do 4 tjedna da doĎe do povlačenja simptoma. Doza se zatim moţe, ovisno o individualnom odgovoru bolesnika, postupno smanjiti na 5 mg ili povećati do najviše 20 mg na dan.

Socijalni anksiozni poremećaj je bolest kroničnoga tijeka i preporučuje se provesti liječenje kroz 12 tjedana kako bi došlo do stabilizacije odgovora. Praćeno je i produljeno davanje lijeka tijekom 6 mjeseci bolesnicima koji su pokazali pozitivan odgovor na terapiju. Rezultati su pokazali da se produljeno davanje lijeka radi sprječavanja recidiva bolesti treba razmatrati za svakog bolesnika zasebno i da je stoga neophodno redovito procjenjivati pozitivne učinke liječenja.

Socijalni anksiozni poremećaj je vrlo dobro definiran dijagnostički termin za jedan poseban poremećaj, koji se ne smije miješati s pretjeranom stidljivošću. Farmakoterapija je indicirana samo u slučajevima kad poremećaj značajno utječe na profesionalne i društvene aktivnosti.

Ovaj način liječenja nije usporeĎivan s kognitivno-bihevioralnom terapijom. Farmakoterapija je samo dio ukupne strategije liječenja.

Generalizirani anksiozni poremećaj

Početna doza iznosi 10 mg jedanput dnevno. Ovisno o individualnom odgovoru bolesnika doza se moţe povisiti do najviše 20 mg dnevno.

Produljeno liječenje u bolesnika koji su primali dozu od 20 mg na dan i koji su pokazali pozitivan odgovor na terapiju praćeno je tijekom najmanje 6 mjeseci.

Pozitivne učinke liječenja i visinu doze potrebno je opetovano procjenjivati u redovitim vremenskim razmacima (vidjeti dio 5.1.).

Opsesivno-kompulzivni poremećaj

Početna doza iznosi 10 mg jedanput na dan. Ovisno o individualnom odgovoru bolesnika doza se moţe povisiti do najviše 20 mg dnevno.

Budući da je opsesivno-kompulzivni poremećaj kronična bolest, bolesnike je potrebno liječiti dovoljno dugo kako bi se osiguralo potpuno povlačenje simptoma.

Pozitivne učinke liječenja i visinu doze potrebno je opetovano procjenjivati u redovitim vremenskim razmacima (vidjeti dio 5.1.).

Stariji bolesnici (> 65 godina)

Početna doza je 5 mg jedanput dnevno. Ovisno o individualnom odgovoru bolesnika doza se moţe povisiti do 10 mg dnevno (vidjeti dio 5.2.).

Djelotvornost lijeka Cipralex u liječenju socijalnog anksioznog poremećaja nije ispitivana u starijih bolesnika.

Pedijatrijska populacija

Cipralex se ne smije primjenjivati u liječenju djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina (vidjeti dio 4.4.).

Smanjena funkcija bubrega

U bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega nije potrebno prilagoĎavati dozu. Oprez se preporučuje u bolesnika s teškim oštećenjem bubreţne funkcije (CLCR manji od 30 ml/min.) (vidjeti dio 5.2.).

Smanjena funkcija jetre

Bolesnicima s blagim ili umjerenim oštećenjem jetre preporučuje se početna doza od 5 mg na dan tijekom prva dva tjedna liječenja. Ovisno o individualnom odgovoru bolesnika doza se moţe povisiti do 10 mg dnevno. Oprez i iznimno paţljivo titriranje doze savjetuje se kod primjene lijeka u bolesnika s teškim oštećenjem jetrene funkcije (vidjeti dio 5.2.).

Osobe spori metabolizatori CYP2C19

Za osobe za koje se zna da su spori metabolizatori CYP2C19 preporučuje se početna doza od 5 mg na dan tijekom prva dva tjedna liječenja. Ovisno o individualnom odgovoru bolesnika doza se moţe povisiti do 10 mg dnevno (vidjeti dio 5.2.).

Simptomi sustezanja vidljivi kod prekidanja liječenja

Mora se izbjegavati naglo prekidanje liječenja. Kada se prekida liječenje escitalopramom, dozu treba postupno smanjivati tijekom jednog ili dva tjedna kako bi se smanjio rizik pojave simptoma sustezanja (vidjeti dijelove 4.4. i 4.8.). Ukoliko se prilikom smanjivanja doze ili nakon prekida liječenja pojave nepodnošljivi simptomi, potrebno je razmotriti ponovno vraćanje prethodne doze. Naknadno liječnik moţe nastaviti sa smanjivanjem doze, ali znatno postupnije.

Način primjene

Za primjenu kroz usta. Cipralex se uzima jedanput na dan i moţe se uzimati s hranom ili bez nje.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Kontraindicirano je istodobno liječenje s neselektivnim, ireverzibilnim inhibitorima monoaminooksidaze (MAO-inhibitorima), zbog rizika nastanka serotoninskog sindroma s agitacijom, tremorom, hipertermijom itd. (vidjeti dio 4.5.).

Kontraindicirana je kombinacija escitaloprama s reverzibilnim MAO-A inhibitorima (npr. moklobemidom) ili s reverzibilnim neselektivnim MAO-inhibitorom linezolidom, zbog rizika nastanka serotoninskog sindroma (vidjeti dio 4.5.).

Primjena escitaloprama je kontraindicirana u bolesnika za koje se zna da imaju produljen QT interval i u bolesnika sa priroĎenim sindromom dugog QT intervala.

Kontraindicirana je istodobna primjena escitaloprama s lijekovima za koje se zna da produljuju QT interval (vidjeti dio 4.5.).

Niţe navedena posebna upozorenja i mjere opreza odnose se na cijelu terapijsku skupinu SSRI (selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina).

Primjena u djece i adolescenata u dobi do 18 godina

Cipralex se ne smije primjenjivati u liječenju djece i adolescenata do 18 godina. U kliničkim ispitivanjima antidepresiva u djece i adolescenata uočena je veća učestalost suicidalnog ponašanja (pokušaj suicida i suicidalne misli) kao i izraţenog neprijateljstva (najčešće u vidu agresivnosti, inatljivog ponašanja i bijesa) u skupini onih koji su dobivali antidepresive u odnosu na skupinu koja je dobivala placebo. Ukoliko se unatoč tome, zbog izraţene kliničke potrebe, ipak odluči za liječenje ovim lijekom, potrebno je paţljivo pratiti svaku pojavu suicidalnih simptoma. Osim toga, nedostaju podaci o sigurnosti dugotrajne primjene u djece i adolescenata u pogledu rasta i razvoja te sazrijevanja njihovih kognitivnih funkcija i ponašanja.

Paradoksalna anksioznost

Pojedini bolesnici s paničnim poremećajem mogu u početku liječenja antidepresivima imati simptome pojačane anksioznosti. Ta paradoksalna reakcija se obično povlači unutar dva tjedna kontinuiranog liječenja. Stoga se preporučuje niţa početna doza kako bi se smanjila vjerojatnost razvoja pojačane anksioznosti (vidjeti dio 4.2.).

Napadaji

Ako bolesnik razvije napadaje po prvi put ili doĎe do povećanja učestalosti napadaja u bolesnika

6049264105151kojima je prethodno dijagnosticirana epilepsija, mora se prekinuti davanje escitaloprama. Primjenu

SSRI-a treba izbjegavati u bolesnika s nestabilnom epilepsijom, a bolesnike s kontroliranom epilepsijom treba pomno nadzirati.

Manija

SSRI-e treba davati oprezno bolesnicima koji u anamnezi imaju podatke o maniji/hipomaniji. SSRI-e treba prestati davati ukoliko bolesnik ulazi u maničnu fazu.

Šećerna bolest

U bolesnika sa šećernom bolesti liječenje SSRI moţe utjecati na kontrolu glikemije (pojava hipoglikemije ili hiperglikemije). Moţe biti potrebno prilagoditi dozu inzulina i/ili oralnih antidijabetika.

Suicid/suicidalne misli ili kliničko pogoršanje

Depresija se povezuje s češćom pojavom suicidalnih misli, samoozljeĎivanja i suicida (dogaĎaja povezanih sa suicidom). Taj rizik postoji sve dok ne doĎe do značajne remisije bolesti. Budući da do poboljšanja ne mora doći tijekom prvih nekoliko tjedana liječenja pa i dulje, bolesnike treba pomno nadzirati sve dok ne nastupi poboljšanje. Kliničko iskustvo općenito pokazuje da je moguć povećan rizik suicida tijekom ranih faza oporavka.

Ostali psihijatrijski poremećaji koji se liječe lijekom Cipralex mogu takoĎer biti povezani s povećanim rizikom dogaĎaja povezanih sa suicidom. Osim toga, ti poremećaji mogu biti u komorbiditetu s velikim depresivnim poremećajem. Stoga je u liječenju bolesnika s ostalim psihijatrijskim poremećajima potrebno promotriti iste mjere opreza kao i liječenju bolesnika s velikim depresivnim poremećajem.

Poznato je da su bolesnici koji u anamnezi imaju suicidalne dogaĎaje ili bolesnici koji prije početka liječenja u značajnom stupnju iskazuju suicidalne ideje, više izloţeni riziku od pojave suicidalnih misli ili pokušaja suicida tijekom liječenja, pa ih treba pomno nadzirati. Meta analiza placebom kontroliranih kliničkih ispitivanja antidepresiva u odraslih bolesnika s psihijatrijskim poremećajima pokazala je da u bolesnika mlaĎih od 25 godina postoji veći rizik suicidalnog ponašanja pri uporabi antidepresiva nego pri uporabi placeba.

Paţljiv nadzor bolesnika, naročito onih s visokim rizikom, potreban je tijekom liječenja, a posebno na početku terapije te nakon promjena doze. Bolesnike (i one koji o njima brinu) treba upozoriti na vaţnost praćenja pojave bilo kakvog kliničkog pogoršanja, suicidalnog ponašanja ili suicidalnih misli te neobičnih promjena u ponašanju i o potrebi traţenja liječničkog savjeta odmah po pojavi navedenih simptoma.

Akatizija/psihomotorni nemir

Davanje kombiniranih selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina i selektivnih inhibitora ponovne pohrane noradrenalina moţe biti povezano s razvojem akatizije, karakterizirane subjektivnom nelagodom ili opterećujućim nemirom nogu i potrebom za kretanjem, često udruţenom s nemogućnošću mirnog sjedenja odnosno stajanja. Najveća vjerojatnost za njihovo pojavljivanje je unutar prvih nekoliko tjedana liječenja. U bolesnika koji razviju ove simptome povećanje doze moţe biti štetno.

Hiponatrijemija

Uočeni su rijetki slučajevi hiponatrijemije, vjerojatno uzrokovane neodgovarajućim lučenjem antidiuretskog hormona (SIADH), tijekom liječenja lijekovima iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina. Simptomi se općenito povlače po prestanku liječenja. Nuţan je oprez u bolesnika s povećanim rizikom, poput starijih osoba ili bolesnika s cirozom jetre, ili ukoliko se SSRI-i upotrebljavaju u kombinaciji s drugim lijekovima koji mogu uzrokovati hiponatrijemiju.

Krvarenje

Postoje izvješća o koţnim krvarenjima, u vidu ekhimoza i purpure, tijekom primjene SSRI-a. SSRI-ji/SNRI-ji mogu povećati rizik od postpartalnog krvarenja (vidjeti dijelove 4.6, 4.8). Stoga se preporučuje oprez u bolesnika koji uzimaju ove lijekove, osobito ukoliko istodobno uzimaju oralne

6049264104220antikoagulanse ili lijekove koji djeluju na funkciju trombocita (npr. atipični antipsihotici i fenotiazini,

većina tricikličkih antidepresiva, acetilsalicilna kiselina i nesteroidni protuupalni lijekovi, tiklopidin i dipiridamol) kao i u bolesnika sklonih krvarenjima.

EKT (elektrokonvulzivna terapija)

Kliničko iskustvo vezano uz istodobnu primjenu elektrokonvulzivne terapije i SSRI-a je ograničeno te se savjetuje oprez.

Serotoninski sindrom

Preporučuje se oprez pri istodobnoj primjeni escitaloprama s lijekovima koji imaju serotonergično djelovanje kao što su triptani (uključujući sumatriptan), opioidi (uključujući tramadol) i triptofan. Opisani su rijetki slučajevi serotoninskog sindroma u bolesnika koji su uzimali SSRI istodobno sa serotonergičkim lijekovima. Na razvoj ovog sindroma moţe upućivati kombinacija simptoma poput agitacije, tremora, mioklonusa i hipertermije. U slučaju pojave navedenih simptoma potrebno je odmah prekinuti daljnje uzimanje SSRI-a i serotonergičkih lijekova te započeti simptomatsko liječenje.

Gospina trava

Istodobna primjena SSRI-a i biljnih pripravaka koji sadrţe gospinu travu (Hypericum perforatum) moţe rezultirati povećanom incidencijom nuspojava (vidjeti dio 4.5.).

Simptomi sustezanja pri prekidu liječenja

Simptomi sustezanja pri prekidu liječenja prilično su česti, osobito ako se liječenje prekine naglo (vidjeti dio 4.8.). Praćenjem tijekom kliničkih ispitivanja uočeno je da se nuspojave vezane uz prekid liječenja javljaju u pribliţno 25% bolesnika liječenih escitalopramom i u 15% bolesnika koji su primali placebo.

Rizik pojave simptoma sustezanja ovisi o više čimbenika, koji uključuju trajanje liječenja i visinu doze tijekom liječenja te brzinu i stupanj smanjivanja doze. Najčešće prijavljeni simptomi sustezanja bili su sljedeći: omaglica, poremećaji osjeta (uključujući parestezije i senzacije poput udara struje), smetnje spavanja (uključujući nesanicu i intenzivno sanjanje), agitacija ili anksioznost, mučnina i/ili povraćanje, tremor, konfuzija, znojenje, glavobolja, proljev, palpitacije, emocionalna nestabilnost, iritabilnost i smetnje vida. Navedeni simptomi su općenito blagi do umjereni, meĎutim u nekih bolesnika mogu biti teškog intenziteta.

Obično se javljaju unutar prvih nekoliko dana po prekidu liječenja, meĎutim zabiljeţeni su i vrlo rijetki slučajevi pojave navedenih simptoma u bolesnika koji su slučajno propustili svega jednu dozu. U najvećem broju slučajeva ovi simptomi prolaze spontano i to obično unutar 2 tjedna, iako u pojedinih bolesnika mogu biti i produljenog trajanja (2-3 mjeseca ili više). Stoga se prilikom prekidanja liječenja escitalopramom preporučuje smanjivati dozu postupno tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci, ovisno o potrebama bolesnika (vidjeti “Simptomi sustezanja vidljivi kod prekidanja liječenja“, dio 4.2.).

Koronarna bolest srca

Zbog ograničenoga kliničkog iskustva savjetuje se oprez pri primjeni u bolesnika s koronarnom bolesti srca (vidjeti dio 5.3.).

Produljenje QT intervala

UtvrĎeno je da escitalopram uzrokuje od doze ovisno produljenje QT intervala. Nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni su slučajevi ventrikularne aritmije, uključujući torsade de pointes, prije svega u osoba ţenskog spola, bolesnika s hipokalijemijom i od ranije prisutnim produljenim QT intervala ili drugim srčanim bolestima (vidjeti dijelove 4.3., 4.5., 4.8., 4.9. i 5.1.).

Oprez je potreban i pri primjeni u bolesnika sa značajnom bradikardijom i u bolesnika s nedavnim akutnim infarktom miokarda ili s nekompenziranim zatajenjem srca.

Poromećaji elektrolita kao što su hipokalijemija i hipomagnezijemija povećavaju rizik malignih aritmija te ih je potrebno korigirati prije početka liječenja escitalopramom.

6049264105020

Potrebno je provesti EKG pregled prije početka liječenja bolesnika sa stabilnom srčanom bolešću.

Ukoliko se pojave znaci srčane aritmije tijekom liječenja escitalopramom, liječenje je potrebno prekinuti i učiniti EKG pregled.

Glaukom zatvorenog kuta

SSRI, uključujući escitalopram, mogu imati učinak na veličinu zjenice oka, što dovodi do midrijaze. Ovaj midrijatični učinak ima potencijal suziti kut oka, što rezultira povećanjem očnog tlaka i glaukomom zatvorenog kuta, posebice u predisponiranih bolesnika. Stoga se escitalopram mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s glaukomom zatvorenog kuta ili glaukomom u anamnezi.

Poremećaj seksualne funkcije

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) i inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI) mogu uzrokovati simptome poremećaja seksualne funkcije (vidjeti dio 4.8.). Postoje izvješća o dugotrajnom poremećaju seksualne funkcije gdje su se simptomi nastavili unatoč prestanku liječenja SSRI-em, odnosno SNRI-em.

Pomoćne tvari

Ovaj lijek sadrţi manje od 1 mmol natrija (23 mg) po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Farmakodinamičke interakcije

Kontraindicirane kombinacije:

Ireverzibilni neselektivni MAO inhibitori (MAOI)

Opisani su slučajevi ozbiljnih reakcija u bolesnika koji su istodobno uzimali SSRI u kombinaciji s neselektivnim ireverzibilnim inhibitorima monoaminooksidaze (MAOI) kao i u bolesnika koji su netom prestali uzimati SSRI i započeli liječenje s MAOI (vidjeti dio 4..3). U nekim od ovih slučajeva bolesnici su razvili serotoninski sindrom (vidjeti dio 4.8.).

Escitalopram je kontraindiciran u kombinaciji s neselektivnim ireverzibilnim MAOI.

Liječenje escitalopramom moţe se započeti tek 14 dana nakon prestanka uzimanja ireverzibilnih MAOI. Isto tako je nakon prestanka uzimanja escitaloprama potrebno učiniti pauzu od najmanje 7 dana prije početka uzimanja neselektivnog ireverzibilnog MAOI.

Reverzibilni, selektivni MAO-A inhibitor (moklobemid)

Zbog rizika nastanka serotoninskog sindroma kontraindicirana je kombinacija escitaloprama i inhibitora MAO-A poput moklobemida (vidjeti dio 4.3.). Ukoliko je navedena kombinacija neophodna, liječenje treba započeti najmanjim preporučenim dozama i potreban je pojačan klinički nadzor bolesnika.

Reverzibilni, neselektivni MAO inhibitor (linezolid)

Antibiotik linezolid je reverzibilni neselektivni MAO inhibitor i ne smije ga se davati bolesnicima koji se liječe escitalopramom. Ukoliko je navedena kombinacija neophodna, treba primjenjivati najmanje preporučene doze i to pod strogim kliničkim nadzorom bolesnika (vidjeti dio 4.3.).

Ireverzibilni, selektivni inhibitor MAO-B (selegilin)

Kombinacija sa selegilinom (ireverzibilni MAO-B inhibitor) zahtijeva pojačan oprez zbog mogućeg razvoja serotoninskog sindroma. Doze selegilina do 10 mg na dan pokazale su se sigurnima u istodobnoj primjeni s racemičnim citalopramom.

Produljenje QT intervala

Farmakokinetičke i farmakodinamičke studije o uporabi escitaloprama u kombinaciji sa drugim lijekovima koji produljuju QT interval nisu bile provedene. Aditivni učinak escitaloprama i ovih

6049264104857lijekova se ne moţe isključiti. Stoga je kontraindicirana primjena escitaloprama sa lijekovima koji

produljuju QT interval poput antiaritmika razreda IA i III, antipsihotika (npr. derivati fenotiazina, pimozid, haloperidol), tricikličkih antidepresiva, nekih antimikrobika (npr. sparfloksacin, moksifloksacin, eritromicin IV, pentamidin, antimalarici posebno halofantrin) i nekih antihistaminika (astemizol, mizolastin).

Kombinacije koje zahtijevaju oprez:

Serotonergični lijekovi

Istodobna primjena sa serotonergičkim lijekovima npr. opioidima (uključujući tramadol) i triptanima (uključujući sumatriptan) moţe takoĎer dovesti do pojave serotoninskog sindroma.

Lijekovi koji snižavaju prag razvoja napadaja

SSRI-i mogu sniziti prag nastupa napadaja. Stoga se preporučuje oprez pri istodobnoj primjeni s drugim lijekovima koji sniţavaju prag razvoja napadaja (npr. antidepresivi (triciklički , SSRI-i), neuroleptici (fenotiazini, tioksanteni i butirofenoni), meflokin, bupropion i tramadol).

Litij i triptofan

Prijavljeni su slučajevi pojačanih učinaka pri istodobnoj primjeni SSRI-a s litijem ili triptofanom, pa stoga i njihova konkomitantna primjena zahtjeva dodatni oprez.

Gospina trava

Istovremena primjena SSRI-a i biljnih pripravaka koji sadrţavaju gospinu travu (Hypericum perforatum) moţe rezultirati povećanom incidencijom nuspojava (vidjeti dio 4.4.).

Krvarenje

Istodobna primjena escitaloprama i oralnih antikoagulansa moţe dovesti do promjene antikoagulacijskog učinka. Bolesnici koji uzimaju oralne antikoagulanse zahtijevaju paţljivu kontrolu koagulacijskih parametara na početku i nakon prekida uzimanja escitaloprama (vidjeti dio 4.4.). Istodobna uporaba nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAIDs, od engl. non-steroidal anti-inflammatory drugs) moţe povećati sklonost krvarenju (vidjeti dio 4.4.).

Alkohol

Ne očekuju se ni farmakodinamičke niti farmakokinetičke interakcije izmeĎu escitaloprama i alkohola. MeĎutim, kao i s ostalim psihotropnim lijekovima, kombinacija s alkoholom nije preporučljiva.

Lijekovi koji izazivaju hipokalijemiju /hipomagnezijemiju

Nuţan je oprez kod istodobne primjene lijekova koji izazivaju hipokalijemiju/hipomagnezijemiju, jer ta stanja povećavaju rizik razvoja malignih aritmija (vidjeti dio 4.4.).

Farmakokinetičke interakcije

Utjecaj ostalih lijekova na farmakokinetiku escitaloprama

Metabolizam escitaloprama najvećim je dijelom posredovan enzimom CYP2C19. Enzimi CYP3A4 i CYP2D6 takoĎer doprinose njegovom metabolizmu, iako u manjem opsegu. Čini se da metabolizam glavnog metabolita S-DCT (demetilirani escitalopram) djelomično ide i preko CYP2D6.

Istodobna primjena escitaloprama s omeprazolom 30 mg jednom dnevno (inhibitor CYP2C19) rezultirala je umjerenim (pribliţno 50%) povećanjem koncentracije escitaloprama u plazmi.

Istodobna primjena escitaloprama s cimetidinom 400 mg dva puta dnevno (umjereno snaţan općeniti inhibitor enzima) imala je za posljedicu umjereno (pribliţno 70%) povećanje koncentracije escitaloprama u plazmi. Oprez se savjetuje kada se primjenjuje escitalopram u kombinaciji s cimetidinom. Prilagodba doze moţe biti opravdana.

Zbog toga je nuţan oprez pri istodobnoj primjeni escitaloprama s inhibitorima CYP2C19 (npr. omeprazol, esomeprazol, flukonazol, fluvoksamin, lanzoprazol, tiklopidin) ili cimetidinom. Na

temelju iskustva pribavljenog praćenjem nuspojava tijekom istodobne primjene ovih lijekova, moguće je da će biti potrebno smanjiti dozu escitaloprama.

Utjecaj escitaloprama na farmakokinetiku ostalih lijekova

Escitalopram je inhibitor enzima CYP2D6. Oprez je potreban pri istodobnoj primjeni escitaloprama s lijekovima koji se uglavnom metaboliziraju preko ovog enzima, i koji pritom imaju uzak terapijski indeks, npr. flekainid, propafenon i metoprolol (kad se koristi u liječenju zatajenja srca) ili s nekim lijekovima koji djeluju na SŢS, a koji se takoĎer najvećim dijelom metaboliziraju preko CYP2D6, kao npr. antidepresivi poput dezipramina, klomipramina i nortriptilina ili antipsihotici, poput risperidona, tioridazina i haloperidola. Prilagodba doze moţe biti opravdana.

Istodobna primjena s dezipraminom ili metoprololom dovela je u oba slučaja do dvostrukog povećanja koncentracije u plazmi ova dva supstrata enzima CYP2D6.

In vitro istraţivanja su pokazala da escitalopram takoĎer moţe uzrokovati i blagu inhibiciju CYP2C19. Stoga je preporučljiv oprez i pri istodobnoj primjeni s lijekovima koji se metaboliziraju preko CYP2C19.

Trudnoća

Postoje samo ograničeni klinički podaci o izloţenosti trudnica escitalopramu. Ispitivanja na ţivotinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3.).

Cipralex se ne smije koristiti u trudnoći osim ako nije nuţno potreban i to tek nakon pomne procjene omjera rizika i koristi primjene.

Ako je majka u kasnijim stadijima trudnoće, osobito u trećem trimestru, uzimala escitalopram, novoroĎenče treba nadzirati. Potrebno je izbjegavati nagli prekid njegovog uzimanja tijekom trudnoće.

Kao posljedica majčinog uzimanja SSRI/SNRI-a (inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina) tijekom kasnog stadija trudnoće u novoroĎenčeta je moguća pojava sljedećih simptoma: respiratorni distres, cijanoza, apneja, napadaji, nestabilnost tjelesne temperature, poteškoće sa hranjenjem, povraćanje, hipoglikemija, hipertonija, hipotonija, hiperrefleksija, tremor, razdraţljivost, iritabilnost, letargija, neprekidni plač, somnolencija i poteškoće sa spavanjem. Navedeni simptomi mogu ukazivati ili na serotonergične učinke ili na simptome sustezanja. U većini slučajeva ove komplikacije se pojavljuju neposredno ili vrlo brzo (<24 sati) nakon poroda.

Epidemiološki podaci ukazuju da uporaba SSRI-a u trudnoći, posebno u kasnoj trudnoći, moţe povećati rizik od perzistentne plućne hipertenzije u novoroĎenčadi (PPHN). Uočeni rizik bio je otprilike 5 slučajeva na 1000 trudnoća. U općoj populaciji pojavljuju se 1 do 2 slučaja PPHN na 1000 trudnoća.

Opservacijski podaci upućuju na povećan rizik (manje nego dvostruk) od postpartalnog krvarenja nakon izloţenosti SSRI-ju/SNRI-ju tijekom mjeseca koji prethodi roĎenju (vidjeti dijelove 4.4, 4.8).

Dojenje

Očekuje se izlučivanje escitaloprama u majčino mlijeko. Stoga nije preporučljivo dojiti tijekom liječenja escitalopramom.

Plodnost

Podaci na ţivotinjama su pokazali da citalopram moţe utjecati na kvalitetu sperme (vidjeti dio 5.3.). Prikazi slučajeva ljudi koji su uzimali neke SSRI-e pokazali su da je učinak na kvalitetu sperme reverzibilan. Utjecaj na plodnost ljudi do sada nije uočen.

Iako je utvrĎeno da escitalopram ne utječe na intelektualne funkcije ili psihomotorne sposobnosti, svaki psihoaktivni lijek moţe promijeniti sposobnost procjenjivanja, odnosno vještine. Bolesnike treba upozoriti da postoji mogućnost utjecaja na njihovu sposobnost upravljanja vozilima ili rada sa strojevima.

Nuspojave su najčešće tijekom prvog ili drugog tjedna liječenja i obično se njihov intenzitet i učestalost smanjuju s nastavkom liječenja.

Tablični popis nuspojava

Nuspojave od ranije poznate za SSRI-e, kao i nuspojave prijavljene za escitalopram u placebom kontroliranim kliničkim studijama, odnosno spontane prijave u postmarketinškom periodu, navedene su u nastavku prema organskim sustavima i učestalosti njihovog pojavljivanja.

Učestalost pojavljivanja uzetaje iz kliničkih studija i nije raĎena korekcija prema placebu. Učestalost nuspojava je klasificirana kao: vrlo često (≥1/10), česte (≥1/100 do <1/10), manje često (≥1/1000 do <1/100), rijetko (≥1/10000 do <1/1000), vrlo rijetko (≤1/10000), nepoznato (ne moţe se procijeniti iz dostupnih podataka).

60492649817100

832104-4592955Krvoţilni poremećaji Nepoznato Ortostatska hipotenzija Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja Često Sinusitis, zijevanje Manje često Epistaksa Poremećaji probavnog sustava Vrlo često Mučnina Često Dijareja, konstipacija, povraćanje, kserostomija Manje često Gastrointestinalna krvarenja (uključujući rektalno krvarenje) Poremećaji jetre i ţuči Nepoznato Hepatitis, abnormalne vrijednosti testova jetrene funkcije Poremećaji koţe i potkoţnog tkiva Često Hiperhidroza Manje često Urtikarija, alopecija, osip, pruritus Nepoznato Ekhimoze, angioedem Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva Često Artralgija, mialgija Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava Nepoznato Retencija urina Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki Često Muškarci: poremećaj ejakulacije, impotencija Manje često Ţene: metroragija, menoragija Nepoznato Galaktoreja Muškarci: prijapizam Postpartalno krvarenje3 Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Često Umor, pireksija Manje često Edem 1 Ove nuspojave prijavljene su za terapijsku skupinu SSRI-a.

2 Tijekom liječenja escitalopramom ili ubrzo nakon prekida liječenja prijavljeni su slučajevi suicidalnih ideja i suicidalnih ponašanja (vidjeti dio 4.4.).

3 Ovaj je dogaĎaj prijavljen za terapijsku skupinu SSRI-ja/SNRI-ja (vidjeti dijelove 4.4, 4.6). 4 Ovaj je dogaĎaj prijavljen za terapijsku skupinu SSRI-ja/SNRI-ja.

Produljenje QT intervala

Nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni su slučajevi produljenja QT intervala i ventrikularne aritmije, uključujući torsade de pointes, prije svega u osoba ţenskog spola, bolesnika s hipokalijemijom i od ranije prisutnim produljenim QT intervala ili drugim srčanim bolestima (vidjeti dijelove 4.3.,4.4., 4.5., 4.9. i 5.1).

Učinci vezani za terapijsku klasu

Epidemiološka ispitivanja, uglavnom provedena u bolesnika u dobi od 50 godina i starijih, pokazuju povećan rizik od prijeloma kostiju u bolesnika koji primaju SSRI-e i tricikličke antidepresive (TCA). Mehanizam koji dovodi do ovog rizika nije poznat.

Simptomi sustezanja pri prekidu liječenja

Prekid liječenja lijekovima iz skupine SSRI-a i SNRI-a (osobito nagli) često dovodi do simptoma sustezanja. Najčešće prijavljeni simptomi sustezanja bili su sljedeći: omaglica, poremećaji osjeta (uključujući parestezije i senzacije poput udara struje), smetnje spavanja (uključujući insomniju (nesanicu) i intenzivno sanjanje), agitacija ili anksioznost, mučnina i/ili povraćanje, tremor, konfuzija, znojenje, glavobolja, proljev, palpitacije, emocionalna nestabilnost, iritabilnost i smetnje vida. Navedeni simptomi su općenito blagi do umjereni i uglavnom se spontano povlače, meĎutim u nekih bolesnika mogu biti teškog intenziteta i/ili produljenog trajanja.

Stoga se preporučuje postupno smanjivanje doze kad prestane potreba daljnjeg liječenja

escitalopramom (vidjeti dijelove 4.2. i 4.4.).

10

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

6031738326262900988486282Nakon dobivanja odobrenja lijeka, vaţno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traţi da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u

Toksičnost

Klinički podaci o predoziranju escitalopramom su ograničeni i u velikom broju slučajeva se radilo o istodobnom predoziranju drugim lijekovima. U većini slučajeva se radilo o blagim simptomima ili uopće nije bilo prijavljenih simptoma. Rijetki su fatalni slučajevi predoziranja s escitalopramom kada se primjenjivao u monoterapiji; i ovdje se u većini slučajeva radilo o predoziranju s konkomitantnim lijekovima. Zabiljeţeno je uzimanje samog escitaloprama u dozi od 400 mg i od 800 mg bez ikakvih ozbiljnijih simptoma.

Simptomi

Simptomi predoziranja escitalopramom uključuju simptome koji se uglavnom odnose na središnji ţivčani sustav (u rasponu od omaglice, tremora i agitacije do rijetkih slučajeva serotoninskog sindroma, konvulzija i kome), probavni sustav (mučnina/povraćanje), kardiovaskularni sustav (hipotenzija, tahikardija, produljenje QT intervala i aritmija) te stanja poremećene ravnoteţe elektrolita/tekućine (hipokalijemija, hiponatrijemija).

Liječenje

Nema specifičnog antidota. Potrebno je osigurati dišni put i omogućiti odgovarajuću opskrbu kisikom u svrhu očuvanja respiratorne funkcije, te razmotriti potrebu ispiranja ţeluca i primjene aktivnoga ugljena. Ispiranje ţeluca je to korisnije što je učinjeno ranije nakon oralne ingestije. Preporučuje se praćenje srčanih i vitalnih funkcija uz opće simptomatske potporne mjere.

U slučaju predoziranja bolesnika sa kongestivnim srčanim zatajivanjem/bradiaritmijama, bolesnika koji istodobno uzimaju lijekove koji produljuju QT interval ili bolesnika s promjenjenim metabolizmom (npr. oštećenje jetre) savjetuje se praćenje EKG-a.

Farmakoterapijska skupina: psihoanaleptici, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina ATK oznaka: N06AB10

Mehanizam djelovanja

Escitalopram je selektivni inhibitor ponovne pohrane serotonina (5-HT) s visokim afinitetom za primarno vezno mjesto. Veţe se takoĎer i za alosterično mjesto na transporteru serotonina, ali s 1000 puta slabijim afinitetom.

Escitalopram uopće nema ili ima vrlo slab afinitet za brojne ostale receptore, uključujući: 5-HT1A , 5-HT2, DA D1 i D2 receptore, α1-, α2-, β-adrenoreceptore, histaminske H1 receptore, muskarinske kolinergične, benzodiazepinske i opioidne receptore.

Inhibicija ponovne pohrane 5-HT jedini je vjerojatni mehanizam djelovanja koji objašnjava farmakološke i kliničke učinke escitaloprama.

Farmakodinamički učinci

U dvostruko slijepom, placebom kontroliranom ispitivanju EKG-a u zdravih ispitanika, promjena u QTc-u od početne vrijednosti (s Fridericia korekcijom) iznosila je 4,3 ms (90% CI:2.2, 6.4) pri dozi od

10 mg/dan te 10,7 ms (90% CI: 8.6, 12.8) pri dozi od 30 mg/dan (vidjeti dijelove 4.3., 4.4., 4.5., 4.8. i 4.9.).

Klinička djelotvornost i sigurnost

Velike depresivne epizode

Djelotvornost escitaloprama u akutnom liječenju velikih depresivnih epizoda dokazana je u tri od četiri dvostruko slijepe, placebom kontrolirane, kratkotrajne (8 tjedana) kliničke studije. U ispitivanju dugoročne prevencije relapsa bolesti randomizirana su 274 bolesnika koji su pokazali pozitivan odgovor na terapiju escitalopramom 10 ili 20 mg na dan u početnom, otvorenom dijelu studije koji je trajao 8 tjedana. Ti su bolesnici randomizirani u dvije skupine: jedna je nastavila liječenje escitalopramom u istoj dozi, a druga skupina je dobivala placebo i to kroz period od najviše 36 tjedana. Vrijeme do pojave relapsa bolesti značajno je produljeno u skupini koja je nastavila uzimati escitalopram u usporedbi s bolesnicima koji su primali placebo tijekom tih 36 tjedana.

Socijalni anksiozni poremećaj

Učinkovitost escitaloprama u liječenju socijalnog anksioznog poremećaja dokazana je u tri kratkotrajne (12 tjedana) kliničke studije, kao i u 6-mjesečnoj studiji prevencije relapsa. Tijekom 24-tjedne studije odreĎivanja doze djelotvornost je dokazana za doze od 5, 10 i 20 mg escitaloprama.

Generalizirani anksiozni poremećaj

U sve četiri placebom kontrolirane kliničke studije escitalopram se u dozi od 10 i 20 mg na dan pokazao učinkovit u liječenju generaliziranog anksioznog poremećaja.

Prema podacima objedinjenim iz tri slično dizajnirane studije koji su obuhvaćali 421 bolesnika liječenog escitalopramom i 419 bolesnika liječenih placebom, pozitivan odgovor na terapiju pokazalo je 47,5% bolesnika liječenih escitalopramom, a u skupini koja je dobivala placebo pozitivan odgovor je zabiljeţen u 28,9% bolesnika dok je remisija u skupini bolesnika na escitalopramu postignuta u 37,1%, a u placebo skupini na 20,8% bolesnika. Stabilan pozitivan učinak uočen je nakon prvog tjedna.

Odrţanje učinka escitaloprama 20 mg na dan dokazano je u randomiziranoj studiji praćenja učinka kroz 24 do 76 tjedana u 373 bolesnika koji su pokazali pozitivan terapijski odgovor tijekom početne otvorene faze studije u trajanju od 12 tjedana.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj

U randomiziranoj, dvostruko slijepoj kliničkoj studiji 20 mg escitaloprama na dan pokazalo se nadmoćnim naspram placebu s obzirom na ukupan Y-BOCS rezultat nakon 12 tjedana. Nakon 24 tjedna su se i 10 mg i 20 mg escitaloprama na dan pokazali superiornijim u usporedbi s placebom.

Prevencija relapsa je dokazana za dozu escitaloprama od 10 i od 20 mg na dan u bolesnika koji su ušli u 24-tjedni randomizirani, dvostruko slijepi, placebom kontrolirani period studije, a koji su prethodno pokazali pozitivan odgovor na escitalopram tijekom 16-tjednog otvorenog dijela studije.

Apsorpcija

Apsorpcija je gotovo potpuna i neovisna je o uzimanju hrane. Prosječno vrijeme do postizanja vršne koncentracije (srednji Tmax) iznosi 4 sata nakon višekratnog doziranja. Kao i kod racemičnog citaloprama, očekuje se da apsolutna biološka raspoloţivost escitaloprama iznosi oko 80%.

Distribucija

Volumen raspodjele (Vd, β/F) nakon primjene kroz usta iznosi oko 12 do 26 l/kg. Vezanje na proteine plazme je manje od 80% za escitalopram i njegove glavne metabolite.

Biotransformacija

Escitalopram se metabolizira u jetri do demetiliranih i dvostruko demetiliranih metabolita. Obje skupine su farmakološki aktivne. Alternativno moţe doći do oksidacije dušika, čime nastaje N-oksid metabolit. Jednim dijelom se nepromijenjena aktivna supstanca i metaboliti izlučuju kao glukuronidi. Srednja

6049264104122vrijednost koncentracije demetiliranih metabolita nakon multiplog doziranja kreće se obično oko 28-31%

dok je srednja vrijednost koncentracije dvostruko demetiliranih metabolita <5% koncentracije escitaloprama. Biotransformacija escitaloprama u demetilirani metabolit vrši se uglavnom preko CYP2C19. Moguć je odreĎen doprinos enzima CYP3A4 i CYP2D6.

Eliminacija

Poluvrijeme eliminacije (t1/2β) nakon višekratnog doziranja iznosi oko 30 sati, a oralni klirens plazme (Cloral) iznosi oko 0,6 L/min. Glavni metaboliti imaju znatno dulji poluţivot. Pretpostavlja se da se escitalopram i njegovi glavni metaboliti izlučuju i jetrenim i bubreţnim putem, s time da se najveći dio doze izluči urinom u obliku metabolita.

Linearnost

Farmakokinetika escitaloprama je linearna. Dinamička ravnoteţa koncentracije u plazmi postiţe se otprilike unutar jednog tjedna. Prosječna koncentracija u stanju dinamičke ravnoteţe uz dozu od 10 mg na dan iznosi 50 nmol/l (raspon od 20 do 125 nmol/l).

Stariji bolesnici (> 65 godina)

Čini se da se escitalopram sporije izlučuje u starijih osoba u usporedbi s mlaĎima. Sistemska izloţenost (AUC) je za oko 50% veća u starijih osoba nego u mladih zdravih dobrovoljaca (vidjeti dio 4.2.).

Smanjena funkcija jetre

U bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem jetre (A i B po Child-Pughovim kriterijima) uočen je gotovo dvostruko dulje poluvrijeme eliminacije escitaloprama, a izloţenost lijeku bila je oko 60% veća nego u bolesnika s normalnom funkcijom jetre (vidjeti dio 4.2.).

Smanjena funkcija bubrega

U bolesnika sa smanjenom bubreţnom funkcijom (CLcr 10-53 ml/min) uočeno je dulje poluvrijeme eliminacije racemičnog citaloprama i lagano povišenje izloţenosti lijeku. Nije ispitivano kretanje koncentracija metabolita u plazmi u ovih bolesnika, ali bi one mogle biti povećane (vidjeti dio 4.2.).

Polimorfizam

Zamijećeno je da osobe spori metabolizatori CYP2C19 imaju dvostruko veću koncentraciju escitaloprama u plazmi u odnosu na one koji su brzi metabolizatori. Nisu uočene značajnije promjene u izloţenosti lijeku u bolesnika koji su spori metabolizatori CYP2D6 (vidjeti dio 4.2.).

Nisu provedena sva uobičajena neklinička istraţivanja escitaloprama, budući da su zajedničke toksikokinetičke i toksikološke studije escitaloprama i citaloprama na štakorima pokazale sličan profil. Stoga se svi podaci o citalopramu mogu ekstrapolirati na escitalopram.

U usporednim toksikološkim istraţivanjima na štakorima, escitalopram i citalopram su pokazali kardiotoksičnost, uključujući kongestivno srčano zatajivanje, nakon nekoliko tjedana davanja toksičnih doza. Čini se da kardiotoksičnost prije korelira s vršnim koncentracijama u plazmi nego s ukupnom sistemskom izloţenošću lijeku (AUC). Vršne koncentracije u plazmi koje nisu pokazivale taj učinak bile su 8 puta veće od onih u kliničkoj primjeni, dok je AUC escitaloprama bio samo 3 do 4 puta veći od onog postignutog u kliničkoj primjeni. Za citalopram, vrijednosti AUC za S-enantiomer bile su 6 do 7 puta veće od onih postignutih u kliničkoj primjeni. Ovi nalazi su vjerojatno u svezi s povećanim učinkom na biogene amine, tj. kao sekundarna posljedica primarnih farmakoloških učinaka, što rezultira hemodinamskim učincima (smanjivanjem koronarnog protoka) i ishemijom. Potpuno točan mehanizam kardiotoksičnosti meĎutim, nije poznat. Kliničko iskustvo s citalopramom, kao i rezultati kliničkih pokusa s escitalopramom, ne pokazuju da bi ti učinci mogli biti od kliničke vaţnosti.

U nekim tkivima, primjerice plućima, epididimisu i jetri, zamijećen je povećan sadrţaj fosfolipida nakon duljeg davanja escitaloprama ili citaloprama štakorima. Nalazi u epididimisu i jetri uočeni su pri dozama odgovarajućim onima u ljudi. Učinak je reverzibilan po prestanku uzimanja lijeka.

Nakupljanje fosfolipida (fosfolipidoza) u ţivotinja zamijećeno je kod davanja velikog broja kationskih ambifilnih lijekova. Nije poznato ima li taj fenomen ikakvog značaja u ljudi. 60492649817100

U razvojnim su toksikološkim istraţivanjima na štakorima uočeni embriotoksični učinci (smanjena fetalna teţina i reverzibilna odgoda osifikacije) pri izloţenosti, izraţenoj AUC-om, većoj od one postignute tijekom kliničke primjene. Nije uočena povećana učestalost malformacija. Prenatalna i postnatalna istraţivanja su pokazala smanjenje preţivljavanja tijekom perioda laktacije pri izloţenosti, izraţenoj AUC-om, većoj od one postignute tijekom kliničke primjene.

Istraţivanja na ţivotinjama su pokazala da citalopram potiče smanjenje indeksa plodnosti i indeksa trudnoće, smanjenje broja implantacija i pojavu abnormalnih spermija kod izloţenosti mnogo većoj od one u ljudi. Za escitalopram nema podataka iz istraţivanja na ţivotinjama koji se odnose na ovo područje.

Jezgra:

celuloza, mikrokristalična, silicirana talk

karmelozanatrij, umreţena magnezijev stearat

Ovojnica: hipromeloza makrogol

titanijev dioksid (E171)

Nije primjenjivo.

3 godine

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

28 tableta u PVC/PE/PVdC/aluminijskom blisteru, u vanjskoj kartonskoj kutiji.

Nema posebnih zahtjeva.

Cipralex sadrži djelatnu tvar escitalopram. Pripada skupini antidepresiva koji se nazivaju selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI-i). Poremećaji serotoninskog sustava smatraju se značajnim čimbenikom u razvoju depresije i srodnih poremećaja.

Cipralex služi za liječenje depresije (velikih depresivnih epizoda) i anksioznih poremećaja (kao što su panični poremećaj sa agorafobijom ili bez nje, socijalni anksiozni poremećaj, generalizirani anksiozni poremećaj i opsesivno-kompulzivni poremećaj).

Može proći nekoliko tjedana prije nego se počnete osjećati bolje. Stoga nastavite liječenje lijekom Cipralex čak i kad treba vremena da osjetite poboljšanje.

Nemojte uzimati Cipralex

- ako ste alergični na escitalopram ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.).

- ako uzimate lijekove koji pripadaju skupini pod nazivom MAO inhibitori, uključujući selegilin (koji se koristi za liječenje Parkinsonove bolesti), moklobemid (koji se koristi za liječenje depresije) i linezolid (antibiotik).

- ako imate priroĎen nepravilan srčani ritam ili ste ikada imali epizodu nenormalnog srčanog ritma (registrirano na EKG-u, što je vrsta pretrage za procjenjivanje električne aktivnosti srca).

- ako uzimate lijekove zbog problema sa srčanim ritmom ili lijekove koji mogu utjecati na srčani ritam (pogledajte dio 2. „Drugi lijekovi i Cipralex“).

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Cipralex.

Obavijestite liječnika ako imate bilo kakav drugi poremećaj ili bolest, kako bi Vaš liječnik to mogao uzeti u obzir. Naročito obavijestite liječnika:

- ako imate epilepsiju. Liječenje lijekom Cipralex mora se prekinuti ako se napadaji pojave po prvi put ili ako prethodno postojeći napadaji postanu učestaliji (pogledajte takoĎer dio 4.)

- ako imate oštećenu funkciju jetre ili bubrega. Vaš liječnik će možda morati prilagoditi dozu.

- ako imate šećernu bolest. Liječenje lijekom Cipralex može promijeniti kontrolu glikemije (razine

- gakluok iomzea tue ksnrviži)e.n Mu roažzdian uć en abtirtiij ap out rkerbvni.a prilagodba doze inzulina i/ili oralnih antidijabetikaH. A L M E D

- ako ste skloni lakom razvoju krvarenja ili stvaranju modrica ili ako ste trudni (pogledajte dio „Trudnoća“).

- ako ste u tijeku elektrokonvulzivnog liječenja. - ako imate koronarnu bolest srca.

- ako bolujete ili ste bolovali od srčanih bolesti ili ako ste nedavno imali srčani infarkt. - ako u mirovanju imate nizak broj otkucaja srca

- ako biste mogli imati manjak soli kao posljedicu produljenog teškog proljeva i povraćanja ili zbog upotrebe diuretika (lijekova za mokrenje).

- ako ste doživjeli brzo ili nepravilno kucanje srca, nesvjesticu, kolaps ili omaglicu prilikom ustajanja, što može upućivati na nepravilan srčani ritam.

- ako imate ili ste prije imali problema s očima, kao što su odreĎene vrste glaukoma (povišenog očnog tlaka).

Neki bolesnici s manično-depresivnim poremećajem mogu ući u maničnu fazu. Karakterizirana je neuobičajenim i brzo izmjenjujućim idejama, neadekvatnim osjećajem sreće i pretjeranom fizičkom aktivnošću. Ako razvijete maničnu epizodu, javite se svom liječniku.

Tijekom prvih tjedana liječenja takoĎer može doći do pojave nemira ili nemogućnosti mirnog sjedenja ili stajanja. Odmah obavijestite svog liječnika ukoliko razvijete ove simptome.

Lijekovi poput lijeka Cipralex (kao i ostali lijekovi iz skupine SSRI) mogu uzrokovati simptome poremećaja seksualne funkcije (pogledajte dio 4.). U nekim su se slučajevima ti simptomi nastavili i nakon prestanka liječenja.

Misli o samoubojstvu i pogoršanje Vaše depresije ili anksioznog poremećaja (poremećaja tjeskobe) Ukoliko ste depresivni i/ili patite od anksioznih poremećaja, ponekad Vam se mogu pojaviti misli o samoozljeĎivanju ili samoubojstvu. Ove misli mogu postati učestalije po prvom uvoĎenju liječenja antidepresivima, budući da je svim ovim lijekovima potrebno vrijeme dok ne počnu djelovati, obično oko dva tjedna, ali ponekad i duže.

Vi možete biti skloniji ovakvom razmišljanju:

- ako su Vam se i prije pojavljivale misli o samoubojstvu ili samoozljeĎivanju.

- ako ste mlaĎa odrasla osoba. Podaci iz kliničkih ispitivanja ukazali su na povećan rizik suicidalnog ponašanja u odraslih osoba mlaĎih od 25 godina s psihijatrijskim poremećajima, a koji su bili liječeni antidepresivima.

Ukoliko Vam se pojave misli o samoozljeĎivanju ili samoubojstvu u bilo koje vrijeme, odmah se javite Vašem liječniku ili otiđite u bolnicu.

Možda bi bilo korisno da rođaku ili bliskom prijatelju kažete da ste depresivni ili da imate anksiozni poremećaj, te ga zamolite da pročita ovu uputu. Mogli biste ga zamoliti da Vas upozori ako misli da Vam se depresija ili tjeskoba pogoršava, ili ako je zabrinut zbog promjena u Vašem ponašanju.

Djeca i adolescenti

Cipralex se uobičajeno ne primjenjuje u terapiji djece i adolescenata do 18 godina. Potrebno je, takoĎer, napomenuti da su djeca i adolescenti do 18 godina koji se liječe antidepresivima izloženi povećanom riziku od pojave nuspojava kao što su pokušaji samoubojstva i misli o samoubojstvu, kao i izraženo neprijateljstvo (izražena agresivnost, inatljivo ponašanje i bijes). Usprkos tome, liječnik može propisati Cipralex bolesnicima do 18 godina, jer je on/ona odlučio/la da je to u najboljem bolesnikovu interesu. Ako je Vaš liječnik propisao terapiju ovim lijekom bolesniku mlaĎem od 18 godina i Vi želite dobiti objašnjenje, obratite se svom liječniku. Liječnika morate obavijestiti ako se javi ili pogorša bilo koji od gore navedenih simptoma u bolesnika u dobi do 18 godina koji uzima Cipralex. Dosadašnjim kliničkim ispitivanjima nije dokazana djelotvornost i dugotrajna sigurnost primjene lijeka Cipralex u djece i adolescenata do 18 godina u pogledu rasta i razvoja te intelektualnog sazrijevanja i razvoja ponašanja.

Drugi lijekovi i Cipralex

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate,ste nedavno uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Obavijestite svog liječnika ako uzimate bilo koji od niže navedenih lijekova:

- „neselektivne inhibitore monoaminooksidaze (MAOI)“, koji sadrže fenelzin, iproniazid, izokarboksazid, nialamid i tranilcipromin kao djelatne tvari. Ukoliko prelazite s liječenja bilo kojim od navedenih lijekova na liječenje ovim lijekom, morate čekati 14 dana prije početka uzimanja lijeka Cipralex. Ukoliko prelazite s liječenja lijekom Cipralex na bilo koji od navedenih lijekova, potrebna je stanka od 7 dana.

- „reverzibilne, selektivne MAO-A inhibitore“, koji sadrže moklobemid kao aktivnu tvar (koriste se za liječenje depresije).

- „ireverzibilne MAO-B inhibitore“, koji sadrže selegilin kao aktivnu tvar (koriste se za liječenje Parkinsonove bolesti). Njihova kombinacija s lijekom Cipralex povećava rizik nuspojava.

- antibiotik linezolid.

- litij (koristi se u liječenju manično-depresivnog poremećaja) i triptofan. - imipramin i dezipramin (oba se koriste u liječenju depresije).

- sumatriptan i slične lijekove (koriste se za liječenje migrene) i tramadol i slične lijekove (lijek protiv teških bolova). U kombinaciji s lijekom Cipralex povećan je rizik nuspojava.

- cimetidin, lanzoprazol i omeprazol (koriste se u liječenju želučanog ulkusa), flukonazol (koristi se za liječenje gljivičnih infekcija), fluvoksamin (antidepresiv) i tiklopidin (koristi se za smanjenje rizika moždanog udara). Ovi lijekovi mogu uzrokovati povećanu razinu escitaloprama u krvi.

- gospinu travu (hypericum perforatum) – biljni pripravak koji se koristi za depresiju.

- acetilsalicilatnu kiselinu i nesteroidne protuupalne lijekove (lijekove koji se koriste za ublažavanje bolova ili za razrjeĎivanje krvi, tzv. antikoagulansi). Ovi lijekovi mogu povećati sklonost krvarenju.

- varfarin, dipiridamol i fenprokoumon (lijekovi koji se koriste za razrjeĎivanje krvi, tzv. antikoagulansi). Vaš će liječnik vjerojatno provjeriti vrijeme zgrušavanja prije uvoĎenja i prije ukidanja lijeka Cipralex s ciljem objektivizacije da je Vaša doza antikoagulansa i dalje odgovarajuća.

- meflokin (antimalarik), bupropion (koristi se za liječenje depresije) i tramadol (koristi se za liječenje teške boli) zbog mogućeg rizika snižavanja praga za nastup napadaja.

- neuroleptike (lijekove za liječenje shizofrenije i drugih psihoza) i antidepresive (triciklički antidepresivi i SSRI-i) zbog mogućeg rizika snižavanja praga za nastup napadaja.

- flekainid, propafenon i metoprolol (koriste se u kardiovaskularnim bolestima), klomipramin i nortriptilin (antidepresivi) i risperidon, tioridazin i haloperidol (antipsihotici). Možda će biti potrebna prilagodba doze lijeka Cipralex.

- lijekove koji smanjuju razinu kalija ili magnezija u krvi, jer ta stanja povećavaju rizik od po život opasnih poremećaja srčanog ritma.

Nemojte uzimati Cipralex ako uzimate lijekove zbog problema sa srčanim ritmom ili lijekove koji mogu utjecati na srčni ritam poput antiaritmika razreda IA i III, antipsihotika (npr. derivati fenotiazina, pimozid, haloperidol), tricikličkih antidepresiva, nekih antimikrobika (npr. sparfloksacin, moksifloksacin, eritromicin IV, pentamidin, antimalarici posebno halofantrin) i nekih antihistaminika (astemizol, mizolastin). Ako trebate dodatne informacije u vezi ovoga, obratite se Vašem liječniku.

Cipralex s hranom, pićem i alkoholom

Cipralex se može uzimati s hranom ili bez nje (pogledajte dio 3.).

Iako se ne očekuje da će Cipralex stupiti u interakcije s alkoholom, kao i za mnoge druge lijekove, ne preporučuje se konzumiranje alkohola tijekom liječenja lijekom Cipralex.

Trudnoća, dojenje i plodnost

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Ne uzimajte Cipralex ako ste trudni ili ako dojite ukoliko s Vašim liječnikom niste prodiskutirali moguće rizike i koristi liječenja.

Ako uzimate Cipralex tijekom zadnjeg tromjesečja trudnoće morate biti svjesni da se u Vašeg novoroĎenčeta mogu pojaviti sljedeći učinci: poteškoće s disanjem, plavkasta koža, napadaji, promjene tjelesne temperature, poteškoće sa hranjenjem, povraćanje, niska razina šećera u krvi, ukočeni ili mlohavi mišići, pojačani refleksi, nevoljno drhtanje, razdražljivost, iritabilnost, tromost, neprekidan plač, pospanost ili

poteškoće sa spavanjem. Ako Vaše novoroĎenče ima bilo koji od navedenih simptoma, odmah kontaktirajte Vašeg liječnika.

Pobrinite se da Vaša primalja i liječnik znaju da ste na terapiji lijekom Cipralex. Kada se uzimaju za vrijeme trudnoće, osobito u posljednja 3 mjeseca trudnoće, lijekovi poput lijeka Cipralex mogu povećati rizik od ozbiljnog stanja kod novoroĎenčadi pod nazivom perzistentna plućna hipertenzija novoroĎenčeta (PPHN), koje kod novoroĎenčeta uzrokuje ubrzano disanje te plavkasti izgled. Ovi simptomi obično počinju unutar prva 24 sata nakon roĎenja djeteta. Ako se to dogodi Vašem novoroĎenčetu, trebate odmah kontaktirati Vašu primalju i / ili liječnika.

Ako uzimate lijek Cipralex pred kraj trudnoće, može postojati povećani rizik od jakog krvarenja iz rodnice nedugo nakon poroĎaja, posebno ako u povijesti bolesti imate poremećaje zgrušavanja krvi. Vaš liječnik ili primalja trebaju znati da uzimate lijek Cipralex kako bi vas mogli savjetovati.

Ako se uzima tijekom trudnoće, uzimanje lijeka Cipralex ne smije se naglo prekinuti.

Očekuje se da će se Cipralex izlučiti u majčino mlijeko.

Ispitivanja na životinjama su pokazala da citalopram, lijek sličan escitalopramu, smanjuje kvalitetu sperme. Citalopram bi mogao utjecati na plodnost, iako utjecaj na plodnost u ljudi još nije uočen.

Upravljanje vozilima i strojevima

Svaki psihoaktivni lijek može promijeniti sposobnost procjenjivanja, odnosno vještine. Nemojte upravljati vozilima i strojevima dok ne otkrijete kako lijek Cipralex djeluje na Vas.

Cipralex sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Odrasli Depresija

Uobičajena doza je 10 mg dnevno uzeta jednokratno. Vaš liječnik može povećati dozu. Najveća preporučena doza iznosi 20 mg na dan.

Panični poremećaj

Početna doza je 5 mg na dan uzeta jednokratno tijekom prvog tjedna, a zatim se povećava na 10 mg na dan. Liječnik može povećavati dozu do najviše 20 mg na dan.

Socijalni anksiozni poremećaj (socijalna fobija)

Uobičajena doza iznosi 10 mg na dan, uzeta jednokratno. Ovisno o tome kako ćete se osjećati nakon što lijek budete uzimali odreĎeno vrijeme, liječnik Vam može prilagoditi dozu u rasponu od 5 mg do 20 mg na dan.

Generalizirani anksiozni poremećaj

Uobičajena doza iznosi 10 mg na dan, uzeta jednokratno. Dozu može povećati liječnik do najviše 20 mg dnevno.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj

Uobičajena doza iznosi 10 mg na dan, uzeta jednokratno. Vaš liječnik može povećati dozu do maksimalnih 20 mg na dan.

Stariji bolesnici (>65 godina)

Preporučena početna doza iznosi 5 mg na dan, uzeta jednokratno. Vaš liječnik može povisiti dozu do 10

mg na dan.

Primjena u djece i adolescenata

Cipralex se ne smije primjenjivati u terapiji djece i adolescenata. Za dodatne informacije pogledajte dio 2.

Cipralex se uzima s hranom ili bez hrane. Progutajte tabletu s nekoliko gutljaja vode. Ne žvačite tabletu jer je gorka okusa.

Po potrebi tablete od 10 mg se mogu prelomiti. Stavite tabletu na ravnu površinu, tako da je strana s urezom okrenuta prema gore. Tableta se može prelomiti pritiskom oba kažiprsta na rubove tablete (pogledajte sliku).

Tablete od 10 mg se mogu podijeliti na jednake doze.

Trajanje liječenja

Može proći nekoliko tjedana prije nego se počnete osjećati bolje. Stoga nastavite liječenje lijekom Cipralex čak i kad treba vremena da osjetite poboljšanje.

Nikad ne mijenjajte dozu lijeka bez prethodne konzultacije s Vašim liječnikom.

Nastavite uzimati Cipralex dok god to Vaš liječnik preporuča. Ako prerano prekinete liječenje, simptomi bolesti se mogu vratiti. Stoga se preporuča nastaviti liječenje najmanje 6 mjeseci nakon što se počnete osjećati bolje.

Ako uzmete više lijeka Cipralex nego što ste trebali

Ako ste uzeli Cipralex u većoj dozi od propisane, odmah se javite Vašem liječniku ili najbližoj službi hitne pomoći. Učinite to čak i kad ne osjećate bilo kakve tegobe. Neki od znakova predoziranja uključuju: omaglicu, nevoljno drhtanje, uznemirenost, napadaje, komu, mučninu, povraćanje, promjene srčanog ritma, snižen krvni tlak i promjene ravnoteže tekućine/elektrolita (soli). Ukoliko idete liječniku ili u bolnicu, ponesite sa sobom i pakiranje lijeka.

Ako ste zaboravili uzeti Cipralex

Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu. Ukoliko ste zaboravili uzeti dozu, a sjetite se prije odlaska na spavanje, odmah je uzmite. Sljedećeg dana nastavite kao i obično. Ukoliko se sjetite tek tijekom noći ili sljedećeg dana, izostavite propuštenu dozu i nastavite kao i obično.

Ako prestanete uzimati Cipralex

Ne prekidajte uzimanje lijeka Cipralex sve dok Vam to ne savjetuje Vaš liječnik. Nakon što je liječenje završeno, preporučuje se se dozu lijeka postupno smanjivati tijekom nekoliko tjedana.

Prestanak uzimanja lijeka Cipralex, osobito ako je nagao, može uzrokovati simptome sustezanja. Oni su česti kada se prekine liječenje ovim lijekom. Rizik je veći kada je Cipralex uziman dugo vremena, kada su uzimane više doze ili kada je doza smanjivana prebrzo. Kod većine osoba su simptomi blagi i prolaze sami po sebi unutar dva tjedna. Ipak, u nekih bolesnika simptomi mogu biti ozbiljnijeg intenziteta ili produljenog trajanja (2-3 mjeseca ili dulje). Ako nakon prestanka uzimanja lijeka Cipralex razvijete teške simptome sustezanja, obavijestite Vašeg liječnika. On ili ona Vam mogu savjetovati da ponovo počnete uzimati tablete i da ih ovog puta postepenije prestanete uzimati.

Simptomi sustezanja uključuju: omaglicu (osjećaj nestabilnosti ili neravnoteže), osjete poput trnaca i bockanja iglom, osjećaj žarenja te (manje često) osjete poput udara struje, uključujući i u glavi, smetnje spavanja (živopisni snovi, noćne more, nesanica), osjećaj tjeskobe, glavobolje, mučninu, znojenje (uključujući noćno znojenje), osjećaj nemira ili uznemirenosti, tremor (nevoljno drhtanje), osjećaj smetenosti ili dezorijentiranosti, osjećaj emocionalne nestabilnosti ili razdražljivosti, proljev (rijetke

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće pojaviti kod svakoga.

Nepoželjne pojave obično nestaju nakon nekoliko tjedana liječenja. Ne zaboravite da neki od ovih učinaka mogu takoĎer biti simptomi Vaše bolesti i stoga iščezavaju kad se počnete bolje osjećati.

Ako iskusite bilo koji od sljedećih simptoma, morate se odmah obratiti Vašem liječniku ili otići u najbližu bolnicu:

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

 neuobičajena krvarenja, uključujući krvarenja u probavnom sustavu

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1 000 osoba):

 oticanje kože, jezika, usana ili lica, ili poteškoće disanja ili gutanja (znakovi teške alergijske (anafilaktičke) reakcije).

 visoka vrućica, uznemirenost, smetenost, drhtanje i nagli mišićni grčevi (znakovi rijetkog stanja zvanog serotoninski sindrom).

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

 naglo oticanje kože i sluznica, koje obično zahvaća lice, usne, jezik i očne kapke (angioedem)

 nepotpuno pražnjenje mokraćnog mjehura ili prestanak mokrenja (znakovi zadržavanja mokraće)  napadaji (takoĎer pogledajte dio 2.)

 žutilo kože i bjeloočnica (znaci oštećenja funkcije jetre ili hepatitisa (upale jetre))

 brzo nepravilno kucanje srca i nesvjestica (simptomi po život opasnog stanja poznatog kao torsade de pointes)

 misli o samoozljeĎivanju ili misli o samoubojstvu (takoĎer pogledajte dio 2.)

Osim toga, uz gore navedene prijavljene su i sljedeće nuspojave:

Vrlo često (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba):  mučnina

 glavobolja

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

 začepljen nos ili curenje nosa (upala sinusa)  smanjen ili povećan apetit

 tjeskoba, nemir, abnormalni snovi, smetnje usnivanja, pospanost, omaglica, zijevanje, nevoljno drhtanje, trnci po koži

 proljev, zatvor, povraćanje, suhoća usta  pojačano znojenje

 bolovi u mišićima i zglobovima

 poremećaji seksualne funkcije (odloženo izbacivanje sjemena (ejakulacija), problemi s erekcijom, smanjena seksualna želja, žene mogu imati teškoća u postizanju orgazma),

 umor, vrućica

 povećanje tjelesne težine

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):  urtikarija, osip, svrbež

 škrgutanje zubima, uznemirenost, nervoza, napadaji panike, smetenost  poremećaj spavanja, promjene okusa, nesvjestica (sinkopa)

 proširenje zjenica, smetnje vida, zvonjava u ušima  gubitak kose

 krvarenje izmeĎu mjesečnica  smanjenje tjelesne težine

 ubrzani otkucaji srca  oticanje ruku ili nogu  krvarenja iz nosa

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1 000 osoba):

 agresija, depersonalizacija (poremećaj doživljavanja vlastitog ja), priviĎenja  usporeni otkucaji srca

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

 smanjenje razine natrija u krvi (simptomi uključuju: mučninu i loše osjećanje praćeno slabošću mišića ili smetenošću)

 omaglica kod ustajanja zbog pada krvnog tlaka

 abnormalni testovi jetrene funkcije (povećana količina jetrenih enzima u krvi)  poremećaji pokreta (nevoljni pokreti mišića)

 bolna erekcija

 znakovi povećanog krvarenja na primjer u kožu i sluznice

 povećanje količine izlučenog urina (posljedica neadekvatnog lučenja antidiuretskog hormona)  povećanje razine hormona prolaktina u krvi

 izlučivanje mlijeka u muškarca i žena koje nisu dojilje  manija

 povećani rizik od prijeloma kostiju u bolesnika koji uzimaju ovu vrstu lijekova

 promjena srčanog ritma (tzv. produljenje QT intervala, registrirano na EKG-u, kojim se bilježi električna aktivnost srca).

 jako krvarenje iz rodnice nedugo nakon poroĎaja (postpartalno krvarenje), pogledajte dio „Trudnoća“ u dijelu 2 za više informacija.

Osim toga, poznato je da se neke nuspojave javljaju s lijekovima koji djeluju na sličan način kao i escitalopram (djelatna tvar lijeka Cipralex). To su:

 motorički nemir  gubitak apetita

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti Vašeg liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na naljepnici ili kutiji iza oznake „Rok valjanosti“.

Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Cipralex sadrži

- Djelatna tvar je escitalopram.

Jedna tableta Cipralexa sadrži 10 mg escitaloprama (u obliku oksalata). - Drugi sastojci su:

Jezgra: silicirana mikrokristalična celuloza, talk, umrežena karmelozanatrij i magnezijev stearat. Ovojnica: hipromeloza, makrogol 400 i titanijev dioksid (E 171).

Kako Cipralex izgleda i sadržaj pakiranja

Cipralex dolazi na tržište u obliku filmom obloženih tableta od 10 mg po 28 tableta u blisteru (prozirnom) u kartonskoj kutiji.

Cipralex 10 mg, filmom obložene tablete su ovalne, bijele, filmom obložene tablete od 8x5,5 mm s urezom i oznakama „E“ i „L“ sa svake strane ureza na jednoj strani tablete.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođač

Nositelj odobrenja: Lundbeck Croatia d.o.o. Hektorovićeva ulica 2 10000 Zagreb

Hrvatska

tel: 01 3649 210

ProizvoĎač:

H. Lundbeck A/S Ottiliavej 9

2500 Valby Danska

Način i mjesto izdavanja lijeka

Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u lipnju 2023.