Ares 10 mg želučanootporne tablete

Ares je indiciran u odraslih za liječenje:  aktivnog duodenalnog ulkusa

 benignog gastričnog ulkusa

 simptoma erozivne ili ulcerativne gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB)

 gastroezofagealne refluksne bolesti, dugotrajno liječenje (terapija odrţavanja GERB)

 simptoma umjerene do vrlo teške gastroezofagealne refluksne bolesti (simptomatska GERB)  Zollinger-Ellisonovog sindroma

 peptičke ulkusne bolesti uzrokovane bakterijom Helicobacter pylori, u kombinaciji s antibioticima predviĎenim za eradikaciju Helicobacter pylori (vidjeti dio 4.2.).

Doziranje

Odrasli/stariji bolesnici

Liječenje aktivnog duodenalnog ulkusa i benignog gastričnog ulkusa:

6049264370094Preporučena doza za oboje i za aktivni duodenalni ulkus i za aktivni benigni gastrični ulkus je 20 mg jedanput na dan, ujutro.

1

U većine bolesnika aktivni duodenalni ulkus zacjeljuje unutar 4 tjedna liječenja. Ipak, u nekih bolesnika moţe biti potrebno dodatnih 4 tjedna liječenja.

U većine bolesnika aktivni benigni gastrični ulkus zacjeljuje unutar 6 tjedana liječenja. Ipak, u nekih bolesnika moţe biti potrebno dodatnih 6 tjedana liječenja.

Liječenje erozivne ili ulcerativne gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB):

Preporučena doza kod ovog stanja iznosi 20 mg jedanput na dan, tijekom 4 do 8 tjedana liječenja.

Dugotrajno liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB):

Za dugotrajno liječenje, doza odrţavanja s Ares 10 mg tabletama iznosi 20 mg ili 10 mg, jedanput na dan, ovisno o reakciji bolesnika na liječenje.

Simptomatsko liječenje umjerene do vrlo teške gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB):

U bolesnika bez ezofagitisa doza je 10 mg, jedanput na dan. Ako kontrola simptoma nije postignuta unutar četiri tjedna, potrebne su dodatne pretrage. Kada se simptomi bolesti povuku, daljnja kontrola simptoma moţe se postići primjenom tableta „po potrebi“, 10 mg jedanput na dan.

Zollinger-Ellisonov sindrom:

Preporučena početna doza za odrasle iznosi 60 mg, jedanput na dan. Doza se moţe titrirati do 120 mg/dan, ovisno o individualnim potrebama bolesnika. Moţe se dati pojedinačna doza od 100 mg na dan. Doza od 120 mg moţe se dati u dvije pojedinačne doze od 60 mg, dvaput na dan. Liječenje treba nastaviti sve dok je klinički indicirano.

Eradikacija bakterije Helicobacter pylori:

Bolesnike s Helicobacter pylori infekcijom treba liječiti terapijom eradikacije. Preporučuje se sljedeća kombinacija lijekova za 7 dana liječenja:

Ares 20 mg, dvaput na dan + klaritromicin 500 mg, dvaput na dan i amoksicilin 1 g, dvaput na dan.

Oštećenje funkcije bubrega i jetre

U bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre nije potrebno prilagoĎavati dozu. Vidjeti dio 4.4. „Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi“ u liječenju bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre.

Pedijatrijska populacija

Ares se ne preporučuje za primjenu u djece, jer nema iskustva u njegovoj primjeni u ovoj populaciji.

Način primjene

U indikacijama gdje se tablete Ares primjenjuju jedanput na dan, tabletu treba uzeti ujutro, prije obroka; iako primjena lijeka u bilo koje doba dana ili uzimanje hrane nije imalo nikakvog učinka na djelotvornost rabeprazolnatrija. Ovakav način primjene olakšava suradljivost bolesnika.

Bolesnika treba upozoriti da se tablete Ares ne smiju ţvakati ili drobiti te ih treba cijele progutati.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u djelu 6.1.

Ares je kontraindiciran u trudnoći i za vrijeme dojenja (vidjeti dio 4.6.).

Simptomatski odgovor na terapiju s rabeprazolnatrijem ne isključuje prisutnost malignog procesa u ţelucu ili u ezofagusu, zbog čega je prije primjene tableta Ares potrebno isključiti mogućnost maligniteta.

6049264279486

2

Bolesnici na dugotrajnoj terapiji (naročito oni koji se liječe dulje od godinu dana) trebaju biti pod stalnim nadzorom.

Inhibitori protonske pumpe, osobito ako ih se primjenjuje u visokim dozama i tijekom duljeg vremenskog perioda (>1 godine), mogu blago povećati rizik od prijeloma kuka, zapešća i kraljeţnice, uglavnom u starijih bolesnika ili ako su prisutni drugi poznati čimbenici rizika. Opservacijska ispitivanja ukazuju da inhibitori protonske pumpe mogu povećati ukupni rizik od prijeloma za 10-40%. Dio ovog povećanja moţe biti zbog utjecaja drugih čimbenika rizika. Bolesnici koji su pod rizikom od nastanka osteoporoze moraju primiti skrb u skladu s vaţećim kliničkim smjernicama te imati primjeren unos vitamina D i kalcija.

Ne moţe se isključiti rizik reakcija kriţne preosjetljivosti s drugim inhibitorima protonske pumpe ili supstituiranim benzimidazolima.

Bolesnika treba upozoriti da se tablete Ares ne smiju ţvakati ili drobiti te ih treba cijele progutati.

Nakon stavljanja lijeka u promet, postoje izvješća o pojavi krvne diskrazije (trombocitopenija i neutropenija). U većini slučajeva gdje se nije mogla ustanoviti alternativna etiologija, slučajevi su bili nekomplicirani i povukli su se nakon prekida liječenja rabeprazolom.

Poremećaji vrijednosti jetrenih enzima primijećeni su u kliničkim ispitivanjima i nakon stavljanja lijeka u promet. U većini slučajeva gdje se nije mogla ustanoviti alternativna etiologija, slučajevi su bili nekomplicirani i povukli su se nakon prekida liječenja rabeprazolom. U ispitivanjima bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre u odnosu na kontrolnu skupinu uobičajene dobi i spola nisu zabiljeţeni značajni problemi sigurnosti primjene lijeka. Budući da nema kliničkih podataka u primjeni tableta Ares u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre, propisivač treba biti oprezan kod započinjanja liječenja tabletama Ares u takvih bolesnika.

Ne preporučuje se istodobna primjena atazanavira i tableta Ares (vidjeti dio 4.5.).

Liječenje s inhibitorima protonske pumpe, uključujući Ares, moţe povećati rizik od gastrointestinalnih infekcija, kao što su infekcije uzrokovane bakterijama Salmonella, Campylobacter i Clostridium difficile (vidjeti dio 5.1.).

Oštećenje bubreţne funkcije

Akutni tubulointersticijski nefritis (TIN) opaţen je u bolesnika liječenih rabeprazolom i moţe se pojaviti u bilo kojem trenutku tijekom terapije rabeprazolom (vidjeti dio 4.8.). Akutni tubulointersticijski nefritis moţe napredovati u zatajenje bubrega. U slučaju sumnje na TIN, liječenje rabeprazolom mora se prekinuti, te ţurno započeti odgovarajuće liječenje.

Hipomagnezijemija

Zabiljeţena je pojava teške hipomagnezijemije u bolesnika liječenih s inhibitorima protonske pumpe (IPP) kao što je rabeprazolnatrij kroz najmanje tri mjeseca, a u većini slučajeva kroz godinu dana. Ozbiljne manifestacije hipomagnezijemije kao što su umor, tetanija, delirijum, konvulzije, omaglica i ventrikularna aritmija, mogu početi postepeno i biti neopaţene, te ih se zbog toga moţe previdjeti. U najugroţenijih bolesnika, stanje hipomagnezijemije se poboljšava nakon nadoknade magnezija ili nakon prestanka primjene IPP-a.

Kod bolesnika kod kojih se očekuje da će biti na produţenoj terapiji ili kod onih koji uzimaju IPP-e s digoksinom ili lijekovima koji mogu uzrokovati hipomagnezijemiju (npr. diuretici), zdravstveni radnici trebaju razmotriti mjerenje razine magnezija prije početka liječenja inhibitorima protonske pumpe i periodično tijekom liječenja.

6049264602190

3

Istodobna primjena rabeprazola s metotreksatom

Literaturni podaci upućuju na to da istodobna primjena inhibitorima protonske pumpe (IPP) s metotreksatom (osobito u visokim dozama; vidjeti Uputu o lijeku za metotreksat) moţe povisiti i produljiti serumske razine metotreksata i/ili njegovog metabolita, te moţe dovesti do toksičnosti. Kod primjene metotreksata u visokim dozama treba razmotriti privremen prekid liječenja s inhibitorima protonske pumpe (IPP).

Utjecaj na apsorpciju vitamina B12

Rabeprazolnatrij, kao i drugi inhibitori sekrecije ţelučane kiseline, moţe smanjiti apsorpciju vitamina B12 (cijanokobalamin), zbog hipo- ili aklorhidrije. To se mora uzeti u obzir kod bolesnika sa smanjenim zalihama ili povišenim rizikom od smanjene apsorpcije vitamina B12 na dugotrajnoj terapiji ili ako se pojave klinički simptomi nedostatka vitamina B12.

Subakutni koţni lupus eritematodes (SCLE, engl. subacute cutaneous lupus erythematosus) Inhibitori protonske pumpe povezani su s vrlo rijetkim slučajevima SCLE-a. Ako nastupe lezije, posebice na suncem izloţenim područjima koţe, te ako su popraćene artralgijom, bolesnik treba odmah potraţiti medicinsku pomoć, a zdravstveni radnik treba razmotriti prekid liječenja lijekom Ares. Ako se nakon liječenja inhibitorom protonske pumpe javi SCLE, rizik od pojave SCLE-a veći je i tijekom liječenja drugim inhibitorom protonske pumpe.

Interferencija s laboratorijskim testovima

Povišena razina kromogranina A (CgA) moţe interferirati s pretragama za neuroendokrine tumore. Kako bi se izbjegla ova interferencija, liječenje lijekom Ares potrebno je prekinuti najmanje 5 dana prije mjerenja razine CgA (vidjeti dio 5.1.). Ako se razine CgA i gastrina ne vrate unutar referentnih vrijednosti nakon početnog mjerenja, mjerenje treba ponoviti 14 dana nakon prekida liječenja inhibitorom protonske pumpe.

Pedijatrijska populacija

Ares se ne preporučuje za primjenu u djece, jer nema iskustva u njegovoj primjeni u ovoj populaciji.

Ovaj lijek sadrţi manje od 23 mg natrija po jednoj tableti tj. zanemarive količine natrija.

Rabeprazolnatrij izraţeno i dugotrajno smanjuje sekreciju ţelučane kiseline. Moguća je interakcija sa spojevima čija apsorpcija ovisi o pH. Istodobna primjena rabeprazolnatrija i ketokonazola ili itrakonazola moţe uzrokovati značajno sniţenje razine antimikotika u plazmi. Zato bi pojedine bolesnike trebalo pratiti, a ako bi bilo potrebno prilagoditi dozu kod istodobne primjene ketokonazola ili itrakonazola i tableta Ares.

U kliničkim ispitivanjima kod istodobne primjene antacida i rabeprazola te u specifičnim ispitivanjima interakcija lijekova nije primijećena interakcija s tekućim antacidima.

Istodobna primjena 300 mg atazanavira/100 mg ritonavira s omeprazolom (40 mg, jedanput na dan) ili 400 mg atazanavira s lansoprazolom (60 mg, jedanput na dan) u zdravih dobrovoljaca uzrokovala je značajno smanjenje izloţenosti atazanaviru. Apsorpcija atazanavira ovisna je o pH. Iako nije ispitivano, slični se rezultati mogu očekivati s drugim inhibitorima protonske pumpe. Stoga, inhibitore protonske pumpe, uključujući rabeprazol ne treba istodobno primjenjivati s atazanavirom (vidjeti dio 4.4.).

Metotreksat

6049264761103Prikazi slučajeva, objavljene populacijske farmakokinetičke studije i retrospektivne analize sugeriraju da istodobna primjena inhibitora protonske pumpe i metotreksata (osobito u visokim dozama; vidjeti Uputu o lijeku za metotreksat) moţe povisiti i produljiti serumske razine

4

894892681596360492649815830

metotreksata i/ili njegovog metabolita hidroksimetotreksata. Ipak, formalne studije o meĎudjelovanju lijekova metotreksata s inhibitorima protonske pumpe nisu provedene.

Trudnoća

Nema podataka o sigurnosti primjene rabeprazola u trudnoći. Ispitivanja reprodukcije u štakora i kunića nisu pokazala štetni učinak na fertilnost ili štetni učinak rabeprazolnatrija na fetus, iako se u štakora pojavio niski feto-placentalni transfer.

Primjena Ares tableta kontraindicirana je tijekom trudnoće.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se rabeprazolnatrij u majčino mlijeko. Nisu provedena ispitivanja u dojilja. Rabeprazolnatrij se, ipak, izlučuje u mliječne ţlijezde u štakora. Zato se tablete Ares ne smiju primjenjivati u dojilja.

Na temelju farmakodinamičkih svojstava i profila nuspojava, nije vjerojatno da bi primjena tableta Ares utjecala na sposobnost upravljanja motornim vozilima ili rada sa strojevima. Ipak, ako bi, zbog somnolencije, budnost bila smanjena, preporučuje se izbjegavati upravljanje motornim vozilima ili rad sa strojevima.

U kontroliranim kliničkim ispitivanjima rabeprazola, najčešće prijavljene nuspojave bile su glavobolja, proljev, abdominalna bol, astenija, flatulencija, osip i suha usta. Štetni dogaĎaji koji su se susretali tijekom kliničkih ispitivanja uglavnom su bili blagi ili umjereni i prolazni.

Sljedeće nuspojave zabiljeţene su tijekom kliničkih ispitivanja i na temelju iskustva nakon stavljanja lijeka u promet.

Kategorije učestalosti definirane su kao: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne moţe se procijeniti iz dostupnih podataka).

5

891844-474711Pretrage povećanje jetrenih enzima3 povećanje tjelesne teţine 1 Uključuje otok lica, hipotenziju i dispneju.

2 Eritem, bulozne reakcije i reakcije preosjetljivosti obično nestaju nakon prekida liječenja.

3 Rijetki izvještaji o hepatičnoj encefalopatiji zabiljeţeni su u bolesnika s cirozom jetre. U liječenju bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre, propisivač treba biti oprezan kod prvog započinjanja liječenja tabletama Ares u takvih bolesnika (vidjeti dio 4.4.).

4 Vidjeti dio 4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5917438310280936039470300Nakon dobivanja odobrenja lijeka, vaţno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traţi da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Do sada su ograničena iskustva s namjernim ili slučajnim predoziranjem. Najveća utvrĎena izloţenost nije prelazila 60 mg, dvaput na dan ili 160 mg, jedanput na dan. Učinci su, općenito, minimalni, predstavljaju poznati profil štetnih dogaĎaja te su reverzibilni bez potrebe za daljnjom medicinskom intervencijom. Nije poznat specifičan antidot.

Rabeprazolnatrij se u velikoj mjeri veţe na bjelančevine plazme, zbog čega nije dijalizibilan. Kao i kod svakog predoziranja liječenje treba biti simptomatsko i potporno.

Farmakoterapijska skupina: lijekovi za poremećaje kiselosti, lijekovi za peptički ulkus i gastroezofagealnu refluksnu bolest (GERB), inhibitori protonske pumpe, ATK oznaka: A02BC04

Mehanizam djelovanja

45942252294112 Rabeprazolnatrij pripada skupini antisekretornih spojeva, supstituiranih benzimidazola, koji ne pokazuju antikolinergična ili svojstva antagonista histaminskih H receptora, nego smanjuju sekreciju ţelučane kiseline putem specifične inhibicije H+/K+-ATP-aze, enzimskog sustava (kisela ili protonska pumpa). Učinak ovisi o doziranju i omogućava inhibiciju kako bazalne tako i stimulirane sekrecije kiseline, neovisno o podraţaju. Ispitivanja na ţivotinjama ukazuju da nakon primjene rabeprazolnatrij brzo nestaje iz plazme i sluznice ţeluca. Rabeprazol, kao slaba baza, nakon primjene svih doza brzo se apsorbira i nakuplja u kiseloj sredini parijetalnih stanica. Rabeprazol prelazi u aktivni sulfenamidni oblik protonizacijom te posljedično reagira s dostupnim cisteinima na protonskoj pumpi.

Antisekretorni učinak

Nakon oralne primjene 20 mg rabeprazolnatrija, početak antisekretornog učinka nastupa unutar jednog sata, a maksimalni se učinak postiţe unutar 2 do 4 sata. Inhibicija bazalne i hranom stimulirane sekrecije kiseline 23 sata nakon prve doze rabeprazolnatrija iznosi 69 % odnosno 82 %, a inhibicija traje do 48 sati. Inhibitorni učinak rabeprazolnatrija na izlučivanje kiseline blago je povećan kod ponovljenog doziranja jedanput na dan te nakon 3 dana postiţe inhibiciju u stanju dinamičke ravnoteţe. Kod prekida primjene lijeka, izlučivanje se normalizira nakon 2 do 3 dana.

6049264589374Smanjenje ţelučane kiselosti iz bilo kojeg razloga, uključujući i primjenu inhibitora protonske pumpe kao što je rabeprazol, povećava broj bakterija normalno prisutnih u probavnom traktu. Liječenje s

7

inhibitorima protonske pumpe moţe povećati rizik od gastrointestinalnih infekcija, kao što su infekcije uzrokovane bakterijama Salmonella, Campylobacter i Clostridium difficile.

Učinci na gastrin u serumu

U kliničkim ispitivanjima tijekom 43 mjeseca, bolesnici su uzimali 10 ili 20 mg rabeprazolnatrija, jedanput na dan. Razine gastrina u serumu povećale su se tijekom prvih 2 do 8 tjedana, kao posljedica inhibicije izlučivanja kiseline i ostale su stabilne dok je trajalo liječenje. Vrijednosti gastrina vratile su se na razine prije liječenja, obično unutar 1 do 2 tjedna nakon prekida liječenja.

U humanim uzorcima gastrične biopsije iz antruma i fundusa u preko 500 bolesnika koji su tijekom 8 tjedana primali rabeprazol ili usporedni lijek, nisu primijećene promjene u histologiji ECL stanica, u stupnju gastritisa, incidenciji atrofičnog gastritisa, intestinalnoj metaplaziji ili rasprostranjenosti H. pylori infekcije. Nakon 36 mjeseci kontinuiranog liječenja u preko 250 bolesnika nisu zabiljeţene značajne promjene u odnosu na početne vrijednosti.

Drugi učinci

Do sada nisu primijećeni sustavni učinci rabeprazolnatrija na CNS, kardiovaskularni ili respiratorni sustav. Rabeprazolnatrij primijenjen u oralnim dozama od 20 mg tijekom 2 tjedna nije utjecao na funkciju štitnjače, metabolizam ugljikohidrata ili na cirkulirajuće razine paratiroidnog hormona, kortizola, estrogena, testosterona, prolaktina, kolecistokinina, sekretina, glukagona, folikulo stimulirajućeg hormona (FSH), luteinizirajućeg hormona (LH), renina, aldosterona ili somatotropnog hormona.

Ispitivanja u zdravih osoba pokazala su da rabeprazolnatrij nema klinički značajne interakcije s amoksicilinom. Rabeprazol ne djeluje štetno na koncentracije amoksicilina ili klaritromicina u plazmi, kada se istodobno primjenjuje kod eradikacije gornje gastrointestinalne infekcije uzrokovane s H. pylori.

Vrijednosti serumskog gastrina rastu tijekom liječenja antisekretornim lijekovima kao odgovor na smanjeno lučenje kiseline. CgA takoĎer raste zbog smanjene ţelučane kiselosti. Povišena razina CgA moţe interferirati s pretragama za neuroendokrine tumore.

Dostupni podaci iz literature ukazuju na to da liječenje inhibitorima protonske pumpe treba prekinuti izmeĎu 5 dana i 2 tjedna prije mjerenja CgA. Time se omogućuje da se razine CgA koje mogu biti laţno povišene nakon liječenja inhibitorom protonske pumpe vrate unutar referentnih vrijednosti.

Pedijatrijska populacija

Europska agencija za lijekove odgodila je obvezu podnošenja rezultata studija primjene rabeprazola na jednoj ili više podskupina pedijatrijske populacije u liječenju bolesti gastroezofagealnog refluksa (vidjeti dio 4.2 za informacije o primjeni u pedijatrijskoj populaciji).

Europska agencija za lijekove odustala je od obveze podnošenja rezultata studija primjene rabeprazola u liječenju Zollinger-Ellisonovog sindroma, ulkusa dvanaesnika i ţelučanog ulkusa u svim podskupinama pedijatrijske populacije (vidjeti dio 4.2. za informacije o primjeni u pedijatrijskoj populaciji).

Apsorpcija

60492641083520Tablete Ares su ţelučanootporne tablete rabeprazolnatrija. Takva je formulacija potrebna zbog nestabilnosti rabeprazola u kiseloj sredini. Zato, apsorpcija rabeprazola počinje tek pošto tableta proĎe kroz ţeludac. Apsorpcija je brza s vršnom razinom u plazmi koja se nakon primjene 20 mg rabeprazola postiţe nakon 3,5 sati. Vršna koncentracija rabeprazola u plazmi (Cmax) i AUC linearni su u rasponu doza od 10 do 40 mg. Apsolutna bioraspoloţivost oralne doze od 20 mg, u usporedbi s intravenskom primjenom iznosi 52 % uglavnom zbog velikog pre-sistemskog metabolizma. Izgleda

8

da se, kod ponovljenog uzimanja, bioraspoloţivost dodatno ne povećava. U zdravih je osoba poluvrijeme u plazmi pribliţno 1 sat (u rasponu od 0,7 do 1,5 sati) i ukupni se klirens procjenjuje da je 283±98 ml/min. Nije bilo klinički relevantnih interakcija s hranom. Na apsorpciju rabeprazolnatrija ne utječe hrana niti vrijeme primjene lijeka.

Distribucija

Pribliţno se 97 % rabeprazola veţe na humane bjelančevine plazme.

Biotransformacija i eliminacija

Rabeprazolnatrij se, poput drugih spojeva iz skupine inhibitora protonske pumpe, u jetri metabolizira enzimskim sustavom citokroma P450 (CYP450). In vitro ispitivanja na humanim jetrenim mikrosomima ukazuju da se rabeprazolnatrij metabolizira pomoću izoenzima CYP450 (CYP2C19 i CYPP3A4). U ovim ispitivanjima, pri očekivanim koncentracijama u humanoj plazmi, rabeprazol niti inducira niti inhibira CYP3A4. Iako, in vitro ispitivanja ne moraju uvijek biti predvidljiva za in vivo status, ovi nalazi pokazuju da ne treba očekivati interakcije izmeĎu rabeprazola i ciklosporina. U čovjeka su tioeter (M1) i karboksilna kiselina (M6) glavni metaboliti u plazmi, a sulfonski metaboliti (M2), desmetil-tioeter (M4) i konjugat merkapturne kiseline (M5) sporedni su metaboliti primijećeni u niţim razinama. Samo desmetil metabolit (M3) pokazuje mali antisekretorni učinak, ali ga nema u plazmi.

Nakon jedne oralne doze od 20 mg rabeprazolnatrija označenog s 14C, nepromijenjeni lijek nije se izlučio urinom. Pribliţno 90 % doze se mokraćom izlučuje uglavnom kao dva metabolita: konjugat merkapturne kiseline (M5) i karboksilna kiselina (M6) te dodatno još dva nepoznata metabolita. Ostatak doze pronaĎen je u fecesu.

Spol

Nema značajnih razlika izmeĎu spolova (kod prilagoĎene tjelesne teţine i visine) u farmakokinetičkim parametrima, nakon primjene jedne doze od 20 mg rabeprazola.

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika sa stabilnim terminalnim zatajenjem bubrega koji su na hemodijalizi (klirens kreatinina ≤5 ml/min/1,73m2), dostupnost rabeprazola bila je vrlo slična onoj u zdravih dobrovoljaca. U takvih bolesnika AUC i Cmax bili su oko 35 % niţi nego odgovarajući parametri u zdravih dobrovoljaca. Srednje poluvrijeme rabeprazola iznosilo je 0,82 sata u zdravih dobrovoljaca, 0,95 sati u bolesnika tijekom dijalize odnosno 3,6 sati nakon dijalize. Klirens lijeka u bolesnika s bubreţnom bolešću kojima je potrebna kronična hemodijaliza bio je pribliţno dvostruko veći nego u zdravih dobrovoljaca.

Oštećenje funkcije jetre

Nakon primjene jedne doze od 20 mg rabeprazola u bolesnika s kroničnim blagim do umjereno teškim poremećajem funkcije jetre, AUC se udvostručio, a poluvrijeme rabeprazola povećalo se 2 – 3 puta, u usporedbi sa zdravim dobrovoljcima. Ipak, nakon 7 dana primjene doze od 20 mg na dan, AUC se povećao samo 1,5 puta, a Cmax samo 1,2 puta. Poluvrijeme rabeprazola u bolesnika s poremećajem funkcije jetre iznosilo je 12,3 sata u usporedbi s 2,1 sat u zdravih dobrovoljaca. Farmakodinamički odgovor (ţelučana pH kontrola) u obje skupine bio je klinički usporediv.

Starije osobe

Eliminacija rabeprazola bila je nešto smanjena u starijih osoba. Nakon 7 dana primjene rabeprazolnatrija u dozi od 20 mg na dan, AUC se pribliţno udvostručio, Cmax se povećao za 60 %, a t½ se povećalo za pribliţno 30 %, u usporedbi sa zdravim mlaĎim dobrovoljcima. Ipak, nije bilo podataka o nakupljanju rabeprazola.

CYP2C19 polimorfizam

6049264602089Nakon 7 dana primjene rabeprazola u dozi od 20 mg na dan, CYP2C19 spori metabolizatori imali su AUC i t½ koji su bili pribliţno 1,9 i 1,6 puta veći od odgovarajućih parametara ekstenzivnih metabolizatora, dok se Cmax povećao za samo 40 %.

9

Neklinički učinci primijećeni su samo kod izloţenosti koje su bile dovoljno veće od maksimalne izloţenosti u ljudi, što govori da je opasnost za primjenu u ljudi zanemariva, s obzirom na podatke dobivene ispitivanjem na ţivotinjama.

Rezultati ispitivanja mutagenosti bili su nepouzdani. Testovi u staničnoj liniji mišjeg limfoma bili su pozitivni, meĎutim in vivo mikronukleusi i in vivo i in vitro testovi reparacije DNA bili su negativni. Ispitivanja kancerogenosti nisu pokazala poseban rizik za ljude.

Jezgra tablete: kalcijev hidroksid manitol

hidroksipropilceluloza, nisko supstituirana natrijev stearilfumarat

Ovojnica tablete: hipromeloza

talk

Želučanootporna ovojnica tablete: hipromelozaftalat

dibutilsebakat

ţeljezov oksid, ţuti (E172) ţeljezov oksid, crveni (E172) titanijev dioksid (E171).

Nisu poznate.

3 godine.

Čuvati na temperaturi ispod 25 °C, u originalnom pakiranju radi zaštite od vlage.

Ares 10 mg

14 ţelučanootpornih tableta u (Al/Al) blisteru sa sredstvom za sušenje 28 ţelučanootpornih tableta u (Al/Al) blisteru sa sredstvom za sušenje

Ares 20 mg

14 ţelučanootpornih tableta u (Al/Al) blisteru sa sredstvom za sušenje 28 ţelučanootpornih tableta u (Al/Al) blisteru sa sredstvom za sušenje

6049264280354U prometu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

10

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Ovaj lijek sadrži djelatnu tvar rabeprazolnatrij. Rabeprazol pripada skupini lijekova koji se nazivaju „inhibitori protonske pumpe“ (IPP). Ovi lijekovi smanjuju stvaranje kiseline koju proizvodi Vaš želudac.

Ovaj se lijek koristi za liječenje sljedećih stanja u odraslih: – čira na dvanaesniku (duodenalni ulkus)

– čira na želucu (benigni gastrični ulkus)

– ublažavanje simptoma žgaravice uzrokovane erozivnom ili ulcerativnom gastroezofagealnom refluksnom bolešću (GERB), koja se još zove refluksni ezofagitis

– dugotrajno liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB) za sprječavanje njenog ponovnog pojavljivanja

– ublažavanje simptoma umjerene do vrlo teške gastroezofagealne refluksne bolesti (simptomatski GERB), kao što su žgaravica ili vraćanje kiselog želučanog sadržaja u jednjak

– prekomjerno lučenje želučane kiseline (Zollinger-Ellisonov sindrom)

– liječenje infekcija uzrokovanih bakterijom Helicobacter pylori (H. pylori), u kombinaciji s antibiotikom.

Nemojte uzimati Ares:

– ako ste alergični (preosjetljivi) na rabeprazol ili bilo koji drugi sastojak ovog lijeka (naveden u

dijelu 6.)

– ako ste trudni ili mislite da biste mogli biti trudni – ako dojite.

Nemojte uzimati ovaj lijek ako se bilo što od gore navedenog odnosi na Vas. Ako niste sigurni, obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego počnete uzimati ovaj lijek.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Ares:

– ako ste alergični na druge inhibitore protonske pumpe ili „supstituirane benzimidazole“

– problemi s krvlju i jetrom zamijećeni su u nekih bolesnika, ali obično se stanje popravljalo nakon prestanka primjene ovog lijeka

– ako imate tumor na želucu

– ako ste ikada imali poteškoće s jetrom

– ako uzimate atazanavir (lijek za liječenje infekcije HIV-om)

– ako imate smanjene zalihe ili faktore rizika za smanjenje vitamina B12 i na dugotrajnoj ste terapiji ovim lijekom. Kao i drugi inhibitori sekrecije želučane kiseline, ovaj lijek može dovesti do smanjenja apsorpcije vitamina B12

– ako ste ikad imali kožnu reakciju nakon terapije sa lijekom sličnim Aresu koji smanjuje želučanu kiselinu

– ako dobijete osip na koži, posebice na područjima izloženim suncu, obavijestite liječnika što je prije moguće, jer ćete možda morati prekinuti liječenje ovim lijekom. Sjetite se spomenuti i ako imate bilo koje druge štetne učinke poput boli u zglobovima.

– ako morate napraviti odreĎenu krvnu pretragu (kromogranin A)

– dok uzimate rabeprazol, može doći do upale bubrega. Znakovi i simptomi mogu uključivati smanjeni volumen mokraće ili krv u mokraći i/ili reakcije preosjetljivosti kao što su vrućica, osip i ukočenost zglobova. Takve znakove trebate prijaviti svojem liječniku.

– ako ste na dugotrajnom liječenju (dulje od 1 godine), trebate redovito posjećivati svog liječnika.

Ako imate teški (vodenast ili krvavi) proljev sa simptomima kao što su vrućica, bolovi u trbuhu ili osjetljivost trbuha, prestanite uzimati ovaj lijek i odmah se obratite liječniku.

Uzimanje inhibitora protonske pumpe kao što je Ares, osobito tijekom vremenskog perioda duljeg od godinu dana, može blago povećati rizik od prijeloma kuka, zapešća ili kralježnice. Obavijestite svog liječnika ako bolujete od osteoporoze ili ako uzimate kortikosteroide (koji mogu povećati rizik od osteoporoze).

Djeca

Ovaj se lijek ne smije primjenjivati u djece.

Drugi lijekovi i Ares

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Prije nego što uzmete ove tablete, recite liječniku ako uzimate neke od sljedećih lijekova:

– ketokonazol ili itrakonazol (lijekovi za liječenje gljivičnih infekcija). Ares može smanjiti količinu ove vrste lijeka u Vašoj krvi. Liječnik će Vam možda trebati prilagoditi dozu.

– atazanavir (lijek za liječenje infekcij HIV-om). Ares može smanjiti količinu ove vrste lijeka u Vašoj krvi i zbog toga se ne smiju koristiti zajedno.

– metotreksat (lijek za kemoterapiju koji se koristi u visokim dozama za liječenje raka). Ako uzimate visoke doze metotreksata, liječnik može privremeno prekinuti liječenje ovim lijekom.

Ako niste sigurni odnosi li se nešto od gore navedenog na Vas, obratite se liječniku ili ljekarniku prije nego počnete uzimati ovaj lijek.

Ovaj lijek sadrži manje od 23 mg natrija po jednoj tableti tj. zanemarive količine natrija.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Nemojte uzimati ovaj lijek ako ste trudni ili mislite da biste mogli biti trudni.

Nemojte uzimati ovaj lijek ako dojite ili planirate dojiti.

Pitajte liječnika ili ljekarnika za savjet prije nego što uzmete bilo koji lijek za vrijeme trudnoće ili dojenja.

Upravljanje vozilima i strojevima

Možete se osjećati pospano za vrijeme liječenja ovim lijekom. Ako se to dogodi, nemojte voziti ili raditi sa strojevima.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Ako uzimate tablete Ares jedanput na dan, uzmite ih ujutro prije obroka.

Izvadite tabletu iz blistera samo kada doĎe vrijeme da uzmete lijek.

Tablete progutajte cijele s vodom. Nemojte ih žvakati ili drobiti.

Liječnik će Vam reći koliko tableta trebate uzimati i koliko dugo. To će ovisiti o stanju Vaše bolesti.

Ukoliko ćete ovaj lijek uzimati kroz duži period, liječnik će Vas za vrijeme liječenja nadzirati.

Odrasli i stariji

Za liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB)

Ublažavanje simptoma umjerene do vrlo teške gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB)  Preporučena doza je 10 mg, jedanput na dan, tijekom 4 tjedna.

 Uzmite tabletu ujutro prije obroka.

 Nakon početna 4 tjedna liječenja, ako Vam se ponovo vrate simptomi bolesti, liječnik Vam može savjetovati da po potrebi uzimate jednu tabletu od 10 mg, kako bi kontrolirali simptome.

Erozivna ili ulcerativna gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)

 Preporučena doza je 20 mg, jedanput na dan, tijekom 4 – 8 tjedana.  Uzmite tabletu ujutro prije obroka.

Dugotrajno liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB)

 Preporučena doza održavanja je 10 mg ili 20 mg, jedanput na dan.  Uzmite tabletu ujutro prije obroka.

 Ako ste na dugotrajnom liječenju, trebate redovito posjećivati svog liječnika kako bi provjeravao doziranje tableta i simptome bolesti.

Za liječenje čira na dvanaesniku (duodenalni ulkus)

 Preporučena doza je 20 mg, jedanput na dan, tijekom 4 tjedna.  Uzmite tabletu ujutro prije obroka.

 Liječnik može odlučiti o produžetku liječenja za još 4 tjedna ako se Vaše stanje ne poboljša.

Za liječenje čira na želucu (gastrični ulkus)

 Preporučena doza je 20 mg, jedanput na dan ujutro, tijekom 6 tjedana.  Uzmite tabletu ujutro prije obroka.

 Liječnik može odlučiti o produžetku liječenja za još 6 tjedana ako se Vaše stanje ne poboljša.

Za liječenje čireva uzrokovanih bakterijom H. pylori i sprječavanje njihovog povratka  Preporučena doza je 20 mg, dvaput na dan tijekom 7 dana

 Liječnik će Vam takoĎer reći da trebate uzimati i antibiotike amoksicilin i klaritromicin.

Za daljnje informacije o antibioticima koji se koriste u liječenju H. pylori, vidjeti njihove upute o lijeku.

Prekomjerno lučenje želučane kiseline (Zollinger-Ellisonov sindrom)  Preporučena početna doza je 60 mg, jedanput na dan.

 Ovisno o tome kako reagirate na liječenje, liječnik Vam može prilagoditi dozu lijeka.  Mogu se dati doze do 60 mg, dvaput na dan.

 Ako ste na dugotrajnom liječenju, trebate redovito posjećivati svog liječnika kako bi provjeravao doziranje tableta i simptome bolesti.

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

Posavjetujte se sa liječnikom, koji će Vas pažljivo nadzirati na početku liječenja i za vrijeme liječenja ovim lijekom.

Ako uzmete više tableta Ares nego što ste trebali

Ako ste slučajno uzeli više tableta od propisane doze, obratite se liječniku ili se uputite na odjel hitne pomoći najbliže bolnice. Ponesite sa sobom ovu Uputu, kutiju i ostatak tableta kako bi liječnik ili liječnik u bolnici znali koji ste lijek uzeli.

Ako ste zaboravili uzeti Ares

 Ako ste zaboravili uzeti dozu lijeka, uzmite je čim se sjetite. No, ako je blizu vrijeme za sljedeću dozu, preskočite zaboravljenu dozu i nastavite uzimati lijek prema uobičajenom rasporedu.

 Ako ste zaboravili uzeti lijek kroz više od 5 dana, posavjetujte se s liječnikom prije nego ponovno počnete uzimati lijek.

 Nemojte uzeti dvostruku dozu (dvije doze u isto vrijeme) kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako prestanete uzimati Ares

Olakšanje simptoma obično nastupa prije nego ulkus potpuno zacijeli. Važno je da ne prestanete uzimati tablete prije nego se o tome posavjetujete s liječnikom.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave, iako se one neće javiti kod svakoga. Nuspojave su obično blage i prolazne i ne zahtijevaju prestanak uzimanja ovog lijeka.

Odmah prestanite s uzimanjem lijeka i javite se liječniku ako primijetite neku od sljedećih nuspojava - možda trebati hitno medicinsko zbrinjavanje:

– alergijske reakcije – simptomi mogu uključivati: oticanje lica, teškoće pri disanju, niski krvni tlak koji može izazvati nesvjesticu ili kolaps

– česte infekcije, poput upale grla ili visoke temperature (groznica), ili čireva u ustima ili grlu – lako krvarenje ili nastajanje modrica.

Ove nuspojave su rijetke (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba).

– teški teški mjehuri na koži, bolnost, čirevi u ustima i grlu.

Ove nuspojave su vrlo rijetke (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba).

Druge moguće nuspojave koje se mogu javiti uz primjenu ovog lijeka:

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba): – infekcije

– teškoće sa spavanjem – glavobolja, omaglica

– kašalj, grlobolja (faringitis), začepljenost i iscjedak iz nosa

– učinci na želudac ili crijeva kao što su bolovi u želucu, proljev, vjetrovi (napuhnutost), mučnina, povraćanje ili zatvor (konstipacija)

– neodreĎena bol, bol u leĎima – slabost, bolest slična gripi

– dobroćudni polipi u želucu.

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba): – nervoza, omamljenost

– upala donjih dišnih puteva (bronhitis) – upala sinusa (sinusitis)

– suha usta

– probavne smetnje, podrigivanje – kožni osip, crvenilo kože

– bol u mišićima, grčevi u nogama i bol u zglobovima – prijelomi kuka, zgloba i kralježnice

– infekcije mokraćnog mjehura (infekcije mokranog sustava) – bol u prsnom košu

– zimica, vrućica

– promjene u načinu rada jetre (vidljive u krvnim testovima).

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba): – gubitak teka (anoreksija)

– depresija

– preosjetljivost (uključujući alergijske reakcije) – smetnje vida

– upala usne šupljine (stomatitis), promjene okusa – nadraženost želuca ili bol u želucu

– poremećaj jetre (hepatitis) što može uzrokovati žutu boju kože i bjeloočnica (žutica) – svrbež i stvaranje mjehura na koži

– znojenje

– problemi s bubrezima

– povećanje tjelesne težine

– smanjenje broja bijelih krvnih stanica (vidljivo u krvnim testovima) koje može rezultirati učestalim upalama

– smanjenje broja krvnih pločica (trombocita) koje rezultira lakšim krvarenjem ili stvaranjem modrica nego što je to uobičajeno.

Vrlo rijetke (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

 teške kožne reakcije: eritema multiforme (crvenilo kože s plikovima), toksična epidermalna nekroliza (teško oštećenje kože po tijelu s odvajanjem gornjeg sloja kože od nižih slojeva po tijelu), Stevens-Johnsonov sindrom (teški plikovi, guljenje i krvarenje kože, usta, usana i

nosa).

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka): – otečenost grudi u muškaraca

– oticanje stopala i gležnjeva

– upala crijeva (koja izaziva proljev)

– snižena razina natrija u krvi koje mogu uzrokovati mučninu, slabost, grčeve u mišićima ili smetenost

– snižena razina magnezija u krvi*

– pacijenti koji su prethodno imali probleme s jetrom mogu vrlo rijetko dobiti encefalopatiju (bolest mozga)

– osip, moguće praćen boli u zglobovima.

*Ako uzimate Ares dulje od tri mjeseca, moguće je da se razina magnezija u Vašoj krvi snizi. Niske razine magnezija mogu biti vidljive kao umor, nesvjesno grčenje mišića, dezorijentiranost, konvulzije, omaglica, povećani broj otkucaja srca. Ako osjetite bilo koji od ovih simptoma, odmah obavijestite liječnika. Niska razina magnezija može dovesti do smanjenja razine kalija ili kalcija u krvi. Vaš liječnik može odlučiti o potrebi obavljanja redovitih krvnih pretraga radi praćenja razine magnezija u Vašoj krvi.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Čuvati na temperaturi ispod 25 °C, u originalnom pakiranju radi zaštite od vlage.

Ovaj lijek se ne smije upotrebljavati nakon isteka roka valjanosti, navedenog na kutiji, iza oznake „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u zaštiti okoliša.

Što Ares sadrži

Djelatna tvar je rabeprazolnatrij.

Ares 10 mg

Jedna želučanootporna tableta sadrži 10 mg rabeprazolnatrija.

Ares 20 mg

Jedna želučanootporna tableta sadrži 20 mg rabeprazolnatrija.

Pomoćne tvari

Jezgra tablete: kalcijev hidroksid, manitol, nisko supstituirana hidroksipropilceluloza, natrijev stearilfumarat

Ovojnica tablete: hipromeloza, talk

Želučanootporna ovojnica tablete: hipromelozaftalat, dibutilsebakat, žuti željezov oksid (E172), crveni željezov oksid (E172), titanijev dioksid (E171).

Kako Ares izgleda i sadržaj pakiranja Želučanootporna tableta.

Ares 10 mg

ružičaste, okrugle, bikonveksne filmom obložene tablete, promjera od 5.6- 5.8 mm, debljine 2.8- 3.8 mm

Ares 20 mg

žute, okrugle, bikonveksne filmom obložene tablete, promjera 7.1- 7.4 mm, debljine 4.2- 4.8 mm

Ares 10 mg

14 želučanootpornih tableta u (Al/Al) blisteru sa sredstvom za sušenje 28 želučanootpornih tableta u (Al/Al) blisteru sa sredstvom za sušenje

Ares 20 mg

14 želučanootpornih tableta u (Al/Al) blisteru sa sredstvom za sušenje 28 želučanootpornih tableta u (Al/Al) blisteru sa sredstvom za sušenje

U prometu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet Sandoz d.o.o., Maksimirska 120, 10000 Zagreb

ProizvoĎač

Lek Pharmaceuticals d.d., Verovškova 57, Ljubljana, Slovenija

Salutas Pharma GmbH, Otto-von-Guericke-Allee1, Barleben, Njemačka Lek S.A., 50C, Domaniewska Str., 02-672 Varšava, Poljska

Lek d.d., Trimlini 2D, 9220 Lendava, Slovenija

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji puta revidirana u srpnju 2023.