Apaurin 10 mg/2 ml otopina za injekciju/infuziju

Diazepam otopina za injekciju/infuziju koristi se u slučajevima koji zahtijevaju brzi učinak: - u liječenju akutne anksioznost i agitiranosti,

- u kontroli epileptičkog statusa, epileptičkih napadaja i febrilnih konvulzija,

- za ublaţavanje spazma mišića (uključujući one koji nastaju u sklopu tetanusa), - kao sedativ kod manjih kirurških i stomatoloških zahvata (premedikacija).

Doziranje mora biti individualno.

Odrasli

Akutna anksioznost i akutni mišićni spazmi

Doza do 10 mg moţe se dati intravenski ili intramuskularno. Po potrebi doza se moţe ponoviti nakon 4 sata.

Tetanus

0,1 mg do 0,3 mg na kg tjelesne mase, polako intravenski u razmacima od 1 do 4 sata ili 3 do 10 mg na kg tjelesne mase u kontinuiranoj intravenskoj infuziji tijekom 24 sata.

Epileptički status ili epileptički napadaj

0,15 mg do 0,25 mg na kg tjelesne mase intravenski (uobičajeno 10 – 20 mg). Po potrebi, doza se moţe ponoviti nakon 30 do 60 minuta. Kad napadaj bude pod kontrolom, ponovna pojava konvulzija moţe se spriječiti pomoću kontinuirane infuzije (najveća je doza 3 mg na kg tjelesne mase tijekom 24 sata).

6049264104904

60492649817100

Premedikacija

0,1 mg do 0,2 mg po kg tjelesne mase polagano intravenski (uobičajeno 10 – 20 mg), prilagoĎeno potrebama bolesnika.

Stariji bolesnici

Stariji ili iscrpljeni bolesnici trebaju primiti najviše pola uobičajene doze.

Uslijed miorelaksirajućeg učinka u starijih osoba postoji povećan rizik od padova te posljedičnog prijeloma vrata bedrene kosti.

Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre

U bolesnika s oštećenom funkcijom jetre treba primjenjivati manje doze.

Benzodiazepini nisu indicirani za primjenu u bolesnika s teškom insuficijencijom jetre jer mogu ubrzati nastanak encefalopatije.

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega

Potrebno je pridrţavati se uobičajenih mjera opreza u bolesnika s oštećenom bubreţnom funkcijom. U bolesnika sa zatajenjem bubreţne funkcije poluvrijeme eliminacije diazepama ostaje nepromijenjeno pa nije potrebna prilagodba doze.

Bolesnici s kroničnom respiratornom insuficijencijom

Preporučuje se primjena manjih doza u bolesnika s kroničnom respiratornom insuficijencijom uslijed rizika pojave depresije disanja.

Pedijatrijska populacija

Epileptički status, afebrilne ili febrilne konvulzije

0,2 do 0,3 mg po kg tjelesne mase (ili 1 mg po godini starosti) daje se intravenskom injekcijom. Ako je potrebno, doza se moţe ponoviti nakon 30 do 60 minuta.

NovoroĎenčad i dojenčad

Ne preporučuje se primjena u novoroĎenčadi jer doza nije utvrĎena. Osim toga, Apaurin otopina za injekciju/infuziju sadrţi benzilni alkohol, čiju primjenu treba izbjegavati u ovoj dobnoj skupini. Budući da sigurnost i djelotvornost u pedijatrijskih bolesnika mlaĎih od 6 mjeseci nije utvrĎena, diazepam se u ovoj dobnoj skupini smije primjenjivati samo uz krajnji oprez i samo onda kada alternativne terapije nisu dostupne.

Način primjene

Kako bi se smanjila vjerojatnost štetnih učinaka tijekom intravenske primjene, injekciju treba dati polako (1 ml otopine u minuti). Savjetuje se da bolesnik leži barem jedan sat nakon primjene. Osim u hitnim slučajevima, za vrijeme intravenske primjene uvijek mora biti prisutna druga osoba te uvijek moraju biti dostupna sredstva i oprema za kardiopulmonalnu resuscitaciju.

Bolesnici obavezno moraju ostati pod medicinskim nadzorom sve do isteka barem jednog sata od primjene injekcije. Prilikom otpusta na kućnu njegu uvijek ih treba pratiti pouzdana odrasla osoba, uz upozorenje da ne upravljaju vozilima i ne rukuju strojevima tijekom 24 sata.

Primjena intravenske injekcije moţe biti povezana s lokalnim reakcijama i tromboflebitisom, te pojavom tromboze. Kako bi se vjerojatnost za takve učinke svela na minimum, intravenske injekcije diazepama treba dati u veliku venu fossae antecubitalis.

Kada je potrebna kontinuirana intravenska infuzija, savjetuje se Apaurin otopinu za injekciju/infuziju od 2 ml pomiješati s najmanje 200 ml infuzijske otopine kao što je otopina natrijevog klorida ili glukoze, te tako pripravljenu otopinu odmah upotrijebiti. Postoje dokazi da se diazepam adsorbira na plastične vrećice za infuziju i setove kojima se daje. Zbog toga se za primjenu diazepama putem

intravenske infuzije preporučuje korištenje staklenih boca.

2

60492649817100

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. Preosjetlivost na druge benzodiazepine.

Miastenija gravis.

Teška respiratorna insuficijencija. Sindrom apneje u snu.

Teška insuficijencija jetre. Fobična ili opsesivna stanja. Kronična psihoza.

Izbjegavajte primjenu u novoroĎenčadi (sadrţi benzilni alkohol).

Istodobna primjena alkohola/tvari sa sedacijskim učinkom na središnji živčani sustav (SŽS) Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu diazepama s alkoholom i/ili lijekovima sa sedacijskim

učinkom na SŢS. Ovakva kombinacija moţe pojačati kliničke učinke diazepama s mogućom pojavom teške sedacije te kliničkom manifestacijom depresije disanja i negativnog učinka na kardiovaskularni sustav (vidjeti dio 4.5.).

Rizik pri istodobnoj primjeni s opioidima

Istodobna primjena Apaurina i opioida moţe dovesti do sedacije, respiratorne depresije, kome i smrti. Zbog tih se rizika sedativi poput benzodiazepina ili benzodiazepinima srodnih lijekova kao što je Apaurin s opioidima trebaju propisivati samo bolesnicima za koje nema drugih načina liječenja. Ako se donese odluka o propisivanju Apaurina istodobno s opioidima, potrebno je primijeniti najniţu učinkovitu dozu, a trajanje liječenja treba biti što najkraće moguće (vidjeti takoĎer opću preporuku za doziranje u dijelu 4.2.).

Bolesnike treba paţljivo pratiti zbog moguće pojave znakova i simptoma respiratorne depresije i sedacije. U tom se smislu preporučuje informirati bolesnike i njihove skrbnike (kad je to primjenjivo) o mogućoj pojavi tih simptoma (vidjeti dio 4.5.).

Oovisnost o alkoholu, lijekovima ili drugim tvarima u anamnezi

U bolesnika s anamnestičkim podatkom ovisnosti o alkoholu, lijekovima ili drugim tvarima, diazepam bi trebalo primjenjivati uz izuzetan oprez. Primjenu diazepama potrebno je izbjegavati u bolesnika koji su ovisni o tvarima koje depresivno djeluju na SŢS, uključujući alkohol. Iznimka od ovoga je liječenje akutnog apstinencijskog sindroma.

Razvoj tolerancije

OdreĎeni gubitak učinkovitosti hipnotičkog djelovanja benzodiazepina moţe se razviti nakon kontinuirane primjene tijekom nekoliko tjedana.

Razvoj ovisnosti

Primjena benzodiazepina moţe dovesti do razvoja fizičke i psihičke ovisnosti. Rizik razvoja ovisnosti raste s dozom i trajanjem liječenja. To se osobito odnosi na bolesnike sklone konzumiranju alkohola i na bolesnike sa značajnim poremećajima osobnosti. Ključne su redovite kontrole tih bolesnika, pri čemu treba izbjegavati rutinsko propisivanje lijeka, a liječenje treba prekidati postupno.

Simptomi ustezanja

Jednom kada se razvije fizička ovisnost, nagli prekid liječenja biti će popraćen simptomima ustezanja koji uključuju glavobolju, bolove u mišićima, izrazitu anksioznost, napetost, nemir, smetenost i razdraţljivost. U teškim slučajevima mogu se pojaviti sljedeći simptomi: derealizacija, depresonalizacija, hiperakuzija, ukočenost i drhtanje ekstremiteta, preosjetljivost na svjetlost, buku i

fizički dodir, halucinacije i epileptički napadaji.

3

Povratna nesanica i anksioznost

Tijekom prekida liječenja moţe se pojaviti prolazni sindrom sa simptomima koji su bili uzrokom liječenja diazepamom, a vraćaju se pojačanim intenzitetom. Ovakvi simptomi mogu biti popraćeni drugim reakcijama uključujući promjene raspoloţenja, anksioznost ili poremećaj spavanja i nemir. Budući da je rizik za pojavu fenomena ustezanja/fenomena povratka simptoma veći nakon iznenadnog prekida liječenja, preporučuje se postupno smanjivanje doze lijeka.

Trajanje liječenja

Trajanje liječenja treba biti što kraće (vidjeti dio 4.2.), ovisno o indikaciji.

Amnezija

Treba imati na umu da benzodiazepini mogu izazvati anterogradnu amneziju. Anterogradna amnezija moţe se pojaviti pri primjeni terapijskih doza, a rizik se povećava primjenom većih doza. Amnestički učinak moţe biti povezan s neprikladnim ponašanjem. Ovo stanje obično se javlja nekoliko sati nakon uzimanja lijeka te bi u svrhu smanjenja rizika bolesnik trebao biti siguran da će imati 7 – 8 sati neprekinutog sna (vidjeti dio 4.8.).

Psihijatrijske i ˝paradoksalne˝ reakcije

Pri primjeni benzodiazepina mogu se javiti paradoksalne reakcije kao što su nemir, agitacija, razdraţljivost, agresivnost, obmana, bijes, noćne more, halucinacije, psihoze, neprikladno ponašanje kao i ostali poremećaji ponašanja. Vjerojatnije je da će se pojaviti u djece i starijih bolesnika. Ako se pojave spomenuti simptomi, treba prekinuti primjenu lijeka.

Posebne skupine bolesnika

Ne preporučuje se primjena benzodiazepina u djece bez temeljite procjene potrebe za ovakvom terapijom. Trajanje liječenja mora biti svedeno na minimum.

Budući da sigurnost i djelotvornost u pedijatrijskih bolesnika mlaĎih od 6 mjeseci nije utvrĎena, diazepam se smije primjenjivati u ovoj dobnoj skupini s krajnjim oprezom i samo onda kada alternativne terapije nisu dostupne.

Starije i drugim bolestima oslabljene osobe moraju uzimati manje doze lijeka (vidjeti dio 4.2.). Zbog miorelaksirajućeg učinka u starijih osoba postoji povećan rizik od padova te posljedičnog prijeloma vrata bedrene kosti.

Preporučuje se primjena manjih doza u bolesnika s kroničnom respiratornom insuficijencijom uslijed rizika pojave depresije disanja.

Benzodiazepini nisu indicirani u bolesnika s teškom insuficijencijom jetre jer mogu ubrzati nastanak encefalopatije. U bolesnika s kroničnom bolešću jetre dozu lijeka potrebno je smanjiti.

Potrebno je pridrţavati se uobičajenih mjera opreza u bolesnika s oštećenom bubreţnom funkcijom. U bolesnika sa zatajenjem bubreţne funkcije poluvrijeme eliminacije diazepama ostaje nepromijenjeno pa nije potrebna prilagodba doze.

Ne preporučuje se primjena benzodiazepina u primarnoj terapiji psihoza.

Benzodiazepini se ne smiju koristiti kao samostalna terapija depresije ili anksioznosti povezane s depresijom (u takvih bolesnika ovi lijekovi mogu potaknuti suicid).

Benzodiazepini mogu oteţati psihološku prilagodbu u slučaju gubitka ili smrti osobe.

Etanol

Ovaj lijek sadrţi 10,6 vol% etanola (alkohola) tj. 170,75 mg po ampuli, što odgovara 21,5 ml piva, 8,9 ml vina po dozi. Štetno za ljude koji pate od alkoholizma. O tome treba voditi računa u trudnica ili dojilja, djece te visokorizičnih skupina bolesnika poput bolesnika s bolešću jetre ili epilepsijom. Količina alkohola u ovom lijeku moţe promijeniti učinak drugih lijekova i moţe utjecati na sposobnost upravljanja vozilima ili rada sa strojevima.

Benzilni alkohol

Ovaj lijek sadrţi 31,4 mg benzilnog alkohola u jednoj ampuli. Benzilni alkohol moţe uzrokovati

6049264105266alergijske reakcije. Intravenska primjena lijekova koji sadrţe benzilni alkohol u novoroĎenčadi ili

nedonoščadi povezana je s fatalnim 'sindromom dahtanja' (simptomi uključuju nagli početak sindroma dahtanja, hipotenziju, bradikardiju i kardiovaskularni kolaps). Nije poznata minimalna količina benzilnog alkohola kod koje se moţe javiti toksičnost. Zbog akumulacije u male djece (mlaĎe od

3 godine), lijekovi koji sadrţe benzilni alkohol ne smiju se koristiti dulje od tjedan dana. Lijekovi koji sadrţe benzilni alkohol moraju se koristiti s oprezom tijekom trudnoće i dojenja te u bolesnika s bolešću jetre ili bubrega. Veliki volumeni ovog lijeka trebaju se primjenjivati s oprezom i samo ako je neophodno zbog rizika od akumulacije i toksičnosti (metabolička acidoza) benzilnog alkohola.

Benzoatna kiselina i natrijev benzoat

Ovaj lijek sadrţi 4,4 mg benzoatne kiseline i 97,6 mg natrijevog benzoata u jednoj ampuli. Mogu prouzročiti povišenje razine bilirubina u krvi nakon njegovog odvajanja od albumina što moţe pojačati novoroĎenačku ţuticu, koja moţe prijeći u kernikterus (odlaganje nekonjugiranog bilirubina u tkivu mozga).

Natrij

Ovaj lijek sadrţi 15,593 mg natrija po ampuli, što odgovara 0,78% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu. Treba uzeti u obzir da doze od 2,95 ml ili više sadrţe 1 mmol (23 mg) ili više natrija.

Propilenglikol

Ovaj lijek sadrţi 828 mg propilenglikola u jednoj ampuli. Ovaj lijek se mora koristiti s oprezom u djece mlaĎe od 5 godina, osobito ako koriste druge lijekove koji sadrţe propilenglikol ili alkohol. Budući da ovaj lijek sadrţi propilenglikol, ne preporučuje se njegova primjena tijekom trudnoće i dojenja te u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre (prijavljeni razni štetni dogaĎaji koji se pripisuju propilenglikolu, kao što su disfunkcija bubrega (akutna tubularna nekroza), akutno zatajenje bubrega i disfunkcija jetre), osim ako korist ne nadvladava potencijalne rizike.

U bolesnika koji zahtjevaju liječenje višim dozama Apaurina (>6 mg/kg/dan) propilenglikol sadrţan u ovom lijeku moţe imati iste učinke kao i konzumacija alkohola te povećati vjerojatnost pojave nuspojava. Kod primjene visokih doza ili dugotrajne primjene propilenglikola zabiljeţeni su razni štetni dogaĎaji, kao što su hiperosmolalnost, laktacidoza; disfunkcija bubrega (akutna tubularna nekroza), akutno zatajenje bubrega; kardiotoksičnost (aritmija, hipotenzija); poremećaji središnjeg ţivčanog sustava (depresija, koma, napadaji); respiratorna depresija, dispneja; disfunkcija jetre; hemolitička reakcija (intravaskularna hemoliza) i hemoglobinurija; ili disfunkcija više organskih sustava. Štetni dogaĎaji obično se povlače nakon prekidanja primjene propilenglikola, a u teţim slučajevima nakon hemodijalize. Potreban je medicinski nadzor.

Farmakokinetičke interakcije

Oksidativni metabolizam diazepama posredovan je CYP3A i CYP2C19 izoenzimima. Oksazepam i temazepam su dodatno konjugirani s glukuronskom kiselinom. Posljedično ovome, supstrati koji su modulatori CYP3A i CYP2C19 mogu potencijalno promijeniti farmakokinetiku diazepama. Lijekovi kao što su cimetidin, ketokonazol, fluvoksamin, fluoksetin i omeprazol, koji su inhibitori CYP3A ili CYP2C19, mogu pri istodobnoj primjeni s diazepamom izazvati pojačanu i produljenu sedaciju. TakoĎer postoje podaci da diazepam utječe na metaboličko izlučivanje fenitoina.

Cisaprid moţe rezultirati privremenim povećanjem sedacijskih učinaka peroralno primijenjenih benzodiazepina zbog njihove ubrzane apsorpcije.

Farmakodinamičke interakcije

Pojačanje sedativnog učinka, te učinka na respiraciju i hemodinamiku moţe nastupiti u slučaju istodobne primjene diazepama s tvarima koje djeluju depresorno na SŢS kao što su antipsihotici, anksiolitici/sedativi, antidepresivi, hipnotici, antiepileptici, narkotički analgetici, anestetici, sedacijski antihistaminici i alkohol (vidjeti dio 4.9.).

Bolesnici koji uzimaju diazepam moraju izbjegavati konzumiranje alkoholnih pića (vidjeti dio 4.4.).

Opioidi

Istodobna primjena lijekova sa sedativnim učinkom kao što su benzodiazepini ili benzodiazepinima srodni lijekovi kao što je Apaurin s opioidima povećava rizik pojave sedacije, respiratorne depresije, kome i smrti uslijed aditivnog depresivnog učinka na središnji ţivčani sustav. Doziranje i trajanje istodobne primjene potrebno je ograničiti (vidjeti dio 4.4.).

Trudnoća

Nema podataka ili su podaci o primjeni diazepama u trudnica ograničeni.

Ispitivanja na ţivotinjama otkrivaju neznatne učinke na fetus, dok je nekoliko ispitivanja zabiljeţilo kasnije poremećaje u ponašanju mladunčadi zbog intrauterine izloţenosti.

Ne preporučuje se primjena diazepama u trudnoći, osobito tijekom prvog i posljednjeg tromjesečja, osim u strogoj indikaciji. Ako se diazepam koristi tijekom prvog tromjesečja trudnoće moţe doći do blagog porasta rizika od priroĎenih anomalija, posebno rascjepa nepca, ali uzročna povezanost nije sa sigurnošću dokazana. Ako se lijek propisuje ţeni u fertilnoj dobi, treba je upozoriti da se obrati svom liječniku radi prekida terapije ako planira trudnoću ili sumnja da je zatrudnjela.

Ako se zbog odreĎene indikacije lijek mora primijeniti tijekom zadnje faze trudnoće ili tijekom poroda, zbog farmakološkog djelovanja diazepama mogu se očekivati odreĎeni učinci na novoroĎenče kao što su hipotermija, hipotonija, nepravilnosti srčanog ritma, smetnje sisanja i umjerena depresija disanja. Treba naglasiti da u novoroĎenčadi još nije u potpunosti razvijen enzimski sustav koji sudjeluje u metabolizmu i eliminaciji lijeka (osobito kod nedonoščadi).

Nadalje, djeca majki koje su kontinuirano uzimale benzodiazepine tijekom posljednjeg razdoblja trudnoće mogu razviti fizičku ovisnost, a postoji i rizik razvoja simptoma ustezanja u postnatalnom razdoblju.

Dojenje

Diazepam se izlučuje u majčino mlijeko. Ţene koje se liječe diazepamom ne bi smjele dojiti.

Diazepam snaţno utječe na psihofizičke sposobnosti bolesnika i smanjuje sposobnost upravljanja motornim vozilima i strojevima.

Sedacija, amnezija, nedovoljna koncentracija i nedovoljna mišićna funkcija mogu nepovoljno utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima. Ako doĎe do skraćenja duljine sna, povećava se rizik smanjene budnosti.

Slabost psihofizičkih sposobnosti i sedacija mogu se javiti ujutro nakon uzimanja lijeka i mogu trajati nekoliko dana. Bolesnike treba upozoriti da učinci lijeka na središnji ţivčani sustav mogu perzistirati dan nakon uzimanja lijeka, čak i nakon samo jedne doze.

Nadalje, bolesnike treba upozoriti da alkohol moţe intenzivirati svaki poremećaj i zato ga treba izbjegavati za vrijeme liječenja (vidjeti dio 4.5.).

Najčešće zabiljeţene nuspojave su umor, omamljenost i slabost mišića. Uglavnom su ovisne o dozi, javljaju se preteţno na početku liječenja i obično nestaju s produljenom primjenom lijeka.

Poremećaji živčanog sustava

Ataksija, dizartrija, oteţan govor, glavobolja, tremor, vrtoglavica. Primjenom terapijskih doza moţe se pojaviti anterogradna amnezija, iako se rizik povećava uz primjenu većih doza lijeka. Amnestički učinak moţe biti povezan s neprikladnim ponašanjem.

Psihijatrijski poremećaji

Paradoksalne reakcije kao što su nemir, agitacija, razdraţljivost, agresivnost, obmana, bijes, noćne

6049264104490more, halucinacije, psihoze, neprikladno ponašanje i ostali poremećaji ponašanja mogu se pojaviti pri

primjeni benzodiazepina. U slučaju pojave ovakvih neţeljenih reakcija, liječenje se mora prekinuti. Uglavnom se pojavljuju u djece i u starijih osoba.

Konfuzija, emocionalna tupost, smanjena budnost, depresija, povećanje ili smanjenje libida. Dugotrajna primjena (čak u terapijskim dozama) moţe dovesti do razvoja fizičke i psihičke ovisnosti. Prekid liječenja moţe imati za posljedicu simptome ustezanja ili povratni (rebound) učinak (vidjeti dio 4.4.). Zabiljeţeni su slučajevi zlouporabe benzodiazepina (vidjeti dio 4.4.).

Ozlijede, trovanja i proceduralne komplikacije

Zabiljeţen je povećan rizik od padova i prijeloma u starijih osoba.

Poremećaji probavnog sustava

Mučnina, suha usta ili hipersalivacija, konstipacija i ostale probavne tegobe.

Poremećaji oka Diplopija, zamagljen vid.

Krvožilni poremećaji

Hipotenzija, oslabljena cirkulacija.

Pretrage

Nepravilan rad srca, vrlo rijetko porast transaminaza, porast alkalne fosfataze u krvi.

Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava Inkontinencija, retencija urina.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva Koţne reakcije.

Poremećaji uha i labirinta Vrtoglavica.

Srčani poremećaji

Insuficijencija srca, uključujući srčani zastoj.

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja

Depresija disanja, uključujući respiratornu insuficijenciju.

Poremećaji jetre i žuči Vrlo rijetko ţutica.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5865241325584900988485680Nakon dobivanja odobrenja lijeka, vaţno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traţi se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Simptomi

Benzodiazepini uglavnom uzrokuju pospanost, ataksiju, dizartriju i nistagmus. Predoziranje samim diazepamom rijetko kada dovodi do ţivotne ugroţenosti, premda on moţe izazvati arefleksiju, apneju, hipotenziju, kardiorespiratornu depresiju i komu. Eventualna pojava kome obično traje nekoliko sati, ali moţe biti produljenog i cikličkog karaktera, osobito u starijih osoba. Respiratorna depresija, koja se moţe pojaviti uz benzodiazepine, ozbiljnija je u bolesnika s respiratornom bolešću.

Benzodiazepini pojačavaju učinke ostalih tvari sa sedacijskim učinkom na SŢS, uključujući alkohol.

6049264105125Liječenje

Liječenje uključuje nadzor vitalnih funkcija i provedbu suportivnih mjera liječenja ovisno o kliničkom stanju bolesnika. Iznimno je potrebno simptomatsko liječenje kardiorespiratornih učinaka diazepama ili njegovih neţeljenih učinaka na SŢS.

Daljnja apsorpcija trebala bi se spriječiti primjenom odgovarajućih metoda, npr. primjenom aktivnog ugljena unutar 1 – 2 sata od ingestije. U slučaju primjene aktivnog ugljena potrebno je zaštititi dišne puteve u bolesnika s poremećajem svjesti. U slučaju istodobne ingestije i drugih lijekova, moţe se razmotritilavaţa ţeluca, iako ovo nije rutinska mjera liječenja.

Ako nastupi teška depresija SŢS-a, potrebno je razmotriti primjenu flumazenila koji je antagonist benzodiazepina. Njegova primjena provodi se isključivo u strogo kontroliranim uvjetima. Flumazenil ima kratko poluvrijeme eliminacije (oko 1 sat), pa je nakon prestanka njegovog djelovanja bolesnika potrebno nadzirati. Flumazenil se primjenjuje uz poseban oprez u slučaju istodobne ingestije diazepama i lijekova koji smanjuju epileptogeni prag (npr. triciklički antidepresivi). Za detaljnije informacije o primjeni flumazenila, potrebno je proučiti odgovarajući saţetak opisa svojstva lijeka. Pojavi li se ekscitacija, barbiturate ne bi trebalo primjenjivati.

Farmakoterapijska skupina: psiholeptici, derivati benzodiazepina; ATK oznaka: N05BA01.

Mehanizam djelovanja

Diazepam posjeduje anksiolitičko, sedativno, mišićno-relaksirajuće i antikonvulzivno djelovanje.

Diazepam je visoko solubilan u lipidima i prelazi krvno-moţdanu barijeru. Ova svojstva ga čine pogodnim za intravensku primjenu u kratkotrajnim anestetskim postupcima, jer brzo djeluje na mozak i jer se njegovi inicijalni učinci brzo smanjuju, s obzirom da se raspodjeljuje u masna tkiva.

Apsorpcija

Nakon primjene odgovarajuće intravenske doze diazepama, učinkovite koncentracije u plazmi obično se postiţu unutar 5 minuta (pribliţno 150 – 400 ng/ml). Apsorpcija nakon intramuskularne primjene je nepredvidiva, te je moguće postizanje vršnih koncentracija u plazmi niţih od onih zabiljeţenih nakon peroralne primjene.

Distribucija

Diazepam i njegovi metaboliti u visokom se postotku veţu za bjelančevine plazme (diazepam 98%). Prolaze krvno-moţdanu i placentarnu barijeru, te se takoĎer mogu naći u majčinu mlijeku u koncentracijama pribliţnim jednoj desetini onih u majčinoj plazmi (vidjeti dio 4.6.). Volumen raspodjele je 1 – 2 l/kg.

Biotransformacija

Diazepam se uglavnom metabolizira u farmakološki aktivne metabolite kao što su N-desmetildiazepam, temazepam i oksazepam. Oksidativni metabolizam diazepama je posredovan CYP3A i CYP2C19 izoenzimima. Okasepam i temazepam su dodatno konjugirani s glukuronskom kiselinom.

Eliminacija

Smanjenje koncentracije u plazmi nakon peroralne primjene odvija se u dvije faze. Nakon početne brze i opseţne distribucijske faze slijedi produljena završna faza izlučivanja s poluvremenom eliminacije do 48 sati. Poluvrijeme eliminacije aktivnog metabolita N-desmetildiazepama iznosi do 100 sati. Diazepam i njegovi metaboliti izlučuju se uglavnom urinom, preteţno u konjugiranim oblicima. Klirens diazepama je 20 – 30 ml/min. Višekratno doziranje dovest će do akumulacije lijeka i njegovih metabolita. Potrebna su 2 tjedna za postizanje dinamičke ravnoteţe, a koncentracije

6049264104301metabolita mogu biti veće od koncentracija samog diazepama.

60492649817100

Farmakokinetika u posebnim skupinama bolesnika

Poluvrijeme eliminacije moţe biti produljeno u novoroĎenčadi, starijih osoba te bolesnika s bolešću jetre. Kod poremećene funkcije bubrega poluvrijeme eliminacije diazepama je promijenjeno.

Nije utvrĎena jasna povezanost izmeĎu razine diazepama u krvi i njegovih kliničkih učinaka.

U toksikološkim ispitivanjima utjecaja diazepama na reprodukciju uočeno je smanjenje broja graviditeta, kao i broja preţivjelih legala nakon primjene peroralnih doza 100 mg/kg/dan, prije i tijekom razdoblja parenja, te tijekom graviditeta i laktacije.

U miševa diazepam je pokazao teratogeni učinak pri dozama od 45 do 50 mg/kg/dan, 100 mg/kg/dan i 140 mg/kg/dan, a u hrčaka u dozi od 280 mg/kg/dan. S druge strane, nije zabiljeţen teratogeni učinak pri dozama od 80 i 300 mg/kg/dan u štakora, te dozama 20 i 50 mg/kg/dan u kunića.

U brojnim ispitivanjima došlo se do slabih dokaza mutagenog potencijala diazepama kod velikih koncentracija koje su, meĎutim, daleko iznad terapijskih doza za ljude.

Kancerogeni potencijal diazepama u peroralnoj primjeni ispitan je u nekoliko vrsta glodavaca. Uočen je porast učestalosti hepatocelularnih tumora u muţjaka miša, dok u ţenki miša, štakora, hrčaka ili skočimiša nije bilo signifikantnog porasta učestalosti pojave tumora.

Etanol

Benzilni alkohol Propilenglikol Benzoatna kiselina Natrijev benzoat Voda za injekcije

Nije primjenjivo.

3 godine

Čuvati na temperaturi ispod 25C.

Ampula (staklo, tip Ph. Eur. I): 10 ampula (2 x 5 ampula po 2 ml otopine za injekciju/infuziju u blister pakiranju), u kutiji.

Nema posebnih zahtjeva.

9

Apaurin injekcije ne smiju se miješati s otopinama drugih lijekova u istoj brizgalici ili infuzijskoj boci. Otopina za infuziju (5 – 10% glukoza ili 0,9%-tna otopina natrijevog klorida) priprema se neposredno prije korištenja. Infuzijskoj tekućini (najmanje 250 ml) dodaje se sadrţaj ampule odjednom (najviše

2 ampule istodobno), dobro promiješa i odmah upotrijebi.

Apaurin kao djelatnu tvar sadrži diazepam. Diazepam pripada skupini lijekova pod nazivom benzodiazepini.

Apaurin otopina za injekciju/infuziju se koristi u slučajevima kod kojih je potreban brzi učinak: - u liječenju napadaja tjeskobe i uznemirenosti,

- za ublažavanje grčeva mišića (npr. kod tetanusa), - kod epileptičkih napadaja i febrilnih konvulzija, - za smirenje bolesnika prije operativnog zahvata.

Apaurin ne smijete primiti:

- ako ste alergični na diazepam ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.), - ako ste alergični na druge benzodiazepine,

- ako imate tešku bolest pluća,

- ako imate sindrom apneje u snu (kratkotrajni prestanak disanja tijekom spavanja),

- ako bolujete od miastenije gravis (neuromišićne bolesti koja uzrokuje mišićnu slabost), - ako imate tešku bolest jetre,

- ako imate fobije (onesposobljujuće, iracionalne strahove), opsesije (uznemirujuće, neželjene i ponavljane misli, ideje ili osjećaje),

- ako bolujete od psihoze.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se Vašem liječniku ili medicinskoj sestri prije nego primite Apaurin: - ako imate problema s jetrom, bubrezima ili plućima,

- ako ste liječeni zbog depresije,

- ako ste doživjeli nedavni gubitak ili smrt bliske osobe, - ako redovito konzumirate alkoholna pića,

- ako uzimate lijekove koji imaju sličan smirujući učinak na funkciju mozga (pogledajte niže pod 'Drugi lijekovi i Apaurin'),

- ako jeste ili ste bili ovisni o alkoholu, lijekovima ili drugim tvarima.

Tijekom uzimanja lijeka Apaurin mogu se razviti:

- tolerancija (smanjenje učinkovitosti) - kada se kontinuirano kroz nekoliko tjedana koristi kao sredstvo za spavanje

- ovisnost - primjena benzodiazepina može dovesti do razvoja fizičke i psihičke ovisnosti. Rizik razvoja ovisnosti raste s dozom i trajanjem liječenja. Treba izbjegavati nagli prekid primjene.

- simptomi ustezanja - mogu se pojaviti po prestanku uzimanja lijeka, osobito naglom, a uključuju glavobolju, bolove u mišićima, izrazitu tjeskobu, napetost, nemir, smetenost i razdražljivost. U teškim se slučajevima mogu razviti gubitak osjećaja stvarnosti (derealizacija), osjećaj odvojenosti od vlastitog tijela ili vlastitih psihičkih procesa (depresonalizacija), ukočenost i drhtanje udova, preosjetljivost na svjetlost, zvuk, buku i fizički dodir, priviĎenja (halucinacije) i epileptički napadaji

- gubitak pamćenja (amnezija) - benzodiazepini mogu prouzročiti anterogradnu amneziju (gubitak sposobnosti upamćivanja novih informacija)), čije trajanje ovisi o primijenjenoj dozi. Ovaj učinak može biti povezan s neprikladnim ponašanjem, a uobičajeno se javlja nekoliko sati nakon uzimanja lijeka.

- psihijatrijske i 'paradoksalne' reakcije (iznenaĎujuće, prividno besmislene reakcije) - osobito u djece i starijih bolesnika benzodiazepini mogu prouzročiti paradoksalne reakcije kao što su uznemirenost, nevoljni pokreti, hiperaktivnost, neprijateljsko ponašanje, bijes, ljutnja, uzbuĎenje i napadaji.

Apaurin se ne smije primjenjivati u djece mlaĎe od 6 mjeseci, osim ako ne postoji druga opcija liječenja.

Drugi lijekovi i Apaurin

Obavijestite Vašeg liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

To je stoga što Apaurin može utjecati na djelovanje drugih lijekova. TakoĎer, drugi lijekovi mogu utjecati na djelovanje ovog lijeka.

Osobito obavijestite liječnika ako uzimate lijekove:

- za liječenje depresije (npr. fluvoksamin, fluoksetin) - za liječenje nesanice (hipnotike)

- za liječenje tjeskobe i za smirenje (anksiolitike ili sedative) - za liječenje psihoza (antipsihotike)

- za liječenje alergije (antihistaminike) - za liječenje epilepsije (npr. fenitoin)

- za liječenje žgaravice, gastritisa, čira na želucu ili dvanaesniku (npr. cimetidin, omeprazol, cisaprid)

- za liječenje gljivičnih infekcija kože (npr. ketokonazol) - za ublažavanje jakih bolova (npr. morfij).

U slučaju podvrgavanja kirurškom ili stomatološkom zahvatu pod anestezijom, važno je obavijestiti liječnika, odnosno stomatologa da dobivate Apaurin.

Istodobna primjena lijeka Apaurin i opioida (lijekova koji se koriste u liječenju jake boli, kao zamjenska terapija u liječenju ovisnosti i u liječenju kašlja) povećava rizik od osjećaja omamljenosti, poteškoća u disanju (depresije disanja) i kome, te može biti opasna po život. Zbog toga se istodobna primjena treba uzeti u obzir samo ako druge opcije liječenja nisu moguće.

MeĎutim, ako Vam Vaš liječnik propiše Apaurin zajedno s opioidima, ograničit će dozu i trajanje istodobnog liječenja.

Obavijestite liječnika o svim opioidnim lijekovima koje uzimate i pomno slijedite preporuke liječnika o doziranju. Bilo bi korisno obavijestiti prijatelje ili rodbinu o mogućoj pojavi gore navedenih znakova i simptoma. Obratite se liječniku ako se pojave ti simptomi.

Apaurin s hranom i pićem

Apaurin možete primati neovisno o obroku.

Nemojte uzimati alkoholna pića tijekom liječenja ovim lijekom jer to može dovesti do pojačanog osjećaja pospanosti i smetnji koncentracije, te do upadanja u duboki san s poremećajem disanja i nepravilnim radom srca.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Diazepam (djelatna tvar ovog lijeka) prolazi kroz posteljicu te je potrebno izbjegavati njegovu primjenu u prvom tromjesečju trudnoće i kratko vrijeme prije poroda jer može uzrokovati smetnje disanja novoroĎenčeta, pad krvnog tlaka i simptome ustezanja. U drugom i trećem tromjesečju može se primjenjivati samo kada, prema procjeni liječnika, moguća korist za trudnicu nadvladava moguće rizike za fetus.

Žene liječene lijekom Apaurin ne bi smjele dojiti jer se djelatna tvar ovog lijeka izlučuje u majčino mlijeko.

Upravljanje vozilima i strojevima

Ovaj lijek ima snažan utjecaj na psihofizičke sposobnosti. Apaurin smanjuje sposobnost upravljanja motornim vozilima i strojevima jer može izazvati pospanost, oslabiti koncentraciju i usporiti Vaše reflekse. Ove su smetnje naročito izražene u slučaju nedovoljnog sna, kao i uz istodobnu konzumaciju alkoholnih pića.

Apaurin sadrži etanol, benzilni alkohol, benzoatnu kiselinu, natrijev benzoat, natrij i propilenglikol

Ovaj lijek sadrži 10,6 vol% etanola (alkohola) tj. 170,75 mg po ampuli, što odgovara 21,5 ml piva, 8,9 ml vina po dozi. Štetno za ljude koji pate od alkoholizma. O tome treba voditi računa u trudnica ili dojilja, djece te visokorizičnih skupina bolesnika poput bolesnika s bolešću jetre ili epilepsijom. Količina alkohola u ovom lijeku može promijeniti učinak drugih lijekova i može utjecati na Vašu sposobnost upravljanja vozilima ili rada sa strojevima.

Ovaj lijek sadrži 31,4 mg benzilnog alkohola u jednoj ampuli. Benzilni alkohol može uzrokovati alergijske reakcije. Benzilni alkohol povezan je s rizikom od teških nuspojava, uključujući poteškoće s disanjem (zvane „sindrom dahtanja“) u male djece. Nemojte davati svom novoroĎenčetu (do 4 tjedna starosti), osim ako Vam to nije preporučio liječnik. Nemojte koristiti dulje od tjedan dana u male djece (mlaĎe od 3 godine), osim ako Vam to nije preporučio liječnik ili ljekarnik. Obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet ako ste trudni ili dojite te ako imate bolest jetre ili bubrega jer se velike količine benzilnog alkohola mogu nakupiti u Vašem tijelu i uzrokovati nuspojave (zvane „metabolička acidoza“).

Ovaj lijek sadrži 4,4 mg benzoatne kiseline i 97,6 mg natrijevog benzoata u jednoj ampuli. Benzoatna kiselina i natrijev benzoat mogu pojačati žuticu (žutilo kože i očiju) u novoroĎenčadi (do 4 tjedna starosti).

Ovaj lijek sadrži 15,593 mg natrija (glavni sastojak kuhinjske soli) u jednoj ampuli. To odgovara 0,78 % preporučenog maksimalnog dnevnog unosa soli za odraslu osobu. Treba uzeti u obzir da doze od 2,95 ml ili više sadrže 1 mmol (23 mg) ili više natrija.

Ovaj lijek sadrži 828 mg propilenglikola u jednoj ampuli. Ako je Vaše dijete mlaĎe od 5 godina, obratite se liječniku ili ljekarniku prije nego mu date ovaj lijek, osobito ako dijete prima i druge lijekove koji sadrže propilenglikol ili alkohol. Ako ste trudni ili dojite te ako imate bolest jetre ili bubrega nemojte uzimati ovaj lijek, osim ako Vam to nije preporučio liječnik. Liječnik može provesti dodatne pretrage dok uzimate ovaj lijek.

U liječenju višim dozama (>6 mg/kg/dan) propilenglikol sadržan u ovom lijeku može imati iste učinke

kao i konzumacija alkohola te povećati vjerojatnost pojave nuspojava. Ako Vaša doza premašuje 6 mg/kg/dan, ovaj lijek smijete koristiti samo ako Vam je to preporučio liječnik. Liječnik može provesti dodatne pretrage dok uzimate ovaj lijek.

Uvijek primijenite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao Vaš liječnik ili ljekarnik. Provjerite s Vašim liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Doziranje mora biti prilagoĎeno svakoj pojedinoj osobi, te samoj bolesti.

Odrasli

Uobičajena početna doza u liječenju napadaja tjeskobe i uznemirenosti iznosi 10 mg i daje se u venu ili mišić, a ponavlja se nakon četiri sata.

Uobičajena doza u odraslih u liječenju tetanusa iznosi od 0,1 mg do 0,3 mg na kg tjelesne težine i daje se u venu svakih jedan do četiri sata, ili 3 do 10 mg na kg tjelesne težine putem kontinuirane infuzije.

Uobičajena doza u odraslih za kontrolu epileptičnih napadaja iznosi od 0,15 do 0,25 mg na kg tjelesne težine (obično 10 do 20 mg) i daje se polako u venu. Ova se doza može ponoviti, ako je neophodno, nakon 30 do 60 minuta.

Uobičajena doza u odraslih za smirenje prije manjih kirurških ili stomatoloških zahvata iznosi od 0,1 do 0,2 mg na kg tjelesne težine (obično 10 do 20 mg).

Ako ste stariji, iscrpljeni ili imate poteškoće s jetrom, doza će se primjereno tome smanjiti.

Djeca i adolescenti

Uobičajena doza u djece za kontrolu epileptičnih napadaja i febrilinih konvulzija iznosi 0,2 do 0,3 mg na kg tjelesne težine ili 1 mg za svaku godinu starosti i daje se u venu. Ta se doza može ponoviti, ako je neophodno, nakon 30 do 60 minuta.

Uobičajena doza u djece za smirenje prije kirurških zahvata i ublažavanje grčeva mišića iznosi 0,2 mg na kg tjelesne težine i daje se injekcijom.

Apaurin otopina za injekciju/infuziju se ne smije davati novoroĎenčadi.

Ako se primijeni više lijeka Apaurin nego što je trebalo

Ako ste dobili veću dozu lijeka nego što ste trebali, odmah se posavjetujte sa svojim liječnikom ili ljekarnikom. Simptomi koji se javljaju kod predoziranja ovim lijekom su pospanost, smetnje ravnoteže i koordinacije pokreta, usporen ili otežan govor, te nevoljni pokreti očiju.

Ako je zaboravljena primjena lijeka Apaurin

U slučaju da je preskočena doza lijeka, treba ju potpuno izostaviti, a sljedeću dozu lijeka primijeniti u uobičajeno vrijeme. Ne smije se primjeniti dvostruka doza kako bi se nadoknadila propuštena doza.

Ako se prestane s primjenom lijeka Apaurin

Nakon naglog prekida terapije postoji mogućnost pojave povratnog učinka, pri čemu može doći do ponovne pojave simptoma zbog kojih ste počeli dobivati Apaurin i to u pojačanom obliku.

Pri naglom prekidu terapije nakon dulje primjene lijeka mogu se javiti i simptomi ustezanja: glavobolja, bolovi u mišićima, jaka tjeskoba, napetost, nemir, smetenost i razdražljivost. U težim se slučajevima može javiti gubitak svijesti, gubitak osjećaja stvarnosti, osjećaj odvojenosti od vlastitog tijela, priviĎenja i epileptički napadaji.

Ako imate bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se Vašem liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće pojaviti kod svakoga.

Prestanite s primjenom lijeka Apaurin i zatražite hitnu medicinsku pomoć primijetite li neki od sljedećih simptoma:

- zaduha (kratkoća daha), bolovi u prsima, u kasnijoj fazi praćeni otokom nogu (znakovi zatajivanja srca) koji mogu dovesti do srčanog zastoja (obilježenog gubitkom svijesti, prestankom disanja i rada srca)

- otežano, glasno i neujednačeno disanje s pojavom plave boje kože (znakovi depresije disanja) - osjećaj punoće mokraćnog mjehura s podražajem za mokrenje, ali s oteženim izmokravanjem - nemir, agresivnost, bijes, razdražljivost i pretjeranu uzbuĎenost

- noćne more, vidne i slušne halucinacije (priviĎenja)

- deluzije (vjerovanje u stvari koje ne postoje), gubitak osjećaja za stvarnost - promjene u ponašanju, neprikladno ponašanje.

Na početku primjene lijeka Apaurin možete primijetiti sljedeće neželjene učinke: - osjećaj umora

- mišićnu slabost.

Ovi učinci uglavnom nestaju tijekom nekog vremena. Ako ste zabrinuti ili niste sigurni, razgovarajte s liječnikom ili ljekarnikom.

Sljedeće nuspojave mogu se pojaviti bilo kada tijekom terapije:

Psihijatrijski poremećaji i poremećaji živčanog sustava:

Slaba koordinacija, smetnje ravnoteže pri hodu, usporen ili otežan govor, glavobolja, vrtoglavica, nevoljni pokreti, nevoljno drhtanje (tremor), gubitak sposobnosti upamćivanja novih informacija; zbunjenost, emocionalna tupost, smanjena budnost, depresija, povećanje ili smanjenje libida; ovisnost o lijeku i simptomi ustezanja (pogledajte dijelove 2. i 3.).

Poremećaji jetre i žuči, bubrega i mokraćnog sustava:

Promjene u nalazima testova funkcije jetre, žuta boja kože i bjeločnica (žutica); nekontrolirano mokrenje.

Poremećaji probavnog sustava:

Mučnina, zatvor, suha usta, pojačano lučenje sline.

Srčani poremećaji i krvožilni poremećaji:

Niski krvni tlak s pojavom vrtoglavice i ošamućenosti, nepravilan rad srca.

Poremećaji oka, uha i labirinta:

Problem s vidom, uključujući dvoslike ili zamućen vid, vrtoglavica.

Poremećaj kože i potkožnog tkiva: Kožni osip.

Neželjene reakcije lijeka Apaurin u starijih osoba (starijih od 65 godina): Povećan rizik od padova i lomova kostiju.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti Vašeg liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: . Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Ovaj lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Čuvati na temperaturi ispod 25C.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte Vašeg ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Apaurin sadrži?

- Djelatna tvar je diazepam. 2 ml otopine za injekciju/infuziju (1 staklena ampula) sadrži 10 mg diazepama.

- Drugi sastojci su etanol, benzilni alkohol, propilenglikol, benzoatna kiselina, natrijev benzoat i voda za injekcije. Vidjeti dio 2. "Apaurin sadrži etanol, benzilni alkohol, benzoatnu kiselinu, natrijev benzoat, natrij i propilenglikol".

Kako Apaurin izgleda i sadržaj pakiranja?

Otopina za injekciju/infuziju je bistra, žućkasta ili zelenkasto-žućkasta.

Apaurin je dostupan u blister pakiranju po 10 ampula (2 x 5 ampula po 2 ml otopine za injekciju/infuziju), u kutiji.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u prometi proizvođač

Nositelj odobrenja

KRKA - FARMA d.o.o., Radnička cesta 48, 10 000 Zagreb

Proizvođač

KRKA, d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u kolovozu, 2019.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim djelatnicima:

Intramuskularna primjena: Lijek se injicira duboko u mišić.

Intravenska primjena: Lijek se injicira strogo intravenski, vrlo polako, najviše 5 mg (1 ml) u minuti, u velike vene.

Infuzija: Za uputu o pripremi/razrjeĎivanju lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6. sažetka opisa svojstava

lijeka.

Otopina za infuziju (5 do 10% glukoza ili 0,9% otopina natrijevog klorida) priprema se neposredno prije primjene. Infuzijskoj tekućini (najmanje 250 ml) dodaje se sadržaj ampule (najviše 2 ampule istodobno), dobro promiješa i odmah upotrijebi.

Injekcije lijeka Apaurin ne smiju se miješati niti razrjeĎivati s drugim otopinama lijekova u istoj brizgalici ili infuzijskoj boci.