Ampicilin Sandoz 1 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

Ampicilin Sandoz prašak za otopinu za injekciju/infuziju namijenjen je za liječenje infekcija uzrokovanih bakterijama osjetljivim na ampicilin.

   

•



Akutna egzacerbacija kroničnog bronhitisa Infekcije gornjih mokraćnih putova Septikemija i endokarditis

Akutni meningitis uzrokovan bakterijom Listeria monocytogenes. NovoroĎenačka sepsa

Izvanbolnički stečena pneumonija: ampicilin treba biti antibiotik drugog izbora u bolesnika, kod kojih liječenje penicilinom G nije dalo željene učinke ili je neprikladan iz drugih razloga.

Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnoj primjeni antibakterijskih lijekova.

Doziranje

Doziranje ampicilina ovisi o starosti, tjelesnoj masi i bubrežnoj funkciji bolesnika, težini i mjestu infekcije te o očekivanom ili dokazanom uzročniku.

Odrasli

Intramuskularna injekcija 500 mg, 4 puta na dan.

Intravenska injekcija

1

500 mg do 2 g, 4 do 6 puta na dan. Lijek treba primijeniti polako, 2 g tijekom najmanje 3 do 4 minute.

Kontinuirana intravenska infuzija

6 do 12 g, na dan. Ako je moguće, treba koristiti infuzijsku pumpu.

Intermitentna intravenska infuzija 2 g, 4 do 6 puta na dan.

Po potrebi se mogu intravenski dati veće doze od preporučenih.

Pedijatrijska populacija

Intramuskularna injekcija

50 mg/kg tjelesne težine na dan. Dnevna doza se daje podijeljena u četiri doze (u razmaku od 6 sati). Preporučena doza za novoroĎenčad i nedonoščad je 25 do 50 mg/kg tjelesne težine na dan podijeljena u dvije doze (u razmaku od 12 sati).

Intravenski

100 do 200 mg/kg tjelesne težine na dan u slučaju teške infekcije. Kod bakterijskog meningitisa intravenska doza u djece se može povećati do 400 mg/kg tjelesne težine na dan ako je potrebno.

Kod akutnog meningitisa uzrokovanog bakterijom Listeria monocytogenes i kod septikemije novoroĎenčadi, ampicilin se daje u kombinaciji s drugim antibiotikom.

Doziranje u osoba s oštećenom funkcijom bubrega

Posebna preporuka u doziranju i načinu primjene

Nije potrebno prilagoĎavanje doze u bolesnika s klirensom kreatinina većim od 30 ml/min.

Kod teško oštećene funkcije bubrega s glomerularnom filtracijom od 30 ml/min i manje, preporučuje se smanjenje doze jer se očekuje nakupljanje ampicilina:

- pri klirensu kreatinina od 20-30 ml/min uobičajenu dozu treba smanjiti na 2/3 - pri klirensu kreatinina ispod 20 ml/min uobičajenu dozu treba smanjiti na 1/3

U pravilu, u bolesnika s teško oštećenom funkcijom bubrega dozu ampicilina od 1 g svakih 8 sati se ne smije premašiti.

Trajanje liječenja

Trajanje liječenja ovisi o tijeku bolesti. U pravilu ampicilin se primjenjuje tijekom 7 do 10 dana, no najmanje još 2 do 3 dana nakon što se povuku znakovi bolesti.

Za liječenje infekcija uzrokovanih beta hemolitičkim streptokokima, preporučuje se zbog sigurnosnih razloga, liječenje produljiti na najmanje 10 dana kako bi se spriječile kasne komplikacije (npr. reumatska groznica, glomerulonefritis).

Tijekom dugotrajnog liječenja (dulje od 2-3 tjedna) treba nadzirati rad jetre i bubrega te kontrolirati krvnu sliku.

Način primjene

Intramuskularna ili intravenska injekcija, intermitentna ili kontinuirana intravenska infuzija

Kod intramuskularne injekcije ampicilina treba se pridržavati uobičajenih ograničenja volumena injekcije. Intravensku injekciju treba davati polako tijekom 5 do 10 minuta. Brža primjena intravenske injekcije može izazvati konvulzije.

Za upute o pripremi lijeka vidjeti dio 6.6.

2

Preosjetljivost na djelatnu tvar, penicilin ili na bilo koji drugi beta laktamski antibiotik ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Teška reakcija rane preosjetljivosti (npr. anafilaksija) na bilo koji drugi beta-laktamski antibiotik (npr. cefalosporin, karbapenem ili monobaktam) u anamnezi (vidjeti dio 4.4. i 4.8.).

Žutica/zatajenje jetre povezani s primjenom ampicilina, u anamnezi.

Preosjetljivost

Prije započinjanja liječenja ampicilinom treba pažljivo ispitati postojanje prijašnjih reakcija preosjetljivosti na peniciline, cefalosporine ili druge beta-laktamske antibiotike (vidjeti dio 4.3. i 4.8.) .

Postoje izvještaji o teškim a ponekad i smrtonosnim reakcijama preosjetljivosti (anafilaksija) kod bolesnika liječenih penicilinom. Ove reakcije češće se javljaju u pojedinaca s anamnezom preosjetljivosti na penicilin ili sa sklonošću atopijskim bolestima. Ukoliko se javi alergijska reakcija, liječenje ampicilinom mora se prekinuti i nastaviti odgovarajuće alternativno liječenje.

719328464507Kod primjene ampicilina prijavljene su teške kožne nuspojave (engl. severe cutaneous adverse reactions, SCAR), kao npr. Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN), reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS) i akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (vidjeti dio 4.8). Ako se pojave znakovi i simptomi koji ukazuju na te reakcije, potrebno je odmah prekinuti primjenu ampicilina i razmotriti zamjensku terapiju. Bolesnika treba upozoriti da se mogu javiti alergijske reakcije i ako se jave da ih je potrebno odmah prijaviti.

Preosjetljivost i reakcije nalik serumskoj bolesti mogu se kontrolirati antihistaminicima i, ako je nužno, sistemskim kortikosteroidima. Ako se ove vrste reakcija pojave, liječenje ampicilinom treba prekinuti, osim ako liječnik ne procijeni da je stanje bolesnika životno ugroženo i da se može liječiti isključivo ampicilinom. Ozbiljne anafilaktoidne reakcije zahtijevaju hitno liječenje adrenalinom, kisikom i intravenskim steroidima.

Tijekom liječenja ampicilinom potrebno je uzeti u obzir rizik od pojave gljivičnih infekcija i superinfekcija. U ovim slučajevima treba prekinuti liječenje ampicilinom i zamijeniti ga drugom terapijom. Dugotrajno liječenje može katkada rezultirati nastankom velikog broja otpornih mikroorganizama.

U slučaju pojave šoka, apsorpcija iz injekcija za intramuskularnu primjenu je smanjena. Kod teških bolesnika treba razmotriti intravensko liječenje.

Antibakterijski spektar

Spektar antibakterijskog djelovanja ampicilina je ograničen. On nije prikladan za primjenu kao monoterapija za pojedine vrste infekcija, osim kada je mikrobiološki odreĎen uzročnik i kada je dokazano da je uzročnik osjetljiv na ampicilin, ili kada se objektivno sumnja da je najvjerojatniji uzročnik osjetljiv na ampicilin.

To se posebno odnosi na situacije kada se namjerava liječiti bolesnike s intraabdominalnim infekcijama, infekcijama spolnih organa u žena i endokarditisom.

Ampicilin se može koristiti u liječenju cistitisa samo ako je dokazana osjetljivost uzročnika.

Interakcija s alopurinolom

3

Istodobna primjena alopurinola tijekom liječenja s ampicilinom može povećati mogućnost pojave alergijskih kožnih reakcija (vidjeti dio 4.5.).

Infektivna mononukleoza; limfocitna leukemija

Treba izbjegavati primjenu ampicilina u bolesnika s infektivnom mononukleozom, infekcijom citomegalovirusom ili limfocitnom leukemijom budući su nakon primjene amoksicilina zabilježene kožne reakcije u obliku moribiliformnog osipa.

13992864828533130931482853Značajan udio (do 90%) bolesnika s infektivnom mononukleozom ili limfocitnom leukemijom koji primaju ampicilin može razviti kožni osip. Obično se osip javi 7 do 10 dana nakon početka liječenja ampicilinom za oralnu primjenu i nastavlja se nekoliko dana ili tjedan dana nakon njegova prekida. U većine je bolesnika ovaj osip makulopapulozni, pruritični uključujući generalizirani. Stoga se ne preporučuje primjena ampicilina u bolesnika s infektivnom mononukleozom. Nije poznato jesu li ti bolesnici zapravo alergični na ampicilin.

Procjena funkcija organskih sustava

Tijekom produženog liječenja preporučuje se periodično provjeravati funkciju organskih sustava, uključujući bubrežnu, jetrenu i hematopoetsku funkciju.

Oštećenje funkcije bubrega

Doze treba prilagoditi za bolesnike s smanjenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina <50 ml/min) (vidjeti dio 4.2).

Produljenje protrombinskog vremena

U bolesnika koji su primali ampicilin rijetko je zabilježeno produženo protrombinsko vrijeme. Treba primijeniti propisno praćenje kod istodobne primjene antikoagulansa. Može biti potrebno prilagoditi dozu antikoagulansa kako bi se održala željena razina antikoagulacije (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.).

Utjecaj na testove prisutnosti glukoze u urinu

Tijekom liječenja ampicilinom treba primijeniti enzimsku metodu glukoza-oksidaze za ispitivanje prisutnosti glukoze u urinu (glukozurija), zbog mogućih lažno pozitivnih rezultata prilikom primjene neenzimskih metoda).

Pseudomembranozni kolitis

Kolitis (u većini slučajeva uzrokovan bakterijom Clostridium difficile) (CDAD, eng. Clostridioides difficile-associated diarrhoea) povezan s primjenom antibiotika prijavljen je kod gotovo svih antibakterijskih agensa, uključujući ampicilin, a može varirati od blagog do po život opasnog (vidjeti dio 4.8.). Stoga je važno razmotriti ovu dijagnozu u bolesnika s dijarejom tijekom ili nakon primjene bilo kojeg od antibiotika (zabilježeni su slučajevi pojave kolitisa i do dva mjeseca nakon prestanka primjene antibiotika). Ako se pojavi kolitis povezan s primjenom antibiotika, liječenje ampicilinom treba odmah prekinuti, posavjetovati se s liječnikom i započeti prikladnu terapiju. U ovom slučaju kontraindicirani su antiperistaltici.

Pomoćne tvari

1 bočica Ampicilin Sandoz 1 g sadrži 63 mg (2,739 mmol) natrija, što odgovara 3,15 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Bakteriostatski antibiotici

Antagonizam prema bakteriostatskim antibioticima kao npr. kloramfenikolu i tetraciklinu.

Probenecid

4

Istodobna primjena s probenicidom smanjuje bubrežnu tubularnu sekreciju ampicilina i rezultira povišenim i produljenim razinama ampicilina u krvi i žuči.

Alopurinol

Kod istodobne primjene alopurina tijekom liječenja s ampicilinom može se razviti alergijska kožna reakcija.

Antikoagulansi

Istovremena primjena ampicilina i antikogulansa kumarinske skupine, može produžiti vrijeme krvarenja.

Metotreksat

Ampicilin može smanjiti izlučivanje metotreksata uzrokujući pri tome moguće povećanje nuspojava. Razinu metotreksata u serumu treba pratiti prilikom istovremene primjene s ampicilinom.

Trudnoća

Nema podataka ili postoji ograničeni broj podataka o primjeni ampicilina u trudnica. Dugo razdoblje kliničke primjene upućuje na to da ampicilin nema štetnih učinaka na trudnoću ili na zdravlje fetusa/novoroĎenčeta. Do sada, nema drugih dostupnih relevantnih epidemioloških podataka.

Ispitivanja na životinjama ne upućuju na izravne ili posredne štetne učinke na trudnoću, na razvoj embrija/fetusa, porod ili postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3.).

Iz opreza, primjenu ampicilina u trudnoći treba izbjegavati. Liječnik treba procijeniti da li korist liječenja za trudnicu veća od mogućeg rizik za plod.

Dojenje

Ampicilin se u manjoj mjeri izlučuje u majčino mlijeko. Ne očekuje se terapijski učinak na bilo koju infekciju kod djeteta. Male količine djelatne tvari u majčinom mlijeku mogu povećati rizik od senzibilizacije djeteta. Ampicilin se smije primjenjivati u dojilja samo ako liječnik procjeni da je korist liječenja veća od mogućeg rizika.

Plodnost

U ispitivanjima na životinjama ampicilin nije pokazao utjecaj na plodnost (vidjeti dio 5.3.)

Nema dostupnih podataka.

Nisu provedena ispitivanja o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Ipak, mogu se javiti nuspojave (npr. alergijske reakcije, omaglica, konvulzije) koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima (vidjeti dio 4.8).

Pregled nuspojava

Najčešće prijavljene nuspojave su kožne reakcije, u otprilike 5 % bolesnika (pruritus, crvenilo, egzantem, svrbež), bol u trbuhu, meteorizam, meka stolica, proljev, mučnina i povraćanje.

Osobe koje u anamnezi imaju preosjetljivost na penicilin i osobe s alergijom, astmom, peludnom groznicom ili urtikarijom, izložene su većem riziku od reakcija preosjetljivosti.

Tablični prikaz učestalosti nuspojava

5

Prijavljene nuspojave proizlaze iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet i razvrstane su prema organskim sustavima (MedDRA) niže u tekstu.

Nuspojave su klasificirane prema sljedećoj učestalosti pojave: Vrlo često (≥1/10)

Često (≥1/100 do <1/10)

Manje često (≥1/1000 do <1/100) Rijetko (≥1/10000 do <1/1000) Vrlo rijetko (<1/10000)

6

7

650747-19051 vidjeti dio 4.4.

2 vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.

3 alergijska reakcija ranog tipa u vidu urtikarije u pravilu ukazuje na stvarnu alergiju na peniciline pri čemu se mora prekinuti liječenje i započeti odgovarajuću antišok terapiju. Treba razmotriti buduću primjenu beta - laktamskih antibiotika

4 tipični morbiliformni osip razvije se nekoliko dana (5 do 11) nakon započetog liječenja

5 učestalost takvog egzantema veća je u bolesnika s infekcijskom mononukleozom ili limfocitnom leukemijom

6 alergijske reakcije češće se javljaju u bolesnika sklonim reakcijama preosjetljivosti

7 ovi neželjeni učinci u pravilu su blage naravi i često se povuku tijekom ili nakon prekida liječenja

8 ako se jave znaci pseudomembranoznog kolitisa ili teške reakcije preosjetljivosti, liječenje treba prekinuti i provesti odgovarajuće liječenje (vidjeti dio 4.4.)

9 u slučaju ekscitacija SŽS-a mogu se javiti mioklonički grčevi pri čemu treba prekinuti primjenu ampicilina i započeti odgovarajuće liječenje.

Opis izabranih nuspojava

Anemija, trombocitopenija, trombocitopenijska purpura, eozinofilija, agranulocitoza i leukopenija prijavljene su za vrijeme liječenja s penicilinima. Ove reakcije općenito su reverzibilne i prestaju nakon prekida primjene, te se smatraju reakcijama preosjetljivosti.

Primijećeno je umjereno povećanje koncentracije aspartam aminotransferaze (ASAT) u serumu, posebno u novoroĎenčadi; značenje ovoga nije poznato. Srednje, trenutno povećanje koncentracije aspartam aminotransferaze primijećeno je u ljudi koji primaju više puta dnevno (2 do 4 puta na dan) i mnogo češće intramuskularne injekcije, u odnosu na uobičajeno. Podaci upućuju na to da se aspartam aminotransferaza oslobaĎa na mjestu primjene intramuskularne injekcije ampicilina i da prisutnost ovoga enzima u krvi nije nužno znak poremećaja funkcije jetre.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

4454017325958Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Simptomi predoziranja

Do danas nisu zamijećeni tipični znakovi intoksikacije nakon davanja većih količina ampicilina. Dugotrajnom liječenju takoĎer nisu pridruženi specifični toksični štetni učinci.

Jednokratna primjena veće količine ampicilina ne izaziva znakove akutne toksičnosti.

Primjena vrlo velikih doza može uzrokovati oštećenje bubrega s oligurijom. TakoĎer može djelovati na živčane stanice npr. u obliku ekscitacije CNS-a, poremećaje funkcije mišićja i osjeta.

Opasnost ovih nuspojava veća je u bolesnika s teško oštećenom funkcijom bubrega. No, u pojedinim slučajevima ovi učinci zamijećeni su samo nakon i.v. primjene.

Liječenje predoziranja

U slučaju predoziranja terapiju treba prekinuti.

Ne postoji specifični antidot. Liječenje je simptomatsko, a posebnu pozornost treba obratiti na održavanje ravnoteže vode i elektrolita.

Ampicilin se iz cirkulacije može odstraniti hemodijalizom, ali ne i peritonejskom dijalizom.

8

Farmakoterapijska skupina: Lijekovi za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu; Betalaktamski antimikrobni lijekovi; penicilini širokog spektra

ATK oznaka: J01CA01

Mehanizam djelovanja

Mehanizam djelovanja ampicilina temelji se na kočenju sinteze bakterijske stjenke (u fazi rasta) putem blokade proteina koji vežu penicilin (PBPs) kao što su transpeptidaze, djelujući pri tome baktericidno.

Odnos farmakokinetike i farmakodinamike

Učinak prije svega ovisi o vremenu tijekom kojeg se razina aktivne tvari to jest ampicilina održava iznad vrijednosti minimalne inhibicijske koncentracije (MIC) za osjetljive bakterije.

Mehanizam rezistencije

Otpornost bakterija prema ampicilinu može se temeljiti na sljedećim mehanizmima:

- Inaktivacija ß laktamazama: budući je ampicilin slabo stabilan na ß laktamaze ne djeluje protiv bakterija

koje stvaraju ß laktamaze. Gotovo svi sojevi pojedinih vrsta bakterija stvaraju ß laktamaze. Stoga su te

vrste prirodno rezistentne na penicilin (npr. Enterobacter cloacae, Klebsiella pneumoniae).

- Smanjen afinitet proteina PBP na ampicilin: stečena rezistencija pneumokoka i drugih streptokok

posljedica je promijene graĎe postojećih proteina PBP, a kao posljedica mutacije. No, stafilokoki

rezistentni na meticilin (oksacilin) otporni su zbog stvaranja dodatnog PBP koji ima umanjen afinitet za

ampicilin

- Nedovoljno prodiranje ampicilina kroz vanjsku staničnu stjenku gram-negativnih bakterija može dovesti

do nedostatne inhibicije proteina PBP.

- Ampicilin može biti aktivno izbačen iz bakterijske stanice putem 'efflux' pumpe.

Ampicilin je djelomično ili u cijelosti križno rezistentan s drugim penicilinima ili cefalosporinima.

Granične vrijednosti

Granične vrijednosti minimalne inhibitorne koncentracije (MIC) prema kojima se mikroorganizmi označavaju kao osjetljivi, intermedijarno osjetljivi i rezistentni odreĎene su na sljedeći način:

EUCAST kliničke granične vrijednosti MIC (v.12.0)

9

650747-1329690Moraxella catarrhalis 5 --- --- Gram-negativni anaerobi ≤ 0.5 mg/L >2 mg/L Gram-pozitivni anaerobi, osim Clostridioides difficile ≤ 4 mg/L >8 mg/L Listeria monocytogenes ≤ 1 mg/L > 1 mg/L Aerococcus sanguinicola i A.urinae ≤ 0,25 > 0,25 Granične koncentracije nevezane za bakterijsku vrstu ≤ 2 mg/L > 8 mg/L 1 kod endokarditisa, treba se pridržavati nacionalnih i internacionalnih smjernica za granične

vrijednosti

2 Većina stafilokoka proizvodi penicilinazu što ih čini otpornima na ampicilin. Većina S. aureusa proizvodi penicilinazu, a neki su rezistentni na meticilin. Oba mehanizma ih čine otpornim na benzilpenicilin, fenoksimetilpenicilin, ampicilin, amoksicilin, piperacilin i tikarcilin. Izolati osjetljivi na benzilpenicilin i cefoksitin mogu se prijaviti kao osjetljivi na sve peniciline. Izolati otporni na benzilpenicilin, ali osjetljivi na cefoksitin su β-laktamske kombinacije inhibitora β-laktamaze, izoksazolilpenicilini (oksacilin, kloksacilin, dikloksacilin i flukloksacilin) i nafcilin. Izolati rezistentni na cefoksitin rezistentni su na sve peniciline.

S. saprophyticus osjetljivi na ampicilin su mecA-negativni (bez ili s inhibitorom beta-laktamaze)

3 Osjetljivost Streptococcus (skupina A, B, C i G) na peniciline odreĎuje se iz osjetljivosti na benzilpenicilin (druge indikacije osim meningitisa), s izuzetkom Streptococcus (skupina B) koji je se odreĎuje iz osjetljivosti na fenoksimetilpenicilin i izoksazolilpeniciline.

za).

4 Uvijek se mora provesti testiranje na beta-laktamazu (testovi temeljeni na akromogeni cefalosporin). Uz beta-laktamazu-pozitivnu rezistenciju na ampicilin može se prijaviti isto na amoksicilin. Ako je beta-laktamaza negativna, odreĎuje se MIK benzilpenicilina. Osjetljivost na ampicilin i amoksicilin se zaključuje prema MIK benzilpenicilina (npr. nije navedena osjetljivost na benzilpenicilin).

5 Većina M. catarrhalis proizvodi beta-laktamazu, iako je proizvodnja beta-laktamaze spora i može dati loše rezultate u in vitro testovima. ProizvoĎači beta-laktamaze trebali bi kao otporan na peniciline i aminopeniciline bez inhibitora.

Osjetljivost

Prevalencija otpornosti za navedene vrste može varirati geografski i u vremenu, te su poželjne lokalne informacije o otpornosti, posebno u liječenju teških infekcija. Ako je potrebno, treba potražiti mišljenje stručnjaka kada je lokalna prevalencija otpornosti tolika da je korist lijeka za neke vrste infekcija upitna.

10

798830-6517640Aerobni, Gram-pozitivni mikroorganizmi Enterococcus faecium+ Staphylococcus aureus3 Staphylococcus epidermidis+ Staphylococcus hemolyticus+ Staphylococcus hominis+ Aerobni, Gram-negativni mikroorganizmi Escherichia coli Haemophilus influenzae Klebsiella oxytoca Moraxella catarrhalis∞ Neisseria gonorrhoeae Proteus mirabilis Proteus vulgaris Anaerobni mikroorganizmi Prevotella spp. Prirodno otporni mikroorganizmi Aerobni, Gram-pozitivni mikroorganizmi Staphylococcus aureus (sojevi otporni na meticilin) Aerobni, Gram-negativni mikroorganizmi Acinetobacter baumannii Cirobacter freundii Enterobacter cloacae Klebsiella pneumoniae Morganella morgani Pseudomonas aeruginosa Serratia marcescens Stenotrophomonas maltophilia Anaerobni mikroorganizmi Bacteroides spp. Ostali mikroorganizmi Chlamydia spp. Chlamydophila spp. Legionella pneumophila Mycoplasma spp. Ureaplasma urealyticum

º U vrijeme objave ove tablice nisu dostupni noviji podaci. Podaci o osjetljivosti preuzeti su iz osnovne literature, standardnih radova i preporuka za liječenje

+ U najmanje jednoj regiji rezistencija je veća od 50%

^ Zajedničko ime za heterogenu skupinu Streptococcus spp. Postotak rezistencije može se razlikovati ovisno o kojoj vrsti Streptococcus spp. se radi.

∞Nema novih podataka. U istraživanjima (starijima od 5 godina) utvrĎen je postotak rezistentnih sojeva ≥ 10%.

3 Postotak rezistentnih sojeva 10% u izvanbolničkim slučajevima

11

Distribucija

Ampicilin se opsežno raspodjeljuje u tkiva i tjelesne tekućine, prolazi kroz posteljicu i izlučuje se u majčino mlijeko. Samo 5% koncentracije ampicilina prelazi iz plazme u cerebrospinalnu tekućinu kada su moždane ovojnice nepromijenjene. U slučaju upale moždanih ovojnica koncentracija ampicilina u cerebrospinalnoj tekućini može s povećati na 50% od koncentracije ampicilina u plazmi. Vezanje za proteine u serumu iznosi 17-20%. Prividni volumen raspodjele je oko 15 L.

Uočene su veće koncentracije aktivnog oblika u žuči u odnosu na serum.

Razina u serumu

Nakon oralne primjene 1000 mg ampicilina vršna razina u serumu je oko 5 mg/l, a postigne se nakon 90 do 120 min.

Nakon intramuskularne primjene najviša razina dosegne se nakon 30 do 60 minuta.

Biotransformacija

Ampicilin se djelomično razgraĎuje na mikrobiološki neaktivne peniciloate.

Eliminacija

Ampicilin se izlučuje neizmijenjen, prije svega bubrezima, ali takoĎer putem žuči i fecesa. Nakon oralne primjene oko 40% doze može se utvrditi u nepromijenjenom obliku u mokraći. Poslije parenteralne primjene, oko 73 +/- 10% aplicirane doze izluči se u nepromijenjenom obliku unutar 12 sati. Najviše do 10% doze eliminira se u obliku metabolita. Poluvrijeme eliminacije iznosi 50 do 60 minuta. U bolesnika s oligurijom poluvrijeme eliminacije može se produžiti na 8 do 20 sati. NovoroĎenčad takoĎer ima produženo poluvrijeme eliminacije (2 do 4 sata). Bubrežni klirens ampicilina iznosi oko 194 ml/min nakon i.v. primjene.

Neklinički podaci ne otkrivaju posebnu opasnost za ljude, temeljem uobičajenih ponovljenih toksikoloških istraživanja ovisnih o dozi i testovima kojima je istražen genotoksični potencijal. Nakon intravenske aplikacije nisu utvrĎeni teratogeni odnosno fetotoksični učinci na štakorima i kunićima.

Ponovljenom aplikacijom do 13 tjedana u štakora i pasa (2 mg/kg/dan) nije bilo histoloških promjena na jajnicima. No u pasa su utvrĎene reverzibilni poremećaji u spermatogenezi kod primijenjene doze od 200 mg/dan. U istraživanjima na životinjama u dozama koje su veće od onih koje se primjenjuje u ljudi, ampicilin nije štetno djelovao na plodnost.

Nema pomoćnih tvari.

Ampicilin Sandoz prašak za otopinu za injekciju/infuziju se ne smije miješati s drugim lijekovima.

3 godine.

Rekonstituirana otopina: S mikrobiološkog stajališta, pripremljenu otopinu treba odmah primijeniti. Ako se pripremljena otopina ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika.

12

Ne čuvati na temperaturi iznad 25°C, spremnik čuvati u vanjskom pakiranju.

Ampicilin Sandoz 1 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

bezbojne staklene bočice (staklo tip III) s gumenim čepom od halogeniranog butila i „flip-off“ aluminijskom kapicom;

Veličina pakiranja: 10 bočica

Rekonstituciju treba pripremiti u aseptičkim uvjetima. Prije primjene, pripremljenu otopinu treba vizualno pregledati ima li vidljivih čestica. Smije se primijeniti samo bistra otopina bez vidljivih čestica.

Preostalu neupotrijebljenu otopinu treba ukloniti. Samo za jednokratnu primjenu.

Upute za pripremu lijeka

Priprema otopine za intramuskularnu injekciju

Sadržaj bočice od 1 g treba otopiti u 5 mL vode za injekcije.

Priprema otopine za intravensku injekciju

Sadržaj bočice od 1 g treba otopiti u 5 mL vode za injekcije.

Priprema otopine za intravensku infuziju

Sadržaj bočice od 1 g treba otopiti u 5 mL vode za injekcije. Tako pripremljena otopina može se razrijediti s bilo kojom količinom 0,9% izotonične otopine natrijevog klorida.

Ampicilin Sandoz prašak za otopinu za injekciju/infuziju je lijek za liječenje bakterijskih infekcija (antibiotik) koji djeluje tako da ubija bakterije koje uzrokuju infekcije. Sadrži djelatnu tvar ampicilin. Ampicilin pripada skupini lijekova koji se zovu „penicilini“.

Ampicilin Sandoz se koristi za liječenje sljedećih infekcija: – akutno pogoršanje kroničnog bronhitisa

– infekcije gornjih mokraćnih putova – upala srčanih zalistaka (endokarditis) – bakterijska sepsa (infekcija krvi)

– upala moždanih ovojnica uzrokovana bakterijom Listeria monocytogenes – teške infekcije u novorođenčadi

– upala pluća kod koje liječenje penicilinom nije dalo željene učinke ili je neodgovarajuće iz drugih razloga.

Nemojte uzimati Ampicilin Sandoz ako:

 ste alergični na ampicilin, drugi penicilin, cefalosporin ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6) zbog opasnosti od alergijskog šoka.

 ste ikad imali tešku alergijsku reakciju (reakciju preosjetljivosti) na bilo koji drugi antibiotik. Ovo može uključivati kožni osip ili oticanje lica ili vrata

 ste ikad imali problema s jetrom ili žuticu (žutilo kože) tijekom uzimanja ampicilina.

Ne smijete dobivati Ampicilin Sandoz ako se bilo što od gore navedenog odnosi na Vas. Ako niste sigurni, obratite se Vašem liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri prije nego dobijete ovaj lijek.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se Vašem liječniku, ljekarniku ili medicisnkoj sestri prije nego primite lijek Ampicilin Sandoz ako:  imate vrućicu s otečenim limfnim čvorovima (infektivnu mononukleozu), infekciju citomegalovirusom ili

limfocitnu leukemiju (vrsta leukemije-zloćudna bolest)  se liječite zbog problema s bubrezima.

Ako niste sigurni odnosi li se nešto od navedenog na Vas, razgovarajte s Vašim liječnikom, ljekarnikom ili medicinskom sestrom prije početka primjene lijeka Ampicilin Sandoz.

Stanja na koja treba obratiti pažnju

Ampicilin Sandoz može pogoršati neka stanja ili uzrokovati ozbiljne nuspojave. To uključuje alergijske reakcije, konvulzije (napadaje) i upalu debelog crijeva, a ukoliko se oni pojave kod Vas potrebno je odmah prekinuti uzimanje lijeka. Kako bi smanjili rizik bilo kakvih problema, obratite pažnju na određene simptome tijekom uzimanja ovog lijeka. Pogledajte „Stanja na koja treba obratiti pažnju“ u dijelu 4.

Također obavijestite svog liječnika ako ste ikada imali reakcije preosjetljivosti na penicilin ili cefalosporin.

Kod primjene ampicilina prijavljene su teške kožne nuspojave, kao npr. Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN), reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) i akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (pogledajte dio

Nikada nećete sami primjenjivati ovaj lijek, već će Vam ga dati liječnik ili medicinska sestra.

Doziranje

Odrasli

Intramuskularna injekcija 500 mg, 4 puta na dan.

Intravenska injekcija

500 mg do 2 g, 4 do 6 puta na dan. Lijek treba primijeniti polako, 2 g tijekom najmanje od 3 do 4 minute.

Kontinuirana intravenska infuzija

6 do 12 g, na dan. Ako je moguće, treba koristiti infuzijsku pumpu.

Intermitentna intravenska infuzija

2 g, 4 do 6 puta na dan.

Po potrebi se mogu dati intravenski veće doze od preporučenih.

Pedijatrijska populacija

Intramuskularna injekcija

50 mg/kg tjelesne težine na dan. Dnevna doza se daje podijeljena u četiri doze (u razmaku od 6 sati). Preporučena doza za novorođenčad i nedonoščad je 25 do 50 mg/kg tjelesne težine podijeljena u dvije doze (u razmaku od 12 sati).

Intravenski

100 do 200 mg/kg tjelesne težine na dan u slučaju teške infekcije. Kod bakterijskog meningitisa intravenska doza u djece se može povećati do 400 mg/kg tjelesne težine na dan ako je potrebno.

Kod akutnog meningitisa uzrokovanog bakterijom Listeria monocytogenes i kod septikemije novorođenčadi, ampicilin se daje u kombinaciji s drugim antibiotikom.

Doziranje u osoba s oštećenjem funkcije bubrega

Nije potrebno prilagođavanje doze u bolesnika s blagim i umjerenim oštećenjem bubrežne funkcije.

Kod teškog oštećenja funkcije bubrega s glomerularnom filtracijom 30 ml/min i manje, liječnik će smanjiti dozu lijeka jer se očekuje nakupljanje ampicilina:

 ako je klirens kreatinin 20 – 30 ml/min, uobičajenu dozu treba smanjiti na 2/3  ako je klirens kreatinina < 20 ml/min, uobičajenu dozu treba smanjiti na 1/3

U pravilu u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega doza ampicilina od 1 g svakih 8 sati se ne smije

premašiti.

Kako će Vam se dati Ampicilin Sandoz

Ampicilin Sandoz se daje kao injekcija u mišić ili venu ili kao intravenska infuzija.

Trajanje liječenja

Trajanje liječenja ovisi o tijeku bolesti. U pravilu ampicilin se primjenjuje tijekom 7 do 10 dana, no najmanje još 2 do 3 dana nakon što se povuku znakovi bolesti.

Tijekom dugotrajnog liječenja (dulje od 2-3 tjedna) treba nadzirati rad jetre i bubrega te kontrolirati krvnu sliku.

Ako primijenite više lijeka Ampicilin Sandoz nego što ste trebali

Nije vjerojatno da ćete dobiti preveliku dozu, no ako mislite da ste dobili previše lijeka Ampicilin Sandoz, odmah recite Vašem liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri. Simptomi mogu biti probavni poremećaji (osjećate mučninu, povraćate ili imate proljev), trzanje mišića, nervoza, trnci oko usta, zujanje u ušima, tremor, omaglica, zamagljen vid, promijenjene svijesti uključujući komu, promjene razine natrija ili kalija u krvi, drugi problemi s krvi, zatajenje bubrega, povećanje kiselosti krvi ili konvulzije (napadaji).

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće pojaviti kod svakoga.

Prestanite uzimati Ampicilin Sandoz i odmah se javite Vašem liječniku ili se uputite do hitnog odjela najbliže bolnice ako primijetite bilo koji od ovih simptoma:

 Povećanje broja uzročnika infekcije koji uzrokuju vrućicu, tešku zimicu, upalu grla, ulkuse (čireve) u ustima, infekciju prsnoga koša, osjećaj umora, kratkoću daha, bljedilo kože, žuta boja kože ili bjeloočnica, pojava modrica ili krvarenja lakše nego inače. Ovo mogu biti znakovi promjene broja ili vrste krvnih stanica u krvi.

 Alergijske reakcije kao što su: kožni osip, koprivnjača, svrbež ili oticanje lica, usta, usana, jezika ili grla što može uzrokovati otežano disanje, groznicu i oticanje limfnih čvorova (serumska bolest).

 Široko rasprostranjeni crvenkasti osip kože s malim gnojnim mjehurićima (eksfolijativni dermatitis)  Osip kože sa stvaranjem mjehura koji izgledaju kao male mete (središnja tamna točka okružena

svjetlijom površinom i s tamnim prstenom na rubu – eksudativni multiformni eritem

 Široko rasprostranjeni osip s mjehurima i ljuštenjem kože osobito oko usta, nosa očiju i genitalija (Stevens-Johnsonov sindrom) i teži oblik koji uzrokuje veće ljuštenje kože (više od 30 % površine tijela – toksična epidermalna nekroliza ili Lyellov sindrom)

 Napadaji. Veća je vjerojatnost za njihovu pojavu ako imate problema s bubrezima ili intravenski primate vrlo visoke doze lijeka.

 Upala debelog crijeva uzrok je vodenastog proljeva, uobičajeno praćenog krvlju i sluzi, boli u trbuhu i/ili vrućicom.

 Stvaranje male količine urina ili potpuni prestanak stvaranja urina, zamućeni urin, prisutnost kristala ili krvi u urinu, bolno mokrenje ili bolovi u donjem dijelu leđa. Ovo upućuje na ozbiljne probleme s bubrezima.

 Upala krvnih žila (vaskulitis) koja može biti vidljiva kao crvene ili purpurne uzdignute točke na koži, ali mogu zahvatiti i ostale dijelove tijela.

 Vrućica, bolovi u zglobovima, natečene žlijezde na vratu, pazuhu ili preponama.  Oticanje, ponekad lica ili usta (angioedem), koje uzrokuje poteškoće u disanju.  Kolaps.

Vrlo rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10000 bolesnika):

- privremeno ili trajno oštećenje koštane srži što dovodi do smanjenja stvaranja krvnih stanica

(mijelosupresija) i poremećaji u broju krvnih stanica kao što su u granulocitopenija (smanjen broj

neutrofilnih granulocita), trombocitopenija (smanjen broj krvnih pločica), anemija (slabokrvnost),

i pancitopenija (smanjenje broja svih krvnih stanica periferne krvi)

- produženo vrijeme krvarenja i zgrušavanja krvi (protrombinsko vrijeme) - upala debelog crijeva (pseudomembranozni kolitis) – vidjeti gore

- akutno oštećenje bubrega s kristalima u mokraći.

Ostale moguće nuspojave su:

Vrlo česte nuspojave (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba): - bol u trbuhu

- ispuštanje plinova - meka stolica

Česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

- osip sličan ospicama (javi se nekoliko dana (5 do 11) nakon početka liječenja

- osip kože (egzantem) i osip na sluznicama (enantem) u području usta. Veći su izgledi za pojavu ovih

nuspojava ako imate žljezdanu groznicu (mononukleozu) ili limfocitnu leukemiju. - oteklina i bol na mjestu nakon intramuskularne injekcije

- oticanje i crvenilo duž vene koja izrazito osjetljiva na dodir (lokalizirani flebitis nakon intravenske

injekcije). - proljev.

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 100 bolesnika):

- infekcija gljivicama ili otpornim bakterijama posebice kod dugotrajne i višekratne primjene lijeka, kao afte, (kandidijaza – gljivična infekcija rodnice, usta ili kožnih nabora)

- druge alergijske reakcije kao što su:

 groznica uzrokovana primjenom lijeka

 mali broj crvenih krvnih stanica (hemolitička anemija)  upala krvnih žila (alergijski vaskulitis)

 natečeni crveni, bolan jezik

 ulkusi (čirevi) u ustima ili herpes/groznica (uzrokovana herpesom) - povećanje određene vrste enzima koju proizvodi jetra (transaminaze)

- povećanje broja bijelih krvnih stanica. - mučnina

- povraćanje

Rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 bolesnika): - omaglica

- glavobolja

- iznenadni, isprekidani, kratki, nenadani trzaji mišića ili skupine mišića (mioklonija).

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka): - crni dlakavi jezik

- bolovi u zglobovima - vrućica

- simptomi nalik gripi s osipom, vrućicom, otečenim žlijezdama i abnormalni rezultati krvnih testova (uključujući povećanu razinu bijelih krvnih stanica (eozinofilija) i jetrenih enzima) (reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS))

- crveni ljuskavi osip s izbočinama ispod kože i mjehurićima (egzantematozna pustuloza).

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. Ovo uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na naljepnici i kutiji iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Ne čuvati na temperaturi iznad 25C. Spremnik čuvati u vanjskom pakiranju.

Za uvjete čuvanja pripremljenog/razrijeđenog lijeka, vidjeti dio Upute o lijeku „Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim djelatnicima“.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Ampicilin Sandoz 1 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju sadrži Djelatna tvar je ampicilin (u obliku ampicilinnatrija).

Jedna bočica sadrži 1 g ampicilina (u obliku ampicilinnatrija).

Nema drugih sastojaka. Međutim, vidjeti dio 2. za važne informacije o sadržaju natrija u Ampicilin Sandozu.

Kako Ampicilin Sandoz izgleda i sadržaj pakiranja Ampicilin Sandoz je bijeli do gotovo bijeli prašak.

Bezbojna staklena bočica (staklo tip III) s gumenim čepom od halogeniranog butila i „flip-off“ aluminijskom kapicom.

Veličina pakiranja: 10 bočica.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet

Sandoz d.o.o., Maksimirska 120, 10000 Zagreb

Proizvođač

Sandoz GmbH, Biochemiestrasse 10, 6250 Kundl, Austrija

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji put revidirana u svibnju 2025.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim djelatnicima:

Ampicilin Sandoz 1 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

Ovaj dio je preuzet iz Sažetka opisa svojstava lijeka kako bi pomogao pri primjeni lijeka Ampicilin Sandoz. Za odlučivanje o prikladnosti primjene u odreĎenih pacijenata, liječnik mora pogledati Sažetak opisa svojstava lijeka.

PRIMJENA

Uputa za pripremu otopine za intramuskularnu injekciju Sadržaj jedne bočice od 1 g treba otopiti u 5 mL vode za injekcije

Kod intramuskularne primjene ampicilina treba se pridržavati uobičajenih ograničenja volumena injekcije.

Upute za pripremu otopine za intravensku injekciju

Sadržaj jedne bočice od 1 g treba otopiti u 5 mL vode za injekcije

Upute za pripremu otopine za intravensku infuziju

Sadržaj jedne bočice od 1 g treba otopiti u 5 mL vode za injekcije. Tako pripremljena otopina može se razrijediti bilo kojom količinom 0,9% izotonične otopine natrijevog klorida.

Smije se upotrebljavati samo bistra otopina, pripremljena neposredno pred primjenu, a uvijek treba provjeriti dali se je prašak u cijelosti otopio.

S mikrobiološkog stajališta, pripremljenu otopinu treba odmah primijeniti. Ako se pripremljena otopina ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika.

Lijek se smije koristiti samo jednokratno. Svu preostalu količinu otopine treba baciti.

Kod intravenske primjene lijek treba davati polako tijekom perioda od 5 do 10 minuta. Brža primjena intravenske injekcije može izazvati grčeve.

Inkompatibilnosti s otapalima i drugim lijekovima

Otopine ampicilina se uvijek moraju davati odvojeno, osim ako je kompatibilnost s drugim infuzijskim otopinama ili lijekovima potvrđena.

Ampicilin Sandoz prašak za otopinu za injekciju je kompatibilan s vodom za injekcije i 0,9%-tnom (9 mg/ml) otopinom natrijevog klorida.