Pariklacitol je indikovan za sprečavanje i lečenje sekundarnog hiperparatireoidizma kod pacijenata sa hroničnim oboljenjem bubrega 5. stepena, koji su na hemodijalizi.
Doziranje
Odrasli
1) Početna doza se određuje na osnovu početne vrednosti paratireoidnog hormona (PTH):
Početna doza parikalcitola izračunava se prema sledećoj formuli:
Početna doza (mikrogrami) = početna vrednost intaktnog PTH u pikomol/L
8
ili
= početna vrednost intaktnog PTH u pikogram/mL
80
i daje se u obliku intravenske (IV) bolus injekcije, bilo kada za vreme hemodijalize, ne češće od svakog drugog dana.
Najveća doza primenjena u kliničkim ispitivanjima bez štetnih posledica bila je 40 mikrograma.
1 od 9
2) Titracija doze:
Trenutno prihvaćen ciljni raspon vrednosti PTH kod dijaliziranih pacijenata sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom u završnoj fazi samo je 1,5 do 3 puta veći od gornje granice referentnih vrednosti pri urednoj funkciji bubrega 15,9 do 31,8 pikomola/L (150-300 pikograma/mL) za intaktni PTH. Zbog toga su pomno praćenje pacijenata i individualna titracija doze neophodni za postizanje odgovarajućih fizioloških vrednosti. Ako se razvije hiperkalcemija ili je proizvod korigovane vrednosti kalcijuma i fosfora (Ca x P) trajno veći od 5,2 mmol2/L2 (65 mg2/dL2), dozu treba smanjiti ili primenu leka potpuno obustaviti sve dok se te vrednosti ne normalizuju. Nakon toga treba nastaviti primenu parikalcitola, ali u manjim dozama. Doze ponekad treba smanjivati i zato što se vrednosti PTH snižavaju za vreme lečenja.
Preporučuje se da se doza titrira na način kako je prikazano u tabeli:
Preporuke za doziranje
(Prilagođavanje doze u intervalima od 2 do 4 nedelje)
Vrednosti intaktnog PTH (iPTH) u odnosu na početnu vrednost
Jednak ili povećan Smanjen za < 30% Smanjen za ≥ 30%, ≤ 60% Smanjen za > 60%
iPTH < 15,9 pikomola/L (150 pikograma/mL)
Prilagođavanje doze parikalcitola
Povećati za 2 do 4 mikrograma
Održavati
Smanjiti za 2 do 4 mikrograma
Nakon utvrđivanja doze, koncentraciju kalcijuma i fosfata u serumu treba meriti najmanje jednom mesečno. Preporučuje se da se vrednost intaktnog PTH u serumu kontroliše svaka tri meseca. Za vreme prilagođavanja doze parikalcitola, laboratorijske analize treba češće ponavljati.
Oštećenje funkcije jetre
Koncentracije nevezanog parikalcitola kod pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije jetre slične su onima kod zdravih ispitanika, pa kod takvih pacijenata ne treba prilagođavati dozu. Međutim, nema kliničkih iskustava kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre.
Pedijatrijska populacija
Bezbednost i efikasnost primene parikalcitola kod dece nisu utvrđeni. Ne postoje dostupni podaci za decu mlađu od 5 godina. Trenutno dostupni podaci o upotrebi kod pedijatrijskih pacijenata opisani su u odeljku 5.1, ali se ne mogu dati preporuke za doziranje leka u ovoj populaciji.
Stariji pacijenti
Malo je kliničkih podataka iz III faze ispitivanja o primeni parikalcitola kod pacijenata starijih od 65 godina. U sprovedenim ispitivanjima nisu zabeležene razlike u efikasnosti i bezbednosti leka između mlađih pacijenata i onih starijih od 65 godina.
Način primene
Lek Rextol, rastvor za injekciju, daje se kroz centralnu liniju za vreme hemodijalize.
- preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1; - trovanje vitaminom D;
- hiperkalcemija.
2 od 9
Prevelika supresija paratireoidnog hormona može rezultirati povećanjem koncentracije kalcijuma u serumu i može voditi ka metaboličkoj bolesti kostiju. Praćenje stanja pacijenata i individualna titracija doze su potrebni kako bi se postigli odgovarajući fiziološki parametri praćenja.
Ukoliko se razvije klinički značajna hiperkalcemija, a pacijent prima lekove koji vezuju fosfate na bazi kalcijuma, dozu lekova koji vezuje fosfate na bazi kalcijuma treba smanjiti ili obustaviti njihovu primenu.
Hronična hiperkalcemija može biti udružena sa generalizovanom vaskularnom kalcifikacijom i kalcifikacijom drugog mekog tkiva.
Fosfati ili lekovi koji sadrže vitamin D i njenu slične supstance ne smeju se uzimati zajedno sa parikalcitolom zbog povećanog rizika od hiperkalcemije i povećanja Ca x P proizvoda (videti odeljak 4.5).
Toksičnost digitalisa se povećava usled hiperkalcemije bilo kog uzroka, zbog toga treba biti vrlo oprezan kada se digitalis propisuje zajedno sa parikalcitolom (videti odeljak 4.5).
Treba voditi računa kada se parikalcitol daje zajedno sa ketokonazolom (videti odeljak 4.5).
Ovaj lek sadrži 11% v/v etanola (alkohola). Štetan je za osobe koje boluju od alkoholizma. Mora se obratiti pažnja tokom primene ovog leka kod trudnica i dojilja, dece i populacija visokog rizika kao što su pacijenti sa oboljenjima jetre ili epilepsijom.
Nisu sprovedena ispitivanja mogućih interakcija parikalcitola u obliku rastvora za injekciju sa drugim lekovima. Ipak, sprovedeno je ispitivanje interakcije između ketokonazola i parikalcitola u obliku kapsula.
Ketokonazol: Ketokonazol je poznat kao nespecifični inhibitor nekoliko enzima citohroma P450. Dostupni in vivo i in vitro podaci ukazuju na to da ketokonazol može da stupi u interakciju sa enzimima koji su odgovorni za metabolizam parikalcitola i drugih analoga D vitamina. Potreban je oprez pri doziranju parikalcitola u prisustvu ketokonazola (videti odeljak 4.4). Efekat višestrukih doza ketokonazola primenjenih u dozi od 200 mg, dva puta dnevno u toku 5 dana na farmakokinetiku parikalcitola u obliku kapsula ispitivan je kod zdravih ispitanika. Prisustvo ketokonazola je minimalno uticalo na vrednost Cmax, ali se vrednost PIK0-∞ gotovo udvostručila. Srednje poluvreme eliminacijeparikalcitola u prisustvu ketokonazola bilo je 17 sati, u odnosu na 9,8 sati kada je dat samo parikalcitol. Rezultati ovog ispitivanja pokazuju da se PIK∞ peroralno primenjenog parikalcitola, zbog interakcije sa ketokonazolom verovatno ne bi povećala za više od otprilike dvostruko.
Studije specifičnih interakcija parikalcitola u obliku rastvora za injekciju sa drugim lekovima nisu sprovedene. Toksičnost digitalisa se povećava usled hiperkalcemije bilo kog uzroka, zato treba voditi računa kada se digitalis propisuje istovremeno sa parikalcitolom (videti odeljak 4.4).
Fosfati ili lekovi koji sadrže vitamin D i njemu slične supstance ne treba uzimati zajedno sa parikalcitolom zbog povećanog rizika od hiperkalcemije i povećanja Ca x P priozvoda (videti odeljak 4.4).
Visoke doze preparata koji sadrže kalcijum ili tiazidni diuretici mogu povećati rizik od hiperkalcemije.
Preparati koji sadrže magnezijum (npr. antacidi) ne smeju se uzimati istovremeno sa preparatima vitamina D, jer se može razviti hipermagnezijemija.
3 od 9
Preparati koji sadrže aluminijum (npr.antacidi ili lekovi koji vezuju fosfate) ne smeju se dugotrajno uzimati zajedno sa preparatima koji sadrže vitamin D, jer mogu izazvati porast aluminijuma u krvi i pojavu toksičnog delovanja aluminijuma na kosti.
Trudnoća
Nema podataka ili su podaci o primeni parikalcitola kod trudnica ograničeni. Ispitivanja na životinjama su pokazala reproduktivnu toksičnost (videti odeljak 5.3). Lek Rextol se ne preporučuje tokom trudnoće i kod žena u reproduktivnom periodu koje ne koriste kontracepciju.
Dojenje
Nije poznato da li se parikalcitol i/ili njegovi metaboliti izlučuju putem majčinog mleka. Dostupni farmakodinamski/toksikološki podaci kod životinja pokazali su izlučivanje parikalcitola i/ili metabolita u mleko (za detalje videti odeljak 5.3).
Ne može se isključiti rizik za novorođenčad/odojčad.
Mora se doneti odluka da li prekinuti dojenje ili prekinuti terapiju lekom Rextol, uzimajući u obzir korist od dojenja za dete i korist terapije za ženu.
Plodnost
Studije na životinjama nisu pokazale efekat parikalcitola na plodnost (videti odeljak 5.3).
Nakon primene parikalcitola može se javiti vrtoglavica, što može imati mali uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.
Sažetak bezbednosnog profila
U kliničkim ispitivanjma II/III/IV faze parikalcitol je primalo oko 600 pacijenata. Neželjena dejstva prijavljena su kod ukupno 6% ispitanika lečenih parikalcitolom.
Najčešće neželjeno dejstvo povezano sa primenom parikalcitola bila je hiperkalcemija koja se javila kod 4,7% pacijenata. Hiperkalcemija zavisi od nivoa prekomerne supresije PTH i može da se svede na minimum pravilnom titracijom doze.
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Neželjena dejstva, klinička i laboratorijska, koja su i najmanje moguće bila povezana s parikalcitolom navedena su prema MedDRA sistemu organa i učestalosti javljanja. Korišćeno je sledeće grupisanje po učestalosti pojave: veoma često (≥1/10); često (≥1/100 do <1/10); povremeno (≥1/1000 do <1/100); retko (≥1/10000 do <1/1000); veoma retko (<1/10000), nepoznato (ne mogu biti procenjena na osnovu dostupnih podataka).
Sistem organa Infekcije i infestacije
Maligne i benigne neoplazme (uključujući ciste i polipe)
Poremećaji krvi i limfnog sistema Poremećaj imunskog sistema
Neželjena dejstva
Sepsa, pneumonija, infekcija, faringitis, vaginalna infekcija, influenca
Karcinom dojke
Anemija, leukopenija, limfadenopatija
Preosetljivost
Edem larinksa, angioedem, urtikarija
Učestalost Povremeno
Povremeno
Povremeno
Povremeno Nepoznato
4 od 9
Endokrini poremećaji
Poremećaji metabolizma i ishrane
Psihijatrijski poremećaji Poremećaji nervnog sistema
Poremećaji oka Poremećaji uha i labirinta Kardiološki poremećaji Vaskularni poremećaji Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji Gastrointestinalni poremećaji
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Poremećaji mišićno-koštanog sistema skeletnog i vezivnog tkiva
Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene
Ispitivanja
Hipoparatireoidizam
Hiperparatireoidizam Hiperkalcemija, hiperfosfatemija
Hiperkalemija, hipokalcemija, anoreksija
Konfuzija, delirijum,
depersonalizacija, agitacija, nesanica, nervoza Glavobolja, poremećaj ukusa
Koma, cerebrovaskularni insult, tranzitorni
ishemijski atak, sinkopa, mioklonus, hipoestezija, parestezija, vrtoglavica
Glaukom, konjunktivitis
Poremećaji uha
Zastoj srca, aritmija, atrijalni flater
Hipertenzija, hipotenzija
Edem pluća, astma, dispneja, epistaksa, kašalj
Rektalno krvarenje, kolitis, dijareja, gastritis, dispepsija, disfagija, bol u abdomenu, konstipacija, mučnina, povraćanje, suva usta,
gastrointestinalne smetnje Gastrointestinalno krvarenje Svrab
Bulozni dermatitis, alopecija, hirzutizam, osip, hiperhidroza
Artralgija, ukočenost zglobova, bol u leđima, grčenje mišića, mijalgija
Bol u dojkama, erektilna disfunkcija
Poremećaj hoda, edem, periferni edem, bol, bol na mestu primene injekcije, povišena telesna temperatura, bol u
grudima, pogoršanje zdravstvenog stanja, astenija, slabost, osećajžeđi
Produženo vreme krvarenja, povišene vrednosti aspartat-aminotransferaze, nalazi laboratorijskih analiza van normalnih granica, smanjena telesna masa
Često
Povremeno Često
Povremeno
Povremeno
Često Povremeno
Povremeno Povremeno
Povremeno
Povremeno
Povremeno
Povremeno
Nepoznato Često
Povremeno
Povremeno
Povremeno
Povremeno
Povremeno
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjenje reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
5 od 9
Vojvode Stepe458, 11221 Beograd Republika Srbija
faks: +381 11 39 51 131 vebsajt: www.alims.gov.rs
i-mejl: [email protected]
Nije prijavljen slučaj predoziranja.
Predoziranje parikalcitolom može dovesti do hiperkalcemije, hiperkalciurije, hiperfosfatemije, prekomerne supresije PTH (videti odeljak 4.4).
U slučaju predoziranja treba pratiti i prijaviti lekaru znake i simptome hiperkalcemije (vrednosti kalcijuma u serumu). Lečenje treba započeti prema potrebi.
Parikalcitol se ne može odstraniti dijalizom u velikoj meri. Lečenje pacijenata sa klinički značajnom hiperkalcemijom se sastoji od trenutnog smanjenja doze ili prekida terapije parikalcitolom, a uključuje i ishranu sa malim sadržajem kalcijuma, prestanak uzimanja suplemenata sa kalcijumom, mobilizaciju pacijenta, vođenje računa o ravnoteži tečnosti i elektrolita, procenu izmena u elektrokardiogramu (od ključnog značaja kod pacijenata koji primaju digitalis) i hemodijalizu ili peritonealnu dijalizu protiv dijalizata bez kalcijuma, u skladu sa preporukama.
Kada se koncentracija kalcijuma u serumu vrati na normalnu vrednost, može se ponovo uvesti parikalcitol u nižoj dozi. Ukoliko dođe do dugotrajne i značajno povećane koncentracije kalcijuma u serumu, može se razmotriti niz terapijskih alternativa koje uključuju upotrebu lekova kao što su fosfati i kortikosteroidi, kao i mere za povećanje diureze.
Lek Rextol rastvor za injekciju sadrži 39% v/v propilenglikola kao pomoćnu supstancu. Zabeleženi su izolovani slučajevi depresije centralnog nervnog sistema, hemolize i laktatne acidoze kao toksična dejstva povezana sa primenom propilenglikola u velikim dozama. Iako se ne očekuju u toku primene leka Rextol, jer se propilenglikol odstranjuje tokom dijalize, rizik od toksičnih dejstava u situacijama predoziranja se mora uzeti u obzir.
Farmakoterapijska grupa: Homeostaza kalcijuma; Drugi anti-paratireoidni agensi
ATC šifra: H05BX02
Mehanizam dejstva
Parikalcitol je sintetski, biološki aktivan vitamin D analog kalcitriola, koji sadrži modifikacije u bočnom lancu (D2) i u prstenu A (19-nor). Za razliku od kalcitriola, parikalcitol omogućava selektivnu aktivaciju vitamin D receptora (VDR). Parikalcitol selektivno pojačava ekspresiju VDR u paratireoidnoj žlezdi, pri čemu ne povećava VDR u crevima i slabije deluje na resorpciju kosti. Parikalcitol pojačava i ekspresiju receptora osetljivih na kalcijum (CaSR) u paratireoidnoj žlezdi. Na taj način parikalcitol, inhibicijom proliferacije u paratireoidnoj žlezdi i smanjenjem sinteze i lučenja paratireoidnog hormona (PTH), smanjuje vrednost PTH, uz minimalan uticaj na vrednost kalcijuma i fosfora i može delovati i direktno na koštane ćelije i održavati volumen kosti i poboljšavati mineralizaciju njene površine. Korekcijom poremećenog nivoa PTH, uz normalizaciju homeostaze kalcijuma i fosfora, može se sprečiti ili lečiti metabolička bolest kostiju povezana sa hroničnim oboljenjem bubrega.
Pedijatrijska populacija
6 od 9
Bezbednost i efikasnost parikalcitola ispitivana je u 12-nedeljnom randomizovanom, dvostruko slepom, placebo kontrolisanom ispitivanju 29 pedijatrijskih pacijenata na hemodijalizi, uzrasta 5–19 godina, sa terminalnim stadijumom oboljenja bubrega. Šestoro najmlađih pacijenata lečenih parikalcitolom bili su uzrasta između 5 i 12 godina. Početna doza parikalcitola bila je 0,04 mikrograma/kg 3 puta nedeljno, bazirano na početnoj vrednosti iPTH manjoj od 500 pikograma/mL ili 0,08 mikrograma/kg 3 puta nedeljno, bazirano na početnoj vrednosti iPTH ≥500 pikograma/mL. Doza parikalcitola je prilagođavana povećanjima od po 0,04 mikrograma/kg zavisno od vrednosti iPTH, kalcijuma i proizvoda kalcijuma i fosfora u serumu. 67% pacijenata koji su primali parikalcitol i 14% onih koji su primali placebo su završili ispitivanje. 60% pacijenata u parikalcitol grupi je imalo smanjenje početne vrednosti iPTH za 30% u 2 uzastopna merenja u poređenju sa 21% pacijenata iz placebo grupe. 71% pacijenata iz placebo grupe je isključeno zbog preteranog porasta vrednosti iPTH. Nijedan pacijent u parikalcitol ili placebo grupi nije razvio hiperkalcemiju. Nema podataka za pacijente mlađe od5 godina.
Distribucija
Farmakokinetika parikalcitola ispitivana je kod pacijenata sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom koji zahtevaju hemodijalizu. Parikalcitol se primenjuje u obliku intravenske bolus injekcije. Dva sata nakon primene doza od 0,04 do 0,24 mikrograma/kg koncentracije parikalcitola brzo opadaju, a zatim se dalje smanjuju logaritamski linearno uz prosečno poluvreme eliminacije od približno 15 sati. Nije zapažena akumulacija parikalcitola nakon višestruke primene. U in vitro uslovima parikalcitol se snažno vezuje za protein plazme (>99,9%), ali ih ne zasićuje u rasponu doza od 1 do 100 nanograma/mL.
Biotransformacija
Nekoliko nepoznatih metabolita otkriveno je u urinu i fecesu, pri čemu u urinu nije bilo tragova parikalcitola. Ti metaboliti nisu bili analizirani niti identifikovani. Sveukupno na neidentifikovane metabolite otpada 51% radioaktivnosti pronađene u urinu i 59% radiokativnosti pronađene u fecesu.
Farmakokinetika parikalcitola kod pacijenata sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom (pri dozi
od 0,24 mikrograma/kg)
Parametar N Cmax (5 minuta nakon bolus injekcije) 6 PIK0-∞ 5 CL 5 Vss 5
Vrednosti (srednje ± SD) 1850 ± 664 (pikograma/mL)
27382 ± 8230 (pikograma x h/mL) 0,72 ± 0,24 (L/h)
6 ± 2 (L)
Eliminacija
Na zdravim dobrovoljcima sprovedena je studija intravenskom primenom pojedinačne bolus doze 3H-parikalcitola (n=4) od 0,16 mikrograma/kg. Radioaktivnost u plazmi pripisuje se nepromenjenoj supstanci. Parikalcitol se izlučuje pretežno hepatobilijarnim putem, jer se u fecesu otkriva 74% radioaktivno obeležene doze, a u urinu samo 16%.
Posebne grupepacijenata
Pol, rasna pripadnost i životno doba: Kod ispitivanih odraslih pacijenata nisu zabeležene farmakokinetičke razlike vezane za pol i životno doba. Takođe, nisu zapažene farmakokinetičke razlike kao posledica različite rasne pripadnosti.
Oštećenje funkcije jetre: Koncentracija nevezanog parikalcitola kod pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije jetre slična je onoj kod zdravih ispitanika, pa kod takvih pacijenata ne treba prilagođavati dozu. Međutim nema kliničkih iskustava kod pacijenata sa teškim oštećenjemfunkcije jetre.
Jasni nalazi dobijeni toksikološkim ispitivanjima višekratnih doza kod glodara i pasa generalno su pripisani delovanju parikalcitola na kalcemiju. Efekti koji nisu vidljivo povezani sa hiperkalcemijom uključuju
7 od 9
smanjenje broja leukocita i atrofiju timusa kod pasa, te promenjene vrednosti APTT (povećane kod pasa, a smanjene kod pacova). Promene broja leukocita nisu zabeležene u kliničkim ispitivanjima parikalcitola.
Parikalcitol nije uticao na plodnost kod mužjaka i ženki pacova, a teratogeni efekti nisu zabeleženi kod pacova ni kod kunića. Velike doze drugih preparata vitamina D davane za vreme trudnoće kod životinja dovodile su do teratogeneze. Primećeno je da parikalcitol primenjen u dozama toksičnim za ženku pacova utiče na sposobnost preživljavanja fetusa i značajno povećava perinatalnu i postnatalnu smrtnost mladunčadi.
U nizu ispitivanja genotoksičnosti in-vitro i in-vivo parikalcitol nije pokazao genotoksični potencijal.
Studije karcinogenosti kod glodara nisu pokazale nikakav specijalni rizik za upotrebu kod ljudi.
Primenjene doze i/ili sistemsko izlaganje parikalcitolu u tim ispitivanjima bili su tek neznatno veći od terapijskih doza/sistemskog izlaganja.
Etanol, bezvodni (11% v/v); Propilenglikol;
Voda za injekcije.
Budući da ispitivanja kompatibilnosti nisu rađena, ovaj lek se ne sme mešati sa drugim lekovima.
Propilenglikol stupa u interakciju s heparinom i neutrališe njegovo delovanje. Lek Rextol, rastvor za injekciju, sadrži propilenglikol kao pomoćnu supstancu i injekcija se mora dati na različito mesto od mesta davanja heparina.
2 godine.
Nakon prvog otvaranja odmah upotrebiti.
Ovaj lek ne zahteva posebne uslove čuvanja. Za uslove čuvanja nakon prvog otvaranja leka, videti odeljak 6.3.
Unutrašnje pakovanje leka je bezbojna, staklena (tip I) bočica sa čepom od brombutil gume i aluminijumskom kapicom sa flip-off poklopcem.
Spoljašnje pakovanje leka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 5 bočica sa 1 mL rastvora za injekciju i Uputstvo za lek.
Lekove za parenteralnu primenu treba pre upotrebe vizuelno pregledati, kako bi se proverilo da ne sadrže čestice ida nisu promenili boju. Rastvor je bistar i bezbojan.
8 od 9
Samo za jednokratnu upotrebu. Neupotrebljeni rastvor treba odbaciti.
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
Lek Rextol sadrži aktivnu supstancu parikalcitol, koja je sintetski oblik aktiviranog vitamina D.
Aktivirani vitamin D je neophodan za normalno funkcionisanje brojnih tkiva u telu, uključujući paratireoidnu žlezdu i kosti. Kod ljudi sa normalnom funkcijom bubrega aktivni oblik vitamina D prirodno proizvode bubrezi, međutim kod slabosti bubrega proizvodnja aktivnog oblika vitamina D je značajno smanjena. Zato lek Rextol obezbeđuje izvor aktiviranog vitamina D u slučaju kada telo ne može da proizvede dovoljne količine i pomaže da se spreče posledice niskih koncentracija aktiviranog vitamina D kod pacijenata sa hroničnom bolešću bubrega odnosno sa visokim koncentracijama paratireoidnog hormona koje mogu dovesti do problema sa kostima. Lek Rextol se koristi kod odraslih pacijenata sa stadijumom 5 bolesti bubrega.
LekRextol ne smete primati:
- ako ste alergični (preosetljivi) na parikalcitol ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog leka (navedene u odeljku 6.)
- ako imate veoma visoke vrednosti kalcijuma ili vitamina D u krvi.
Vaš lekar će Vam reći ukoliko se prethodno navedena stanja odnose na Vas.
Upozorenja i mere opreza
Razgovarajte sa svojim lekarom ili medicinskom sestrom pre nego što primite lek Rextol.
- Pre početka terapije, važno je da ograničite količinu fosfora u ishrani. Primeri hrane bogate fosforom su: čaj, gazirana pića, pivo, sir, mleko, pavlaka, riba, pileća ili goveđa džigerica, pasulj, grašak, žitarice, orasi i semenke.
- Možda ćete radi kontrole koncentracije fosfora u krvi morati da uzimate lekove koji vezuju fosfate i sprečavaju njihovu resorpciju iz hrane.
- Ukoliko uzimate lekove koji vezuju fosfate na bazi kalcijuma, lekar će možda morati da Vam prilagodi dozu.
- Vaš lekar će zatražiti ispitivanja krvi radi praćenja terapije.
Drugi lekovi i lek Rextol
Obavestite svog lekara, medicinsku sestru ili farmaceuta o svim lekovima koje trenutno uzimate, donedavno steuzimali ili ćete možda uzimati.
Neki lekovi mogu da utiču na dejstvo leka Rextol ili mogu da povećaju verovatnoću nastanka neželjenih dejstava. Veoma je važno da obavestite svog lekara ako uzimate sledeće lekove:
• za lečenje gljivičnih infekcija kao što je kandida ili sor (npr. ketokonazol)
• za lečenje bolesti srca ili povišenog krvnog pritiska (npr. digoksin, diuretici ili lekovi koji pospešuju izlučivanje tečnosti)
• koji sadrže izvor fosfata (na primer, lekovi za snižavanje koncentracije kalcijuma u krvi)
• koji sadrže kalcijum ili vitamin D, uključujući suplemente ili multivitamine koji se mogu kupiti bez lekarskog recepta
• koji sadrže magnezijum ili aluminijum (npr. neke vrste lekova za varenje (antacidi), lekovi koji vezuju fosfate)
Trudnoća, dojenje i plodnost
Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem lekaru za savet pre nego što primite lek Rextol.
2 od 7
Nije poznato da li je bezbedna upotreba leka Rextol kod trudnica, zato se ne preporučuje njegova upotreba u toku trudnoće ili ukoliko postoji mogućnost začeća.
Nije poznato da li se parikalcitol izlučuje u majčino mleko. Obavestite svog lekara pre nego što počnete da dojite dok primate lek Rextol.
Upravljanje vozilima i rukovanje mašinama
Lek Rextol može učiniti da osećate vrtoglavicu što može uticati na Vašu sposobnost vožnje ili rukovanja mašinama. Nemojte voziti ili koristiti mašine ukoliko osetite vrtoglavicu.
LekRextolsadržietanol
Ovaj lek sadrži 11% v/v etanola (alkohol), odnosno ne više od 0,88% v/v po najvećoj ispitivanoj dozi, što odgovara 0,16 mL piva, i 0,08 mL vina po dozi.
Štetan je za osobe koje boluju od alkoholizma.
Mora se obratiti pažnja u lečenju trudnica i dojilja, dece i visokorizičnih grupa, kao što su pacijenti sa oboljenjem jetre ili sa epilepsijom.
Lek Rextol sadrži propilenglikol
Može uzrokovati alkoholu slične simptome.
Slučajevi trovanja usled visokih doza propilenglikola retko su zabeleženi i takvo dejstvo se ne očekuje za vreme primene leka Rextol kod bubrežnih pacijenata na hemodijalizi, jer se propilenglikol odstranjuje iz krvi tokom dijalize.
Ipak, Vaš lekar će Vam kontrolisati vrednosti u krvi i ukoliko primetite neki od prethodno navedenih simptoma odmah zatražite medicinsku pomoć.
Vaš lekar će Vam na osnovu rezultata Vaših laboratorijskih ispitivanja odrediti tačnu početnu dozu leka. Nakon početka terapije lekom Rextol, doza se može podešavati, na osnovu rezultata redovnih laboratorijskih ispitivanja. Pomoću laboratorijskih rezultata, Vaš lekar će Vam odrediti tačnu dozu leka Rextol.
Lek Rextol će Vam dati lekar ili medicinska sestra za vreme hemodijalize. Lek se primenjuje preko cevčice kojom ste priključeni na aparat za hemodijalizu (cevčica za dovod krvi). Nećete morati da primate injekciju, jer lek Rextol može da se da direkto u cevčicu koja se koristi kod hemodijalize. Lek Rextol nećete primati češće od svakog drugog dana i ne više od tri puta nedeljno.
Ako ste primili više lekaRextol nego što treba
Ako ste primili više leka Rextol nego što je trebalo, može doći do pojave visoke vrednosti kalcijuma u krvi koji zahtevaju terapiju. Simptomi koji se mogu javiti odmah nakon primene previsoke doze leka Rextol uključuju: osećaj slabosti i/ili pospanosti, glavobolju, osećaj mučnine ili povraćanje, suva usta, otežano pražnjenje creva (konstipacija), bolovi u mišićima ili kostima i metalni ukus u ustima.
Ako nakon uzimanja leka Rextol imate visoku koncentraciju kalcijuma u krvi, Vaš lekar će se pobrinuti da dobijete odgovarajuću terapiju kako bi se koncentracija kalcijuma vratila na normalu. Kada se koncentracija kalcijuma vrati u granice normale, može Vam se primenitilek Rextol u manjoj dozi.
Vaš lekar će proveravati parametre krvi. Ukoliko Vam se javi bilo šta od navedenog, odmah potražite medicinsku pomoć.
Simptomi koji se mogu razviti nakon dužeg perioda primene previsoke doze leka Rextol uključuju: gubitak apetita, pospanost, gubitak telesne mase, crvenilo i svrab očiju, curenje iz nosa, svrab na koži, osećaj vrućine i groznice, gubitak seksualne želje, jak bol u trbuhu (usled zapaljenja pankreasa) i kamen u bubregu. Može
3 od 7
biti i uticaja na krvni pritisak i možete da osetite snažno lupanje srca (palpitacije). Rezultati ispitivanja krvi i urina mogu pokazati povišen holesterol, ureu, azot kao i povećane koncentracije enzima jetre. Lek Rextol retko može izazvati mentalne promene uključujući konfuziju, pospanost, nesanicu ili nervozu.
Ukoliko primite preveliku dozu leka Rextol ili ukoliko primetite bilo šta od prethodno navedenog, odmah potražite lekarsku pomoć.
Kao i svi lekovi, ovaj lek može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svih pacijenata koji uzimaju ovaj lek.
Različite alergijske rekcije su zapažene kod primene leka Rextol.
Važno: Odmah obavestite svog lekara ili medicinsku sestru ukoliko primetite bilo koje od neželjenih dejstava u nastavku teksta:
- nedostatak vazduha
- otežano disanje i gutanje
- otežano disanje praćeno zviždanjem - osip, svrab kože, koprivnjača
- oticanje lica, usana, usta, jezika ili grla.
Obavestite lekara ili medicinsku sestru ukoliko primetite bilo koje od sledećihneželjenih dejstava:
Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek) su: - niska koncentracija paratireoidnog hormona
- visoka koncantracija kalcijuma (osećaj mučnine ili mučnina, otežano pražnjenje ili zbunjenost); visoka koncentracija fosfora u krvi (verovatno bez simptoma, ali može povećati rizik od preloma kostiju).
- glavobolja
- neobičan ukus u ustima - svrab kože
Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lek) su: - infekcija krvi, pneumonija (infekcija pluća), bol u grlu, vaginalne infekcije, influenca
- rak dojke
- smanjen broj crvenih krvnih zrnaca (anemija – osećaj slabosti, nedostatak vazduha, bledilo); smanjen broj belih krvnih zrnaca (veća verovatnoća od pojave infekcije); oticanje žlezda u vratu, ispod pazuha i/ili na preponama
- visoka koncentracija paratiroidnih hormona
- visoka koncentracija kalijuma u krvi, niska koncentracija kalcijuma u krvi, gubitak apetita
- zbunjenost, koja nekad može biti teška (delirijum); poremećaji ličnosti (gubitak osećanja ličnog identiteta), agitacija (nervoza, anksioznost), problemi sa spavanjem, nervoza
- koma (stanje duboke nesvesti u kojem osoba ne reaguje na okolinu), moždani udar, nesvestica, grčevi u mišićima ruku i nogu, čak i tokom spavanja, spanjem osećaj dodira, peckanje i obamrlost, vrtoglavica
- povećan očni pritisak, crvenilo očiju (svrab/skoreni kapci) - bol u uhu
- srčani udar, poremećen/ubrzan srčani ritam - nizak krvni pritisak, visok krvni pritisak
- tečnost u plućima, astma, šištanje pri disanju, otežano disanje, krvarenje iz nosa, kašalj
- analno krvarenje, zapaljenje debelog creva, proliv, bol u stomaku, otežano gutanje, otežano pražnjenje, mučnina, povraćanje, suva ustaosip na koži praćen svrabom, opadanje kose, preterana maljavost, prekomerno znojenje
- bol u zglobovima, ukočenost zglobova, bol u leđima, grčevi u mišićima, bolu mišićima - bol u dojkama, problemi sa erekcijom
- poremećaj hoda, osećaj težine uzrokovan opštim ili lokalizovanim oticanjem gležnjeva, stopala i nogu, bol na mestu primanja injekcije, temperatura, bol u grudima, neuobičajan zamor ili slabost, razdražljivost, žeđ
4 od 7
- produženo vreme krvarenja (krv se zgrušava sporije), povećane vrednosti enzima jetre, promene u laboratorijskim testovima krvi, gubitak telesne mase
Neželjena dejstva nepoznate učestalosti (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka):
- oticanje lica, usana, usta, jezika ili grla što može prouzrokovati otežano gutanje ili disanje; svrab na koži (koprivnjača). Krvarenje u želucu.
Možda nećete znati da imate neka od gore navedenih neželjenih dejstava ukoliko Vam na to ne ukaže Vaš lekar.
Ukoliko neko od neželjenih dejstava postane ozbiljno, ili ako primetite neka neželjena dejstva koja nisu navedena u ovom Uputstvu za lek, odmah obavestite svog lekara.
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara ili farmaceuta. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe458, 11221 Beograd
Republika Srbija
vebsajt: www.alims.gov.rs
i-mejl: [email protected]
Čuvati lek van vidokruga i domašaja dece.
Ne smete koristiti lek Rextol posle isteka roka upotrebe naznačenog na kutiji nakon "Važi do:". Datum isteka roka upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog meseca.
Lek Rextol treba da bude bistar i bezbojan. Ne koristite ukoliko je boja rastvora promenjena ili sadrži čestice.
Ovaj lek ne zahteva posebne uslove čuvanja. Rok upotrebe nakon prvog otvaranja: upotrebiti odmah.
Neupotrebljivi lekovi se predaju apoteci u kojoj je istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljivi lekovi od građana. Neupotrebljivi lekovi se ne smeju bacati u kanalizaciju ili zajedno sa komunalnim otpadom. Ove mere će pomoći u zaštiti životne sredine.
Šta sadrži lekRextol
- Aktivna supstanca je parikalcitol.
Jedan mL rastvora za injekciju sadrži 5 mikrograma parikalcitola.
- Pomoćne supstance su: etanol, bezvodni (11%v/v); propilenglikol; voda za injekcije.
Kako izgleda lekRextoli sadržaj pakovanja
Rastvor za injekciju.
Bistar, bezbojan vodeni rastvor, bez vidljivih čestica.
Unutrašnje pakovanje leka je bezbojna, staklena (tip I) bočica sa čepom od brombutil gume i aluminijumskom kapicom sa flip-off poklopcem.
5 od 7
Spoljašnje pakovanje leka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 5 bočica sa 1 mL rastvora za injekciju i Uputstvo za lek.
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole:
PROTON MED D.O.O. BEOGRAD – VRAČAR Šumatovačka 16, sprat 3, stan 13, Beograd- Vračar
Proizvođač:
RAFARM S.A., Thesi Pousi Xatzi Agiou Louka, Paiania, Grčka
Ovo uputstvo je poslednji put odobreno
Novembar 2024.
Režim izdavanja leka:
Lek se može upotrebljavati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi.
Broj i datum dozvole:
000457022 2023 od 14.11.2024.
<------------------------------------------------------------------------------------------------> SLEDEĆE INFORMACIJE NAMENJENE SU ISKLJUČIVO ZDRAVSTVENIM STRUČNJACIMA:
Priprema rastvora za injekciju
Lek Rextol, 5 mikrogarma/mL, rastvor za injekciju je namenjen za jednokratnu primenu. Kao i sve lekove za parenteralnu primenu, razblaženi rastvor treba vizuelno pregledati pre primene, kako bi se utvrdilo da nema čestica i da nije promenioboju.
Kompatibilnost
Propilenglikol stupa u interakciju sa heparinom i neutrališe njegovo delovanje. Lek Rextol, rastvor za injekciju, sadrži propilenglikol kao pomoćnu supstancu i injekcija se mora dati na različito mesto od mesta davanja heparina.
Ovaj lek se ne sme mešati sa ostalim lekovima.
Čuvanje i rok upotrebe
Lekove za parenteralnu primenu treba vizuelno pregledati pre primene, kako bi se utvrdilo da nema čestica i da nisu promenili boju. Rastvor je bistar i bezbojan.
Ovaj lek ne zahteva posebne uslove čuvanja.
Rok upotrebe ovog leka je 2 godine.
Doziranje i način primene
Lek Rextol, rastvor za injekciju, daje se kroz centralnu liniju za vreme hemodijalize.
6 od 7
Odrasli
1) Početna doza se određuje na osnovu vrednosti paratireoidnog hormona (PTH):
Početna doza parikalcitola izračunava se prema sledećoj formuli:
Početna doza (mikrogrami) = početna vrednost intaktnog PTH u pikomol/L
8
ili
= početna vrednost intaktnog PTH u pikogram/mL
80
i daje se u obliku intravenske (IV) bolus injekcije, bilo kada za vreme hemodijalize, ne češće od svakog drugog dana.
Najveća doza primenjena u kliničkim ispitivanjima bez štetnih posledica bila je 40 mikrograma.
2) Titracija doze:
Trenutno prihvaćen ciljni raspon vrednosti PTH kod dijaliziranih pacijenata sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom u završnoj fazi samo je 1,5 do 3 puta veći od gornje granice referentnih vrednosti pri urednoj funkciji bubrega 15,9 do 31,8 pikomola/L (150-300 pikograma/mL) za intaktni PTH. Zbog toga su pomno praćenje pacijenata i individualna titracija doze neophodni za postizanje odgovarajućih fizioloških vrednosti. Ako se razvije hiperkalcemija ili je proizvod korigovane vrednosti kalcijuma i fosfora (Ca x P) trajno veći od 5,2 mmol2/L2 (65 mg2/dL2), dozu treba smanjiti ili primenu leka potpuno obustaviti sve dok se te vrednosti ne normalizuju. Nakon toga treba nastaviti primenu parikalcitola, ali u manjim dozama. Doze ponekad treba smanjivati i zato što se vrednosti PTH snižavaju za vreme lečenja.
Preporučuje se da se doza titrira na način kako je prikazano u tabeli:
Preporuke za doziranje
(Prilagođavanje doze u intervalimaod 2 do 4 nedelje)
Vrednosti intaktnog PTH (iPTH) u odnosu na početnu vrednost
Prilagođavanje doze parikalcitola
Jednak ili povećan Smanjen za < 30% Smanjen za ≥ 30%, ≤ 60% Smanjen za > 60%
iPTH < 15,9 pikomola/L (150 pikograma/mL
Povećati za 2 do 4 mikrograma
Održavati
Smanjiti za 2 do 4 mikrograma
7 od 7