Lečenje esencijalne hipertenzije kod odraslih i hipertenzija kod dece i adolescenata uzrasta od 6 do manje od 18 godina.
Nedavni infarkt miokarda
Lečenje klinički stabilnih odraslih pacijenata sa simptomatskomsrčanominsuficijencijomili asimptomatskom sistolnom disfunkcijomleve komore nakonnedavnog (12 satido 10 dana) infarkta miokarda (videti odeljke4.4 i 5.1).
Srčana insuficijencija
Lečenje odraslih pacijenata sa simptomatskomsrčanom insuficijencijomkoji ne podnoseinhibitore angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACE inhibitori) ili pacijenata sa intolerancijom na beta-blokatorekao dodatna terapija uz ACE inhibitore kada seantagonistimineralokortikoidnih receptora ne mogu koristiti (videti odeljke4.2, 4.4, 4.5 i 5.1).
Doziranje Hipertenzija
Preporučena početna doza leka Diovanje 80 mg jednom dnevno. Antihipertenzivno dejstvo je značajno prisutno u roku od 2 nedelje od početka terapije, dok se maksimalno dejstvo postiže posle 4 nedelje. Kod
1 od 18
nekih pacijenata kod kojih povišen krvni pritisak nije adekvatno regulisan, doza se može povećati do 160 mg i do maksimalnih 320 mg.
Lek Diovan se takođe možeprimenjivati u kombinaciji sa drugim antihipertenzivnim lekovima (videti odeljke 4.3, 4.4, 4.5 i 5.1). Istovremena primena sa diureticima (kao što je hidrohlortiazid) dovodi do još značajnijeg sniženja krvnog pritiska.
Nedavni infarkt miokarda
Kod klinički stabilnih pacijenata, terapija se može započeti već 12 sati nakoninfarkta miokarda. Nakon početne doze od 20 mg dvaput dnevno, tokom sledećih nekoliko nedelja dozu valsartana treba titrirati do 40 mg, 80 mg i 160 mg, dva puta dnevno. Početnu dozu obezbeđuje tableta od 40 mgkoja se može podeliti na jednake doze.Ciljna maksimalna doza je 160 mg dvaput dnevno. Generalno, preporučuje se da pacijenti do doze od 80 mg dvaput dnevnodođu za dve nedelje nakonzapočinjanja lečenja i da se ciljna maksimalna doza, 160 mg dva puta dnevno, postigne za tri meseca, u zavisnosti kako pacijent podnosi terapiju. Ako nastupisimptomatska hipotenzija ili bubrežna disfunkcija, potrebno je razmotriti smanjenje doze.
Valsartan se može primenjivati kod pacijenata koji primaju drugeuobičajene lekove nakon infarkta miokarda, npr. trombolitike, acetilsalicilnu kiselinu, beta blokatore, statine i diuretike. Ne preporučuje se kombinacija sa ACE inhibitorima (videti odeljke 4.4 i 5.1).
Potrebno je da procena stanja pacijenata koji su imali infarkt miokarda uvek uključuje i procenu stanja funkcije bubrega.
Srčana insuficijencija
Preporučena početna doza leka Diovan je 40 mg dva puta dnevno. Titriranje doze do 80 mgdva puta dnevnoi onda do 160 mg dva puta dnevno potrebno jesprovesti tako da se doza do one najveće koju pacijent podnosi, povećava tokom najmanje dve nedelje. Potrebno je razmotriti smanjenje doze istovremeno primenjivanih diuretika. Maksimalna dnevna doza koja je primenjivana u kliničkim ispitivanjima je 320 mg u podeljenim dozama.
Valsartan se može primenjivati zajednosa drugim lekovima koji se primenjuju u terapiji srčaneinsuficijencije. Međutim, trostruka kombinacija ACE inhibitora, valsartana i beta blokatora ili diuretika koji štede kalijumse ne preporučuje(videti odeljke4.4 i 5.1).
Potrebno je da procena stanja pacijenata koji su imali infarkt miokarda uvek uključuje i procenu stanja funkcije bubrega.
Dodatne informacije o doziranju kod posebnih populacija pacijenata Starijipacijenti
Nije potrebno prilagođavanje doze kod starijih pacijenata. Pacijenti sa oštećenjemfunkcije bubrega
Nije potrebno prilagođavanje doze kod odraslih pacijenata sa klirensom kreatinina >10 mL/min (videti odeljke4.4 i 5.2).
Pacijenti sa oštećenjemfunkcije jetre
Lek Diovan je kontraindikovan kod pacijenata sa teškim oštećenjemfunkcije jetre, bilijarnom cirozom ili kod pacijenata sa holestazom(videti odeljke4.3, 4.4 i 5.2). Kod pacijenata sa blagim do umerenim stepenom oštećenja funkcijejetre bez holestaze, doza valsartana nesme biti veća od 80 mg.
Pedijatrijska populacija Pedijatrijska hipertenzija
Kod dece i adolescenata koji ne mogu da progutaju tablete, preporučuje se primena leka Diovan, oralni rastvor. Sistemska izloženost i vrednost PIK koncentracije valsartana u plazmi su približno 1,7 puta odnosno 2,2 puta većekod rastvora u poređenju sa tabletama.
Napomena: Lek Diovan u obliku oralnog rastvora nije registrovan u Republici Srbiji. Lek Diovan, film tablete nije indikovan za primenu u pedijatrijskoj populaciji kod dece mlađeod 6 godina.
2 od 18
Deca i adolescenti (uzrasta od 6 domanje od 18 godina)
Početna doza leka Diovan, film tablete je 40 mg jednom dnevno kod dece telesne mase manje od35 kg i 80 mg jednom dnevno kod dece telesne mase od 35 kg ili više. Dozu treba prilagoditi i korigovati u zavisnosti od vrednosti krvnog pritiska i podnošljivosti. Maksimalne doze korišćene u kliničkim studijama su navedene u sledećoj tabeli:
Telesna masa pacijenta
≥18 kg do < 35kg
≥35 kg do < 80kg
≥80 kg do < 160kg
Maksimalna doza (tablete) ispitivana u kliničkim istraživanjima
80 mg
160 mg
320 mg
Doze veće od onih koje su navedene nisu ispitivane i zato nisu preporučene.
Kod dece koja su već na terapiji valsartanom pre šeste godine života, molimo Vas da pogledate doziranje za lek Diovan, oralni rastvor (deca od 1 do manje od 6 godina).
Deca mlađa od 6 godina
Kod dece uzrasta od 1 do 5 godina i kod onih koji imaju poteškoće sa gutanjem tablete, preporučuje se lek Diovan, oralni rastvor. Dostupni podaci o primeni kod dece ovog uzrasta su opisani u odeljcima 4.8, 5.1 i 5.2. Bezbednost i efikasnost primene leka Diovan kod dece mlađe od1godine nije utvrđena.
Prelazak sa leka Diovan, oralni rastvor na lek Diovan, film tablete
Ukoliko se smatra da je prelazak sa leka Diovan, oralni rastvor na lek Diovan, film tablete, klinički neophodan, u početku je potrebno uzimatiiste doze izražene u miligramima. Zatim, potrebno je učestalo praćenje krvnog pritiska uzimajući u obzir potencijalno subdoziranje i dozu je potrebno prilagođavati na osnovu odgovora krvnog pritiska i podnošljivosti.
Upotreba kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 6 domanje od 18 godina sa oštećenom funkcijom bubrega Bezbedna upotreba valsartana kod dece sa klirensom kreatinina < 30 mL/min i onih koji su na dijalizi nije ustanovljena, pa se iz tog razloga ne preporučuje njegova upotreba kod ove grupe pacijenata. Prilagođavanje doze kod pedijatrijskih pacijenata sa klirensom kreatinina > 30 mL/min nije potrebno. Kod ovih pacijenata potrebno je pažljivo praćenje koncentracije kalijuma u serumu i stanja bubrežne funkcije (videti odeljke 4.4 i 5.2).
Upotreba kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 6 do manje od 18 godina sa oštećenom funkcijom jetre Kao i kod odraslih, upotreba leka Diovan je kontraindikovana kod dece sa teškim oštećenjem funkcije jetre, bilijarnom cirozom i holestazom (videti odeljke 4.3, 4.4 i 5.2). Kod pacijenata sa blagim do umerenim stepenom oštećenja funkcije jetre postoji samo ograničeno kliničko iskustvo sa primenom leka Diovan. Doza leka Diovan ne bi trebalo da pređe 80 mg kod ovih pacijenata.
Srčana insuficijencija i nedavni infarkt miokarda kod dece
Lek Diovan se ne preporučuje za lečenje srčane insuficijencije i nedavnoginfarkta miokarda kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina zbog nedostatka podataka o bezbednosti i efikasnosti.
Način primene
Lek Diovan seuzima nezavisno od hrane i treba ga uzimati sa vodom.
- Preosetljivost na valsartanili bilo koju od pomoćnih supstancinavedenih u odeljku 6.1. - Teško oštećenjefunkcije jetre, bilijarna ciroza iholestaza.
- Drugi i treći trimestar trudnoće (videti odeljke4.4 i 4.6).
3 od 18
- Istovremena primena leka Diovan sa lekovima koji sadrže aliskiren kod pacijenata sa dijabetes melitusom ili oštećenjemfunkcijebubrega (GFR < 60mL/min/1,73 m2) (videti odeljke4.5 i 5.1).
Istovremena upotreba sa suplementima za nadoknadu kalijuma, diureticima koji štede kalijum, zamenama za kuhinjsku so koje sadrže kalijum ili drugim lekovima koji mogu povećati koncentraciju kalijuma u serumu (npr. heparin), nije preporučljiva. Potrebno je pratiti koncentraciju kalijuma u serumu.
Oštećenje funkcije bubrega
Trenutno nema iskustava o bezbednosti upotrebe kod pacijenata sa klirensom kreatinina <10 mL/min i kod pacijenata na dijalizi, zbog toga valsartan treba primenjivati obazrivo kod ovih pacijenata. Nije potrebno korigovanje i prilagođavanje doze kod odraslih pacijenata kod kojih je klirens kreatinina >10 mL/min (videti odeljke4.2 i 5.2).
Oštećenjefunkcijejetre
Kod pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjemfunkcijejetre bez opstrukcije bilijarnog trakta, lek Diovanbi trebalouzimati sa oprezom(videtiodeljke4.2 i 5.2).
Pacijenti sa smanjenom koncentracijom natrijuma i/ili smanjenimintravaskularnimvolumenom
Kod pacijenata sa teškim smanjenjemintravaskularnog volumena i/ili smanjenjem koncentracije natrijuma u serumu (npr. oni koji su na terapiji velikimdozama diuretika), u retkim slučajevima se može javiti simptomatska hipotenzija nakon započinjanja terapije valsartanom. Smanjenje koncentracije natrijuma i/ili volumena treba korigovati pre uvođenja terapije valsartana, npr. redukovanjem doze diuretika.
Stenoza bubrežne arterije
Kod pacijenata sa bilateralnom stenozom bubrežnih arterija ili stenozom bubrežne arterije jedinog bubrega koji je u funkciji, nije utvrđena bezbednost primene leka Diovan.
Kratkotrajna primena leka Diovan kod dvanaest pacijenata sa renovaskularnom hipertenzijom nastalom kao posledica unilateralne bubrežne stenoze nije dovela do značajnih promena u bubrežnoj hemodinamici, koncentraciji kreatinina u serumu ili koncentracijiazota iz uree u krvi(engl. Blood Urea Nitrogen,BUN). Međutim, pošto drugi lekovi kojiutiču na renin-angiotenzin-aldosteronsistem mogu dovesti do povećanja koncentracije uree u krvi i kreatinina u serumu kod pacijenata sa unilateralnom stenozom bubrežne arterije, potreban je poseban monitoring takvih pacijenata ukoliko su na terapiji valsartanom.
Transplantacija bubrega
Nema podataka o bezbednosti upotrebeleka Diovankod pacijenata kod kojih je nedavno obavljena transplantacija bubrega.
Primarni hiperaldosteronizam
Pacijentesa primarnim hiperaldosteronizmom netreba tretirati lekom lekom Diovan jer njihov renin-angiotenzin sistem nije aktiviran.
Stenoza aorte i mitralnog zaliska, opstruktivna hipertrofična kardiomiopatija
Kao i sa svim drugim vazodilatatorima, mere posebnog opreza su indikovanekod pacijenata sa aortnom ili mitralnom stenozom ili opstruktivnom hipertrofičnom kardiomiopatijom(HOCM).
Trudnoća
Terapiju antagonistima receptora angiotenzina II(AIIRA) ne treba započinjati tokom trudnoće. Ukoliko nastavak terapije antagonistima receptora angiotenzina II nije neophodan, pacijentkinje koji planiraju trudnoću ili bi mogle biti trudne treba prevesti na alternativne antihipertenzivne lekove koji imaju dokazan bezbednosni profil za primenu u trudnoći. Kada se trudnoća utvrdi, terapiju antagonistima receptora angiotenzina II treba odmah obustaviti i započeti sa alternativnom terapijom (videti odeljke 4.3. i 4.6.).
4 od 18
Nedavni infarkt miokarda
Kod pacijenata sa nedavnim infarktom miokarda pokazalo se da kombinacija kaptoprila i valsartana nije pokazala nikakvu dodatnu kliničku korist, ali je dovela do većeg rizika odpojave neželjenih dejstava u poređenju sa lečenjem pri pojedinačnoj primeni pomenutih lekova (videti odeljke4.2 i 5.1). Zbogtoga kombinacija valsartana sa ACE inhibitorima nije preporučljiva.
Potreban je oprez prilikom započinjanja terapijekod pacijenata nakon infarkta miokarda. Procena pacijenata nakon infarkta miokarda mora uvek da uključuje i procenu funkcijebubrega (videti odeljak 4.2).
Upotreba valsartana kod pacijenata sa preležanim infarktom miokarda obično dovodi do pada krvnog pritiska, ali ukoliko se poštuju preporuke za doziranje nije neophodno prekidanje terapije (videti odeljak 4.2).
Srčana insuficijencija
Rizik od neželjenih dejstava, naročito hipotenzije, hiperkalemije i oštećenja funkcije bubrega (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju), se može povećati kada se Diovan koristi u kombinaciji sa ACE inhibitorom. Kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom trostruka kombinacija ACE inhibitora, beta blokatora i valsartana nije pokazala nikakvu kliničku korist (videti odeljak 5.1),a povećava rizik od neželjenih reakcija, pa iz tih razloga nije preporučljiva. Trostruka kombinacija ACE inhibitora, antagoniste mineralokortikoidnih receptora i valsartana takođe se ne preporučuje. Ukoliko se primenjuju kombinacije ovih lekova, neophodan je poseban oprez i nadzor lekara specijaliste, uz monitoring funkcije bubrega, koncentracije elektrolita i krvnog pritiska.
Terapiju treba sprovoditi sa oprezom kod pacijenta sa srčanom insuficijencijom, posebno prilikom započinjanja terapije. Kod pacijenata sa srčanom isuficijencijom je neophodna procena funkcije bubrega (videti odeljak 4.2).
Primena leka Diovankod pacijenata sa srčanom insuficijencijom obično dovodi do pada krvnog pritiska ali ukoliko se poštuju preporuke za doziranje nije neophodno prekidanje terapijeusled kontinuirane simptomatske hipotenzije(videti odeljak 4.2).
Kod pacijenata kod kojih funkcija bubrega može zavisiti od aktivnosti renin-angiotenzin sistema (npr. kod pacijenata sa teškom kongestivnom srčanom insuficijencijom), terapija inhibitorima angiotenzin konvertujućeg enzima bila je povezana sa oligurijom i/ili progresivnom azotemijom i u retkim slučajevima sa akutnom renalnom insuficijencijom i/ili smrću. Kako je valsartan antagonista angiotenzin II receptora postoji mogućnost da usled njegove primene dođe do oštećenja funkcije bubrega.
ACE inhibitorei blokatoreangiotenzin II receptora ne bi trebalo primenjivati istovremeno kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.
Angioedem u anamnezi
Kod pacijenata na terapiji valsartanom zabeležena je pojava angioedema, uključujući otoklarinksa i glotisa, što može dovesti do opstrukcije disajnih puteva i/ili oticanja lica, usana, farinksa, i/ili jezika; neki od ovih pacijenata su ranije imali angioedem povezan sa primenomdrugih lekova uključujući i ACE inhibitore. Primenu valsartana treba odmah prekinuti kod pacijenata kod kojih se javio angioedem i ne bi ga trebalo ponovo uvoditi u terapiju (videti odeljak 4.8).
Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS)
Postoje dokazi da istovremena primena ACE inhibitora, antagonista receptora angiotenzina II ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene funkcije bubrega (uključujući akutnu insuficijenciju bubrega). Iz tog razloga se ne preporučuje dvostruka blokada sistema renin-angiotenzin-aldosteron kombinovanom primenom ACE-inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena (videti odeljke 4.5 i 5.1).
Ukoliko se smatra da je dvostruka blokada apsolutno neophodna, ona se mora sprovoditi pod nadzorom lekara specijaliste uz pažljivo kontrolisanje funkcije bubrega, koncentracije elektrolita u krvi, kao i krvnog pritiska. ACE-inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora se ne smeju upotrebljavatiistovremeno kod pacijenata sa dijabetesnomnefropatijom.
5 od 18
Pedijatrijska populacija
Oštećenje funkcije bubrega
Nije potvrđena bezbedna upotreba valsartana kod pedijatrijskih pacijenata sa klirensom kreatinina <30 mL/min i onih pacijenata koji su na dijalizi, pa se iz tog razloga ne preporučuje njegova upotreba kod ovih pacijenata. Nijepotrebno prilagođavanje doze kod pedijatrijskih pacijenata sa klirensom kreatinina > 30 mL/min (videti odeljke 4.2 i 5.2). Kod ovih pacijenata potrebno je pažljivo praćenje koncentracije kalijuma u serumu i stanja funkcije bubrega. Ovo je naročito značajno u prisustvu drugih stanja koja mogu dovesti do oštećenja bubrežne funkcije (povišena telesna temperatura(groznica), dehidratacija).
Oštećenje funkcije jetre
Kao kod odraslih, valsartan je kontraindikovan kod pedijatrijskih pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre, bilijarnom cirozom i holestazom kod pacijenata sa opstrukcijom bilijarnog trakta (videti odeljke 4.3 i 5.2). Kod pedijatrijskih pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije jetre postoji samo ograničeno kliničko iskustvo sa valsartanom i njegova doza ne sme bitiveća od 80 mg kod ovih pacijenata.
Dvostruka blokada sistema renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS) sa antagonistima receptora angiotenzina II, ACE inhibitorima ili aliskirenom
Podaci iz kliničkih ispitivanja su pokazali da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS) primenom kombinovane terapije ACE-inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana sa povećanom učestalošću neželjenih efekata kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena funkcija bubrega (uključujući akutnu insuficijenciju bubrega) u poređenju sa upotrebom samo jednog leka koji deluje na RAAS sistem (videti odeljke 4.3, 4.4 i 5.1).
Istovremena primena nijepreporučena Litijum
Reverzibilnopovećanjekoncentracije litijuma u serumu i povećanje njegove toksičnosti zabeleženi su tokom istovremene primene litijuma sa ACE inhibitorima iliblokatorima angiotenzinskih receptora tipa II, uključujući i valsartan. Ukoliko je istovremena primena ipak neophodna, potrebno je praćenje koncentracije litijuma u serumu. Ukoliko se istovremeno uzima i diuretiksa valsartanom, pretpostavlja se da će se rizik od intoksikacije litijumom dodatno povećati.
Diuretici koji štede kalijum, suplement kalijuma, zamene za so koje sadrže kalijum ili drugi lekovi kojimogu povećati koncentraciju kalijuma
Ukoliko se lekovi koji utiču na koncentraciju kalijuma smatraju neophodnim u kombinaciji sa valsartanom, savetuje se praćenje koncentracije kalijuma u plazmi.
Neophodan oprez sa istovremenom primenom
Nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAIL- uključujući selektivne COX-2 inhibitore, acetilsalicilnu kiselinu (>3 g/dnevno) i neselektivne nesteroidne antiinflamatorne lekove
Prilikom istovremene upotrebe lekova iz grupe NSAIL i antagonista receptora angiotenzina II može doći do slabljenja njihovog antihipertenzivnog dejstva. U daljem toku, istovremena primena ovih lekova može dovesti do povećanja rizika od pogoršanja funkcije bubrega i povećanja koncentracije kalijuma u serumu. Zbog toga se preporučuje praćenje funkcije bubrega na početku terapije, kao i adekvatna hidratacija pacijenta.
Transporteri
Podaci iz in vitro studija ukazuju da je valsartan supstrat„uptake“ transportera OATP1B1/OATP1B3 u jetrii jetrinog efluksnog-transportera MRP2. Klinički značaj ovih podataka je nepoznat. Istovremena terapija sa inhibitorima „uptake“ transportera preuzimanja (npr. rifampin, ciklosporin) ili efluksnog transportera (npr.
6 od 18
ritonavir) može povećati sistemsku izloženost valsartanu. Potreban je oprez prilikom započinjanja ili prekida istovremeneterapije ovimlekovima.
Ostali lekovi
U istraživanjima interakcija lekova sa valsartanom, nisu zabeleženeklinički značajne interakcije između valsartana isledećih lekova: cimetidin, varfarin, furosemid, digoksin, atenolol, indometacin, hidrohlortiazid, amlodipin i glibenklamid.
Pedijatrijska populacija
Kod dece i adolescenata sa hipertenzijom, gde jeu osnovi često prisutno oštećenje funkcije bubrega, savetuje se oprez pri istovremenoj primeni valsartana sa drugim lekovima koji dovode do inhibicije sistema renin-angiotenzin-aldosteron, koji mogu povećati koncentraciju kalijuma u serumu. Kod ovih pacijenata potrebno je pažljivo praćenje koncentracije kalijuma u serumu i stanja funkcije bubrega.
Trudnoća
Primena antagonista angiotenzin II receptora (AIIRA-engl.Angiotensin II Receptor Antagonists) se ne preporučuje tokom prvog trimestra trudnoće (videti odeljak 4.4). Primena AIIRA je kontraindikovana tokom drugog i trećeg trimestra trudnoće (videti odeljke4.3 i 4.4).
Epidemiološki dokazi vezani za rizik od teratogenosti nakon izlaganja ACE inhibitorima tokom prvog trimestra trudnoće nisu bili odlučujući; međutim, ne može se isključiti malo povećanje rizika. S obzirom na to da ne postoje kontrolisani epidemiološki podaci o riziku sa antagonistima receptora angiotenzina II (AIIRAs), može postojati sličan rizik sa ovom grupom lekova. Osim ako se smatra da je nastavak terapije antagonistima angiotenzin II receptora neophodan, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prevesti na alternativnu antihipertenzivnu terapiju koja ima utvrđen bezbednosni profilza primenu u trudnoći. Kada se trudnoća utvrdi, treba odmahprekinuti terapiju antagonistima angiotenzin II receptora i ako je potrebno, započeti alternativnu terapiju.
Terapija antagonistima angiotenzin II receptora u drugom i trećem trimestru trudnoće kod ljudi dovodi do fetotoksičnosti (smanjenje funkcije bubrega, oligohidramniona, retardaciju okoštavanja lobanje) i neonatalne toksičnosti (insuficijencijebubrega, hipotenzije, hiperkalemije) (videti odeljak 5.3„Pretklinički podaci o bezbednosti leka”).
Ukoliko je došlo do izloženosti od drugog trimestra trudnoće nadalje, savetuje se ultrazvučni pregled funkcijebubrega i okoštavanja lobanje.
Novorođenčad čije su majke uzimale lekove iz grupe antagonista angiotenzina II receptora treba pažljivo pratiti zbog mogućeg razvoja hipotenzije (videti odeljke 4.3 i 4.4).
Dojenje
Zbog toga što nisu dostupne informacije o primeni valsartana tokom dojenja, on se ne preporučuje već se prednost daje aternativnoj terapijičija je bezbednost upotrebe u periodu dojenja potvrđena, naročitotokom dojenja novorođenčadiili prevremeno rođene dece.
Plodnost
Valsartan ne dovodi do neželjenih efekata na reproduktivna svojstva ženki i mužjaka pacova pri oralnim dozama do 200 mg/kg/dnevno. Ova doza je 6 puta veća od maksimalne preporučene doze kod ljudiračunato u mg/m2 (maksimalna oralna doza od 320 mg/dnevno kodpacijenta telesne mase 60 kg).
Nisu sprovedene studije o uticaju na sposobnost upravljanja vozilima. Prilikom upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama treba uzeti u obzir da se može javiti vrtoglavica ili malaksalost.
7 od 18
U kontrolisanim kliničkim studijama sprovedenim kod odraslih pacijenata sa hipertenzijom, ukupna incidenca neželjenih reakcija je bila uporediva sa placebom i usaglašena sa farmakološkim osobinama valsartana. Izgleda da incidenca neželjenih reakcija nije bila doznozavisna od dužine trajanja terapije i takođe nije povezana sa polom, uzrastom ili rasom.
U narednoj tabeli su prikazana neželjena dejstva raspoređena po klasama sistema organa, prijavljena u toku kliničkih i postmarketinških studija ili dobijena u laboratorijskim analizama.
Navedena neželjena dejstva rangirana su prema učestalosti, prvo od najčešćih, na sledeći način:
veoma često (≥ 1/10); često (≥1/100, <1/10); povremeno (≥1/1000, <1/100); retko (≥1/10000, <1/1000); veoma retko (<1/10000); nepoznato (ne može se utvrditi iz dostupnih podataka).
U okviru svake grupe učestalosti, neželjena dejstva su navedena po opadajućem stepenu ozbiljnosti. Za sva neželjena dejstva koja su prijavljena u postmarketinškim studijama ili su dobijena u laboratorijskim analizama nije moguće utvrditi stepen učestalosti, pa su svrstane u kategoriju nepoznate učestalosti.
- Hipertenzija
Poremećaji krvi i limfnog sistema Nepoznato
Poremećaji imunskog sistema Nepoznato
Poremećaji metabolizma i ishrane Nepoznato
Poremećaji uha i labirinta Povremeno
Vaskularni poremećaji Nepoznato
smanjena vrednost hemoglobina, smanjena vrednost hematokrita, neutropenija, trombocitopenija
preosetljivost uključujući serumsku bolest
povećana koncentracija kalijuma u serumu, hiponatremija
vertigo
vaskulitis
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Povremeno
Gastrointestinalni poremećaji Povremeno
Hepotobilijarni poremećaji Nepoznato
Poremećaji kože i potkožnog tkiva Nepoznato
kašalj
bol u abdomenu
povećane vrednosti funkcionalnih testova jetre uključujući i povećanje vrednosti koncentracije bilirubina u serumu
angioedem, osip, pruritus, bulozni dermatitis
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva
Nepoznato
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema Nepoznato
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene Povremeno
mijalgija
oštećenjefunkcijebubrega i bubrežna insuficijencija, povećanje koncentracije kreatinina u serumu
zamor
Pedijatrijska populacija Hipertenzija
8 od 18
Antihipertenzivni efekti valsartana su ispitivani u dve randomizovane, dvostruko slepe kliničke studije (svaka je imala period ekstenzije studije) i u jednoj otvorenoj studiji. Ove studije su uključivale 711 pedijatrijskih pacijenata uzrasta 6 do manje od 18 godina sa ili bez hroničnog oboljenja bubrega (HOB), od kojih je 560 pacijenata uzimalo valsartan. Izuzimajući izolovane gastrointestinalne poremećaje (kao što su bol u abdomenu, mučnina, povraćanje) i vrtoglavice, nije bilo značajnih razlika u pogledu vrste, učestalosti i težine neželjenih reakcija između bezbednosnog profila za pedijatrijske pacijente starosti od 6 do manje od 18 godina u odnosu na one prijavljene kod odraslihpacijenata.
Prilikom upotrebe valsartana u trajanju od jedne godine nije primećeno da je imao bilo kakav značajan negativan uticaj na razvoj i neurokognitivne sposobnosti pedijatrijskih pacijenata uzrasta 6do 16 godina.
Sprovedena je objedinjena analiza 560 pedijatrijskih pacijenata sa hipertenzijom (uzrasta 6-17 godina) koji su bili na terapiji valsartanom [n=483] ili na kombinovanoj antihipertenzivnoj terapiji koja je uključivala valsartan [n=77 pacijenata]. Od 560 pacijenata, 85 (15,2%) je imalo hronično oboljenje bubrega HOB (početna vrednost GFR <90 mL/min/1,73m2). Ukupno, 45 (8,0%) pacijenata je prekinulo učešće u studiji zbog neželjenih događaja. Ukupno, 111 (19,8%) pacijenata je imalo neželjenu reakciju na lek (NRL), sa glavoboljom (5,4%), vrtoglavicom (2,3%) i hiperkalemijom (2,3%) kao najučestalijim. Kod pacijenata sa HOB, najučestalije NRL su bile hiperkalemija (12,9%), glavobolja (7,1%), povećana koncentracija kreatinina u krvi (5,9%) i hipotenzija (4,7%). Kod pacijenata bez HOB, najučestalije NRL su bile glavobolja (5,1%) i vrtoglavica (2,7%). NRL su uočene sa većom učestalošću kod pacijenata koji su primali valsartan u kombinaciji sa drugim antihipertenzivnim lekovima u odnosu samo na valsartan.
Antihipertenzivno dejstvo valsartana kod dece uzrasta od 1 do manje od 6 godina procenjeno je u tri randomizovana, dvostruko-slepa klinička ispitivanja (nakon svakog je usledio produžetak ispitivanja). U prvoj studiji sprovedenoj na 90-oro dece uzrasta od 1 do manje od 6 godina, zabeležena su dva smrtna slučaja i izolovani slučajevi povećanja vrednosti transaminaza jetre. Ovi slučajevi su se javili u populaciji sa značajnim komorbiditetima. Nije ustanovljena uzročna veza sa upotrebom leka Diovan. U posledične dve studije u kojima su randomizovana 202 pedijatrijska pacijenta uzrasta od 1 do manje od 6 godina randomizovano, nije bilo značajnog povećanja transaminaza jetre ili smrtnih slučajeva na terapiji valsartanom.
U objedinjenoj analizi dve posledične studije sa 202 pedijatrijska pacijenta (uzrasta od 1 do manje od 6 godina), svi pacijenti su primali valsartan kao monoterapiju u dvostruko-slepom periodu (isključujući period obustave placeba). Od toga, 186 pacijenata je nastavilo terapiju ili u produženoj studiji ili u otvorenom ispitivanju. Od 202 pacijenta, 33 (16,3%) je imalo HOB (početna vrednost eGFR< 90 mL/min). U dvostruko slepom periodu, dva pacijenta (1%) su odustala zbog neželjenih događaja, dok su u otvorenom ili produženom periodu četiri pacijenta (2,1%) odustala zbog neželjenih događaja. U dvostruko slepom periodu, 13 (7,0%) pacijenata je imalo barem jednu NRL. Najučestalije NRL su bile povraćanje n=3 (1,6%) i dijareja n=2 (1,1%). U grupi pacijenata sa HOB bila je jedna NRL (dijareja). U otvorenom periodu ispitivanja, 5,4% pacijenata (10/186) je imalo najmanje jednu NRL. Najučestalija NRL je bila smanjeni apetit koju su prijavila dva pacijenta (1,1%). U oba, i dvostruko slepom periodu i otvorenom periodu ispitivanja, hiperkalemija je prijavljena kod jednog pacijenta u svakom periodu. Nije bilo slučajeva hipotenzije ili vrtoglavice ni u dvostruko slepom ni u otvorenom periodu ispitivanja.
Hiperkalemija je češće uočena kod dece i adolescenata uzrasta od 1 do manje od 18 godina sa pratećim hroničnim oboljenjem bubrega (HOB). Rizik od hiperkalemije može da bude veći kod dece uzrasta od 1 do 5 godina u poređenju sa decom uzrasta od 6 do manje od 18 godina.
Bezbednosni profil zabeležen u kontrolisanim kliničkim studijama kod odraslih pacijenata poslepreležanog infarkata miokarda i/ili sa srčanom insuficijencijom varira u odnosu na ukupan bezbednosni profil viđen kod hipertenzivnih pacijenata. Ovo može biti u vezi sa prethodno postojećim oboljenjem pacijenta. Neželjene reakcije koje su se javile kod pacijenata posle infarkta miokarda i/ili sa srčanom insuficijencijom navedene su ispod.
- Stanje nakon infarkta miokarda i/ili srčaneinsuficijencije(ispitivanosamo kod odraslih pacijenata)
9 od 18
Poremećaj krvi i limfnog sistema Nepoznato
Poremećaji imunskog sistema Nepoznato
Poremećaji metabolizma i ishrane Povremeno
Nepoznato
Poremećaji nervnog sistema Često
Povremeno
Poremećaji uha i labirinta Povremeno Kardiološkiporemećaji Povremeno
Vaskularni poremećaji Često
Nepoznato
trombocitopenija
preosetljivost uključujući serumsku bolest
hiperkalemija
povećana koncentracija kalijuma u serumu, hiponatremija
vrtoglavica, posturalna vrtoglavica sinkopa, glavobolja
vertigo
srčana insuficijencija
hipotenzija, ortostatska hipotenzija
vaskulitis
Respiratorni, torakalnii medijastinalni poremećaji
Povremeno
Gastrointestinalni poremećaji Povremeno
Hepatobilijarni poremećaji Nepoznato
Poremećaji kože i potkožnog tkiva Povremeno
Nepoznato
kašalj
mučnina, dijareja
povećane vrednosti funkcionalnih testova jetre
angioedem
bulozni dermatitis, osip, pruritus
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva
Nepoznato
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema Često
Povremeno
Nepoznato
Opšti poremećaji i reakcije na mestuprimene Povremeno
mijalgija
oštećenje funkcije bubrega i bubrežna insuficijencija
akutna bubrežna insuficijencija, povećanje koncentracije kreatinina u serumu
povećane vrednosti azota iz uree u krvi
astenija, zamor
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
10 od 18
Republika Srbija
fax: +381 11 39 51 131 website: www.alims.gov.rs
e-mail: [email protected]
Predoziranje lekom Diovan može da dovede do znatne hipotenzije, što može dovesti do smanjenognivoa svesti, cirkulatornog kolapsa i/ili šoka.
Terapija
Terapijske mere zavise od vremena od uzimanja leka i tipa i ozbiljnostisimptoma; stabilizacija cirkulacije je od primarnog značaja.
Ukoliko dođe dopojave hipotenzije, pacijenta postaviti u ležeći položaj i korigovati volumen krvi. Valsartan se praktično ne može eliminisati hemodijalizom.
Farmakoterapijska grupa: lekovi koji deluju na renin-angiotenzin sistem
antagonista receptora angiotenzin II, monokomponentni
ATC šifra: C09CA03
Valsartan je oralno aktivan i specifičan antagonistareceptora angiotenzina II (Ang II). On se selektivno vezuje za AT1 podtip receptora, koji je odgovoran za poznata dejstva angiotenzina II. Povećana koncentracija angiotenzina II u plazmi nakon blokade AT1 receptora valsartanom može da stimuliše neblokirane AT2 receptore, za koje se smatra da deluju kao protivteža dejstvu receptora AT1. Valsartan ne ispoljava nikakvu parcijalnu agonističku aktivnost na receptor AT1 i ima mnogo veći afinitet (oko 20000 puta) za receptor AT1 nego za receptor AT2. Valsartan ne vezuje niti blokira druge hormonske receptore ili kanale jona za koje se zna da su značajni u kardiovaskularnojregulaciji.
Valsartan ne inhibira ACE (takođe poznat i kao kininaza II) koji konvertuje Ang I u Ang II i razgrađuje bradikinin. S obzirom da nemaju dejstva na ACE niti potenciraju dejstva bradikinina ili supstanceP, malo je verovatno da antagonisti angiotenzina II mogu biti povezani sa kašljem. U kliničkim ispitivanjima gde je valsartan poređen sa ACE inhibitorima, incidenca suvog kašlja bila je značajno manja (p<0,05) u odnosu na one pacijentekoji su bili na terapiji ACE inhibitorima (2,6% prema 7,9%). U kliničkojstudijina pacijentima koji su u anamneziimali suvi kašalj tokom terapije ACE inhibitorom, kod 19,5% ispitanika na terapiji valsartanomi 19,0% ispitanika na terapiji tiazidnimdiuretikomjaviose suvi kašalj, u poređenju sa 68,5% ispitanika koji su kao terapiju dobijali ACE inhibitor (p<0,05).
Hipertenzija
Primena leka Diovan kod pacijenata sa hipertenzijom rezultuje redukcijom krvnog pritiska bez uticaja na frekvencu pulsa.
Kod većine pacijenata, posle uzimanja pojedinačne oralne doze, početak antihipertenzivnog dejstva se javio u roku od 2 sata, a maksimalno smanjenje krvnog pritiska postiže se unutar 4 do 6 sati. Antihipertenzivno dejstvo traje preko 24 sata nakon uzete doze. Tokom ponovljenog doziranja, antihipertenzivno dejstvo je u znatnoj meri prisutno u roku od 2 nedelje, a maksimalno dejstvo se postiže u roku od 4 nedelje i održava se tokom dugotrajne terapije. U kombinaciji sa hidrohlortiazidom, postiže se značajno dodatno smanjenje krvnog pritiska.
Nagli prekid terapije lekom Diovan nije doveo do pojave povratne hipertenzije ili drugih neželjenih kliničkih dejstava.
11 od 18
Kod hipertenzivnih pacijenata sa dijabetesom tip 2 i mikroalbuminurijom, pokazano je da valsartan smanjuje urinarnu ekskreciju albumina. MARVAL (engl. Micro Albuminuria Reduction with Valsartan) studijom je procenjivano smanjenje urinarne ekskrecije albumina uzrokovano valsartanom (80-160 mg/dnevno) u poređenju sa amlodipinom(5-10 mg/dnevno), kod 332 pacijenta sa dijabetesom tip 2 (prosečna starost: 58 godina; 265 muškaraca) sa mikroalbuminurijom (valsartan:58 mikrograma/min; amlodipin: 55,4 mikrograma/min), normalnim ili visokim krvnim pritiskom sa očuvanom bubrežnom funkcijom (kreatinin u krvi <120 mikromola/L). U 24. nedelji, urinarna ekskrecija albumina se smanjila (p<0,001) za 42% (-24,2 mikrograma/min; 95% CI: -40,4 do -19,1) sa valsartanom i približno 3% (-1,7 mikrograma/min; 95% CI: -5,6 do 14,9) sa amlodipinom uprkos sličnom stepenu sniženja krvnog pritiska kod obe grupe.
DROP (engl. Diovan Reduction of Proteinuria) studija je dalje istraživala efikasnost valsartana u smanjenju urinarne ekskrecije albumina kod 391 hipertenzivnog pacijenta (TA=150/88 mmHg) sa dijabetesom tip 2, sa albuminurijom (srednja vrednost=102 mikrograma/min; 20-700 mikrograma/min) i očuvanom bubrežnom funkcijom (srednja vrednost kreatinina u serumu=80 mikromola/L). Pacijenti su randomizovani u jednu od tri dozne grupe valsartana (160, 320 i 640 mg/dnevno), lečeni su 30 nedelja. Cilj studije je bio da se odredi optimalna doza valsartana za smanjenje urinarne ekskrecije albumina kod hipertenzivnih pacijenata sa dijabetesom tip 2. U 30. nedelji, urinarna ekskrecija albumina je značajno smanjena za 36% od početne vrednosti sa valsartanom 160 mg (95%CI: 22 do 47%), i za 44% sa valsartanom 320 mg (95%CI: 31 do 54%). Zaključeno je da 160-320 mg valsartana izaziva klinički značajno smanjenje urinarne ekskrecije albumina kod hipertenzivnih pacijenata sa dijabetesom tip 2.
Nedavni infarkt miokarda
Ispitivanje pod nazivomVALIANT (engl. VALsartan In Acute myocardial iNfarcTion trial, VALIANT) je bilorandomizovano, kontrolisano, multinacionalno, dvostrukoslepo istraživanjesprovedenona 14703 pacijenata sa akutnim infarktom miokarda i znacima, simptomima ili radiološkim dokazima o kongestivnoj srčanoj insuficijencijii/ili dokazima o sistolnoj disfunkciji leve komore (manifestovanoj kao ejekciona frakcija ≤40% prema radioizotopnoj ventrikulografiji ili ≤35% prema ehokardiografiji ili ventrikularnoj kontrastnoj angiografiji). Pacijenti su metodom slučajnog izbora, u roku od 12 satido 10 dana od pojave simptoma doživljenog infarkta miokarda, raspoređeni u jednu od tri terapijske grupe, gde su pacijentiuzimali ili samo valsartan ili samo kaptopril ili kombinaciju valsartana i kaptoprila. Prosečno vreme lečenja je bilo dve godine. Primarni ishod je bilo vreme do mortaliteta nastalo usled bilo kog uzroka).
Valsartan je bio podjednako efikasan kao i kaptopril u smanjivanju ukupnog mortaliteta (zbog bilo kog uzroka) posle infarkta miokarda. Stopa mortaliteta zbog bilo kog uzroka bila je slična u sve tri grupe pacijenata kod valsartana 19,9%, kod kaptoprila 19,5%, dok je kod kombinacije ova dva leka iznosio 19,3%. Kombinacija valsartana sa kaptoprilom nije pokazala prednost u odnosu na primenu samog kaptoprila. Nije primećena razlika u ukupnom mortalitetu kod pacijenata na terapiji valsartanomi kaptoprilomposmatrano u odnosu na starost, pol, rasu, osnovnu terapiju ili postojećim bolestima. Valsartan je bio efikasan u smanjenju kardiovaskularnog mortaliteta i produženju vremena do prve pojave nekog od sledećih događaja: hospitalizacije zbog srčane insuficijencije, ponovne pojave infarkta miokarda, reanimiranog zastoja srca i pojave moždanog udara bez smrtonosnogishoda (sekundanikombinovaniparametri praćenja ishoda). Bezbednosni profil valsartana je bio u skladu sa kliničkim tokom bolesti pacijenata lečenih nakon infrarkata miokarda. Posmatrajući bubrežnu funkciju, dvostruko povećanje vrednosti kreatinina u serumu je primećeno kod 4,2% pacijenata na terapiji valsartanom, kod 4,8% pacijenata na terapiji valsartanom i kaptoprilom i kod 3,4% pacijenata koji su bili samo na terapiji kaptoprilom. Terapija je bila prekinuta, zbog različitih vrsta bubrežnihporemećaja, kod 1,1% pacijenata lečenih valsartanom, kod 1,3% pacijenata lečenih i valsartanom i kaptoprilom i kod 0,8% pacijenata lečenih samo kaptoprilom. Procena funkcije bubrega treba da bude uključena u procenu stanja pacijenata nakon infarkta miokarda.
Nije bilo razlike u ukupnom mortalitetu od svih uzroka, kardiovaskularnom mortalitetu ili morbiditetu kada su beta blokatori primenjeni zajedno sa kombinacijom valsartan+kaptopril, samim valsartanom ili samim kaptoprilom. Bez obzira na terapiju, mortalitet je bio manji u grupi pacijenata lečenih beta blokatorima, što pokazuje da je poznata korist od primene beta blokatora u ovoj populaciji pacijenata zadržana i u ovom istraživanju.
Srčana insuficijencija
12 od 18
Val-HeFT je bilo randomizovano, kontrolisano, multinacionalno kliničko ispitivanje uticaja valsartana, u poređenju sa placebom, na morbiditet i mortalitet kod 5010 pacijenata koji su uzimali uobičajenu terapiju za srčanu insuficijenciju klase II (NYHA klase II (62%), III (36%) i IV (2%) ) sa ejekcionom frakcijom leve komore (engl. left ventricular ejection fraction,LVEF) ≤ 40% i unutrašnjim dijametrom leve komore (engl. left ventricular internal diastolic diameter, LVIDD) > 2,9 cm/m2. Osnovna terapija je uključivala ACE inhibitore(93%), diuretike(86%), digoksin (67%) i beta blokatore(36%). Srednje vreme praćenja je bilo skoro dve godine. Srednja dnevna doza valsartana u Val-HeFT-u je bila 254 mg. Studija je imala dva primarna ishoda: mortalitet iz bilo kog uzroka (vreme do smrti pacijenta) i kombinovani mortalitet i morbiditet usled srčane insuficijencije (vreme do prve morbidne pojave) definisano kao smrt, iznenadna smrt sa reanimacijom, hospitalizacija zbog srčane insuficijencije ili davanje intravenskih inotropnih ili vazodilatatornih lekova tokom četiri ili više časova bez hospitalizacije.
Ukupan mortalitet bio je sličan (p=NS) u grupi pacijenata na terapiji valsartanom(19,7%) kao i u grupi pacijenata na placebu (19,4%) grupe. Primarna korist bila je za 27,5% (95%CI: 17 do 37%) smanjenje rizika za pojavu prve hospitalizacije zbog srčane insuficijencije (13,9% prema 18,5%). Smanjenje rizika u korist placeba (mortalitet i morbiditet je 21,9% kod placeba prema 25,4% kod valsartan grupe) zapaženo je kod onih pacijenata koji su lečeni trostrukom kombinacijom beta blokatora, ACE inhibitora i valsartana.
Najveće poboljšanje zapaženo je u podgrupi pacijenata koji nisu primili terapiju ACE inhibitorom (n=366). U ovoj podgrupi ukupan mortalitet je bio značajno redukovan kod pacijenata koji su bili na terapiji valsartanomu poređenju sa pacijentima na placebu za 33% (95% CI: -6% do 58%) i to 17,3% kod valsartana naspram 27,1% kod placeba, dok je kombinovani mortalitet i morbiditet (kao posledica srčane insuficijencije) bio značajno redukovan za čak 44% (24,9% za valsartan, naspram 42,5% za placebo).
Kod pacijenata koji su bili na terapiji ACE inhibitorima bez beta blokatora, ukupan mortalitet je bio sličan (p=NS) u grupi za valsartan (21,8%) i placebo (22,5%). Rizik za kombinovani mortalitet i morbiditet (kao posledica srčane insuficijencije) je bio značajno redukovan za 18,3% (95% CI: 8% do 28%) u grupi sa valsartanom u poređenju sa onim primećenim kod grupe na placebu (31,0% naspram 36,3%).
U Val-HeFT studiji, pacijenti na terapiji valsartanom su pokazali značajno poboljšanje NYHA klase (engl. New York Heart Association, NYHA) i simptoma i znakova srčane insuficijencije, uključujući dispneju, umor, edem i krepitacije, u poređenju sa placebom. Pacijenti na terapiji valsartanom su imali bolji kvalitet života što je i prikazanopromenompočetnih i krajnjih vrednosti na Minesota skali kvaliteta života pacijenata sa srčanom insuficijencijom (engl. Minnesota Living with Heart Failure Quality of Life), u poređenju sa placebom. Kada su se poredile početne i krajnje vrednosti, ejekciona frakcija kod pacijenata na valsartanu je bila značajno povećana, dok je LVIDD bio značajno smanjen, u poređenju sa placebom.
Ostalo: dvostruka blokada sistema renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS)
Dve velike, randomizirane, kontrolisane studije (ONTARGET (engl. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (engl. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) su ispitivale primeneu kombinovane terapijeACE inhibitora i blokatora angiotenzin II receptora.
ONTARGET je studija sprovedena na pacijentima sa anamnezom kardiovaskularne ili cerebrovaskularne bolesti, ili sa dijabetesom tip 2 udruženim sa potvrđenim oštećenjemciljnih organa. VA NEPHRON-D je bila studija sprovedena na pacijentima sa dijabetes melitusom tip 2 i dijabetesnom nefropatijom.
Ove studije nisu pokazale značajne korisne efekte na bubrežni i/ili kardiovaskularni ishod i mortalitet, dok je uočen povećan rizik za nastanak hiperkalemije, akutnog bubrežnog oštećenja i/ili hipotenzije u poređenju sa monoterapijom. Uzimajući u obzir slične farmakodinamske osobine, ovi rezultati su takođe relevantni za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora. Zbog toga, ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora ne treba primenjivati istovremeno kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.
ALTITUDE (engl. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je studija koja je bila kreirana da ispita korist od dodavanja aliskirena standardnoj terapiji sa ACE inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora kod pacijenata sa dijabetes melitus-om tipa 2 i hroničnim oboljenjem bubrega, kardiovaskularnim oboljenjem ilioboje. Studija je ranije završena zbog povećanog
13 od 18
rizika od neželjenih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar su brojno bili učestaliji u grupi sa aliskirenom nego u grupi sa placebom i zabeleženi neželjeni događaji i ozbiljni neželjeni događaji (hiperkalemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su češće prijavljivani u grupi sa aliskirenom nego u grupi sa placebom.
Pedijatrijska populacija Hipertenzija
Antihipertenzivni efekat valsartana je procenjivan u četiri randomizovane, dvostruko slepe kliničke studije kod 561 pedijatrijskog pacijenta uzrasta od 6 do manje od 18 godina i 165 pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 1 do 6 godina. Poremećaji bubrega i urinarnih puteva i gojaznost su najčešća medicinska stanja koja su doprinosila hipertenziji kod dece uključene u ovestudije.
Klinička iskustva kod dece starosti od 6 ili više godina
Klinička studija je uključivala 261 hipertenzivnog pedijatrijskog pacijenta uzrasta od 6 do 16 godina. Pacijenti sa telesnom masom manjom od 35 kgsu primali valsartan u dnevnim dozama od 10, 40 ili 80 mg (niska, srednja i visoka doza), dok su pacijenti telesne mase ≥ 35 kg primali 20, 80 ili 160 mg valsartana dnevno(niska, srednja i visoka doza). Na kraju druge nedelje valsartan je redukovao visinu i sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska u zavisnosti od jačine primenjene doze. Sveukupno tri različite doze valsartana (niska, srednja, visoka doza) su značajno redukovale početnu visinu sistolnog pritiska za 8, 10 i 12 mmHgu odnosu na početnu vrednost tim redosledom. Nakon toga, pacijenti su ponovnim slučajnim izborom podeljeni u dve grupe, jednu koja je nastavila terapiju istom dozom valsartana i drugu koja je bila na placebu. Kod pacijenata koji su nastavili da primaju srednje i velike doze valsartana, sistolni pritisak je bio -4 do -7 mmHg niži nego kod pacijenata na placebu. Kod pacijenata koji su uzimali male dozevalsartana, minimalni sistolni krvni pritisak je bio sličan onima koji su uzimali placebo. Antihipertenzivno dejstvo valsartana u zavisnosti od jačine doze bilo je dokazan u svim demografskim podgrupama.
Druga klinička studija je uključivala 300 hipertenzivnih pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 6 do manje od 18 godina, u kojoj je metodom slučajnog izbora izabrana grupa koja je primala valsartan i grupa koja je primala enalapril u periodu od 12 nedelja. Deca telesne mase 18 kg ili veće, a manje od 35 kg su primali80 mg valsartana ili 10 mg enalaprila; deca telesne mase 35 kg ili veće, a manje od 80 kg su primala 160 mg valsartana ili 20 mg enalaprila, dok su pacijenti telesne mase od 80 kg ili veće primali 320 mg valsartana ili 40 mg enalaprila. Smanjenje sistolnog krvnog pritiska je bilo uporedivo kod pacijenata na terapiji valsartanom (15 mmHg) i enalaprilom(14 mmHg) (p-vrednost neinferiornosti <0,0001). Zabeleženi su i konzistentni rezultati za dijastolni krvnipritisak sa smanjenjem od 9,1 mmHg sa valsartanomi 8,5 mmHg sa enalaprilom.
U trećoj otvorenoj kliničkoj studiji kod 150 pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 6 do 17 godina, sa hipertenzijom (sistolni krvni pritisak ≥95 percentila za uzrast, pol i visinu) ispitivana je bezbednost i podnošljivost valsartana u trajanju od 18 meseci. Od 150 pacijenata koji su učestvovali u studiji, 41 pacijent je uz valsartan primao još neki antihipertenzivni lek. Početna i doza održavanja je određivana na osnovu telesne mase. Pacijenti telesne mase>18 kg do 35 kg, zatim ≥35 kg do 80 kg i ≥ 80 kg do 160 kg primali su 40 mg, 80 mg i 160 mg, a doze su bile titrirane do 80 mg, 160 mg i 320 mg, redom, nakon jedne nedelje. Jedna polovina pacijenata (50,0%, n=75) je imala hronično oboljenjebubrega, od kojih 29,3% (44 pacijenta) stadijum 2 (GFR 60 –89 mL/min/1,73 m2) ili stadijum 3 (GFR 30-59 mL/min/1,73 m2). Srednje smanjenje krvnog pritiska je bilo 14,9 mmHg kod svih pacijenata (početna vrednost od 133,5 mmHg), 18,4 mmHg kod pacijenata sa hroničnim bubrežnim oboljenjem (početna vrednost od 131,9 mmHg) i 11,5 mmHg kod pacijenata bez hroničnog bubrežnog oboljenja (početna vrednost od 135,1 mmHg). Procenat pacijenata kod kojih je postignuta kontrola krvnog pritiska (sistolni i dijastolni krvni pritisak <95 percentila) je bio neznatno veći kod pacijenata sa hroničnim bubrežnim oboljenjem (79,5%) u poređenju sa pacijentima bez hroničnog bubrežnog oboljenja (72,2%).
Klinička iskustva kod dece mlađe od 6 godina
Trikliničke studije su sporovedene kod 291 deteta uzrasta od 1 do 5 godina. Deca mlađa od 1 godine nisu učestvovala u ovoj studiji.
U prvoj studijisa 90 pedijatrijskih pacijenata nije dokazana dozna zavisnost, dok u drugoj studijisa 75 pedijatrijskih pacijenata, većedoze valsartana su se pokazale efikasnije u snižavanju krvnog pritiska. Treća
14 od 18
studija je trajala 6 nedelja, bila je randomizovana, dvostruko-slepa studija u kojoj se procenjivao odgovor na dozu valsartana kod 126 pedijatrijskih pacijenata sa hipertenzijom uzrasta od 1 do 5 godina, sa ili bez HOB koja su randomizovana ili na 0,25 mg/kg ili na 4 mg/kg u odnosu na telesnu masu. Na kraju studije, smanjenje srednje vrednosti sistolnog krvnog pritiska (eng. mean systolic blood pressure (MSBP)) / srednje vrednosti dijastolnog krvnog pritiska (engl. mean diastolic blood pressure(MDBP)) u grupi sa valsartanom 4 mg/kg bilo je 8,5/6,8 mmHg u poređenju sa valsartanom 0,25 mg/ koje je iznosilo 4,1/0,3 mmHg; (p=0,0157/p<0,0001). Sličnotome, podgurupe pacijenata sa HOB su takođe pokazale smanjenje MSBP/MDBPsa valsartanom 4,0 mg/kg u poređenju sa valsartanom od 0,25 mg/kg (9,2/6,5 mmHg u odnosu na 1,2/+1,3 mmHg).
Evropska Agencija za lekove je oslobodila od obaveze podnošenja rezultata studija sa valsartanom kod svih ispitanika pedijatrijske populacije za srčanu insuficijenciju i srčanu insuficijenciju nastalu nakon nedavnog infarkta miokarda. Za više informacija o upotrebi u pedijatrijskoj populaciji videti odeljak 4.2.
Nakon oralneupotrebevalsartana, maksimalna koncentracija valsartana u plazmi se postiže za 2-4 sata nakon uzimanja tablete, odnosno 1-2 sata nakon primene rastvora. Srednja apsolutna bioraspoloživost je 23% za tablete, odnosno 39% za rastvor. Sistemska izloženost i maksimalne koncentracije valsartana u plazmi su otprilike 1,7 puta i 2,2 puta većesa rastvorom u poređenju sa tabletama.
Uzimanje sa hranom smanjuje izloženost (merena površina ispod krive, vrednost PIK) valsartana za oko 40%, i vrednost maksimalne koncentracije u plazmi (Cmax) za oko 50%, mada su oko 8 sati nakon primene koncentracije valsartana u plazmi slične u grupi koja je uzimala hranu i grupi koja je bila natašte (u stanju gladovanja). Međutim, ovo smanjenje vrednosti PIK-a nije praćeno klinički značajnim smanjenjem terapijskog efekta, zbog toga se valsartan može davati sa hranom ili bez nje.
Distribucija
Volumen distribucije valsartana u stanju dinamičke ravnoteže nakonintravenskeprimene je oko 17 litara, što ukazuje da se valsartan ne distribuira u značajnom obimu u tkiva. Valsartan se u velikoj meri vezuje za proteineplazme (94–97%), uglavnom za albumine u serumu.
Biotransformacija
Valsartan nema izraženu biotransformaciju i samo oko 20% dozeje otkriveno u obliku metabolita. Jedan hidroksi metabolit je identifikovan u plazmi u malim koncentracijama (manje od 10% od vrednosti PIK-a valsartana). Ovaj metabolit je farmakološki neaktivan.
Eliminacija
Valsartan ispoljava multieksponencijalnu kinetiku razlaganja (t1/2alfa < 1 sat i t1/2beta oko 9 sati). Valsartan se prvenstveno eliminiše putem bilijarne ekskrecije fecesom (oko 83% doze) i urinom (oko 13% od doze), uglavnom u neizmenjenom obliku. Posle intravenske primene, klirens valsartana iz plazme je oko 2 L/h a bubrežni klirens je 0,62 L/h (oko 30% od ukupnog klirensa). Poluvreme eliminacije valsartana je 6 sati.
Pacijentisa srčanom insuficijencijom
Srednje vreme postizanja maksimalne koncentracije i poluvreme eliminacije valsartana kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom slično je onom uočenom kod zdravih ispitanika. Vrednosti PIK i Cmax valsartana gotovo su proporcionalne sa povećanjem doze u okviru kliničkog raspona doziranja (od 40 do 160 mg dvaput na dan). Srednji faktor akumulacije je oko 1,7. Prividniklirens valsartana nakon oralne primene je približno 4,5 L/h. Uzrast ne utiče značajno na prividni klirens valsartana kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom.
Posebne populacione grupe
Stariji pacijenti
15 od 18
Nešto veća sistemska izloženost valsartanu bila je primećena kod nekih starijih ispitanika nego kod mlađih ispitanika; međutim, nije se pokazalo da ovo ima bilo kakav klinički značaj.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega
Kao što se i očekuje kod lekova gde bubrežni klirens čini svega 30% ukupnog klirensa, stanje bubrežne funkcije ne utiče značajno na raspoloživost valsartana. Zbog toga nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina > 10 mL/min). Nema dovoljno iskustava o bezbednoj upotrebi valsartana kod pacijenata kojima je klirens kreatinina < 10 mL/min i kod pacijenata koji su na dijalizi, pa kod njih valsartan treba primenjivati s oprezom (videti odeljke 4.2 i 4.4).
Valsartan se ekstenzivno vezuje za proteineplazme pa je malo verovatno da se može ukloniti dijalizom.
Pacijenti sa oštećenjemfunkcije jetre
Približno oko 70% resorbovane doze eliminiše se putem žuči, uglavnom u neizmenjenom obliku. Valsartan ne podleže ekstenzivnojbiotransformaciji, koja je bila vredna pažnje. Kod pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije jetre bilo je primećeno udvostručavanje izloženosti vrednosti(PIK) u poređenju sa zdravim ispitanicima. Međutim, sistemska izloženost valsartanu nije u korelaciji sa stepenom oštećenja funkcije jetre. Lek Diovan nije ispitivankod pacijenata sa ozbiljnim oštećenjemfunkcije jetre (videti odeljke 4.2, 4.3 i 4.4).
Pedijatrijska populacija
U studiji sa 26 pedijatrijskih hipertenzivnihpacijenata (uzrasta od 1 do16 godina) kojima su davane pojedinačne doze suspenzije valsartana (prosečno: 0,9 do 2 mg/kg, sa maksimalnom dozom od 80 mg), klirens (L/h/kg) valsartana je bio uporediv duž uzrastnog raspona od 1 do 16 godina i bio je sličan onomkoji se javio kod odraslih koji su dobijali istu formulaciju (videti informacije o „Resorpciji“ u odeljku 5.2).
Pedijatrijski pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega
Nije utvrđena bezbedna upotreba valsartana kod pedijatrijskih pacijenata čiji je klirens kreatinina < 30 mL/min i onih na dijalizi, nije istraživana, zbog toga se primena valsartana ne preporučujekod ovih pacijenata. Kod pedijatrijskih pacijenata koji imaju klirens kreatinina > 30 mL/min nije potrebno prilagođavanje doze. Potrebno je pažljivo praćenje funkcije bubrega i koncentracije kalijuma u serumu (videti odeljke 4.2 i 4.4).
Pretklinički podaci ne otkrivaju poseban rizik za ljude zasnovane na konvencionalnim farmakološkim studijama bezbednosti, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i karcionogenosti.
Kod ženki pacova, upotreba 600 mg/kg/dan valsartana u toku poslednjih dana gestacije i u periodu dojenja kod potomstva je dovela do smanjenja stope preživljavanja, manjeg dobijanja na telesnoj masi i usporenog razvoja (odvajanje ušne školjke i otvaranje ušnog kanala) (videti odeljak4.6). Ovako primenjene doze kod pacova (600 mg/kg/dan) su približno 18 puta većeod maksimalno preporučene doze kod ljudi, računato u mg/m2 (u proračunu je pretpostavljena oralna doza od 320 mg/dnevno za pacijenta od 60 kg).
Kod pretkliničkih studija koje su ispitivale bezbednost primene valsartana, velike doze valsartana (200 do 600 mg/kg/telesne mase) su kod pacova uzrokovale smanjenje vrednosti parametara crvenih krvnih zrnaca (eritrociti, hemoglobin, hematokrit) i dokazane promene u bubrežnoj hemodinamici (blagopovećanjeuree u plazmi, bubrežna tubularna hiperplazija i povećanje vrednosti bazofila kod mužjaka). Ove doze kod pacova (200 do600 mg/kg/dan) su 6 do 18 puta veće od maksimalno preporučene kod ljudi, računato u mg/m2 (oralna doza 320 mg/dan kod pacijenta telesne mase 60 kg).
Kod marmozet majmuna, u sličnim dozama, uočenepromene su bile veoma slične, iako ozbiljnije, posebno na bubregu gde su promene dovele do nefropatijesa povećanim koncentracijama uree i kreatinina.
16 od 18
Hipertrofija jukstaglomerularnih ćelija bubrega je takođe primećena kod obe životinjske vrste. Smatra se da su sve uočene promene posledica farmakološke aktivnosti valsartana, koji izazivaju produženu hipotenziju, posebno kod marmozet majmuna. U terapijskim dozama, kod ljudi, ne dolazi do hipertrofije bubrežnih jukstaglomerularnih ćelija.
Pedijatrijska populacija
Svakodnevna oralna primena valsartana kod novorođenih/mladihpacova (od 7-og dana do 70-og dana nakon rođenja) u dozi od 1 mg/kg /dan (što predstavlja 10-35% od maksimalno preporučene pedijatrijske doze od 4 mg/kg/dan na osnovu sistemske izloženosti) je dovela do trajnog, ireverzibilnog oštećenja funkcije bubrega. Sva pomenuta neželjena dejstva su posledica preterane farmakološke aktivnosti inhibitora angiotenzin konvertujućeg enzima i antagonista receptora angiotenzina II tipa 1; ovakve promene su primećene kod pacova tretiranih valsatranom u prvih 13 dana života. Ovaj period odgovara periodu od 36 nedelja gestacijske starosti kod ljudi, koji se povremeno može produžiti i na period od 44 nedelje nakon začeća kod ljudi. U istraživanju sa mladim pacovima valsartan je davan i do 70. dana, i efekti na razvoj bubrega (4-6 nedelja nakon rođenja) ne mogu se isključiti. Funkcionalni razvoj bubrega se odigrava tokom prve godine života kod ljudi. Shodno tome, klinički značaj kod dece uzrasta <1 godine ne može se isključiti, dok pretklinički podaci ne ukazuju na to da postoji zabrinutost po bezbednost kod dece starije od 1 godine.
Pomoćne supstance su: Jezgro film tablete Celuloza, mikrokristalna Krospovidon
Silicijum-dioksid, koloidni bezvodni Magnezijum-stearat
Film (obloga) tablete: Premix Red: Hipromeloza
Titan-dioksid(E 171) Makrogol 8000
Gvožđe (III)-oksid, crveni (E172) Gvožđe (III)-oksid, žuti (E172);
Nije primenljivo.
3 godine.
Čuvati na temperaturi do 30 °C, u originalnom pakovanju radi zaštite od vlage.
Unutrašnje pakovanje leka je PVC/PE/PVDC//Alu blister ili PVC/PVDC//Alu blister sa 14 film tableta.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 2 blistera sa po 14 film tableta (ukupno 28 film tableta) i Uputstvo za lek.
17 od 18
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
Lek Diovan sadrži aktivnu supstancu: valsartan i pripada grupilekova poznatih kao antagonisti angiotenzin II receptora ikoji pomažu u kontrolipovišenog krvnog pritiska. Angiotenzin II je supstanca koja se stvara u organizmu, a koja izaziva sužavanje krvnih sudova, izaziva njihov spazam (grč) dovodeći tako do povećanja Vašeg krvnog pritiska. Valsartan deluje tako što blokira dejstvo angiotenzina II za receptore, izaziva relaksaciju (opuštanje) krvnih sudova i na taj način snižava krvni pritisak
Lek Diovan 80 mg, filmtablete se primenjuju u terapiji tri različita stanja:
za lečenje visokog krvnog pritiska kod odraslih, dece i adolescenata uzrasta od 6 do manje od 18 godina. Povišen krvni pritisak povećava radno opterećenje srca i negativno utiče na arterije. Ako se ne leči, dovodi do oštećenja krvnih sudova mozga, srca i bubrega, što može dovesti do pojave moždanog udara (šloga), srčane slabosti i slabljenja funkcije bubrega. Visok krvni pritisak povećava rizik od srčanih udara. Snižavanje krvnog pritiska na normalne vrednostismanjuje rizik od razvoja ovih poremećaja
za lečenje stanja nakon nedavnog srčanog udara (infarkta miokarda) kod odraslih pacijenata. Pod „Nedavno“ se misliizmeđu 12 sati i 10 dana
za lečenje simptomatske srčane slabosti kod odraslih pacijenata. Lek Diovan se propisuje kod pacijenata koji ne mogu da uzimaju druge lekove za lečenje srčane slabosti, kao što su ACE inhibitori ili beta blokatori (u ovom slučaju kao dodatna terapija ACE inhibitorima, kada se drugi lekovi za lečenje srčane slabosti ne mogu upotrebiti).
Simptomi srčane slabosti podrazumevaju kratakdah i oticanje nogu i stopala, zbog nagomilavanja tečnosti. Ti simptomi su posledica slabosti srčanog mišića da pumpa krv dovoljno snažno kako bi isporučio svu krv koja je neophodna celom organizmu.
LekDiovan ne smete uzimati ukoliko:
• ste alergični (preosetljivi) na valsartan ili bilo koju od pomoćnih supstanci ovog leka (navedene u odeljku 6);
• imate teško oboljenje jetre;
• ste trudni duže od tri meseca (upotreba leka Diovan film tablete se ne preporučuje ni u ranoj trudnoći videti odeljakTrudnoća, dojenje i plodnost);
• imate dijabetes („šećernu bolest“) ili oštećenu funkciju bubrega a uzimate lek za snižavanje visokog krvnog pritiska koji sadrži aliskiren.
Ako se bilo šta od navedenog odnosi na Vas, obavestite svog lekara i ne uzimajte lek Diovan.
Upozorenja i mere opreza
Razgovarajte sa svojim lekarom ili farmaceutom ili medicinskom sestrom pre nego što uzmete lek Diovan.
Kada uzimate lek Diovan, posebno vodite računa ukoliko:
• imate oboljenje jetre;
• imate teško oboljenjebubrega ili ukoliko ste na dijalizi;
• imate suženjebubrežne arterije;
• je kod Vas nedavno obavljena transplantacija bubrega (presađen Vam je novi bubreg);
• imate teško oboljenje srca, a da to nisu srčana slabost ili doživljeni srčani udar;
• ste ikada imali angioedem (oticanje jezika i lica izazvanih alergijskom reakcijom) prilikom uzimanja drugih lekova (uključujući ACE inhibitore), o tome obavestite Vašeglekara. Ukolikose
2 od 8
ovi simptomi javekada uzimate lek Diovan, odmah prekinite sa uzimanjemleka Diovan i nemojte ga više nikada uzimati (Videti takođe odeljak 4 “Moguća neželjena dejstva“;
• uzimate lekove koji povećavaju koncentraciju kalijuma u krvi. Ovi lekovi uključuje i suplemente (dodatak ishrani) kalijuma, zamene za sokoje sadrže kalijum, diuretike koji štede kalijum i heparin; U tom slučaju će možda bitipotrebno kontrolisati koncentraciju kalijuma u krvi u redovnim vremenskim intervalima;
• bolujete od aldosteronizma. To jeoboljernjetokom koga Vaše nadbubrežnežlezde proizvode previše hormona aldosterona. U tom slučaju se uzimanje leka Diovan ne preporučuje;
• ste izgubili dosta tečnosti (dehidratacija) zbogčestih proliva, povraćanja ili uzimanja velikih doza lekova za izbacivanje tečnosti (diuretika);
• uzimate lek Diovan zajedno sa nekim drugim lekovima koji se uzimaju za lečenje visokog krvnog pritiska:
- ACE inhibitori(kao što su npr. enalapril, lizinopril, ramipril), naročito ukolikoimate probleme sa bubrezima vezane za dijabetes,
- aliskiren,
- ako se lečite ACE inhibitorom istovremeno sa drugim lekovima za terapiju srčane slabosti a koji su poznati kao antagonisti mineralokortikoidnih receptora (MRA) (npr. spironolakton, eplerenon) ili beta blokatori (npr. metoprolol).
Vaš lekar će redovno pratiti funkciju Vaših bubrega, krvni pritisak, i koncentraciju elektrolita (npr. kalijuma) u Vašoj krvi.
Videti takođe informacije u odeljku „'Nemojte uzimati lek Diovan''.
Obavezno obavestite Vašeglekara ako mislite da ste trudni (ili planirate trudnoću). Lek Diovan se ne preporučujeu ranoj trudnoći, i ne sme se uzimati ukoliko ste trudni duže od tri meseca, jer njegova primena u tom periodu može imati štetan uticaj na Vašu bebu (videti odeljak „Trudnoća, dojenje i plodnost“).
Drugilekovi i lek Diovan
Obavestite svog lekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez lekarskog recepta.
Ukolikose lek Diovan uzima istovremeno sa nekim drugim lekovima to može uticati na smanjenje njegovog terapijskog efekta lečenja. U tom slučaju možda će biti neophodno prilagođavanje doze, preduzimanje drugih mera opreza ili čak prekid terapije nekim lekovima. Ovo se odnosi na lekove koji se dobijaju na recept, ali i na one koje možete kupiti bez lekarskog recepta a naročito na:
• druge lekove koji snižavajukrvnipritisak, posebno lekove za izbacivanje tečnosti(diuretike), ACE inhibitore (kao što su enalapril, lizinopril itd.) ili aliskiren(videti takođe informacije ispod naslova „Lek Diovan ne smete uzimati“ i „Upozorenja i mere opreza“);
• lekove koji povećavaju koncentracijukalijumau krvi. Ovi lekoviuključuju suplemente (dodatak ishrani) kalijuma ilizamene za so koje sadrže kalijum, diuretike koji štede kalijum i heparin;
• određene vrste lekova za ublažavanje bolovakoji se zovu nesteroidniantiinflamatornilekovi (NSAIL);
• neke antibiotike (grupu rifampicina), lekovekoji sprečavaju odbacivanje presađenih organa (ciklosporin) ili antiretrovirusni lekovi koji se primenjuju u terapiji HIV infekcije i AIDS-a (ritonavir). Ovi lekovi mogu pojačati dejstvo leka Diovan;
• litijum, lek koji se propisuje za lečenje nekih psihijatrijskih oboljenja.
3 od 8
Dodatna upozorenja:
• Ukoliko se lečite lekom Diovan nakon srčanog udara, nije preporučljiva istovremena upotreba sa ACE inhibitorima (lekovi koji se takođe primenjuju u terapiji srčanog udara),
• Ukoliko se lečite lekom Diovan zbog srčane slabosti, ne preporučuje se trostruka kombinacija saACE inhibitorima i drugim lekovima za lečenje srčane slabosti koji su poznati kao antagonisti mineralokortikoidnih receptora (MRA) (npr. spironolakton, eplerenon) ili beta blokatorima (npr. metoprolol) se ne preporučuje.
Trudnoća, dojenje i plodnost
Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću posavetujte se sa svojim lekarom ili farmaceutom pre uzimanja ovog leka.
Obavezno obavestite Vašeg lekara ukoliko mislite da ste trudni (ili planirate trudnoću). Vaš lekar će vam savetovati da prestanete sa uzimajem leka Diovan pre nego što zatrudnite ili čim saznate da ste trudni, i preporučiti da uzimate neki drugi lek umesto leka Diovan. Uzimanje leka Diovan se ne preporučuje u ranoj trudnoći, u prva tri meseca i ne smete ga uopšte uzimati posle trećeg meseca trudnoće, s obzirom na to da može ozbiljno naškoditi Vašoj bebi ako se uzima nakon trećeg meseca trudnoće.
Recite svom lekaru ukoliko dojite ili planirate da počnete da dojite. Lek Diovan se ne preporučuje ženama koje doje, pa će Vam lekar, ukoliko želite da dojite, savetovati da uzmete neki drugi lek posebno ako je Vaša beba novorođenče ili je prevremeno rođena beba.
Upravljanje vozilima i rukovanje mašinama
Pre upravljanja vozilom, rukovanja alatima ili mašinama ili sprovođenja drugih aktivnosti koje zahtevaju dodatnu koncentraciju, proverite kako lek Diovan deluje na Vas. Kao i mnogi drugi lekovi koji se uzimaju u terapiji visokog krvnog pritiska, lek Diovan može da izazove vrtoglavicu i da utiče na sposobnost koncentrisanja.
Uvekuzimajte ovaj lek tačno onako kako Vam je to objasnio Vaš lekar ili farmaceut. Ukoliko niste sigurni proverite sa Vašim lekarom ili farmaceutom
Osobe koje imaju povišeni krvni pritisak često nemaju nikakve tegobe i dobro se osećaju. To je razlog više da redovno idete na preglede kod lekara čak i ukoliko se osećate dobro.
Odrasli pacijenti sa visokim krvnim pritiskom: preporučena doza je 80 mg dnevno. U nekim slučajevima Vaš lekar može da Vam propiše većedoze (npr. doza može biti povećana do 160 mg ili maksimalno do 320 mg). Može takođe da kombinuje lek Diovan sa nekim dodatnim lekom (npr. diuretikom).
Deca i adolescenti uzrasta od 6 do manje od18 godina sa povišenimkrvnim pritiskom:
Za pacijente čija je telesna masa manja od 35 kg preporučena početna doza leka Diovan, film tablete je 40 mg jednom dnevno.
Kod pacijenata koji imaju telesnu masu 35 kg ili više preporučena početna doza leka Diovan, film tablete je 80 mg jednom dnevno.
U nekim slučajevima Vaš lekar može propisati veću dozu (doza može biti povećana do 160 mg a maksimalnodo320 mg).
Za decu koja ne mogu da progutaju tablete, preporučuje se primena leka Diovan, oralni rastvor. Napomena: Lek Diovan u obliku oralnog rastvora nije registrovan u Republici Srbiji.
4 od 8
Odrasli pacijenti nakonnedavnog srčanog udara:
Posle srčanog udara terapija se obično započinje već posle 12 sati, obično malimdozama od 20 mg dva puta dnevno. Dozu od 20 mg dobijate tako što prepolovite tabletu od 40 mg. Vaš lekar će postepeno povećavati dozu tokom nekoliko nedelja do maksimalne doze od 160 mg dva puta dnevno. Konačna doza zavisi od Vaše individualne podnošljivosti leka.
Lek Diovan se može uzimatiistovremenosa drugim lekovima koji se primenjuju za lečenje stanja nakon srčanog udara a lekar će odlučiti koja je odgovarajuća terapija za Vas.
Odrasli pacijenti sa srčanom slabošću (insuficijencijom):
Lečenje obično započinje sa dozom od 40 mg dva puta dnevno. Vaš lekar će postepeno povećavati dozu tokom nekoliko nedelja do maksimalnih 160 mg dva puta dnevno. Konačna doza zavisi od Vaše individualne podnošljivosti leka.
Lek Diovan se može uzimatiistovremenosa drugim lekovima koji se primenjuju u terapiji srčane slabosti (insuficijencije), a Vaš lekar će odlučiti koja je odgovarajuća terapija za Vas.
Način primene:
Lek Diovan može da se uzima sa hranom ili bez nje. Progutajte film tabletu leka Diovan uz čašu vode, Uzimajte lek svakog dana u približno istovreme.
Ako ste uzeliviše leka Diovannego što treba
Ukoliko osetite tešku vrtoglavicu i/ili nesvesticu, odmah se obratitelekaru i lezite.
Ukoliko ste uzeli više film tableta leka Diovan, nego što je trebalo, javite se Vašem lekaru ili farmaceutu ili idite u bolnicu.
Ako ste zaboravili da uzmete lekDiovan
Ukoliko ste zaboravili da uzmete propisanu dozu leka kada je trebalo, uzmite je čim se setite. Međutim, ukoliko je uskoro vreme za Vašu sledeću dozu, preskočite propuštenu dozu. Nikada ne uzimajte duplu dozu leka da nadoknadite to što ste preskočili da uzmete lek.
Ako naglo prestanete da uzimate lek Diovan
Prestanak terapije lekom Diovan može dovesti do pogoršanja bolesti. Nemojte da prestanete sa uzimanjem leka Diovan, osim ukoliko Vam to ne kaže Vaš lekar.
Ako imate dodatnih pitanja o primeni ovog leka, obratite se lekaru ili farmaceutu.
Kao i svi lekovi, ovaj lek može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svih pacijenata koji uzimaju ovaj lek.
Neka neželjena dejstva mogu da budu ozbiljna i zahtevaju hitnu medicinsku pomoć: Možda ćete osetiti simptome angioedema (specifične alergijske reakcije), kao što su:
oticanjelica, usana, jezika ili grla, otežano disanje ili gutanje,
koprivnjača (urtikarija) i pojava osipa i svraba po koži
Ako Vam se javi neki od ovih simptoma, prestanite sa uzimanjem leka Diovan i odmah se obratite lekaru (videti u odeljku 2 „Šta treba da znate pre nego što uzmete lek Diovan“).
Ostala neželjena dejstva uključuju:
Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek): vrtoglavica
nizak krvni pritisak sa ili bez simptoma kao što su vrtoglavica i nesvestica pri ustajanju smanjena funkcija bubrega (znaci oštećenja funkcije bubrega).
5 od 8
Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lek): angioedem (videtiodeljak „Neki simptomi zahtevaju hitnu medicinsku pomoć“),
iznenadan i kratkotrajan gubitak svesti (sinkopa), osećaj vrtoglavice (vertigo),
izrazito smanjena funkcija bubrega (znaci akutne slabosti bubrega), grčevi mišića poremećaj srčanogritma (znaci hiperkalemije),
nedostatak vazduha, otežano disanje u ležećem položaju, oticanje stopala i/ili nogu (znaci srčane slabosti),
glavobolja, kašalj,
bol u trbuhu, mučnina,
proliv(dijareja), umor,
slabost.
Nepoznata učestalost (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka): stvaranje plikova na koži (znakbuloznog dermatitisa),
alergijske reakcije sa osipom, svrabom i koprivnjačom; simptomi povišene telesne temperature, otok i bol u zglobovima, bol u mišićima, otečeni limfni čvorovii/ili simptomi slični gripu (znaci serumske bolesti),
purpurno-crvene tačkice, povišena telesna temperatura, svrab (znaci zapaljenja krvnih sudova poznati kao (vaskulitis)),
neuobičajena krvarenja ili pojava modrica (znacismanjenog broja trombocita (trombocitopenija)), bolu mišićima (mijalgija),
povišena telesna temperatura (groznica), bol u grlu ili pojava ranica u ustima kao posledica infekcije (znaci smanjenog broja belih krvnih zrnaca poznati kao neutropenija)),
smanjene vrednostihemoglobina i smanjen brojcrvenih krvnih zrnaca u krvi(koji može u težim slučajevima dovesti do anemije),
povećane koncentracije kalijuma u krvi (koji može uzrokovati pojavu mišićnih grčeva ili poremećaj srčanog ritma u težim slučajevima),
povećane vrednosti funkcionalnih testova jetre (što može ukazati na oštećenjefunkcije jetre), uključujući povećane vrednostibilirubina u krvi (koji može u težim slučajevima dovesti do pojave žuteprebojenosti kože, sluzokože i beonjača),
povećanje koncentracije azota iz uree u krvi i povećane koncentracije kreatinina u serumu (što može ukazivatina oštećenu funkciju bubrega),
mala koncentracija natrijuma u krvi (što može u težim slučajevima da izazove umor, zbunjenost, stanje konfuzije, trzanje mišića i/ili konvulzije).
Učestalost nekih neželjenih dejstava može zavisiti od Vašeg zdravstvenog stanja. Na primer, neka neželjena dejstva, kao što su vrtoglavica i smanjena funkcija bubrega, se znatno ređe sreću kod pacijenata koji se leče od povišenog krvnog pritiska nego kod odraslih pacijenata koji se leče od srčane slabosti ili posle nedavnog srčanog udara.
Neželjena dejstva kod dece i adolescenata su slična onima zapaženim kod odraslih.
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestitelekara ilifarmaceuta. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
6 od 8
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
website: www.alims.gov.rs
e-mail: [email protected]
Čuvati lek van vidokruga i domašaja dece.
Ne smete koristiti lek Diovanposle isteka roka upotrebe naznačenog na spoljašnjem i unutrašnjem pakovanju nakon „Važi do“. Datum isteka roka upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog meseca.
Čuvati na temperaturi do 30 °C, u originalnom pakovanju radi zaštite od vlage.
Ne upotrebljavajte pakovanje sa lekom Diovanako je oštećeno ili pokazuje znake oštećenja.
Neupotrebljivi lekovi se predaju apoteci u kojoj je istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljivi lekovi od građana. Neupotrebljivi lekovi se ne smeju bacati u kanalizaciju ili zajedno sa komunalnim otpadom. Ove mere će pomoći u zaštiti životne sredine.
ŠtasadržilekDiovan Aktivna supstanca je valsartan. Diovan, 80 mg, film tablete
Jedna film tableta sadrži80 mg valsartana.
Pomoćne supstance:
Jezgro film tablete:celuloza, mikrokristalna; krospovidon; silicijum-dioksid, koloidni bezvodni; magnezijum-stearat
Film (obloga) tablete: Premix Red: hipromeloza; titan-dioksid(E 171); makrogol 8000; gvožđe (III)-oksid, crveni (E172), gvožđe (III)-oksid, žuti (E172);
Kako izgledalekDiovanisadržaj pakovanja
Bledo crvene, okrugle, film tablete, fasetiranih ivica. Sa jedne strane film tablete se nalazi podeona linija sautisnutom oznakom „D sa jedne strane podeone linije i oznakom „V“ sa druge strane podeone linije. Sa drugestrane film tablete se nalazi utisnuta oznaka „NVR“.
Podeona linija služi samo da olakša deljenje tablete radi lakšeg gutanja, a ne da se deli u jednake doze.
Unutrašnje pakovanjeleka je PVC/PE/PVDC//Alu blister ili PVC/PVDC//Alu blister sa 14 film tableta.
Spoljašnje pakovanje leka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze2 blistera sa po 14 film tableta (ukupno 28 film tableta) i Uputstvo za lek.
Nosilac dozvole:
PREDSTAVNIŠTVO NOVARTISPHARMASERVICES INC BEOGRAD (NOVI BEOGRAD) Omladinskih Brigada 90 A, Beograd-Novi Beograd
Proizvođač:
NOVARTIS FARMACEUTICA S.A.
Gran Via de les Corts Catalanes 764, Barselona, Španija
7 od 8
NOVARTIS PHARMA GMBH,
Roonstrasse 25 Gostenhof Nurnberg, Nemačka
NOVARTIS FARMA S.P.A.,
Via Provinciale Schito 131, Torre Annunziata, Italija
Napomena: Štampano Uputstvo za lek u konkretnom pakovanju leka mora jasno da označi onog proizvođača koji je odgovoran za puštanje u promet upravo te serije leka o kojoj se radi ili da navede samo tog proizvođača, a ostale da izostavi.
Ovo uputstvo je poslednjiput odobreno
Novembar, 2024.
Režimizdavanjaleka:
Lek se izdaje uz lekarski recept.
Broj idatumdozvole:
000309507 2024 od 20.11.2024.
8 od 8