WAMLOX 160mg + 10mg film tableta

Liječenje esencijalne hipertenzije.

Lijek Wamlox je indikovan kod odraslih pacijenata čiji se krvni pritisak ne može adekvatno kontrolisati monoterapijom valsartanom ili amlodipinom.

• Preosjetljivost na aktivne supstance, derivate dihidropiridina ili na neku od pomoćnih supstanci navedenih u odjeljku 6.1.
• Teško oštećenje funkcije jetre, bilijarna ciroza ili holestaza.
• Istovremena primjena lijeka Wamlox sa ljekovima koji sadrže aliskiren je kontraindikovana kod pacijenata koji imaju dijabetes melitus ili oštećenje funkcije bubrega (GFR <60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti odjeljke 4.5 i 5.1).
• Drugi i treći trimestar trudnoće (vidjeti odjeljke 4.4 i 4.6).
• Teška hipotenzija.
• Šok (uključujući kardiogeni šok).
• Opstrukcija protoka iz lijeve komore (npr. hipertrofična opstruktivna kardiomiopatija i aortalna stenoza visokog stepena).
• Hemodinamički nestabilna srčana insuficijencija nakon akutnog infarkta miokarda.

Bezbjednost i efikasnost amlodipina u hipertenzivnoj krizi nisu utvrđene.

Trudnoća

Primjena antagonista angiotenzin II receptora (AIIRA – engl. angiotensin II receptor antagonists) ne smije da se započne tokom trudnoće. Ukoliko nastavak terapije AIIRA-om nije neophodan, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prebaciti na alternativna antihipertenzivna liječenja koja imaju utvrđen bezbjednosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se trudnoća utvrdi, liječenje AIIRA-om treba odmah prekinuti, i ako je prikladno, započeti alternativnu terapiju (vidjeti odjeljke 4.3 i 4.6).

Pacijenti sa sniženom koncentracijom natrijuma i/ili smanjenim volumenom tjelesne tečnosti

U placebo kontrolisanim studijama, kod 0,4% pacijenata sa nekomplikovanom hipertenzijom liječenih kombinacijom amlodipina/valsartana viđena je izražena hipotenzija. Kod pacijenata sa aktiviranim renin-angiotenzinskim sistemom (poput pacijenata sa smanjenim volumenom tjelesne tečnosti i/ili sniženom koncentracijom natrijuma na visokim dozama diuretika) koji primaju blokatore angiotenzinskih receptora, može doći do simptomatske hipotenzije. Preporučuje se korigovanje ovog stanja prije primjene kombinacije amlodipina/valsartana ili pažljiv ljekarski nadzor na početku liječenja.

Ako se uz kombinaciju amlodipina/valsartana pojavi hipotenzija, pacijenta treba postaviti u ležeći položaj i po potrebi mu dati intravensku infuziju fiziološkog rastvora. Liječenje se može nastaviti kada se stabilizuje krvni pritisak.

Hiperkalijemija

Pri istovremenoj primjeni sa suplementima kalijuma, diureticima koji štede kalijum, zamjenama za soli koje sadrže kalijum, ili drugim ljekovima koji mogu povećati koncentraciju kalijuma (heparin, itd.), potreban je oprez i često praćenje koncentracije kalijuma.

Stenoza bubrežne arterije

Kombinacija amlodipin/valsartan treba da se primjenjuje sa oprezom u liječenju hipertenzije kod pacijenata sa jednostranom ili obostranom stenozom bubrežne arterije ili stenozom bubrežne arterije kod postojanja samo jednog bubrega, budući da se kod ovih pacijenata može povećati vrijednost uree u krvi i serumski kreatinin.

Transplantacija bubrega

Do danas ne postoji iskustvo o bezbjednoj primjeni kombinacije amlodipina/valsartana kod pacijenata kojima je nedavno transplantiran bubreg.

Oštećenje funkcije jetre

Valsartan se najvećim dijelom eliminiše nepromijenjen putem žuči. Poluvrijeme eliminacije amlodipina je produženo, i vrijednosti PIK su više kod pacijenata sa oštećenom funckijom jetre; preporuke za doziranje nijesu utvrđene. Potreban je poseban oprez kod primjene kombinacije amlodipina/valsartana pacijentima sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre ili opstruktivnim poremećajima bilijarnog sistema.

Kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre, bez holestaze, najviša preporučena doza valsartana je 80 mg.

Oštećenje funkcije bubrega

Kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem bubrega (GFR >30 ml/min/1,73 m2), doziranje kombinacije amlodipina/valsartana nije potrebno prilagođavati. Savjetuje se praćenje koncentracije kalijuma i kreatinina kod umjerenog oštećenja funkcije bubrega.

Primarni hiperaldosteronizam

Pacijenti sa primarnim hiperaldosteronizmom ne treba da se liječe antagonistom angiotenzina II valsartanom, jer njihova primarna bolest utiče na sistem renin-angiotenzin.

Angioedem

Kod pacijenata koji su liječeni valsartanom, prijavljena je pojava angioedema, uključujući oticanje grkljana i glotisa, koji uzrokuje opstrukciju disajnih puteva i/ili oticanje lica, usana, ždrijela i/ili jezika. Neki od tih pacijenata imali su angioedem i ranije, sa drugim ljekovima, uključujući i ACE inhibitore. Pacijenti kod kojih se razvije angioedem treba odmah da prekinu primjenu kombinacije amlodipina/valsartana i više je ne smiju ponovo uzimati.

Srčana insuficijencija/stanje poslije infarkta miokarda

Kod podložnih pojedinaca, mogu se očekivati promjene bubrežne funkcije kao posljedica inhibicije renin-angiotenzin-aldosteronskog sistema. Kod pacijenata sa teškom insuficijencijom srca čija funkcija bubrega može da zavisi od aktivnosti sistem renin-angiotenzin-aldosteron, liječenje ACE inhibitorima i antagonistima receptora angiotenzina bilo je povezano sa oligurijom i/ili progresivnom azotemijom i (rijetko) sa akutnom insuficijencijom bubrega i/ili smrću. Slični ishodi prijavljeni su za valsartan. Evaluacija pacijenata sa insuficijencijom srca ili poslije infarkta miokarda uvijek mora uključivati i procjenu funkcije bubrega.

U dugotrajnoj, placebo kontrolisanoj studiji (PRAISE-2) primjene amlodipina kod pacijenata sa insuficijencijom srca ne-ishemijske etiologije III i IV prema NYHA klasifikaciji (engl. New York Heart Association Classification), amlodipin je bio povezan sa povećanim brojem izvještaja o plućnom edemu, uprkos beznačajnoj razlici u incidenciji pogoršanja insuficijencije srca u poređenju sa placebom.

Potreban je oprez prilikom primjene blokatora kalcijumskih kanala, uključujući amlodipin, kod pacijenata sa kongestivnom insuficijencijom srca, jer mogu povećati rizik od budućih kardiovaskularnih događaja i mortaliteta.

Stenoza aortalnog i mitralnog zaliska

Kao i sa svim drugim vazodilatatorima, potreban je poseban oprez kod pacijenata koji boluju od mitralne stenoze ili značajne stenoze aorte koja nije visokog stepena.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sistema (RAAS)

Postoje dokazi da istovremena primjena ACE inhibitora, ARB-ova ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutnu insuficijenciju bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombinovanom primjenom ACE inhibitora, ARB-ova ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti odjeljke 4.5 i 5.1).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra neophodnom, smije da se sprovodi samo pod nadzorom specijalista i uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska. ACE inhibitori i ARB-ovi ne smiju da se primjenjuju istovremeno kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.

Lijek Wamlox nije ispitivan u bilo kojoj drugoj populaciji pacijenata, osim kod pacijenata sa hipertenzijom.

Lijek Wamlox sadrži natrijum

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti, tj. zanemarljive količine natrijuma.

Interakcije koje su česte kod ove kombinacije

Nijesu sprovedena ispitivanja interakcije kombinacije amlodipina/valsartana sa drugim ljekovima.

Treba uzeti u obzir kod istovremene primjene

Drugi antihipertenzivni ljekovi

Često primjenjivani antihipertenzivni ljekovi (npr. alfa-blokatori, diuretici) i drugi ljekovi koji mogu uzrokovati hipotenzivna neželjena dejstva (npr. triciklički antidepresivi, alfa-blokatori za liječenje benigne hiperplazije prostate) mogu povećati antihipertenzivni efekat ove kombinacije.

Interakcije povezane sa amlodipinom

Istovremena primjena nije preporučena

Grejpfrut ili sok od grejpfruta

Ne preporučuje se primjena amlodipina sa grejpfrutom ili sokom od grejpfruta jer bi kod nekih pacijenata moglo doći do povećanja bioraspoloživosti, što dovodi do pojačanog dejstva na snižavanje krvnog pritiska.

Oprez potreban kod istovremene primjene

CYP3A4 inhibitori

Istovremena primjena amlodipina sa snažnim ili umjerenim inhibitorima CYP3A4 (inhibitori proteaze, azolni antimikotici, makrolidi kao eritromicin ili klaritromicin, verapamil ili diltiazem) mogu izazvati značajno povećanje izloženosti amlodipinu. Klinički značaj takvih farmakokinetičkih varijacija može biti izraženiji kod starijih osoba. Stoga može biti potrebno kliničko praćenje i prilagođavanje doze.

CYP3A4 induktori (antikonvulzivni ljekovi [npr. karbamazepin, fenobarbital, fenitoin, fosfenitoin, primidon], rifampicin, kantarion [Hypericum perforatum])

Pri istovremenoj primjeni poznatih induktora CYP3A4, koncentracija amlodipina u plazmi može varirati. Stoga je potrebno pratiti krvni pritisak i razmotriti regulisanje doze tokom i nakon istovremenog liječenja, posebno sa jakim induktorima CYP3A4 (npr. rifampicin, kantarion [Hypericum perforatum]).

Simvastatin

Istovremena primjena višestrukih doza od 10 mg amlodipina sa 80 mg simvastatina dovela je do povećanja izloženosti simvastatinu za 77%, u poređenju sa samim simvastatinom. Preporučuje se ograničenje doze simvastatina na 20 mg dnevno kod pacijenata na amlodipinu.

Dantrolen (infuzija)

Kod životinja su zabilježeni letalna ventrikularna fibrilacija i kardiovaskularni kolaps povezani sa hiperkalijemijom nakon primjene verapamila i intravenskog dantrolena. Zbog rizika od hiperkalijemije, preporučuje se izbjegavanje istovremene primjene blokatora kalcijumskih kanala, kao što je amlodipin, kod pacijenata podložnih malignoj hipertermiji i u liječenju maligne hipertermije.

Takrolimus

Postoji rizik od povećanja koncentracije takrolimusa u krvi kada se istovremeno primjenjuje sa amlodipinom. Da bi se izbjegla toksičnost takrolimusa, primjena amlodipina kod pacijenata liječenih takrolimusom zahtijeva praćenje nivoa takrolimusa u krvi i prilagođavanje doze takrolimusa kada je to potrebno.

Treba uzeti u obzir kod istovremene primjene

Drugo

U kliničkim ispitivanjima interakcija, amlodipin nije uticao na farmakokinetiku atorvastatina, digoksina, varfarina ili ciklosporina.

Interakcije povezane sa valsartanom

Istovremena primjena nije preporučena

Litijum

Prijavljena su reverzibilna povećanja koncentracija litijuma u serumu i toksičnost tokom istovremene primjene litijuma sa inhibitorima angiotenzin konvertirajućeg enzima ili antagonistima receptora angiotenzina II, uključujući valsartan. Stoga se tokom istovremene primjene preporučuje pažljivo praćenje koncentracije litijuma u serumu. Ako se koristi i diuretik, rizik od toksičnosti litijuma vjerovatno se može povećati i više sa kombinacijom amlodipina/valsartana.

Diuretici koji štede kalijum, suplementi kalijuma, zamjene za soli koje sadrže kalijum, i ostale supstance koje mogu povećati koncentraciju kalijuma

Ako se u kombinaciji sa valsartanom propisuje lijek koji utiče na koncentraciju kalijuma, savjetuje se praćenje koncentracije kalijuma u plazmi.

Oprez potreban kod istovremene primjene

Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (NSAIL), uključujući selektivne COX-2 inhibitore, acetilsalicilnu kiselinu (>3 g/dan) i neselektivne NSAIL-e

Kada se antagonisti angiotenzina II primjenjuju istovremeno sa NSAIL, može doći do slabljenja antihipertenzivnog učinka. Osim toga, istovremena primjena antagonista angiotenzina II i NSAIL-a može dovesti do povećanog rizika od pogoršanja bubrežne funkcije i do povećanja kalijuma u serumu. Stoga se preporučuje praćenje bubrežne funkcije na početku liječenja, kao i odgovarajuća hidracija pacijenata.

Inhibitori transportera preuzimanja (rifampicin, ciklosporin) ili efluksnog transportera (ritonavir)

Rezultati in vitro ispitivanja na ljudskom tkivu jetre pokazuju da je valsartan supstrat transportera hepatičkog preuzimanja OATP1B1 i hepatičkog efluksnog transportera MRP2. Istovremena primjena inhibitora transportera preuzimanja (rifampicin, ciklosporin) ili efluksnog transportera (ritonavir) može povećati sistemsku izloženost valsartanu.

Dvostruka blokada RAAS s ARB-ovima, ACE inhibitorima ili aliskirenom

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada RAAS kombinovanom primjenom ACE inhibitora, ARB-ova ili aliskirena povezana sa većom učestalošću neželjenih događaja, kao što su hipotenzija, hiperkalijemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutnu insuficijenciju bubrega), u poređenju sa primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti odjeljke 4.3, 4.4 i 5.1).

Drugi

Kod monoterapije valsartanom nisu nađene klinički značajne interakcije sa sljedećim ljekovima: cimetidin, varfarin, furosemid, digoksin, atenolol, indometacin, hidrohlorotiazid, amlodipin, glibenklamid.

Trudnoća

Amlodipin

Bezbjednost amlodipina tokom trudnoće kod ljudi nije utvrđena. U ispitivanjima na životinjama, zabilježena je reproduktivna toksičnost pri visokim dozama (vidjeti odjeljak 5.3). Primjena u trudnoći preporučuje se samo kad ne postoji bezbjednija alternativa i kad sama bolest nosi veći rizik za majku i fetus.

Valsartan

Primjena antagonista angiotenzin II receptora (AIIRA) se ne preporučuje tokom prvog trimestra trudnoće (vidjeti odjeljak 4.4). Primjena AIIRA je kontraindikovana tokom drugog i trećeg trimestra trudnoće (vidjeti odjeljke 4.3 i 4.4).

Epidemiološki dokaz rizika teratogenosti nakon izlaganja ACE inhibitorima tokom prvog trimestra trudnoće nije ubjedljiv; međutim, mali porast rizika se ne može isključiti. Dok nema kontrolisanih epidemioloških podataka o riziku sa antagonistima receptora angiotenzina II (AIIRA), slični rizici mogu postojati i za ovu klasu ljekova. Ako nastavak terapije AIIRA nije neophodan, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prebaciti na alternativna antihipertenzivna liječenja koja imaju utvrđen bezbjednosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se trudnoća utvrdi, liječenje AIIRA treba odmah prekinuti te, ako je odgovarajuće, započeti alternativnu terapiju.

Poznato je da izloženost terapiji AIIRA tokom drugog i trećeg trimestra kod ljudi izaziva fetotoksičnost (smanjenu funkciju bubrega, oligohidramnione, retardaciju okoštavanja lobanje) i neonatalnu toksičnost (insufijenciju bubrega, hipotenziju, hiperkalijemiju) (vidjeti odjeljak 5.3).

Ako je do izloženosti AIIRA došlo od drugog trimestra trudnoće, preporučuje se ultrazvučni pregled funkcije bubrega i lobanje.

Odojčad čije su majke uzimale AIIRA treba pažljivo pratiti zbog hipotenzije (vidjeti odjeljke 4.3 i 4.4).

Dojenje

Amlodipin se izlučuje u mlijeko liječenih žena. Procijenjen je udio majčine doze koju primi odojče, i njegov interkvartilni raspon iznosio je od 3 – 7 %, uz maksimum od 15 %. Efekat amlodipina na odojčad nije poznat. Budući da nisu dostupne informacije o primjeni kombinacije amlodipina/valsartana tokom dojenja, kombinacija amlodipin/valsartan se tokom dojenja ne preporučuje, te se savjetuje alternativno liječenje sa bolje utvrđenim bezbjednosnim profilom tokom dojenja, posebno kod dojenja novorođenčeta ili nedonoščeta.

Plodnost

Ne postoje klinička ispitivanja djelovanja kombinacije amlodipina/valsartana na fertilitet.

Valsartan

Valsartan nije imao neželjenih dejstava na reprodukciju mužjaka ili ženki pacova pri oralnim dozama od najviše 200 mg/kg/dan. Ova doza je 6 puta veća od najviše preporučene doze za ljude izražene u mg/m2 (u izračunima je korištena pretpostavka da je oralna doza 320 mg/dan i da je tjelesna težina pacijenta 60 kg).

Amlodipin

Reverzibilne biohemijske promjene u glavi spermatozoida prijavljene su kod nekih pacijenata liječenih blokatorima kalcijumskih kanala. Nema dovoljno kliničkih podataka o mogućem učinku amlodipina na plodnost. U jednom ispitivanju na pacovima, nađena su neželjena dejstva na plodnost mužjaka (vidjeti odjeljak 5.3).

Pacijenti koji uzimaju kombinaciju amlodipina/valsartana i upravljaju vozilima ili rukuju mašinama treba da imaju na umu da se povremeno mogu javiti vrtoglavica ili malaksalost.

Amlodipin može blago ili umjereno uticati na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanjem mašinama. Ako pacijenti koji uzimaju amlodipin pate od vrtoglavice, glavobolje, umora ili mučnine, njihova sposobnost reagovanja može biti umanjena.

Simptomi

Nema iskustva sa predoziranjem kombinacijom amlodipin/valsartan. Glavni simptom predoziranja valsartanom vjerovatno je izrazita hipotenzija sa vrtoglavicom. Predoziranje amlodipinom može dovesti do izrazite periferne vazodilatacije i moguće refleksne tahikardije. Prijavljena je izražena i potencijalno produžena sistemska hipotenzija, uključujući šok sa smrtnim ishodom.

Prijavljeni su rijetki slučajevi nekardiogenog plućnog edema kao posljedice predoziranja amlodipinom, koji se može manifestovati odloženim početkom simptoma (24-48 sati nakon ingestije) i zahtijevati respiratornu potporu. Rano uvedene mjere reanimacije (uključujući preopterećenje tečnošću) radi održavanja perfuzije i minutnog volumena srca mogu biti precipitirajući faktori.

Liječenje

Ako je lijek uzet nedavno, u obzir dolazi izazivanje povraćanja ili ispiranje želuca. Pokazano je da primjena aktivnog uglja zdravim dobrovoljcima odmah ili do dva sata nakon ingestije amlodipina značajno smanjuje resorpciju amlodipina. Klinički značajna hipotenzija zbog predoziranja kombinacijom amlodipina/valsartana zahtijeva aktivnu kardiovaskularnu potporu, uključujući često praćenje srčane i respiratorne funkcije, podizanje ekstremiteta, uz praćenje volumena cirkulišuće tečnosti i mokrenja. Vazokonstriktor može pomoći u ponovnom uspostavljanju vaskularnog tonusa i krvnog pritiska, pod uslovom da nema kontraindikacija za njegovu primjenu. Intravenski kalcijum glukonat može pomoći u poništavanju dejstva blokade kalcijumskih kanala.

I valsartan i amlodipin se najvjerovatnije ne mogu ukloniti hemodijalizom.

Farmakoterapijska grupa: ljekovi koji djeluju na renin-angiotenzin sistem; antagonisti angiotenzina II, kombinacije; antagonisti angiotenzina II, i blokatori kalcijumovih kanala

ATC kod: C09DB01

Amlodipin/valsartan predstavlja kombinaciju dva antihipertenzivna sastojka sa komplementarnim mehanizmima kontrole krvnog pritiska kod pacijenata sa esencijalnom hipertenzijom: amlodipin pripada grupi kalcijumskih antagonista, dok valsartan pripada grupi antagonista angiotenzina II. Kombinacija ovih ljekova ima dodatni antihipertenzivni efekat, čime u većoj mjeri snižava krvni pritisak nego svaka od pojedinih komponenti samostalno.

Amlodipin/valsartan

Kombinacija amlodipina i valsartana dovodi do dodatnog sniženja krvnog pritiska povezanog sa dozom unutar terapijskog raspona doze. Antihipertenzivni efekat jednokratne doze kombinacije održan je tokom 24 sata.

Placebo kontrolisana ispitivanja

Više od 1400 hipertenzivnih pacijenata primalo je kombinaciju amlodipin/valsartan jednom dnevno u dva placebo kontrolisana klinička ispitivanja. Odrasle osobe sa blagom do umjerenom nekomplikovanom esencijalnom hipertenzijom (srednja vrijednost dijastolnog krvnog pritiska u sjedećem položaju ≥95 i <110 mmHg) bile su uključene u ispitivanje. Pacijenti sa visokim kardiovaskularnim rizicima – insufijencija srca, dijabetes tip I i loše kontrolisani tip II, kao i sa infarktom miokarda ili moždanim udarom unutar godinu dana u anamnezi – bili su isključeni iz ispitivanja.

Aktivno kontrolisana ispitivanja kod pacijenata koji nisu odgovarali na monoterapiju

Multicentrično, randomizovano, dvostruko slijepo, aktivno kontrolisano ispitivanje paralelnih grupa je kod pacijenata, koji nisu bili odgovarajuće kontrolisani valsartanom 160 mg, pokazalo normalizaciju krvnog pritiska (donja vrijednost dijastolnog krvnog pritiska u sjedećem položaju <90 mmHg na kraju ispitivanja) kod 75% pacijenata liječenih kombinacijom amlodipina/valsartana 10 mg/160 mg, i 62% pacijenata liječenih kombinacijom amlodipina/valsartana 5 mg/160 mg, u poređenju sa 53% pacijenata koji su ostali na valsartanu 160 mg. Dodatak amlodipina 10 mg i 5 mg doveo je do dodatnog sniženja sistolnog/dijastolnog krvnog pritiska za 6,0/4,8 mmHg, odnosno 3,9/2,9 mmHg, u poređenju sa pacijentima koji su ostali samo na valsartanu 160 mg.

Multicentrično, randomizovano, dvostruko slijepo, aktivno kontrolisano ispitivanje paralelnih grupa je kod pacijenata, koji nisu bili odgovarajuće kontrolisani amlodipinom 10 mg, pokazalo normalizaciju krvnog pritiska (donja vrijednost dijastolnog krvnog pritiska u sjedećem položaju <90 mmHg na kraju ispitivanja) kod 78% pacijenata liječenih kombinacijom amlodipina/valsartana 10 mg/160 mg, u poređenju sa 67% pacijenata koji su ostali na amlodipinu 10 mg. Dodatak valsartana 160 mg doveo je do dodatnog sniženja sistolnog/dijastolnog krvnog pritiska za 2,9/2,1 mmHg, u poređenju sa pacijentima koji su ostali samo na amlodipinu 10 mg.

Kombinacija amlodipin/valsartan je ispitivana i u aktivno kontrolisanom kliničkom ispitivanju sa 130 hipertenzivnih pacijenata sa srednjom vrijednošću dijastolnog krvnog pritiska u sjedećem položaju ≥110 mmHg i <120 mmHg. U tom ispitivanju (početni krvni pritisak 171/113 mmHg), liječenje kombinacijom amlodipina/valsartana 5 mg/160 mg titriranim do 10 mg/160 mg snizilo je krvni pritisak u sjedećem položaju za 36/29 mmHg, u poređenju sa 32/28 mmHg kod liječenja kombinacijom lizinoprila/hidrohlorotiazida 10 mg/12,5 mg titriranim do 20 mg/12,5 mg.

U dva dugotrajna ispitivanja praćenja, dejstvo kombinacije amlodipina/valsartana bilo je održano tokom više od jedne godine. Nagli prekid primjene kombinacije amlodipina/valsartana nije bio povezan sa naglim povišenjem krvnog pritiska.

Starost, pol, rasa ili indeks tjelesne mase (≥30 kg/m2, <30 kg/m2) nijesu uticali na odgovor na amlodipin/valsartan.

Kombinacija amlodipina/valsartana nije ispitivana ni u jednoj drugoj populaciji pacijenata, osim kod pacijenata sa hipertenzijom. Valsartan je ispitivan kod pacijenata nakon infarkta miokarda i kod pacijenata sa insuficijencijom srca. Amlodipin je ispitivan kod pacijenata sa hroničnom stabilnom anginom, vazospastičnom anginom i angiografski dokumentovanom bolešću koronarnih arterija.

Amlodipin

Amlodipinska komponenta kombinacije amlodipina/valsartana inhibira transmembranski ulaz jona kalcijuma u srčani mišić i glatki mišić krvnih sudova. Mehanizam antihipertenzivnog djelovanja amlodipina je zbog direktnog relaksirajućeg dejstva na glatki mišić krvnih sudova, što uzrokuje smanjenje periferne vaskularne rezistencije i krvnog pritiska. Eksperimentalni podaci pokazuju da se amlodipin veže i na dihidropiridinska i na nedihidropiridinska vezna mjesta. Kontraktilni procesi srčanog mišića i glatkog mišića krvnih sudova zavise od kretanja ekstracelularnih jona kalcijuma u ove ćelije kroz specifične jonske kanale.

Nakon primjene terapijskih doza pacijentima sa hipertenzijom, amlodipin dovodi do vazodilatacije, što dovodi do sniženja krvnog pritiska u ležećem i stojećem položaju. Ova sniženja krvnog pritiska nijesu praćena značajnim promjenama srčane frekvencije ili koncentracije kateholamina u plazmi kod hroničnog doziranja.

Koncentracije u plazmi koreliraju sa postignutim efektom i kod mladih i kod starijih pacijenata.

Kod hipertenzivnih pacijenata sa normalnom bubrežnom funkcijom, terapijske doze amlodipina dovode do smanjenja bubrežne vaskularne rezistencije i do povećanja brzine glomerularne filtracije i efektivnog protoka plazme kroz bubreg, bez promjene filtracijske frakcije ili proteinurije.

Kao i kod drugih blokatora kalcijumskih kanala, hemodinamska mjerenja srčane funkcije u mirovanju i tokom opterećenja (ili tempiranog hoda) kod pacijenata sa normalnom funkcijom ventrikula liječenih amlodipinom pokazala su generalno mali porast srčanog indeksa bez značajnog uticaja na dP/dt ili na krajnji dijastolni pritisak lijevog ventrikula ili volumen lijevog ventrikula. U hemodinamskim ispitivanjima, amlodipin nije bio povezan sa negativnim inotropnim efektom kada se primjenjivao u rasponu terapijskih doza zdravim životinjama i ljudima, čak i kada se kod ljudi primjenjivao istovremeno sa beta-blokatorima.

Amlodipin ne mijenja funkciju sinoatrijalnog čvora ili atrioventrikularnu provodljivost kod zdravih životinja ili ljudi. U kliničkim ispitivanjima u kojima je amlodipin primjenjivan u kombinaciji sa beta-blokatorima kod pacijenata sa hipertenzijom ili anginom, nisu zabilježena neželjena dejstva vezana za elektrokardiografske parametre.

Primjena kod pacijenata sa hipertenzijom

Randomizirano dvostruko slijepo ispitivanje morbiditeta-mortaliteta pod nazivom Antihipertenzivno i antilipidno liječenje u cilju sprječavanja srčanog udara (ALLHAT) sprovedeno je da bi se uporedile novije terapije: amlodipin 2,5-10 mg/dan (blokator kalcijumskih kanala) ili lizinopril 10-40 mg/dan (ACE-inhibitor) kao terapije prve linije, sa terapijom tiazidnim diuretikom, hlortalidonom 12,5-25 mg/dan, u blagoj do umjerenoj hipertenziji.

Ukupno 33357 hipertenzivnih pacijenata starosti od 55 godina ili starijih randomizovano je u terapijske grupe i praćeno u prosjeku 4,9 godina. Pacijenti su imali najmanje jedan dodatni faktor rizika za koronarnu bolest srca, uključujući: prethodni infarkt miokarda ili moždani udar (>6 mjeseci prije uključivanja u ispitivanje) ili dokumentaciju o drugoj aterosklerotskoj kardiovaskularnoj bolesti (ukupno 51,5%), dijabetes tipa 2 (36,1%), lipoprotein visoke gustoće - holesterol <35 mg/dl ili <0,906 mmol/l (11,6%), hipertrofiju lijevog ventrikula dijagnostikovanu elektrokardiogramom ili ehokardiografijom (20,9%), aktivni status pušača (21,9%).

Primarni ishod bio je sastavljen od koronarne bolesti srca sa smrtnim ishodom ili infarkta miokarda bez smrtnog ishoda. Nije bilo značajne razlike u primarnom ishodu između terapije temeljene na amlodipinu i terapije temeljene na hlortalidonu: odnos rizika (OR) 0,98 95% CI (0,90-1,07) p=0,65. Među sekundarnim ishodima, incidencija insuficijencije srca (sastavni dio kombinovanog kardiovaskularnog ishoda) bila je značajno viša u grupi na amlodipinu u poređenjui sa grupom koja je uzimala hlortalidon (10,2% naspram 7,7%, OR 1,38, 95% CI [1,25-1,52] p<0,001). Međutim, kad je riječ o smrtnosti od svih uzroka, između terapije temeljene na amlodipinu i terapije temeljene na hlortalidonu nije bilo značajne razlike OR 0,96 95% CI [0,89-1,02] p=0,20.

Valsartan

Valsartan je aktivan, potentan i specifičan antagonist angiotenzin II receptora pri oralnoj primjeni. Djeluje selektivno na podtip receptora AT1, odgovoran za poznata djelovanja angiotenzina II. Povećana koncentracija angiotenzina II u plazmi, nakon blokade AT1 receptora valsartanom, mogu stimulisati neblokirani podtip AT2 receptora, što, čini se, djeluje kao protivteža dejstvu AT1 receptora. Valsartan ne ispoljava parcijalnu agonističku aktivnost na AT1 receptor i ima znatno veći afinitet za AT1 receptor (oko 20000 puta) nego za AT2 receptor.

Valsartan ne inhibira ACE, poznat i kao kininaza II, koji pretvara angiotenzin I u angiotenzin II i razgrađuje bradikinin. Budući da nema efekta na ACE, ne pojačava djelovanje bradikinina i supstance P, antagonisti angiotenzina II vrlo vjerovatno ne mogu biti povezani sa kašljem. U kliničkim ispitivanjima u kojima se valsartan upoređivao sa ACE inhibitorom, incidencija suvog kašlja bila je značajno (p <0,05) niža kod pacijenata liječenih valsartanom, nego kod onih liječenih ACE inhibitorom (2,6% naspram 7,9%). U kliničkom ispitivanju pacijenata sa anamnezom suvog kašlja tokom terapije ACE inhibitorom, kašalj se javio u 19,5% ispitanika koji su primali valsartan i u 19,0% ispitanika koji su primali tiazidni diuretik, u odnosu na 68,5% ispitanika liječenih ACE inhibitorom (p <0,05). Valsartan se ne veže i ne blokira druge hormonske receptore ili jonske kanale, za koje se zna da su važni u kardiovaskularnoj regulaciji.

Primjena valsartana kod pacijenata sa hipertenzijom dovodi do sniženja krvnog pritiska bez uticaja na brzinu pulsa.

Kod većine pacijenata, nastup antihipertenzivne aktivnosti počinje unutar 2 sata nakon primjene jednokratne oralne doze, a maksimalni pad krvnog pritiska postiže se unutar 4-6 sati. Antihipertenzivno dejstvo traje više od 24 sata nakon primjene. Tokom ponovljene primjene, maksimalno sniženje krvnog pritiska sa bilo kojom dozom se generalno postiže unutar 2-4 nedjelje i održava se tokom dugotrajne terapije. Nagli prekid liječenja valsartanom nije bio povezan sa pojavom povratne hipertenzije ili drugih klinički neželjenih dejstava.

Ostalo: dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sistema (RAAS)

Dva velika randomizovana, kontrolisana ispitivanja (ONTARGET [eng. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial] i VA NEPHRON-D [eng. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes]) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora sa ARB.

ONTARGET je bilo ispitivanje sprovedeno kod pacijenata sa kardiovaskularnim ili cerebrovaskularnim oboljenjem u anamnezi, ili sa dijabetes melitusom tip 2 uz dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje kod pacijenata sa dijabetes melitusom tipa 2 i dijabetesnom nefropatijom.

Ova ispitivanja nijesu pokazala nikakav značajan povoljan efekat na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalijemije, akutnog oštećenja bubrega i/ili hipotenzije, u poređenju sa monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ti su rezultati relevantni i za druge ACE inhibitore i ARB.

ACE inhibitori i ARB se stoga ne smiju istovremeno primjenjivati kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom (vidjeti odjeljak 4.4).

ALTITUDE (eng. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji sa ACE inhibitorom ili ARB kod pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2 i hroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo ranije prekinuto zbog povećanog rizika od neželjenih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar su numerički bili učestaliji u grupi koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a neželjeni događaji i ozbiljni neželjeni događaji od značaja (hiperkalijemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su učestalije zabilježeni u grupi koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Linearnost

Amlodipin i valsartan pokazuju linearnu farmakokinetiku.

Amlodipin/valsartan

Nakon oralne primjene kombinacije amlodipina/valsartana, maksimalne koncentracije amlodipina i valsartana u plazmi postižu se za 3 odnosno 6–8 sati. Brzina i stepen resorpcije kombinacije amlodipina/valsartana jednaki su bioraspoloživosti valsartana i amlodipina kada se primjenjuju kao pojedinačne tablete.

Amlodipin

Resorpcija: Nakon oralne primjene terapijskih doza samo amlodipina, maksimalne koncentracije amlodipina u plazmi postižu se za 6–12 sati. Apsolutna bioraspoloživost je izračunata između 64% i 80%. Unos hrane ne utiče na bioraspoloživost amlodipina.

Distribucija: Volumen distribucije je otprilike 21 l/kg. In vitro ispitivanja sa amlodipinom pokazala su da se otprilike 97,5% cirkulišućeg lijeka veže za proteine plazme.

Biotransformacija: Amlodipin se u velikoj mjeri (otprilike 90%) metaboliše u jetri do inaktivnih metabolita.

Eliminacija: Eliminacija amlodipina iz plazme je dvofazna, sa poluvremenom eliminacije od otprilike 30 do 50 sati. Stanje dinamičke ravnoteže koncentracije lijeka u plazmi postiže se nakon kontinuirane primjene tokom 7–8 dana. Urinom se izlučuje deset posto nepromijenjenog amlodipina i 60% metabolita amlodipina.

Valsartan

Resorpcija: Nakon oralne primjene samo valsartana, maksimalne koncentracije valsartana u plazmi postižu se za 2–4 sata. Srednja vrijednost apsolutne bioraspoloživosti je 23%. Hrana smanjuje izloženost (mjereno pomoću PIK) valsartanu za oko 40% i maksimalnu koncentraciju u plazmi (Cmax) za oko 50%, premda su koncentracije valsartana u plazmi oko 8 h nakon doziranja slične u grupi koja je uzimala hranu i grupi koja je bila natašte. Međutim, to smanjenje PIK nije praćeno klinički značajnim smanjenjem terapijskog dejstva, te se stoga valsartan može davati sa hranom ili bez nje.

Distribucija: Volumen distribucije valsartana u stanju dinamičke ravnoteže nakon intravenske primjene je oko 17 litara, što ukazuje na to da se valsartan ne distribuira u većoj mjeri u tkiva. Valsartan se u velikoj mjeri veže za serumske proteine (94–97%), uglavnom na serumski albumin.

Biotransformacija: Valsartan se ne transformiše u većoj mjeri, budući da se svega 20% doze može naći u obliku metabolita. U plazmi je identifikovan hidroksi-metabolit u niskoj koncentraciji (manje od 10% PIK valsartana). Taj metabolit nije farmakološki aktivan.

Eliminacija: Valsartan pokazuje multieksponencijalnu kinetiku eliminacije (t½α <1 h i t½ß oko 9 h). Valsartan se primarno eliminiše putem fecesa (oko 83% doze) i urina (oko 13% doze), uglavnom kao nepromijenjen lijek. Nakon intravenske primjene, klirens valsartana iz plazme je oko 2 l/h, dok je njegov bubrežni klirens 0,62 l/h (oko 30% ukupnog klirensa). Poluvrijeme eliminacije valsartana je 6 sati.

Posebne populacije

Pedijatrijska populacija (mlađi od 18 godina)

Nisu dostupni farmakokinetički podaci u pedijatrijskoj populaciji.

Starije osobe (65 godina ili više)

Vrijeme do postizanja maksimalnih koncentracija amlodipina u plazmi slično je kod mladih i starijih pacijenata. Kod starijih pacijenata postoji sklonost smanjenju klirensa amlodipina, što uzrokuje povećanja površine ispod krive (PIK) i poluvremena eliminacije. Srednja sistemska vrijednost PIK valsartana viša je za 70% kod starijih osoba nego kod mladih osoba, i stoga je potreban oprez pri povećavanju doze.

Oštećenje funkcije bubrega

Oštećenje funkcije bubrega ne utiče u značajnoj mjeri na farmakokinetiku amlodipina. Kao što se i očekuje za lijek čiji bubrežni klirens iznosi samo 30% ukupnog klirensa iz plazme, nije uočena korelacija između funkcije bubrega i sistemske izloženosti valsartanu.

Oštećenje funkcije jetre

Dostupni su vrlo ograničeni klinički podaci o primjeni amlodipina kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre imaju smanjeni klirens amlodipina sa posljedičnim povećanjem PIK za otprilike 40–60%. Kod pacijenata sa blagom do umjerenom hroničnom bolešću jetre, izloženost (mjereno PIK vrijednostima) valsartanu u prosjeku je dva puta veća od one kod zdravih dobrovoljaca (odgovarajuće upoređenim sa obzirom na starost, pol i težinu). Kod pacijenata sa bolešću jetre je potreban oprez (vidjeti odjeljak 4.2).

Amlodipin/valsartan

Neželjene reakcije primijećene u ispitivanjima na životinjama, sa mogućim kliničkim značajem, bile su sljedeće:

Histopatološki znaci zapaljenja žlijezda želuca viđeni su kod mužjaka pacova pri izloženosti od oko 1,9 (valsartan) i 2,6 (amlodipin) puta većima od izloženosti kliničkom dozom od 160 mg valsartana i 10 mg amlodipina. Pri većim izloženostima, nastale su ulceracije i erozije sluznice želuca i kod ženki i kod mužjaka. Slične promjene su takođe viđene u grupi koja je bila samo na valsartanu (izloženost 8,5–11,0 puta veća od izloženosti kliničkom dozom od 160 mg valsartana).

Nađena je povećana incidencija i težina bazofilije/hijalinizacije bubrežnih tubula, dilatacija i cilindra, kao i intersticijska limfocitna upala i medijalna hipertrofija arteriola pri izloženosti 8–13 (valsartan) i 7–8 (amlodipin) puta višim od izloženosti kliničkim dozama od 160 mg valsartana i 10 mg amlodipina. Slične promjene su nađene i u grupi koja je bila samo na valsartanu (izloženost 8,5–11,0 puta viša od izloženosti kliničkoj dozi od 160 mg valsartana).

U ispitivanju embriofetalnog razvoja pacova, primijećene su povećane incidencije dilatacije uretera, malformacija grudne kosti i neosificiranih falangi prednjih šapa pri izloženosti oko 12 (valsartan) i 10 (amlodipin) puta višoj od izloženosti kliničkim dozama od 160 mg valsartana i 10 mg amlodipina. Dilatirani ureteri takođe su nađeni u grupi koja je bila samo na valsartanu (izloženost 12 puta veća od izloženosti kliničkom dozom od 160 mg valsartana). U ovom su ispitivanju nađeni tek skromni znaci toksičnosti po majku (umjereno smanjenje tjelesne težine). Nivo bez uočenih efekata na razvojne poremećaje opažena je kod 3- (valsartan) i 4- (amlodipin) puta veće izloženosti od kliničke izloženosti (na temelju PIK-a).

Nije bilo dokaza mutagenosti, klastogenosti ni karcinogenosti pojedinačnih komponenti.

Amlodipin

Reproduktivna toksikologija

Ispitivanja uticaja na reprodukciju pacova i miševa, pokazala su odlaganje dana okota, produženo trajanje porođaja i smanjeno preživljavanje mladunčadi, pri dozama koje su otprilike 50 puta veće od najviše preporučene doze za ljude, izražene u mg/kg.

Poremećaj fertiliteta

Nije bilo dejstva na fertilitet pacova koji su primali amlodipin (mužjaci 64 dana i ženke 14 dana prije parenja) pri dozama od najviše 10 mg/kg/dan (8 puta* više od najviše preporučene doze za ljude od 10 mg izražene u mg/m2). U drugom ispitivanju sa pacovima u kojem su mužjaci 30 dana primali amlodipin besilat u dozi uporedivoj sa dozom za ljude izraženoj u mg/kg, nađeni su sniženi folikulostimulišući hormon i testosteron u plazmi, kao i smanjenja gustoće sperme te smanjeni broj zrelih spermatozoida i Sertolijevih ćelija.

Karcinogeneza, mutageneza

Pacovi i miševi koji su dvije godine primali amlodipin sa hranom u koncentracijama koje su prema izračunu osiguravale nivo dnevnog doziranja od 0,5, 1,25 i 2,5 mg/kg/dan, nisu pokazali nikakav dokaz karcinogenosti. Najviša doza (za miševe slična, a za pacove jednaka dvostrukoj,* najvišoj preporučenoj kliničkoj dozi od 10 mg izraženoj u mg/m2) bila je blizu najviše podnošljive doze za miševe, ali ne i za štakore.

Ispitivanja mutagenosti nisu otkrila nikakve efekte povezane sa lijekom ni na nivou gena ni na nivou hromozoma.

* Na osnovu tjelesne težine pacijenta od 50 kg

Valsartan

Pretklinički podaci ne ukazuju na posebnu opasnost za ljude na osnovu konvencionalnih ispitivanja farmakološke bezbjednosti, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, karcinogenog potencijala, reproduktivne i razvojne toksičnosti.

Kod pacova su doze pri kojima se javlja toksičnost po majku (600 mg/kg/dan) u posljednjim danima gestacije i laktacije dovele do manjeg preživljavanja, manjeg dobijanja na težini i kašnjenja u razvoju (odvajanje ušne školjke i otvaranje slušnog kanala) kod mladunčadi (vidjeti odjeljak 4.6). Takve su doze kod pacova (600 mg/kg/dan) otprilike 18 puta veće od najviše preporučene doze za ljude izražene u mg/m2 (u izračunima je korištena pretpostavka da je oralna doza 320 mg/dan i da je tjelesna težina pacijenta 60 kg).

U pretkliničkim ispitivanjima bezbjednosti, visoke doze valsartana (200 do 600 mg/kg tjelesne težine) su kod pacova uzrokovale sniženje parametara crvenih krvnih ćelija (eritrocita, hemoglobina, hematokrita) i dokazale promjene u hemodinamici bubrega (blago povišen azot iz uree u krvi i bubrežna tubularna hiperplazija i bazofilija kod mužjaka). Takve doze kod pacova (200 i 600 mg/kg/dan) otprilike su 6 i 18 puta veće od najviše preporučene doze za ljude izražene u mg/m2 (u izračunima je korištena pretpostavka da je oralna doza 320 mg/dan i da je tjelesna težina pacijenta 60 kg).

Kod marmozet majmuna su pri sličnim dozama promjene bile slične iako teže, posebno u bubrezima, gdje su se promjene razvile u nefropatiju, uključujući povišen azot iz uree u krvi i kreatinin.

Hipertrofija jukstaglomerularnih bubrežnih ćelija takođe je viđena u obije vrste. Za sve se promjene smatralo da ih je uzrokovalo farmakološko djelovanje valsartana koji stvara produženu hipotenziju, posebno kod marmozet majmuna. Kod terapijskih doza valsartana kod ljudi, čini se da hipertrofija jukstaglomerularnih bubrežnih ćelija nema nikakav značaj.

Jezgro:

- celuloza, mikrokristalna

- manitol

- magnezijum stearat

- kroskarmeloza natrijum

- povidon K25

- silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

- natrijum laurilsulfat

Obloga (film) tablete:

- polivinil alkohol

- titan dioksid (E171)

- makrogol 3000

- talk

- gvožđe oksid, žuti (E172)

Nije primjenjivo.

3 godine

Lijek čuvajte na temperaturi do 30°C.

Unutrašnje pakovanje je blister (OPA/Al/PVC-Al folija) koji sadrži 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 3 blistera sa po 10 tableta (ukupno 30 film tableta) i Uputstvo za lijek.

lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Wamlox

Aktivne supstance su valsartan i amlodipin.

Wamlox, film tableta, 5 mg + 80 mg:

Svaka film tableta sadrži 5 mg amlodipina u obliku amlodipin besilata i 80 mg valsartana.

Wamlox, film tableta, 5 mg + 160 mg:

Svaka film tableta sadrži 5 mg amlodipina u obliku amlodipin besilata i 160 mg valsartana.

Wamlox, film tableta, 10 mg + 160 mg:

Svaka film tableta sadrži 10 mg amlodipina u obliku amlodipin besilata i 160 mg valsartana.

Pomoćne supstance koje ulaze u sastav jezgra tablete: celuloza, mikrokristalna; magnezijum stearat; kroskarmeloza natrijum; povidon K25; natrijum laurilsulfat; manitol i silicijum dioksid, koloidni, bezvodni. Pomoćne supstance koje ulaze u sastav obloge (filma) tablete: polivinilni alkohol, titan dioksid (E171), makrogol 3000, talk, gvožđe oksid, žuti (E172).

Kako izgleda lijek Wamlox i sadržaj pakovanja

Wamlox, film tableta, 5 mg + 80 mg:

Braonkastožute, okrugle, blago bikonveksne, film tablete zakošenih ivica sa mogućim tamnim mrljama.

Wamlox, film tableta, 5 mg + 160 mg:

Braonkastožute, ovalne, bikonveksne, film tablete zakošenih ivica sa mogućim tamnim mrljama.

Wamlox, film tableta, 10 mg + 160 mg:

Blijedo braonkastožute, ovalne, bikonveksne, film tablete.

Unutrašnje pakovanje je blister (OPA/Al/PVC-Al folija) koji sadrži 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 3 blistera sa po 10 tableta (ukupno 30 film tableta) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

D.S.D. „KRKA, d.d., Novo mesto“ - predstavništvo Podgorica,

Svetlane Kane Radević br. 3, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

KRKA d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija

KRKA-FARMA d.o.o., V. Holjevca 20/E, 10 450 Jastrebarsko, Hrvatska

TAD Pharma GmbH, Heinz-Lohmann-Strasse 5, 27472 Cuxhaven, Njemačka

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Wamlox, film tableta, 5 mg + 80 mg, blister, 30 (3x10) film tableta: 2030/20/248 – 3986 od 19.03.2020. godine

Wamlox, film tableta, 5 mg + 160 mg, blister, 30 (3x10) film tableta: 2030/20/249 – 3987 od 19.03.2020. godine

Wamlox, film tableta, 10 mg + 160 mg, blister, 30 (3x10) film tableta: 2030/20/250 – 3988 od 19.03.2020. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Jun, 2025. godine

Lijek Wamlox ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na amlodipin ili na neki drugi blokator kalcijumskih kanala. To može uključivati svrab, crvenilo kože ili poteškoće pri disanju,
• ako ste alergični na valsartan ili na bilo koji drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6). Ako mislite da biste mogli biti alergični, porazgovarajte sa svojim ljekarom prije uzimanja lijeka Wamlox,
• ako imate teške probleme sa jetrom ili probleme sa žuči, poput bilijarne ciroze ili holestaze,
• ako ste trudni duže od 3 mjeseca (takođe je bolje izbjegavati lijek Wamlox u ranoj trudnoći; vidite dio o primjeni u trudnoći),
• ako imate jako nizak krvni pritisak (hipotenzija),
• ako imate suženje aortnog zaliska (stenoza aorte) ili kardiogeni šok (stanje u kojem Vaše srce ne može snadbijeva organizam dovoljnom količinom krvi),
• ako patite od insuficijencije (slabosti) srca nakon srčanog udara,
• ako imate šećernu bolest ili oštećenu funkciju bubrega i liječite se lijekom za snižavanje krvnog pritiska koji sadrži aliskiren.

Ako se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas, nemojte uzimati lijek Wamlox i obavijestite svog ljekara.

Upozorenja i mjere opreza:

Obratite se svom ljekaru prije nego što uzmete lijek Wamlox:

• ako ste bili bolesni (povraćanje ili proliv),
• ako imate problema sa jetrom ili bubrezima,
• ako Vam je presađen bubreg ili ako Vam je rečeno da imate suženje bubrežnih arterija,
• ako bolujete od stanja koje utiče na nadbubrežne žlijezde, a naziva se „primarni hiperaldosteronizam”,
• ako ste imali srčanu slabost ili ste doživjeli srčani udar. Pridržavajte se pažljivo uputstava svog ljekara o početnoj dozi. Ljekar može takođe da provjeri funkciju Vaših bubrega.
• ako Vam je ljekar rekao da imate suženje srčanih zalistaka (zvano „aortalna ili mitralna stenoza“), ili da je debljina Vašeg srčanog mišića nenormalno povećana (zvano „opstruktivna hipertrofična kardiomiopatija“),
• ako ste uočili pojavu oticanja, posebno lica i grla, dok ste uzimali druge ljekove (uključujući inhibitore angiotenzin konvertujućeg enzima). Ako dobijete ove simptome, prestanite da uzimate lijek Wamlox i odmah se javite svom ljekaru. Nemojte više nikad uzimati lijek Wamlox.
• ako uzimate bilo koji od ljekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog pritiska:
• ACE inhibitor (npr. enalapril, lizinopril, ramipril), posebno ako imate bubrežne tegobe povezane sa šećernom bolešću,
• aliskiren.

Ljekar Vam može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni pritisak i količinu elektrolita (npr. kalijuma) u krvi u redovnim intervalima.

Pogledajte takođe informacije pod naslovom „Lijek Wamlox ne smijete koristiti“.

Ako se bilo što od navedenog odnosi na Vas, obavijestite svog ljekara prije uzimanja lijeka Wamlox.

Djeca i adolescenti

Primjena lijeka Wamlox kod djece i adolescenata se ne preporučuje (uzrast ispod 18 godina).

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove. Ljekar će možda morati da promijeni dozu i/ili da preduzme druge mjere opreza. U nekim slučajevima ćete možda morati da prestanete da uzimate jedan od ljekova. To se posebno odnosi na sljedeće ljekove:

• drugi ljekovi koji se koriste za snižavanje krvnog pritiska, zvani ACE inhibitori ili aliskiren (vidite takođe djelove „Lijek Wamlox ne smijete koristiti“ i „Upozorenja i mjere opreza“);
• diuretici (vrsta lijeka koja se naziva i „tablete za izmokravanje“, koje povećavaju količinu mokraće koju proizvodite);
• litijum (lijek koji se koristi za liječenje nekih vrsta depresije);
• diuretici koji štede kalijum, suplementi kalijuma, zamjene za so koje sadrže kalijum i ostale supstance koje mogu povećati koncentraciju kalijuma;
• određene vrste ljekova protiv bolova koji se nazivaju nesteoridni antiinflamatorni ljekovi (NSAIL) ili selektivni inhibitori ciklooksigenaze-2 (COX-2 inhibitori). Ljekar će Vam možda provjeriti i bubrežnu funkciju.
• antikonvulzivni ljekovi (npr. karbamazepin, fenobarbital, fenitoin, fosfenitoin, primidon);
• kantarion;
• nitroglicerin i drugi nitrati, ili drugi ljekovi koji se nazivaju „vazodilatatori“;
• ljekovi koji se primjenjuju za liječenje HIV infekcije/SIDA (npr. ritonavir, indinavir, nelfinavir);
• ljekovi za liječenje gljivičnih infekcija (npr. ketokonazol, itrakonazol);
• ljekovi za liječenje bakterijskih infekcija (kao što su rifampicin, eritromicin, klaritromicin, talitromicin);
• verapamil, diltiazem (ljekovi za srce);
• simvastatin (lijek koji se koristi za kontrolu visokih nivoa holesterola);
• dantrolen (infuzija za teške poremećaje tjelesne temperature);
• takrolimus (lijek koji se koristi za kontrolu imunološkog odgovora i omogućava tijelu da prihvati transplantirani organ);
• ljekovi koji se koriste kao zaštita od odbacivanja transplantata (ciklosporin).

Uzimanje lijeka Wamlox sa hranom ili pićem

Pacijenti koji uzimaju lijek Wamlox ne smiju da konzumiraju grejpfrut ili sok od grejpfruta. Grejpfrut i sok od grejpfruta kod nekih pacijenata može dovesti do povećanja koncentracije aktivne supstance amlodipina u krvi, što može uzrokovati neočekivano pojačani efekat na snižavanje krvnog pritiska.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete bilo koji lijek.

Trudnoća

Morate obavijestiti svog ljekara ako mislite da ste (ili biste mogli postati) trudni. Ljekar će Vam obično savjetovati da prekinete primjenu lijeka Wamlox prije trudnoće ili čim saznate da ste trudni, i savjetovaće Vam da uzmete drugi lijek umjesto lijeka Wamlox. Lijek Wamlox se ne preporučuje u ranoj trudnoći (prva 3 mjeseca) i ne smije se uzimati kada ste trudni duže od 3 mjeseca, jer može ozbiljno naštetiti Vašem djetetu ako se uzima nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Obavijestite svog ljekara ako dojite ili planirate da počnete da dojite. Amlodipin se izlučuje u mlijeko dojilja u malim količinama. Lijek Wamlox se ne preporučuje majkama koje doje, a ako želite da dojite, ljekar Vam može odabrati drugo liječenje, posebno ako je Vaše dijete novorođenče ili je prijevremeno rođeno.

Uticaj lijeka Wamlox na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Ovaj lijek može uzrokovati vrtoglavicu. To može uticati na Vašu sposobnost koncentracije. Stoga, ako niste sigurni kako će ovaj lijek djelovati na Vas, nemojte voziti, upravljati mašinama ili se baviti drugim aktivnostima koje zahtijevaju koncentraciju.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Wamlox

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti, tj. zanemarljive količine natrijuma.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek. To će Vam pomoći u postizanju najboljih rezultata i u smanjenju rizika od neželjenih dejstava.

Uobičajena doza lijeka Wamlox je jedna film tableta na dan.

• Savjetuje se da uzimate lijek svakoga dana po mogućnosti u isto vrijeme.
• Progutajte film tablete sa čašom vode.
• Lijek Wamlox možete uzimati sa hranom ili bez nje. Nemojte uzimati lijek Wamlox sa grejpfrutom ili sokom od grejpfruta.

U zavisnosti od toga kako reagujete na liječenje, ljekar Vam može predložiti višu ili nižu dozu.

Nemojte prekoračiti propisanu dozu.

Lijek Wamlox i starije osobe (starosti 65 ili više godina)

Vaš ljekar treba da oprezno postupa kod povećanja doze.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Ako ste uzeli više lijeka Wamlox nego što je trebalo

Ako ste uzeli veću dozu lijeka Wamlox nego što je trebalo, ili ako je neko drugi uzeo Vaše tablete, odmah se posavjetujte sa ljekarom.

Može doći do nakupljanja viška tečnosti u Vašim plućima (plućni edem), što može uzrokovati nedostatak vazduha koji se može razviti 24-48 sati nakon uzimanja lijeka.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Wamlox

Ako zaboravite da uzmete ovaj lijek, uzmite ga čim se sjetite. Zatim uzmite sljedeću dozu u uobičajeno vrijeme. Međutim, ako je već blizu vrijeme za sljedeću dozu, preskočite propuštenu dozu. Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili propuštenu dozu.

Ako prestanete da uzimate lijek Wamlox

Prestanak liječenja lijekom Wamlox može dovesti do pogoršanja stanja Vaše bolesti. Nemojte prestati da uzimate lijek, osim ukoliko Vam ljekar nije savjetovao.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, obratite se ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Wamlox može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Neka neželjena dejstva mogu biti ozbiljna i zahtijevati hitno liječenje:

Nekoliko pacijenata je imalo sljedeća ozbiljna neželjena dejstva (mogu se javiti kod manje od 1 na 1000 osoba). Ako se dogodi nešto od sljedećeg, odmah obavijestite ljekara:

Alergijska reakcija sa simptomima poput osipa, svraba, oticanja lica, usana ili jezika, teškoće pri disanju, nizak krvni pritisak (osjećaj nesvjestice, ošamućenosti).

Ostala moguća neželjena dejstva lijeka Wamlox:

Često (mogu se javiti kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek): influenca (gripa); zapušen nos, bol u grlu i osjećaj nelagode pri gutanju; glavobolja; oticanje ruku, šaka, nogu, skočnih zglobova ili stopala; umor; astenija (slabost); crvenilo i osjećaj topline u licu i/ili vratu.

Povremeno (mogu se javiti kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek): vrtoglavica; mučnina i bol u trbuhu; suva usta; pospanost, trnjenje ili utrnolost šaka ili stopala; vrtoglavica; ubrzani otkucaji srca uključujući osjećaj lupanja srca (palpitacije); vrtoglavica kod ustajanja; kašalj; proliv; zatvor; kožni osip, crvenilo kože; oticanje zglobova, bol u leđima; bol u zglobovima.

Rijetko (mogu se javiti kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek): osjećaj uznemirenosti; zujanje u ušima (tinitus); nesvjestica; pojačano mokrenje ili pojačan nagon na mokrenje; nemogućnost postizanja ili održavanja erekcije; osjećaj težine; niski krvni pritisak sa simptomima poput vrtoglavice, ošamućenost; pojačano znojenje; kožni osip po čitavom tijelu; svrab; grč mišića.

Ako se bilo što od gore navedenog pojavi u teškom obliku, obavijestite svog ljekara.

Neželjena dejstva koja su prijavljena nakon samostalne primjene amlodipina ili valsartana, a nijesu zabilježena nakon primjene lijeka Wamlox, ili su zabilježena sa većom učestalošću nego prilikom primjene lijeka Wamlox:

Amlodipin

Odmah se javite ljekaru ako osjetite bilo koje od sljedećih veoma rijetkih, teških neželjenih dejstava nakon uzimanja ovog lijeka:

• Iznenadno zviždanje pri disanju, bol u grudima, nedostatak daha ili teškoće pri disanju.
• Oticanje očnih kapaka, lica ili usana.
• Oticanje jezika i grla koje uzrokuje velike teškoće pri disanju.
• Teške kožne reakcije, uključujući intenzivan kožni osip, koprivnjaču, crvenilo kože po čitavom tijelu, jaki svrab, pojava plikova, ljuštenje i oticanje kože, upalu sluznica (Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza) ili druge alergijske reakcije.
• Srčani udar, nepravilan rad srca.
• Zapaljenje pankreasa (gušterače), koje može uzrokovati jake bolove u trbuhu i leđima, pri čemu se pacijent generalno osjeća veoma loše.

Prijavljena su sljedeća neželjena dejstva. Ako Vam bilo koje od ovih neželjenih dejstava stvara probleme, ili ako ona potraju duže od jedne nedelje, obratite se svom ljekaru.

Često (mogu se javiti kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek): vrtoglavica, pospanost; palpitacije (osjećaj lupanja srca); crvenilo uz osjećaj vrućine, oticanje članaka (edem); bol u trbuhu, mučnina.

Povremeno (mogu se javiti kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek): promjene raspoloženja, anksioznost, depresija, pospanost, drhtanje, poremećaj čula ukusa, nesvjestica, gubitak osjećaja boli; poremećaj vida, pogoršanje vida, zujanje u ušima; niski krvni pritisak; kijanje/curenje iz nosa uzrokovano upalom sluznice nosa (rinitis); loše varenje, povraćanje; opadanje kose, pojačano znojenje, svrab na koži, promjena boje kože; poremećaj mokrenja, pojačana potreba za mokrenjem noću, povećan broj mokrenja, nemogućnost postizanja erekcije, nelagoda ili povećanje dojki kod muškaraca, bol, utisak da se ne osjećate dobro, bol u mišićima, grčevi u mišićima; povećanje ili smanjenje tjelesne težine.

Rijetko (mogu se javiti kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek): zbunjenost.

Veoma rijetko (mogu se javiti kod najviše 1 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek): smanjen broj bijelih krvnih zrnaca, smanjen broj trombocita što može dovesti do stvaranja neuobičajenih modrica ili lakog krvarenja (oštećenje crvenih krvnih zrnaca); povišen šećer u krvi (hiperglikemija), oticanje desni, nadutost u trbuhu (gastritis), nepravilna funkcije jetre, upala jetre (hepatitis), žutilo kože (žutica), povišeni jetreni enzimi što može imati uticaj na neka medicinska ispitivanja, povećana napetost mišića, upala krvnih sudova često sa kožnim osipom, osjetljivost na svjetlost.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka): drhtanje, kruto držanje, lice nalik na masku, sporo kretanje sa vučenjem nogu, neuravnotežen hod.

Valsartan

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka): smanjenje broja crvenih krvnih zrnaca, temperatura, bol u grlu ili ranice u ustima zbog infekcija, spontano krvarenje ili stvaranje modrica, visoka koncentracija kalijuma u krvi, promjene u testovima funkcije jetre, smanjene funkcije bubrega i jako smanjene funkcije bubrega, oticanje uglavnom lica i grla, bol u mišićima, osip, ljubičasto-crvene pjege, temperatura, svrab, alergijska reakcija; stvaranje plikova na koži (znak stanja koje se zove bulozni dermatitis).

Ako osjetite bilo što od navedenog, odmah obavijestite svog ljekara.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na pakovanju iza oznake „Važi do“. Rok upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog mjeseca.

Lijek čuvajte na temperaturi do 30°C.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.