TERROSA® 20mcg/80mikrolitara rastvor za injekciju

Lijek Terrosa je indikovan za odrasle.

Terapija osteoporoze kod žena u postmenopauzi i kod muškaraca kod kojih je povećan rizik od preloma (vidjeti odjeljak 5.1). Kod žena u postmenopauzi je dokazano značajno smanjenje incidence vertebralnih i nevertebralnih preloma, ali ne i smanjenje incidence preloma kuka.

Terapija osteoporoze koja je posljedica dugotrajne sistemske terapije glukokortikoidima kod žena i kod muškaraca kod kojih je povećan rizik od preloma (vidjeti odjeljak 5.1).

Doziranje

Preporučena doza lijeka Terrosa je 20 mikrograma, primijenjena jednom dnevno.

Ukupno trajanje terapije teriparatidom smije da iznosi najduže 24 mjeseca (vidjeti odjeljak 4.4). Nakon završetka terapijskog ciklusa od 24 mjeseca, terapija teriparatidom se više ne smije ponavljati tokom života pacijenta.

Nakon prekida terapije teriparatidom, pacijenti mogu nastaviti liječenje osteoporoze drugim terapijskim opcijama.

Ukoliko je unos kalcijuma i vitamina D hranom nedovoljan, pacijenti treba da uzimaju dodatke ishrani sa kalcijumom i vitaminom D.

Posebne populacije

Oštećenje funkcije bubrega

Teriparatid se ne smije primjenjivati kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti odjeljak 4.3). Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem bubrežne funkcije, teriparatid treba primjenjivati uz oprez. Nijesu potrebne posebne mjere opreza kod pacijenata sa blagim oštećenjem bubrežne funkcije.

Oštećenje funkcije jetre

Nema dostupnih podataka o primjeni lijeka Terrosa kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre (vidjeti odjeljak 5.3). Stoga, teriparatid treba primjenjivati uz oprez.

Pedijatrijska populacija i mlade odrasle osobe sa otvorenim epifizama

Bezbjednost i efikasnost primjene teriparatida kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina nijesu ustanovljene. Teriparatid ne treba primjenjivati kod pedijatrijskih pacijenata (mlađih od 18 godina), niti kod mladih odraslih osoba sa otvorenim epifizama.

Stariji pacijenti

Nije potrebno prilagođavanje doziranja na osnovu životnog doba (vidjeti odjeljak 5.2).

Način primjene

Lijek Terrosa treba primjenjivati jednom dnevno u obliku subkutane injekcije u predjelu butine ili abdomena.

Lijek treba primjenjivati isključivo pomoću Terrosa Pen višedoznog sistema za primjenu lijeka, namijenjenog za višekratnu upotrebu, i igala koje su navedene kao kompatibilne u uputstvu za upotrebu priloženom uz pen. Pen i igle nijesu sastavni dio pakovanja lijeka Terrosa. Lijek Terrosa se ne smije primjenjivati ni sa jednim drugim penom.

Pacijenti se moraju obučiti za pravilnu tehniku davanja injekcija (vidjeti odjeljak 6.6). Takođe, postoji i uputstvo za upotrebu priloženo u pakovanju sistema za primjenu lijeka sa uputstvima za pacijenta o pravilnoj primjeni pena.

Takođe je potrebno zapisati datum prve injekcije na spoljašnjem pakovanju lijeka Terrosa (vidjeti predviđeno mjesto na kutiji: {Prva upotreba:}).

• Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odjeljku 6.1.
• Trudnoća i dojenje (vidjeti odjeljke 4.4 i 4.6).
• Postojeća hiperkalcijemija.
• Teško oštećenje funkcije bubrega.
• Metaboličke bolesti kostiju (uključujući hiperparatiroidizam i Paget-ovu bolest kostiju), osim primarne osteoporoze ili osteoporoze izazvane glukokortikoidima.
• Neobjašnjivo povećanje vrijednosti alkalne fosfataze.
• Prethodna radioterapija skeleta pomoću spoljašnjeg ili implantiranog izvora zračenja.
• Pacijente sa malignim oboljenjima skeleta ili metastazama na kostima treba isključiti iz terapije teriparatidom.

Kalcijum u serumu i urinu

Kod pacijenata sa normalnim nivoom kalcijuma u krvi, uočeno je blago i prolazno povećanje koncentracije kalcijuma u serumu nakon primjene injekcije teriparatida. Maksimalne koncentracije kalcijuma u serumu postižu se između 4 i 6 sati nakon primjene, a vraćaju se na početne vrijednosti 16−24 sata nakon svake doze teriparatida. Zbog toga, ukoliko se pacijentima uzimaju uzorci krvi radi određivanja koncentracije serumskog kalcijuma, to treba učiniti najmanje 16 sati nakon primjene posljednje injekcije teriparatida. Nije neophodno rutinski pratiti nivoe kalcijuma tokom terapije.

Teriparatid može da izazove blago povećanje izlučivanja kalcijuma urinom, ali incidenca hiperkalciurije u kliničkim ispitivanjima nije se razlikovala od one kod pacijenata koji su primali placebo.

Urolitijaza

Teriparatid nije ispitivan kod pacijenata sa aktivnom urolitijazom. Teriparatid treba primjenjivati uz oprez kod pacijenata sa aktivnom ili nedavnom urolitijazom, zbog mogućnosti da pogorša ovo stanje.

Ortostatska hipotenzija

U kratkoročnim kliničkim ispitivanjima sa teriparatidom, uočene su izolovane epizode prolazne ortostatske hipotenzije. Obično su počinjale tokom prva 4 sata nakon primjene i spontano prolazile u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati. Kada je dolazilo do prolazne ortostatske hipotenzije, ona se javljala tokom primjene prvih nekoliko doza, a ublažena je postavljanjem pacijenata u ležeći položaj i nije sprječavala nastavak terapije.

Oštećenje funkcije bubrega

Neophodan je oprez kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega.

Populacija mladih odraslih osoba

Iskustvo sa primjenom u populaciji mladih odraslih osoba, uključujući žene u premenopauzi, je ograničeno (vidjeti odjeljak 5.1). Terapiju treba započeti samo ako korist jasno nadmašuje rizike u ovoj populaciji.

Žene u reproduktivnom periodu treba da koriste efikasne metode kontracepcije tokom upotrebe teriparatida. Ukoliko dođe do trudnoće, primjenu teriparatida treba obustaviti.

Trajanje terapije

Ispitivanja na pacovima ukazuju na povećanu incidencu osteosarkoma pri dugotrajnoj primjeni teriparatida (vidjeti odjeljak 5.3). Preporučeno trajanje terapije od 24 mjeseca ne treba prekoračiti, sve dok ne bude dostupno više kliničkih podataka.

Evidencija

Pacijent treba u kalendaru da zabilježi broj serije svakog uloška, i datum prve injekcije.

Pomoćne supstance

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi. To znači da je on suštinski ,,bez natrijuma”.

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost primjene teriparatida kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina nijesu ustanovljene. Teriparatid ne treba primjenjivati kod pedijatrijskih pacijenata (mlađih od 18 godina), niti kod mladih odraslih osoba sa otvorenim epifizama.

U ispitivanju u kojem je 15 zdravih ispitanika svakodnevno primalo digoksin do postizanja stanja ravnoteže, pojedinačna doza teriparatida nije promijenila dejstvo digoksina na srce. Međutim, izvještaji o sporadičnim slučajevima upućuju na to da hiperkalcijemija može predstavljati predispoziciju za toksičnost digitalisa. S obzirom na to da teriparatid prolazno povećava nivo serumskog kalcijuma, teriparatid treba oprezno primjenjivati kod pacijenata koji uzimaju digitalis.

Sprovedena su ispitivanja farmakodinamske interakcije između teriparatida i hidrohlortiazida, u kojima nijesu uočene klinički značajne interakcije.

Istovremena upotreba raloksifena ili hormonske supstitucione terapije i teriparatida nije izmijenila dejstvo teriparatida na nivo kalcijuma u serumu ili urinu, kao ni na pojavu kliničkih neželjenih događaja.

Plodnost

Ispitivanja na kunićima ukazala su na reproduktivnu toksičnost (vidjeti odjeljak 5.3). Nije ispitivan uticaj teriparatida na razvoj humanog fetusa. Potencijalni rizik za ljude nije poznat.

Žene u reproduktivnom periodu / Kontracepcija kod žena

Žene u reproduktivnom periodu moraju da koriste efektivne metode kontracepcije tokom primjene teriparatida. Ukoliko dođe do trudnoće, primjenu lijeka Terrosa treba prekinuti.

Trudnoća

Lijek Terrosa je kontraindikovan tokom trudnoće (vidjeti odjeljak 4.3).

Dojenje

Lijek Terrosa je kontraindikovan za primjenu tokom dojenja. Nije poznato da li se teriparatid izlučuje u majčino mlijeko.

Sažetak bezbjednosnog profila

Najčešće prijavljivane neželjene reakcije kod pacijenata koji se liječe teriparatidom su mučnina, bol u ekstremitetima, glavobolja i vrtoglavica.

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Od pacijenata koji su učestvovali u ispitivanjima sa teriparatidom, najmanje jedan neželjeni događaj prijavilo je 82,8% pacijenata koji su primali teriparatid i 84,5% pacijenata koji su primali placebo.

Neželjene reakcije povezane sa primjenom teriparatida u liječenju osteoporoze u kliničkim ispitivanjima i zabilježene tokom postmarketinškog praćenja lijeka sumirane su u tabeli koja slijedi. Neželjene reakcije su klasifikovane prema učestalosti na sljedeći način: veoma često (≥1/10), često (≥1/100 do <1/10), povremeno (≥1/1,000 do <1/100) i rijetko (≥1/10,000 do <1/1,000).

*Zabilježeni su ozbiljni slučajevi grčeva ili bola u leđima u roku od nekoliko minuta nakon primjene injekcije.

Opis odabranih neželjenih reakcija

U kliničkim ispitivanjima prijavljene su sljedeće neželjene reakcije sa ≥1% razlike u učestalosti u odnosu na placebo: vertigo, mučnina, bol u ekstremitetima, vrtoglavica, depresija, dispneja.

Teriparatid povećava koncentraciju mokraćne kiseline u serumu. U kliničkim ispitivanjima, koncentracija mokraćne kiseline u serumu bila je iznad gornje granice normalnih vrijednosti kod 2,8% pacijenata koji su primali teriparatid, za razliku od 0,7% pacijenata koji su primali placebo. Ipak, hiperurikemija nije imala za posljedicu povećanje učestalosti pojave gihta, artralgije ili urolitijaze.

U velikom kliničkom ispitivanju, detektovana su antitijela koja su ukršteno reagovala sa teriparatidom kod 2,8% žena koje su primale teriparatid. Po pravilu, antitijela su prvi put detektovana nakon 12 mjeseci terapije, a njihov nivo se smanjio nakon prekida terapije. Nije bilo znakova reakcija preosjetljivosti, alergijskih reakcija, uticaja na nivo kalcijuma u serumu, kao ni uticaja na terapijski odgovor praćen mineralnom gustinom kostiju (engl. Bone Mineral Density, BMD).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Znaci i simptomi

Teriparatid je primjenjivan u pojedinačnim dozama do 100 mikrograma i u ponovljenim dozama do 60 mikrograma na dan tokom 6 nedjelja.

Efekti predoziranja koji se mogu očekivati uključuju odloženu hiperkalcijemuju i rizik od ortostatske hipotenzije. Takođe se mogu javiti mučnina, povraćanje, vrtoglavica i glavobolja.

Iskustva sa predoziranjem iz postmarketinških spontanih prijava

U spontanim prijavama nakon stavljanja lijeka u promet navode se slučajevi grešaka u primjeni lijeka, kada je cjelokupan sadržaj (do 800 mikrograma) pena s teriparatidom bio primijenjen u jednoj dozi.

Prolazni događaji koji su prijavljeni uključivali su mučninu, slabost/letargiju i hipotenziju. U nekim slučajevima nije došlo do pojave neželjenih događaja kao posljedice predoziranja. Nijesu zabilježeni smrtni slučajevi povezani sa predoziranjem.

Terapija predoziranja

Ne postoji specifični antidot za teriparatid. Terapija suspektnog predoziranja treba da obuhvati privremeni prekid primjene teriparatida, praćenje nivoa kalcijuma u serumu i uvođenje odgovarajućih suportivnih mjera, kao što je hidratacija.

Farmakoterapijska grupa: Homeostaza kalcijuma, paratiroidni hormoni i analozi

ATC kod: H05AA02

Lijek Terrosa je biološki sličan lijek. Detaljnije informacije su dostupne na internet stranici Evropske agencije za ljekove: http://www.ema.europa.eu.

Mehanizam dejstva

Endogeni paratiroidni hormon (PTH) koji se sastoji od 84 aminokiseline primarni je regulator metabolizma kalcijuma i fosfata u kostima i bubrezima. Teriparatid (rhPTH(1-34)) je aktivni fragment (1-34) endogenog humanog paratiroidnog hormona. Fiziološko dejstvo PTH uključuje stimulaciju stvaranja kostne mase direktnim dejstvom na ćelije koje stvaraju kost (osteoblaste), indirektnim povećanjem intestinalne resorpcije kalcijuma i povećanjem tubularne reapsorpcije kalcijuma i izlučivanja fosfata putem bubrega.

Farmakodinamsko dejstvo

Teriparatid je lijek za liječenje osteoporoze koji stimuliše stvaranje kostiju. Dejstvo teriparatida na kostni sistem zavisi od obrasca sistemske izloženosti. Primjena teriparatida jednom dnevno povećava apoziciju nove kostne mase na trabekularnim i kortikalnim kostnim površinama, tako što jače stimuliše aktivnost osteoblasta u odnosu na aktivnost osteoklasta.

Klinička efikasnost

Faktori rizika

Treba uzeti u obzir nezavisne faktore rizika, na primjer malu gustinu kostne mase (nizak BMD), starost, prisustvo prethodnih preloma, porodičnu anamnezu preloma kuka, pojačan kostni obrt i nizak indeks tjelesne mase, kako bi se identifikovale žene i muškarci sa povećanim rizikom za prelom usljed osteoporoze koji bi mogli imati korist od terapije.

Treba smatrati da žene u premenopauzi oboljele od osteoporoze izazvane glukokortikoidima imaju visok rizik za prelome ukoliko imaju prevalentnu frakturu ili imaju kombinaciju faktora rizika zbog kojih su u visokom riziku od preloma (npr. mala kostna gustina [npr. T-skor ≤−2], dugotrajna terapija visokim dozama glukokortikoida [npr. ≥7,5 mg/dan najmanje 6 mjeseci], visoka aktivnost osnovne bolesti, nizak nivo polnih steroidnih hormona).

Osteoporoza u postmenopauzi

Pivotalna studija je uključila 1637 žena u postmenopauzi (prosječne starosti 69,5 godina). Na početku studije, 90% pacijentkinja je imalo jedan ili više vertebralnih preloma, i u prosjeku, vertebralna BMD je bila 0,82 g/cm2 (ekvivalentno T-skoru = -2,6). Sve pacijentkinje su dnevno primale 1000 mg kalcijuma i najmanje 400 i.j. vitamina D. Rezultati terapije teriparatidom u trajanju do 24 mjeseca (medijana: 19 mjeseci) pokazali su statistički značajno smanjenje broja preloma (Tabela 1). Da bi se spriječio jedan ili više novih vertebralnih preloma, 11 žena se moralo liječiti tokom medijane trajanja terapije od 19 mjeseci.

Tabela 1

Skraćenice: N = broj pacijentkinja koje su randomizacijom raspoređene u odgovarajuću grupu; CI = interval pouzdanosti.

a Incidenca vertebralnih preloma procijenjena je kod 448 pacijentkinja koje su primale placebo i 444 pacijentkinje koje su primale teriparatid, kod kojih je urađen radiografski snimak kičme na početku studije i tokom kontrolnog praćenja.

b p ≤ 0,001 u odnosu na placebo.

c Značajno smanjenje incidence preloma kuka nije dokazano.

d p ≤ 0,025 u odnosu na placebo.

Poslije 19 mjeseci (medijana) terapije, mineralna gustina kostiju (BMD) lumbalnog dijela kičme se povećala za 9%, a cijelog kuka za 4% u poređenju sa placebom (p<0,001).

Praćenje nakon terapije: Nakon terapije teriparatidom, 1262 žene u postmenopauzi iz pivotalne studije uključene su u postterapijsku studiju praćenja. Osnovni cilj studije bio je da se prikupe podaci o bezbjednosti primjene teriparatida. Tokom ovog perioda praćenja, dozvoljeni su bili drugi vidovi terapije osteoporoze i izvršena je dodatna procjena vertebralnih preloma.

Tokom medijane praćenja od 18 mjeseci nakon prekida terapije teriparatidom, broj pacijentkinja sa najmanje jednim novim vertebralnim prelomom je bio za 41% (p=0,004) manji u poređenju sa placebom.

U otvorenoj studiji, 503 žene u postmenopauzi sa teškom osteoporozom i prelomom usljed fragilnosti u prethodne 3 godine (od kojih je 83% prethodno primalo terapiju za osteoporozu) liječene su teriparatidom u trajanju do 24 mjeseca. Nakon 24 mjeseca, prosječno povećanje BMD lumbalnog dijela kičme bilo je 10,5%, cijelog kuka 2,6% i vrata butne kosti 3,9%, u odnosu na početne vrijednosti. Prosječno povećanje BMD između 18. i 24. mjeseca bilo je 1,4% za lumbalni dio kičme, 1,2% za cio kuk i 1,6% za vrat butne kosti.

Randomizovana, dvostruko slijepa, komparatorom kontrolisana studija faze IV u trajanju od 24 mjeseca uključila je 1360 žena u postmenopauzi sa ustanovljenom osteoporozom. 680 ispitanica je randomizovano da prima teriparatid, a 680 ispitanica je randomizovano da prima risedronat oralnim putem u dozi od 35 mg nedjeljno. Na početku studije, žene su imale prosječnu starost od 72,1 godinu i medijanu od 2 prevalentna vertebralna preloma: 57,9% pacijentkinja je prethodno primalo terapiju bisfosfonatima, a 18,8% je uzimalo istovremenu terapiju glukokortikoidima tokom studije. 1013 (74,5%) pacijentkinja je završilo praćenje u trajanju od 24 mjeseca. Srednja kumulativna doza (medijana) glukokortikoida je iznosila 474,3 (66,2) mg u grupi koja je primala teriparatid, i 898,0 (100,0) mg u grupi koja je primala risedronat. Srednji unos (medijana) vitamina D je iznosio 1433 IU/dan (1400 IU/dan) u grupi koja je primala teriparatid, i 1191 IU/dan (900 IU/dan) u grupi koja je primala risedronat. Za one ispitanice kojima je urađena radiografija kičme na početku terapije i po završetku terapije, incidenca novih vertebralnih preloma je iznosila 28/516 (5,4%) kod pacijentkinja koje su primale teriparatid, i 64/533 (12,0%) kod pacijentkinja koje su primale risedronat, relativni rizik (95% CI) = 0,44 (0,29-0,68), P ˂ 0,0001. Kumulativna incidenca ukupnih kliničkih preloma (kliničkih vertebralnih i nevertebralnih preloma) iznosila je 4,8% kod pacijentkinja liječenih teriparatidom, i 9,8% kod pacijentkinja liječenih risedronatom, odnos rizika (95% CI) = 0,48 (0,32-0,74), P = 0,0009.

Osteoporoza kod muškaraca

U kliničkoj studiji u kojoj su učestvovali muškarci sa osteoporozom usljed hipogonadizma (definisanim kao nizak nivo slobodnog testosterona ujutru ili povišen nivo FSH ili LH) ili idiopatskom osteoporozom, bilo je uključeno 437 pacijenata (prosječne starosti 58,7 godina). Početni srednji T-skor mineralne gustine kostiju bio je -2,2 u kičmi, a -2,1 u vratu butne kosti. Na početku studije, 35% pacijenata imalo je vertebralni prelom, a 59% nevertebralni prelom.

Svi pacijenti su dnevno dobijali 1000 mg kalcijuma i najmanje 400 i.j. vitamina D. BMD lumbalnog dijela kičme značajno se povećala nakon 3 mjeseca. Nakon 12 mjeseci, BMD lumbalnog dijela kičme povećala se za 5%, a cijelog kuka za 1%, u odnosu na placebo. Međutim, nije pokazan značajan uticaj na učestalost preloma.

Osteoporoza izazvana glukokortikoidima

Efikasnost teriparatida kod muškaraca i žena (N=428) koji su primali dugotrajnu sistemsku terapiju glukokortikoidima (ekvivalentno dozi prednizona od 5 mg ili više, tokom najmanje 3 mjeseca) dokazana je u 18-mjesečnoj primarnoj fazi randomizovane, dvostruko slijepe, studije kontrolisane aktivnim komparatorom (alendronat 10 mg/dan) koja je trajala 36 mjeseci. Na početku studije, 28% pacijenata imalo je jedan ili više vertebralnih preloma potvrđenih radiografijom. Svi pacijenti su dnevno dobijali 1000 mg kalcijuma i 800 i.j. vitamina D.

U ovu studiju su uključene žene u postmenopauzi (N=277), žene u premenopauzi (N=67), i muškarci (N=83). Na početku studije, prosječna starost žena u postmenopauzi bila je 61 godina, srednja vrijednost T-skora BMD lumbalnog dijela kičme -2,7, medijana doze glukokortikoida ekvivalentna dozi prednizona od 7,5 mg/dan, i 34% je imalo jedan ili više preloma lumbalnog dijela kičme potvrđenih radiografijom; prosječna starost žena u premenopauzi bila je 37 godina, srednja vrijednost T-skora BMD lumbalnog dijela kičme -2,5, medijana doze glukokortikoida ekvivalentna dozi prednizona od 10 mg/dan, i 9% je imalo jedan ili više preloma lumbalnog dijela kičme potvrđenih radiografijom; srednja starost muškaraca bila je 57 godina, srednja vrijednost T-skora BMD lumbalnog dijela kičme -2,2, medijana doze glukokortikoida ekvivalentna dozi prednizona od 10 mg/dan, i 24% je imalo jedan ili više preloma lumbalnog dijela kičme potvrđenih radiografijom.

Primarnu fazu, koja je trajala 18 mjeseci, završilo je 69% pacijenata. Nakon 18 mjeseci, teriparatid je značajno povećao BMD lumbalnog dijela kičme (7,2%) u poređenju sa alendronatom (3,4%) (p<0,001). Teriparatid je povećao BMD cijelog kuka (3,6%) u poređenju sa alendronatom (2,2%) (p<0,01), kao i BMD vrata butne kosti (3,7%) u odnosu na alendronat (2,1%) (p<0,05). Kod pacijenata liječenih teriparatidom, između 18. i 24. mjeseca BMD lumbalnog dijela kičme povećao se za dodatnih 1,7%, cijelog kuka za 0,9% i vrata butne kosti za 0,4%.

Nakon 36 mjeseci, analizom rendgenskih snimaka 169 pacijenata koji su primali alendronat i 173 pacijenta koji su primali teriparatid, pokazano je da je 13 pacijenata u grupi koja je primala alendronat (7,7%) imalo novi vertebralni prelom, u odnosu na 3 pacijenta u grupi koja je primala teriparatid (1,7%) (p=0,01). Pored toga, 15 od 214 pacijenata koji su primali alendronat (7,0%) doživjelo je nevertebralni prelom, u poređenju sa 16 od 214 pacijenata koji su primali teriparatid (7,5%) (p=0,84).

Kod žena u premenopauzi, povećanje BMD lumbalnog dijela kičme u prvih 18 mjeseci terapije bilo je značajno veće u grupi koja je primala teriparatid u poređenju sa grupom koja je primala alendronat (4,2% u odnosu na -1,9%; p < 0,001) i cijelom kuku (3,8% u odnosu na 0,9%; p=0,005). Međutim, nije pokazan značajan efekat na učestalost preloma.

Distribucija

Volumen distribucije iznosi oko 1,7 L/kg. Poluvrijeme eliminacije teriparatida je oko 1 sat kada se primijeni subkutano, što odražava vrijeme potrebno za resorpciju lijeka sa mjesta injekcije.

Biotransformacija

Nijesu sprovedena ispitivanja metabolizma ili ekskrecije teriparatida, ali se smatra da se periferni metabolizam paratiroidnog hormona odvija pretežno u jetri i bubrezima.

Eliminacija

Teriparatid se eliminiše hepatičnim i ekstrahepatičnim putem (približno 62 L/h kod žena, i 94 L/h kod muškaraca).

Starije osobe

Nijesu uočene razlike u farmakokinetici na osnovu godina starosti (u rasponu od 31 do 85 godina). Nije potrebno prilagođavanje doziranja na osnovu godina života.

Teriparatid nije pokazao genotoksičnost u standardnom nizu testova. Nije djelovao teratogeno na pacove, miševe ili kuniće. Nije bilo značajnih efekata uočenih kod skotnih ženki pacova ili miševa kojima je primijenjen teriparatid u dnevnoj dozi od 30-1000 mikrograma/kg. Međutim, kada su kod skotnih ženki kunića primijenjene dnevne doze od 3-100 mikrograma/kg, javljala se fetalna resorpcija i smanjenje veličine okota. Zabilježena embriotoksičnost kod kunića možda je povezana sa njihovom značajno većom osjetljivošću na dejstvo PTH na jonizovani kalcijum u poređenju sa glodarima.

Pacovi svakodnevno tretirani injekcijama tokom gotovo čitavog životnog vijeka imali su dozno-zavisno povećanje stvaranja kostne mase i povećanu incidencu osteosarkoma, najvjerovatnije zbog epigenetskog mehanizma. Teriparatid nije doveo do povećanja incidence bilo koje druge vrste neoplazije kod pacova. Usljed razlika u fiziologiji kostiju između ljudi i pacova, klinički značaj ovih nalaza je vjerovatno mali. Nijesu uočeni tumori kostiju kod ženki majmuna kojima su odstranjeni jajnici tretiranih teriparatidom 18 mjeseci, kao ni tokom trogodišnjeg perioda praćenja nakon prestanka njegove primjene. Pored toga, nije uočena pojava osteosarkoma u kliničkim ispitivanjima ili tokom studije praćenja nakon prestanka terapije.

Ispitivanja na životinjama su pokazala da izrazito smanjen protok krvi u jetri smanjuje izloženost PTH ključnom sistemu razgradnje (Kupferove ćelije), što posljedično smanjuje klirens PTH (1-84).

Sirćetna kiselina, glacijalna;

Manitol;

Metakrezol;

Natrijum acetat, trihidrat;

Hlorovodonična kiselina, 10% rastvor (za podešavanje pH);

Natrijum hidroksid, 10% rastvor (za podešavanje pH);

Voda za injekcije.

U odsustvu ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima.

2 godine.

Hemijska stabilnost u toku primjene dokazana je za period od 28 dana, ako se lijek čuva na temperaturi od 2°C do 8°C.

Sa mikrobiološkog aspekta, nakon otvaranja, lijek se može čuvati najduže 28 dana unutar navedenog roka upotrebe, na temperaturi od 2°C do 8 °C.

Za drugačije trajanje i uslove čuvanja lijeka u toku primjene odgovornost snosi korisnik.

Čuvati u frižideru (na temperaturi od 2°C do 8°C). Nakon stavljanja uloška u pen, spojeni pen i uložak treba da se vrate u frižider odmah nakon primjene.

Ne zamrzavati. Čuvati uložak u spoljašnjem pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Ne čuvati uređaj za davanje injekcije (pen) sa pričvršćenom iglom. Ne vaditi uložak iz pena nakon prve upotrebe.

Za uslove čuvanja nakon prvog otvaranja lijeka, vidjeti odjeljak 6.3.

Uložak od 3 ml (silikonizovano staklo tipa I), sa čepom klipa (bromobutil) i zatvaračem u obliku diska (aluminijumski i gumeni zatvarači sa zaštitnim ovojem), upakovan u plastično ležište zatvoreno folijom i kartonsku kutiju.

Jedan uložak sadrži 2,4 ml rastvora, što odgovara 28 doza od 20 mikrograma (u 80 mikrolitara).

Veličina pakovanja: 1 uložak ili 3 uloška.

Ne moraju sve veličine pakovanja biti dostupne na tržištu.

Lijek Terrosa dostupan je u obliku uloška. Terrosa ulošci namijenjeni su za upotrebu isključivo u Terrosa Pen višedoznom pen sredstvu, namijenjenom za višekratnu upotrebu, i ne smiju se primjenjivati ni sa jednim drugim penom. U okviru pakovanja ovog lijeka ne nalaze se injekcioni pen i igle za injektovanje.

Jedan uložak i pen treba da primjenjuje samo jedan pacijent. Pen se može koristiti sa iglama koje su kompatibilne sa penom, a navedene su u uputstvu za upotrebu pena. Za svaku injekciju se mora koristiti nova sterilna igla za pen.

Prije stavljanja uloška u Terrosa Pen uvijek se mora provjeriti datum isteka roka upotrebe na naljepnici uloška. Kako bi se izbjegle greške u primjeni lijeka, pacijent treba da se uvjeri da je dan kada započinje sa primjenom novog uloška najmanje 28 dana prije isteka njegovog roka upotrebe.

Prije prve primjene pen sredstva, pacijent treba da pročita i razumije uputstva za primjenu koja su priložena uz pen.

Nakon svake injekcije, pen treba da se vrati u frižider. Nakon prve primjene, uložak ne treba uklanjati sa pena tokom 28 dana primjene.

Lijek Terrosa se ne smije prebacivati u špric.

Prazni ulošci se ne smiju ponovno puniti.

Lijek Terrosa se ne smije primjenjivati ako je rastvor zamućen, obojen ili sadrži vidljive čestice.

Bilo koju količinu neiskorišćnog lijeka ili otpadnog materijala trebalo bi odložiti u skladu sa važećim propisima.

Lijek Terrosa sadrži aktivnu supstancu teriparatid koja se koristi za jačanje kostiju i za smanjenje rizika od preloma tako što podstiče stvaranje kosti.

Lijek Terrosa se primjenjuje za liječenje osteoporoze kod odraslih. Osteoporoza je bolest zbog koje kosti postaju tanke i krhke. Ova bolest je naročito česta kod žena nakon menopauze, ali se takođe može javiti i kod muškaraca. Osteoporoza je takođe česta kod pacijenata koji uzimaju ljekove koji se nazivaju kortikosteroidi.

Lijek Terrosa ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na teriparatid ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedene u odjeljku 6);
• ako imate povišen nivo kalcijuma u krvi (hiperkalcijemija);
• ako imate ozbiljnih problema sa bubrezima;
• ako Vam je ikada bio dijagnostikovan rak kostiju ili druga vrsta raka koji se proširio (metastazirao) na kosti;
• ako imate neko oboljenje kostiju. Ukoliko imate oboljenje kostiju, obavijestite svog ljekara;
• ako imate neobjašnjivo povišene vrijednosti alkalne fosfataze u krvi, što znači da možda imate Paget-ovu bolest kostiju (bolest kod koje dolazi do neuobičajenih promjena na kostima). Ukoliko nijeste sigurni, obratite se svom ljekaru;
• ako ste primili terapiju zračenjem koja je obuhvatala Vaše kosti;
• ako ste trudni ili dojite.

Upozorenja i mjere opreza:

Lijek Terrosa može da dovede do povećanja količine kalcijuma u krvi ili urinu.

Razgovarajte sa svojim ljekarom prije ili tokom primjene lijeka Terrosa:

• ako stalno osjećate mučninu, povraćate, imate zatvor, osjećate nedostatak energije ili slabost u mišićima. Ovo mogu biti znaci prekomjerne količine kalcijuma u krvi.
• ako imate kamen u bubregu ili ste imali kamen u bubregu.
• ako imate probleme sa bubrezima (umjereno oštećenje funkcije bubrega).

Neki pacijenti osjećaju vrtoglavicu ili imaju ubrzan rad srca nakon prvih nekoliko doza lijeka Terrosa. Prve injekcije lijeka Terrosa primijenite na mjestu gdje odmah možete da sjednete ili legnete ako osjetite vrtoglavicu.

Preporučeno trajanje terapije od 24 mjeseca se ne smije prekoračiti.

Prije stavljanja uloška u Terrosa Pen zapišite u kalendaru broj serije uloška i datum prve injekcije iz tog uloška. Datum prve injekcije takođe treba da se zabilježi na spoljašnjem pakovanju lijeka Terrosa (vidjeti predviđeni prostor na kutiji: {Prva upotreba:}) (vidjeti odjeljak 3).

Lijek Terrosa ne treba primjenjivati kod odraslih osoba u razvoju.

Djeca i adolescenti

Lijek Terrosa ne treba primjenjivati kod djece i adolescenata (mlađih od 18 godina).

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko primjenjujete, donedavno ste primjenjivali ili ćete možda primjenjivati bilo koje druge ljekove, jer neki ljekovi (npr. digoksin/digitalis, lijek koji se koristi za liječenje bolesti srca) i teriparatid mogu međusobno da reaguju.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ne smijete primjenjivati lijek Terrosa ukoliko ste trudni ili dojite. Ukoliko postoji mogućnost da zatrudnite, treba da koristite efikasne metode zaštite od trudnoće tokom primjene lijeka Terrosa. Ako zatrudnite, lijek Terrosa treba obustaviti. Obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete bilo koji lijek.

Uticaj lijeka Terrosa na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Neki pacijenti mogu osjetiti nesvjesticu nakon primjene lijeka Terrosa. Ako osjetite nesvjesticu, ne treba da upravljate vozilima ili rukujete mašinama dok se ne budete osjećali bolje.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Terrosa

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po dozi. To znači da je on suštinski “bez natrijuma”.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Preporučena doza je 20 mikrograma (što odgovara 80 mikrolitara) primijenjeno jednom dnevno u obliku potkožne (subkutane) injekcije u predio butine ili stomaka.

Da biste se lakše sjetili da primijenite lijek, ubrizgajte ga svakog dana u približno isto vrijeme. Lijek Terrosa se može primjenjivati u vrijeme obroka. Svakodnevno primjenjujte injekcije lijeka Terrosa sve dok Vam ih ljekar propisuje. Ukupno trajanje terapije lijekom Terrosa ne smije da traje duže od 24 mjeseca. Tokom života ne smijete primiti više od jednog 24-mjesečnog ciklusa terapije.

Vaš ljekar će Vam možda savjetovati da uz lijek Terrosa uzimate kalcijum i vitamin D, a takođe i koliko kalcijuma i vitamina D treba svakodnevno da uzimate.

Lijek Terrosa se može primjenjivati sa hranom ili bez nje.

Lijek Terrosa ulošci namijenjeni su za upotrebu samo sa Terossa Pen višedoznim sistemom za višekratnu upotrebu lijeka i iglama koje su kompatibilne za ovaj pen. Pen i igle se ne nalaze u okviru pakovanja lijeka Terrosa. Prije prve upotrebe, stavite uložak u pen (koji je dostupan odvojeno od lijeka Terrosa). Za ispravnu primjenu ovog lijeka jako je važno pažljivo slijediti detaljna uputstva za upotrebu pena koja su priložena uz pen.

Koristite novu iglu prilikom svake primjene injekcije kako biste spriječili kontaminaciju (onečišćenje) i bezbjedno odložite iglu nakon primjene.

Nikad nemojte čuvati Vaš pen sa pričvršćenom iglom.

Nikad nemojte dijeliti Vaš pen sa drugim osobama.

Nemojte koristiti Vaš Terrosa Pen za injektovanje bilo kog drugog lijeka (npr. insulina).

Pen je namijenjen samo za primjenu sa lijekom Terrosa.

Nemojte ponovno puniti uložak.

Nemojte prenositi lijek u špric.

Lijek Terrosa treba primijeniti injekcijom ubrzo nakon što ste pen sa umetnutim uloškom izvadili iz frižidera, kako je opisano u Uputstvu za upotrebu Terrosa Pen-a. Vratite pen sa umetnutim uloškom u frižider odmah nakon upotrebe.

Ne uklanjajte uložak iz pena nakon svake primjene. Čuvajte ga u navlaci za uložak tokom čitavog perioda primjene od 28 dana.

Priprema pena za primjenu

• Kako bi se osigurala pravilna primjena lijeka Terrosa, uvijek pročitajte uputstvo za upotrebu Terrosa Pen-a koje je priloženo u pakovanju pena.
• Operite ruke prije rukovanja uloškom ili penom.
• Provjerite datum isteka roka upotrebe na naljepnici uloška prije stavljanja uloška u pen. Uvjerite se da je ostalo najmanje 28 dana prije isteka roka upotrebe. Stavite uložak u pen prije prve upotrebe na način kako je navedeno u uputstvu za pen. Zapišite u kalendar broj serije svakog uloška i datum njegove prve injekcije. Datum prve injekcije takođe treba zabilježiti na spoljašnjem pakovanju lijeka Terrosa (vidjeti predviđeni prostor na kutiji: {Prva upotreba:}).
• Nakon stavljanja novog uloška i prije prve injekcije iz tog uloška, pripremite pen prema priloženim uputstvima. Ne pripremajte pen ponovo nakon prve doze.

Injektovanje lijeka Terrosa

• Prije nego što primijenite lijek Terrosa, očistite kožu na mjestu gdje namjeravate da primijenite injekciju (butina ili stomak) onako kako Vam je to objasnio Vaš ljekar.
• Nježno držite nabor očišćene kože i ubodite iglu pravo u kožu. Pritisnite dugme za istiskivanje i držite ga pritisnutim dok se pokazivač doze ne vrati u početni položaj.
• Nakon injekcije, ostavite iglu u koži šest sekundi kako biste bili sigurni da ste primili cjelokupnu dozu.
• Čim završite sa injekcijom, stavite spoljašnju zaštitnu kapicu na iglu pena i okrećite kapicu suprotno od kazaljke na satu kako biste uklonili iglu sa pena. Na ovaj način će se očuvati sterilnost ostatka lijeka Terrosa i spriječiti curenje iz pena. Takođe će se spriječiti prodiranje vazduha u uložak i začepljenje igle.
• Vratite kapicu na pen. Ostavite uložak u penu.

Primjena kod djece i adolescenata

Lijek Terrosa ne treba primjenjivati kod djece i adolescenata (mlađih od 18 godina).

Ako ste uzeli više lijeka Terrosa nego što je trebalo

Ukoliko ste greškom primijenili više lijeka Terrosa nego što treba, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu. Efekti predoziranja koji se mogu očekivati uključuju mučninu, povraćanje, vrtoglavicu i glavobolju.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Terrosa

Ako ste zaboravili ili ne možete da primijenite lijek Terrosa u uobičajeno vrijeme, primijenite ga što prije možete istog dana. Nemojte primjenjivati duplu dozu kako biste nadoknadili propuštenu dozu. Ne primjenjujte više od jedne injekcije u toku istog dana.

Ako prestanete da uzimate lijek Terrosa

Ako razmišljate o prekidu terapije lijekom Terrosa, razgovarajte o tome sa Vašim ljekarom. Vaš ljekar će Vas savjetovati i odlučiti koliko dugo treba da se liječite lijekom Terrosa.

Ako imate dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Terrosa može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Najčešća neželjena dejstva su bol u ekstremitetima (koji može da se javi kod više od 1 na 10 pacijenata). Česta neželjena dejstva (javljaju se kod najviše 1 na 10 pacijenata) uključuju mučninu, glavobolju i vrtoglavicu. Ako osjetite vrtoglavicu (ošamućenost) nakon injekcije, treba da sjednete ili legnete dok Vam ne bude bolje. Ukoliko Vam ne bude bolje, treba da se obratite ljekaru prije nego što nastavite terapiju. Prijavljeni su slučajevi nesvjestice usljed primjene teriparatida.

Ukoliko osjetite nelagodnost, poput crvenila kože, bola, otoka, svraba, nastanka modrica ili blagog krvarenja oko mjesta injekcije (koji mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata), to bi trebalo da se povuče nakon nekoliko dana ili nedjelja. U suprotnom, obratite se svom ljekaru što je prije moguće.

Neki pacijenti rijetko mogu imati alergijske reakcije koje uključuju nedostatak daha, otok lica, osip i bol u grudima, ubrzo nakon injekcije. U rijetkim slučajevima, mogu se javiti alergijske reakcije koje mogu biti opasne po život, uključujući anafilaksu.

Druga neželjena dejstva uključuju:

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• povišen nivo holesterola u krvi
• depresija
• neuralgični bol u nozi
• nesvjestica
• vrtoglavica
• nepravilni otkucaji srca
• nedostatak daha
• pojačano znojenje
• grčevi u mišićima
• nedostatak energije
• umor
• bol u grudima
• nizak krvni pritisak
• gorušica (osjećaj bola ili pečenja neposredno ispod grudne kosti)
• povraćanje
• kila jednjaka − cijevi koja sprovodi hranu u želudac (hiatus hernia)
• nizak nivo hemoglobina ili snižen broj crvenih krvnih ćelija (anemija).

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• ubrzan rad srca
• neuobičajeni zvuk rada srca
• kratak dah
• šuljevi (hemoroidi)
• nekontrolisano mokrenje ili curenje urina
• pojačana potreba za mokrenjem
• povećanje tjelesne težine
• kamen u bubregu
• bol u mišićima i zglobovima. Neki pacijenti su imali jake grčeve ili bol u leđima zbog kojih su morali da budu primljeni u bolnicu.
• povišeni nivo kalcijuma u krvi
• povišeni nivo mokraćne kiseline u krvi
• povišene vrijednosti enzima koji se zove alkalna fosfataza.

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• oslabljena funkcija bubrega, uključujući bubrežnu insuficijenciju
• oticanje, najčešće ruku, stopala i nogu.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji i ulošku iza oznake “EXP”. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati u frižideru (na temperaturi od 2°C do 8°C). Ne zamrzavati.

Lijek čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Lijek Terrosa se može primjenjivati do 28 dana nakon prve injekcije, pod uslovom da se uložak/pen sa uloškom čuva u frižideru (na temperaturi od 2°C do 8°C).

Izbjegavajte stavljanje uloška blizu zamrzivača u frižideru kako biste izbjegli zamrzavanje. Nemojte primjenjivati lijek Terrosa ukoliko je zamrznut ili je bio zamrznut.

Svaki uložak treba da se pravilno odbaci nakon 28 dana od prve upotrebe, čak i ako nije potpuno prazan.

Lijek Terrosa sadrži bistar i bezbojan rastvor. Ne smijete primjenjivati lijek Terrosa ako se pojave vidljive čestice ili ako je rastvor zamućen ili obojen.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Terrosa

• Aktivna supstanca je teriparatid.

Jedna doza od 80 mikrolitara sadrži 20 mikrograma teriparatida. Jedan uložak od 2,4 ml sadrži 600 mikrograma teriparatida (što odgovara 250 mikrograma po ml).

• Pomoćne supstance su: sirćetna kiselina, glacijalna; manitol; metakrezol; natrijum acetat, trihidrat; hlorovodnična kiselina, 10% rastvor (za podešavanje pH); natrijum hidroksid, 10% rastvor (za podešavanje pH); voda za injekcije.

Kako izgleda lijek Terrosa i sadržaj pakovanja

Lijek Terrosa je bezbojan i bistar rastvor upakovan u uložak. Jedan uložak sadrži 2,4 ml rastvora, što je dovoljno za 28 doza.

1 ili 3 uloška upakovani su u plastično ležište zatvoreno folijom i kartonsku kutiju.

Ne moraju sve veličine pakovanja biti dostupne na tržištu.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole: Glosarij d.o.o., Vojislavljevića 76, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač: Gedeon Richter Plc., Gyömrői út 19-21, Budapest H-1103, Mađarska

Režim izdavanja lijeka

Ograničen recept.

Broj i datum dozvole

Terrosa®, rastvor za injekciju, 20mikrograma/80mikrolitara, uložak, 1x2.4ml: 2030/19/185 - 3982 od 10.07.2019. godine

Terrosa®, rastvor za injekciju, 20mikrograma/80mikrolitara, uložak, 3x2.4ml: 2030/19/186 - 3981 od 10.07.2019. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Jul 2019. godine