Lijek Tegretol CR je pogodan i za monoterapiju i za kombinovanu terapiju.
Tegretol obično nije efikasan u terapiji apsansa (petit mal), kao ni u terapiji miokloničnih konvulzija (vidi poglavlje 4.4.). Štaviše, napadi se mogu pogoršati kod pacijenata sa atipičnim apsans konvulzijama.
Lijek Tegretol CR (cijele ili polovinu tablete, ako je tako propisano), treba progutati nesažvakane sa malo tečnosti.
Lijek Tegretol CR, tablete sa modifikovanim oslobađanjem, se primjenjuju oralnim putem, u istoj ukupnoj dnevnoj dozi kao i konvencionalne tablete, ali obično u dvije podijeljene doze. Kod nekih pacijenata pri prelasku sa primjene običnih tableta na tablete sa modifikovanim oslobađanjem, može biti potrebno povećanje ukupne dnevne doze, naročito kada se koriste u politerapiji.
S obzirom na moguće interakcije i različitu farmakokinetiku antiepileptičkih ljekova, potreban je oprez pri odabiru doze lijeka Tegretol CR kod starijih pacijenata.
Prije započinjanja terapije karbamazepinom, kada god je to moguće, kod određenih populacionih grupa (Kina,Tajvan), preporučuje se testiranje na prisustvo HLA-B*1502 alela, s obzirom da je prisustvo ovog alela snažan prediktor rizika za nastanak teškog oblika Stevens-Johnson-ovog sindroma koji je povezan sa primjenom karbamazepina (vidjeti odjeljak 4.4.).
Epilepsija:
Kada je moguće, lijek Tegretol treba propisivati kao monoterapiju.
Liječenje treba započeti sa malim dnevnim dozama koje se polako povećavaju dok se ne postigne optimalni efekat.Određivanje koncentracije lijeka u plazmi može biti od pomoći u utvrđivanju optimalne doze (pogledati odjeljak 4.4.).
Kada se lijek Tegretol CR dodaje već postojećoj antiepileptičkoj terapiji, to treba raditi postepeno, održavajući pri tome, ili korigujući, ako je potrebno, već postojeće doze primijenjenih antiepileptika (pogledati odjeljak 4.5.).
Odrasli
Za sve oblike lijeka Tegretol se savjetuje postepeno povećanje doze i prilagođavanje doze individualnim potrebama pacijenta.
U početku, 100-200 mg jednom ili dva puta dnevno. Dnevna doza se postepeno povećava do postizanja optimalnog terapijskog odgovora, a to je obično do 400 mg dva do tri puta dnevno. Nekim pacijentima je potrebna primjena 1600 mg ili čak 2000 mg dnevno, data u podijeljenim dozama.
Djeca
Kod djece se savjetuje za sve oblike lijeka Tegretol postepno povećavanje doze i prilagođavanje doze individualnim potrebama pacijenta. Korisno je praćenje koncentracije karbamazepina u plazmi radi određivanja optimalne doze. Terapija kod djece starije od 5 godina se može započeti dozom od 100 mg dnevno, a povećava se za 100 mg svake sedmice. Za djecu do 5 godina ne preporučuju se tablete lijekaTegretol CR već drugi oblici lijeka Tegretol.
Doza održavanja: 10-20 mg/kg tjelesne mase dnevno, podijeljena u nekoliko doza
• djeca od 5-10 godina starosti: 400-600 mg dnevno
• djeca od 10-15 godina starosti: 600-1000 mg dnevno
Stariji
S obzirom na moguće interakcije i različitu farmakokinetiku antiepileptičnih ljekova, potreban je oprez pri odabiru doze lijeka Tegretol CR kod starijih pacijenata.
Terapija manije i profilaksa kod manično-depresivne bolesti
Inicijalna startna doza je 100-200 mg dnevno u podijeljenim dozama, koja se postepeno povećava dok simptomi ne budu pod kontrolom ili do dostizanja maksimalne dnevne doze od 1600 mg u podijeljenim dozama. Uobičajeni opseg doza iznosi od 400 do 600 mg dnevno, datih u podijeljenim dozama.Kod akutne manije dozu treba povećavati prilično brzo, dok se postepena i manja povećanja preporučuju u profilaksi kod manično-depresivne bolesti.
Apstinencijalni sindrom kod alkoholizma
Dozu treba prilagoditi individualnim potrebama pacijenta.
Inicijalna doza je 800 mg dnevno datih u podijeljenim dozama, nakon toga tokom 5 dana dozu postepeno smanjivati do 200 mg dnevno. Uobičajeno vreme trajanja terapije je 7-10 dana.
Neuralgija trigeminusa
Početnu dozu od 200-400 mg dnevno postepeno povećavati dok se ne postigne prestanak bola (obično se ovo postiže kod doze od 200 mg 3-4 puta dnevno). Potom postepeno smanjivati dozu do najmanje moguće doze održavanja. Kod starijih pacijenata preporučuje se početna doza od 100 mg dva puta dnevno.
Bolna neuropatija kod dijabetičara
Početna doza je 100 mg, 1-2 puta dnevno, koja se postepeno povećava u zavisnosti od odgovora pacijenta. Uobičajena doza je 200 mg, 3-4 puta dnevno.
Poznata preosjetljivost na karbamazepin ili strukturno slične ljekove (na primjer triciklične antidepresive) ili bilo koju komponentu propisanog oblika.
Pacijenti sa atrioventikularnim blokom, sa istorijom bolesti vezanom za depresiju koštane srži ili sa istorijom bolesti vezanom za postojanje hepatičke porfirije (npr. akutna intermitentna porfirija, variegate porphyria, porphyria cutanea tarda).
Upotreba lijeka Tegretol ne preporučuje se u kombinaciji sa inhibitorima monoamino oksidaze (IMAO) (vidjeti odjeljak 4.5.).
Upozorenja
Agranulocitoza i aplastična anemija bile su udružene sa primjenom lijeka Tegretol, međutim kako je incidenca ovih stanja veoma mala teško je dobiti realne procjene rizika u ovakvim slučajevima primjene lijeka Tegretol.
Ukupni rizik u opštoj populaciji koja nije liječena ovim lijekom procijenjen je na 4,7 osoba od milion osoba u toku godinu dana za agranulocitozu i 2,0 osobe na milion osoba tokom godinu dana za aplastičnu anemiju.
Tokom upotrebe lijeka Tegretol pojavljuje se povremeno do često smanjenje broja trombocita ili bijelih krvnih ćelija. Kontrola kompletne krvne slike, uključujući i trombocite po mogućnosti i retikulocite i serumsko gvožđe, ipak treba da bude urađena u samom početku, ali i periodično nakon toga.
Pacijent i njegovi rođaci treba da budu upoznati sa ranim znacima i simptomima toksičnosti kod potencijalnog hematološkog problema, baš kao i sa simptomima kožnih ili jetrinih disfunkcija. Ukoliko se jave reakcije kao što su groznica, bolovi u grlu, osip, ulceri u usnoj duplji, lako nastajanje modrica, petehije, ili hemoragična purpura, pacijenta treba savjetovati da se odmah konsultuje sa svojim ljekarom.
Ako je broj leukocita ili trombocita tokom terapije definitivno nizak ili se smanjuje tokom terapije, pacijenta i broj svih krvnih ćelija treba brižljivo kontrolisati (vidjeti odjeljak 4.8.). Međutim, liječenje lijekom Tegretol treba prekinuti ako se kod pacijenta javi leukopenija, koja je teška, progresivna ili praćena kliničkim manifestacijama, npr. povišenom temperaturom ili gušoboljom. Odnosno, ukoliko se pojave dokazi značajne depresije koštane srži, terapiju lijekom Tegretol treba prekinuti.
Testove funkcije jetre treba sprovoditi prije početka liječenja i periodično nakon toga, naročito kod pacijenata koji imaju u anamnezi oboljenje jetre i kod starijih pacijenata. Lijek treba ukinuti odmah u slučajevima pogoršanja jetrinih disfunkcija ili akutnog oboljenja jetre.
Neki testovi funkcije jetre, kod pacijenata liječenih karbamazepinom mogu biti promijenjeni, naročito gama glutamil transferaza. To je vjerovatno zbog indukcije jetrinih enzima. Indukcija jetrinih enzima može dovesti do neznatnog povećanja koncentracije alkalne fosfataze. Ova povećanja metaboličkog kapaciteta jetre, nijesu indikacija za prekid liječenja karbamazepinom.
Ozbiljne reakcije funkcije jetre na karbamazepin se javljaju veoma rijetko. Razvoj znakova i simptoma disfunkcije jetre ili aktivne bolesti jetre treba odmah procijeniti i liječenje lijekom Tegretol treba obustaviti do okončanja procjene.
Kod pacijenata liječenih antiepileptičnim ljekovima za nekoliko indikacija, prijavljene su suicidalne ideje i promjene ponašanja. Meta-analiza randomizovanih placebo kontrolisanih studija sa antiepileptičkim ljekovima takođe pokazuje malo povećanje rizika od suicidalnih ideja i promjene ponašanja. Nije poznat mehanizam ovog rizika i dostupni podaci ne isključuju mogućnost povećanog rizika za karbamazepin.
Stoga kod pacijenata treba pratiti znakove suicidalnih ideja i promjene ponašanja i treba razmotriti odgovarajući terapiju. Pacijentima (i starateljima) treba preporučiti da potraže medicinski savjet ukoliko se pojave znaci suicidalnih ideja ili promjene ponašanja.
Pri upotrebi lijeka Tegretol veoma rijetko su prijavljene ozbiljne dermatološke reakcije, uključujući i toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN: takođe poznatu kao Lyell-ov sindrom) i Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS). Kod pacijenata sa ozbiljnim dermatološkim reakcijama možda će biti potrebna hospitalizacija, jer ova stanja mogu ugroziti život i biti fatalna. Većina slučajeva Stevens-Johnson-ovog sindroma (SJS)/toksične epidermalne nekrolize () javlja se tokom prvih nekoliko mjeseci terapije lijekom Tegretol. Tegretol treba odmah ukinuti ukoliko se jave znaci i simptomi koji ukazuju na ozbiljne kožne reakcije (SJS, Lyell-ov sindrom) i treba razmotriti alternativnu terapiju.
Dermatološke reakcije
Tokom liječenja karbamazepinom prijavljene su ozbiljne i ponekad fatalne dermatološke reakcije uključujući toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN) i Stevens – Johnson-ov sindroma (SJS). Procjenjuje se da se ove reakcije javljaju u 1-6 prema 10 000 novih korisnika u zemljama sa pretežno bijelom populacijom, ali se procjenjuje da je rizik u nekim Azijskim zemljama 10 puta veći.
Postoji rastući dokaz o ulozi različitih HLA alela u neželjenim reakcijama koje su imunološki posredovane, kod predisponirajućih pacijenata (pogledati odjeljak 4.2).
Povezanost sa HLA-B *1502 kod Han Kineza, Tajlanđana i i druge Azijske populacije
Pokazano je da su nosioci HLA-B *1502 alela kod izvornih Han Kineza i u populaciji porijeklom sa Tajlanda snažno povezivani sa rizikom od razvoja Stevens-Johnson-ovog sindroma (SJS) kada su liječeni karbamazepinom. Procijenjeno je da je prevalenca HLA-B*1502 kod Han Kineza i Tajlanđana oko 10%. Ovim osobama je potrebno izvršiti skrining na taj alel, kad god je moguće, prije liječenja karbamazepinom (vidjeti odjeljak 4.2). Ukoliko je kod ovih osoba test pozitivan, terapija se ne smije započeti, osim ukoliko ne postoji druga terapijska opcija. Testirani pacijenti koji su negativni na HLA-B*1502 imaju mali rizik za razvoj SJS, mada se i pored toga, veoma rijetko mogu javiti reakcije.
Postoje neki podaci koji ukazuju na povećani rizik od pojave TEN/SJS povezane sa uzimanjem karbamazepina i kod drugih Azijskih populacija. Zbog prevalence ovog alela kod drugih Azijskih populacija (npr. više od 15% kod Filipinaca i Malezijaca), treba razmotriti opšte testiranje rizičnih populacija na prisustvo HLA-B*1502.
Prevalenca HLA-B*1502 alela je neznatna kod npr. osoba evropskog porijekla, afrikanaca, osoba hispano porijekla kao i kod Japanaca i Korejaca (< 1%).
Povezanost sa HLA-A*3101 – Evropskog porijekla i Japanske populacije
Postoje podaci koji ukazuju da je HLA-A*3101 povezan sa povećanim rizikom od razvoja karbamazepinom indukovanih neželjenih reakcija na koži kao što su SJS, TEN, DRESS, AGEP i makulopapularni osip (pogledati odjeljak 4.8) kod osoba evropskog porijekla i Japanaca.
Učestalost HLA-A*3101 alela široko varira između etničkih populacija. Prevalenca HLA-A*3101alela je 2 do 5% kod osoba evrospkog porijekla i oko 10% kod Japanaca.
Prisustvo HLA-A*3101 alela može povećati rizik od pojave kožnih reakcija izazvanih karbamazepinom (uglavnom manje ozbiljne) sa 5.0% kod opšte populacije do 26.0% kod ispitanika porijeklom iz Sjeverne Evrope, dok njegovo odsustvo smanjuje rizik sa 5% na 3,8%.
Nema dovoljno podataka da bi se preporučio skrining na HLA-A*3101 prije otpočinjanja terapije karbamazepinom.
Ako se za pacijente Evropskog porijekla ili Japance zna da su pozitivni na HLA-A*3101 alel, treba razmotriti upotrebu karbamazepina ukoliko se procijeni da korist prevazilazi rizik.
Blage kožne reakcije, kao što su izolovani makularni ili makulopapularni egzantem, takođe se mogu javiti i najčešće su prolazne i nisu opasne. Obično nestaju u okviru nekoliko dana ili nedelja, bilo tokom kontinuiranog toka liječenja, ili prateći smanjenje doze. Ipak, s obzirom na to da razlikovanje ranih znakova ozbiljnih kožnih reakcija od blagih prolaznih kožnih reakcija može biti otežano, pacijenta treba držati pod detaljnim nadzorom i biti spreman sa odmah obustavi primjenu lijeka ako se reakcije pri kontinuiranoj primjeni pogoršaju.
Nije nađeno da se za HLA-B*1502 može predvidjeti rizik od manje ozbiljnih neželjenih reakcija na koži vezanih za karbamazepin kao što su antikonvulzivni hipersenzitivni sindrom ili manje ozbiljan osip (makulopapularni erupcije).
Tegretol može da pokrene reakcije preosjetljivosti, uključujući reakcije preosjetljivosti koje se manifestuju na više organa, koje mogu zahvatiti kožu, jetru (uključujući intrahepatične žučne puteve), hematopoetske organe i limfatički sistem ili druge organe, bilo pojedinačno ili u sastavu zajedničke sistemske reakcije (vidjeti odjeljak 4.8. )
Uopšteno, ako znaci i simptomi ukazuju na pojavu reakcija preosjetljivosti, Tegretol treba odmah obustaviti.
Pacijente kojima su se javile reakcije preosjetljivosti na karbamazepin treba obavijestiti da se kod 25-30% tih pacijenata mogu javiti reakcije preosjetljivosti na oksakarbazepin (Trileptal).
Unakrsna preosjetljivost se može javiti između karbamazepina i fenitoina.
Tegretol treba koristiti sa oprezom kod pacijenata sa kombinovanim konvulzijama koje uključuju i apsans, bilo tipičan ili atipičan. U svim tim stanjima, Tegretol može pogoršati konvulzije. U slučaju pogoršanja konvulzija Tegretol treba obustaviti.
Povećana učestalost epileptičkih napada se može javiti tokom prelaska sa oralne formulacije na supozitorije.
Nagli prekid uzimanja lijeka Tegretol može izazvati epileptički napad:
Ukoliko liječenje lijekom Tegretol mora naglo da se prekine, prelazak na novi antiepileptični lijek treba obaviti uz primjenu odgovarajućeg lijeka (na primjer diazepam i.v., rektalno; ili fenitoin i.v.).
Tegretol i ljekovi sa estrogenom i/ili progesteronom
Usljed indukcije jetrinih enzima, Tegretol može spriječiti djelovanje ljekova koji sadrže estrogen i/ili progesteron. To može dovesti do neuspešnosti kontracepcije, povratka simptoma, probojnog ili tačkastog krvarenja.
Pacijentkinje koje uzimaju Tegretol i zahtijevaju hormonsku kontracepciju, trebaju da prime lijek koji sadrži najmanje 50 mikrograma estrogena ili da koriste druge nehormonske metode kontracepcije.
Iako je korelacija između doziranja karbamazepina i nivoa u plazmi, kao i između nivoa u plazmi i kliničke efikasnosti i/ili tolerancije prilično slaba, praćenje nivoa u plazmi može biti korisno u sljedećim stanjima: dramatičan porast frekvencije epileptičkih napada/dokaz o pozitivnoj reakciji pacijenta; tokom trudnoće; tokom liječenja djece ili adolescenata; kod sumnje na poremećaje resorpcije; kod sumnje na toksičnost pri korišćenju više od jednog lijeka (vidjeti odjeljak 4.5.).
Mjere opreza
Tegretol treba propisati samo poslije kritične procjene odnosa koristi i rizika i nakon pažljivog praćenja pacijenata sa anamnezom oštećenja srca, jetre ili bubrega, neželjenih hematoloških reakcija na druge ljekove ili ranije prekinutim liječenjem lijekom Tegretol.
Preporučuju se kompletne analize urina na početku terapije, kao i periodične analize tokom nastavka terapije, takođe se savjetuje određivanje BUN parametara.
Tegretol pokazuje blagu antiholinergičku aktivnost; pacijente koji imaju povećani intraokularni pritisak treba upozoriti i upoznati sa mogućim opasnostima.
Treba imati na umu mogućnost aktiviranja latentne psihoze, kao i konfuzije i uznemirenosti kod starijih pacijenata.
Citohrom P4503A4 (CYP3A4) glavni je enzim koji katalizuje aktivni metabolit karbamazepin–10,11 epoksida. Istovremeno davanje sa inhibitorima CYP3A4 može dovesti do povećanja koncentracije u plazmi, što može indukovati pojavu neželjenih reakcija. Istovremeno davanje sa induktorima CYP3A4 može povećati metabolizam karbamazepina, tako dovodeći do potencijalnog smanjenja nivoa karbamazepina u serumu i potencijalnog smanjenja terapijskog efekta.
Slično ovome, ukidanje CYP3A4 induktora može smanjiti metabolizam karbamazepina, dovodeći do porasta njegove koncentracije u plazmi.
Karbamazepin je snažan induktor CYP3A4 i drugih enzima sistema I i II u jetri, pa samim tim smanjuje koncentracije u plazmi ljekova koji se primjenjuju istovremeno, a metabolišu se pomoću CYP3A4.
Humana mikrozomalna epoksid hidrolaza je enzim odgovoran za formiranje 10,11-transdiol derivata iz karbamazepin-10,11 epoksida. Istovremena primjena inhibitora humane mikrozomalne epoksid hidrolaze može dovesti do povećanja koncentracije karbamazepin-10,11 epoksida u plazmi.
Ljekovi koji mogu povećati nivo karbamazepina u plazmi
Izoniazid, verapamil, diltiazem, ritonavir dekstropropoksifen, fluoksetin, fluvoksamin, paroksetin, moguće cimetidin, omeprazol, acetazolamid, danazol, nikotinamid (kod odraslih , samo u velikim dozama), trazodon, vigabatrin, makrolidni antibiotici (npr. eritromicin, klaritromicin), azoli (npr. itrakonazol, ketokonazol, flukonazol, vorikonazol), loratadin, olanzepin, sok od grepfruta, inhibitori proteaze za liječenje HIV-a (npr. ritonavir).
S obzirom da povećanje nivoa karbamazepina u plazmi može dovesti do neželjenih reakcija (na primjer vrtoglavica, pospanost, ataksija, duple slike), doziranje lijeka Tegretol treba prilagoditi i/ili kontrolisati nivoe u plazmi
Ljekovi koji mogu povećati nivo aktivnog metabolita karbamazepin-10,11- epoksida u plazmi
S obzirom da povišene koncentracije karbamazepin-10,11 epoksida u plazmi mogu dovesti do neželjenih reakcija (na primjer vrtoglavica, pospanost, ataksija, duple slike), dozu lijeka Tegretol bi trebalo prilagoditi i/ili pratiti koncentracije u plazmi pri istovremenoj primjeni dole opisanih ljekova: kvetiapin, primidon, progabid, valproična kiselina, valnoktamid i valpromid.
Ljekovi koji mogu smanjiti nivo karbamazepina u plazmi
Fenobarbiton, fenitoin i fosfenitoin, pirimidon ili teofilin, aminofilin, rifampicin, cisplatin ili doksorubicin i, iako su podaci djelimično kontradiktorni, moguće klonazepam ili okskarbazepin. Meflokvin može antagonizovati antiepileptično dejstvo lijeka Tegretol. Shodno tome doze lijeka Tegretol bi trebalo prilagođavati.
Izotretionin može menjati bioraspoloživost i/ili klirens karbamazepina i karbamazepin-10,11 epoksida; potrebno je pratiti nivo karbamazepina u plazmi.
Istovremena upotreba sa biljnim preparatima koji sadrže kantarion (Hypericum perforatum) može smanjiti nivo karbamazepina u serumu.
Djelovanje lijeka Tegretol na koncentracije lekova koji se istovremeno koriste
Karbamazepin može da snizi ili umanji koncentracije ljekova u plazmi, ili čak da poništi njihovo djelovanje. Kod sljedećih ljekova treba obratiti pažnju na korekciju doza, prema kliničkim potrebama: levotiroksin, klobazam, klonazepam, etosuksimid, primidon, valproična kiselina, alprazolam, kortikosteroidi (npr. prednizolon, deksametazon); ciklosporin, digoksin, doksiciklin; dihidropiridinski derivati npr. felodipin i isradipin; indinavir, sakvinavir, ritonavir, haloperidol, imipramin, buprenorfin, metadon, paracetamol, tramadol, ljekovi koji sadrže estrogene i/ili progesterone (treba razmotriti alternativne kontraceptivne metode), (pogledati odjeljak 4.4.) gestrinon, tibolon, toremifen, teofilin, oralni antikoagulansi (varfarin i acenokumarol), lamotrigin, tiagabin, topiramat, bupropion, citalopram, mianserin, sertralin, trazodon, triciklični antidepresivi (npr. imipramin, amitriptilin, nortriptilin, klomipramin), klozapin, okskarbazepin, olanzapin, kvetiapin, itrakonazol, imatinib i risperidon.
Karbamazepin može i da poveća i da smanji koncentracije fenitoina u plazmi, a opisana je i rijetka pojava povećanog nivoa mefenitoina u plazmi.
Kombinacije na koje treba obratiti pažnju
Istovremena upotreba karbamazepina i levetiracetama može povećati toksičnost karbamazepina.
Postoje podaci da istovremena upotreba karbamazepina i izonijazida pojačava hepatotoksičnosti izonijazida.
Kombinovana upotreba karbamazepina i litijuma može dovesti do povećanja neurotoksičnosti, iako je nivo litijuma u plazmi u terapijskom opsegu. Kombinovana upotreba karbamazepina i metoklopramida ili neuroleptika (haloperidol, tioridazin), može takođe dovesti do neuroloških neželjenih dejstava.
Zbog strukturne veze sa tricikličnim antidepresivima, upotreba lijeka Tegretol nije preporučljiva u kombinaciji sa inhibitorima monoamin oksidaze (IMAO); prije upotrebe lijeka Tegretol, MAO inhibitore treba obustaviti najmanje 2 nedjelje, i više ako je dopušteno prema kliničkom stanju.
Istovremena terapija lijekom Tegretol i nekim diureticima (hidrohlortiazid, furosemid) može dovesti do simptomatske hiponatrijemije.
Karbamazepin može antagonizovati dejstvo nedepolarišućih mišićnih relaksanasa (na primjer pankuronijum); doze posljednjih treba povećati, a pacijente treba brižljivo pratiti u slučaju bržeg oporavka od blokade neuromuskularne ploče nego što je očekivano.
Tegretol, kao i drugi psihoaktivni ljekovi, može smanjiti toleranciju na alkohol; pacijentu se, stoga, savjetuje potpuna apstinencija.
Trudnoća
Kod životinja (miševa, pacova, zečeva), oralna primjena karbamazepina tokom organogeneze dovela je do povišene smrtnosti embriona, pri dnevnim dozama koje su izazivale toksičnost kod majke (preko 200 mg/kg tjelesne mase/dnevno, odnosno 20 puta više od uobičajene humane doze). Postoje podaci o pobačajima kod pacova pri davanju 300 mg/kg tjelesne mase dnevno. Fetusi pacova pred sam termin porođaja pokazivali su retardaciju rasta, opet pri dozama toksičnim za majku. Nema dokaza o teratogenom potencijalu kod tri testirane životinjske vrste, ali u jednoj studiji sa miševima karbamazepin (40-240 mg/kg tjelesne mase/dnevno, oralnim putem) izazvao je defekte (uglavnom proširenje moždanih komora) u 4,7% ekponiranih fetusa, u poređenju sa 1,3% u kontrolnoj grupi.
Trudnice sa epilepsijom treba liječiti uz poseban oprez.
Kod žena u reproduktivnom dobu Tegretol treba, gdje god je moguće, propisati kao monoterapiju, zato što je incidenca kongenitalnih malformacija potomstva žena liječenih kombinacijom antiepileptičnih ljekova veća nego onih čije su majke uzimale jedan lijek kao monoterapiju.
Ukoliko žena koja dobija Tegretol ostane trudna, planira trudnoću, ili je potrebno da započne terapiju lijekom Tegretol u toku trudnoće, potencijalne koristi od lijeka moraju biti pažljivo odmjerene u odnosu na moguće rizike koje izaziva, naročito tokom prva tri meseca trudnoće. Treba davati minimalne efektivne doze i preporučuje se praćenje nivoa lijeka u plazmi.
U toku trudnoće ne smije se prekidati aktivna antiepileptička terpija, pošto pogoršanje bolesti može ugroziti i majku i plod.
Poznato je da je potomstvo majki koje boluju od epilepsije podložnije razvojnim poremećajima, uključujući i malformacije. Postoje podaci o tome da karbamazepin, kao i drugi važni antiepileptični ljekovi, povećava ovaj rizik, iako definitivni dokazi kroz kontrolisane studije o monoterapiji karbamazepinom nedostaju. Međutim postoje izvještaji o postojanju razvojnih poremećaja i malformacija vezanih za Tegretol, uključujući tu i spinu bifidu, kao i druge kongenitalne anomalije: na primjer kraniofacijalni defekti, kardiovaskularne malformacije, hipospadije i anomalije vezane za različite organske sisteme. Pacijente treba savjetovati vezano za mogućnost povećanog rizika od malformacija i dati mogućnost prenatalnog skrininga.
Poznata je pojava deficita folne kiseline u trudnoći. Postoje podaci o tome da antiepileptici povećavaju ovaj deficit. Ovaj deficit može doprinijeti povećanju incidence pojave urođenih oštećenja potomstva kod majki koje se liječe od epilepsije. Stoga se preporučuje dodatno unošenje folne kiseline prije i tokom trudnoće.
Preporučuje se davanje vitamina K1 majci tokom posljednjih nedelja trudnoće, kao i novorođenčetu, da bi se spriječila pojava poremećaja krvarenja kod odojčeta.
Pojava nekoliko slučajeva neonatalnih epileptičkih napada i/ili depresije disanja je povezana sa upotrebom lijeka Tegretol ili drugih antikonvulzivnih ljekova kod majki. Nekoliko slučajeva povraćanja, proliva i/ili smanjenog unosa hrane kod neonatusa opisano je u vezi sa upotrebom lijeka Tegretol od strane majki. Ove reakcije mogu da predstavljaju neonatalni apstinencijalni sindrom.
Upotreba lijeka tokom dojenja
Karbamazepin prolazi u majčino mlijeko (oko 25-60% koncentracije u plazmi). Treba procijeniti prednost dojenja u odnosu na mogućnost javljanja odloženih neželjenih dejstava kod odojčeta. Majke koje uzimaju Tegretol mogu dojiti, ukoliko je obezbijeđena kontrola odojčeta u odnosu na moguća neželjena dejstva (na primjer izrazita pospanost, alergijske kožne reakcije).
Fertilitet
Postoje veoma rijetki slučajevi poremećaja fertiliteta muškaraca i/ili nenormalne spermatogeneze.
Lijek snažno utiče na psihofizičke sposobnosti; za vrijeme terapije ovim lijekom nije dozvoljeno upravljanje motornim vozilom ni rad sa mašinama. Sposobnost pacijenta da reaguje može biti ometena vrtoglavicom i pospanošću koje su izazvane lijekom Tegretol, naročito u početku liječenja, ili u vezi sa prilagođavanjem doza.
Određene vrste neželjenih dejstava javljaju se veoma često ili često, posebno na početku liječenja lijekom Tegretol, ili ukoliko su početne doze previsoke, ili kod liječenja starijih pacijenata. Ova neželjena dejstva su, na primjer, neželjene reakcije CNS-a (vrtoglavica, glavobolja, ataksija, posapnost, zamor, duple slike), gastrointenstinalne smetnje (mučnina, povraćanje), kao i alergijske kožne reakcije.
Neželjene reakcije su dozno-zavisne i obično iščezavaju za nekoliko dana, bilo spontano bilo usled prolaznog smanjenja doze. Pojava neželjenih reakcija CNS-a može biti manifestacija relativnog predoziranja ili značajnije fluktuacije nivoa lijeka u plazmi. U ovim slučajevima preporučljivo je praćenje nivoa lijeka u plazmi kao i dijeljenje ukupne dnevne doze u nekoliko manjih doza (npr. 3-4).
Neželjene reakcije su date prema učestalosti, počevši od najčešćih prema sljedećoj konvenciji: veoma česta (≥ 1/10); česta (≥ 1/100, < 1/10); povremena (≥ 1/1000, < 1/100); rijetka (≥1/10,000 , < 1/1,000); veoma rijetka (<1/10,000), uključujući izolovane izvještaje.
*U nekim azijskim zemljama je zabeleženo kao rijetko neželjeno dejstvo (vidjeti odjeljak 4.4.).
Postoje izveštaji o pojavi smanjenja koštane gustine, osteopenije, osteoporoze i preloma kostiju kod pacijenata na dugotrajnom liječenju karbamazepinom. Nije utvđen mehanizam po kome karbamazepin djeluje na koštani metabolizam.
Sve je više dokaza o vezi genetskih markera sa pojavom neželjenih reakcija kao što su SJS, TEN, DRESS, AGEP i multipapularni osip. Kod Japanaca i pacijenata evropskog porijekla, te reakcije su se javljale prilikom uzimanja karbamazepina u prisutvu HLA-A*3101 alela. Drugi marker, HLA-B*1502 je pokazao jaku povezanost sa pojavom SJS i TEN kod Han Kineza, Tajlanđana i drugih pacijenata Azijskog porijekla (vidjeti odjeljke 4.2 i 4.4.).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
Znaci i simptomi
Znaci i simptomi predoziranja koji se javljaju obično zahvataju centralni nervni sistem, kardiovaskularni i respiratorni sistem.
Centralni nervni sistem: depresija CNS-a; dezorijentacija, pospanost, agitiranost, halucinacije, koma; zamagljen vid, smetnje u govoru, dizartrija, nistagmus, ataksija, diskinezija, početna hiperrefleksija, kasnija hiporefleksija; konvulzije, psihomotorne smetnje, klonus mišića, hipotermija, proširenje zenica.
Respiratorni sistem: depresija disanja, plućni edem.
Kardiovaskularni sistem: tahikardija, hipotenzija, povremeno hipertenzija, poremećaji sprovođenja sa proširenjem QRS komleksa; sinkopa udružena sa zastojem srca.
Gastrointenstinalni sistem: povraćanje, odloženo pražnjenje želuca, smanjena pokretljivost crijeva.
Bubrežna funkcija: retencija urina, oligurija ili anurija; retencija tečnosti, intoksikacija vodom zbog dejstva karbamazepina sličnom dejstvu ADH.
Laboratorijski nalazi: hiponatriemija, moguća pojava metaboličke acidoze, moguća hiperglikemija, porast nivoa mišićne kreatin fosfokinaze.
Liječenje
Ne postoji specifičan antidot.
Liječenje treba na početku da bude prilagođeno kliničkom stanju pacijenta: pacijenta primiti u bolnicu radi liječenja. Kontrolisati nivoe u plazmi da bi se potvrdilo trovanje karbamazepinom i utvrdio stepen predoziranosti.
Evakuacija stomačnog sadržaja, lavaža želuca, i primjena medicinskog uglja. Kašnjenje u evakuaciji stomačnog sadržaja može dovesti do odložene resorpcije, što dovodi do relapsa tokom oporavka od intoksikacije. Potrebno je primijeniti pomoćne terapijske mere u jedinici za intenzivnu negu, sa kardiološkim monitoringom i pažljivom korekcijom disbalansa elektrolita.
Specijalne preporuke
Hipotenzija: ordinirati dopamin ili dobutamin i.v.
Poremećaji srčanog ritma: rešavati individualno.
Konvulzije: ordinirati benzodiazepin (na primjer diazepam) ili drugi antiepileptik, na primjer fenobarbiton (sa oprezom zbog pojačanja mogućnosti respiratorne depresije), ili paraldehid.
Hiponatriemija (intoksikacija vodom): ograničenje unosa tečnosti i spora i oprezna infuzija 0,9% NaCl i.v.. Ove mjere mogu biti korisne u prevenciji oštećenja mozga.
Preporučuje se hemoperfuzija (propuštanje krvi preko filtera sa aktivnim ugljem). Forsirana diureza, hemodijaliza i peritonealna dijaliza, prema podacima, nemaju efekta.
Treba predvidjeti mogućnost vraćanja i pogoršanja simptomatologije drugog i trećeg dana nakon predoziranja, zahvaljujući odloženoj resorpciji.
Farmakoterapijska grupa:
antiepileptik, neurotropni i psihotropni lijek
ATC kod:
N03AF01
Derivat dibenzazepina.
Kao antiepileptički preparat spektar djelovanja lijeka obuhvata: parcijalne konvulzije (jednostavne i komplikovane sa ili bez sekundarne generalizacije); generalizovane tonično-kloničke konvulzije kao i kombinaciju ovih vrsta konvulzija.
Mehanizam dejstva karbamazepina, aktivne supstance lijeka Tegretol, samo je djelimično protumačen. Karbamazepin stabilizuje prenadražene nervne membrane, inhibira ponavljana pražnjenja neurona i redukuje sinaptičku propagaciju ekscitatornih impulsa. Razumljivo je da sprječavanje ponavljanih okidanja natrijum zavisnih akcionih potencijala u depolarizovanim neuronima, preko funkcijom i voltažom zavisne blokade natrijumovih kanala, jeste glavni mehanizam dejstva ovog lijeka.
Dok se redukcija oslobađanja glutamata i stabilizacija neuronske membrane može pripisati uglavnom antiepileptičnom dejstvu, za antimanična svojstva karbamazepina može biti odgovoran depresorni efekat na promet dopamina i noradrenalina.
Resorpcija
Karbamazepin se resorbuje skoro u potpunosti, ali relativno sporo kada je dat u obliku tablete i mogu da variraju među različitim formulacijama i između pacijenata. Maksimalna koncentracija aktivne supstance u plazmi se postiže unutar 24 sata od administracije pojedinačne doze Tegretol tablete sa modifikovanim oslobađanjem.
Bioraspoloživost Tegretol tableta sa modifikovanim oslobađanjem je manja za oko 15% nego kod standardnih tableta uglavnom zbog znatnog smanjenja maksimalne koncentracije u plazmi zbog produženog oslobađanja iste doze karbamazepina. Koncentracije u plazmi pokazuju manju fluktuaciju ali autoindukcija se javlja kao sa standardnim formulacijama karbamazepina.
Bioraspoloživost Tegretola u različitim oralnim formulacijama se kreće između 85-100%.
Uzimanje sa hranom ne utiče bitno na brzinu i obim apsorpcije, nezavisno od doznog oblika Tegretola.
Ravnotežne koncentracije karbamazepina u plazmi postižu se za oko 1-2 nedjelje, što je individualno, zavisno od autoindukcije karbamazepinom i heteroindukcije ostalim ljekovima koji indukuju enzime, a takođe zavisno od stanja pacijenta prije započinjanja liječenja, doziranja i trajanja liječenja.
Različite formulacije karbamazepina mogu imati različitu bioraspoloživost; da bi se izbjeglo smanjenje dejstva ili rizik od pojave epileptičkog napada ili prekomjernih neželjenih dejstava, trebalo bi izbjegavati promjenu formulacije.
Distribucija
70-80% karbamazepina je vezano za serumske proteine. Koncentracija nepromijenjene supstance u cerebrospinalnoj tečnosti i pljuvački predstavlja onaj dio koji nije vezan za proteine u plazmi (20-30%). Utvrđeno je da koncentracija u majčinom mlijeku iznosi 25-60% odgovarajućeg nivoa u plazmi.
Karbamazepin prolazi placentarnu barijeru. Ukoliko se uzme u obzir kompletna resorpcija karbamazepina, vidljiv volumen raspodjele kreće se od 0,8-1,9 L/kg.
Metabolizam
Karbamazepin se metaboliše u jetri, pri čemu je put biotransformacije epoksida najvažniji, proizvodeći 10,11-transdiol derivat i njegov glukuronid kao glavne metabolite.
Citohrom P450 3A4 identifikovan je kao glavni izooblik odgovoran za nastajanje karbamazepin-10,11-epoksida iz karbamazepina. Humana mikrozomalna epoksid hidroksilaza je enzim odgovoran za formiranje 10,11-transdiol derivata iz karbamazepin-10,11 epoksida. 9-hidroksi-metil-10-karbamoil akridan predstavlja manje važan metabolit vezan za ovaj put biotransformacije. Nakon pojedinačne oralne doze karbamazepina, oko 30% pojavljuje se u mokraći kao krajnji produkt epoksi puta biotransformacije.
Ostali važni putevi biotransformacije karbamazepina vode do nastajanja monohidroksilisanih jedinjenja, kao i do nastajanja N-glukuronida iz karbamazepina proizvedeneog preko UGT2B7.
Eliminacija
Poluvrijeme eliminacije nepromijenjenog karbamazepina u procesu eliminacije dostiže prosečno 36 časova nakon pojedinačne oralne doze, dok nakon ponovljenih davanja ima prosječnu vrijednost od samo 16-24 časova (autoindukcija hepatičkog sistema monooksidaze), što zavisi od dužine liječenja. Kod pacijenata koji se istovremeno liječe sa drugim lekovima koji indukuju jetrine enzime (na primjer fenitoin, fenobarbiton), vrijednosti poluvremena eliminacije iznose prosječno 9-10 časova.
Prosječno trajanje poluvremena eliminacije 10,11-epoksid metabolita u plazmi tokom eliminacije jeste oko 6 časova nakon davanja pojedinačne oralne doze samog epoksida.
Poslije davanja pojedinačne oralne doze od 400 mg karbamazepina 72% izlučuje se putem urina i 28% putem stolice. U urinu oko 2% od doze kruži kao nepromijenjeni lijek i oko 1% kao farmakološki aktivni 10,11-epoksid metabolit.
Karakteristike kod pojedinih kategorija pacijenata
Ravnotežne koncentracije karbamazepina u plazmi koje se smatraju ”terapijskim opsegom” značajno variraju između pacijenata; kod većine pacijenata zabilježeni opseg se kreće između od 4 do 12 mikrograma/ml što odgovara 17-50 mikromol/l. Koncentracija karbamazepin 10,11-epoksida (farmakološki aktivnog metabolita) je oko 30% nivoa karbamazepina.
Zahvaljujući pojačanoj eliminaciji karbamazepina kod djece mogu biti potrebne veće doze karbamazepina (u mg/kg) nego kod odraslih da bi se održale terapijske koncentracije.
Nema indikacija da je farmakokinetika karbamazepina kod starijih pacijenata izmenjena u poređenju sa mlađim odraslim osobama.
Ne postoje podaci o farmakokinetici karbamazepina kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre ili bubrega.
Pronađeno je povećanje incidence pojave tumora jetre kod pacova tretiranih karbamazepinom 2 godine. Značaj ovih nalaza u poređenju sa upotrebom karbamazepina kod ljudi za sada nije poznat. Studije mutagenosti kod bakterija i sisara dale su negativne rezultate.
Jezgro tablete:
silicijum dioksid, koloidni, bezvodni;
vodena disperzija etilceluloze (Aquacoat ECD 30);
celuloza, mikrokristalna;
30% disperzija poliakrilata (Eudragit E 30 D);
magnezijum stearat;
karboksimetilceluloza natrijum;
talk.
Omotač:
hipromeloza;
gliceril polietilenglikoloksistearat;
gvožđe (III) oksid, crveni (E172);
gvožđe (III) oksid, žuti (E172);
talk;
titan dioksid.
Nije poznata.
3 godine.
Čuvati van domašaja i vidokruga djece.
Čuvati na temperaturi do 25°C, zaštićeno od vlage.
Pakovanje: 30 tableta sa modifikovanim oslobađanjem, blister (3x10), Alu/PVC/PE/PVDC.
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
Lijek Tegretol CR je specijalno formulisan da postepeno oslobađa aktivnu supstancu. Karbamazepin, aktivni sastojak, može uticati na organizam na više različitih načina. To je lijek za liječenje određenih vrsta epilepsije (padavice) - sprečava napade, može takođe da reguliše neke vrste bola i kontroliše poremećaje raspoloženja.
Lijek Tegretol CR se koristi za liječenje:
Lijek Tegretol CR ne smijete koristiti:
Neki ljudi NE SMIJU da uzimaju lijek Tegretol CR. Razgovarajte sa Vašim ljekarom ako:
Mali broj ljudi koji su liječeni sa antiepilepticima kao što su karbamazepin imali su pomisli da naude sebi ili da izvrše samoubistvo. Ako u bilo kom trenutku imate ovakve pomisli, odmah pozovite Vašeg ljekara.
Teški osipi na koži (Stevens-Johnson sindrom, toksična epidermalna nekroliza) su prijavljeni prilikom upotrebe karbamazepina. Često, osip može obuhvatiti ulceraciju usta, grla, nosa, genitalija i konjuktivitis (crvene i otečene oči). Ovim teškim kožnim osipima često prethodi groznica slična gripu, glavobolja, bolovi u tijelu (simptomi slični gripu). Osip može napredovati do rasprostranjenosti plihova i ljušćenja kože. Najveći rizik za pojavu teških osipa na koži je u prvim mjesecima liječenja.
Ove teške kožne reakcije mogu se češće javljati kod ljudi iz nekih Azijskih zemalja. Rizik od ovih reakcija kod pacijenata izvornih Han Kineza ili Tajlanđana može se predvidjeti testiranjem uzoraka krvi kod ovih pacijenata. Vaš ljekar bi trebao da Vam da savjet ukoliko je test krvi neophodno uraditi prije uzimanja karbamazepina.
Ukoliko vam se razvije osip ili ovakvi kožni simptomi, prekinite sa uzimanjem karbamazepina i odmah pozovite Vašeg ljekara.
Kada uzimate lijek Tegretol CR posebno vodite računa:
Trebalo bi sebi da postavite sljedeća pitanja prije nego što počnete sa uzimanjem lijeka Tegretol CR. Ukoliko je odgovor na neka od ovih pitanja DA, razmotrite Vaše liječenje sa Vašim ljekarom ili farmaceutom, jer Tegretol CR možda nije odgovarajući lijek za Vas.
Vaš ljekar će možda željeti da Vam uradi testove krvi prije početka uzimanja lijeka Tegretol i povremeno tokom liječenja. Ovo je sasvim uobičajeno i nema razloga za brigu.
Primena lijeka Tegretol kod djece i starijih
Tegretol CR nije pogodan za djecu ispod 5 godina.
Tegretol CR se može bezbjedno primjenjivati kod djece (5 i više godina) i starijih pacijenata, uz pridržavanje ljekarskih uputstava. Ako je neophodno možete dobiti i dodatne informacije kao što su one o neophodnom pažljivom doziranju i kontroli (vidjeti odjeljak 3).
Primjena drugih ljekova
Zbog načina na koji Tegretol djeluje, može da utiče, kao i da bude pod uticajem, mnogih drugih namirnica koje jedete ili ljekova koje koristite. Veoma je važno da je Vaš ljekar upoznat svim drugim proizvodima koje uzimate, uključujući i proizvode kupljene u apoteci ili u radnji zdrave hrane. Može biti neophodno promijeniti dozu nekog lijeka ili prekinuti sa uzimanjem nekog lijeka.
Recite svom ljekaru ako uzimate sljedeće ljekove:
Hormonske kontraceptive, npr.tablete, flastere, injekcije ili implante. Tegretol utiče na način na koji koji kontraceptivi deluju u Vašem organizmu, i može se javiti probojno ili tačkasto krvarenje. Takođe može umanjiti dejstvo kontraceptiva i povećati rizik da zatrudnite. Vaš ljekar će Vas posavjetovati u vezi sa tim i razmotriti upotrebu drugih metoda kontracepcije.
Uzimanje lijeka Tegretol CR sa hranom ili pićima
Primena lijeka Tegretol CR u periodu trudnoće i dojenja
Trudnoća
Sa Vašim ljekarom morate razmotriti Vašu terapiju epilepsije (padavice) ako planirate da ostanete u drugom stanju. Ako ste trudni i uzimate Tegretol CR, morate odmah obavijestiti Vašeg ljekara. Važno je kontrolisati epileptičke napade tokom trudnoće, ali kao i sa drugim ljekovima za epilepsiju (padavicu), postoji rizik za Vašu bebu. Moraju Vam biti jasni rizici i korist od upotrebe Tegretol CR u trudnoći.
Dojenje
Majke koje uzimaju Tegretol CR mogu da doje svoju bebu, ali morate obavijestiti ljekara što je prije moguće ako mislite da se javilo neko od neželjenih dejstava kod Vaše bebe na primjer ako Vaša beba postane vrlo pospana ili se jave promjene na koži.
Uticaj lijeka Tegretol CR na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama
Lijek snažno utiče na psihofizičke sposobnosti; za vrijeme terapije ovim lijekom nije dozvoljeno upravljanje motornim vozilom ni rad sa mašinama. Tegretol CR može da izazove pospanost i vrtoglavicu naročito na početku liječenja ili pri promjeni doze. Ako na ovaj način utiče na Vas, ili Vam remeti vid, nemojte upravljati vozilom ili rukovati mašinama.
Ljekar će Vam reći koliko i u koje vrijeme ćete uzimati Tegretol CR tablete. Pažljivo se pridržavajte uputstava ljekara. Doza će biti na pakovanju lijeka. Pažljivo provjerite pakovanje. Važno je da uzimate tablete u tačno određeno vrijeme. Ukoliko nijeste sigurni, pitajte Vašeg doktora ili farmaceuta. Uzimajte Vaše tablete onoliko dugo koliko Vam je rečeno, osim ukoliko se ne pojavi neki problem. U tom slučaju obratite se Vašem ljekaru.
Vaš ljekar će obično započeti terapiju sa manjom dozom koja će se onda povećavati prema Vašim individualnim potrebama. Doze se razlikuju između pacijenata. Možete uzeti Tegretol CR tokom poslije ili između obroka, Progutajte tablete sa malo tečnosti. Nemojte ih žvakati. Obično ćete uzeti dozu podijeljenu dva ili tri puta dnevno. Ako je potrebno možete prelomiti tabletu na pola duž označene linije.
Epilepsija (padavica):
Odrasli
Za sve oblike lijeka Tegretol se savjetuje postepeno povećanje doze i prilagođavanje doze individualnim potrebama pacijenta.
U početku, 100-200 mg jednom ili dva puta dnevno. Dnevna doza se postepeno povećava do postizanja optimalnog terapijskog odgovora, a to je obično do 400 mg dva do tri puta dnevno. Nekim pacijentima je potrebna primjena 1600 mg ili čak 2000 mg dnevno, data u podijeljenim dozama.
Djeca
Kod djece se savjetuje za sve oblike lijeka Tegretol postepno povećavanje doze i prilagođavanje doze individualnim potrebama pacijenta. Korisno je praćenje koncentracije karbamazepina u plazmi radi određivanja optimalne doze. Terapija kod djece starije od 5 godina se može započeti dozom od 100 mg dnevno, a povećava se za 100 mg svake sedmice. Za djecu do 5 godina ne preporučuju se tablete lijeka Tegretol CR već drugi oblici lijeka Tegretol.
Doza održavanja: 10-20 mg/kg tjelesne mase dnevno, podijeljena u nekoliko doza
• djeca od 5-10 godina starosti: 400-600 mg dnevno
• djeca od 10-15 godina starosti: 600-1000 mg dnevno
Stariji
S obzirom na moguće interakcije i različitu farmakokinetiku antiepileptičnih ljekova, potreban je oprez pri odabiru doze lijeka Tegretol CR kod starijih pacijenata.
Terapija manije i profilaksa kod manično-depresivne bolesti
Inicijalna startna doza je 100-200 mg dnevno u podijeljenim dozama, koja se postepeno povećava dok simptomi ne budu pod kontrolom ili do dostizanja maksimalne dnevne doze od 1600 mg u podijeljenim dozama. Uobičajeni opseg doza iznosi od 400 do 600 mg dnevno, datih u podijeljenim dozama. Kod akutne manije dozu treba povećavati prilično brzo, dok se postepena i manja povećanja preporučuju u profilaksi kod manično-depresivne bolesti.
Apstinencijalni sindrom kod alkoholizma
Dozu treba prilagoditi individualnim potrebama pacijenta.
Inicijalna doza je 800 mg dnevno datih u podeljenim dozama, nakon toga tokom 5 dana dozu postepeno smanjivati do 200 mg dnevno. Uobičajeno vrijeme trajanja terapije je 7-10 dana.
Neuralgija trigeminusa
Početnu dozu od 200-400 mg dnevno postepeno povećavati dok se ne postigne prestanak bola (obično se ovo postiže kod doze od 200 mg 3-4 puta dnevno). Potom postepeno smanjivati dozu do najmanje moguće doze održavanja. Kod starijih pacijenata preporučuje se početna doza od 100 mg dva puta dnevno.
Bolna neuropatija kod dijabetičara
Početna doza je 100 mg, 1-2 puta dnevno, koja se postepeno povećava u zavisnosti od odgovora pacijenta. Uobičajena doza je 200 mg, 3-4 puta dnevno.
Ako ste uzeli više lijeka Tegretol CR nego što je trebalo
Ako ste slučajno uzeli više tableta lijeka Tegretol CR, odmah obavijestite svog ljekara ili hitnu službu u najbližoj bolnici. Ponesite pakovanje lijeka sa sobom kako bi se vidjelo šta ste uzeli.
Ako ste zaboravili da uzmete lijek Tegretol CR
Ako zaboravite da uzmete dozu, uzmite je što prije. Ali ako je uskoro vrijeme za sljedeću dozu, nemojte uzeti propuštenu dozu, samo se vratite na redovni režim uzimanja lijeka.
Ako naglo prestanete da uzimate lijek Tegretol CR
Ako uzimate Tegretol ne prekidajte uzimanje naglo, bez prethodne konsultacije sa ljekarom. On će vam reći da li i kad možete prekinuti uzimanje ovog lijeka .
Tegretol CR obično ne izaziva probleme ali kao i svi ljekovi i ovaj može izazvati neželjena dejstva:
Neka neželjena dejstva mogu biti ozbiljna
Odmah prestanite sa uzimanjem lijeka i javite se Vašem ljekaru ako primijetite sljedeće:
Zabilježena su i sljedeća neželjena dejstva
Javljaju se kod više od 1 od 10 pacijenata:
Leukopenija (smanjen broj ćelija koje se bore protiv infekcije što dovodi do mogućnosti da se lakše dobije infekcija); vrtoglavica i umor; osjećaj nestabilnosti i teškoće u kontrolisanju pokreta; osjećati se bolesno ili biti bolestan; promjene u nivoima jetrinih enzima (obično bez simtoma); reakcije na koži koje mogu biti ozbiljne.
Javljaju se kod 1 od 10 pacijenata
Promjene u krvnoj slici uključujući povećanu sklonost ka stvaranju modrica ili krvarenje; zadržavanje tečnosti i znojenje; nizak nivo natrijuma u krvi što može dovesti do konfuzije; glavobolje; duple slike ili zamagljen vid; suvoće usta
Javljaju se kod 1 od 100 pacijenata
Abnormalni nevoljni pokreti uključujući tremor i tikove; nekontrolisani pokreti očiju; proliv; zatvor
Javljaju se kod 1od 1000 pacijenata
Bolest limfnih žlijezda; nedostatak folne kiseline; generalizovana alergijska reakcija uključujući osip, bol u zglobu, groznica, problemi sa bubrezima i drugim organima; halucinacije; depresija; gubitak apetita; uznemirenost; agresija; agitacija; konfuzija; poremećaji u govoru; utrnulost i mravinjanje u šakama i stopalima; mišićna slabost, visok krvni pritisak (zbog čega možete osjećati vrtoglavicu sa crvenilom u licu, glavobolju, zamor i nervozu); nizak krvni pritisak (zbog čega možete imati osjećaj gubitka svijesti; glavobolju; vrtoglavicu, konfuziju, zamagljen vid) promjene u srčanom ritmu; bol u stomaku; problemi sa jetrom uključujući žuticu; simtome lupusa
Javljaju se kod 1 od 10.000 pacijenata
Promjene u sastavu krvi uključujući anemiju; porfirija, meningitis; otok dojki i sekrecija mlijeka koja se može javiti i kod žena i kod muškaraca, abnormalni testovi funkcije štitne žlijezde; osteomalacija (koja se manifestuje kao bol u dugim kostima prilikom savijanja nogu i hodanja); osteporoza; povećanje nivoa masnoća u krvi; poremećaj ukusa; konjuktivitis; povećan očni pritisak; katarakta; poremećaji sluha; problemi sa srcem i krvotokom uključujući trombozu dubokih vena ( DVT), simtomi koji uključuju povećanu osjetljivost, bol, otok, osjećaj topline, izmijenjena boja kože i izražene površinske vene; problemi sa disanjem i plućima; ozbiljne reakcije na koži uključujući Stevens- Johnson syndrome (ove reakcije se mogu ćešće javiti kod pacijenata kineskog ili tajlandskog porijekla); ranice u ustima i na jeziku; slabost jetre; povećana osjetljivost kože na sunce; izmjene u boji kože; akne; prekomjerno znojenje; gubitak kose; povećana maljavost na tijelu i licu; mišićni bol ili grč; seksualne disfunkcije koje uključuju neplodnost kod muškaraca, gubitak libida ili impotenciju; slabost bubrega; tačkasto krvarenje u urinu; povećano, smanjeno ili otežano mokrenje.
Ne brinite zbog ove liste neželjenih dejstava. Većina pacijenata nema problema prilikom uzimanja lijeka Tegretol CR.
Ukoliko bilo koje od ovih dejstava postane ozbiljno ili ukoliko primijetite i neka druga neželjena dejstva, koja nisu pomenuta u ovom uputstvu, molimo Vas da obavijestite svog ljekara koji vam može dati drugi lijek.
Zabilježeni su i koštani poremećaji, uključujući osteopeniju i osteoprozu (istanjenje kostiju) i lomove. Provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom ako ste na dugotrajnoj terapiji sa antiepileptičkim ljekovima, ako ste imali osteoporozu, ili ste uzimali steroide.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.
Rok upotrebe
3 godine.
Ne koristite lijek nakon isteka roka upotrebe naznačenog na pakovanju.
Čuvanje
Čuvati van domašaja i vidokruga djece.
Čuvati na temperaturi do 25°C, zaštićeno od vlage.
Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Šta sadrži lijek Tegretol CR
Jedna tableta sa modifikovanim oslobađanjem sadrži sadrži 400 mg karbamazepina.
Jezgro tablete:
silicijum dioksid, koloidni, bezvodni;
vodena disperzija etilceluloze (Aquacoat ECD 30);
celuloza, mikrokristalna;
30% disperzija poliakrilata (Eudragit E 30 D);
magnezijum stearat;
karboksimetilceluloza natrijum;
talk.
Omotač:
hipromeloza;
gliceril polietilenglikoloksistearat;
gvožđe (III) oksid, crveni (E172);
gvožđe (III) oksid, žuti (E172);
talk;
titan dioksid.
Kako izgleda lijek Tegretol CR i sadržaj pakovanja
Tegretol CR, tablete sa modifikovanim oslobađanjem od 400 mg, su djeljive, duguljaste, blago bikonveksne, obložene, narandžastosmeđe boje. Na jednoj strani imaju utisnuto “ENE/ENE” a na drugoj “CG/CG”.
Pakovanje: 30 tableta sa modifikovanim oslobađanjem, ALU/PVC/PE/PVDC blister (3x10 tableta).
Nosilac dozvole i Proizvođač
“Novartis Pharma Services AG” dio stranog društva Podgorica
Ul. Svetlane Kane Radević br 3, Podgorica
Novartis Farma S.P.A
Via Provinciale Schito 131, Torre Annunziata, Italija
Novartis Pharma Stein AG
Schaffhauserstrasse, 4332 Stein, Švajcarska
Ovo uputstvo je poslednji put odobreno
April, 2015. Godine
Režim izdavanja lijeka:
Lijek se može izdavati samo na ljekarski recept.
Broj i datum dozvole:
▲Tegretol® CR, tableta sa modifikovanim oslobađanjem,400 mg, blister, 30 tableta: 2030/15/180 – 5057 od 17.04.2015. godine