TEFOR® 500mg film tableta

Terapija dijabetes melitusa tip 2, naročito kod gojaznih pacijenata kod kojih se primjenom dijetetskog režima ishrane i fizičke aktivnosti nije mogla postići adekvatna kontrola nivoa šećera u krvi.

• Kod odraslih Tefor može da se koristi kao monoterapija ili u kombinaciji sa drugim oralnim antidijabeticima ili sa insulinom.

• Kod djece preko 10 godina starosti i adolescenata Tefor se može koristiti kao monoterapija ili u kombinaciji sa insulinom.

Pokazalo se da je kod odraslih gojaznih pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2 koji su koristili metformin kao terapiju prvog izbora, nakon što dijetetski režim nije dao rezultata, došlo do redukcije komplikacija dijabetesa

(vidjeti odjeljak 5.1.).

Oralna primjena.

Odrasli

Monoterapija i kombinacija sa drugim oralnim antidijabeticima

Uobičajena početna doza je 500 mg ili 850 mg metformin hidrohlorida 2 do 3 puta dnevno koja se uzima za vrijeme ili poslije obroka. Poslije 10 do 15 dana, dozu treba prilagoditi na osnovu izmjerenih nivoa glukoze u krvi. Postepeno povećanje doze može poboljšati gastrointestinalnu podnošljivost. Maksimalna doza metformin hidrohlorida koja se preporučuje je 3 g dnevno, uzeta u tri pojedinačne doze.

Ukoliko se namjerava prelazak sa jednog oralnog antidijabetika na metformin potrebno je prekinuti sa primjenom prethodnog lijeka i započeti terapiju metforminom u gore navedenim dozama.

Kombinacija sa insulinom

Metformin i insulin mogu biti korišćeni u kombinovanoj terapiji da bi se postigla bolja glikoregulacija. Metformin se primjenjuje u uobičajenoj početnoj dozi od 500 mg ili 850 mg dva ili tri puta dnevno, dok se insulin dozira prema izmjerenim vrijednostima glukoze u krvi.

Starija populacija:

Obzirom na to da renalna funkcija kod starijih pacijenata može biti oslabljena, doziranje metformina bi trebalo prilagoditi na osnovu procjene oštećenja renalne funkcije. Iz tog razloga neophodna je redovna kontrola renalne funkcije (vidjeti odjeljak 4.4).

Pacijenti sa oštećenom renalnom funkcijom

Metformin može da se primjenjuje kod osoba sa umjerenim oštećenjem (stadijum 3a) renalne funkcije (klirens kreatinina (CrCl) u rasponu 45-59 ml/min ili procijenjena stopa glomerularne filtracije (eGFR) u rasponu 45-59 ml/min/1.73m2), samo ukoliko ne postoje druga stanja koja mogu povećati rizik od laktatne acidoze i sa sljedećim korekcijama doza:

Početna doza je 500 ili 850 mg metformin hidrohlorida, jednom dnevno. Maksimalna doza je 1000 mg dnevno, podijeljena u dvije doze. Renalnu funkciju treba pažljivo pratiti (na svakih 3 - 6 mjeseci).

Ako vrijednosti CrCl ili eGFR padnu na < 45 ml/min tj. < 45ml/min/1.73 m2, primjenu metformina treba odmah obustaviti.

Pedijatrijska populacija

Monoterapija i kombinacija sa insulinom

• Tefor mogu da koriste djeca od 10 godina starosti i adolescenti.
• Uobičajena početna doza je 500 mg ili 850 mg jednom dnevno, koja se uzima tokom ili poslije obroka.

Poslije 10 do 15 dana dozu treba prilagoditi na osnovu izmjerenih nivoa glukoze u krvi. Postepeno povećanje doze

može poboljšati gastrointestinalnu podnošljivost. Maksimalna doza metformin hidrohlorida koja se preporučuje je 2 g dnevno podijeljena na 2 ili 3 pojedinačne doze.

• Preosjetljivost na metformin ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1;
• Dijabetična ketoacidoza, dijabetična prekomatozna stanja;
• Umjerena (stadijum 3b) i teška renalna insuficijencija ili renalna disfunkcija (CrCl < 45 ml/min ili eGFR < 45 ml/min/1.73 m2);

• Akutna stanja sa potencijalom da promjene renalnu funkciju kao što su: dehidracija, teška infekcija, šok;
• Bolesti koje mogu izazvati hipoksiju (posebno akutna bolest ili pogoršanje hronične bolesti) kao što su: srčana insuficijencija ili respiratorna insuficijencija, nedavni infarkt miokarda, šok;
• Insuficijencija jetre, akutna intoksikacija alkoholom, alkoholizam.

Renalna funkcija

Pošto se metformin ekskretuje preko bubrega, treba utvrditi klirens kreatinina (što se može predvidjeti na osnovu nivoa serumskog kreatinina primjenom Cockcroft-Gault formule) ili stepen glomerularne filtracije prije početka terapije i redovno ih pratiti nakon toga:

• najmanje jednom godišnje kod pacijenata sa normalnom renalnom funkcijom;
• najmanje dva do četiri puta godišnje kod pacijenata sa klirensom kreatinina nižim od normalnog kao i kod starijih osoba.

Primjena metformina je kontraindikovana u slučaju da je CrCl < 45ml/min (eGFR < 45 ml/min/1.73 m2) (vidjeti odjeljak 4.3).

Oslabljena renalna funkcija kod starijih osoba je česta i asimptomatska. Treba biti posebno oprezan u situacijama kada renalna funkcija postane oslabljena, na primjer kada se započinje antihipertenzivna terapija ili terapija diureticima i kada se započinje terapija nesteroidnim antireumaticima (NSAIL).

U ovim slučajevima, preporučuje se i ispitivanje renalne funkcije prije početka terapije metforminom.

Srčana funkcija

Pacijenti sa srčanom insuficijencijom imaju povećan rizik od hipoksije i renalne insuficijencije. Kod pacijenata sa stabilnom hroničnom srčanom insuficijencijom, metformin se može primjenjivati uz redovno praćenje srčane i bubrežne funkcije.

Kod pacijenata sa akutnom i nestabilnom srčanom insuficijencijom, primjena metformina je kontraindikovana (vidjeti odjeljak 4.3).

Primjena kontrastnih sredstava sa jodom

Intravaskularna primjena kontrastnih sredstava sa jodom u radiološkim ispitivanjima može dovesti do insuficijencije bubrega. Ovo može da izazove akumulaciju metformina i poveća rizik od nastanka laktatne acidoze.

Kod pacijenata sa vrijednostima eGFR > 60 ml/min/1.73 m2, metformin treba isključiti iz upotrebe prije ili tokom ispitivanja i ne treba ga uzimati sljedećih 48 sati, a uvesti ga ponovo u terapiju tek nakon reevaluacije i potvrde da nije došlo do pogoršanja renalne funkcije (vidjeti odjeljak 4.5).

Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem renalne funkcije (eGFR u rasponu 45 - 60 ml/min/1.73 m2) metformin treba isključiti iz upotrebe 48 sati prije primjene kontrastnih sredstava sa jodom i ne treba ga uzimati sljedećih 48 sati, a uvesti ga ponovo u terapiju tek nakon reevaluacije i potvrde da nije došlo do pogoršanja renalne funkcije (vidjeti odjeljak 4.5).

Hirurška intervencija

Metformin treba isključiti iz upotrebe 48 sati prije hirurške intervencije koja podrazumijeva upotrebu opšte, spinalne ili periduralne anestezije i ne treba ga ponovo koristiti 48 sati poslije hirurške intervencije ili do potpunog uspostavljanja unosa hrane oralnim putem i to samo onda ako je uspostavljeno normalno funkcionisanje bubrega.

Djeca i adolescenti

Prije početka terapije metforminom treba potvrditi dijagnozu dijabetes melitusa tip 2.

Tokom kontrolisane kliničke studije, upotrebom metformina tokom jedne godine nije ustanovljen uticaj na rast i pubertet, ali podaci o efektima metformina na rast i pubertet pri dužoj upotrebi nijesu dostupni. Prema tome, potrebno je pažljivo pratiti efekte metformina na rast i pubertet, posebno kod djece koja su pred pubertetom.

Djeca uzrasta od 10 do 12 godina:

Svega 15-oro djece uzrasta između 10 i 12 godina je učestvovalo u kontrolisanoj kliničkoj studiji koja je sprovedena među djecom i adolescentima. Iako se efikasnost i bezbjednost primjene metformina kod ove djece nije razlikovala od efikasnosti i bezbjednosti upotrebe metformina kod starije djece i adolescenata, posebnu pažnju treba obratiti kada se propisuje metformin djeci između 10 i 12 godina starosti.

Ostale mjere opreza

Svi pacijenti treba da nastave sa svojim režimom ishrane koji uključuje ravnomjeran raspored unosa ugljenih hidrata u toku dana. Gojazni pacijenti treba da nastave sa svojom niskokalorijskom dijetom. Dijabetes treba

redovno pratiti uobičajenim laboratorijskim testovima. Metformin sam po sebi nikada ne izaziva hipoglikemiju, mada se preporučuje oprez kada se koristi u kombinaciji sa insulinom ili drugim oralnim antidijabeticima (npr. derivatima sulfonilureje ili meglitinidima).

Kombinacije koje se ne preporučuju:

Alkohol

Akutna intoksokacija alkoholom je povezana sa povećanim rizikom od pojave laktatne acidoze, posebno u sljedećim slučajevima:

• gladovanje ili neuhranjenost,
• hepatička insuficijencija.

Izbjegavati upotrebu alkohola ili ljekova koji sadrže alkohol.

Kontrastnim sredstvima koja sadrže jod:

Intravaskularna primjena kontrastnih sredstava koja sadrže jod može dovesti do renalne insuficijencije, a time i akumulacije metformina i rizika od laktatne acidoze.

Kod pacijenata sa vrijednostima eGFR > 60 ml/min/1.73 m2 metformin treba isključiti iz upotrebe prije ili tokom ispitivanja i ne treba ga uzimati sljedećih 48 sati, a uvesti ga ponovo u terapiju tek nakon reevaluacije i potvrde da nije došlo do pogoršanja renalne funkcije (vidjeti odjeljak 4.4).

Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem renalne funkcije (eGFR rasponu 45 - 60 ml/min/1.73 m2) metformin treba isključiti iz upotrebe 48 sati prije primjene kontrastnih sredstava sa jodom i ne treba uzimati sljedećih 48 sati, a uvesti ga ponovo u terapiju tek nakon reevaluacije i potvrde da nije došlo do pogoršanja renalne funkcije (vidjeti odjeljak 4.4).

Kombinacije koje zahtjevaju oprez prilikom istovremene upotrebe:

Ljekovi sa intrinzičkom hiperglikemijskom aktivnošću, npr. glukokortikoidi (sistemska i lokalna primjena) i simpatomimetici: potrebna je češća kontrola nivoa šećera u krvi, pogotovo na početku terapije. Ukoliko je neophodno, dozu metformina treba prilagoditi, tokom terapije sa ostalim ljekovima, ali i nakon prestanka njihove primjene.

Diuretici, prije svega diuretici Henleove petlje: mogu povećati rizik od pojave laktatne acidoze zbog toga što utiču na smanjivanje funkcije bubrega.

Trudnoća

Nekontrolisan dijabetes tokom trudnoće (gestacioni ili stalni) povećava rizik od pojave kongenitalnih anomalija i perinatalne smrtnosti.

Mali broj podataka o upotrebi metformina kod trudnica ne ukazuju na povećan rizik od pojave kongenitalnih anomalija. Studije na životinjama ne ukazuju na neželjene efekte vezano za trudnoću, razvoj embriona i fetusa,

porođaj i postnatalni razvoj (vidjeti odjeljak 5.3).

Kada pacijentkinja planira trudnoću ili tokom trudnoće, preporuka je da se dijabetes ne liječi metforminom, već treba koristiti insulin za održavanje nivoa šećera u krvi u granicama normale koliko god da je to moguće, kako bi se smanjio rizik od pojave malformacija fetusa.

Laktacija

Metformin se izlučuje u mlijeko dojilje. Nijesu primijećena neželjena dejstva kod novorođenčadi/odojčadi. Ipak, kako se raspolaže sa vrlo malo podataka, ne preporučuje se upotreba metformina tokom dojenja. Potrebno je odlučiti se o nastavku dojenja, uzimajući u obzir važnost dojenja i potencijalna neželjena dejstva na dijete.

Fertilitet

Fertilitet kod pacova muškog i ženskog pola nije bio promijenjen u slučaju primjene visokih doza metformina do 600 mg/kg/dan, što je približno tri puta više od maksimalnih preporučenih dnevnih doza kod čovjeka, računato prema površini tijela.

Metformin kao monoterapija ne izaziva hipoglikemiju, tako da ne utiče na sposobnost upravljanja motornim vozilom ili rukovanje mašinama.

Međutim, pacijente treba upozoriti na rizik od hipoglikemije, kada se metformin koristi u kombinaciji sa drugim antidijabeticima (derivatima sulfonilureje, insulinom, meglitinidima).

Na početku terapije najčešća neželjena dejstva su: mučnina, povraćanje, dijareja, bol u abdomenu, gubitak apetita, koja u većini slučajeva spontano prestaju. Kako bi se ona spriječila, preporučuje se upotreba metformina u 2 ili 3 dnevne doze, kao i postepeno povećanje doze.

Sljedeće neželjene reakcije su moguće tokom terapije metforminom. Učestalost se definiše na sljedeći način: veoma često (≥1/10); često (≥1/100, <1/10); povremeno (≥1/1000, <1/100); rijetko (≥1/10 000, <1/1000); veoma rijetko (<1/10 000).

U okviru svake grupe, neželjene reakcije su poređane od ozbiljnih ka manje ozbiljnim.

Metabolički poremećaji i poremećaji ishrane:

Veoma rijetko:

• laktatna acidoza (vidjeti odjeljak 4.4).
• Smanjena resorpcija vitamina B12 sa smanjenim nivoom u serumu tokom dugotrajne upotrebe metformina. Ovu etiologiju treba uzeti u obzir ukoliko pacijent dobije megaloblastnu anemiju.

Poremećaji nervnog sistema:

Često:

• poremećaj čula ukusa.

Gastrointestinalni poremećaji:

Veoma često:

• gastrointestinalni poremećaji kao što su mučnina, povraćanje, dijareja, abdominalni bol i gubitak apetita.

Ova neželjena dejstva se javljaju najčešće na početku terapije i prolaze spontano u većini slučajeva. Da bi ih izbjegli, preporučuje se uzimanje metformina u 2 do 3 dnevne doze tokom ili poslije obroka. Postepeno povećavanje doze može takođe poboljšati gastrointestinalnu podnošljivost.

Hepatobilijarni poremećaji:

Veoma rijetko:

• izolovani slučajevi poremećaja testova funkcije jetre ili hepatitisa koji prolaze nakon isključenja metformina iz upotrebe.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva:

Veoma rijetko:

• kožne reakcije kao što su eritem, svrab, urtikarija.

Pedijatrijska populacija

U objavljenim i postmarketinškim podacima, kao i u kontrolisanim kliničkim studijama sa ograničenom pedijatrijskom populacijom uzrasta od 10 do 16 godina koja je primala terapiju tokom jedne godine, neželjena dejstva su bila slična po prirodi i težini kao i ona kod odraslih.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a,

81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax:+382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Hipoglikemija nije primijećena pri dozama metformina do 85 g, iako je dolazilo do pojave laktatne acidoze. Predoziranje sa metforminom ili pridruženi faktori rizika mogu dovesti do laktatne acidize. Laktatna acidoza je urgentno stanje i mora se tretirati u bolnici. Najefikasniji metod uklanjanja laktata i metformina je hemodijaliza.

Farmakoterapijska grupa:

Ljekovi za snižavanje nivoa glukoze u krvi. Bigvanidini

ATC kod:

A10BA02

Mehanizam dejstva

Metformin je bigvanid sa antihiperglikemijskim dejstvima koji snižava i bazalnu i postprandijalnu glikemiju. Ne stimuliše sekreciju insulina zbog čega ne izaziva hipoglikemiju.

Metformin može da djeluje preko 3 mehanizma:

• snižavanjem proizvodnje glukoze u jetri putem inhibicije glukoneogeneze i glikogenolize;
• u mišiću, pojačavanjem osjetljivosti na insulin, poboljšava preuzimanje i iskoristljivost glukoze na periferiji;
• odlaganjem intestinalne resorpcije glukoze.

Metformin stimuliše intracelularnu sintezu glikogena preko glikogen sintaze. Metformin povećava kapacitet transporta svih tipova membranoznih glukoznih transportera (GLUT).

Farmakodinamički efekti

U kliničkim studijama je upotreba metformina bila povezana sa stabilnom tjelesnom masom ili neznatnim smanjenjem tjelesne mase.

Kod ljudi, nezavisno od njegovog dejstva na glikemiju, metformin ima povoljna dejstva na metabolizam lipida. Ovo se pokazalo pri terapijskim dozama u kontrolisanim kliničkim studijama srednjeg ili dugog trajanja: metformin snižava nivo ukupnog holesterola, LDL holesterola i triglicerida.

Klinička efikasnost

Prospektivna randomizovana (UKPDS) studija je ustanovila dugotrajnu korist intenzivne kontrole glikemije kod odraslih pacijenata sa tip 2 dijabetesom.

Analiza rezultata gojaznih pacijenata koji su bili na terapiji metforminom nakon što dijeta nije dala rezultate je pokazala:

• značajno sniženje apsolutnog rizika bilo koje komplikacije vezane za dijabetes u grupi sa metforminom (29,8 događaja / 1000 pacijent-godina) u odnosu na grupu koja je bila samo na dijeti (43,3 događaja / 1000 pacijent-godina), p=0,0023, kao i u odnosu na grupu koja je primala kombinaciju sulfonilureje i insulina (40,1 događaja / 1000 pacijent-godina), p=0,0034;
• značajno sniženje apsolutnog rizika od mortaliteta vezanog za dijabetes: metformin 7,5 događaja / 1000 pacijent-godina, dijeta 12,7 događaja/1000 pacijent-godina, p=0,017;
• značajno sniženje apsolutnog rizika od sveukupnog mortaliteta: metformin 13,5 događaja /1000

pacijent-godina u odnosu na dijetu 20,6 događaja / 1000 pacijent-godina (p=0,011) i u odnosu na kombinovanu terapiju sulfonilureje sa insulinom 18,9 događaja / 1000 pacijent-godina (p=0,021);

• značajno sniženje apsolutnog rizika od infarkta miokarda: metformin 11 događaja / 1000 pacijent-godina, dijeta 18 događaja / 1000 pacijent-godina (p=0,01).

Za upotrebu metformina kao terapije drugog izbora, u kombinaciji sa sulfonilurejom, korist u smislu kliničkog ishoda se nije pokazala.

Kod dijabetesa tip 1 kombinacija metformina i insulina se koristila kod određenih pacijenata, ali klinička korist ove kombinacije nije zvanično utvrđena.

Pedijatrijska populacija

Kontrolisane kliničke studije u ograničenoj pedijatrijskoj populaciji uzrasta od 10 do 16 godina koja je primala terapiju tokom jedne godine, pokazale su sličan odgovor kontrole glikemije kao kod odraslih.

Resorpcija

Poslije uzimanja oralne doze metformina, maksimalna koncentracija u plazmi (Cmax) se dostiže za 2,5 sata (Tmax). Apsolutna bioraspoloživost tablete metformin hidrohlorida od 500 mg ili 850 mg je oko 50 - 60% kod zdravih pojedinaca. Poslije oralne doze, 20 - 30% frakcije koja se ne resorbuje izlučeno je u fecesu.

Poslije oralne administracije, resorpcija metformina je saturabilna i nepotpuna. Pretpostavlja se da farmakokinetika resorpcije metformina nije linearna.

Tokom uobičajenog doziranja i doznih rasporeda metformina, ravnotežna koncentracija u plazmi se dostiže između 24 i 48 sati i generalno je manja od 1 μg/ml. U kontrolisanim kliničkim studijama, maksimalna koncentracija metformina u plazmi (Cmax) nije prešla 5 μg/ml, čak ni pri maksimalnim dozama.

Hrana blago usporava i odlaže resorpciju metformina. Poslije administracije doze od 850 mg, primijećeno je smanjenje najveće plazma koncentracije za 40%, smanjenje za 25% PIK i produženje vremena za 35 minuta do pojave najvećih koncentracija u plazmi u odnosu na vrijednosti natašte. Klinički značaj ovih saznanja nije poznat.

Distribucija

Vezivanje za proteine plazme je zanemarljivo. Metformin prelazi u eritrocite. Maksimum koncentracije u krvi je niži od maksimalne koncentracije lijeka u plazmi i uspostavlja se otprilike u isto vrijeme. Crvena krvna zrnca najvjerovatnije predstavljaju sekundarni prostor distribucije. Srednji volumen distribucije (Vd) se kreće od 63 - 276 l.

Metabolizam

Metformin se izlučuje nepromijenjen urinom. Kod ljudi nijesu identifikovani metaboliti.

Eliminacija

Renalni klirens metformina je > 400 ml/min, što ukazuje da se metformin eliminiše glomerularnom filtracijom i tubularnom sekrecijom. Poslije oralne doze terminalno poluvrijeme eliminacije je oko 6,5 sati.

Sa oštećenom renalnom funkcijom, renalni klirens se smanjuje proporcionalno sa klirensom kreatinina tako da se poluvrijeme eliminacije produžava, što dovodi do povećanih nivoa metformina u plazmi.

Bubrežna insuficijencija

Raspoloživi podaci o pacijentima sa umjerenom bubrežnom insuficijencijom nijesu dovoljni za pouzdanu procjenu sistemske izloženosti metforminu u odnosu na pacijente sa normalnom bubrežnom funkcijom. Zbog toga doze metformina treba prilagođavati na osnovu kliničke efikasnosti/tolerancije (vidjeti odjeljak 4.2).

Pedijatrijska populacija

Studija nakon primjene pojedinačne doze: poslije primjene pojedinačne doze metformina od 500 mg kod pedijatrijskih pacijenata je zabilježen sličan farmakokinetički profil kao kod odraslih zdravih osoba.

Studija nakon primjene ponovljenih doza: podaci su ograničeni na podatke iz jedne studije. Poslije ponavljanja doza od 500 mg dva puta dnevno tokom 7 dana kod pedijatrijskih pacijenata, maksimalna plazma koncentracija ( Cmax ) i sistemska izloženost (PIK0 - t) su se smanjili za oko 33%, odnosno 40%, u odnosu na odrasle sa dijabetesom koji su uzimali dva puta dnevno 500 mg metformina tokom 14 dana. Pošto su doze individualno titrirane na osnovu kontrole glikemije, ovo je od ograničenog kliničkog značaja.

Pretklinički podaci o bezbjednosti lijeka zasnovani na konvencionalnim farmakološkim studijama o bezbjednosti, toksičnosti pri ponavljenim dozama, genotoksičnosti, karcinogenom potencijalu i reproduktivnoj toksičnosti, nijesu otkrili posebnu opasnost za ljude.

Sadržaj jezgra tablete:

povidon;

propilenglikol;

celuloza, mikrokristalna;

kroskarmeloza natrijum;

magnezijum stearat

Sadržaj filma tablete:

hipromeloza;

talk;

titan dioksid;

makrogol 6000

Nije primjenljivo.

3 godine.

Čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju, radi zaštite od svjetlosti i vlage.

Unutrašnje pakovanje je Al/PVC - PVC/PVdC blister sa 10 film tableta. Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 3 blistera (ukupno 30 film tableta) i uputstvo za lijek.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek Tefor sadrži aktivnu supstancu metformin hidrohlorid, koja se koristi u terapiji šećerne bolesti. Pripada grupi ljekova koji se zovu bigvanidi.

Lijek Tefor pomaže da se nivo glukoze u krvi dovede što je moguće bliže normalnom nivou.

Insulin je hormon koga proizvodi pankreas koji omogućava organizmu da preuzima glukozu (šećer) iz krvi. Vaše tijelo koristi glukozu za stvaranje energije ili je čuva za buduću upotrebu.

Ukoliko imate dijabetes (šećernu bolest), Vaš pankreas ne proizvodi dovoljno insulina ili Vaše tijelo nije u stanju da pravilno koristi insulin koji proizvodi. Ovo dovodi do visokog nivoa glukoze u krvi. Tefor pomaže da se nivo glukoze u Vašoj krvi dovede što je moguće bliže normalnom nivou.

Ako ste gojazna odrasla osoba, uzimanje lijeka Tefor tokom dužeg perioda takođe pomaže da se smanji rizik od komplikacija vezanih za dijabetes. Upotreba lijeka Tefor je povezana sa stabilnom tjelesnom masom ili neznatnim smanjenjem tjelesne mase.

Lijek Tefor se koristi za liječenje pacijenata oboljelih od dijabetesa tipa 2 (poznat kao insulin nezavisni dijabetes) kada dijeta ili vježba same po sebi nijesu dovoljni za kontrolu nivoa glukoze u Vašoj krvi. Prije svega se koristi kod gojaznih pacijenata.

Odrasle osobe mogu u terapiji dijabetesa da uzimaju samo Tefor ili u kombinaciji sa drugim ljekovima (ljekovi koji se uzimaju oralno ili insulin).

Djeca starija od 10 godina i adolescenti mogu da koriste Tefor samostalno ili u kombinaciji sa insulinom.

Upozorite ljekara ako uzimate druge ljekove, imate neku hroničnu bolest, neki poremećaj metabolizma, preosjetljivi ste na ljekove ili ste imali alergijske reakcije na neke od njih.

Lijek Tefor ne smijete koristiti:

• ukoliko ste alergični (preosjetljivi) na metformin ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (vidjeti u odjeljku 6 - Šta sadrži lijek Tefor);
• ukoliko imate problema sa jetrom ili bubrezima (glomerularna filtracija ispod 45 ml/min);
• ukoliko imate nekontrolisani dijabetes, sa npr. teškom hiperglikemijom (veoma visoke vrijednosti glukoze u krvi), mučninu, povraćanje, dehidrataciju, nagli gubitak u tjelesnoj masi ili ketoacidozu. Ketoacidoza je stanje u kome se supstance koje se nazivaju “ketonska tijela” nagomilavaju u krvi i koje mogu dovesti do tzv. dijabetične predkome. Simptomi uključuju bol u stomaku, brzo i duboko disanje, pospanost ili acetonski zadah.
• ukoliko ste izgubili suviše vode iz organizma (dehidracija), na primjer poslije dugotrajnog ili teškog proliva ili ukoliko ste povraćali nekoliko puta za redom. Dehidracija može dovesti do bubrežnih

problema koji mogu povećati rizik od pojave laktatne acidoze (vidjeti u odjeljku - Kada uzimate lijek Tefor, posebno vodite računa);

• ukoliko imate tešku infekciju kao što je infekcija pluća, bronhijalnog sistema ili bubrega. Teške infekcije mogu dovesti do bubrežnih problema koji mogu povećati rizik od pojave laktatne acidoze (vidjeti u odjeljku - Kada uzimate lijek Tefor, posebno vodite računa);
• ukoliko se liječite zbog srčane insuficijencije ili ste nedavno imali srčani udar, imate ozbiljnih problema sa cirkulacijom (kao što je šok) ili imate problem sa disanjem. Ovo može dovesti do smanjenja snabdjevenosti tkiva kiseonikom i povećati rizik od pojave laktatne acidoze (vidjeti u odjeljku - Kada uzimate lijek Tefor, posebno vodite računa);
• ukoliko konzumirate dosta alkohola.

Ukoliko se bilo koji od navedenih slučajeva odnosi na Vas, obratite se Vašem ljekaru prije nego što počnete sa uzimanjem ovog lijeka.

Kada uzimate lijek Tefor, posebno vodite računa:

Obavezno se obratite ljekaru za savjet ukoliko

• imate pregled kao što je rendgensko snimanje ili snimanje skenerom koje podrazumijeva ubrizgavanje kontrastnih sredstava koja sadrže jod u Vaš krvotok;
• imate operaciju pod opštom anestezijom.

Morate prestati sa uzimanjem lijeka Tefor određeni vremenski period prije i poslije pregleda ili operacije. Vaš ljekar će odlučiti da li Vam je neophodna neka druga terapija u toku ovog perioda. Važno je da precizno pratite uputstva Vašeg ljekara.

Kada uzimate lijek Tefor, posebno vodite računa:

Lijek Tefor sam po sebi ne izaziva hipoglikemiju (nizak nivo glukoze u krvi). Međutim, ako uzimate lijek Tefor zajedno sa drugim ljekovima (derivati sulfonilureje, insulin, meglitinidi) u terapiji dijabetesa, može doći do pojave hipoglikemije. Ako osjetite simptome hipoglikemije kao što su slabost, vrtoglavica, pojačano znojenje, ubrzan rad srca, poremećaje vida ili poteškoće u koncentrisanju, biće Vam od pomoći ako pojedete ili popijete nešto sa visokim sadržajem šećera.

Primjena drugih ljekova

Imajte u vidu da se ove informacije mogu odnositi i na ljekove koje više ne pijete, kao i na ljekove koje planirate da uzimate u budućnosti. Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste donedavno uzimali neki drugi lijek, uključujući i lijek koji se nabavlja bez ljekarskog recepta.

Ukoliko se morate podvrgnuti ubrizgavanju u krvotok kontrastnih sredstava koja sadrže jod, na primjer prilikom pregleda kao što su snimanje rendgenom ili skenerom, morate prestati sa korišćenjem lijeka Tefor određeni vremenski period prije i poslije (najmanje 48 sati) pregleda (pogledati u odjeljku “Obavezno se obratite Vašem ljekaru za savjet ukoliko”).

Obavijestite Vašeg ljekara ukoliko koristite bilo koji od sljedećih ljekova i Tefor u isto vrijeme. Moguće je da Vam je potrebno češće kontrolisati nivo glukoze ili će Vaš ljekar prilagoditi dozu lijeka Tefor:

• diuretici (koriste se za uklanjanje vode iz organizma stvaranjem veće količine mokraće);
• beta-2 agonisti kao što su salbutamol ili terbutalin (koji se koriste za liječenje astme);
• kortikosteroidi (koji se koriste za liječenje različitih stanja, kao što su teško zapaljenje kože ili astma);
• drugi ljekovi koji se koriste u terapiji dijabetesa.

Obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu ukoliko ste skoro uzimali ljekove, uključujući i ljekove koji se nabavljaju bez ljekarskog recepta.

Uzimanje lijeka Tefor sa hranom ili pićima

Ne smijete piti alkohol kada koristite ovaj lijek. Alkohol može povećati rizik od laktatne acidoze, posebno ako imate problema sa jetrom ili ste neuhranjeni. Ovo se takođe odnosi i na ljekove koji sadrže alkohol.

Primjena lijeka Tefor u periodu trudnoće i dojenja

Tokom trudnoće treba da primate insulin u terapiji dijabetesa. Obavijestite ljekara ukoliko ste trudni, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, tako da Vam ljekar može promijeniti terapiju.

Lijek Tefor ne treba primjenjivati ukoliko dojite ili ukoliko planirate da dojite svoju bebu.

Uticaj lijeka Tefor na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Tefor sam po sebi ne izaziva hipoglikemiju (veoma nizak nivo glukoze u krvi). To znači da Tefor neće imati uticaj na sposobnost upravljanja motornim vozilom ili rukovanje mašinama.

Ipak, povedite posebno računa ukoliko koristite Tefor zajedno sa drugim ljekovima u terapiji dijabetesa koji mogu da izazovu hipoglikemiju (kao sto su derivati sulfonilureje, insulin, meglitinidi). Simptomi hipoglikemije uključuju slabost, vrtoglavicu, pojačano znojenje, ubrzan rad srca, poremećaje vida ili poteškoće sa koncentracijom. Nemojte upravljati motornim vozilom ili rukovati mašinama ukoliko osjetite ove simptome.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Tefor

Nema posebnih upozorenja.

Uvijek uzimajte Tefor tačno prema uputstvu ljekara. Provjerite sa Vašim ljekarom ili farmaceutom ukoliko nijeste sigurni.

Tefor ne može zamijeniti prednosti koje Vam donosi zdrav život. Nastavite da pratite savjete o dijeti koju Vam je propisao Vaš ljekar i redovno vežbajte.

Preporučena doza

Djeca uzrasta 10 godina i više i adolescenti obično počinju sa 500 mg ili 850 mg lijeka Tefor jednom dnevno. Maksimalna dnevna doza je 2000 mg, koja se uzima u 2 ili 3 pojedinačne doze. Liječenje djece uzrasta 10-12 godina se preporučuje samo na poseban zahtjev ljekara jer postoji vrlo malo iskustva u liječenju ove starosne grupe.

Odrasli obično počinju sa 500 mg ili 850 mg lijeka Tefor dva ili tri puta dnevno. Maksimalna dnevna doza je 3000 mg koja se uzima u 3 pojedinačne doze.

Kod pacijenata sa oštećenom renalnom funkcijom i glomerularnom filtracijom (GFR) u rasponu od 45 - 60 ml/min, početna doza iznosi 500 ili 850 mg metformina, jednom dnevno. Maksimalna doza je 1000 mg dnevno, podijeljena u dvije doze. Renalnu funkciju treba pažljivo pratiti (na svakih 3 - 6 mjeseci).

Ukoliko koristite i insulin, Vaš ljekar će Vam reći kako da započnete terapiju lijekom Tefor.

Praćenje

• Vaš ljekar će prilagoditi Vašu dozu lijeka Tefor prema nivou glukoze u krvi. Vodite računa da redovno razgovarate sa Vašim ljekarom. Ovo je posebno važno za djecu i adolescente ili ako ste starija osoba.
• Vaš ljekar će takođe provjeriti najmanje jednom godišnje kako Vam funkcionišu bubrezi. Možda će Vam biti potrebne češće provjere ukoliko ste starija osoba ili ukoliko Vaši bubrezi ne funkcionišu normalno.

Kako uzimati lijek Tefor

Uzmite tablete za vrijeme ili poslije obroka. Tako ćete izbjeći neželjena dejstva koja utiču na Vaše varenje.

Nemojte mrviti ili žvakati tablete. Progutajte svaku tabletu sa čašom vode.

• Ukoliko uzimate jednu dozu dnevno, uzmite je ujutru (doručak).
• Ukoliko uzimate dvije pojedinačne doze dnevno, uzmite ih ujutru (doručak) i uveče (večera).
• Ukoliko uzimate tri pojedinačne doze dnevno, uzmite ih ujutru (doručak), u podne (ručak) i uveče (večera).

Ukoliko poslije određenog vremena smatrate da su efekti lijeka Tefor suviše jaki ili suviše slabi, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Ako ste uzeli više lijeka Tefor nego što je trebalo

Ukoliko ste uzeli više lijeka Tefor nego što bi trebalo mogu se pojaviti simptomi vezani za laktatnu acidozu. Simptomi laktatne acidoze su nespecifični kao što su povraćanje, bolovi u stomaku sa grčenjem mišića, opšti utisak da nijeste dobro sa izraženim umorom i teškoćama pri disanju. Dalje se javljaju simptomi u vidu smanjenja tjelesne temperature i usporenog rada srca. Ukoliko se kod Vas jave neki od ovih simptoma, odmah treba da potražite medicinsku pomoć, zbog toga što laktatna acidoza može dovesti do kome. Odmah prestanite sa upotrebom lijeka Tefor i odmah kontaktirajte Vašeg ljekara ili najbližu bolnicu.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Tefor

Nikada ne uzimajte duplu dozu da nadomjestite to što ste preskočili da uzmete lijek! Sljedeću dozu uzmite u uobičajeno vrijeme.

Ukoliko imate dodatnih pitanja vezanih za upotrebu lijeka Tefor, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Ako naglo prestanete da uzimate lijek Tefor

Nemojte prekidati sa uzimanjem lijeka Tefor bez prethodne konsultacije sa Vašim ljekarom.

Ukoliko imate dodatnih pitanja vezanih za upotrebu lijeka Tefor, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi, lijek Tefor može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako se ona ne moraju ispoljiti kod svih. Sljedeća neželjena dejstva se mogu javiti:

Veoma česta neželjena dejstva (javljaju se kod više od 1 od 10 ljudi)

• problemi sa varenjem, kao što je osjećaj mučnine (nauzeja), povraćanje, proliv, bol u stomaku (abdominalni bol) i gubitak apetita.

Ova neželjena dejstva se najčešće javljaju na početku terapije lijekom Tefor. Od pomoći je ako se doze podijele tokom dana i ako uzimate tablete za vrijeme ili odmah poslije obroka. Ako se simptomi nastave, odmah prekinite da uzimate lijek Tefor i kontaktirajte Vašeg ljekara.

Česta neželjena dejstva (javljaju se kod manje od 1 od 10 ljudi)

• promjene u čulu ukusa.

Veoma rijetka neželjena dejstva (javljaju se kod manje od 1 od 10 000 ljudi)

• laktatna acidoza. Ovo je veoma rijetka ali ozbiljna komplikacija, posebno ako Vam bubrezi ne funkcionišu kako treba.

Simptomi laktatne acidoze su nespecifični kao što su povraćanje, bolovi u stomaku sa grčenjem mišića, opšti utisak da nijeste dobro sa izraženim umorom i teškoćama pri disanju. Dalje se javljaju simptomi u vidu smanjenja tjelesne temperature i usporenog rada srca. Ukoliko se kod Vas jave neki od ovih simptoma, odmah treba da potražite medicinsku pomoć, zbog toga što laktatna acidoza može dovesti do kome. Odmah prestanite sa upotrebom lijeka Tefor i odmah kontaktirajte Vašeg ljekara ili najbližu bolnicu.

• poremećaji testova funkcije jetre ili hepatitis (zapaljenje jetre; ovo može prouzrokovati umor, gubitak apetita, gubitak u tjelesnoj masi, sa ili bez požutjelosti kože ili beonjača). Ukoliko Vam se ovo desi, prekinite da koristite Tefor i obratite se svom ljekaru;
• kožne reakcije kao što su crvenilo kože (eritem), svrab ili urtikarija (koprivnjača);
• nizak nivo vitamina B12 u krvi.

Djeca i adolescenti

Ograničena iskustva pokazuju da su priroda i ozbiljnost neželjenih reakcija koje se javljaju kod djece i adolescenata slične onima koje se javljaju kod odraslih.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Čuvati lijek Tefor van domašaja i vidokruga djece! Ukoliko dijete koristi lijek Tefor, upotreba mora biti pod nadzorom roditelja ili staratelja.

Rok upotrebe

3 godine.

Nemojte koristiti lijek Tefor poslije isteka roka upotrebe označenog na spoljašnjem pakovanju.

Rok upotrebe ističe posljednjeg dana navedenog mjeseca.

Čuvanje

Čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju, radi zaštite od svjetlosti i vlage.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti u kućni otpad. Pitajte svog farmaceuta kako da uklonite ljekove koji Vam više nijesu potrebni. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Tefor

Sadržaj aktivne supstance:

Jedna film tableta sadrži 500 mg metformin hidrohlorida što odgovara 390 mg metformina (baze).

Sadržaj pomoćnih supstanci:

Sadržaj jezgra tablete: povidon; propilenglikol; celuloza, mikrokristalna; kroskarmeloza-natrijum; magnezijum

stearat

Sadržaj filma tablete: hipromeloza; talk; titan dioksid; makrogol 6000

Kako izgleda lijek Tefor i sadržaj pakovanja

Izgled: okrugle, bikonveksne, filmom obložene tablete, bijele boje.

Pakovanje: unutrašnje pakovanje je Al/PVC - PVC/PVdC blister sa 10 film tableta. Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 3 blistera (ukupno 30 film tableta) i uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet:

GLK pharma, Slobode b.b., Budva, Crna Gora

Proizvođač:

GALENIKA a.d., Batajnički drum b.b., 11080 Beograd, Republika Srbija

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

April, 2015.

Režim izdavanja lijeka:

Lijek se može izdavati samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole:

UPUTSTVO ZA PACIJENTA

Tefor®, film tableta, 500 mg, blister, 3 x 10 film tableta: 2030/15/149 – 1996 od 17.04.2015. godine