SEROQUEL® 200mg film tableta

Liječenje šizofrenije.

Liječenje bipolarnog poremećaja, uključujući:

• liječenje umjerenih do teških maničnih epizoda u bipolarnom poremećaju.
• liječenje umjerenih do teških epizoda depresije u bipolarnom poremećaju.
• prevencija rekurencije epizoda bolesti kod pacijenata s bipolarnim poremećajem, kod kojih je došlo do odgovora na liječenje maničnih ili depresivnih epizoda kvetiapinom.

Za svaku indikaciju postoji poseban režim doziranja, tako da pacijent mora dobiti jasne informacije o doziranju za njegovu bolest.

Seroquel se može davati, uz hranu ili bez nje.

Odrasli

Za terapiju šizofrenije

Za terapiju šizofrenije lijek Seroquel treba davati dva puta na dan. Ukupna dnevna doza za prva 4 dana terapije iznosi 50 mg (1. dan), 100 mg (2. dan), 200 mg (3. dan) i 300 mg (4. dan). Od 4. dana nadalje, dozu treba titrirati do uobičajene efikasne doze u rasponu od 300 do 450 mg/dan. Zavisno od kliničkog odgovora i podnošljivosti lijeka od strane svakog pacijenta, doza se može prilagoditi u rasponu od 150 do 750 mg/dan.

Za terapiju umjerenih do teških maničnih epizoda u bipolarnom poremećaju:

Za terapiju maničnih epizoda povezanih sa bipolarnim poremećajem lijek Seroquel treba davati dva puta na dan. Ukupna dnevna doza za prva četiri dana terapije iznosi: 100 mg (1. dan), 200 mg (2. dan), 300 mg (3. dan) i 400 mg (4. dan). Dodatno podešavanje doze do maksimalno 800 mg na dan do 6. dana može se postići uz povećanja ne veća od 200 mg na dan.

Doza se može prilagoditi zavisno od kliničkog odgovora na liječenje i podnošljivosti lijeka kod svakog pojedinog pacijenta i to u rasponu od 200 do 800 mg na dan. Uobičajena efikasna doza kreće se u rasponu od 400 do 800 mg na dan.

Za terapiju depresivnih epizoda u bipolarnom poremećaju:

Seroquel treba davati jednom dnevno prije spavanje. Ukupna dnevna doza za prva 4 dana terapije iznosi: 50 mg (1. dan), 100 mg (2. dan), 200 mg (3. dan) i 300 mg (4. dan). Preporučena dnevna doza je 300mg na dan.

U kliničkim studijama nije dokazana nikakva dodatna korist kod grupe koja je primala 600 mg lijeka u odnosu na grupu koja je primala 300 mg lijeka (vidjeti odjeljak 5.1). Pojedini pacijenti bi mogli imati koristi od doze od 600 mg. Doze veće od 300 mg bi trebalo da propisuju samo ljekari sa iskustvom u liječenju bipolarnih poremećaja. Kliničke studije su pokazale da se kod pacijenata sa problemom podnošljivosti lijeka, može razmotriti smanjenje doze na minimum od 200 mg

Za prevenciju rekurencije epizoda bolesti u bipolarnom poremećaju:

U cilju prevencije rekurencije maničnih, depresivnih ili mješovitih epizoda u bipolarnom poremećaju, pacijenti, čije su akutne epizode odgovorile na terapiju kvetiapinom, treba da nastave terapiju ovim lijekom u istoj dozi. Doza se može prilagoditi u zavisnosti od terapijskog odgovora i podnošljivosti lijeka kod svakog pacijenata posebno, u opsegu od 300 do 800 mg/dnevno, podjeljeno u dvije doze. Važno je da se za terapiju održavanja koristi najniža efektivna doza.

Pacijenti starijeg životnog doba

Kao što je slučaj i sa drugim antipsihoticima, i lijek Seroquel treba koristiti oprezno kod pacijenata starijeg životnog doba, posebno tokom perioda inicijalnog doziranja. Može biti potrebno da brzina titracije doze bude sporija , i terapijska doza niža od one koja se koristi kod mlađih pacijenata, zavisno od kliničkog odgovora i podnošljivosti lijeka kod svakog bolesnika. Kod gerijatrijskih bolesnika srednja vrijednost klirensa kvetiapina smanjena je za 30-50% nego kod mlađih pacijenata.

Efikasnost i bezbjednost nije procijnjena kod pacijenata starijih od 65 godina sa depresivnim epizodama u okviru bipolarnog poremećaja.

Djeca i adolescenti

Primjena lijeka Seroquel se ne preporučuje kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina, usled nedostatka podataka koji bi podržali primjenu u ovoj starosnoj grupi. Dostupni podaci iz placebo-kontrolisane kliničke studije vidjeti u dijelovima 4.4, 4.8, 5.1 i 5.2.

Insuficijencija bubrega

Kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega nije potrebno podešavanje doze.

Insuficijencija jetre

Kvetiapin se u velikoj mjeri metaboliše u jetri i stoga ga treba koristiti oprezno kod pacijenata za koje se zna da pate od insuficijencije jetre, pogotovu u inicijalnom periodu doziranja. Kod pacijenata za koje se zna da pate od insuficijencije jetre, liječenje treba započeti dozom od 25 mg/dan. Ovu dozu treba povećavati svakodnevno za po 25 do 50 mg, sve do efektivne doze, zavisno od kliničkog odgovora i podnošljivosti lijeka kod svakog bolesnika pojedinačno.

Lijek Seroquel je kontraindikovan kod pacijenata koji su preosjetljivi na aktivnu supstancu ili neku od pomoćnih supstanci ovog lijeka.

Kontraindikovana je istovremena primjena s inhibitorima citohroma P450 3A4, kao što su inhibitori HIV proteaze, azolni antimikotici, eritromicin, klaritromicin i nefazodon. (vidjeti i odjeljak 4.5)

Kako lijek Seroquel ima nekoliko indikacija, bezbjednosni profil treba razmotriti u skladu sa dijagnozom svakog pojedinačnog pacijenta, kao i dozom lijeka koja se primjenjuje.

Djeca i adolescenti (10 do 17 godina starosti)

Ne preporučuje se primjena kvetiapina kod djece i adolescenata ispod 18 godina starosti zbog nedostatka podataka koji podržavaju njegovu primjenu u ovoj starosnoj grupi. Podaci dobijeni u kliničkim studijama sprovedenim sa lijekom Seroquel u pedijatrijskoj populaciji pokazali su da se pored poznatih neželjenih događaja kvetiapina (vidjeti odjeljak 4.8), pojedini neželjeni događaji javljaju sa većom učestalosti kod djece i adolescenata u poređenju sa odraslim osobama: povećan apetit, povišen prolaktin u serumu i ekstrapiramidalni simptomi, a identifikovano je i neželjeno dejstvo koje nije uočeno kod odraslih pacijenata: povećanje krvnog pritiska. Kod djece i adolescenata uočene su i promjene u rezultatima testova za ispitivanje funkcije tireoidne žlijezde.

Pored toga, dugoročni uticaj terapije kvetiapinom na rast i sazrevanje djece i adolescenata nije ispitivan duže od 26 nedelja. Takođe nijesu poznati efekti dugotrajnog liječenja na kognitivni razvoj i ponašanje.

U placebo-kontrolisanim kliničkim studijama sa kvetiapinom koje su sprovedene na djeci i adolescentima sa shizofrenijom i bipolarnom manijom, kvetiapin je bio povezan sa povećanom incidencom ekstrapiramidalnih simptoma (EPS) u odnosu na placebo (vidjeti odjeljak 4.8).

Suicidi/suicidne misli ili pogoršanje kliničkog stanja

Depresija je povezana sa povećanim rizikom od pojave suicidalnih misli , samopovređivanja i suicida (događaji povezani sa suicidom). Ovaj rizik postoji sve dok se ne postigne značajna remisija. Pošto do poboljšanja ne mora doći tokom prvih nekoliko nedjelja terapije, pacijente treba pažljivo pratiti sve dok ne dođe do poboljšanja. Kliničko iskustvo je pokazalo da rizik od suicida može biti povećan u ranim fazama lječenja.Takođe, ljekari treba da vode računa i o potencijalnom riziku od suicidnih događaja pri naglom prekidu primjene kvetiapina, zbog poznatih faktora rizika bolesti koja se liječi.

Ostala psihijatrijska stanja za koja se propisuje kvetapin takođe mogu biti povezana sa povećanim rizikom od događaja povezanih sa suicidom. Osim toga, uz ova stanja mogu se javiti i epizode velike depresije. Iste mjere opreza koje se primjenjuju pri liječenju pacijenata sa epizodama velike depresije treba primjeniti i pri liječenju pacijenata sa drugim psihijatrijskim porjemećajima.

Poznato je da su pacijenti kod kojih su se već dešavali suicidni događaji ili koji su prije terapije u značajnom stepenu ispoljavali suicidne ideje, pod većim rizikom od suicidnih misli i pokušaja suicida, te je potrebno da budu pažljivo praćeni tokom liječenja. Meta analizom placebo-kontrolisanih kliničkih ispitivanja antidepresiva kod odraslih pacijenata s psihijatrijskim porjemećajima, pokazano je da postoji povećan rizik od suicidalog ponašanja kod pacijenata mlađih od 25 godina koji su bili na antidepresivima u poređenju sa placebom.

Tokom terapije potrebno je pažljivo praćenje pacijenata, posebno onih sa visokim rizikom od suicida, naročito u ranoj fazi lječenja i nakon promjene režima doziranja. Pacijente (i njihove staratelje) treba upozoriti da pažljivo prate simptome koji ukazuju na pogoršanje bolesti, pojavu suicidnih misli i suicidalno ponašanje lii neuobičajene promjene u ponašanju i da odmah potraže savjet ljekara ukoliko se ovakvi simptomi jave.

U kratkotrajnim placebo-kontrolisanim kliničkim ispitivanjima pacijenata sa velikim depresivnim epizodama u bipolarnom poremećaju uočen je povećani rizik od događaja povezanih sa suicidom kod mladih odraslih pacijenata (mlađih od 25 godina) koji su lječeni kvetiapinom u poređenju sa onima koji su bili na placebu (3% vs 0%).

Ekstrapiramidni simptomi

U placebo kontrolisanim kliničkim ispitvanjima odraslih pacijenata, kvetiapin je povezan sa povećanom incidencom ekstrapiramidnih simptoma (EPS) u poređenju sa placebom kod pacijenata liječenih od velikih depresivnih epizoda u bipolarnom poremećaju (vidjeti odjeljke 4.8 i 5.1).

Primjena kvetiapina bila je povezana sa razvojem akatizije, koju karakteriše subjektivan i neprijatan osjećaj nemira i potreba za neprestanim kretanjem udruženi sa nemogućnošću da se mirno sedi ili stoji. Ovakvi neželjeni efekti javljaju se najčešće u prvih nekoliko nedjelja lječenja. Kod pacijenata koji razviju ovakve simptome, povećanje doze kvetiapina može značajno ugroziti zdravlje pacijenta.

Tardivna diskinezija

Ako se pojave znaci i simptomi tardivne diskinezije, mora se razmotriti smanjenje doze ili obustavljanje terapije kvetiapinom. Simptomi tardivne diskinezije se mogu pogoršati, ili se pojaviti nakon prekida terapije (vidjeti odjeljak 4.8).

Somnolencija i vrtoglavica

Terapija kvetiapinom je povezana sa pojavom somnolencije i sličnih simptoma, kao što je sedacija (vidjeti odjeljak 4.8). U kliničkim studijama na pacijentima sa bipolarnom depresijom, ovi simptomi su se obično javljali u prva 3 dana terapije i uglavnom su bili blagog do umjerenog intenziteta. Pacijente sa bipolarnom depresijom kod kojih se javi somnolencija jakog intenziteta treba pratiti minimalno 2 nedjelje od početka pojave somnolencije, odnosno sve dok se simptomi ne poboljšaju. Takođe se može razmotriti i mogućnost obustavljanja terapije.

Terapija kvetiapinom može dovesti do pojave ortostatske hipotenzije i vrtoglavice (vidjeti odjeljak 4.8), koje se kao i somnolencija javljaju obično tokom inicijalnog perioda podešavanja doze. Ove neželjene reakcije mogu dovesti do slučajnih povreda (padova), naročito kod starijih osoba. Stoga, pacijente treba savjetovati da budu oprezni dok se ne upoznaju sa mogućim neželjenim dejstvima lijeka.

Kardiovaskularne bolesti

Kvetiapin treba koristiti s oprezom kod pacijenata za koje se zna da pate od kardiovaskularnih bolesti, cerebrovaskularnih bolesti ili stanja koja predisponiraju hipotenziju. Kvetiapin može da indukuje ortostatsku hipotenziju posebno tokom inicijalnog perioda titracije doze., Ukoliko dođe do toga , potrebno je razmotriti smanjenje doze ili postepenija titracija doze. Kod pacijenata sa kardiovaskularnim bolestima treba razmotriti mogućnost sporijeg podešavanja doze.

Konvulzuije (epileptični napadi)

U kontrolisanim kliničkim ispitivanjima nije bilo razlike u incidenciji epileptičnih napada kod pacijenata koji su uzimali kvetiapin i onih koji su primali placebo. Kao što je to slučaj i sa drugim antipsihoticima, preporučuje se oprez kod bolesnika koji su ranije imali epileptične napade (vidjeti odjeljak 4.8).

Neuroleptični maligni sindrom

Neuroleptični maligni sindrom je doveden u vezu sa terapijom antipsihoticima, uključujući i kvetiapin (vidjeti odjeljak 4.8). U kliničke manifestacije spadaju : hipertermija, izmjenjeni mentalni status, rigidnost mišića, nestabilnost autonomnog sistema i povišen nivo kreatin fosfokinaze. Pri pojavi ovih simptoma mora se prekinuti liječenje kvetiapinom i primjeniti odgovarajuću medikamentoznu terapiju.

Teška neutropenijaPovremena pojava teške neutropenije (broj neutrofila <0,5 X 109/L) zabeležena je u kliničkim ispitivanjima sa kvetiapinom. Mnogi slučajevi teške neutropenije pojavljivali su se u roku od nekoliko mjeseci po započinjanju terapije kvetiapinom. Nije utvrđena dozna zavisnost. Iskustvo po stavljanju lijeka u promet (postmarketinško iskustvo) ukazuje na to da se leukopenija i/ili neutropenija povlače sa nakon prekida terapije kvetiapinom. U moguće faktore rizika za pojavu neutropenije spadaju postojeći niži broj leukocita i istorija neutropenije izazvane ljekovima. Primjena kvetiapina mora se prekinuti kod pacijenata sa brojem neutrofila <1,0 X 109/L. Pacijente treba pratiti na znake i simptome infekcije i kontrolisati broj neutrofila sve dok ne pređe preko 1,5 X 109/L. (Vidjeti odjeljak 5.1).

Interakcije

Vidjeti i odjeljak 4.5.

Istovremena primjena kvetiapina sa ljekovima koji snažno indukuju enzime jetre, kao što su karbamazepin ili fenitoin značajno smanjuje koncentraciju kvetiapina u plazmi, što može uticati na efikasnost terapije kvetiapinom. Kod pacijenata koji primaju induktore enzima jetre, terapiju kvetiapinom treba uvoditi samo ako ljekar smatra da su koristi kvetiapina premašuju rizike prekida terapije induktorom jetrinih enzima. Veoma je važno da se bilo kakve promjene u doziranju induktora sprovedu postepeno, te ako je neophodno, zamijeni sa ne-induktorom (npr. natrijum valproat).

Tjelesna težina

Povećanje telesne težine prijavljeno je kod pacijenata koji su lječeni kvetiapinom, što treba pratiti i ukoliko je potrebno regulisati, prema preporukama vodiča za primjenu antipsihotičnih ljekova (vidjeti odjeljke 4.8 i 5.1).

Hiperglikemija

Hiperglikemija i/ili razvoj ili pogoršanje dijabetesa, ponekad praćeni ketoacidozom ili komom, uključujući i fatalne ishode prijavljivani su rijetko tokom terapije kvetiapinom (vidjeti odjeljak 4.8). U pojedinim slučajevima, ovome je prethodilo povećanje telesne mase (moguć faktor predispozicije). Preporučuje se pažljivo praćenje pacijenata u skladu sa preporukama vodiča za primjenu antipsihotičnih ljekova. Kod pacijenata koji se lječe antipsihoticima, uključujući kvetiapin, treba pratiti znakove i simptome hiperglikemije, kao što su polidipsija, poliurija, polifagija i slabost. Kod pacijenata sa dijabetesom ili faktorima rizika za razvoj dijabetesa treba redovno pratiti eventualne promjene u koncentraciji glukoze u krvi. Redovna kontrola tjelesne mase se podrazumeva.

Lipidi

Povećanje triglicerida, LDL i ukupnog holesterola, a smanjenje HDL holesterola uočeno je u kliničkim studijama sa kvetiapinom (vidjeti odjeljak 4.8). U slučaju da nastane porjemećaj lipidnog statusa treba primjeniti odgovarajući tretman.

Rizik od metaboličkih porjemećaja

S obzirom na navedene promjene tjelesne mase, koncentracije glukoze u krvi (vidjeti deo hiperglikemija) i lipidnog statusa uočene u kliničkim studijama sa kvetiapinom, može se zaključiti da kod pacijenata, uključujući i one sa normalnim vrijednostima pomenutih parametara, može doći do pogoršanja profila metaboličkog rizika , koje je potrebno liječiti u skladu s kliničkom praksom (vidjeti odjeljak 4.8).

Produžetak QT intervala

U kliničkim ispitivanjima i kada se koristi kako je propisano u Sažetku karakteristika lijeka, kvetiapin nije doveden u vezu sa perzistentnim produženjem apsolutnih QT intervala. U periodu nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeno je produženje QT intervala tokom primjene kvetiapina u terapijskim dozama ( vidjeti dio 4.8.) i prilikom predoziranja (vidjeti odjeljak 4.9). Kao što je slučaj i sa drugim antipsihoticima, treba biti oprezan kada se kvetiapin propisuje pacijentima sa kardiovaskularnim bolestima ili produženim QT intervalom u porodičnoj anamnezi. Isto tako, treba biti oprezan kada se kvetiapin propisuje sa ljekovima za koje se zna da povećavaju QT interval, kao i istovremenom terapijom neurolepticima, posebno kod gerijatrijskih bolesnika, pacijenata sa kongenitalnim sindromom produženog QT intervala, kongenstivnom srčanom insuficijencijom, hipertrofijom srca, hipokalijemijom ili hipomagnezijemijom (vidjeti odjeljak 4.5).

Apstinencijalne reakcije

Akutni apstinencijalni simptomi uključujući nesanicu, mučninu, glavobolju, dijareju, povraćanje, vrtoglavicu i razdražljivost opisani su nakon naglog prekida uzimanja kvetiapina. Stoga se preporučuje postepeno obustavljanje ove terapije, u trajanju bar jedne do dvije nedjelje. (vidjeti odjeljak 4.8).

Stariji bolesnici sa psihozom povezanom sa demencijom

Seroquel nije odobren za liječenje pacijenata sa psihozom povezanom sa demencijom.

U randomiziranim, placebo kontrolisanim studijama na populaciji sa demencijom i nekim atipičnim antipsihoticima zabilježen je približno trostruki porast rizika od neželjenih cerebrovaskularnih događaja. Mehanizam kojim dolazi do ovog povećanja nije utvrđen. Povećani rizik se ne može isključiti ni za druge antipsihotike, ni za druge populacije pacijenata. Kvetiapin treba oprezno koristiti kod pacijenata sa faktorima rizika za moždani udar.

U jednoj meta-analizi atipičnih antipsihotika zabilježeno je da su pacijenti starijeg životnog doba oboljelih od psihoze povezane s demencijom izloženi povećanom riziku od smrti u poređenju sa placebom. Međutim, u dvije placebo-kontrolisane studije sa kvetiapinom u trajanju od 10 nedjelja u istoj populaciji pacijenata (n=710), prosječna starost 83 godine, raspon 56-99 godina, incidenca mortalitata kod pacijenata koji su primali kvetiapin iznosila je 5,5% u poređenju sa 3,2% u grupi koja je primala placebo. Pacijenti u ovim ispitivanjima umirali su od različitih uzroka koji su odgovarali očekivanjima za ovu populaciju. Ovi podaci nijesu ustanovili uzročno-posljedičnu povezanost između liječenja kvetiapinom i smrti kod starijih pacijenata s demencijom.

Disfagija

Disfagija(vidjeti dio 4.8.) je prijavljena pri primjeni kvetiapina. Kvetiapin treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata kod kojih postoji rizik od aspiracione pneumonije.

Venski tromboembolizam (VTE)

Tokom primjene antipsihotika prijavljeni su slučajevi venske tromboembolije (VTE). S obzirom da pacijenti liječeni antipsihoticima često imaju stečeni faktor rizika za nastanak VTE, potrebno je utvrditi sve moguće faktore rizika za nastanak VTE prije terapije kvetiapinom a zatim ih pratiti tokom lječenja i preduzeti sve potrebne preventivne mjere.

Pankreatitis

Pankreatitis je prijavljen i u kliničkim studijama i u postmarketinškom peiodu sa kvetiapinom. U prijavama nakon stavljanja lijeka u promet, iako svi slučajevi nijesu bili povezani s faktorima rizika, mnogi pacijenti su imali faktore za koje se zna da su povezani s pankreatitisom, kao što su povišeni trigliceridi (vidjeti dio 4.4.), žučni kamenci i konzumacija alkohola.pove

Dodatne informacije

Ograničeni su podaci o upotrebi kvetiapina u kombinaciji sa divalproeksom ili litijumom u liječenju akutnih umjerenih do teških maničnih epizoda.. Međutim, kombinovana terapija se dobro podnosila (vidjeti odjeljke 4.8 i 5.1). Podaci su pokazali aditivni efekat kombinacije u trećoj nedjelji liječenja.

Laktoza

Seroquel tablete sadrže laktozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, deficijencijom lapp laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne smiju da uzimaju ovaj lijek.

Na osnovu primarnih dejstava kvetiapina na centralni nervni sistem lijek Seroquel se mora oprezno koristiti u kombinaciji sa alkoholom i drugim ljekovima koji imaju centralno dejstvo.

CYP3A4 je primarni enzim odgovoran za metabolizam kvetiapina koji se odvija preko citohroma P450. U ispitivanju interakcija na zdravim dobrovoljcima, istovremena primjena kvetiapina (doza od 25mg) sa ketokonazolom, inhibitorom CYP3A4, uzrokovala je petostruko do osmostruko - povećanja PIK kvetiapina. Na osnovu ovoga, istovremena primjena kvetiapina sa inhibitorima CYP3A4 je kontraindikovana. Ne preporučuje se ni konzumiranje soka od grejpfruta tokom liječenja kvetiapinom.

U ispitivanjima sa multiplim dozama kod pacijenata u cilju procjene farmakokinetike kvetiapina koji je primjenjivan prije i tokom terapije karbamazepinom (za koji se zna da indukuje enzime jetre), istovremena primjene karbamazepina značajno je povećavala klirens kvetiapina. Ovo povećanje klirensa smanjilo je sistemsku izloženost kvetiapinu (mjereno vrednošću PIK) na prosječno 13% izloženosti tokom primjene kvetiapina u monoterapiji , iako je kod nekih pacijenata ovo dejstvo bilo još izraženije.. Kao posljedica ove interakcije, može doći do sniženih koncentracija kvetiapina u plazmi, što može uticati na efikasnost terapije kvetiapinom. Istovremena primjena kvetiapina i fenitoina ( drugog induktora mikrozomnih enzima) dovela je do značajnog povećanog klirensa kvetiapina za približno 450%. Kod pacijenata koji su na terapiji lijekom koji indukuje enzime jetre, terapiju kvetiapinom treba započeti samo ako ljekar procijeni da je korist od primjene kvetiapina veća od rizika prekida terapije induktorom enzima jetre. Veoma je važno je da sve promjene u doziranju induktora enzima jetre budu postepene, i ako je neophodno, da takav lijek bude zamijenjen drugim lijekom koji ne indukuje enzime jetre (npr. natrijum valproatom) (vidjeti odjeljak 4.4).

Farmakokinetika kvetiapina nije se značajno promijenila kada se uzimao istovremeno sa antidepresivom imipraminom ( poznati inhibitor CYP 2D6) ili fluoksetinom ( poznati inhibitor CYP 3A4 i CYP 2D6).

Farmakokinetika kvetiapina nije se značajno promijenila po istovremenom davanju sa antipsihoticima risperidonom ili haloperidolom. Istovremena primjena kvetiapina sa tioridazinom dovodi do pojačanog klirensa kvetiapina za oko 70%.

Farmakokinetika kvetiapina se ne mjenja kada se daje istovremeno sa cimetidinom.

Farmakokinetika litijuma se ne mjenja kada se daje istovremeno sa kvetiapinom.

Farmakokinetika natrijum valproata i kvetiapina se ne mjenja u klinički relevantnoj mjeri kada se daju istovremeno. Retrospektivna analiza studije sprovedene na djeci i adolescentima koji su dobijali valproat, kvetiapin ili oba lijeka zajedno, pokazala je veću incidencu leukopenije i neutropenije u grupi koja je bila na kombinovanoj terapiji u odnosu na grupe koje su uzimale samo jedan lijek.

Nijesu sprovedene formalne studije interakcije sa kardiovaskularnim ljekovima koji se često koriste.

Treba biti oprezan kada se kvetiapin primjenjuje istovremeno sa ljekovima za koje se zna da izazivaju elektrolitni disbalans ili produženje QT intervala.

Prijavljeni su slučajevi lažno pozitivnih rezultata enzimskih imunotestova na metadon i triciklične antidepresive kod pacijenata koji su uzimali kvetiapin. Preporučuje se potvda rezultata imunotestova koji su pod znakom pitanja odgovarajućom hromatografskom tehnikom.

Bezbjednost i efikasnost kvetiapina tokom trudnoće nijesu ustanovljene. Ispitivanja sprovedena do danas na životinjama ne ukazuju na štetne efekte, mada nijesu ispitana moguća štetna dejstva na oči fetusa. Prema tome kvetiapin se smije koristiti u trudnoći, samo ukoliko ljekar specijalista procjeni da će očekivana korist od terapije ovim lijekom opravdati rizike koji se mogu javiti pri njegovoj primjeni. Kod novorođene djece majki koje su uzimale kvetiapin tokom trudnoće, uočen je neonatalni sindrom obustave (apstinencijalni simptomi).

U slučajevima objavljenim u literaturi pokazano je da se kvetiapin izlučuje u majčino mlijeko , međutim nije poznato u kom stepenu dolazi do ovog izlučivanja. Iz tog razloga savjetuje se prestanak dojenja tokom terapije kvetiapinom.

Kod novorođene djece koja su bila izložena antipsihoticima (uključujući kvetiapin) tokom trećeg trimestra trudnoće uočen je povećan rizik od neželjenih dejstava kao što su ekstarpiramidalni simptomi i/ili simptomi obustave lijeka. Ovi simptomi su bili različitog intenziteta i trajanja. Prijavljeni su agitacija, hipertonija, hipotonija, tremor, somnolencija, respiratoni distres sindrom i poremećaj ishrane. To znači da novorođenu djecu koja su tokom trećeg trimestra trudnoće bila izložena kvetiapinu treba pažljivo pratiti.

Budući da kvetiapin prvenstveno deluje na nervni sitem, on može da utiče na aktivnosti koje iziskuju mentalnu budnost. Prema tome, pacijentima se ne savjetuje upravljanje vozilima ili rad na mašinama, prije nego što se ustanovi individualna podložnost lijeku.

Najčešć zabiljeležena neželjena dejstva koje izaziva kvetiapin su: pospanost, vrtoglavice, suva usta, blaga astenija, konstipacija, tahikardija, ortostatska hipotenzija i dispepsija.

Kao što je to slučaj i sa drugim antipsihoticima, s primjenom kvetiapina povezani su: povećanje tjelesne težine, sinkopa , neuroleptični maligni sindromom, leukopenija , neutropenija, i periferni edemo.

Incidencija neželjenih dejstava povezanih s kvetiapinom prikazana je u tabeli u skladu sa formatom koji preporučuje Savet za međunarodnu organizaciju medicinskih nauka (CIOMS III Working Group; 1995).

• Vidjeti Odjeljak 4.4
• Može doći do pospanosti, posebno u prve dvije nedjelje terapije, koja po pravilu nestaje sa kontinuiranom primjenom kvetiapina.
• Asimptomatsko povećanje (od normalnog do >3xULN u bilo kom momentu) nivoa transaminaza (ALT, AST) ili gama-GT u serumu primjećeno je kod nekih pacijenata koji primaju kvetiapin, koje obično nestaje sa kontinuiranim davanjem kvetiapina.
• Kao što je to slučaj i sa drugim antipsihoticima koji imaju i aktivnost blokiranja alfa1 adrenergičkih receptora, i kvetiapin može da izazove ortostatsku hipotenziju koja je povezana sa vrtoglavicama, tahikardijom i u nekim slučajevima sinkopom, posebno u početnoj fazi perioda titracije (vidjeti odjeljak 4.4).
• U veoma rijetkim slučajevima uočeno je pogoršanje postojećeg dijabetesa.
• Učestalost ovih NRL rađena je samo na osnovu podataka po puštanju lijeka u promet (post-marketinški podaci).
• Nivo glukoze našte ≥126mg/dL (≥7,0 mmol/L), odnosno nivo glukoze posle obroka ≥200mg/dL (≥11,1.mmol/L) na bar jednom mjerenju.
• Povećanje stope disfagija kada se porede kvetiapin i placebo primjećeno je samo u kliničkim ispitivanjima u liječenju bipolarne depresije .
• Bazirano na >7% povećanja tjelesne težine u odnosu na početnu vrijednost. Predominantno se javlja tokom ranih nedjelja terapije odraslih ljudi.
• Sljedeći apstinencijalni simptomi su najčešće zabilježeni u akutnim monoterapijskim placebo-kontrolisanim kliničkim ispitivanjima koji su procjenjivani po prestanku simptoma: nesanica, mučnina, glavobolja, dijareja, povraćanje, vrtoglavice i razdražljivost. Incidencija ovih reakcija opadala je značajno po isteku jedne nedjelje po obustavi lijeka.
• Trigliceridi ≥200mg/dL (≥2,258.mmol/L)(pacijenti ≥18 godina) ili ≥150mg/dL (≥1,694.mmol/L)(pacijenti <18 godina) na bar jednom mjerenju.
• Holesterol ≥240mg/dL (≥6,2064 mmol/L) (pacijenti ≥18 godina) ili ≥200mg/dL (≥5,172.mmol/L)(pacijenti <18 godina) na bar jednom mjerenju. Sa frekvencijom veoma često uočeno je povećanje LDL holesterola ≥30mg/dl (≥0.796 mmol/L). Srednje povećanje, kod pacijenata kod kojih je došlo do povećanja, bilo je 41.7mg/dL (≥1.7 mmol/L
• Vidjeti tekst niže .
• Trombociti ≤ 100 x 109/L na bar jednom mjerenju.
• Bazirano na izveštajima o neželjenim događajima iz kliničkih ispitivanja, povećanje kreatinin fosfokinaze u krvi nije u vezi sa neuroleptičkim malignim sindromom.
• Nivo prolaktina (pacijenti >18 godina starosti); >20µg/L (>869.56pmol/L) muškarci; >30µg/L (>1304.34 pmol/L) žene u bilo koje vrijeme.
• Može dovesti do smanjenja.
• HDL holesterol: < 40 mg/dL (1,025 mmol/L) kod muškaraca; < 50 mg/dL (1,282 mmol/L) kod žena, u bilo koje vrijeme.
• Incidenca pacijenata kod kojih je došlo do promjene QTc intervala sa <450msec na ≥450msec uz povećanje od ≥30msec. U placebo-kontrolisanim kliničkim studijama sa kvetiapinom prosječna promjena QTc intervala i incidenca pacijenata sa klinički značajnom promjenom QT intervala bile su slične između kvetiapina i placeba.
• Promjena sa >132 mmol/L na ≤132 mmol/L pri najmanje jednom mjerenju.
• Prijavljeni su slučajevi suicidalnih ideja i suicidalnog ponašanja tokom lječenja kvetiapinom ili ubrzo nakon prekida terapije (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.1).
• Vidjeti odjeljak 5.1.
• Smanjenje hemoglobina na ≤13 g/dL (8.07 mmol/L) kod muškaraca, ≤12 g/dL (7.45 mmol/L) kod žena, pri najmanje jednom mjerenju, dogodilo se kod 11% pacijenata koji su bili na kvetiapinu u svim studijama uključujući produžene otvorene faze ovih studija. U ovoj grupi pacijenata prosječno maksimalno smanjenje hemoglobina, u bilo koje vrijeme iznosilo je -1.50 g/dL.
• Ovaj neželjeni događaj se često javljao u kombinaciji sa tahikardijom, vrtoglavicom, ortostatskom hipotenzijom i/ili postojećom kardiološkom/respiratornom bolešću.
• Zasnovano na promjeni od normalnih vrijednosti prije terapije do potencijalno klinički značajnih vrijednosti u bilo koje vrijeme tokom terapije u svim studijama. Promjene u ukupnom T4, slobodnom T4, ukupnom T3 i slobodnom T3 definisane su kao 0.8 x dozvoljena donja granica (pmol/L), a promjena u TSH kao >5 mIU/L u bilo koje vrijeme.
• Zasnovano na povećanoj frekvenci povraćanja kod starijih pacijenata (>65 godina starosti).
• Promjena u broju neutrofila sa početne vrijednosti ≥1.5 x 109/L na 0.5 x 109/L u bilo koje vrijeme tokom terapije.
• Zasnovano na promjeni od normalnih vrijednosti prije terapije do potencijalno klinički značajnih vrijednosti u bilo koje vrijeme tokom terapije u svim studijama. Promjene u broju eozinofila definisane su kao ≥1 x 109 ćelija/L, u bilo koje vrijeme.
• Zasnovano na promjeni od normalnih vrijednosti prije terapije do potencijalno klinički značajnih vrijednosti u bilo koje vrijeme tokom terapije u svim studijama. Promjene u broju bijelih krvnih ćelija definisane su kao ≤3 x 109 ćelija/L, u bilo koje vrijeme.
• Zasnovano na prijavama neželjenog događaja metaboličkog sindroma u svim kliničkim studijama sa kvetiapinom.
• U kliničkim studijama, kod pojedinih pacijenata došlo je do razvoja više od jednog metaboličkog porjemećaja npr. povećanje tjelesne mase, povećanje konc. glukoze i lipida u krvi.
• Vidjeti dio 4.6.

Slučajevi produžetka QT intervala, ventrikularne aritmije, iznenadne neobjašnjene smrti, zastoja srca i torsade de pointes zabilježeni su sa upotrebom neuroleptika i smatraju se dejstvom karakterističnim za cijelu ovu klasu ljekova.

Djeca i adolescenti (10 do 17 godina starosti)

Sva neželjena dejstva opisana u gornjem tekstu za odrasle pacijente treba očekivati i u pedijatrijskoj populaciji. U donjoj tabeli date su neželjene reakcije koje su se javljale sa većom frekvencom kod djece i adolescenata (10-17 godina starosti) u odnosu na odrasle pacijente i neželjene reakcije koje su uočene samo kod djece i adolescenata a nijesu kod odraslih osoba.

• 1. Nivoi prolaktina (pacijenti < 18 godina starosti): >20 µg/L (>869.56 pmol/L) muškarci; >26 µg/L (>1130.428 pmol/L) žene, u bilo koje vrijeme. Manje od 1% pacijenata imalo je povećanje nivoa prolaktina >100 µg/L.
• 2. Povećanje iznad klinički značajnih vrijednosti (na osnovu kriterijuma Nacionalnih zdravstvenih instituta) ili povećanje od >20 mmHg za sistolni ili >10 mmHg za dijastolni krvni pritisak, u bilo koje vrijeme, tokom dvije kratkotrajne (3-6 nedjelja) placebo-kontrolisane studije sprovedene na djeci i adolescentima.
• 3. Vidjeti odjeljak 5.1.
• 4. Napomena: Učestalost je slična kao kod odraslih pacijenata, s tim što razdražljivost kod djece i adolescenata može imati drugačije kliničke implikacije, u odnosu na odrasle osobe.

Uopšteno govoreći, uočeni znaci i simptomi su proisticali iz prekomjernog poznatog farmakološkog dejstva ovog lijeka, t.j. pospanosti i sedacije, tahikardije i hipotenzije.

U kliničkim ispitivanjima uočen je smrtni ishod akutnog predoziranja sa 13,6 grama, a po stavljanju lijeka u promet i sa dozom od samo 6 grama Seroquela kao jedinog medikamenta. Međutim, uočeno je i preživljavanje po akutnom predoziranju sa do 30 grama. U postmarketinškom iskustvu, uočeni su veoma rijetki slučajevi predoziranja samim kvetiapinom koji su za posljedicu imali smrt ili komu. Takođe, sljedeći neželjeni događaji prijavljeni su kod predoziranja samo kvetiapinom: produženje QT intervala, konvulzije, status epileptikus, rabdomioliza, respiratorna depresija, retencija urina, konfuzija, delirijum i/ili agitiranost.

Pacijenti sa već postojećim teškim kardiovaskularnim bolestima mogu biti izloženi povećanom riziku od dejstva predoziranja (vidjeti odjeljak 4.4, Kardiovaskularna dejstva).

Tretman u slučaju predoziranja

Ne postoji specifičan antidot u slučaju predoziranja kvetiapinom. Ukoliko je stanje pacijenta veoma ozbiljno, treba utvrditi da li je došlo do višestrukog predoziranja većim brojem ljekova i odmah započeti intenzivnu terapiju, koja obuhvata uspostavljanje i održavanje prohodnosti disajnih puteva, adekvatne oksigenacije i ventilacije i praćenje kardiovaskularnog statusa pacijenta uz odgovarajući tretman ukoliko je potrebno. Iako sprečavanje resorpcije pri predoziranju kvetiapinom nije ispitivano, lavaža želuca može biti korisna kod teških trovanja i ukoliko ju je moguće sprovesti u toku prvog sata od ingestije. Može se razmotriti i primjena aktivnog uglja.

U slučaju predoziranja kvetiapinom treba primjeniti odgovarajuće mjere liječenja refraktarne hipotenzije, kao što su primjena intravenskih rastvora i/ili simpatomimetika. Adrenalin i dopamin treba izbjegavati, pošto stimulacija beta receptora može dovesti do pogoršanja hipotenzije u uslovima kvetiapinom indukovane alfa blokade.

Pacijent mora biti pod strogim nadzorom do svog oporavka.

Farmakoterapijska grupa:

Antipsihotici

ATC kod:

N05A H04

Mehanizam djelovanja

Kvetiapin je atipičan antipsihotik. Kvetiapin i njegov aktivni metabolit u plazmi ljudi, nor-kvetiapin ulazi u interakciju sa širokim spektrom neurotransmiterskih receptora. Kvetiapin i nor-kvetiapin pokazuju afinitet za serotoninske (5HT2) i dopaminske D1 i D2 receptore u mozgu. Smatra se da ova kombinacija receptorskog antagonizma sa visokom selektivnošću za 5HT1 u odnosu na D2- receptore doprinosi kliničkim aktipsihotičnim svojstvima i slabijem ekstrapiramidnom neželjenom dejstvu (EPS) Seroquela. Uz to, nor-kvetiapin ima visoki afinitet za norepinefrinski transporter (NET). Kvetiapin i nor-kvetiapin imaju afinitet i za histaminergičke i adrenergičke 1 receptore, sa nižim afinitetom za adrenergičke 2 i serotoninske 5HT1A-receptore. Kvetiapin nema značajniji afinitet za muskarininske ili benzodiazepinske receptore.

Farmakodinamičko dejstvo

Kvetiapin je aktivan u testuza antipsihotičnu aktivnost. On takođe blokira dejstvo dopaminskih agonista, mjereno bilo bihevioralno ili elektrofiziološki, i on podiže koncentraciju dopaminskih metabolita, neurohemijskog indeksa blokade D2-receptora.

Rezultat pretkliničkih ispitivanja u cilju predviđanja podložnosti ekstra-piramidnim neželjenim dejstvima otkrio je da kvetiapin ima atipičan profil i nije kao standardni antipsihotici. Kvetiapin ne dovodi do dopaminske D2-receptorske supersenzitivnosti po hroničnoj upotrebi. Kvetiapin dovodi do samo blage katalepsije pri efektivnim dozama blokatora D2 dopaminskih receptora. Po hroničnom davanju, kvetiapin pokazuje selektivnost za limbički sistem tako što proizvodi depolarizacijsku blokadu mezolimbičkih, ali ne i nigrostrijatalnih neurona koji sadrže dopamin. Kvetiapin ispoljava minimalnu sklonost za izazivanje distonije kod Cebus majmuna koji su ili prethodno senzitivisani haloperidolom, ili koji ranije nijesu primali nikakve ljekove, po akutnom i hroničnom davanju. (Vidjeti odjeljak 4.8).

Klinička efikasnost

Šizofrenija

Rezultati tri placebo-kontrolisana ispitivanja kod pacijenata sa šizofrenijom u kojima je su korišćene različite doze kvetiapina, nijesu pokazali razlike između lijeka Seroquel i placeba u incidenciji ekstra-piramidnih neželjenih dejstava ili istovremenoj upotrebi antiholinergika. Placebo kontrolisana ispitivanja u kojima je poređen kvetiapin u doznom rasponu od 75 do 750mg/dan nijesu dale dokaza o povećanju EPS ili istovremene upotrebe antiholinergika.

Dugotrajna efikasnost lijeka Seroquel tablete s trenutnim oslobađanjem za prevenciju recidiva šizofrenije nije potvrđena u kliničkim ispitivanjima sa slepom kontrolom. U otvorenim ispitivanjima kod pacijenata sa šizofrenijom, kvetiapin je bio efikasan za održavanje kliničkog poboljšanja tokom kontinuirane terapije kod bolesnika koji su inicijalno odgovorili na terapiju, čime se sugeriše i određena dugoročnija efikasnost.

Bipolarni poremećaj

U četiri placebo- kontrolisana klinička ispitivanja za procenjivanje doza lijeka Seroquel do 800 mg za terapiju umjerene do teške bipolarne manije, u po dvije studije kao monoterapija, i kao dopunska terapija uz litijum ili divalproeks, nije bilo razlika između terapijskih grupa koje su primale Seroquel i placebo u incidenci ekstrapiramidalnih neželjenih dejstava ili istovremenoj upotrebi antiholinergika.

U terapiji umjerenih do teških epizoda manije, lijek Seroquel je pokazao efikasnost superiornu u odnosu na placebo za smanjenje maničnih simptoma posle 3 i 12 nedjelja, u dva ispitivanja gdje je korišćen kao monoterapija. Iz dugoročnih studija nema dokaza koji bi potvrdili efikasnost Seroquela za sprečavanje kasnijih epizoda manije ili depresije. Podaci o Seroquelu u kombinaciji sa divalproeksom ili litijumom u akutnim umjerenim do teškim maničnim epizodama poslije 3 i 6 nedjelja su ograničeni. Međutim, pacijenti su dobro podnosili kombinovanu terapiju. Podaci pokazuju dodatno dejstvo poslije 3 nedjelje. Druga studija nije pokazala dodatno dejstvo poslije 6 nedjelja.

Srednja doza Seroquela posljednje nedjelje kod pacijenata koji su odgovorili na terapiju bila je približno 600mg/dan, a približno 85% ovih bolesnika primalo je doze između 400 i 800mg/dan.

U 4 kliničke studije koje su trajale 8 nedjelja kod pacijenata sa umjerenim do teškim epizodama depresije kod bipolarnog poremećaja I ili II, Seroquel 300mg i 600mg je bio značajno bolji od placeba, kod pacijenata kod kojih su postojale relevantne mjere ishoda: prosječno poboljšanje MADRS skora i odgovor koji se definiše kao minimum 50% poboljšanja u ukupnom MADRS skoru, u odnosu na vrijednosti prije primjene terapije. Nije bilo razlike u veličini efekta kod pacijenata koji su primali Seroquel u dozi od 300mg i pacijenata koji su primali dozu od 600mg.

U fazi nastavka dvije od ovih studija pokazano je da je dugotrajna terapija pacijenata koji su reagovali na Seroquel IR 300mg ili 600mg bila efikasna u poređenju sa placebom kada se radilo o simptomima depresije, ali ne i kada se radilo o simptomima manije.

U dvije studije za prevenciju recidiva u kojima je procjenjivan lijek Seroquel u kombinaciji sa stabilizatorima raspoloženja, kod pacijenata sa epizodama manije, depresije ili mješanog raspoloženja, kombinacija sa Seroquelom je bila superiornija u odnosu na monoterapiju stabilizatorima raspoloženja u smislu produženja vremena do recidiva ma kog događaja vezanog za raspoloženje (manično, depresivno ili mješovito). Seroquel je davan dva puta na dan u ukupnoj dozi od 400mg do 800 mg na dan kao kombinovana terapija uz litijum ili valproat.

U jednoj dugoročnoj studiji (u trajanju do 2 godine, u kojoj je prosečna izloženost kvetiapinu bila191 dan) u kojoj je ispitivana prevencija rekurencije kod pacijenata sa maničnim, depresivnim ili mešovotim epizodama pokazalno je da je kvetiapin bio superiorniji u odnosu na placebo u produženju vremena do rekurencije bilo koje od epizoda u bipolarnom i porjemećaju (maničnih, mešovitih ili depresivnih epizoda). U ovoj studiji broj pacijenata kod kojih je došlo do rekurencije epozode porjemećaja raspoloženja je bio 91 (22,5%) u grupi na kvetiapinu, 208 (51,5%) u placebo grupi i 95 (26,1%) u grupi na litijumu. Rezultati ove studije su pokazali da su kod pacijenata koji su odgovorili na terapiju kvetiapinom u poređenju sa kontinuiranom terapijom kvetiapinom sa prelaskom sa kvetiapina na litijum, prebacivanje pacijenata na litijum nije bilo povezano sa produženjem vremena do rekurencije poremećaja raspoloženja.

Klinička ispitivanja su pokazala da je Seroquel efikasan kod šizofrenije i manije kada se daje dva puta na dan, iako kvetiapin ima farmakokinetički polu-život od otprilike 7 časova. Ovo je dodatno podržano podacima sa pozitronske emisione tomografije (PET) kojom je identifikovano da receptori za kvetiapin, 5HT2- i D2 bivaju zauzeti u trajanju do 12 časova. Bezbjednost i efikasnost doza većih od 800mg/dan nije procjenjivana.

Bezbjednost u kliničkim studijama

U kratkotrajnim, placebo-kontrolisanim kliničkim studijama na pacijentima sa shizofrenijom i bipolarnom manijom, ukupna incidenca ekstrapiramidalnih simptoma bila je slična u grupama na kvetiapinu i placebo grupama (shizofrenija: 7,8% kvetiapin i 8,0% placebo; bipolarna manija: 11,2% kvetiapin i 11,4% placebo). U kratkotrajnim, placebo-kontrolisanim kliničkim studijama na pacijentima sa velikim depresivnim porjemećajem i bipolarnom depresijom uočena je veća incidenca ekstrapiramidalnih simptoma kod pacijenata lječenih kvetiapinom u poređenju sa placebom. U kratkotrajnim, placebo-kontrolisanim studijama na pacijentima sa bipolarnom depresijom ukupna incidenca ekstrapiramidalnih simptoma bila je 8,9% u grupama na kvetiapinu u poređenju sa 3,8% u placebo grupama. U kratkotrajnim placebo-kontrolisanim studijama monoterapije pacijenata sa velikim depresivnim poremećajem, ukupna incidenca ekstrapiramidalnih simptoma bila je 5,4% u grupama na lijeku Seroquel XR u porjeđenju sa 3,2% u placebo grupama. U kratkotrajnoj placebo-kontrolisanoj studiji monoterapije starijih pacijenata sa velikim depresivnim porjemećajem, ukupna incidenca ekstrapiramidalnih simptoma bila je 9,0% na lijeku Seroquel XR u poređenju sa 2,3% na placebu. U studijama na pacijentima sa bipolarnom depresijom i velikim depresivnim poremećajem, incidenca pojedinih ekstrapiramidalnih simptoma (npr. akatizija, ekstrapiramidalni porjemećaji, tremor, diskinezije, distonija, nemir, nevoljne mišićne kontrakcije, psihomotorna hiperaktivnost i rigidnost mišića) nije prelazila 4% u bilo kojoj ispitivanoj grupi.

U kratkotrajnim placebo-kontrolisanim studijama sa fiksnim dozama lijeka (50mg/dnevno do 800mg/dnevno), u trajanju od 3 do 8 nedjelja, prosječan dobitak na težini kod pacijenata lječenih kvetiapinom iznosio je 0,8 kg za dozu od 50 mg/dnevno, do 1,4 kg za dozu od 600mg/dnevno (sa manjim dobitkom na težini za dozu od 800mg/dnevno), u poređenju sa 0,2kg kod pacijenata koji su bili na placebu. Procenat pacijenata liječenih kvetiapinom koji su dobili ≥7% na težini iznosio je 5,3% na dozi od 50mg/dnevno do 15,5% na dozi od 400mg/dnevno (sa manjim dobitkom na težini za doze od 600 i 800 mg/dnevno), u poređenju sa 3,7% kod pacijenata na placebu.

Dugotrajne studije prevencije relapsa sastojale su se iz dva perioda: otvorenog perioda (od 4 do 36 nedjelja) tokom koga su svi pacijenti lječeni kvetiapinom i dvostruko slijepog perioda povlačenja u kome su pacijenti bili randomizovani da primaju kvetiapin ili placebo. Kod pacijenata koji su bili na kvetiapinu, prosječan dobitak na težini iznosio je 2,56 kg nakon otvorenog perioda i 3,22 kg u 48. nedelji dvostruko slijepog perioda, u odnosu na vrijednosti na početku studije. Za pacijente koji su tokom dvostruko slijepe faze ovih studija bili na placebu, prosječan dobitak na težini iznosio je 2,39 kg nakon otvorenog perioda i 0,89 kg u 48. nedjelji dvostruko slijepog perioda, u odnosu na početne vrijednosti.

U placebo-kontrolisanim ispitivanjima na gerijatrijskim bolesnicima sa psihozom povezanom sa demencijom incidencija cerebrovaskularnih neželjenih dejstava na 100 pacijent godina nije bila veća kod pacijenata koji su primali kvetiapin nego kod onih koji su primali placebo.

U kratkotrajnim placebo-kontrolisanim kliničkim studijama monoterapije, kod pacijenata sa brojem neutrofila na početku studije ≥1,5 x 109/L incidenca pojave najmanje jednog smanjenja broja neutrofila < 1,5 x 109/L iznosila je 1,9% kod pacijenata lječenih kvetiapinom, u poređenju sa 1.3% na placebu. Incidenca smanjenja broja neutrofila na ≥0.5 i <1.0 x 109/L bila je ista kod pacijenata na kvetiapinu i onih koji su bili na placebu (0.2%). U svim kliničkim studijama (placebo-kontrolisanim, otvorenim, sa aktivnim komparatorima), kod pacijenata sa brojem neutrofila na početku studije ≥1,5 x 109/L, incidenca pojave najmanje jednog smanjenja broja neutrofila < 1,5 x 109/L iznosila je 2,9% kod pacijenata liječenih kvetiapinom, dok je incidenca pojave najmanje jednog smanjenja broja neutrofila < 0,5 x 109/L iznosila 0,21% kod pacijenata na kvetiapinu.

Lječenje kvetiapinom bilo je povezano sa dozno-zavisnim smanjenjem konc. tireoidnih hormona. Incidenca povećanja TSH iznosila je 3.2% na kvetiapinu u odnosu na 2.7% na placebu. Incidenca recipročnih, potencijalno klinički značajnih promjena T3, T4 i TSH u kliničkim studijama bila je rijetka, a uočene promjene u konc. tiroidnih hormona nijesu bile povezane sa simptomatskim hipotiroidizmom. Smanjenje ukupnog i slobodnog T4 bilo je najveće tokom prvih 6 nedjelja terapije kvetiapinom, dok tokom dugotrajne primjene nije dolazilo do daljeg smanjenja tireoidnih hormona. U oko dve trećine svih slučajeva, po završetku terapije kvetiapinom došlo je do vraćanja ukupnog i slobodnog T4 na nivo od pre terapije kvetiapinom, bez obzira na dužinu trajanja terapije.

Katarakta/zamućenje sočiva

U kliničkoj studiji u kojoj je ispitivan potencijal lijeka Seroquel da izazove kataraktu (200-800 mg dnevno) u odnosu na risperidon (2-8 mg dnevno), kod pacijenata sa shizofrenijom i shizoafektivnim porjemećajem koji su bili na terapiji bar 21 mjesec, procenat pacijenata sa povećanim stepenom zamućenja sočiva nije bio viši sa lijekom Seroquel (4%) u odnosu na risperidon (10%).

Djeca i adolescenti (10-17 godina starosti)

Efikasnost i bezbjednost lijeka Seroquel u lječenju manije kod pacijenata starosti od 10-17 godina, ispitivana je u 3-nedeljnoj placebo kontrolisanoj studiji (n= 284 pacijenata iz SAD). Oko 45% pacijenata u ovoj studiji imalo je još jedan poremećaj: ADHD. Pored toga, sprovedena je i 6-nedjeljna placebo kontrolisana studija na pacijentima sa shizofrenijom starosti 13-17 godina (n= 222 pacijenata). Iz obe studije bili su isključeni pacijenti za koje je bilo poznato da ne reaguju na lijek Seroquel. Terapija lijekom Seroquel započeta je dozom od 50 mg/dnevno, drugog dana doza je povećana na 100 mg/dnevno, a zatim je titrirana do ciljne doze: za terapiju manije 400-600 mg/dnevno, a za terapiju shizofrenije 400-800 mg/dnevno).

U studiji na pacijentima sa manijom, razlika u prosječnoj LS promjeni ukupnog YMRS skora na kraju lječenja u odnosu na početne vrijednosti između kvetiapina i placeba iznosila je -5.21 za dozu od 400 mg/dan i -6.56 za dozu od 600 mg/dan. Odgovor pacijenata na terapiju (poboljšanje ≥50% u ukupnom YMRS skoru) iznosio je 64% za dozu od 400 mg/dan, 58% za dozu od 600 mg/dan i 37% za placebo.

U studiji na pacijentima sa shizofrenijom, razlika u prosječnoj LS promjeni ukupnog PANSS skora između kvetiapina i placeba iznosila je -8.16 za dozu od 400 mg/dan i -9.29 za dozu od 800 mg/dan. Ni u nižim (400 mg/dan) ni u višim dozama (800 mg/dan) kvetiapin nije bio superiorniji u odnosu na placebo, s obzirom na procenat pacijenata koji su imali odgovor na terapiju (smanjenje od ≥30% u ukupnom PANSS skoru na kraju studije u odnosu na početne vrijednosti). U obe studije (na pacijentima i sa manijom i sa shizofrenijom) veće doze kvetiapina dale su numerički niže stope odgovora.

Nema podataka o održavanju efekta ili o prevenciji rekurencije u ovoj starosnoj grupi pacijenata.

U otvorenoj fazi ovih studija, koja je trajala 26 nedjelja (n= 380 pacijenata) i u kojoj je Seroquel primjenjivan u flijeksibilnim dozama od 400-800 mg/dnevno, dobijeni su dodatni podaci o bezbjednosti lijeka. Kod djece i adolescenata prijavljeno je povećanje krvnog pritiska, dok su se povećanje apetita, ekstrapiramidalni simptomi i povećanje prolaktina u serumu javljali sa većom frekvencom kod djece i adolescenara u odnosu na odrasle pacijente (vidjeti odjeljke 4.4 i 4.8).

Ekstrapiramidalni simptomi

U kratkoročnoj, placebo-kontrolisanoj studiji u kojoj je lijek Seroquel bio primjenjen kao monoterapija kod adolescenata sa shizofrenijom (13-17 godina starosti) sa shizofrenijom, ukupna incidenca ekstrapiramidalnih simptoma bila je 12.9% u grupi na kvetiapinu i 5.3% u placebo grupi, dok je incidenca pojedinačnih neželjenih događaja (npr. akatizija, tremor, ekstrapiramidalni porjemećaji, hipokinezija, nemir, psihomotorna hiperaktivnost, rigidnost mišića, diskinezija) bila ispod 4.1% u obje ispitivane grupe. U kratkoročnoj, placebo-kontrolisanoj studiji u kojoj je lijek Seroquel bio primjenjen kao monoterapija kod djece i adolescenata sa bipolarnom manijom (10-17 godina starosti), ukupna incidenca ekstrapiramidalnih simptoma bila je 3.6% u grupi na kvetiapinu i 1.1% u placebo grupi. U dugotrajnoj otvorenoj fazi obje studije (pacijentima i sa shizofrenijom i sa bipolarnom manijom), ukupna incidence ekstrapiramidalnih simptoma izazvanih kvetiapinom bila je 10%.

Povećanje telesne težine

U kratkoročnim kliničkim studijama sprovedenim sa lijekom Seroquel na pedijatrijskim pacijentima (10-17 godina starosti), kod 17% pacijenata liječenih kvetiapinom i 2,5% pacijenata koji su bili na placebu uočeno je povećanje tjelesne težine ≥7% u odnosu na početnu težinu. Nakon usklađivanja sa normalnim rastom tokom dužeg perioda, kao mjera klinički značajne promjene tjelesne težine uzeto je povećanje od najmanje 0,5 standardnih devijacija u odnosu na početnu vrijednost u Indeksu Telesne Težine (Body Mass Index-BMI). 18,3% pacijenata koji su bili na terapiji kvetiapinom najmanje 26 nedelja ispunilo je ovaj kriterijum.

Suicidi / suicidne misli ili pogoršanje kliničkog stanja

U kratkoročnoj placebo-kontrolisanoj kliničkoj studiji sprovedenoj sa lijekom Seroquel na pedijatrijskim pacijentima (<18 godina starosti) sa shizofrenijom, incidenca događaja povezanih sa suicidom je bila 1.4% (2/147) u grupi na kvetiapinu i 1.3% (1/75) u placebo grupi. U kratkoročnoj placebo-kontrolisanoj kliničkoj studiji sprovedenoj sa lijekom Seroquel na pedijatrijskim pacijentima sa bipolarnom manijom (<18 godina starosti), incidenca događaja povezanih sa suicidom bila je 1.0% (2/193) u grupi na kvetiapinu i 0% (0/90) u placebo grupi.

Resorpcija

Kvetiapin se dobro resorbuje i u velikoj mjeri metaboliše po oralnom unošenju. Na biološku raspoloživost kvetiapina unošenje sa hranom ili bez nje nema posebnog uticaja. Kvetiapin se otprilike 83% vezuje za proteine plazme. Vršne molarne koncentracije aktivnog metabolita nor-kvetiapina u stanju ravnoteže iznose 35% zabilježenih za sam kvetiapin.

Farmakokinetika kvetiapina i norkvetiapina je linearna u cijelom dozvoljenom rasponu doziranja.

Distribucija

Oko 83% kvetiapina se vezuje za proteine plazme..

Metabolizam

Kvetiapin se u velikoj mjeri metaboliše u jetri, a 5% nepromijenjenog lijeka se detektuje u urinu ili fecesu, po davanju radioaktivno obilježenog kvetiapina.

In vitro ispitivanjima je utvrđeno da je CYP3A4 primarni enzim odgovoran za metabolizam kvetiapina koji je posredovan preko P450. Nor-kvetiapin se primarno formira i eliminiše preko CYP3A4.

Približno 73% radioaktivno obilježenog lijeka izluči se urinom, a 21% fecesom.

Kvetiapin i nekoliko njegovih metabolita (uključujući i nor-kvetiapin) pokazali su se slabim inhibitorima aktivnosti humanog citohroma P450 1A2, 2C9, 2C19, 2D6 i 3A4 in vitro. In vitro inhibicija CYP se bilježi samo pri koncentracijama koje su otprilike 5 do 50 puta veće od onih koje se bilježe u doznom rasponu od 300 do 800 mg/dan kod ljudi. Na osnovu ovih rezultata dobijenih in vitro malo je vjerovatno da će istovremeno davanje kvetiapina sa drugim ljekovima da dovede do značajne inhibicije metabolizma drugog lijeka koji se odvija preko citohroma P450. Ispitivanja na životinjama ukazuju na to da kvetiapin može da indukuje enzime citohroma P450. Međutim, u specifičnim ispitivanjima interakcija kod psihotičnih bolesnika nije utvrđena pojačana aktivnost citohroma P450 po davanju kvetiapina.

Eliminacija

Poluvrijeme eliminacije kvetiapina iznosi otprilike 7 časova, a nor-kvetiapina 12 časova.

Prosječni molarni udio slobodnog kvetiapina i aktivnog metabolita iz humane plazme, nor-kvetiapina izlučenog urinom manji je od <5%.

Posebne populacije

Nema razlike u kinetici kvetiapina kod žena i muškaraca.

Stariji pacijenti

Srednji klirens kvetiapina kod gerijatrijskih bolesnika je približno 30 do 50% niži nego kod odraslih starosti između 18 i 65 godina.

Bubrežna insuficijencija:

Srednji klirens kvetiapina iz plazme bio je smanjen otprilike 25% kod ispitanika sa teškom bubrežnom insuficijencijom (klirens kreatinina manji od 30 ml/min/1,73m2), ali individualne vrijednosti klirensa ostaju u rasponu za normalne ispitanike.

Hepatička insuficijencija:

Srednji klirens kvetiapina iz plazme smanjen je otprilike 25% kod ljudi za koje se zna da imaju oslabljenu funkciju jetre (stabilna alkoholna ciroza). Budući da se kvetiapin ekstenzivno metaboliše u jetri, očekuju se povišeni nivoi u plazmi kod pacijenata sa disfunkcijom jetre. Kod ovih pacijenata može biti neophodno prilagođavanje doze (vidjeti odjeljak 4.2).

Djeca i adolescenti (10 do 17 godina starosti)

Farmakokinetički podaci dobijeni su na uzorku od 9 djece starosti 10-12 godina i 12 adolescenata, koji su dobijali kvetiapin u dozi 400 mg dva puta dnevno. U stanju ravnoteže, dozno-normalizovane koncentracije osnovne supstance - kvetiapina u plazmi, kod djece i adolescenata (10-17 godina starosti) bile su uglavnom slične kao kod odraslih osoba, mada je Cmax kod djece bila na gornjoj granici opsega dobijenog kod odraslih osoba. PIK i Cmax za aktivni metabolit, norkvetiapin, bile su veće za oko 62% i 49% kod djece (10-12 godina) i 28% i 14% kod adolescenata (13-17 godina), u poređenju sa odraslim osobama.

Nije bilo dokaza o genotoksičnosti u in vitro i in vivo testovima genotoksičnosti. Kod laboratorijskih životinja pri klinički relevantnom nivou izlaganja zabilježene su sljedeće devijacije, koje još uvijek nijesu potvrđene u dugotrajnim kliničkim istraživanjima:

Nema poznatih.

3 godine.

Čuvati na temperaturi do 30°C.

Ove tablete su pakovane u PVC/aluminijum blisteru. Ovi blisteri su potom pakovani u kartonske kutije.

▲Seroquel ® 25 mg film tablete: ukupno 60 film tableta; blister, 6 x 10 film tableta;

▲Seroquel ® 100 mg film tablete: ukupno 60 film tableta; blister, 6 x 10 film tableta;

▲Seroquel ® 200 mg film tablete: ukupno 60 film tableta; blister, 6 x 10 film tableta;

▲Seroquel kombinovano pakovanje (25 mg / 100 mg / 200 mg): ukupno 10 film tableta; blister,

(6 x 25 mg + 3 x 100mg + 1 x 200 mg)

Nema posebnih zahtjeva.

Seroquel sadrži supstancu koja se zove kvetiapin. On spada u grupu ljekova koji se zovu antipsihotici. Seroquel može da se koristi za lečenje bolesti kao što su:

• Bipolarna depresija: stanje pri kojem se osjećate tužno. Možete primjetiti da se osjećate depresivno, imate osećaj krivice, nedostaje Vam energija, nemate apetita i / ili patite od nesanice.
• Manija: stanje u kojem se možete osjećati uzbuđeno, ushićeno, uznemireno, poletno ili hiperaktivno ili da loše prosuđujete pa se stoga ponašate agresivno ili destruktivno, odnosno imate agresivne oblike ponašanja.
• Shizofrenija: stanje u kojem možda vidite, čujete ili osjećate stvari koje nijesu realne, vjerujete u stvari koje nijesu istinite ili se osjećate neuobičajeno sumnjičavo, uznemireno, zbunjeno, krivo, napeto ili potišteno.

Vaš ljekar može nastaviti da Vam daje Seroquel i kada se budete osjećali bolje.

Lijek Seroquel® ne smijete koristiti:

• Ako ste alergični (preosjetljivi) na kvetiapin ili ma koji drugi sastojak lijeka Seroquel (vidjeti Odjeljak 6. «Dodatne informacije»).
• Ako uzimate bilo koji koji od navedenih ljekova:
• Neke ljekove protiv HIV-a,
• Derivati azola (ljekovi za suzbijanje gljivičnih infekcija),
• Eritromicin ili klaritromicin (za suzbijanje infekcije),
• Nefazodon (za liječenje depresije).

Lijek Seroquel ne smijete koristiti ako se gore navedeno odnosi na Vas. Ako nijeste sigurni, razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek Seroquel.

Kada uzimate lijek Seroquel®, posebno vodite računa:

Prije nego što uzmete ovaj lijek, recite svom ljekaru:

• Ako Vi ili bilo ko u Vašoj porodici pati od problema sa srcem, na primer od problema sa srčanim ritmom.
• Ako imate nizak krvni pritisak.
• Ako ste pretrpeli šlog, posebno ako ste starijeg životnog doba.
• Ako ste imali problema sa jetrom.
• Ako ste ikada imali epileptične napade (padavicu).
• Ako patite od šećerne bolesti ili postoji rizik da je dobijete. Ako je tako, ljekar će možda da Vam provjerava nivo šećera u krvi dok uzimate lijek Seroquel.
• Ako znate da ste u prošlosti imali nizak nivo bijelih krvnih zrnaca (što je možda bilo uzrokovano drugim ljekovima, a možda i ne ).
• Ako ste starija osoba sa demencijom (gubitak moždane funkcije). Ako jeste, nemojte uzimati Seroquel, zato što grupa ljekova kojoj pripada lijek Seroquel može da pojača rizik od moždanog udara ili u nekim slučajevima rizik od smrti, kod starijih ljudi sa demencijom.
• Ako Vi ili neko u Vašoj porodici u istoriji bolesti ima krvne ugrušake, ljekovi kao što je Seroquel, povezani su sa stvaranjem krvnih ugrušaka.

Odmah recite svom ljekaru ako osjetite nešto od sledećeg nakon uzimanja Seroquela:

• Kombinaciju groznice, teške mišićne ukočenosti, znojenja i smanjenog nivoa svesti ( poremećaj zvani „ neuroleptični maligni sindrom“. Neophodno je odmah primjeniti terapiju.
• Vrtoglavicu ili osjećate jaku pospanost. Ovo može povećati rizik od slučajnih povreda (padova) kod starijih pacijenata.
• Nekontrolisane pokrete, uglavnom lica ili jezika.
• Dugotrajnu i bolnu erekcija (Prijapizam).

Ova stanja mogu da budu uzrokovana ovom vrstom lijeka.

Razmišljanje o samoubistvu i pogoršanje stanja depresije

Kada ste depresivni, ponekad možete razmišljati o samopovređivanju ili samoubistvu. Ovo se može povećati kada započnete liječenje, pošto je ljekovima potrebno vrijeme da počnu da djeluju, obično oko dvije nedjelje a ponekad i više. Takođe, ovakve misli mogu biti češće ako naglo prestanete da uzimate lijek.

Veća je verovatnoća da se ovako osjećate ako ste mlađa odrasla osoba.

Podaci iz kliničkih ispitivanja su pokazali povećan rizik od razmišljanja o samoubistvu, i / ili ponašanja koje vodi samoubistvu kod odraslih osoba mlađih od 25 god, koje boluju od depresije.

Ako počnete da razmišljate o samopovređivanju ili samoubistvu, odmah kontaktirajte vašeg ljekara ili idite u bolnicu. Može biti od pomoći ako kažete Vašem rođaku ili bliskom prijatelju da ste depresivni i zamolite ih da pročitaju ovo uputstvo. Možete ih zamoliti da Vam kažu ako primjete da se Vaša depresija pogoršava ili ako su zabrinuti zbog promjena u Vašem ponašanju.

Povećanje tjelesne težine primjećeno je kod osoba koje uzimaju lijek Seroquel. Vi i Vaš ljekar trebate redovno kontrolisati Vašu tjelesnu težinu.

Primjena drugih ljekova

Molimo da svom ljekaru ili farmaceutu kažete ako uzimate, ili ako ste nedavno uzimali ma koje druge ljekove. Ovde spadaju i ljekovi koje kupujete bez recepta, kao i biljni preparati.

Lijek Seroquel ne smijete uzimati ako uzimate ma koji od sljedećih ljekova:

• Neke lijekove za liječenje HIV-a.
• Ljekove iz grupe azola ( za suzbijanje gljivičnih infekcija).
• Eritromicin ili klaritromicin ( za suzbijanje infekcije).
• Nefazodon za liječenje depresije).

Posebno recite svom ljekaru ako uzimate ma šta od sledećeg:

• Lijekove za epilepsiju (kao što su fenitoin ili karbamazepin).
• Lijekove za liječenje visokog krvnog pritiska (antihipertenzivi).
• Barbiturate ( zbog poteškoća sa spavanjem –nesanicom ).
• Tioridazin ( takođe antipsihotik ).
• Lijekove koji imaju uticaj na rad Vašeg srca, na primjer, lijekovi koju mogu izazvati disbalans elektrolita (nizak novo kalijuma ili magnezijuma), kao što su diuretici (lijekovi za izmokravanje) ili antibiotici (lijekovi za liječenje infekcija)

Prije nego što prestanete da uzimate bilo koji od ljekova koje inače uzimate , prvo se posavjetujete sa Vašim ljekarom.

Uzimanje lijeka Seroquel® sa hranom ili pićima

• Lijek Seroquel se može uzimati sa hranom ili bez nje.
• Vodite računa o tome koliko alkohola pijete. Ovo zbog toga što kombinovano dejstvo lijeka Seroquel i alkohola može da Vas uspava.
• Ne smijete piti sok od grejpfruta dok ste na terapiji lijekom Seroquel. Ovo može da utiče na dejstvo lijeka.

Primjena lijeka Seroquel® u periodu trudnoće i dojenja

Ako ste trudni ili pokušavate da zatrudnite, ili ako dojite, prije nego što uzmete lijek Seroquel posavjetujte se sa svojim ljekarom. Lijek Seroquel ne smijete da uzimate tokom trudnoće, osim ako o tome nijeste razgovarali sa Vašim ljekarom. Lijek Seroquel ne smijete da uzimate ni ako dojite.

Sledeći simptomi se mogu javiti kod novorođenčadi, čije su majke uzimale lijek Seroquel u poslednjem trimestru (poslednja tri mjeseca trudnoće): drhtavica, ukočenost mišića i/ili slabost, pospanost, uznemirenost, problemi i poteškoće sa disanjem i hranjenjem . Ako se Vašoj bebi javi neki od ovih simptoma, razgovarajte sa Vašim ljekarom.

Uticaj lijeka Seroquel® na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Od Vaših tableta Vam se može prispavati. Nemojte upravljati motornim vozilima, niti rukovati alatima i mašinama dok ne utvrdite kako ove tablete djeluju na Vas.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Seroquel®

Lijek Seroquel sadrži laktozu, dakle jednu vrstu šećera. Ako Vam je ljekar rekao da ne podnosite neke šećere, prije uzimanja ovog lijeka posavjetujte se sa Vašim ljekarom.

Efekat na rezultate testova na prisustvo lijekova u urinu

Ukoliko treba da date urin radi provjere prisustva pojedinih lijekova u njemu,uzimanje Seroquela može biti uzrok dobijanja pozitivnih rezultata na metadon ili određene lijekove za terapiju depresije koji se zovu triciklični antidepresivi, kada se koriste određeni testovi, čak i ako ne uzimate metadon ili triciklične antidepresive. Ako se ovo dogodi, treba upotrebiti specifičnije testove.

Uvijek uzimajte lijek Seroquel tačno onako kako Vam je Vaš ljekar propisao. Treba da provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni. Vaš ljekar će da odluči kolika je početna doza. Ovo će zavisiti od vrste Vaše bolesti i Vaših potreba, ali će to obično biti između 150mg i 800mg.

• Uzimaćete vaše tablete jednom dnevno, pred spavanje, ili dva puta na dan, zavisno od Vaše bolesti.
• Tablete progutajte cijele sa malo vode.
• Tablete možete uzimati sa hranom ili bez nje.
• Ne smijete piti sok od grejpfruta dok ste na terapiji ljekom Seroquel. On može utičicati na djelovanje lijeka.
• Nemojte da prestanete da uzimate tablete čak i ako Vam bude bolje, ako Vam to nije preporučio Vaš ljekar.

Problemi sa jetrom

Ukoliko imate probleme sa jetrom, Vaš ljekar može promjeniti Vašu dozu.

Stariji pacijenti

Ako ste starija osoba Vaš ljekar može promjeniti Vašu dozu.

Djeca i adolescenti ispod 18 godina

Seroquel se ne preporučuje licima mlađim od 18 godina.

Ako ste uzeli više lijeka Seroquel® nego što je trebalo

Ako uzmete više lijeka Seroquel nego što je potrebno

Ako uzmete više lijeka nego što Vam je propisao Vaš ljekar,možete osjetiti pospanost, vrtoglavicu i abnormalno lupanje srca. Odmah otiđite kod svog ljekara ili do najbliže bolnice i ponesite tablete Seroquel sa sobom.

Kao i svi drugi ljekovi, i lijek Seroquel može da izazove neželjena dejstva, iako se ona ne javljaju kod svih. Ako ma koje od dolje navedenih neželjenih dejstava postane teško, ili ako primjetite neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom Uputstvu, molimo da o tome obavjestite Vašeg ljekara ili farmaceuta.

Veoma česta ( javljaju se kod više od 1 na 10 pacijenata):

• Vrtoglavica (može dovesti do pada), glavobolja, suva usta.
• Pospanost koja se može povući kada duže uzimate lijek Seroquel) (može dovesti do pada).
• Simptomi obustave lijeka (simptomi koji se javljaju kada prestanete da uzimate lijek Seroquel) uključuju nesanicu, mučninu, glavobolju, proliv , možda ćete povraćati ili razviti vrtoglavicu odnosno postati razdražljivi. Preporučuje se postepeno prekidanje uzimanja lijeka , u period od najmanje od 1 do 2 nedjelje.
• Povećanje tjelesne težine.

Česta (događa se kod 1 od 10 pacijenata):

• Ubrzan puls.
• Osjećaj da Vaše srce lupa, vrlo brzo radi ili preskače. jako, .
• Zatvor, tegobe u stomaku (loše varenje)
• Zapušen nos.
• Osećaj slabosti, nesjvestica (može dovesti do pada).
• Otok ruku ili nogu.
• Nizak krvni pritisak kada stojite. Zbog ovoga možete imati vrtoglavicu ili nesvesticu (može dovesti do pada).
• Povišen nivo šećera u krvi.
• Zamagljen vid.
• Nenormalni pokreti mišića. Ovdje spadaju teškoće pri započinjanju pokreta, drhtanje, trešenje, osjećaj nemira ili ukočenosti mišića bez bola.
• Nenormalni snovi i noćne more.
• Povećan apetit
• Osjećaj razdražljivosti.
• Poremećaji u govoru i jeziku.
• Razmišljanje o samoubistvu i pogoršanje Vaše depresije.
• Nedostatak vazduha
• Povraćanje (uglavnom kod starijih osoba)
• Groznica

Povremena (događa se kod 1 od 100 pacijenata):

• Epileptični napadi ili padavica.
• Alergijske reakcije koje uključuju koprivnjaču, otoke kože i otok oko usta.
• Neprijatan osećaj u nogama (naziva se i sindrom nemirnih nogu).
• Otežano gutanje.
• Nekontrolisani pokreti, uglavnom lica ili jezika.
• Seksualna disfunkcija
• Pogoršanje postojeće šećerne bolesti.
• Promjene u provodljivosti srca vidljive na EKG-u (produženje QT intervala)

Rijetko (događa se kod 1 na 1000 pacijenata):

• Kombinacija visoke tjelesne temperature (groznica), znojenja, ukočenosti mišića, osjećaj pospanosti,ili nesvjestice (poremećaj koji se zove „ neuroleptični maligni sindrom“).
• Žuta prebojenost kože i očiju (žutica).
• Zapaljenje jetre (hepatitis).
• Dugotrajna, bolna erekcija (prijapizam).
• Oticanje grudi i neočekivano stvaranje mlijeka (galaktoreja).
• Menustrualni poremećaji.
• Krvni ugrušci u venama posebno u nogama (simptomi koji uključuju oticanje, bol, crvenilo nogu), koji mogu da putuju kroz krvne sudove pluća izazivajući jak bol u grudima i teškoće u disanju. Ukoliko se ovi simptomi jave, potražite odmah medicinsku pomoć.
• Hodanje, pričanje, jelo i druge aktivnosti dok spavate.
• Smanjenje tjelesne temperature (hipotermija).
• Zapaljenje pankreasa.

Veoma rijetko (događa se kod 1 od 10.000 pacijenata):

• Teža ospa, plikovi ili crvena ostrvca na koži.
• Teška alergijska reakcija (naziva se i anafilaksa) koja može da uključi otežano disanje, ili šok.
• Brzo oticanje kože, obično oko očiju, usana i grla (angioedem).
• Neprilagođena sekrecija hormona koji kontrolišu mokrenje
• Razgradnja mišićnih vlakana i bol u mišićima (rabdomioliza)

Neželjena dejstva nepoznate učestalosti (učestalost se ne može procjeniti na osnovu raspoloživih podataka):

• Ospa sa nepravilnim crvenim tačkastim promjenama na koži (eritema multiforme),
• Ozbiljna, neočekivana alergijska reakcija sa simptomima koji uključuju groznicu, ospu, plikove i ljuštenje kože (toksična epidermalna nekroliza).

Ova grupa ljekova, kojoj pripada Seroquel, može izazvati probleme sa srčanim ritmom, koji mogu biti ozbiljni a u težim slučajevima i fatalni.

Neka neželjena dejstva se vide tek ako se uradi analiza krvi. Ovdje spadaju povećane koncentracije nekih masti (triglicerida i ukupnog holesterola) ili šećera u krvi, promjene u koncentraciji tiroidnih hormona u krvi, povećanje jetrinih enzima, smanjenje broja nekih krvnih zrnaca, smanjenje broja crvenih krvnih zrnaca, povećanje krvne kreatin fosfokinaze (supstanca u mišičima), smanjenje koncentracije natrijuma u krvi i povećanje nivoa hormona prolaktin u krvi. Povećanje hormona prolaktin, u rijetkim slučajevima može da dovede do sljedećeg:

• Kod muškaraca i žena može doći do oticanja grudi i neočekivanog stvaranja mlijeka.
• Mjesečni ciklus kod žena može izostati ili biti neredovan.

Vaš ljekar može s vremena na vrijeme da traži da uradite analize krvi.

Djeca i adolescenti

Neželjena dejstva koja se mogu javiti kod odraslih, takođe se mogu javiti kod djece i adolescenata.

Sljedeća neželjna dejstva koja se mogu vidjeti samo kod djece i adolescenata:

Veoma često (događa se kod 1 od 10 pacijenata)

• Povećanje krvnog pritiska.

Sledeća neželjena dejstva češće se mogu vidjeti kod djece i adolescenata:

Veoma često (događa se kod 1 od 10 pacijenata)

• Povećanje hormona prolaktin, u krvi. Povećanje hormona prolaktin, u rijetkim slučajevima može dovesti

do sledećeg:

- Dječaci i djevojćice mogu imati otečene grudi i neočekivano stvaranje mlijeka.

- Kod djevojčica može izostati ciklus ili biti neredovan.

• Povećan apetit
• Neuobičajeni pokreti mišića. Ovo uključuje teškoće pri početnim pokretima mišića, podrhtavanje, osećaj nemira i ukočenost mišića bez bola.

Ako se neko od neželjenih dejstava javi kod Vas, razgovaraje sa Vašim ljekarom. To podrazumijeva, i neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu.

Rok upotrebe

3 godine.

Čuvanje

• Lijek čuvati van domašaja i vidokruga djece.
• Nemojte koristiti lijek Seroquel nakon isteka roka upotrebe koji je naznačen na samom pakovanju i odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.
• Čuvati na temperaturi do 30°C.
• Lijekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti u kućni otpad. Pitajte svog farmaceuta kako da uklonite lijekove koji Vam više nisu potrebni. Ove mjere pomažu da se zaštiti čovjekova životna sredina.

Šta sadrži lijek Seroquel®