Reumatoidni artritis
Lijek Remicade, u kombinaciji sa metotreksatom, je indikovan za redukovanje znakova i simptoma, kao i za poboljšanje fizičkih funkcija kod:
Kod ovih pacijenata, rendgenskim snimcima je pokazano smanjenje brzine progresije oštećenja zglobova (vidjeti dio 5.1).
Kronova bolest kod odraslih pacijenata
Lijek Remicade je indikovan za:
Kronova bolest kod pedijatrijskih pacijenata
Lijek Remicade je indikovan za liječenje teškog oblika aktivne Kronove bolesti, kod djece i adolescenata uzrasta od 6 do 17 godina, kod kojih nije uočeno poboljšanje nakon primjene konvencionalne terapije, uključujući kortikosteroide, imunomodulatore i primarnu nutritivnu terapiju; ili koji ne podnose ili imaju medicinske kontraindikacije za takvu vrstu terapije. Lijek Remicade je ispitivan samo u kombinaciji sa konvencionalnom imunosupresivnom terapijom.
Ulcerozni kolitis
Lijek Remicade je indikovan za liječenje umjerenog do teškog oblika aktivnog ulceroznog kolitisa kod odraslih pacijenata koji nijesu adekvatno odreagovali na konvencionalnu terapiju uključujući kortikosteroide i 6-merkaptopurin (6-MP) ili azatioprin (AZA), ili koji ne podnose ili kod kojih postoje medicinske kontraindikacije za takvu terapiju.
Ulcerozni kolitis kod pedijatrijskih pacijenata
Lijek Remicade je indikovan za liječenje teškog oblika aktivnog ulceroznog kolitisa, kod djece i adolescenata uzrasta od 6 do 17 godina, koji nijesu adekvatno odreagovali na konvencionalnu terapiju, uključujući kortikosteroide i 6-merkaptopurin (6-MP) ili azatioprin (AZA), ili koji ne podnose ili kod kojih postoje medicinske kontraindikacije za takve terapije.
Ankilozirajući spondilitis
Lijek Remicade je indikovan za liječenje teškog, aktivnog oblika ankilozirajućeg spondilitisa, kod odraslih pacijenata koji nijesu na odgovarajući način odreagovali na konvencionalnu terapiju.
Psorijatični artritis
Lijek Remicade je indikovan za liječenje aktivnog i progresivnog oblika psorijatičnog artritisa kod odraslih pacijenata koji nijesu adekvatno reagovali na prethodno liječenje antireumatskim lijekovima koji modifikuju tok bolesti (DMARD).
Lijek Remicade treba primenjivati:
- u kombinaciji sa metotreksatom
- ili samostalno kod pacijenata koji pokazuju netoleranciju na metotreksat ili kod kojih je metotreksat kontraindikovan.
Pokazano je da lijek Remicade poboljšava funkcionalnu sposobnost kod pacijenata sa psorjatičnim artritisom i smanjuje brzinu napredovanja oštećenja perifernih zglobova, što je procijenjeno na osnovu rendgenskih snimaka kod pacijenata sa poliartikularnim simetričnim podtipovima bolesti (vidjeti dio 5.1).
Psorijaza
Lijek Remicade je indikovan za liječenje umjerenog do teškog oblika plak psorijaze, kod odraslih pacijenata kod kojih je druga sistemska terapija, uključujući ciklosporin, metotreksat ili psoralen ultraljubičastu A svjetlost (PUVA), neefikasna, kontraindikovana ili je pacijenti ne podnose (vidjeti dio 5.1).
Terapija lijekom Remicade mora da se uvodi i primjenjuje pod kontrolom ljekara koji imaju iskustva u postavljanju dijagnoze i liječenju reumatoidnog artritisa, inflamatornih bolesti crijeva, ankilozirajućeg spondilitisa, psorijatičnog artritisa ili psorijaze. Lijek Remicade treba primijeniti intravenski. Infuziju lijeka Remicade treba da primjenjuju osposobljeni zdravstveni radnici, koji su obučeni da prepoznaju bilo koji problem u vezi sa infuzijom. Pacijentima koji primaju lijek Remicade treba dati Uputstvo za lijek i karticu sa podsjetnikom za pacijenta.
U toku liječenja lijekom Remicade, treba prilagoditi istovremenu terapiju drugim ljekovima, npr. kortikosteroidima i imunosupresivima.
Doziranje
Odrasli ( 18 godina starosti)
Reumatoidni artritis
3 mg/kg se primjenjuje u vidu intravenske infuzije nakon čega slijede dodatne infuzije u dozi od 3 mg/kg u 2. i 6. nedjelji poslije prve infuzije, a zatim na svakih 8 nedjelja poslije toga.
Lijek Remicade se mora davati istovremeno sa metotreksatom.
Dostupni podaci ukazuju na to da se klinički odgovor obično postiže u roku od 12 nedjelja terapije. Ukoliko je pacijent pokazao neadekvatan odgovor ili je prestao da reaguje nakon tog perioda, može se razmotriti postepeno povećanje doze za oko 1,5 mg/kg, maksimalno do 7,5 mg/kg na svakih 8 nedjelja. Alternativno, može se razmotriti primjena doze od 3 mg/kg na svake 4 nedjelje. Ukoliko se postigne adekvatan odgovor, treba nastaviti liječenje odabranom dozom i učestalošću primjene. Dalji nastavak terapije treba pažljivo razmotriti kod pacijenata kod kojih ne postoje dokazi o terapijskoj koristi u toku prvih 12 nedjelja liječenja ili poslije korekcije doze.
Umjereno do izrazito aktivna Kronova bolest
5 mg/kg se primjenjuje u vidu intravenske infuzije, a zatim se 2 nedjelje poslije prve infuzije daje dodatna infuzija u dozi od 5mg/kg. Ukoliko pacijent ne reaguje na liječenje poslije 2 doze, ne treba nastaviti liječenje infliksimabom. Na osnovu dostupnih podataka ne preporučuje se dalje liječenje infliksimabom, kod pacijenata koji nijesu reagovali na terapiju u roku od 6 nedjelja poslije početne infuzije.
Kod pacijenata koji su odreagovali na terapiju, alternativne strategije za dalje liječenje su:
Premda ne postoje komparativni podaci, ograničeni podaci kod pacijenata koji su inicijalno reagovali na dozu od 5 mg/kg ali se odgovor potom izgubio, ukazuju na to da se kod nekih pacijenata povećanjem doze može ponovo uspostaviti terapijski odgovor (vidjeti dio 5.1). Dalji nastavak terapije treba ponovo pažljivo razmotriti kod pacijenata kod kojih ne postoje dokazi o terapijskoj koristi poslije korekcije doze.
Fistulozna, aktivna Kronova bolest
5 mg/kg se primjenjuje u vidu intravenske infuzije, poslije čega slijedi dodatna doza od 5 mg/kg putem infuzije u 2. i 6. nedjelji poslije prve infuzije. Ukoliko pacijent ne reaguje na terapiju poslije 3 doze, ne treba nastaviti liječenje infliksimabom.
Kod pacijenata koji su reagovali na terapiju, alternativne strategije za nastavak liječenja su:
Premda ne postoje komparativni podaci, ograničeni podaci kod pacijenata koji su inicijalno odgovorili na dozu od 5 mg/kg ali kod kojih se odgovor potom izgubio, ukazuju na to da se kod nekih pacijenata povećanjem doze može ponovo uspostaviti terapijski odgovor (vidjeti dio 5.1). Dalji nastavak terapije treba ponovo pažljivo razmotriti kod pacijenata kod kojih ne postoje dokazi o terapijskoj koristi poslije prilagođavanja doze.
Kod Kronove bolesti, iskustvo sa ponovnom primjenom lijeka u slučaju ponovne pojave znakova i simptoma Kronove bolesti je ograničeno i ne postoje komparativni podaci o odnosu koristi i rizika alternativnih strategija za nastavak liječenja.
Ulcerozni kolitis
5 mg/kg se primjenjuje u vidu intravenske infuzije, poslije čega slijede dodatne infuzije u dozi od 5 mg/kg u 2. i 6. nedjelji poslije prve infuzije, a zatim na svakih 8 nedjelja poslije toga.
Dostupni podaci ukazuju na to da se klinički odgovor obično javlja u roku od 14 nedjelja liječenja, tj. poslije tri doze. Dalji nastavak terapije ponovo treba pažljivo razmotriti kod pacijenata kod kojih se u toku ovog perioda ne uoče dokazi o koristi terapije.
Ankilozirajući spondilitis
5 mg/kg se primjenjuje u vidu intravenske infuzije, nakon čega slijede dodatne infuzije u dozi od 5 mg/kg u 2. i 6. nedjelji poslije prve infuzije, a zatim na svakih 6 do 8 nedjelja. Ukoliko pacijent ne odreaguje na terapiju poslije 6 nedjelja (tj. poslije 2 doze), ne treba nastaviti liječenje infliksimabom.
Psorijatični artritis
5 mg/kg se primjenjuje u vidu intravenske infuzije, poslije čega slijede dodatne infuzije u dozi od 5 mg/kg u 2. i 6. nedjelji poslije prve infuzije, a zatim na svakih 8 nedjelja poslije toga.
Psorijaza
5 mg/kg se primjenjuje u vidu intravenske infuzije, nakon čega slijede dodatne infuzije u dozi od 5 mg/kg u 2. i 6. nedjelji nakon prve infuzije, zatim na svakih 8 nedjelja poslije toga. Ukoliko pacijent ne odreaguje na terapiju poslije 14 nedjelja (tj. poslije 4 doze), ne bi trebalo nastaviti liječenje infliksimabom.
Ponovna primjena kod Kronove bolesti i reumatoidnog artritisa
Ukoliko se ponovo pojave znaci i simptomi bolesti, lijek Remicade se može ponovno primijeniti u periodu od 16 nedjelja nakon posljednje infuzije. U kliničkim ispitivanjima, reakcije kasne preosetljivosti su bile povremene i javile su se nakon perioda u kome pacijenti nijesu primali lijek Remicade, a koji je kraći od godinu dana (vidjeti djelove 4.4 i 4.8).
Nijesu utvrđene bezbjednost i efikasnost ponovne primjene ako je period u kojem se infliksimab nije davao duži od 16 nedjelja. To se odnosi i na pacijente koji imaju Kronovu bolest i na pacijente koji imaju reumatoidni artritis.
Ponovna primjena kod ulceroznog kolitisa
Bezbjednost i efikasnost ponovne primjene nije utvrđena, osim kada se daje svakih 8 nedjelja (vidjeti djelove 4.4 i 4.8).
Ponovna primjena kod ankilozirajućeg spondilitisa
Bezbjednost i efikasnost ponovne primjene nije utvrđena, osim kada se daje svakih 6 do 8 nedjelja (vidjeti djelove 4.4 i 4.8).
Ponovna primjena kod psorijatičnog artritisa
Bezbjednost i efikasnost ponovne primjene nije utvrđena, osim kada se daje svakih 8 nedjelja (vidjeti djelove 4.4 i 4.8).
Ponovna primjena kod psorijaze
Ograničeno iskustvo vezano za ponovnu primjenu lijeka Remicade kod pacijenata sa psorijazom, sa primjenom jedne doze lijeka poslije 20 nedjelja ukazuje na smanjenu efikasnost i povećanu učestalost blagih do umjerenih reakcija na infuziju u poređenju sa onima tokom prvobitne primjene uvodne terapije (vidjeti dio 5.1).
Ograničeno iskustvo vezano za ponovnu primjenu lijeka zbog novog izbijanja bolesti ponavljanjem uvodnog režima liječenja, pokazuje veću incidencu reakcija vezanih za infuziju, uključujući i ozbiljne reakcije, u poređenju sa terapijom održavanja svakih 8 nedjelja (vidjeti dio 4.8).
Ponovna primjena kod različitih indikacija
Ukoliko se prekine terapija održavanja, a postoji potreba da se liječenje ponovo započne, ne preporučuje se ponavljanje uvodnog režima liječenja (vidjeti dio 4.8). U takvim slučajevima, treba započeti terapiju davanjem jedne doze lijeka Remicade, a zatim nastaviti sa dozama održavanja, prema gore opisanim preporukama.
Posebne populacije
Stariji pacijenti
Nijesu sprovedena posebna ispitivanja lijeka Remicade kod starijih pacijenata. U toku kliničkih ispitivanja nijesu primijećene značajnije razlike u klirensu ili volumenu distribucije vezane za starost. Nije potrebna korekcija doze (vidjeti dio 5.2). Za više informacija o bezbjednosti primjene lijeka Remicade kod starijih pacijenata (vidjeti djelove 4.4 i 4.8).
Oštećena funkcija bubrega i/ili jetre
Nijesu sprovedena ispitivanja upotrebe lijeka Remicade kod pacijenata iz ovih populacija. Ne mogu se dati preporuke u vezi doziranja (vidjeti dio 5.2).
Pedijatrijska populacija
Kronova bolest (6 do 17 godina)
5 mg/kg se primjenjuje u vidu intravenske infuzije, poslije čega slijede dodatne infuzije u dozi od 5 mg/kg u 2. i 6. nedjelji poslije prve infuzije, a zatim na svakih 8 nedjelja. Dostupni podaci ne podržavaju dalje liječenje infliksimabom kod djece i adolescenata koji nijesu odreagovali na lijek u toku prvih 10 nedjelja liječenja (vidjeti dio 5.1).
Kod nekih pacijenata je potreban kraći interval doziranja da bi se održala terapijska korist, dok je kod drugih dovoljan duži interval doziranja. Pacijenti koji primaju doze lijeka u intervalu kraćem od 8 nedjelja, mogu biti izloženi povećanom riziku od neželjenih reakcija. Nastavak terapije sa skraćenim intervalom doziranja treba pažljivo razmotriti kod pacijenata kod kojih nije zabilježena dodatna terapijska korist poslije promjene intervala doziranja.
Nijesu sprovedena ispitivanja bezbjednosti i efikasnosti primene lijeka Remicade kod djece mlađe od 6 godina koja boluju od Kronove bolesti. Trenutno dostupni farmakokinetički podaci su opisani u dijelu 5.2, ali se ne mogu dati preporuke za doziranje kod djece mlađe od 6 godina.
Ulcerozni kolitis (6 do 17 godina)
5 mg/kg se primjenjuje u vidu intravenske infuzije, nakon čega slijede dodatne infuzije u dozi od 5 mg/kg u 2. i 6. nedjelji poslije prve infuzije, a zatim na svakih 8 nedjelja. Dostupni podaci ne podržavaju dalju primjenu infliksimaba kod pedijatrijskih pacijenata koji nijesu odgovorili na terapiju u toku prvih 8 nedjelja liječenja (vidjeti dio 5.1).
Nijesu sprovedena ispitivanja bezbjednosti i efikasnosti primjene lijeka Remicade kod djece mlađe od 6 godina koja boluju od ulceroznog kolitisa. Trenutno dostupni farmakokinetički podaci su opisani u dijelu 5.2, ali se ne mogu dati preporuke za doziranje kod djece mlađe od 6 godina.
Psorijaza
Bezbjednost i efikasnost primjene lijeka Remicade nijesu utvrđeni kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina koji boluju od psorijaze. Trenutno dostupni podaci su opisani u dijelu 5.2, ali ne mogu se dati preporuke za doziranje.
Juvenilni idiopatski artritis, psorijatični artritis i ankilozirajući spondilitis
Bezbjednost i efikasnost lijeka Remicade nijesu utvrđeni kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina koji boluju od juvenilnog idiopatskog artritisa, psorijatičnog artritisa i ankilozirajućeg spondilitisa. Trenutno dostupni podaci su opisani u dijelu 5.2, ali se ne mogu dati preporuke za doziranje.
Juvenilni reumatoidni artritis
Bezbjednost i efikasnost primjene lijeka Remicade nijesu utvrđeni kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina koji boluju od juvenilnog reumatoidnog artritisa. Trenutno dostupni podaci su opisani u djelovima 4.8 i 5.2, ali se ne mogu dati preporuke za doziranje.
Način primjene
Lijek Remicade treba da se primjenjuje intravenski tokom 2 sata. Svi pacijenti koji primaju lijek Remicade moraju da budu pod nadzorom najmanje 1-2 sata nakon primjene infuzije zbog akutnih neželjenih reakcija vezanih za primjenu infuzije. Oprema za hitne slučajeve, kao što su adrenalin, antihistaminici, kortikosteriodi ili oprema za vještačko disanje moraju biti dostupni. Pacijentima se prije infuzije može dati npr. antihistaminik, hidrokortizon i/ili paracetamol, i brzina infuzije se može usporiti kako bi se smanjio rizik od reakcija vezanih za infuziju, naročito ako su se već ranije javljale neželjene reakcije vezane za infuziju (vidjeti dio 4.4).
Skraćeno trajanje infuzija kod indikacija za odrasle
Kod pažljivo odabranih odraslih pacijenata koji su dobro podnijeli primjenu najmanje 3 inicijalne dvočasovne infuzije lijeka Remicade (faza indukcije-uvodnog liječenja) i koji su sada na terapiji održavanja, može se razmotriti primjena sledećih infuzija tokom perioda ne manjeg od jednog sata. Ukoliko se kod skraćene primjene infuzije pojavi neželjena reakcija vezana za infuziju, može se razmotriti sporija brzina za buduće infuzije, ukoliko liječenje treba da se nastavi. Nijesu sprovedena ispitivanja sa kraćim trajanjem infuzije kod doza > 6 mg/kg (vidjeti dio 4.8).
Za uputstva za pripremu i primjenu, vidjeti dio 6.6.
Preosetljivost na aktivnu supstancu, na druge mišje proteine, ili na bilo koju od pomoćnih supstanci koje su navedene u dijelu 6.1.
Pacijenti sa tuberkulozom ili drugim teškim infekcijama kao što su sepsa, apscesi i oportunističke infekcije (vidjeti dio 4.4).
Pacijenti sa umjerenom ili teškom srčanom insuficijencijom (NYHA klasa III/IV) (vidjeti djelove 4.4 i 4.8).
Sledljivost
U cilju poboljšanja sledljivosti bioloških ljekova i praćenja njihove upotrebe, zaštićeno ime i serijski broj primijenjenog lijeka treba da budu jasno zabilježeni.
Reakcije na infuziju i preosetljivost
Infliksimab je povezivan sa akutnim reakcijama vezanim za infuziju, uključujući anafilaktički šok, i reakcije kasne preosetljivosti (vidjeti dio 4.8).
Akutne reakcije na infuziju, uključujući anafilaktičke reakcije, mogu da se jave u toku infuzije (u roku od nekoliko sekundi) ili u roku od nekoliko sati nakon infuzije. Ukoliko se javi akutna reakcija na infuziju, neophodno je odmah prekinuti infuziju. Oprema za hitne slučajeve, kao što su adrenalin, antihistaminici, kortikosteriodi ili oprema za mehaničku ventilaciju moraju da budu na raspolaganju. Pacijenti prije terapije mogu da prime npr. antihistaminike, hidrokortizon i/ili paracetamol da bi se spriječile blage ili prolazne reakcije.
Antitijela na infliksimab mogu da se razviju i povezana su sa povećanom učestalošću reakcija na infuziju. Manji udio u reakcijama na infuziju imale su ozbiljne alergijske reakcije. Takođe je utvrđena veza između razvoja antitijela na infliksimab i smanjenog trajanja odgovora. Istovremena primjena imunomodulatora povezana je sa manjim javljanjem antitijela na infliksimab i smanjenom učestalošću reakcija na infuziju. Efekat istovremene primjene imunomodulatora bio je jači kod pacijenata koji su liječeni po epizodama nego kod pacijenata koji su primali terapiju održavanja. Pacijenti koji prestanu da uzimaju imunosupresive prije ili u toku primjene lijeka Remicade imaju veći rizik od razvoja ovih antitijela. Antitijela na infliksimab ne mogu se uvijek otkriti u uzorcima seruma. Ukoliko se jave ozbiljne reakcije, mora se primijeniti simptomatsko liječenje i ne smije se dalje primjenjivati lijek Remicade (vidjeti dio 4.8).
U kliničkim studijama, prijavljene su reakcije kasne preosetljivosti. Dostupni podaci ukazuju na povećani rizik od razvoja reakcije kasne preosjetljivosti sa povećanjem intervala bez primjene lijeka Remicade. Pacijente treba savjetovati da odmah zatraže ljekarsku pomoć ukoliko se pojave bilo kakve zakasnjele neželjene reakcije (vidjeti dio 4.8). Ukoliko se pacijentima ponovo daje lijek nakon dužeg perioda, oni moraju da budu pod strogim nadzorom u okviru koga se prate znaci i simptomi reakcija kasne preosjetljivosti.
Infekcije
Pacijenti moraju da budu pod strogim nadzorom zbog infekcije, uključujući tuberkulozu, prije, u toku i nakon liječenja lijekom Remicade. Budući da eliminacija infliksimaba može da traje i do šest mjeseci, nadzor treba nastaviti tokom cijelog ovog perioda. Ukoliko se kod pacijenta razvije ozbiljna infekcija ili sepsa, treba obustaviti primjenu lijeka Remicade.
Treba posebno voditi računa prilikom donošenja odluke da se lijek Remicade koristi kod pacijenata sa hroničnim ili rekurentnim infekcijama, uključujući one koji istovremeno primaju imunosupresivnu terapiju. Pacijente treba upozoriti na potencijalne faktore rizika za razvoj infekcije i savjetovati im njihovo izbjegavanje na odgovarajući način.
Faktor nekroze tumora alfa (TNF-alfa) posreduje u inflamaciji i modulira ćelijske imune odgovore. Eksperimentalni podaci pokazuju da je TNF-alfa ključan za uklanjanje intracelularnih infekcija. Kliničko iskustvo pokazuje da je odbrana domaćina od infekcije kompromitovana kod pojedinih pacijenata koji su primali infliksimab.
Treba napomenuti da supresija TNF-alfa može da maskira simptome infekcije kao što je povišena tjelesna temperatura. Rano prepoznavanje netipične kliničke slike teške infekcije kao i tipične kliničke slike rijetke i neuobičajene infekcije od ključne je važnosti kako bi se smanjilo kašnjenje u postavljanju dijagnoze i liječenju.
Pacijenti koji primaju TNF-blokatore su podložniji ozbiljnim infekcijama.
Tuberkuloza, bakterijske infekcije, uključujući sepsu i pneumoniju, invazivne gljivične, virusne i druge oportunističke infekcije primijećene su kod pacijenata liječenih infliksimabom. Neke od ovih infekcija su imale smrtni ishod; najčešće prijavljivane oportunističke infekcije sa stopom smrtnosti > 5% uključuju pneumocistozu, kandidijazu, listeriozu i aspergilozu.
Pacijenti kod kojih se javi nova infekcija u periodu dok primaju lijek Remicade, moraju da budu pod strogim nadzorom i da budu podvrgnuti kompletnoj dijagnostičkoj procjeni. Primjenu lijeka Remicade treba prekinuti ukoliko se kod pacijenta razvije nova ozbiljna infekcija ili sepsa, i potrebno je inicirati odgovarajuću antibakterijsku ili antigljivičnu terapiju sve dok infekcija ne bude pod kontrolom.
Tuberkuloza
Prijavljeni su slučajevi aktivne tuberkuloze kod pacijenata koji su primali lijek Remicade. Treba napomenuti da je u većini ovih slučajeva ustanovljena ekstrapulmonalna tuberkuloza, koja se javila ili kao lokalna ili kao diseminovana bolest.
Prije početka liječenja lijekom Remicade, neophodno je izvršiti provjeru svih pacijenata na aktivnu i neaktivnu (‘latentnu’) tuberkulozu. Ta procjena treba da uključi detaljnu anamnezu sa ličnom istorijom tuberkuloze ili mogućim prethodnim kontaktima sa tuberkulozom i prethodnom i/ili sadašnjom imunosupresivnom terapijom. Kod svih pacijenata treba sprovesti odgovarajuće analize (npr. kožni tuberkulinski test, rendgenski snimak pluća i / ili test oslobađanja interferona) (u skladu sa lokalnim preporukama). Preporučuje se da se vodi evidencija o sprovođenju tih analiza na kartici sa podsjetnikom za pacijenta. Ljekare koji propisuju lijek potrebno je podsetiti na rizik od lažno negativnih rezultata tuberkulinskih testova, naročito kod pacijenata koji su teško bolesni ili imunokompromitovani.
Ukoliko se utvrdi aktivna tuberkuloza, ne smije se počinjati liječenje lijekom Remicade (vidjeti dio 4.3).
Ukoliko se sumnja na latentnu tuberkulozu, treba konsultovati ljekara koji je stručan za liječenje tuberkuloze. U svim dolje opisanim situacijama, treba veoma pažljivo razmotriti ravnotežu koristi i rizika terapije lijekom Remicade.
Ukoliko se utvrdi neaktivna (‘latentna’) tuberkuloza, neophodno je početi liječenje latentne tuberkuloze antituberkuloznom terapijom prije početka terapije lijekom Remicade i u skladu sa važećim preporukama.
Kod pacijenata koji imaju nekoliko ili imaju značajne faktore rizika za tuberkulozu, a imaju negativan rezultat testa na latentnu tuberkulozu, treba razmotriti antituberkuloznu terapiju prije početka terapije lijekom Remicade.
Takođe treba razmotriti antituberkuloznu terapiju prije početka liječenja lijekom Remicade kod pacijenata sa istorijom latentne ili aktivne tuberkuloze kod kojih se adekvatan tok liječenja ne može potvrditi.
Nekoliko slučajeva aktivne tuberkuloze, zabilježeno je kod pacijenata liječenih lijekom Remicade tokom i nakon terapije latentne tuberkuloze.
Svi pacijenti bi trebalo da budu obaviješteni da potraže pomoć ljekara ukoliko se u toku ili nakon liječenja lijekom Remicade pojave znaci/simptomi koji upućuju na tuberkulozu (npr. uporan kašalj, gubitak tjelesne mase, subfebrilnost).
Invazivne gljivične infekcije
Kod pacijenata liječenih lijekom Remicade kod kojih se razvije ozbiljna sistemska bolest, treba posumnjati na neku invazivnu gljivičnu infekciju, kao što je aspergiloza, kandidijaza, pneumocistoza, histoplazmoza, kokcidioidomikoza ili blastomikoza. Pri ispitivanju takvih pacijenata potrebno je u ranoj fazi posavjetovati se sa ljekarom koji je specijalista u dijagnostikovanju i liječenju invazivnih gljivičnih infekcija.
Invazivne gljivične infekcije manifestuju se prije kao diseminovane nego lokalizovane bolesti, a testovi na antigene i antitijela mogu biti negativni kod nekih pacijenata uprkos postojanju aktivne infekcije. Uzimajući u obzir rizike invazivne gljivične infekcije kao i rizike antimikotičke terapije, treba razmotriti primjenu odgovarajuće empirijske antimikotičke terapije tokom dijagnostičkog postupka.
Kod pacijenata koji su boravili ili putovali u područja za koja su karakteristične endemske invazivne gljivične infekcije kao što su histoplazmoza, kokcidiomikoza ili blastomikoza treba pažljivo procijeniti koristi i rizike liječenja lijekom Remicade prije uvođenja ovog lijeka.
Fistulozna forma Kronove bolesti
Pacijenti sa fistuloznom formom Kronove bolesti sa akutnim gnojnim fistulama ne smiju započeti terapiju lijekom Remicade sve dok se ne otkloni izvor moguće infekcije, posebno apscesa (vidjeti dio 4.3).
Reaktivacija hepatitis B (HBV)
Reaktivacija hepatitisa B javila se kod pacijenata koji su primali TNF-antagoniste uključujući infliksimab, koji su hronični nosioci ovog virusa. U pojedinim slučajevima došlo je do smrtnog ishoda.
Pacijente treba testirati na HBV infekciju prije početka liječenja lijekom Remicade. Kod pacijenata koji su imali pozitivan rezultat na testu na HBV infekciju, preporučuju se konsultacije sa ljekarom koji je specijalista za liječenje hepatitisa B. Nosioce virusa hepatitisa B (HBV) koji se moraju liječiti lijekom Remicade treba pažljivo nadzirati za vrijeme i nekoliko mjeseci poslije završetka liječenja kako bi se uočili mogući znaci i simptomi aktivne HBV infekcije. Nema odgovarajućih podataka o pacijentima nosiocima HBV-a koji su uz TNF-antagonist primali i antivirusne ljekove radi sprečavanja reaktivacije hepatitisa B. Kod pacijenata kod kojih je došlo do HBV reaktivacije, terapiju lijekom Remicade treba prekinuti i treba početi odgovarajuće antivirusno liječenje uz odgovarajuću suportivnu terapiju.
Hepatobilijarni događaji
Poslije stavljanja infliksimaba u promet, primijećeni su slučajevi žutice i neinfektivnog hepatitisa, koji je ponekad imao karakteristike autoimunog hepatitisa. Zabiljeleženi su i izolovani slučajevi insuficijencije jetre koji su rezultovali transplantacijom jetre ili smrtnim ishodom. Pacijente sa simptomima ili znacima poremećaja funkcije jetre treba pregledati i utvrditi da li postoji oštećenje jetre. Ako se razvije žutica i/ili je koncentracija ALT ≥ 5 puta veća od gornje granice normale vrijednosti, terapiju lijekom Remicade treba prekinuti I uraditi detaljna ispitivanja da bi se utvrdio razlog poremećaja.
Istovremena primjena inhibitora TNF-alfa i anakinre
Ozbiljne infekcije i neutropenija primijećeni su u kliničkim ispitivanjima sa istovremenom upotrebom anakinre i drugog blokatora TNF-alfa, etanercepta, bez dodatnog kliničkog poboljšanja u odnosu na primjenu samog etanercepta. Zbog prirode neželjenih reakcija koje su uočene prilikom istovremene primjene etanercepta i anakinre, slična toksičnost mogla bi se javiti i kod istovremene primjene anakinre i nekog drugog blokatora TNF-alfa. Iz tog razloga, ne preporučuje se kombinovana primjena lijeka Remicade i anakinre.
Istovremena primjena inhibitora TNF-alfa i abatacepta
U kliničkim ispitivanjima istovremena primjena TNF-antagonista i abatacepta povezana je sa povećanim rizikom od infekcije uključujući ozbiljne infekcije u poređenju sa primjenom samo TNF-antagonista, bez povećanja kliničke koristi. Ne preporučuje se kombinovana primjena lijeka Remicade i abatacepta.
Istovremena primjena sa ostalim biološkim ljekovima
Nema dovoljno podataka o istovremenoj upotrebi infliksimaba sa ostalim biološkim ljekovima koji se koriste u liječenju istih stanja kao i infliksimab. Istovremena upotreba infliksimaba sa ovim biološkim ljekovima se ne preporučuje zbog mogućnosti pojave povećanog rizika od infekcije, i drugih mogućih farmakoloških interakcija.
Prevođenje između bioloških DMARDS
Treba obratiti pažnju i pacijente treba i dalje pratiti kada se prevode sa jedne biološke terapije na drugu, jer preklapanje bioloških aktivnosti može dalje povećati rizik od neželjenih događaja, uključujući infekciju.
Vakcinacija
Preporučuje se da, ukoliko je to moguće, prije početka terapije lijekom Remicade pacijenti prime sve vakcine u skladu sa važećim smjernicama za vakcinaciju. Pacijenti na terapiji infliksimabom mogu istovremeno primati vakcine, osim živih vakcina (vidjeti djelove 4.5 i 4.6).
U podgrupi od 90 odraslih pacijenata sa reumatoidnim artritisom iz ispitivanja ASPIRE, sličan udio pacijenata u svim terapijskim grupama (metotreksat plus: placebo [n=17], lijek Remicade u dozi od 3 mg/kg [n=27] ili lijek Remicade u dozi od 6 mg/kg [n=46]) je ostvario efikasno dvostruko povećanje titra kao odgovor na polivalentnu pneumokoknu vakcinu, što ukazuje na to da lijek Remicade nije uticao na humoralne imune odgovore nezavisne od T-ćelija. Međutim ispitivanja iz objavljene literature kod različitih indikacija (npr. reumatoidni artritis, psorijaza, Kronova bolest) ukazuju na to da nežive vakcine primljene tokom terapije anti-TNF ljekovima, uključujući lijek Remicade, mogu dovesti do slabijeg imunog odgovora nego kod pacijenata koji ne primaju anti-TNF terapiju.
Vakcinacija živim vakcinama/primjena infektivnih agenasa u terapijske svrhe
Kod pacijenata koji primaju anti-TNF terapiju, malo podataka je dostupno u vezi sa odgovorom na vakcinaciju živim vakcinama ili na sekundarnu transmisiju infekcije živim vakcinama. Primjena živih vakcina može dovesti do pojave kliničkih infekcija, uključujući diseminovane infekcije. Ne preporučuje se istovremena primjena živih vakcina sa lijekom Remicade.
Izloženost odojčadi in utero
Kod odojčadi izloženih in utero infliksimabu, prijavljeni su smrtni ishodi usljed diseminovane Bacillus Calmette Guérin (BCG) infekcije nakon primjene BCG vakcine nakon rođenja. Preporučuje se da se sačeka dvanaest mjeseci od rođenja do primjene živih vakcina kod odojčadi koja su in utero bila izložena infliksimabu. Ako se serumske koncentracije infliksimaba kod odojčeta ne mogu detektovati ili je primjena infliksimaba bila ograničena na prvi trimestar trudnoće, može se razmotriti ranija primjena žive vakcine ako postoji jasna klinička korist za svako odojče (vidjeti dio 4.6).
Izloženost odojčadi putem majčinog mlijeka
Nije preporučena primjena žive vakcine kod odojčadi izloženih majčinom mlijeku dok je majka na terapiji infliksimabom, osim ukoliko se koncentracije infliksimaba u serumu odojčadi ne mogu detektovati (vidjeti dio 4.6).
Terapijski infektivni agensi
Primjena terapijskih infektivnih agenasa, poput primjene živih atenuisanih bakterija u druge svrhe (npr. intravezikalne instilacije BCG vakcine za liječenje karcinoma mokraćne bešike) mogla bi dovesti do kliničkih infekcija, uključujući diseminovane infekcije. Ne preporučuje se primjena infektivnih agenasa u terapijske svrhe istovremeno sa lijekom Remicade.
Autoimuni procesi
Relativna deficijencija TNF-alfa koja je rezultat anti-TNF terapije može pokrenuti autoimunski proces. Ukoliko se kod pacijenta poslije liječenja lijekom Remicade razviju simptomi koji ukazuju na sindrom sličan lupusu i ukoliko pacijent ima pozitivan nalaz antitijela na DNK sa dvostrukim lancem, ne smije se nastaviti liječenje lijekom Remicade (vidjeti dio 4.8).
Neurološki događaji
Primjena ljekova koji inhibiraju TNF, uključujući infliksimab, povezana je sa slučajevima nastanka novih ili pogoršanja postojećih kliničkih simptoma i/ili radioloških nalaza demijelinizirajućih bolesti centralnog nervnog sistema, uključujući multiplu sklerozu, i demijelinizirajućih poremećaja perifernog nervnog sistema, uključujući Guillain-Bareov sindrom. Kod pacijenata sa već postojećim ili novonastalim demijelinizirajućim poremećajima, treba pažljivo razmotriti koristi i rizike anti-TNF terapije prije početka liječenja lijekom Remicade. Ukoliko se razviju ovi poremećaji, treba razmotriti prekid primjene lijeka Remicade.
Maligniteti i limfoproliferativne bolesti
U kontrolisanim djelovima kliničkih ispitivanja blokatora TNF, primijećen je veći broj slučajeva maligniteta, uključujući limfome, među pacijentima koji su primali TNF blokatore u poređenju sa kontrolnom grupom pacijenata. U toku kliničkih ispitivanja lijeka Remicade u svim odobrenim indikacijama, incidenca limfoma kod pacijenata koji su primali lijek Remicade bila je veća od očekivane kod opšte populacije, ali je pojava limfoma bila rijetka. U postmarketinškom periodu, prijavljeni su slučajevi leukemije kod pacijenata koji su primali antagoniste TNF. Postoji povećan rizik od pojave limfoma i leukemije kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom koji imaju dugotrajno, visoko aktivno zapaljenjsko oboljenje, što otežava procjenu rizika.
U eksplorativnoj kliničkoj studiji u kojoj se ocjenjivala primjena infliksimaba kod pacijenata sa umjerenom do teškom hroničnom opstruktivnom bolešću pluća (engl. chronic obstructive pulmonary disease, COPD), prijavljeno je više slučajeva maligniteta kod pacijenata koji su primali infliksimab u poređenju sa kontrolnom grupom. Svi pacijenti su bili teški pušači. Kod pacijenata sa povećanim rizikom od maligniteta jer su teški pušači, mogućnost liječenja lijekom Remicade treba razmotriti uz oprez.
Na osnovu postojećih saznanja, rizik od razvoja limfoma ili drugih vrsta maligniteta kod pacijenata koji su primali TNF blokatore ne može se isključiti (vidjeti dio 4.8). Treba biti oprezan kada se donosi odluka o terapiji TNF blokatorima kod pacijenata sa istorijom maligniteta ili kada se razmatra nastavak liječenja kod pacijenata kod kojih se razvila maligna bolest.
Takođe treba biti oprezan kod pacijenata sa psorijazom koji su primali ekstenzivnu imunosupresivnu terapiju ili su dugo liječeni PUVA terapijom.
Maligne bolesti, neke sa smrtnim ishodom, prijavljene su kod djece, adolescenata i mladih odraslih osoba (uzrasta do 22 godine) koji su primali blokatore TNF-a (početak terapije uzrasta ≤ 18 godina), uključujući lijek Remicade, poslije stavljanja tih ljekova u promet. Otprilike u polovini slučajeva u pitanju su bili limfomi. Ostali slučajevi predstavljaju čitav spektar različitih maligniteta i uključuju rijetke malignitete koji su obično povezani sa imunosupresijom. Rizik od razvoja maligniteta kod pacijenata koji su primali blokatore TNF-a ne može se isključiti.
Nakon stavljanja lijeka u promet, prijavljeni su slučajevi hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma kod pacijenata koji su liječeni blokatorima TNF-a, uključujući infliksimab. Ovaj rijedak oblik T-ćelijskog limfoma ima veoma agresivan tok bolesti, obično sa smrtnim ishodom. Skoro svi pacijenti su u terapiji primjenjivali AZA ili 6-MP istovremeno sa ili neposredno prije primjene TNF blokatora. Velika većina ovih slučajeva povezanih sa primjenom lijeka Remicade dogodila se kod pacijenata sa Kronovom bolešću ili ulceroznim kolitisom i većina ih je prijavljena među adolescentima ili mladim muškim osobama. Potencijalni rizik pri kombinaciji lijeka Remicade sa AZA ili 6-MP treba pažljivo razmotriti. Rizik od razvoja hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma kod pacijenata koji primaju terapiju lijekom Remicade ne može se isključiti (vidjeti dio 4.8).
Melanom i karcinom Merkelovih ćelija su prijavljeni kod pacijenata koji su primali blokatore TNF-a, uključujući lijek Remicade (vidjeti dio 4.8). Preporučuju se periodični pregledi kože, posebno kod pacijenata sa faktorima rizika za rak kože.
Populaciona retrospektivna kohortna studija, korišćenjem podataka iz nacionalnih zdravstvenih registara Švedske, pokazala je povećanu incidencu raka grlića materice kod žena oboljelih od reumatoidnog artritisa koje su liječene infliksimabom, u poređenju sa pacijentkinjama koje nijesu primale biološke ljekove ili opštom populacijom, uključujući i one starije od 60 godina. Treba nastaviti sa periodičnim praćenjem žena liječenih lijekom Remicade, uključujući i one starije od 60 godina.
Sve pacijente sa ulceroznim kolitisom kod kojih postoji povećan rizik od displazije ili karcinoma debelog crijeva (npr. pacijenti sa dugotrajnim ulceroznim kolitisom ili primarnim skleroznim holangitisom), ili koji su ranije imali displaziju ili karcinom debelog crijeva, moraju se u redovnim intervalima prije početka liječenja i tokom čitavog trajanja bolesti kontrolisati da li imaju displaziju. Kontrolni pregledi moraju uključiti kolonoskopiju i biopsije u skladu sa lokalnim preporukama. Trenutno dostupni podaci ne ukazuju na to da liječenje infliksimabom utiče na rizik od razvoja displazije ili karcinoma debelog crijeva.
Budući da kod pacijenata sa novodijagnostikovanom displazijom koji su liječeni lijekom Remicade nije utvrđena mogućnost povećanog rizika od razvoja karcinoma, ljekari kliničari treba pažljivo da razmotre rizik i koristi nastavka liječenja za svakog pacijenta.
Srčana insuficijencija
Lijek Remicade treba oprezno koristiti kod pacijenata sa blagom srčanom insuficijencijom (NYHA klasa I/II). Pacijenti treba da budu pod strogim nadzorom, a primjenu lijeka Remicade treba obustaviti kod pacijenata kod kojih se razviju novi ili se pogoršaju postojeći simptomi srčane insuficijencije (vidjeti djelove 4.3 i 4.8).
Hematološke reakcije
Prijavljeni su slučajevi pancitopenije, leukopenije, neutropenije, i trombocitopenije kod pacijenata koji primaju blokatore TNF-a, uključujući lijek Remicade. Svim pacijentima treba savjetovati da odmah zatraže ljekarsku pomoć ukoliko se jave znaci ili simptomi koji ukazuju na diskraziju krvi (npr. uporna povišena temperatura, pojava modrica, krvarenje, bledilo). Treba razmotriti prekid terapije lijekom Remicade kod pacijenata sa potvrđenim značajnim hematološkim poremećajima.
Ostalo
Dugo poluvrijeme eliminacije infliksimaba treba uzeti u obzir ukoliko se planira hiruška intervencija. Pacijenta kome je potrebna operacija dok prima lijek Remicade treba intenzivno pratiti zbog mogućih infektivnih i neinfektivnih komplikacija i ako je potrebno preduzeti odgovarajuće mjere (vidjeti dio 4.8).
Izostanak odgovora na liječenje Kronove bolesti može ukazivati na postojanje fiksne fibrozne strikture koja može da zahtijeva hiruršku intervenciju. Dostupni podaci ukazuju da infliksimab ne pogoršava i ne izaziva fibrozne strikture.
Posebne grupe pacijenata
Stariji pacijenti
Učestalost teških infekcija kod pacijenata koji su primali lijek Remicade, a koji imaju 65 godina i više, bila je veća nego među pacijentima mlađim od 65 godina. Pojedini slučajevi su bili sa smrtnim ishodom. Posebnu pažnju vezano za rizik od infekcije treba obratiti prilikom liječenja starijih pacijenata (vidjeti dio 4.8).
Pedijatrijska populacija
Infekcije
U kliničkim ispitivanjima, slučajevi infekcija prijavljeni su češće kod pedijatrijskih pacijenata nego kod odraslih pacijenata (vidjeti dio 4.8).
Vakcinacija
Prije početka terapije lijekom Remicade preporučuje se da se pedijatrijski pacijenti, ukoliko je moguće, vakcinišu u skladu sa trenutnim smjernicama o vakcinaciji. Pedijatrijski pacijenti na terapiji infliksimabom mogu istovremeno primati vakcine, osim živih vakcina (vidjeti djelove 4.5 i 4.6).
Maligniteti i limfoproliferativne bolesti
Kod djece, adolescenata i mlađih odraslih osoba (uzrasta do 22 godine) koji su liječeni blokatorima TNF-a (početak terapije ≤ 18 godina starosti), uključujući lijek Remicade, poslije stavljanja tih ljekova u promet prijavljene su maligne bolesti, od kojih su neki slučajevi bili sa smrtnim ishodom. Približno polovina tih slučajeva su bili limfomi. Ostali slučajevi predstavljaju mnoštvo različitih malignih bolesti i uključuju rijetke maligne bolesti obično povezane sa imunosupresijom. Kod djece i adolescenata koji su primali blokatore TNF-a ne može se isključiti rizik od razvoja malignih bolesti.
Nakon stavljanja lijeka u promet, prijavljeni su slučajevi hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma kod pacijenata koji su liječeni blokatorima TNF-a, uključujući infliksimab. Ovaj rijedak oblik T-ćelijskog limfoma ima veoma agresivan tok bolesti, obično sa smrtnim ishodom. Skoro svi pacijenti su u terapiji primenjivali AZA ili 6-MP istovremeno sa ili neposredno prije primjene TNF blokatora. Velika većina ovih slučajeva povezanih sa primjenom lijeka Remicade dogodila se kod pacijenata sa Kronovom bolešću ili ulceroznim kolitisom i većina ih je prijavljena među adolescentima ili mladim muškim osobama. Potencijalni rizik pri kombinaciji lijeka Remicade sa AZA ili 6-MP treba pažljivo razmotriti. Rizik od razvoja hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma kod pacijenata koji primaju terapiju lijekom Remicade ne može se isključiti (vidjeti dio 4.8).
Sadržaj natrijuma
Lijek Remicade sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, tj. suštinski je „bez natrijuma”. Međutim, lijek Remicade se rekonstituiše u 0,9%-tnom rastvoru natrijum-hlorida za infuziju. O tome treba voditi računa kod pacijenata na dijeti sa ograničenim unosom natrijuma (vidjeti dio 6.6).
Sadržaj polisorbata 80
Lijek Remicade sadrži 0,50 mg polisorbata 80 (E433) u svakoj jedinici doze što je ekvivalentno 0,05 mg/ml. Polisorbati mogu izazvati alergijske reakcije.
Nijesu vršena ispitivanja interakcija.
Kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom, psorijatičnim artritisom i Kronovom bolešću, postoje indikacije da istovremena upotreba metotreksata i drugih imunomodulatora smanjuje stvaranje antitijela protiv infliksimaba i povećava koncentraciju infliksimaba u plazmi. Međutim, rezultati nijesu pouzdani zbog ograničenja u metodama koje se koriste za analize infliksimaba i antitijela protiv infliksimaba u serumu.
Čini se da kortikosteriodi nemaju klinički značajan uticaj na farmakokinetiku infliksimaba.
Ne preporučuje se primjena lijeka Remicade u kombinaciji sa drugim biološkim ljekovima koji se koriste za liječenje istih stanja kao i lijek Remicade, uključujući anakinru i abatacept (vidjeti dio 4.4).
Ne preporučuje se istovremena primjena živih vakcina sa lijekom Remicade. Takođe se ne preporučuje primjena živih vakcina u periodu od 12 mjeseci nakon rođenja odojčadima koja su in utero bila izložena infliksimabu. Ako se koncentracije infliksimaba u serumu kod odojčadi ne mogu detektovati ili je primjena infliksimaba bila ograničena na prvi trimestar trudnoće, može se razmotriti ranija primjena žive vakcine ako postoji jasna klinička korist za svako odojče (vidjeti dio 4.4).
Nije preporučena primjena žive vakcine kod odojčadi izloženih majčinom mlijeku dok je majka na terapiji infliksimabom, osim ukoliko se nivoi infliksimaba u serumu odojčadidi ne mogu detektovati (vidjeti djelove 4.4 i 4.6).
Ne preporučuje se istovremena primjena infektivnih agenasa u terapijske svrhe sa lijekom Remicade (vidjeti dio 4.4).
Žene u reproduktivnom periodu
Žene u reproduktivnom periodu moraju da koriste odgovarajuću kontracepciju da bi spriječile trudnoću i moraju da nastave da je koriste najmanje 6 mjeseci poslije poslednje doze lijeka Remicade.
Plodnost
Ne postoji dovoljno pretkliničkih podataka da bi se donijeli zaključci o uticaju infliksimaba na fertilitet i opštu reproduktivnu funkciju (vidjeti dio 5.3).
Trudnoća
Umjereni broj prospektivno prikupljenih podataka iz trudnoća sa poznatim ishodima tokom kojih je žena bila izložena infliksimabu koje su završene rađanjem živog djeteta, uključujući oko 1100 trudnoća tokom kojih je žena bila izložena infliksimabu u toku prvog trimestra, ne upućuje na povećanje stope malformacija kod novorođenčadi.
Na osnovu opservacione studije iz sjeverne Evrope, povećani rizik (OR, 95% CI; p-vrijednost) za carski rez (1,50; 1,14-1,96; p=0,0032), prijevremeni porođaj (1,48; 1,05-2,09; p=0,024), mala veličina ploda za gestacionu starost (2,79; 1,54-5,04; p=0,0007) i mala tjelesna masa novorođenčadi na rođenju (2,03; 1,41-2,94; p=0,0002) uočena je kod žena izloženih infliksimabu tokom trudnoće (u kombinaciji sa imunomodulatorima/kortikosteroidima ili bez njih, 270 trudnoća) u poređenju sa ženama koje su bile izložene samo imunomodulatorima i/ili kortikosteroidima (6460 trudnoća). Potencijalni doprinos izloženosti infliksimabu i/ili težini osnovne bolesti u ovim ishodima ostaje nejasan.
Zbog toga što inhibira TNF-alfa, primjena infliksimaba tokom trudnoće može uticati na normalan imuni odgovor kod novorođenčadi. U studiji o razvojnoj toksičnosti koja je sprovedena na miševima primjenom analognog antitijela koje selektivno inhibira funkcionalnu aktivnost TNF-alfa kod miša, nije bilo indikacija toksičnosti kod majke, embriotoksičnosti ili teratogenosti (vidjeti dio 5.3).
Raspoloživo kliničko iskustvo je ograničeno. Infliksimab treba upotrebljavati tokom trudnoće samo ako je izričito neophodan.
Infliksimab prolazi kroz placentu i utvrđeno je njegovo prisustvo u serumu odojčadii u periodu i do 12 mjeseci nakon rođenja. Odojčad nakon in utero izlaganja infliksimabu mogu da budu pod povećanim rizikom od razvoja infekcije, uključujući ozbiljnu diseminovanu infekciju koja može da bude sa smrtnim ishodom. Primjena živih vakcina (npr. BCG vakcine) odojčadima izloženim in utero infliksimabu, ne preporučuje se u periodu od 12 mjeseci nakon rođenja (vidjeti djelove 4.4 i 4.5). Ako se koncentracije u serumu infliksimaba kod odojčadi ne mogu detektovati ili je primjena infliksimaba bila ograničena na prvi trimestar trudnoće, može se razmotriti ranija primjena žive vakcine ako postoji jasna klinička korist za svako odojče Takođe su prijavljeni i slučajevi agranulocitoze (vidjeti dio 4.8).
Dojenje
Ograničeni podaci iz objavljene literature ukazuju na to da je infliksimab detektovan u niskim nivoima u majčinom mlijeku u koncentracijama do 5% od koncentracije u serumu majke. Infliksimab je takođe detektovan u serumu odojčadi nakon izlaganja infliksimabu preko majčinog mlijeka. Dok se očekuje da će sistemska izloženost kod dojenog odojčeta biti mala jer se infliksimab u velikoj mjeri razgrađuje u gastrointestinalnom traktu, primjena živih vakcina dojenom odojčtu kada majka prima infliksimab se ne preporučuje osim ukoliko se koncentracije infliksimaba u serumu odojčadi ne mogu detektovati. Infliksimab se može razmotriti za upotrebu tokom dojenja.
Lijek Remicade može imati manji uticaj na sposobnost upravljanja vozilom i rukovanja mašinama. Nakon primjene lijeka Remicade može se javiti vrtoglavica (vidjeti dio 4.8).
Sažetak bezbjednosnog profila
Infekcije gornjeg dijela respiratornog trakta su najčešće neželjene reakcije zabilježene u kliničkim studijama i javljale su se kod 25,3% pacijenata na terapiji infliksimabom u poređenju sa 16,5% pacijenata iz kontrolne grupe. Najozbiljnije neželjene reakcije povezane sa primjenom TNF blokatora koje su zabilježene pri primjeni lijeka Remicade, uključuju reaktivaciju hepatitisa B (HBV), kongestivnu srčanu insuficijenciju, ozbiljne infekcije (uključujući sepsu, oportunističke infekcije i tuberkulozu), serumsku bolest (odloženu reakciju preosjetljivosti), hematološke reakcije, sistemski lupus eritematozus /sindrom sličan lupusu, demijelinizirajuće poremećaje, hepatobilijarne poremećaje, limfom, hepatosplenični T-ćelijski limfom, leukemiju, karcinom Merkelovih ćelija, melanom, malignitet u pedijatrijskoj populaciji, sarkoidozu/reakcije slične sarkoidozi, intestinalne ili perianalne apscese (kod Kronove bolesti), i ozbiljne neželjene reakcije vezane za primjenu infuzije (vidjeti dio 4.4).
Tabelarni prikaz neželjenih dejstava
Tabela 1 prikazuje neželjene reakcije na osnovu iskustva iz kliničkih studija kao i neželjene reakcije prijavljene nakon stavljanja lijeka u promet od kojih su neke imale smrtni ishod. U okviru klasa sistema organa, neželjene reakcije su navedene prema sljedećim kategorijama učestalosti pojavljivanja: veoma česta (≥ 1/10), česta (od ≥ 1/100 do < 1/10), povremena (od ≥1/1000 do < 1/100), rijetka (od ≥1/10000 do <1/1000), veoma rijetka (<1/10000), nepoznata (učestalost se ne može procijeniti na osnovu raspoloživih podataka). U okviru svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su prikazane u redosledu opadajuće ozbiljnosti.
Tabela 1
Neželjene reakcije u kliničkim studijama i iz iskustva nakon stavljanja u promet
| Infekcije i infestacije | |
| Veoma česte: | Virusna infekcija (npr. grip, infekcija virusom herpesa). |
| Česte: | Bakterijske infekcije (npr. sepsa, celulitis, apsces). |
| Povremene: | Tuberkuloza, gljivične infekcije (npr. kandidijaza, onihomikoza). |
| Rijetke: | Meningitis, oportunističke infekcije (kao što su invazivne gljivične infekcije [pneumocistoza, histoplazmoza, aspergiloza, kokcidioidomikoza, kriptokokoza, blastomikoza], bakterijske infekcije [atipične mikobakterijee listerioza, salmoneloza], i virusne infekcije [citomegalovirus]), infekcije parazitima, reaktivacija hepatitisa B. |
| Nepoznate: | Probojne infekcije uzrokovane vakcinama (nakon in utero izlaganja infliksimabu)*. |
| Neoplazme – benigne, maligne i neodređene (uključujući ciste i polipe) | |
| Rijetke: | Limfom, non-Hočkinov limfom, Hočkinova bolest, leukemija, melanom, rak grlića materice. |
| Nepoznate: | Hepatosplenični T-celularni limfom (prvenstveno kod adolescenata i mladih odraslih muškaraca koji imaju Kronovu bolest i ulcerozni kolitis), karcinom Merkelovih ćelija, Kapošijev sarkom |
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | |
| Česte: | Neutropenija, leukopenija, anemija, limfadenopatija. |
| Povremene: | Trombocitopenija, limfopenija, limfocitoza. |
| Rijetke: | Agranulocitoza (uključujući odojčad in utero izloženu infliksimabu), trombotična trombocitopenična purpura, pancitopenija, hemolitička anemija, idiopatska trombocitopenična purpura. |
| Poremećaji imunog sistema | |
| Česte: | Alergijske reakcije respiratornog sistema. |
| Povremene: | Anafilaktička reakcija, sindrom sličan lupusu, serumska bolest ili reakcije nalik serumskoj bolest. |
| Poremećaji metabolizma i ishrane | |
| Povremene: | Dislipidemija |
| Psihijatrijski poremećaji | |
| Česte: | Depresija, nesanica. |
| Povremene: | Amnezija, agitiranost, stanje konfuzije, pospanost, nervoza. |
| Rijetke: | Apatija. |
| Poremećaji nervnog sistema | |
| Veoma česte: | Glavobolja. |
| Česte: | Vertigo, vrtoglavica, hipoestezija, paraestezija. |
| Povremene: | Konvulzije, neuropatija. |
| Rijetke: | Transverzalni mijelitis, demijelinizirajući poremećaji centralnog nervnog sistema (bolest nalik multiploj sklerozi i optički neuritis), periferni demijelinizirajući poremećaji (kao što su Guillain-Barre-ov sindrom, hronična inflamatorna demijelinizirajuća polineuropatija i multifokalna motorička neuropatija). |
| Poremećaji oka | |
| Česte: | Konjunktivitis. |
| Povremene: | Keratitis, periorbitalni edem, hordeolum. |
| Rijetke: | Endoftalmitis. |
| Nepoznate: | Prolazni gubitak vida koji se javlja tokom ili do 2 sata poslije infuzije. |
| Kardiološki poremećaji | |
| Česte: | Tahikardija, palpitacije. |
| Povremene: | Srčana insuficijencija (novonastala ili pogoršanje postojeće), aritmija, sinkopa, bradikardija. |
| Rijetke: | Cijanoza, perikardijalna efuzija. |
| Nepoznate: | Ishemija miokarda/infarkt miokarda. |
| Vaskularni poremećaji | |
| Česte: | Hipotenzija, hipertenzija, ekhimoza, naleti vrućine, crvenilo praćeno osećajem vrućine. |
| Povremene: | Periferna ishemija, tromboflebitis, hematom. |
| Rijetke: | Cirkulatorna insuficijencija, petehijalno krvarenje, vazospazam. |
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | |
| Veoma česte: | Infekcija gornjeg respiratornog trakta, sinuzitis. |
| Česte: | Infekcija donjeg respiratornog trakta (npr. bronhitis, pneumonija), dispneja, epistaksa. |
| Povremene: | Edem pluća, bronhospazam, pleuritis, pleuralna efuzija. |
| Rijetke: | Intersticijalna bolest pluća (uključujući bolest koja brzo napreduje, fibrozu pluća i pneumonitis). |
| Gastrointestinalni poremećaji | |
| Veoma česte: | Bol u stomaku, mučnina. |
| Česte: | Gastrointestinalno krvarenje, dijareja, dispepsija, gastroezofagealni refluks, konstipacija. |
| Povremene: | Perforacija crijeva, stenoza crijeva, divertikulitis, pankreatitis, heilitis. |
| Hepatobilijarni poremećaji | |
| Česte: | Poremećena funkcija jetre, povećane vrednosti transaminaze. |
| Povremene: | Hepatitis, hepatocelularno oštećenje, holecistitis. |
| Rijetke: | Autoimuni hepatitis, žutica. |
| Nepoznate: | Oštećenje jetre. |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | |
| Česte: | Novonastala ili pogoršanje postojeće psorijaze, uključujući pustularnu psorijazu (primarno dlanova i tabana), urtikarija, osip, pruritus, hiperhidroza, suva koža, gljivični dermatitis, ekcem, alopecija. |
| Povremene: | Bulozna erupcija, seboreja, rozacea, papilomi na koži, hiperkeratoza, poremećaj pigmentacije kože. |
| Rijetke: | Toksična epidermalna nekroliza, Stevens-Johnson-ov sindrom, multiformni eritem, furunkuloza, linearna IgA bulozna dermatoza (LABD), akutna generalizovana egzantematozna pustuloza (AGEP), lihenoidne reakcije. |
| Nepoznate: | Pogoršanje simptoma dermatomiozitisa |
| Poremećaji mišićno- koštanog sistema i vezivnog tkiva | |
| Česte: | Artralgija, mijalgija, bolovi u leđima. |
| Poremećaji bubrega i urinarnog sistema | |
| Česte: | Infekcija urinarnog trakta. |
| Povremene: | Pijelonefritis. |
| Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki | |
| Povremene: | Vaginitis. |
| Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | |
| Veoma česte: | Reakcije vezane za infuziju, bol. |
| Česte: | Bolovi u grudima, zamor, povišena telesna temperatura, reakcija na mjestu primjene injekcije, jeza, edem |
| Povremene: | Poremećaj u zarastanju rana. |
| Rijetke: | Granulomatozne lezije. |
| Ispitivanja: | |
| Povremene: | Pozitivan nalaz na autoantitijela, povećanje tjelesne mase1. |
| Rijetke: | Odstupanje od normalne vrijednosti faktora komplementa. |
| Povrede, trovanja i proceduralne komplikacije | |
| Nepoznate: | Komplikacije nakon određenih procedura (uključujući infektivne i neinfektivne komplikacije) |
*uključujući goveđu tuberkulozu (diseminovana BCG infekcija), vidjeti dio 4.4.
1U 12. mjesecu kontrolisanog perioda za klinička ispitivanja kod odraslih za sve indikacije, medijana povećanja tjelesne mase je bila 3,50 kg za pacijenate koji su liječeni infliksimabom u odnosu na 3,00 kg za pacijenate koji su primali placebo. Medijana povećanja tjelesne mase za indikacije za inflamatorne bolesti crijeva bila je 4,14 kg za pacijenate koji su liječeni infliksimabom u odnosu na 3,00 kg za pacijenate koji su primali placebo, a medijana povećanja tjelesne mase za reumatološke indikacije bila je 3,40 kg za pacijenate koji su liječeni infliksimabom u odnosu na 3,00 kg za pacijenate koji su primali placebo.
Opis odabranih neželjenih reakcija
Neželjene reakcije vezane za infuziju
Neželjena reakcija vezana za infuziju je definisana u kliničkim studijama kao bilo koji neželjeni događaj koji se javi u toku primjene infuzije ili 1 sat poslije primjene. U kliničkim studijama treće faze, kod 18% pacijenata koji su primali infliksimab, u poređenju sa 5% pacijenata koji su primali placebo, javile su se neželjene reakcije vezane za infuziju. Generalno, kod većeg broja pacijenata koji su primali monoterapiju infliksimabom zabilježene su neželjene reakcije vezane za infuziju u poređenju sa pacijentima koji su primali infliksimab zajedno sa imunomodulatorima. Približno 3% pacijenata je prekinulo terapiju zbog neželjenih reakcija vezanih za infuziju i svi pacijenti su se oporavili sa ili bez medicinskog liječenja. Među pacijentima koji su primali infliksimab, a kod kojih je zabilježena neželjena reakcija vezana za infuziju u indukcionom periodu u trajanju od 6 nedjelja, njih 27% je imalo neželjenu reakciju vezanu za infuziju u toku perioda održavanja, od 7. do 54. nedjelje. Među pacijentima koji nijesu imali neželjenu reakciju vezanu za infuziju u indukcionom periodu, 9% je imalo neželjenu reakciju vezanu za infuziju u toku perioda održavanja.
U kliničkoj studiji sprovedenoj kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom (ASPIRE), prve 3 infuzije su primjenjivane u toku 2 sata. Kod pacijenata koji nijesu imali ozbiljne neželjene reakcije na infuziju trajanje primjene narednih infuzija moglo se smanjiti na najmanje 40 minuta. U ovoj studiji, 66% pacijenata (686 od 1040) je primilo najmanje jednu infuziju u skraćenom trajanju od 90 minuta ili manje, a 44% pacijenata (454 od 1040) je primilo najmanje jednu infuziju u skraćenom trajanju od 60 minuta ili manje. Među pacijentima koji su liječeni infliksimabom a koji su primili najmanje jednu infuziju u skraćenom trajanju, neželjene reakcije vezane za infuziju su se javile kod njih 15%, dok su se ozbiljne neželjene reakcije vezane za infuziju javile kod 0,4% pacijenata.
U kliničkoj studiji sprovedenoj kod pacijenata sa Kronovom bolešču (SONIC), reakcije vezane za infuziju javile su se kod 16,6% (27/163) pacijenata koji su primali monoterapiju infliksimabom, kod 5% (9/179) pacijenata koji su primali infliksimab u kombinaciji sa AZA, i kod 5,6% (9/161) pacijenata koji su primali AZA kao monoterapiju. Jedna ozbiljna reakcija vezana za infuziju (<1%) javila se kod pacijenta na monoterapiji infliksimabom.
U iskustvu nakon stavljanja lijeka u promet, slučajevi reakcija sličnih anafilaktičkim, uključujući edem larinksa/farinksa i težak oblik bronhospazma, i konvulzije bili su povezani sa primjenom lijeka Remicade (vidjeti dio 4.4).
Prijavljeni su slučajevi prolaznog gubitka vida u toku infuzije ili u intervalu od 2 sata nakon primjene lijeka Remicade. Takođe su prijavljeni i slučajevi (neki sa smrtnim ishodom) ishemije/infarkta miokarda i aritmije, od kojih su neki bili vremenski usko povezani sa infuzijom inflikismaba. Prijavljeni su takođe cerebrovaskularni događaji vremenski usko povezani sa infuzijom infliksimaba.
Reakcije na infuziju nakon ponovne primjene lijeka Remicade
Klinička studija sprovedena kod pacijenata sa umjerenom do teškom psorijazom koncipirana je da se procijeni efikasnost i bezbjednost dugoročne terapije održavanja u odnosu na ponovnu terapiju indukcionim režimom lijekom Remicade (maksimalno četiri infuzije na 0, 2, 6 i 14 nedjelja) nakon ponovnog izbijanja bolesti. Pacijenti nijesu primali istovremenu terapiju imunosupresivima. U grupi pacijenata koji su ponovo liječeni, 4% (8/219) pacijenata imalo je ozbiljne reakcije na infuziju u odnosu na < 1% (1/222) kod terapije održavanja. Većina ozbiljnih reakcija na infuziju javila se u toku druge infuzije u 2. nedjelji. Interval između posljednje doze održavanja i prve doze ponovne indukcije bio je između 35-231 dana. Simptomi su uključivali ali nijesu bili ograničeni na: dispneju, urtikariju, edem lica i hipotenziju. U svim slučajevima, terapija lijekom Remicade je prekinuta i/ili je data druga terapija uz potpuni nestanak znakova i simptoma.
Reakcije kasne preosjetljivosti
U kliničkim studijama, reakcije kasne preosjetljivosti su povremene i javile su se nakon intervala bez primjene lijeka Remicade kraćem od godinu dana. U ispitivanjima psorijaze reakcije kasne preosjetljivosti događale su se u ranoj fazi liječenja. Znaci i simptomi obuhvatali su mijalgiju i/ili artralgiju sa povišenom temperaturom i/ili osipom, dok se kod nekih pacijenata javio pruritus, edem lica, šaka ili usana, disfagija, urtikarija, bol u grlu i glavobolja.
Nema dovoljno podataka o incidenci odloženih reakcija preosjetljivosti nakon intervala bez primjene lijeka Remicade dužih od 1 godine, ali ograničeni podaci iz kliničkih studija ukazuju na povećanje rizika od reakcija kasne preosetljivosti što je duži period u kojem se infliksimab ne primjenjuje (vidjeti dio 4.4).
U jednogodišnjoj kliničkoj studiji u kojoj se ispitivala ponovljena primjena infuzije pacijentima sa Kronovom bolešću (ACCENT I studija), incidenca reakcija nalik serumskoj bolesti iznosila je 2,4%.
Imunogenost
Kod pacijenata kod kojih su se razvila antitijela na infliksimab postoji veća vjerovatnoća (približno 2-3 puta) da dobiju reakcije vezane za infuziju. Čini se da istovremena upotreba ljekova za imunosupresiju smanjuje učestalost reakcija vezanih za infuziju.
U kliničkim studijama sa pojedinačnim i višestrukim dozama infliksimaba u opsegu od 1 do 20 mg/kg, antitijela na infliksimab otkrivena su kod 14% pacijenata koji su primali neku imunosupresivnu terapiju, i kod 24% pacijenata koji nijesu primali imunosupresivnu terapiju. Kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom koji su primali preporučenu ponavljanu terapiju sa metotreksatom, 8% pacijenata razvilo je antitijela na infliksimab. Kod pacijenata sa psorijatičnim artritisom koji su primali 5 mg/kg sa ili bez metotreksata, antitijela su se javila kod ukupno 15% pacijenata (antitijela su se javila kod 4% pacijenata koji su primali metotreksat i kod 26% pacijenata koji nijesu primali metotreksat na početku). Kod pacijenata sa Kronovom bolešću koji su primali terapiju održavanja, antitijela na infliksimab su se javila kod ukupno 3,3% pacijenata koji su primali imunosupresive i kod 13,3% pacijenata koji nijesu primali imunosupresive. Učestalost pojave antitijela je bila 2-3 puta veća kod pacijenata koji su primali terapiju u epizodama. Zbog metodoloških ograničenja, negativan rezultat ispitivanja nije isključivao prisustvo antitijela na infliksimab. Kod pojedinih pacijenata kod kojih se razvio veliki titar antitijela na infliksimab postojali su dokazi o smanjenoj efikasnosti lijeka. Kod pacijenata sa psorijazom koji su primali infliksimab kao terapiju održavanja bez istovremene primjene imunomodulatora, kod približno 28% njih su se razvila antitijela na infliksimab (vidjeti dio 4.4: "Reakcije na infuziju i preosjetljivost").
Infekcije
Tuberkuloza, bakterijske infekcije, uključujući sepsu i pneumoniju, invazivne gljivične, virusne, i druge oportunističke infekcije primijećene su kod pacijenata koji su primali lijek Remicade. Neke od tih infekcija su rezultovale smrtnim ishodom; najčešće prijavljene oportunističke infekcije sa stopom smrtnosti > 5% uključuju pneumocistozu, kandidijazu, listeriozu i aspergilozu (vidjeti dio 4.4).
U kliničkim studijama, 36% pacijenata koji su primali infliksimab bili su liječeni zbog infekcija u poređenju sa 25% pacijenata koji su primali placebo.
U kliničkim ispitivanjima reumatoidnog artritisa, incidenca ozbiljnih infekcija, uključujući pneumoniju, bila je veća kod pacijenata liječenih infliksimabom i metotreksatom u poređenju sa pacijentima koji su primali samo metotreksat, naročito u dozama od 6 mg/kg ili većim (vidjeti dio 4.4).
Nakon stavljanja lijeka u promet infekcije su bile najčešće spontano prijavljene ozbiljne neželjene reakcije. U pojedinim slučajevima su imale smrtni ishod. Gotovo 50% prijavljenih smrtnih slučajeva bilo je povezano sa infekcijom. Prijavljeni su slučajevi tuberkuloze, ponekad sa smrtnim ishodom, uključujući milijarnu i ekstra-pulmonalnu tuberkulozu (vidjeti dio 4.4).
Maligniteti i limfoproliferativni poremećaji
U kliničkim studijama sa infliksimabom u kojima je liječeno 5780 pacijenata, što predstavlja 5494 pacijent-godina, otkriveno je 5 slučajeva limfoma i 26 slučajeva nelimfomskih maligniteta, u poređenju sa 0 limfoma i 1 slučajem nelimfomskih maligniteta kod 1600 pacijenata koji su primali placebo, što predstavlja 941 pacijent-godinu.
U dugoročnom praćenju bezbjednosne kliničke studije infliksimaba u trajanju do 5 godina, što predstavlja 6234 pacijent-godina (3210 pacijenata), prijavljeno je 5 slučajeva limfoma i 38 slučajeva maligniteta, isključujući limfome.
Slučajevi maligniteta, uključujući limfome, takođe su bili prijavljivani u nakon stavljanja lijeka u promet (videti dio 4.4).
U eksplorativnom kliničkom ispitivanju sprovedenom kod pacijenata sa umjerenim do teškim HOBP (hronična opstruktivna bolest pluća) koji su bili aktivni ili bivši pušači, 157 odraslih pacijenata je primalo lijek Remicade u dozama sličnim onim koje su se primenjivale pacijentima sa reumatoidnim artritisom i pacijenata sa Kronovom bolešću. Kod devet od tih pacijenata je razvilo malignitet, uključujući i limfom u jednom slučaju. Medijana trajanja praćenja iznosila je 0,8 godina (učestalost 5,7% [95% CI 2,65%-10,6%]. U kontrolnoj grupi od 77 pacijenata zabilježen je jedan slučaj maligniteta (medijana trajanja praćenja bila je 0,8 godina; učestalost 1,3% [95% CI 0,03%-7,0%]). Većina maligniteta razvila se na plućima ili glavi i vratu.
Populaciona retrospektivna kohortna studija pokazala je povećanu incidencu raka grlića materice kod žena oboljelih od reumatoidnog artritisa koje su liječene infliksimabom, u poređenju sa pacijentkinjama koje nijesu primale biološke ljekove ili opštom populacijom, uključujući i one starije od 60 godina (vidjeti dio 4.4).
Dodatno, slučajevi hepatospleničnog T-celularnog limfoma prijavljeni su nakon stavljanja lijeka u promet kod pacijenata koji su primali lijek Remicade, od kojih je najveći dio slučajeva kod pacijenata sa Kronovom bolešću i ulceroznim kolitisom, a većina su bili adolescenti ili mlađi odrasli muškarci (vidjeti dio 4.4).
Srčana insuficijencija
U fazi II kliničke studije, koja je bila usmjerena ka procjeni efekata lijeka Remicade u terapiji kongestivne srčane insuficijencije (engl. congestive heart failure, CHF), uočen je veći stepen smrtnosti zbog pogoršanja srčane insuficijencije primijećen kod pacijenata koji su primali lijek Remicade, naročito onih koji su primali veće doze od 10 mg/kg (tj. dva puta veću od maksimalno odobrene doze). U ovoj studiji, 150 pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom NYHA Klasa III-IV (ejekciona frakcija lijeve komore ≤ 35%) primilo je 3 infuzije lijeka Remicade u dozi od 5 mg/kg, odnosno 10 mg/kg ili placebo tokom 6 nedjelja. Poslije 38 nedjelja umrlo je 9 od 101 pacijenata liječenih lijekom Remicade (dvoje koji su primali dozu od 5 mg/kg i sedmoro koji su primali dozu od 10 mg/kg), dok je među 49 pacijenata koji su primali placebo zabilježen samo jedan smrtni slučaj.
Poslije stavljanja lijeka u promet prijavljeni su slučajevi pogoršanja srčane insuficijencije sa ili bez utvrđenih precipitirajućih faktora, kod pacijenata liječenih lijekom Remicade. Takođe, poslije stavljanja lijeka u promet prijavljena je novonastala srčana insuficijencija, uključujući srčanu insuficijenciju kod pacijenata kod kojih prethodno nije utvrđeno kardiovaskularno oboljenje. Neki od tih pacijenata su bili mlađi od 50 godina.
Hepatobilijarni događaji
U kliničkim studijama, primijećeno je blago ili umjereno povećanje vrijednosti ALT i AST kod pacijenata koji su primali lijek Remicade bez progresije u teško oštećenje jetre. Primijećene su povećane vrijednosti ALT ≥ 5 iznad gornje granice normalne vrijednosti (engl. Upper Limit of Normal, ULN) (vidjeti Tabelu 2). Primijećene su povećane vrijednosti aminotransferaza (češće ALT nego AST) u većem procentu kod pacijenata koji su primali lijek Remicade nego u kontrolnim grupama, kako pri primjeni lijeka Remicade kao monoterapije, tako i pri primjeni u kombinaciji sa drugim imunosupresivima. Poremećaji vrijednosti aminotransferaza većinom su bili prolaznog karaktera; međutim, kod manjeg broja pacijenata povećane vrijednosti tih enzima trajale su u dužem periodu. Generalno, pacijenti kod kojih je došlo do povećanja vrijednosti ALT-a i AST-a bili su asimptomatični, a odstupanja bi se smanjila ili vratila na normalne vrijednosti bilo u slučaju nastavka ili prekida terapije lijekom Remicade ili u slučaju modifikacije istovremeno primijenjenih lijekova. Poslije stavljanja lijeka u promet, kod pacijenata koji su primali lijek Remicade prijavljeni su slučajevi žutice i hepatitisa, koji je u nekim slučajevima imao karakteristike autoimunog hepatitisa (vidjeti dio 4.4).
Tabela 2
Udio pacijenata sa povećanom ALT aktivnošću u kliničkim studijama
| Indikacija | Broj pacijenata3 | Medijana trajanja praćenja (nedjelje)4 | ≥ 3 x ULN | ≥ 5 x ULN | ||||
| placebo | infliksimab | placebo | infliksimab | placebo | infliksimab | placebo | infliksimab | |
| Reumatoidni artritis1 | 375 | 1087 | 58,1 | 58,3 | 3,2% | 3,9% | 0,8% | 0,9% |
| Kronova bolest2 | 324 | 1034 | 53,7 | 54,0 | 2,2% | 4,9% | 0,0% | 1,5% |
| Kronova bolest kod pedijatrijskih pacijenata | N/A | 139 | N/A | 53,0 | N/A | 4,4% | N/A | 1,5% |
| Ulcerozni kolitis | 242 | 482 | 30,1 | 30,8 | 1,2% | 2,5% | 0,4% | 0,6% |
| Ulcerozni kolitis kod pedijatrijskih pacijenata | N/A | 60 | N/A | 49,4 | N/A | 6,7% | N/A | 1,7% |
| Ankilozirajući spondilitis | 76 | 275 | 24,1 | 101,9 | 0,0% | 9,5% | 0,0% | 3,6% |
| Psorijatični artritis | 98 | 191 | 18,1 | 39,1 | 0,0% | 6,8% | 0,0% | 2,1% |
| Plak psorijaza | 281 | 1175 | 16,1 | 50,1 | 0,4% | 7,7% | 0,0% | 3,4% |
1 Pacijenti u placebo grupi su primali metotreksat, a pacijenti u infliksimab grupi su primali i infliksimab i metotreksat.
2 Pacijenti u placebo grupi u 2 studije faze III za Kronovu bolest, ACCENT I i ACCENT II, primili su inicijalnu dozu od 5 mg/kg infliksimaba na početku studije, a zatim placebo u fazi održavanja. Pacijenti koji su bili randomizovani u grupu koja je u fazi održavanja primala placebo a kasnije su prešli na infliksimab uključeni su u infliksimab grupu u svrhu ALT analize. U fazi IIIb studije za Kronovu bolest, SONIC, pacijenti u placebo grupi primali su AZA 2,5 mg/kg/dan kao aktivnu kontrolu pored placebo infliksimab infuzija.
3 Broj pacijenata uključenih u analizu ALT.
4 Medijana trajanja praćenja je zasnovana na pacijentima koji su primali terapiju.
Antinuklearna antitijela (ANA) / Anti-dvolančana DNK (engl. double-stranded DNA, dsDNK) antitijela
Približno polovina pacijenata koji su primali infliksimab u kliničkim studijama i koji su na početku studije bili negativni na ANA postali su pozitivni na ANA tokom studije, u poređenju sa oko jednom petinom pacijenata koji su primali placebo. Pojava anti-dsDNK antitijela utvrđena je kod oko 17% pacijenata koji su primali infliksimab, u poređenju sa 0% pacijenata koji su primali placebo. Na posljednjoj evaluaciji, 57% pacijenata koji su primali infliksimab ostalo je pozitivno na anti-dsDNK. Međutim, incidenca prijavljivanja lupusa i sindroma nalik na lupus i dalje je povremena (vidjeti dio 4.4).
Pedijatrijska populacija
Pacijenti sa juvenilnim reumatoidnim artritisom
Lijek Remicade je proučavan u kliničkoj studiji kod 120 pacijenata (uzrast: 4-17 godina) sa aktivnim juvenilnim reumatoidnim artritisom koji nijesu reagovali na terapiju metotreksatom. Pacijenti su kao uvodnu terapiju primili 3 doze infliksimaba u dozi od 3 mg/kg (u 0, 2. i 6. nedjelji) ili 6 mg/kg (u 14, 16. i 20. nedjelji), a poslije toga terapiju održavanja svakih 8 nedjelja, u kombinaciji sa metotreksatom.
Reakcije na infuziju
Reakcije na infuziju javile su se kod 35 % pacijenata sa juvenilnim reumatoidnim artritisom koji su primali 3 mg/kg u poređenju sa 17,5% pacijenata koji su primali 6 mg/kg. U grupi koja je primala 3 mg/kg lijeka Remicade, 4 od 60 pacijenata imalo je ozbiljnu reakciju na infuziju dok je kod 3 pacijenta prijavljena moguća anafilaktička reakcija (od kojih su 2 imala ozbiljne reakcije na infuziju). U grupi koja je primala 6 mg/kg, 2 od 57 pacijenata imalo je ozbiljnu reakciju na infuziju, od kojih je jedan pacijent imao moguću anafilaktičku reakciju (vidjeti dio 4.4).
Imunogenost
Antitijela na infliksimab razvila su se kod 38 % pacijenata koji su primali 3 mg/kg u poređenju sa 12% pacijenata koji su primali 6 mg/kg. Titri antitijela bili su znatno veći u grupi koja je primala dozu od 3 mg/kg u poređenju sa grupom koja je primala dozu od 6 mg/kg.
Infekcije
Infekcije su se javile kod 68% (41/60) djece koja su primala 3 mg/kg u toku 52 nedjelje, kod 65% (37/57) djece koja su primala 6 mg/kg infliksimaba u toku 38 nedjelja i 47% (28/60) djece koja su primala placebo u toku 14 nedjelja (vidjeti dio 4.4).
Pedijatrijski pacijenti sa Kronovom bolešću
Sljedeće neželjene reakcije prijavljene su češće kod pedijatrijskih pacijenata sa Kronovom bolešću uključenih u REACH studiju (vidjeti dio 5.1) nego kod odraslih pacijenata sa Kronovom bolešću: anemija (10,7%), krv u stolici (9,7%), leukopenija (8,7%), naleti crvenila sa osjećajem vrućine (8,7%), virusne infekcije (7,8%), neutropenija (6,8%), bakterijske infekcije (5,8%) i alergijske reakcije respiratornog trakta (5,8%). Osim toga, prijavljeni su i prelomi kostiju (6,8%), ali nije utvrđena uzročna povezanost. Ostale posebne napomene navedene su u tekstu koji slijedi.
Reakcije vezane za infuziju
U kliničkom ispitivanju REACH, ukupno je 17,5% randomizovanih pacijenata imalo jednu ili više reakcija na infuziju. Nije bilo ozbiljnih reakcija na infuziju, a 2 ispitanika u kliničkom istraživanju REACH imala su anafilaktičke reakcije koje nijesu bile ozbiljne.
Imunogenost
Antitijela na infliksimab su utvrđena kod 3 (2,9%) pedijatrijska pacijenta.
Infekcije
U REACH studiji, infekcije su prijavljene kod 56,3% randomizovanih ispitanika koji su primali infliksimab. Infekcije su češće prijavljivane kod ispitanika koji su primali infuzije na svakih 8 nedjelja (73,6%) za razliku od grupe koja je primala infuzije na svakih 12 nedjelja (38,0%), pri čemu su ozbiljne infekcije prijavljene kod 3 ispitanika koji su primali infuziju na svakih 8 nedjelja i 4 ispitanika koji su primali infuziju na svakih 12 nedjelja u grupi koja je primala terapiju održavanja. Najčešće prijavljene infekcije bile su infekcije gornjeg respiratornog trakta i faringitis, a najčešće prijavljena ozbiljna infekcija bila je apsces. Prijavljena su tri slučaja pneumonije (1 ozbiljan) i 2 slučaja herpes zostera (nijedan ozbiljan).
Pedijatrijski pacijenti sa ulceroznim kolitisom
Sveukupno, neželjene reakcije prijavljene kod pedijatrijskih pacijenata sa ulceroznim kolitisom u C0168T72 studiji i kod odraslih pacijenata sa ulceroznim kolitisom u ACT1 i ACT2 studijama su uglavnom bile konzistentne. U C0168T72 studiji, najčešće neželjene reakcije bile su infekcije gornjeg respiratornog trakta, faringitis, abdominalni bol, povišena tjelesna temperatura i glavobolja. Najčešći neželjeni događaj je bio pogoršanje ulceroznog kolitisa, čija je incidenca bila veća kod pacijenata koji su primali infuzije na svakih 12 nedjelja, u poređenju sa pacijentima koji su primali infuzije na svakih 8 nedjelja.
Reakcije vezane za infuziju
Sveukupno, 8 (13,3%) od 60 pacijenata na terapiji su imali jednu ili više neželjenih reakcija na infuziju, sa 4 (18,2%) od 22 pacijenta koji su primali terapiju održavanja na svakih 8 nedelja, i 3 (13,0%) od 23 pacijenta koji su primali terapiju održavanja na svakih 12 nedjelja. Nijesu prijavljene ozbiljne neželjene reakcije na infuziju. Sve neželjene reakcije na infuziju su bile blagog do umjerenog intenziteta.
Imunogenost
Antitijela na infliksimab su do kraja 54. nedjelje otkrivena kod 4 (7,7%) pacijenta.
Infekcije
Infekcije su prijavljene kod 31 (51,7%) od 60 pacijenata na terapiji u C0168T72 studiji, i 22 (36,7%) pacijenta su zahtijevali oralnu ili parenteralnu antibiotsku terapiju. Udio pacijenata sa infekcijama u C0168T72 studiji bio je sličan udjelu pedijatrijskih pacijenata sa Kronovom bolešću, koji su imali infekcije, u REACH studiji, ali veći nego udio odraslih pacijenata sa ulceroznim kolitisom, koji su imali infekcije u ACT1 i ACT2 studijama. Ukupna incidenca infekcija u C0168T72 studiji bila je 13/22 (59%), odnosno 14/23 (60,9%) u grupama koje su primale terapiju održavanja na svakih 8, odnosno 12 nedjelja.
Infekcija gornjeg respiratornog trakta (7/60 [12%]) i faringitis (5/60 [8%]) su bile najčešće prijavljivane infekcije respiratornog sistema. Ozbiljne infekcije su bile prijavljene kod 12% (7/60) pacijenata na terapiji.
U ovoj studiji je bilo više pacijenata u grupi uzrasta od 12 do 17 godina nego u grupi uzrasta od 6 do 11 godina (45/60 [75,0%]) prema 15/60 [25,0%]). Iako je broj pacijenata u svakoj podgrupi bio suviše mali da bi se donio konačan zaključak u vezi uticaja uzrasta na bezbjednosne događaje, udio pacijenata sa ozbiljnim neželjenim događajima i prekidom terapije usljed neželjenih događaja je bio veći u grupi mlađeg, nego u grupi starijeg uzrasta. Iako je udio pacijenata sa infekcijama bio takođe veći u grupi mlađeg uzrasta, procenat pacijenata sa ozbiljnim infekcijama je bio sličan u obje grupe. Ukupni udio neželjenih događaja i reakcija na infuziju je bio sličan između grupa pacijenata uzrasta od 6 do 11 godina i uzrasta od 12 do 17 godina.
Postmarketinško iskustvo
Ozbiljne neželjene reakcije infliksimaba kod pedijatrijskih pacijenata spontano prijavljene nakon stavljanja lijeka u promet uključivale su maligne bolesti, među kojima i hepatosplenični limfom T ćelija, prolazne poremećaje vrijednosti enzima jetre, sindrome slične lupusu i pozitivan nalaz autoantitijela (vidjeti djelove 4.4 i 4.8).
Dodatne informacije o posebnim populacijama
Stariji pacijenti
U kliničkim studijama za reumatoidni artritis, učestalost ozbiljnih infekcija u grupi pacijenata koja je primala infliksimab u kombinaciji sa metotreksatom bila je veća kod pacijenata od 65 ili više godina (11,3%) nego kod pacijenata mlađih od 65 godina (4,6%). Kod pacijenata koji su primali samo metotreksat, učestalost ozbiljnih infekcija iznosila je 5,2% kod pacijenata od 65 ili više godina u poređenju sa 2,7% kod pacijenata mlađih od 65 godina (vidjeti dio 4.4).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Nije bilo prijavljenih slučajeva predoziranja. Primjena jednokratnih doza do 20 mg/kg nije izazvala toksične efekte.
Farmakoterapijska grupa: Imunosupresivi, inhibitori faktora nekroze tumora alfa (TNF-alfa)
ATC kod: L04AB02
Mehanizam djelovanja
Infliksimab je himerno humano-mišje monoklonsko antitijelo koje se sa velikim afinitetom vezuje kako za solubilne tako i za transmembranske oblike TNF-alfa ali ne za limfotoksin-alfa (TNF-beta).
Farmakodinamski efekti
Infliksimab inhibira funkcionalnu aktivnost TNF-alfa u velikom broju in vitro biotestova. Infliksimab je spriječio oboljenje kod transgenih miševa kod kojih se razvio poliartritis kao posljedica konstitutivne ekspresije humanog TNF-alfa,, a kada je primijenjen nakon početka bolesti, omogućio je zarastanje erodiranih zglobova. In vivo, infliksimab brzo stvara stabilne komplekse sa humanim TNF-alfa, što je proces koji se odvija paralelno sa gubitkom bioaktivnosti TNF-alfa.-
Povišene koncentracije TNF-alfa otkrivene su u zglobovima pacijenata sa reumatoidnim artritisom i u korelaciji su sa povećanom aktivnošću bolesti. Kod reumatoidnog artritisa, liječenje infliksimabom smanjilo je infiltraciju inflamatornih ćelija u inflamirane oblasti zgloba kao i ekspresiju molekula koji posreduju u ćelijskoj adheziji, hemoatrakciji i degradaciji tkiva. Nakon liječenja infliksimabom, pacijenti su imali smanjene vrijednosti serumskog interleukina 6 (IL6) i Creaktivnog proteina (CRP) u odnosu na vrijednosti na početku liječenja, dok je kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom i smanjenim vrijednostima hemoglobina na početku liječenja došlo do povećanih vrijednosti hemoglobina. U odnosu na ćelije neliječenih pacijenata nije uočeno značajno smanjenje broja ili proliferativnog odgovora limfocita u perifernoj krvi pacijenata koji su primali infliksimab prilikom in vitro mitogene stimulacije. Kod pacijenata sa psorijazom, liječenje infliksimabom dovelo je do smanjenja inflamacije epiderma i normalizacije diferencijacije keratinocita u psorijatičnim plakovima. Kod psorijatičnog artritisa, kratkoročno liječenje lijekom Remicade smanjilo je broj T-ćelija i krvnih sudova u sinovijalnoj membrani i koži zahvaćenoj psorijazom.
Histološkom analizom uzoraka kolona uzetih biopsijom, koje su urađene prije terapije, i 4 nedjelje nakon primjene infliksimaba, utvrđeno je značajno smanjenje mjerljivog TNF-alfa. Takođe, primjena infliksimaba kod pacijenata sa Kronovom bolešću je povezana sa značajnim smanjenjem uobičajeno povećanih vrijednosti inflamatornog markera u serumu, CRP-a. Kod pacijenata koji su primali infliksimab, ukupan broj perifernih bijelih krvnih zrnaca je minimalno bio izložen uticaju, iako su primijećene promjene kod limfocita, monocita i neutrofila koje su dovele do pomijeranja ka normalnim vrijednostima. Mononuklearne ćelije periferne krvi (engl. Peripheral blood mononuclear cells, PBMC) kod pacijenata koji su primali infliksimab pokazale su nesmanjen proliferativni odgovor na stimulaciju, u poređenju sa pacijentima koji nijesu primali lijek. Poslije liječenja infliksimabom nijesu primijećene značajne promjene u proizvodnji citokina od strane PBMC. Analiza mononuklearnih ćelija u lamini propriji dobijenih biopsijom intestinalne mukoze, pokazala je da je liječenje infliksimabom dovelo do smanjenja broja ćelija sposobnih da eksprimiraju TNF-alfa i interferon-gama. Dodatne histološke analize pružile su dokaze da liječenje infliksimabom smanjuje infiltraciju inflamatornih ćelija u zahvaćene oblasti crijeva, kao i prisustvo markera inflamacije na tim mjestima. Endoskopske analize intestinalne mukoze pružile su dokaze o zacjeljenju mukoze kod pacijenata koji su primali infliksimab.
Klinička efikasnost i bezbjednost
Reumatoidni artritis kod odraslih pacijenata
Efikasnost infliksimaba procijenjena je u dvije multicentrične, randomizovane, dvostruko slijepe pivotalne kliničke studije: ATTRACT i ASPIRE. U obje studije istovremena primjena ustaljenih doza folne kiseline, oralnih kortikosteroida ( 10 mg/dan) i/ili nesteroidnih antiinflamatornih ljekova (NSAIDs) bila je dozvoljena.
Primarni parametri praćenja bili su smanjenje znakova i simptoma prema kriterijumima Američkog reumatološkog društva (engl. American College of Rheumatology, ACR) (ACR20 za ATTRACT, granična vrijednost ACR-N za ASPIRE), prevencija strukturnog oštećenja zglobova i poboljšanje funkcionalne sposobnosti. Smanjenje znakova i simptoma bilo je definisano kao poboljšanje od najmanje 20% (ACR20) kako kod osjetljivih tako i otečenih zglobova, kao i poboljšanje u 3 od sljedećih 5 kriterijuma: (1) opšta procjena istraživača, (2) opšta procjena pacijenta, (3) funkcionalna mjera/mjera invaliditeta, (4) vizuelna analogna skala bola i (5) brzina sedimentacije eritrocita ili Creaktivnog proteina. Za ACR-N su korišćeni isti kriterijumi kao i za ACR20, a rezultat je dobijen preračunavanjem najmanjeg procenta poboljšanja broja otečenih zglobova, broja osjetljivih zglobova, i medijana vrijednosti preostalih 5 komponenti ACR odgovora. Strukturno oštećenje zgloba (erozije i sužavanje prostora u zglobovima) u rukama i stopalima mjereno je promjenom, u odnosu na početnu vrijednost prema „van der Heijde-modified Sharp“ skali (0440). Upitnik o zdravstvenoj procjeni (engl. Health Assessment Questionnaire, HAQ; skala 03) primijenjen je za mjerenje prosječne promjene u fizičkoj funkciji pacijenata tokom vremena u odnosu na funkciju na početku ispitivanja.
U placebo-kontrolisanoj studiji ATTRACT vršena je procjena odgovora na liječenje poslije 30, 54. i 102. nedjelje kod 428 pacijenata koji boluju od aktivnog reumatoidnog artritisa uprkos liječenju metotreksatom. Oko 50% pacijenata bili su u funkcionalnoj Klasi III. Pacijenti su primali placebo, 3 mg/kg ili 10 mg/kg infliksimaba u nultoj, 2. i 6. nedjelji ispitivanja, a zatim u svakih 4 ili 8 nedjelja. Svi pacijenti su primali fiksne doze metotreksata (u prosjeku 15 mg/nedjeljno) u toku 6 mjeseci prije uključenja u studiju i morali su da nastave sa uzimanjem istih doza u toku cijele studije.
Rezultati poslije 54 nedjelje (ACR20, ukupan rezultat na van der Heijde-modified Sharp skali i HAQ) prikazani su u Tabeli 3. Veći stepen kliničkog odgovora (ACR50 i ACR70) primijećen je kod svih infliksimab grupa u 30. i 54. nedjelji u poređenju sa grupom koja je samo primala metotreksat.
Smanjenje brzine progresije strukturnog oštećenja zgloba (erozije i sužavanje zglobnog prostora) zapaženo je u svim infliksimab grupama u nedjelji 54 (Tabela 3).
Efekti zapaženi u 54. nedjelji održali su se tokom 102 nedjelje. Budući da je veći broj pacijenata prekinuo liječenje, nije moguće utvrditi u kojoj mjeri se razlikuje efekat između grupa koje su primale infliksimab i grupe koja je primala samo metotreksat.
Tabela 3
Dejstvo na ACR20, Strukturalno oštećenje zgloba i fizička funkcija u 54. nedjelji, ATTRACT
| infliksimabb | ||||||
| Kontrolaa | 3 mg/kg svakih 8 nedjelja | 3 mg/kg svake 4 nedjelje | 10 mg/kg svakih 8 nedjelja | 10 mg/kg svake 4 nedjelje | Svi infliksimabb | |
| Pacijenti sa ACR20 reakcijom/ | 15/88 (17%) | 36/86 (42%) | 41/86 (48%) | 51/87 (59%) | 48/81 (59%) | 176/340 (52%) |
| Ukupni rezultatd (van der Heijde-modified Sharp skala) | ||||||
| Promjena od početne vrijednosti | 7,0 ± 10,3 | 1,3 ± 6,0 | 1,6 ± 8,5 | 0,2 ± 3,6 | -0,7 ± 3,8 | 0,6 ± 5,9 |
| Medijana | 4,0 | 0.5 | 0.1 | 0.5 | -0.5 | 0.0 |
| Pacijenti bez pogoršanja/ | 13/64 (20%) | 34/71 (48%) | 35/71 (49%) | 37/77 (48%) | 44/66 (67%) | 150/285 (53%) |
| HAQ promjena od početne vrijednosti s vremenome (procijenjeni pacijenti) | 87 | 86 | 85 | 87 | 81 | 339 |
| Srednja vrijednost SDc | 0,2 ± 0,3 | 0,4 ± 0,3 | 0,5 ± 0,4 | 0,5 ± 0,5 | 0,4 ± 0,4 | 0,4 ± 0,4 |
| a kontrolna grupa = Svi pacijenti su imali aktivni RA uprkos liječenju stabilnim dozama metotreksata u periodu od 6 mjeseci prije početka studije i morali su da ostanu na stabilnim dozama u toku studije. Dozvoljena je bila istovremena upotreba doza oralnih kortikosterioda ( 10 mg/dan) i/ili nesteroidnih antiinflamatornih ljekova, a davali su se i suplementi folata. |
U okviru ASPIRE studije izvršena je evaluacija odgovora na terapiju poslije 54. nedjelje kod 1004 pacijenata sa aktivnim reumatoidnim artritisom (medijana otečenih zglobova 19, a osetljivih zglobova 31) u ranoj fazi (trajanje bolesti ≤ 3 godine, medijana 0,6 godina) koji nijesu prethodno liječeni metotreksatom. Svi pacijenti su primili metotreksat (doza optimizovana na 20 mg nedjeljno do 8. nedjelje), i ili placebo, ili 3 mg/kg, odnosno 6 mg/kg infliksimaba u nultoj, 2. i 6. nedjelji studije, a zatim svakih 8 nedjelja. Rezultati poslije 54. nedjelje prikazani su u Tabeli 4.
Nakon 54 nedjelja terapije, u obje grupe pacijenata koji su primali infliksimab + metotreksat došlo je do statistički značajnog poboljšanja znakova i simptoma u poređenju sa pacijentima koji su primali samo metotreksat, mjereno udjelom pacijenata koji su postigli ACR20, 50 i 70 odgovore.
U ASPIRE studiji, više od 90% pacijenata imalo je najmanje dva rendgenska snimka koji su mogli da se procijene. Smanjenje stepena progresije strukturnog oštećenja primijećeno je u 30. i 54. nedjelji u grupama pacijenata koji su primali infliksimab + metotreksat, u poređenju sa pacijentima koji su primali samo metotreksat.
Tabela 4
Dejstvo na ACRn, Strukturalno oštećenje zgloba i fizička funkcija u 54. nedjelji, ASPIRE
| Infliksimab + MTX | ||||
| Placebo + MTX | 3 mg/kg | 6 mg/kg | Kombinovano | |
| Broj randomizovanih ispitanika | 282 | 359 | 363 | 722 |
| Udio poboljšanja ACR | ||||
| Srednja vrijednost ± SDa | 24,8 ± 59,7 | 37,3 ± 52,8 | 42,0 ± 47,3 | 39,6 ± 50,1 |
| Promjena od početnog stanja u ukupnom rezultatu van der Heijde-modified Sharp skaleb | ||||
| Srednja vrijednost ± SDa | 3,70 ± 9,61 | 0,42 ± 5,82 | 0,51 ± 5,55 | 0,46 ± 5,68 |
| Medijana | 0,43 | 0,00 | 0,00 | 0,00 |
| Prosjek poboljšanja HAQ u odnosu na početno stanje, analizirano tokom perioda od 30. Do 54. Nedjelje | ||||
| Srednja vrijednost ± SDd | 0,68 ± 0,63 | 0,80 ± 0,65 | 0,88 ± 0,65 | 0,84 ± 0,65 |
| a p < 0,001, za svaku grupu koja je primala infliksimab u odnosu na kontrolnu grupu. |
Podaci koji podržavaju titraciju doze kod reumatoidnog artritisa dobijeni su iz ATTRACT, ASPIRE i START studija. START studija je bila randomizovana, multicentrična, dvostruko slijepa, studija sa tri terapijske grupe paralelnog dizajna koja je isptivala bezbjednost. U jednoj terapijskoj grupi studije (grupa 2, n=329), pacijentima sa neadekvatnim odgovorom na liječenje bilo je dozvoljeno postupno povećati dozu sa 3mg/kg na najviše 9 mg/kg sa povećanjima od 1,5 mg/kg. Kod većine (67%) ovih pacijenata nije bila potrebna titracija doze. Među pacijentima kod kojih je bila potrebna titracija doze, kod njih 80% je postignut klinički odgovor, pri čemu je u većini slučajeva (64%) bilo potrebno samo jednom prilagođavati doze za 1,5 mg/kg.
Kronova bolest kod odraslih
Indukciona terapija kod umjerenog do teškog oblika aktivne Kronove bolesti
Efikasnost terapije pojedinačnom dozom infliksimaba procijenjena je kod 108 pacijenata sa aktivnom Kronovom bolešću (Indeks aktivnosti Kronove bolesti, engl. Crohn's Disease Activity Index, (CDAI) 220 i 400) u randomizovanom, dvostruko slijepom, placebo kontrolisanom ispitivanju odgovora na primjenjenu dozu. Od tih 108 pacijenata, 27 je primalo preporučenu dozu infliksimaba od 5 mg/kg. Svi pacijenti su imali neadekvatan odgovor na prethodnu konvencionalnu terapiju. Bila je dozvoljena istovremena primjena konvencionalne terapije u ustaljenoj dozi, koju je nastavilo da prima 92% pacijenata.
Primarni parameter praćenja bio je udio pacijenata koji su ostvarili klinički odgovor, definisan kao smanjenje CDAI za 70 bodova od početnog stanja na osnovu procjene nakon 4 nedjelje bez povećanja potrebe za primjenom ljekova koji se daju za Kronovu bolest ili hirurškog liječenja Kronove bolesti. Pacijenti koji su odgovorili na liječenje poslije 4 nedjelje praćeni su do 12. nedjelje. Sekundarni parametri praćenja uključili su udio pacijenata u kliničkoj remisiji poslije 4 nedjelje liječenja (CDAI < 150) i održivosti kliničkog odgovora tokom vremena.
Četvrte nedjelje poslije primjene jedne doze, 22/27 (81%) pacijenata koji su primali infliksimab u dozi od 5 mg/kg ostvarili su klinički odgovor, u odnosu na 4/25 (16%) pacijenata koji su primali placebo (p < 0.001). Takođe u 4. nedjelji, 13/27 (48%) pacijenata koji su primali infliksimab ostvarili su kliničku remisiju bolesti (CDAI < 150), u odnosu na 1/25 (4%) pacijenata koji su primali placebo. Odgovor na liječenje je zabilježen u periodu od 2 nedjelje, a najjači je bio u 4. nedjelji. Na posljednjem pregledu poslije 12 nedjelja, 13/27 (48%) pacijenata koji su primali infliksimab i dalje je pokazivalo klinički odgovor na liječenje.
Terapija održavanja kod umjerenog do teškog oblika aktivne Kronove bolesti kod odraslih pacijenata
Efikasnost ponovljenih infuzija infliksimaba ispitivana je u jednogodišnjoj kliničkoj studiji (ACCENT I).
Ukupno 573 pacijenata sa umjerenom do teškom aktivnom Kronovom bolešću (CDAI 220 400) primilo je jednu infuziju infliksimaba od 5 mg/kg u nultoj nedjelji. Od 580 uključenih pacijenata 178 (30,7%) je imalo težak oblik bolesti (CDAI rezultat > 300 uz istovremenu primjenu kortikosteroida i/ili imunosupresiva), što je odgovaralo populaciji koja je definisana u indikaciji (vidjeti dio 4.1). U 2. nedjelji, procijenjen je klinički odgovor kod svih pacijenata koji su potom randomizovani u jednu od 3 terapijske grupe: grupu koja je kao terapiju održavanja primala placebo, grupu koja je kao terapiju održavanja primala infuziju u dozi od 5 mg/kg i grupu koja je kao terapiju održavanja primala infuziju u dozi od 10 mg/kg. Pacijenti u sve 3 grupe primali su ponovne infuzije u 2. i 6. nedjelji, a zatim svakih 8 nedjelja poslije toga.
Od 573 randomizovana pacijenta, 335 (58%) je ostvarilo klinički odgovor do 2. nedjelje. Ti pacijenti su klasifikovani kao pacijenti sa odgovorom u nedjelji 2 i uključeni su u primarnu analizu (vidjeti Tabelu 5). Među pacijentima koji su klasifikovani kao pacijenti koji nijesu reagovali na terapiju u 2. nedjelji, 32% (26/81) u grupi koja je primala placebo terapiju održavanja i 42% (68/163) u infliksimab grupi ostvarilo je klinički odgovor do 6. nedjelje. Nakon toga, nije bilo razlike između grupa u broju onih pacijenata kod kojih se pojavio zakasneli odgovor.
Ko-primarni parametri praćenja bili su udio pacijenata u kliničkoj remisiji (CDAI < 150) u 30. nedjelji i vrijeme do gubitka odgovora do 54. nedjelje. Postepeno smanjenje doze kortikosteroida bilo je dopušteno poslije 6. nedjelje.
Tabela 5
Jednokratne intravenske infuzije u dozi od 1, 3, 5, 10 ili 20 mg/kg infliksimaba dovele su do proporcionalnih povećanja maksimalne koncentracije u serumu (Cmax) i površine ispod krive koncentracija-vrijeme (PIK). Volumen distribucije u stanju dinamičke ravnoteže (medijana Vd od 3,0 do 4,1 litara) nije zavisila od veličine primijenjene doze i ukazuje na to da se infliksimab prevashodno distribuira vaskularno. Nije primijećena zavisnost farmakokinetike od vremena. Putevi eliminacije infliksimaba nijesu opisani. Neizmijenjen infliksimab nije pronađen u urinu. Nijesu primijećene veće razlike u eliminaciji ili volumenu distribucije koje su vezane za starosnu dob ili tjelesnu masu kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom. Farmakokinetika infliksimaba kod starijih pacijenata nije istraživana. Nijesu sprovedene studije kod pacijenata sa oboljenjem jetre ili bubrega.
Kod pojedinačnih doza od 3, 5, ili 10 mg/kg, medijana Cmax vrijednosti bila je 77, 118 i 277 mikrograma/ml, redom. Medijana terminalnog poluvremena eliminacije pri ovim dozama bila je u opsegu od 8 do 9,5 dana. Kod većine pacijenata, infliksimab se mogao naći u serumu najmanje 8 nedjelja nakon preporučene jednokratne doze od 5 mg/kg kod pacijenata sa Kronovom bolešću i doze održavanja od 3 mg/kg svakih 8 nedjelja kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom.
Ponovljena primjena infliksimaba (5 mg/kg u 0, 2. i 6. nedjelji kod fistulizirajuće Kronove bolesti, 3 ili 10 mg/kg svakih 4 ili 8 nedjelja kod reumatoidnog artritisa) dovela je do blage akumulacije infliksimaba u serumu poslije druge doze. Nije primijećena dalja klinički značajna akumulacija lijeka. Kod većine pacijenata sa fistulizirajućom Kronovom bolešću, infliksimab je pronađen u serumu tokom 12 nedjelja (opseg 428 nedjelja) poslije primjene terapije.
Pedijatrijska populacija
Populaciona farmakokinetička analiza zasnovana na podacima dobijenim od pacijenata sa ulceroznim kolitisom (N=60), Kronovom bolešću (N=112), juvenilnim reumatoidnim artritisom (N=117) i Kavasakijevom bolešću (N=16) sa sveukupnim opsegom uzrasta od 2 mjeseca do 17 godina, ukazala je da je izloženost infliksimabu nelinearno zavisna od tjelesne mase. Nakon primjene 5 mg/kg infliksimaba svakih 8 nedjelja, predviđena medijana izloženosti infliksimabu u stanju ravnoteže (površina ispod krive koncentracija-vrijeme u stanju ravnoteže - PIKSS) kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta 6 do 17 godina je bila približno za 20% manja od predviđene medijane izloženosti infliksimabu u stanju ravnoteže kod odraslih pacijenata. Za medijanu PIKSS kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 2 godine do manje od 6 godina, predviđena je vrijednost za oko 40% manja nego kod odraslih pacijenata, iako je broj pacijenata koji podržava ovu procjenu ograničen.
Infliksimab nema unakrsnu reaktivnost sa TNF-alfa drugih vrsta osim sa TNF-alfa ljudi i šimpanza. Iz tog razloga, konvencionalni pretklinički podaci o bezbjednosti infliksimaba su ograničeni. U studiji o razvojnoj toksičnosti koja je sprovedena na miševima primjenom analognog antitijela koje selektivno inhibira funkcionalnu aktivnost TNF-alfa kod miša, nije bilo znakova toksičnosti kod majke, embriotoksičnosti ili teratogenosti. U ispitivanju plodnosti i opšte reproduktivne funkcije, broj skotnih miševa bio je smanjen poslije primjene istog analognog antitijela. Nije poznato da li je taj nalaz rezultat dejstva na mužjake i/ili ženke. U šestomjesečnoj studiji toksičnosti ponovljene doze, primjenom istog analognog antitijela protiv TNF-alfa, kod miša, primijećene su kristalne naslage na kapsuli sočiva kod nekih od mužjaka koji su primali terapiju. Nijesu vršeni posebni oftalmološki pregledi pacijenata da bi se istražio značaj ovog nalaza kod ljudi.
Nijesu vršene dugoročne studije da bi se procijenio kancerogeni potencijal infliksimaba. U studijama na
miševima sa deficitom TNF-alfa kod kojih su primjenjivani poznati tumor inicijatori i/ili promoteri, nije pokazano povećanje tumora uz primjenu poznatih inicijatora i/ili promotera tumora.
Dinatrijum fosfat, dihidrat;
Natrijum dihidrogen fosfat, monohidrat;
Polisorbat 80 (E433);
Saharoza.
Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima.
Prije rekonstitucije:
3 godine na temperaturi od 2°C do 8°C.
Lijek Remicade se može čuvati na temperaturi do maksimalno 25°C jednokratno, u periodu do 6 mjeseci, ali da se ne prekorači originalni rok upotrebe. Novi rok upotrebe mora biti naznačen na kartonskoj kutiji. Lijek Remicade se ne smije vraćati u frižider ako je čuvan van frižidera.
Nakon rekonstitucije i razblaživanja:
Razblaženi rastvor u fizičko-hemijskom pogledu je stabilan do 28 dana na temperaturi od 2°C do 8°C i tokom dodatnih 24 sata na 25°C, nakon vađenja iz frižidera. Sa mikrobiološke tačke gledišta, rastvor za infuziju treba upotrijebiti odmah po pripremi, a za trajanje i uslove čuvanja rastvora prije upotrebe odgovoran je korisnik, a rastvor se ne smije čuvati duže od 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C, osim ukoliko rekonstitucija/razblaživanje nije sprovedeno pod kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.
Čuvati u frižideru (2C do 8C).
Za uslove čuvanja do 25C prije rekonstitucije lijeka, vidjeti dio 6.3.
Za uslove čuvanja nakon rekonstitucije lijeka, vidjeti dio 6.3.
Unutrašnje pakovanje je staklena bočica tipa I sa gumenim čepom i aluminijumskim prstenom zaštićenim plastičnom kapicom.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna bočica sa lijekom i Uputstvo za lijek.
Lijek Remicade sadrži aktivnu supstancu infliksimab. Infliksimab je monoklonsko antitijelo – vrsta proteina koja se vezuje za specifična mjesta u tijelu koja se zovu TNF (faktor nekroze tumora - engl. tumour necrosis factor)-alfa.
Lijek Remicade spada u grupu ljekova koji se nazivaju ‘TNF blokatori’. Namijenjen je za upotrebu kod odraslih osoba za liječenje sljedećih zapaljenskih bolesti:
Lijek Remicade je takođe namijenjen za upotrebu kod odraslih i djece uzrasta od 6 ili više godina za liječenje:
Lijek Remicade djeluje tako što se selektivno vezuje za TNF-alfa i blokira njegovu aktivnost. TNF-alfa protein učestvuje u zapaljenskim procesima u organizmu i njegovom blokadom se može smanjiti zapaljenje u Vašem organizmu.
Reumatoidni artritis
Reumatoidni artritis je zapaljenska bolest zglobova. Ako imate aktivni reumatoidni artritis, prvo ćete dobiti druge ljekove. Ako ti ljekovi ne djeluju dovoljno dobro, biće Vam propisan lijek Remicade, koji ćete primati u kombinaciji sa drugim lijekom koji se naziva metotreksat da bi se:
Psorijatični artritis
Psorijatični artritis je zapaljenska bolest zglobova, obično praćena psorijazom. Ako imate aktivni psorijatični artritis, prvo ćete dobiti druge ljekove. Ako ti ljekovi ne djeluju dovoljno dobro, dobićete lijek Remicade da bi se:
Ankilozirajući spondilitis (Bechterew-ova bolest)
Ankilozirajući spondilitis je zapaljenska bolest kičme. Ako imate ankilozirajući spondilitis, prvo ćete dobiti druge ljekove. Ako ti ljekovi ne djeluju dovoljno dobro, dobićete lijek Remicade da bi se:
Psorijaza
Psorijaza je zapaljenska bolest kože. Ako imate umjerenu do tešku plak psorijazu, prvo ćete biti liječeni drugim ljekovima ili terapijama, kao što je fototerapija. Ako ti ljekovi ili terapije ne djeluju dovoljno dobro, dobićete lijek Remicade kako bi se smanjili znakovi i simptomi Vaše bolesti.
Ulcerozni kolitis
Ulcerozni kolitis je zapaljenska bolest crijeva. Ako imate ulcerozni kolitis, prvo ćete dobiti druge ljekove. Ako ti ljekovi ne djeluju dovoljno dobro, dobićete lijek Remicade za liječenje Vaše bolesti.
Kronova bolest
Kronova bolest je zapaljenska bolest crijeva. Ako imate Kronovu bolest, prvo ćete dobiti druge ljekove. Ako ti ljekovi ne djeluju dovoljno dobro, dobićete lijek Remicade:
Lijek Remicade ne smijete koristiti:
Nemojte da uzimate lijek Remicade ukoliko se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas. Ukoliko nijeste sigurni, razgovarajte sa svojim ljekarom prije nego što uzmete lijek Remicade.
Upozorenja i mjere opreza:
Razgovarajte sa svojim ljekarom prije ili tokom liječenja lijekom Remicade u sljedećim situacijama:
Prethodna terapija lijekom Remicade
Ukoliko ste imali prekid u terapiji lijekom Remicade koji je trajao duže od 16 nedjelja, postoji povećan rizik od pojave alergijskih reakcija kod ponovnog početka liječenja.
Infekcije
Odmah obavijestite svog ljekara ukoliko primijetite znake infekcije u toku liječenja lijekom Remicade. Simptomi uključuju povišenu tjelesnu temperaturu, kašalj, simptome nalik na grip, opštu slabost, crvenilo ili osjećaj vreline na koži, rane ili probleme sa zubima. Vaš ljekar može da preporuči privremeni prekid terapije lijekom Remicade.
Tuberkuloza (TBC)
Odmah obavijestite svog ljekara ukoliko tokom liječenja lijekom Remicade dobijete simptome tuberkuloze. Simptomi uključuju uporan kašalj, gubitak tjelesne mase, zamor, povišenu temperaturu, noćno znojenje.
Virus hepatitisa B (HBV)
Srčani problemi
Odmah obavijestite svog ljekara ukoliko tokom terapije lijekom Remicade dođe do pojave novih simptoma srčane slabosti ili pogoršanja postojećih. Simptomi uključuju nedostatak vazduha ili oticanje stopala.
Rak i limfom
Bolesti pluća ili teški pušači
Oboljenje nervnog sistema
Odmah obavijestite svog ljekara ako tokom liječenja lijekom Remicade dobijete simptome nervnog oboljenja. Simptomi uključuju promjene vida, slabost u rukama ili nogama, utrnulost ili peckanje u bilo kojem dijelu tijela.
Neprirodni otvori na koži (fistule)
Vakcinacija
Primjena infektivnih agenasa u terapijske svrhe
Operacije ili stomatološki zahvati
Problemi sa jetrom
Odmah se obratite Vašem ljekaru ako se kod Vas, tokom terapije lijekom Remicade razviju simptomi problema sa jetrom. Znaci uključuju žutu prebojenost kože i beonjača, urin tamno smeđe boje, bol ili otok u gornjem desnom dijelu stomaka, bol u zglobovima, osip po koži ili povišenu temperaturu.
Nizak broj krvnih ćelija
Odmah se obratite Vašem ljekaru ako se kod Vas, tokom terapije lijekom Remicade, razviju simptomi smanjenog broja krvnih ćelija. Znaci uključuju dugotrajno povišenu temperaturu, povećanu sklonost krvarenju ili nastanku modrica, male crvene ili ljubičaste tačkice uzrokovane krvarenjem ispod kože ili bljedilo.
Poremećaj imunog sistema
Odmah se obratite Vašem ljekaru ako se kod Vas, tokom terapije lijekom Remicade, razviju simptomi lupusa. Znaci uključuju bol u zglobovima ili osip na obrazima ili rukama koji je osjetljiv na sunce.
Djeca i adolescenti
Prethodne informacije se takođe odnose na djecu i adolescente. Osim toga:
Ukoliko nijeste sigurni da li se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas, razgovarajte sa svojim ljekarom prije nego što počnete da primate lijek Remicade.
Primjena drugih ljekova
Pacijenti koji boluju od zapaljenske bolesti već uzimaju ljekove za liječenje tih bolesti. Ti ljekovi mogu da izazovu neželjene reakcije. Vaš ljekar će Vas savjetovati koje druge ljekove morate da nastavite da uzimate dok primate lijek Remicade.
Obavijestite svog ljekara ukoliko uzimate ili ste nedavno uzimali bilo koje druge ljekove, uključujući druge ljekove koji se koriste u liječenju Kronove bolesti, ulceroznog kolitisa, reumatoidnog artritisa, ankilozirajućeg spondilitisa, psorijatičnog artritisa ili psorijaze, ili ljekove dobijene bez recepta, kao što su vitamini i biljni ljekovi.
Posebno, obavijestite svog ljekara ukoliko uzimate neki od sljedećih lekova:
Tokom primjene lijeka Remicade ne smijete da primate žive vakcine. Ukoliko ste primali lijek Remicade u toku trudnoće ili ukoliko primate lijek Remicade dok dojite, obavijestite ljekara Vaše bebe i druge zdravstvene radnike koji brinu o Vašoj bebi o Vašoj terapiji lijekom Remicade prije nego što beba primi bilo koju vakcinu.
Ukoliko nijeste sigurni da li se nešto od gore navedenog odnosi na Vas, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu prije primjene lijeka Remicade.
Plodnost, trudnoća i dojenje
Uticaj lijeka Remicade na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Malo je vjerovatno da lijek Remicade utiče na sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanje mašinama i alatima. Ako se poslije primjene lijeka Remicade osjećate umorno, imate vrtoglavicu ili se osjećate loše, nemojte voziti ni rukovati mašinama i alatima.
Lijek Remicade sadrži natrijum
Lijek Remicade sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi tj. suštinski je „bez natrijuma“. Međutim, lijek Remicade se, prije primjene, razblažuje sa 0,9% rastvorom natrijum hlorida. Obratite se svom ljekaru ako ste na režimu ishrane sa ograničenim unosom soli.
Lijek Remicade sadrži polisorbat 80
Ovaj lijek sadrži 0,50 mg polisorbata 80 (E433) u svakoj jedinici doze što je ekvivalentno 0,05 mg/ml. Polisorbati mogu izazvati alergijske reakcije. Recite Vašem ljekaru ako imate neke poznate alergije.
Reumatoidni artritis
Uobičajena doza je 3 mg po kilogramu tjelesne mase.
Psorijatični artritis, ankilozirajući spondilitis (Bechterew-ova bolest), psorijaza, ulcerozni kolitis i Kronova bolest
Uobičajena doza je 5 mg po kilogramu tjelesne mase.
Kako se lijek Remicade primjenjuje
Koju količinu lijeka Remicade ćete primiti
| 2. doza | 2 nedjelje nakon Vaše 1. doze |
| 3. doza | 6 nedjelja nakon Vaše 1. doze |
| Sljedeće doze | Svakih 6 do 8 nedjelja u zavisnosti od Vaše bolesti |
Primjena kod djece i adolescenata
Lijek Remicade se daje djeci samo ukoliko se liječe od Kronove bolesti ili ulceroznog kolitisa. Ta djeca moraju imati 6 ili više godina.
Ako ste uzeli više lijeka Remicade nego što je trebalo
Budući da Vam ovaj lijek daje Vaš ljekar ili medicinska sestra, malo je vjerovatno da ćete dobiti previše lijeka. Nijesu poznate neželjene reakcije kod primjene prevelike količine lijeka Remicade.
Ako ste zaboravili ili propustili infuziju lijeka Remicade
Ukoliko zaboravite ili propustite da odete na zakazanu terapiju lijekom Remicade, zakažite drugu terapiju što je prije moguće.
Ako imate dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru.
Kao i svi ljekovi i lijek Remicade može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.
Većina neželjenih reakcija su blage do umjerene. Međutim, pojedini pacijenti mogu imati ozbiljna neželjena dejstva koja mogu da zahtijevaju liječenje. Neželjena dejstva mogu da se pojave i poslije prestanka Vaše terapije lijekom Remicade.
Odmah obavijestite svog ljekara ako primijetite bilo šta od sljedećeg:
Odmah obavijestite svog ljekara ukoliko primijetite bilo šta od gore navedenog.
Sljedeća neželjena dejstva su bila prijavljena tokom liječenja lijekom Remicade:
Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek)
Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek)
Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek)
Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek)
Nepoznata učestalost (učestalost se ne može procijeniti na osnovu dostupnih podataka)
Kapošijev sarkom se najčešće ispoljava u obliku ljubičastih promjena (lezija) po koži
Dodatna neželjena dejstva kod djece i adolescenata
Kod djece koja su primala lijek Remicade za liječenje Kronove bolesti postojale su izvjesne razlike u neželjenim dejstvima u poređenju sa odraslima koji su primali lijek Remicade za liječenje Kronove bolesti. Neželjena dejstva koja su se javljala više kod djece su: smanjen broj crvenih krvnih ćelija (anemija), krv u stolici, sveukupno smanjen broj bijelih krvnih ćelija (leukopenija), crvenilo ili naleti vrućine, virusne infekcije, smanjen broj vrste bijelih krvnih ćelija koje se bore protiv infekcije (neutropenija), prelom kostiju, bakterijske infekcije i alergijske reakcije disajnih puteva.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Za čuvanje lijeka Remicade zaduženi su zdravstveni radnici. Podaci o čuvanju, ukoliko Vam budu potrebni, su sljedeći:
Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Šta sadrži lijek Remicade
Kako izgleda lijek Remicade i sadržaj pakovanja
Prašak za koncentrat za rastvor za infuziju.
Prašak čine liofilizovane bijele pelete.
Unutrašnje pakovanje je staklena bočica tipa I sa gumenim čepom i aluminijumskim prstenom zaštićenim plastičnom kapicom.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna bočica sa lijekom i Uputstvo za lijek.
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole:
Glosarij d.o.o.,
Vojislavljevića 76, Podgorica, Crna Gora
Proizvođač:
Janssen Biologics B.V,
Einsteinweg 101, 2333 CB Leiden, Holandija
Režim izdavanja lijeka
Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.
Broj i datum dozvole
2030/24/2728 - 4515 od 23.05.2024. godine
Ovo uputstvo je posljednji put odobreno
Avgust, 2025. godine
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
SLJEDEĆE INFORMACIJE NAMIJENJENE SU ISKLJUČIVO ZDRAVSTVENIM RADNICIMA:
Pacijenti na terapiji lijekom Remicade treba da dobiju karticu sa podsjetnikom za pacijenta.
Uputstvo za upotrebu i rukovanje – uslovi čuvanja
Lijek čuvati na temperaturi od 2C do 8C.
Lijek Remicade se može čuvati na temperaturi do maksimalno 25°C jednokratno, u periodu do 6 mjeseci ali da se ne prekorači originalni rok upotrebe. Novi rok upotrebe mora biti naznačen na kartonskoj kutiji. Lijek Remicade ne treba vraćati u frižider ako je čuvan van frižidera.
Uputstvo za upotrebu i rukovanje - rekonstituciju, razblaživanje i primjenu
U cilju poboljšanja sledljiivosti bioloških ljekova, zaštićeni naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.