MIRCERA® 120mcg/0.3ml rastvor za injekciju

Liječenje simptomatske anemije povezane sa hroničnim oboljenjem bubrega (HOB).Bezbjednost i efikasnost lijeka MIRCERA za druge indikacije nije utvrđena.

Liječenje simptomatske anemije kod odraslih pacijenata sa hroničnim oboljenjem bubrega

Terapija lijekom MIRCERA mora se započeti pod nadzorom ljekara koji ima iskustva u liječenju pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom.

Simptomi kao i posljedice anemije mogu varirati u zavisnosti od starosti, pola i težine bolesti; neophodna je procjena kliničkog stanja svakog pojedinačnog pacijenta od strane ljekara.

MIRCERA može biti primijenjena subkutano ili intravenski. u cilju povećanja hemoglobina ne više od 12 g/dl (7.45 mmol/L). Subkutana primjena se preporučuje kod pacijenata koji nisu na dijalizi kako bi se izbjeglo punktiranje perifernih vena

MIRCERA se može ubrizgavati subkutano u predjelu abdomena, ruke ili butine. Sva ova tri mjesta ubrizgavanja su jednako pogodna.

Zbog varijabilnosti stanja samog pacijenta, individualne vrijednosti hemoglobina iznad i ispod željenog nivoa mogu povremeno biti uočene. Varijabilnost u nivou hemoglobina treba korigovati korekcijom doze lijeka, uzimajući u obzir da je preporučeni opseg ciljnih vrijednosti koncentracije hemoglobina od 10 g/dl (6.21 mmol/L)

do 12 g/dL (7.45 mmol/L). Stabilan nivo hemoglobina veći od 12 g/dL (7.45 mmol/L) treba izbjegavati; preporuke za prilagodjavanje doze kada se nivo hemoglobina poveća iznad 12 g/dL (7.45 mmol/L) opisane su u daljem tekstu.

Povećanje nivoa hemoglobina veće od 2 g/dL (1.24 mmol/L) tokom perioda od četiri nedelje treba izbjegavati. Ukoliko se pojavi, trebalo bi prilagoditi dozu lijeka kao što je opisano.

Pacijente treba pažljivo pratiti da bi se obezbijedilo da se za postizanje adekvatne kontrole simptoma anemije primjenjuje najniža preporučena doza lijeka MIRCERA.

Preporučuje se da se vrijednost hemoglobina prati na svake dvije nedelje dok se ne stabilizuje, a potom da se prati periodično.

Pacijenti koji trenutno ne primaju agens za stimulaciju eritropoeze (ASE):

Preporučena početna doza iznosi 0,6 mikrograma/kg tjelesne težine, jednom u dvije nedelje kao pojedinačna intravenska ili subkutana injekcija sa ciljem da se nivo hemoglobina podigne na vrijednosti preko 10 g/dl (6,21 mmol/l).

Ova doza se može povećavati za približno 25% prethodne doze ako je brzina porasta nivoa hemoglobina manja od 1,0 g/dl (0,621 mmol/l) tokom mjesec dana. Dalja povećanja za 25% mogu se vršiti u intervalima od mjesec dana dok se ne postigne individualna ciljna vrijednost hemoglobina.

Ako je brzina porasta hemoglobina veća od 2 g/dl (1,24 mmol/l) tokom jednog mjeseca, ili ako se nivo hemoglobina povećava i približava vrijednosti od 12 g/dl (7,45 mmol/l), dozu treba smanjiti za približno 25%. Ako nivo hemoglobina nastavi da raste, terapiju treba prekinuti sve dok nivo hemoglobina ne počne da opada, a onda je treba ponovo započeti, ali sa dozom koja je za oko 25% manja od doze koja je prethodno data. Po obustavljanju doziranja, očekuje se da vrijednost hemoglobina počne da opada brzinom od 0,35 g/dl (0.22 mmol/L) nedeljno. Podešavanje doze ne treba raditi češće od jednom mjesečno.

Ako se postigne koncentracija hemoglobina veća od 10 g/dl (6,21 mmol/l) kod individualnog pacijenta, MIRCERA se može primjenjivati jednom mjesečno u dozi koja je jednaka dvostrukoj vrijednosti doze koja je prethodno primjenjivana jedanput u dvije nedelje.

Pacijenti koji trenutno primaju terapiju ASE:

Pacijenti koji trenutno primaju terapiju ASE mogu preći na lijek MIRCERA jednom mjesečno, u vidu pojedinačne intravenske ili supkutane injekcije. Početna doza metoksi polietilen glikol-epoetina beta bazira se na prethodno izračunatoj nedeljnoj dozi darbepoetina alfa ili epoetina u trenutku supstitucije, kako je prikazano na Tabeli 1. Prvu injekciju treba dati u trenutku kada je na redu redovna injekcija darbepoetina alfa ili epoetina.

Tabela 1:Početne doze lijeka MIRCERA

Ako je potrebno podesiti dozu da bi se održala ciljna koncentracija hemoglobina od preko 10 g/dl (6,21 mmol/l), mjesečna doza može biti povećana za približno 25%.

Ako nivo hemoglobina raste brzinom većom od 2 g/dl (1,24 mmol/l) u toku mjesec dana, ili ako nivo hemoglobina raste i približava se vrijednosti od 12 g/dl (7,45 mmol/l), ovu dozu treba smanjiti za približno 25%. Ako, pak, nivo hemoglobina nastavi i dalje da raste, terapiju treba prekinuti sve dok nivo hemoglobina ne počne da pada, a onda terapiju treba ponovo započeti sa dozom koja je 25% manja od one koja je prethodno primjenjivana. Nakon prekida terapije, očekuje se da nivo hemoglobina počne da pada brzinom od približno 0,35 g/dl (0.22 mmol/L) nedeljno. Dozu ne treba podešavati češće od jednom mjesečno.

Sobzirom da je terapijsko iskustvo ograničeno sa pacijentima koji su na peritonealnoj dijalizi, kod ovih pacijenata se preporučuje redovno praćenje vrijednosti hemoglobina i strogo pridržavanje preporuka za doziranje.

Prekid terapije

Terapija lijekom MIRCERA obično je dugotrajna. Međutim, ona se može prekinuti, ako je to neophodno, u svakom trenutku.

Propuštena doza

Ako se propusti jedna doza lijeka MIRCERA, tu propuštenu treba dati što je moguće prije, i davanje lijeka MIRCERA ponovo započeti uz preporučenu učestalost doziranja.

Upotreba kod djece

MIRCERA se ne preporučuje kod djece i mladih ispod 18 godina starosti zbog nedostatka podataka o bezbjednosti i efikasnosti primjene.

Pacijenti starijeg životnog doba

U kliničkim studijama 24% pacijenata koji su primali lijek MIRCERA bili su između 65 i 74 godina starosti, dok su 20% bili stari 75 i više godina. Za pacijente starije od 65 godina nije potrebno posebno podešavati dozu.

Pacijenti sa oslabljenom funkcijom jetre

Nije potrbno podešavanje početne doze niti kasnija modifikacija doze kod pacijenata sa oslabljenom funkcijom jetre.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili bilo koju od pomoćnih materija.

Nekontrolisana hipertenzija.

Koncentracija hemoglobina kod pacijenata sa hroničnim oboljenjem bubrega, u toku terapije održavanja ne bi trebalo da pređe gornji limit ciljnih koncentracija hemoglobina preporučenih u dijelu 4.2. U kliničkim studijama, uočen je povećani rizik od smrtnog ishoda I ozbiljnih kardiovaskularnih događaja, kada su agensi stimulacije eritropoeze (ASE) bili primjenjivani s ciljem da se postigne nivo hemoglobina veći od 12 g/dl (7.5 mmol/l).

Kontrolisane kliničke studije nisu pokazale značajnu korist primjene epoetina sa ciljem da se postignu koncentracije hemoglobina iznad nivoa neophodnih za kontrolu simptoma anemije i izbjegavanje transfuzije krvi.

Dopunska terapija gvožđem preporučuje se svim pacijentima sa vrijednostima feritina u serumu ispod 100 mikrograma/l ili zasićenošću transferina ispod 20%. U cilju obezbjeđivanja djelotvorne eritropoeze, kod svih pacijenata se prije i tokom terapije mora određivati status gvožđa.

Ako pacijent ne reaguje na terapiju lijekom MIRCERA mora se odmah potražiti uzročnik takvog stanja. Nedostatak gvožđa, folne kisjeline ili vitamina B12 smanjuje djelotvornost ASE i stoga to treba korigovati. Povremene infekcije, zapaljenske i traumatske epizode, neprimjetni gubitak krvi, hemoliza, teška intoksikacija aluminijumom, osnovno teško hematološko oboljenje, ili fibroza koštane srži mogu takođe da ugroze eritropoetinski odgovor. Kao dio procjene treba određivati i broj retikulocita. Ako se isključe ovdje pomenuta stanja, i ako je nagli pad hemoglobina kod pacijenta povezan sa retikulocitopenijom i anti-eritropoetinskim antitijelima, treba razmisliti o pregledu koštane srži u cilju dijagnostikovanja izolovane eritrocitne aplazije (pure red cell aplasia) (PRCA). Ako se dijagnostikuje PRCA, terapija lijekom MIRCERA se mora obustaviti i pacijenta treba prebaciti na neki drugi ASE.

Izolovana eritrocitna aplazija izazvana anti-eritropoetinskim antitijelima zabilježena je u vezi sa primjenom ASE. Pokazano je da ova antitijela stupaju u unakrsne reakcije sa ASE, pa kod pacijenata kod kojih se sumnja na imaju antitijela na eritropoetin, ili kod kojih je ovo stanje potvrđeno, ne treba prelaziti na lijek MIRCERA.

Koncentracija hemoglobina: Kod pacijenata sa hroničnim oboljenjem bubrega, ne bi trebalo održavati koncentraciju hemoglobina iznad gornje granice preporučene u odjeljku 4.2. U kliničkim studijama, uočen je povećani rizik od smrti i ozbiljnih kardiovaskularnih događaja kada su agensi stimulacije eritropoeze davani kod pacijenata sa hemoglobinom iznad 12 g/dL (7.5 mmol/L).

Kontrolisane kliničke studije nisu pokazale značajno bolji efekat koji bi išao u prilog davanju epoetina kada je koncentracija hemoglobina iznad nivoa potrebnog za kontrolu simptoma anemije i izbjegavanje transfuzije.

Praćenje krvnog pritiska: Kao i sa drugim ASE, tokom terapije lijekom MIRCERA može doći do povećanja krvnog pritiska. Zbog toga, prije, tokom uvođenja, i kasnije tokom terapije lijekom MIRCERA kod svih pacijenata treba na odgovarajući način kontrolisati krvni pritisak. Ako se visok krvni pritisak teško kontroliše lijekovima i primjenom načina ishrane, dozu treba ili smanjiti ili potpuno prekinuti (vidjeti odjeljak 4.2).

Dejstvo na rast tumora: MIRCERA, kao i drugi ASE, jeste faktor rasta koji prvenstveno stimuliše produkciju crvenih krvnih zrnaca. Receptori eritropoietina mogu biti eksprimirani na površini brojnih tumorskih ćelija. Kao što je to slučaj i sa svim drugim faktorima rasta, postoji mogućnost i rizik da bi ASE mogli da stimulišu rast bilo kog oblika maligniteta. Dvije kontrolisane kliničke studije u kojima su epoetini davani pacijentima sa različitim tipovima karcinoma, uključujući i karcinom glave i vrata, kao i karcinom dojke, pokazali su neobjašnjeni porast mortaliteta.

MIRCERA nije odobrena za liječenje anemije kod pacijenata koji imaju karcinom.

Bezbjednost i efikasnost terapije MIRCERA nije utvrđena kod pacijenata koji imaju hemoglobinopatije, konvulzije, krvarenja, nedavna krvarenja koja su iziskivala transfuziju ili kojima je broj trombocita veći od 500 x 109/l. Prema tome, kod ovih pacijenata je potreban oprez.

Zloupotreba preparata MIRCERA od strane zdravih ljudi može da dovede do prekomjernog porasta vrijednosti hemoglobina. Ovo može da bude povezano sa kardiovaskularnim komplikacijama opasnim po život.

Nisu rađene studije interakcija. Nema dokaza da MIRCERA utiče na metabolizam drugih lijekova

Trudnoća:

Ne postoje podaci o upotrebi lijeka MIRCERA kod trudnica.

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na direktno štetno dejstvo vezano za trudnoću, razvoj embriona/fetusa, porođaj ili postnatalni razvoj, ali ukazuju na reverzibilno smanjenje težine fetusa koje je karakteristično za cijelu klasu ovih lijekova (videti odeljak 5.3). Kada se ovaj lijek propisuje trudnicama potreban je oprez.

Dojenje:

Nije poznato da li se metoksi polietilen glikol-epoetin beta izlučuje u mlijeku majki dojilja. Jedna studija na životinjama je pokazala da se metoksi polietilen glikol-epoetin beta izlučuje u mlijeku. Odluka o tome da li da se prekine sa dojenjem ili da se prekine terapija lijekom MIRCERA treba da se bazira na procjeni koristi terapije lijekom MIRCERA za ženu i koristi od dojenja za dijete.

MIRCERA ima zanemarljivi ili nikakav uticaj na sposobnost za upravljanje vozilima i mašinama.

Bazom podataka o bezbjednosti obuhvaćeno je 2737 pacijenata sa HOB, uključujući i 1789 pacijenata koji su primali lijek MIRCERA i 948 koji su primali neki drugi ASE. Očekuje se da približno 6% pacijenata koji primaju lijek MIRCERA imaju neke neželjene reakcije. Najčešće zabilježena neželjena reakcija bila je hipertenzija (česta).

Učestalosti se definišu na sledeći način:

Vrlo česta (≥1/10); česta (≥1/100 to <1/10); povremena(≥1/1,000 to <1/100); rijetka (≥1/10,000 to <1/1,000); vrlo rijetka (<1/10,000)

Tabela 2: Neželjene reakcije koje su pripisane terapiji lijekom MIRCERA u kontrolisanim kliničkim studijama na pacijentima sa HOB

Svi drugi događaji koji su pripisivani lijeku MIRCERA zabilježeni su sa veoma malom učestalošću, a većina je bila blagog do umjerenog intenziteta. Ovi događaji su bili u skladu sa komorbiditetom koji je poznat u ovoj populaciji bolesnika.

Tokom terapije lijekom MIRCERA, u kliničkim studijama je zabilježen blag pad vrijednosti trombocita koji je ostajao u granicama normale.

Kod 7% pacijenata koji su bili na terapiji lijekom MIRCERA i kod 4% pacijenata koji su primali neki drugi ASE zabilježen je broj trombocita manji od 100 x 109/l.

Terapijski raspon lijeka MIRCERA je širok. Kada se započinje liječenje, mora se imati u vidu kako će pojedinačni pacijent reagovati. Predoziranje može da dovede do manifestacija prekomjernog farmakodinamičkog dejstva, npr. prekomjerne eritropoeze. U slučaju previsokih nivoa hemoglobina lijek MIRCERA treba privremeno obustaviti (vidjeti odjeljak 4.2). Ako je to klinički indikovano, može se uraditi flebotomija.

Farmakoterapijska grupa:

antianemici

ATC kod:

B03XA03

Metoksi polietilen glikol-epoetin beta, aktivna supstanca lijeka MIRCERA, predstavlja kontinuirani aktivator receptora eritropoetina koji pokazuje različitu aktivnost na nivou receptora i odlikuje se sporijom asocijacijom sa receptorom i sporijom disocijacijom od receptora, smanjenom specifičnom aktivnošću in vitro, uz povećanu aktivnost in vivo, kao i produženim polu-životom, za razliku od eritropoetina. Prosječna molekulska masa mu je približno 60 kDa gdje na proteinski dio plus ugljeno-hidratni dio otpada približno 30 kDa.

MIRCERA stimuliše eritropoezu interakcijom sa receptorima eritropoetina na progenitorskim ćelijama u koštanoj srži. Kao primarni faktor rasta za eritroidni razvoj, prirodni hormon eritropoetin se produkuje u bubrezima i oslobađa u krvotok kao odgovor na hipoksiju. U tom odgovoru na hipoksiju, prirodni hormon eritropoetin ulazi u interakciju sa eritroidnim progenitorskim ćelijama da povećava produkciju crvenih krvnih zrnaca.

Podaci rađenih studija pokazuju da su stope odgovora vrijednosti hemoglobina u grupi koja je primala lijek MIRCERA na kraju perioda ispitivanja bile visoke (93,3% kod pacijenata na dijalizi i 97,5% kod pacijenata koji nisu na dijalizi) i bile slične komparativnim preparatima (91,3% i 96,3% u dvije odgovarajuće grupe). Srednje vrijeme do postizanja odgovora u grupi koja je primala lijek MIRCERA bilo je 43 dana, a u kontrolnoj grupi je iznosilo 29 dana, gdje je porast vrijednosti hemoglobina u prvih 6 nedelja iznosio 0,2 g/dl/nedeljno odnosno 0,3 g/dl/nedeljno.

Sprovedene su četiri randomizirane kontrolisane studije sa pacijentima na dijalizi koji primaju darbepoetin alfa ili epoetin u trenutku uključenja u studiju. Pacijenti su randomizacijom podijeljeni u grupe da ostanu na terapiji u trenutku uključenja u studiju ili da se prebace na lijek MIRCERA u cilju održavanja stabilnih nivoa hemoglobina. U periodu evaluacije (poslije 29-36 nedelja), srednji i prosječni nivoi hemoglobina kod pacijenata koji su primali lijek MIRCERA bili su praktično isti kao i nivoi hemoglobina kada su prebačeni na ovu terapiju.

Eritropoetin predstavlja faktor rasta koji primarno stimuliše produkciju crvenih krvnih zrnaca. Eritropoetinski receptori mogu biti eksprimirani na površini različitih tumorskih ćelija.

Preživljavanje i tumorska progresija su ispitivani u pet velikih kontrolisanih kliničkih studija koje su uključile ukupno 2.833 pacijenta, od kojih su četiri bile dvostruko slijepe, placebo kontrolisane studije, a jedna studija je bila otvorena. Dvije studije su uključivle pacijente koji su bili na hemoterapiji. Ciljna koncentracija hemoglobina u dvije studije je bila >13 g/dL; dok je u preostale tri studije bila 12-14 g/dL. U otvorenoj studiji nije bilo razlike u ukupnom preživljavanju između pacijenata liječenih rekombinantnim humanim eritropoetinom i kontrolne grupe. U četiri placebo-kontrolisane studije, hazardni odnos (hazard ratio) u ukupnom preživljavanju je bio u opsegu između 1.25 i 2.47 u korist kontrolne grupe. Ove studije su pokazale konzistentno neobjašnjivo statistički značajano povećanje smrtnosti kod pacijenata sa anemijom sa različitim tipovima karcinoma, koji su dobijali rekombinantni humani eritropoetin u poređenju sa kontrolnom grupom. Ukupna stopa preživljavanja u studijama ne može biti zadovoljavajuće objašnjena razlikama u incidenci tromboze i drugih sličnih komplikacija između pacijenata koji su dobijali rekombinantni humani eritropoetin i onih u kontrolnoj grupi.

Urađen je sistematični pregled i procjena (systematic review) koja je uključila više od 9000 pacijenata sa karcinomom uključenih u 57 kliničkih studija. Meta-analiza podataka o ukupnom preživljavanju dala je hazardni odnos od 1.08 u korist pacijenata u kontrolnoj grupi (95% CI:0.99, 1.18; 42 studije i 8.167 pacijenata). Povećan relativni rizik od nastanka tromboembolijskih događaja (RR 1.67, 95% CI: 1.35, 2.06, 35 studija i 6.769 pacijenata) zabilježen je kod pacijenata liječenih rekombinantnim humanim eritropoetinom. Tako da postoji konzistentan dokaz koji ukazuje da mogu nastati značajna oštećenja kod pacijenata sa karcinomom koji se liječe rekombinantnim humanim eritropoetinom. Stepen u kome se ovi zaključci mogu primijeniti na primjenu rekombinantnog humanog eritropoetina kod pacijenata sa karcinomom na hemoterapiji, sa ciljem da se postignu koncentracije hemoglobina niže od 13 g/gL, je nejasan jer je mali broj ovakvih pacijenata bio uključen u pomenuti sistematični pregled.

Farmakokinetika lijeka metoksipolietilenglikol-epoetin beta ispitivana je na zdravim dobrovoljcima i na anemičnim pacijentima sa HOB uključujući pacijente na dijalizi i one koji se ne dijaliziraju.

Po supkutanom davanju pacijentima sa HOB koji se ne dijaliziraju maksimalne koncentracije metoksi polietilen glikol-epoetina beta u serumu zabilježene su 95 časova (vrijednost medijane) nakon primjene. Apsolutna bioraspoloživost metoksi polietilen glikol-epoetina beta nakon supkutane primjene iznosila je 54%. Zabilježeni terminalni poluživot eliminacije iznosio je 142 časa kod pacijenata sa HOB koji se ne dijaliziraju.

Nakon supkutane primjene kod pacijenata sa HOB na dijalizi, maksimalne koncentracije metoksi polietilen glikol-epoetina u serumu zabilježene su 72 časa (vrijednost medijane) nakon primjene. Apsolutna bioraspoloživost metoksi polietilen glikol-epoetina beta nakon supkutane primjene iznosila je 62%, a zabilježeni terminalni poluživot eliminacije iznosio je 139 časova kod pacijenata sa HOB koji su na programu dijalize.

Nakon intravenskog davanja pacijentima sa HOB koji su na programu dijalize ukupni sistemski klirens bio je 0,494 ml/h/kg tjelesne težine. Poluživot eliminacije nakon intravenskog davanja lijeka metoksipolietilenglikol-epoetin beta iznosi 134 časa.

Poređenje koncentracije lijeka metoksipolietilenglikol-epoetin beta u serumu mjereno prije i poslije hemodijalize kod 41 pacijenta sa HOB pokazalo je da hemodijaliza nema uticaja na farmakokinetiku ovog lijeka.

Analiza kod 126 pacijenata sa HOB pokazala je da nema farmakokinetičkih razlika između pacijenata koji su na hemodijalizi i onih koji nisu.

U studiji, nakon intravenskog davanja, farmakokinetika metoksipolietilenglikola-epoetin beta je slična kod pacijenata sa teškim oštećenjem jetre u poređenju sa zdravim pojedincima (vidi odjeljak 4.2).

Predklinički podaci ne pokazuju posebne opasnosti za ljude na bazi konvencionalnih studija kardiovaskularne bezbjednosti, farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza i reproduktivne toksičnosti.

Karcinogeni potencijal lijeka metoksipolietilenglikol-epoetin beta nije ispitivan u dugoročnim studijama na životinjama. On nije doveo do proliferativnog odgovora kod tumorskih ćelija koje ne potiču od hematopoeznog tkiva u in vitro linijama. U jednoj šestomjesečnoj studiji toksičnosti na pacovima, odnosno njihovim tumorskim ćelijama koje ne potiču od hematopoeznog tkiva, nije zabilježen ni povećan tumorski, niti neočekivani mitogeni odgovor. Uz to, korišćenjem in vitro različitih ćelijskih linija humanih tkiva vezivanje metoksipolietilenglikol-epoetin beta zabilježeno je samo za ciljne ćelije (progenitorske ćelije koštane srži).

Nije zabilježen ni značajni prolazak lijeka metoksipolietilenglikol-epoetin beta kroz placentu pacova, a ispitivanja na životinjama nisu pokazala nikakvo štetno dejstvo na trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj, porođaj ili postnatalni razvoj. Međutim, primijećeno je reverzibilno smanjenje težine fetusa i smanjenje postnatalnog porasta tjelesne težine potomaka koje je karakteristično za cijelu klasu ovih lijekova, i to pri dozama koje su dovodile i do pretjeranih farmakodinamskih efekata kod majki. Fizički, kognitivni ili seksualni razvoj potomaka majki koje su primale lijek metoksipolietilenglikol-epoetin beta tokom gestacije i laktacije nije bio ugrožen. Kada je metoksipolietilenglikol-epoetin beta davana supkutano mužjacima i ženkama pacova prije i tokom parenja, njihov reproduktivni učinak, fertilnost i parametri sperme nisu bili ugroženi.

Natrijum-dihidrogenfosfat, monohodrat

Natrijum-sulfat, bezvodni

Manitol (E421)

Metionin

Poloksamer 188

Voda za injekcije

Budući da ispitivanja kompatibilnosti nisu rađena, lijek metoksipolietilenglikol-epoetin beta ne treba miješati sa drugim lijekovima

3 godine

Čuvati u frižideru (2oC – 8oC).

Ne smije se zamrzavati.

Bočicu čuvati u spoljašnjoj kartonskoj ambalaži zaštićenu od svjetlosti.

Krajnji korisnik može da lijek izvadi iz frižidera i čuva ga na sobnoj temperaturi (ne preko 30°C) tokom samo jednog jednomjesečnog perioda. Kada se izvadi iz frižidera, lijek se mora iskoristiti u ovom roku.

Napunjen injekcioni špric (staklo tipa I) sa laminiranimn klipom (bromobutil gumeni materijal) i gumenom kapicom za zatvaranje (bromobutil gumeni materijal) sa iglom 27G1/2. Svaki napunjeni injekcioni špric sadrži 0,3 ml rastvora za injekcije, a u svakom pakovanju se nalazi po jedan špric.

Ovaj već napunjeni špric je spreman za upotrebu. Sterilni napunjeni špric ne sadrži konzervanse i mora se koristi samo za jedno ubrizgavanje. Samo jedna doza se smije dati po jednom špricu. Smije se ubrizgavati isključivo rastvor koji je bistar, bezbojan do blijedo žut, i u kome nema vidljivih čestica.

Ne smije se mućkati.

Prije ubrizgavanja pustite špric da se zagrijeje do temperature od oko 25oC.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka i otpadnog materijala treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

Ovaj lijek Vam je propisan jer imate anemiju koju je prouzrokovalo Vaše hronično oboljenje bubrega, a koja je povezana sa tipičnim simptomima, kao što su umor, slabost i gubitak daha. To znači da imate jako mali broj crvenih krvnih zrnaca i da Vam je jako nizak nivo hemoglobina (tkiva u Vašem organizmu ne dobijaju dovoljno kiseonika).

MIRCERA se koristi samo za liječenje anemije sa simptomima koju izaziva Vaše hronično oboljenje bubrega. Nije pokazano da MIRCERA može da se koristi za lečenje anemija koje izazivaju druge bolesti.

MIRCERA je lijek koji je proizveden genskom tehnologijom.

Ovaj rastvor je bistar i bezbojan do blijedo žućkast, i ne sadrži vidljive čestice.

MIRCERA se pušta u promet kao već napunjeni injekcioni špric sa laminiranim klipom i gumenom kapicom za zatvaranje sa iglom 27G1/2. Svaki napunjeni injekcioni špric sadrži 0.3ml rastvora za injekcije, a u svakom pakovanju se nalazi po jedan špric.

SASTAV

Farmaceutski oblik i sadržaj

rastvor za injekciju.

Objašnjenje

Nije relevantno.

KAKO MIRCERA® DJELUJE?

Kao i prirodni hormon eritropoetin, MIRCERA povećava broj crvenih krvnih zrnaca i nivo hemoglobina u Vašoj krvi.

U poređenju sa drugim lijekovima iz iste klase koji se zovu agensi za stimulaciju eritropoetina (ili ASE), MIRCERA u Vašem tijelu može da se zadrži duže, pa je zato potrebno da rjeđe dobijate injekcije.

UPOZORENJA I MJERE OPREZA

MIRCERA se koristi samo za liječenje anemije sa simptomima koju izaziva Vaše hronično oboljenje bubrega. Bezbjednost i efikasnost primjene lijeka MIRCERA u drugim indikacijama nije utvrđena.

Prije započinjanja terapije lijekom MIRCERA

-Stanje koje se naziva izolovana eritrocitna aplazija (engleski Pure Red Cell Aplasia, PRCA ), prekinuta ili smanjena produkcija crvenih krvnih zrnaca zbog pojave anti-eritropoetinskih antitijela zabilježena je kod nekih pacijenata koji su bili na terapiji drugim ASE.

- Ako Vaš ljekar sumnja ili potvrdi da u Vašoj krvi imate ova antitijela, ne smijete dobijati lijek MIRCERA.

-Ako ste oboljeli od raka, morate da znate da MIRCERA kao i drugi agensi za stimulaciju eritropoeze (sinteza crvenih krvnih zrnaca) može da djeluje i kao faktori rasta. Molimo Vas da o ovome porazgovarate sa Vašim ljekarom.

-Nije poznato da li MIRCERA ima drugačije dejstvo kod pacijenata sa hemoglobinopatijama (poremećaji povezani sa poremećenim nivoima hemoglobina), sadašnjim ili bivšim krvavljenjima, epileptičnim napadima ili sa visokim brojem trombocita (krvnih pločica). Ako imate bilo koje od ovih stanja, Vaš ljekar će sa Vama o tome da razgovara i mora Vas liječiti oprezno.

-Zdravi ljudi ne smiju da koriste lijek MIRCERA. Ako ga koriste, to može da dovede do previsokog nivoa hemoglobina i može da izazove probleme sa srcem ili krvnim sudovima koji mogu da budu opasni po život.

Tokom terapije lijekom MIRCERA

- Vaš ljekar će započeti terapiju lijekom MIRCERA ukoliko Vam je nivo hemoglobina 10 g/dL (6.21 mmol/L) ili niži. Nakon započinjanja terapije, Vaš ljekar će se truditi da održi Vaš nivo hemoglobina između 10 i 12 g/dL (7.45 mmol/L).

- Vaš ljekar će kontrolisati da nivo Vašeg hemoglobina ne pređe utvrđene nivoe, pošto Vas visok nivo hemoglobina može staviti u rizik od pojave problema sa srcem i krvnim sudovima i mogao bi povećati rizik od smrti.

-Vaš ljekar će da provjeri količinu gvožđa koju imate u krvi prije i za vrijeme terapije lijekom MIRCERA. Ako je ova količina previše mala, Vaš ljekar može da Vam da i dodatnu terapiju gvožđem.

-Vaš ljekar će da provjerava Vaš krvni pritisak prije i tokom terapije lijekom MIRCERA. Ako Vam je krvni pritisak visok, i ne može da se koriguje ni odgovarajućim lijekovima, ni posebno prilagođenom ishranom, Vaš ljekar će obustaviti davanje lijeka MIRCERA ili će Vam smanjiti dozu.

-Obratite se svom ljekaru ako se osećate umorno, slabo, ili ako Vam je kratak dah jer to može da znači da Vaša terapija lijekom MIRCERA nije djelotvorna. Vaš ljekar će da provjeri da nemate druge uzroke anemije i može da uradi analize krvi ili da Vam pregleda kostnu srž. Ako ste razvili izolovanu eritrocitnu aplaziju (PRCA) terapija lijekom MIRCERA će Vam biti obustavljena. Nećete dobijati ni druge ASE, a Vaš ljekar će onda liječiti ovo stanje.

Djeca i mladi

Terapija lijekom MIRCERA se ne preporučuje za djecu i mlade jer kod ovih pacijenata nije ispitivana.

UZIMANJE LIJEKA MIRCERA® SA HRANOM ILI PIĆIMA

Hrana i piće ne utiču na lijek MIRCERA.

PRIMJENA U TRUDNOĆI I DOJENJU

Prije nego što počnete da uzimate neki lijek, posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Prije uzimanja bilo kog lijeka posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

MIRCERA nije ispitivana ni kod trudnica, ni kod majki dojilja.

Recite svom ljekaru ako ste trudni, mislite da ste trudni ili namjeravate da zatrudnite. Vaš ljekar će onda utvrditi koja je najbolja terapija za Vas tokom trudnoće.

Recite svom ljekaru ako dojite ili namjeravate da dojite. Ljekar će Vam posavjetovati ili da prekinete da dojite i nastavite terapiju, ili da nastavite da dojite, ali da prekinete terapiju.

UTICAJ NA PSIHOFIZIČKE SPOSOBNOSTI PRILIKOM UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM I MAŠINAMA

MIRCERA ne utiče na Vašu sposobnost da upravljate vozilima i mašinama.

ŠTA MORATE DA ZNATE O POMOĆNIM MATERIJAMA KOJE SADRŽI MICERA®

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) na ml, t.j. može se smatrati da ne sadrži natrijum.

NA ŠTA MORATE PAZITI AKO UZIMATE DRUGE LIJEKOVE

Imajte u vidu da se ove informacije mogu odnositi i na lijekove koje više ne pijete, kao i na lijekove koje planirate da uzimate u budućnosti. Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate, ili ste do nedavno uzimali neki drugi lijek, uključujući i lijek koji se nabavlja bez ljekarskog recepta.

Nisu rađena ispitivanja interakcija sa drugim lijekovima. Nema dokaza da lijek MIRCERA ulazi u interakciju sa drugim lijekovima.

Ukoliko mislite da MIRCERA® suviše slabo ili jako djeluje na Vaš organizam, obratite se ljekaru ili farmaceutu.

Lijek MIRCERA uvijek koristite tačno onako kako Vam je to naložio Vaš ljekar. Ako niste sigurni, provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Terapija lijekom MIRCERA mora se započeti pod nadzorom zdravstvenog radnika. Kasnije, injekcije može da Vam daje zdravstveni radnik, ili, kada se sami osposobite, možete da lijek MIRCERA ubrizgavate sebi i sami (vidite uputstvo na kraju)

MIRCERA se može ubrizgavati pod kožu stomaka, ruke ili butine, ili se može ubrizgavati u venu. Vaš ljekar će da odluči šta je najbolje za Vas.

Vaš ljekar će redovno da radi testove da prati kako Vaša anemija reaguje na ovu terapiju, tako što će da određuje nivoe hemoglobina u Vašoj krvi.

-Ako trenutno niste na terapiji ASE

Preporučena početna doza lijeka MIRCERA iznosi 0,6 mikrograma na svaki kilogram Vaše tjelesne težine. Ova doza se daje jednom u dvije nedelje, u vidu jedne injekcije.

Vaš ljekar može da poveća ovu dozu, ili da je smanji, ili da privremeno obustavi ovu terapiju da podesi Vaš nivo hemoglobina, u skladu sa Vašim potrebama. Promjene doze se ne vrše češće od jednom mjesečno.

Kada se Vaša anemija koriguje, Vaš ljekar može da Vam savjetuje da pređete na uzimanje doze jednom mjesečno.

-Ako ste trenutno na terapiji nekim od drugih ASE

Vaš ljekar može da zamijeni lijek koji trenutno primate lijekom MIRCERA. Vaš ljekar može da Vas liječi lijekom MIRCERA koji se daje kao injekcija jednom mjesečno. Vaš ljekar će i da izračuna kolika početna doza lijeka MIRCERA Vam je potrebna, zavisno od poslednje doze Vašeg prethodnog lijeka. Prvu dozu lijeka MIRCERA dobićete dana kada je planirano da dobijete injekciju Vašeg prethodnog lijeka.

Vaš ljekar može da povećava ili smanjuje Vašu dozu, ili da privremeno obustavi ovu terapiju da podesi Vaš nivo hemoglobina, već u skladu sa Vašim potrebama. Promjene doze se ne vrše češće od jednom mjesečno.

UKOLIKO STE UZELI VIŠE LIJEKA NEGO ŠTO BI TREBALO

Ukoliko ste uzeli veću dozu lijeka MIRCERA® nego što bi trebalo, odmah razgovarajte sa Vašim ljekarom ili farmaceutom!

Ako ste uzeli preveliku dozu lijeka MIRCERA može biti neophodno da se urade neke analize krvi i možda prekine terapija.

UKOLIKO STE ZABORAVILI DA UZMETE LIJEK MIRCERA®

Nikada ne uzimajte duplu dozu da nadomjestite to što ste preskočili da uzmete lijek!

Ako preskočite dozu lijeka MIRCERA, uzmite je čim se sjetite, pa porazgovarajte sa Vašim ljekarom o tome kada da uzmete narednu dozu.

ŠTA SE DEŠAVA AKO NAGLO PRESTANETE DA UZIMATE LIJEK MIRCERA®

Liječenje lijekom MIRCERA je obično dugotrajno. Međutim, po savjetu Vašeg ljekara možete da prekinete u svakom trenutku.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja vezanih za upotrebu ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi drugi lijekovi, i MIRCERA može da izazove neželjena dejstva, iako ne kod svih pacijenata.

Učestalost mogućih neželjenih dejstava lijeka se definiše na sledeći način:

Vrlo česta (≥1/10); česta (≥1/100 to <1/10); povremena(≥1/1,000 to <1/100); rijetka (≥1/10,000 to <1/1,000); vrlo rijetka (<1/10,000); nepoznata učestalost (učestalost se ne može utvrditi na osnovu raspoloživih podataka).

Često neželjeno dejstvo je hipertenzija (visok krvni pritisak).

Povremena neželjena dejstva su:

-glavobolja

-tromboza vaskularnog pristupa (krvni ugrušci na mjestu gde se pristupa krvnom sudu za dijalizu).

Rijetka neželjena dejstva su:

-hipertenzivna encefalopatija (veoma visok krvni pritisak koji može da dovede do glavobolje, posebno iznenadne, sa probodima, poput migrene, do konfuzije, poremećaja govora, epileptičnih napada). Ako imate bilo koji od ovih simptoma, molimo da se odmah javite ljekaru kako bi dobili odgovarajuću terapiju.

-makulopapulozna ospa (crvena reakcija na koži koja uključuje bubuljice ili tačkice)

-Napadi vreline (osećaj vreline koji dolazi u talasima)

-preosjetljivost (alergijske reakcije koje mogu da izazovu šištanje u grudima ili probleme sa disanjem, oticanje jezika, lica ili grla, ili otok oko mjesta uboda, ili osjećaj omaglice, da izgubite svijest ili da kolabirate). Ako imate bilo koji od ovih simptoma, molimo da se odmah javite ljekaru kako bi dobili odgovarajuću terapiju .

Tokom kliničkih studija, kod pacijenata je zabilježen blagi pad broja trombocita. Kod nekih pacijenata je broj trombocita pao ispod normale.

Ako bilo koje od ovih neželjenih dejstava postane ozbiljno, ili ako primijetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo da o tome obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta.

ČUVANJE

Držati lijek MICERA® van domašaja djece!

Čuvati u frižideru (2oC – 8oC).

Ne smije se zamrzavati.

Bočicu čuvati u spoljašnjoj kartonskoj kutiji zaštitćeno od svjetla.

Lijek možete da izvadite iz frižidera i čuvate ga na sobnoj temperaturi (ne preko 30°C), ali samo tokom jednog mjesečnog perioda. Tokom ovog perioda čuvanja MIRCERE na sobnoj temperaturi ne preko 30°C ne treba vraćati lijek ponovo u frižider prije upotrebe. Kada ste lijek izvadili iz frižidera, morate ga iskoristiti u ovom roku.

ROK UPOTREBE

Lijek MIRCERA se ne smije koristiti poslije isteka roka upotrebe koji je naveden na spoljašnjoj kartonskoj kutiji i na naljepnici bočice posle oznake ‘EXP’. Rok upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog mjeseca.

NAČIN IZDAVANJA LIJEKA

SZR – početak liječenja u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi a nastavak terapije (uz ljekarski recept) kod kuće.

POSEBNE MJERE UNIŠTAVANJA NEUPOTREBLJENOG LIJEKA OSTATKA LIJEKA

Svu neiskorišćenu količinu ovog lijeka vratite svom farmaceutu. Zadržite je samo ako Vam to naloži Vaš ljekar.

Lijekovi se ne smiju bacati ni u kanalizaciju, niti u obični otpad iz domaćinstva.

Neupotrebljeni lijek i ostaci lijeka se uništavaju u skladu sa važećim propisima.

DATUM POSLEDNJE REVIZIJE TEKSTA UPUTSTVA

Decembar 2009.godine

KAKO DA SAMI SEBI UBRIZGATE LIJEK MIRCERA

Lijek MIRCERA uvijek koristite tačno onako kako Vam je to naložio Vaš ljekar. Ako niste sigurni, provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Lijek MIRCERA možete ga sami sebi ubrizgavati bilo pod kožu, ili ako ste na hemodijalizi, kroz liniju za hemodijalizu u skladu sa savjetom Vašeg ljekara. Bočica ne sadrži konzervanse, i smije se koristiti samo za jedno ubrizgavanje. Jedna bočica se nikako ne smije koristiti za davanje više doza.

Ovaj rastvor se ne smije miješati sa drugim lijekovima koji se ubrizgavaju kao injekcije. Bočicu čuvajte u kartonskoj kutiji.

Savjeti za bezbjednost

●Napunjen injekcioni špric lijeka MIRCERA izvadite iz frižidera i pustite da se zagrijeje do sobne temperature (ne preko 30°C) u svojoj kartonskoj kutiji. Za ovo je potrebno otprilike 30 minuta, pošto se pakovanje izvadi iz frižidera.

●Svakako vodite računa o tome da napunjen injekcioni špric ne smije da provede izvan frižidera više od mjesec dana.

●Ne smijete koristiti napunjen injekcioni špric koji je bio zamrznut, i ne smijete ga izlagati temperaturama višim od 30°C.

●Ne smijete koristiti napunjen injekcioni špric nakon isteka roka upotrebe naznačenog na etiketi.

●Smije se koristiti isključivo napunjen injekcioni špric u kojoj je rastvor bistar, bezbojan (prihvatljiva je i blijedo žuta boja) i u kome nema vidljivih čestica.

●Napunjen injekcioni špric se ne smije mućkati.

●Kada rukujete špricevima, ne smijete dodirnuti igle.

Kako da počnete

Sve što Vam je potrebno stavite na čistu površinu:

U pakovanju se nalaze:

●Napunjeni injekcioni špric lijeka MIRCERA i igla za injekcije

U pakovanje nije uključeno sledeće:

● Alkoholni tuferi za brisanje (komadići vate natopljeni alkoholom)

●Sterilna gaza

●Posuda za otpadni materijal

Sledeće uputstvo Vas podučava kako da koristite MIRCERA napunjeni injekcioni špric da sami sebi date injekciju. Molimo da pažljivo pročitate uputstvo koje je dolje dato, i da ga pratite, korak po korak.

Prije nego što počnete, dobro operite ruke.

Priprema napunjenog šprica lijeka MIRCERA i igle za injekciju

Slika 1

●Čvrsto uhvatite iglu objema rukama

● Prelomite spoj tako što ćete okrenuti zaštitnu kapicu kako biste oslobodili iglu. Još ne ukljanjajte zaštitni pokrov sa igle.

1

Slika 2.

● Uklonite gumenu kapicu sa vrha šprica (savijte i pobucite)

2

Slika 3.

● Čvrstim pritiskom spojite iglu na injekcioni špric.

3

Slika 4.

● Odaberite jedno od preporučenih mjesta na tijelu za primjenu injekcije – ruku, natkoljenicu ili stomak (osim pupka ili struka). Nemojte ubrizgavati MIRCERU u osletljivo ili oštećeno područje kože.

4

Slika 5.

● Očistite odabrano mjesto uboda tuferom natopljenim alkoholom i sačekajte da se osuši.

● Uzmite špric u jednu ruku, a drugom povucite poklopac sa igle. Kako bi ste uklonili mjehuriće vazduha iz šprica, okrenite špric vrhom prema gore. Lagano kucnite prstom po špricu kako bi se mjehurići vazduha pomjerili prema vrhu.

● Polako pritisnite klip šprica do odgovarajuće doze onako kako Vam je pokazalo stručno lice, Vaš zdravstveni radnik .

5

Ubrizgavanje rastvora

Ako Vam je ljekar savjetovao da lijek MIRCERA ubrizgavate kroz liniju za hemodijalizu ili u venu, to uradite tačko onako kako Vam je to pokazalo stručno lice, Vaš zdravstveni radnik .

Ako Vam je savjetovano da lijek MIRCERA ubrizgavate pod kožu, molimo da dozu ubrizgavate kako je opisano dolje.

Slika 6

● Prstima uhvatite nabor kože na mjestu gdje ćete primijeniti injekciju i ubodite iglu brzim, odlučnim pokretom.

6

Slika 7

●Polako pritiskajte klip šprica sve dok ne ubrizgate sav lijek. Ne popuštajte pritisak na klip.

7

Uklanjanje igle

Slika 8

● Izvucite iglu iz kože. Pritom nemojte puštati pritisak na klip.

8

Slika 9

● Popustite pritisak na klip šprica što će omogućiti prekrivanje igle zaštitnim poklopcem.

9

Mjesto uboda pokrijte kuglicom vate.

Nemojte masirati mjesto uboda.

U slučaju krvarenja, prekrijte mejsto uboda flasterom.

Odlaganje

Špric, igle i svi materijali koji se koriste prilikom davanja injekcije su namijenjeni za jednokratnu upotrebu i poslije ubrizgavanja se moraju ukloniti. Uklonite špric u bezbjedno zatvorenoj posudi.

Lijekovi se ne smiju odlagati u otpadnim vodama ili sa otpadom koji se iznosi iz kuće. Zamolite ljekara da Vam objasni način pravilnog odlaganja otpada. Pravilnim odlaganjem čuvate okolinu.