MIRCERA 50mcg/0.3ml rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu

Liječenje simptomatske anemije povezane sa hroničnim oboljenjem bubrega (HOB) ), kod odraslih pacijenata (vidjeti dio 5.1).

Terapija simptomatske anemije povezane sa hroničnom bolešću bubrega kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 3 mjeseca do manje od 18 godina koji prelaze sa drugog lijeka za stimulaciju eritropoeze (ASE) nakon što im je nivo hemoglobina stabilizovan primjenom prethodnog ASE-a (vidjeti dio 5.1).

Terapija lijekom mora se započeti pod nadzorom ljekara koji ima iskustva u liječenju pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom.

Doziranje

Liječenje simptomatske anemije kod pacijenata sa hroničnim oboljenjem bubrega

Simptomi kao i posljedice anemije mogu varirati u zavisnosti od starosti, pola i težine bolesti; neophodna je procjena kliničkog stanja svakog pojedinačnog pacijenta od strane ljekara.

Lijek može biti primijenjen subkutano ili intravenski. u cilju povećanja hemoglobina ne više od 12 g/dl (7.45 mmol/l). Subkutana primjena se preporučuje kod pacijenata koji nisu na dijalizi kako bi se izbjeglo punktiranje perifernih vena.

Zbog varijabilnosti stanja samog pacijenta, individualne vrijednosti hemoglobina iznad i ispod željenog nivoa mogu povremeno biti uočene. Varijabilnost u nivou hemoglobina treba korigovati korekcijom doze lijeka, uzimajući u obzir da je preporučeni opseg ciljnih vrijednosti koncentracije hemoglobina od 10 g/dl (6.21 mmol/l)do 12 g/dl (7.45 mmol/l). Stabilan nivo hemoglobina veći od 12 g/dl (7.45 mmol/l) treba izbjegavati; preporuke za prilagodjavanje doze kada se nivo hemoglobina poveća iznad 12 g/dl (7.45 mmol/l) opisane su u daljem tekstu.

Treba izbjegavati povećanje nivoa hemoglobina veće od 2 g/dl (1.24 mmol/l) tokom perioda od četiri nedelje kod odraslih pacijenata odnosno 1 g/dl (0,62 mmol/l) tokom perioda od 4 nedjelje kod pedijatrijskih pacijenata. Ukoliko se pojavi, trebalo bi prilagoditi dozu lijeka kao što je opisano.

Pacijente treba pažljivo pratiti kako bi se obezbijedilo da se za postizanje adekvatne kontrole simptoma anemije primjenjuje najniža preporučena efektivna doza lijeka, a koncentracija hemoglobina istovremeno održala ispod ili na 12 g/dl (7,45 mmol/l).

Potreban je oprez priikom povećanja doza lijeka kod pacijenata sa hroničnom insuficijencijom bubrega. Kod pacijenata sa slabim hemoglobinskim odgovorom na lijek potrebno je razmotriti druga moguća objašnjenja slabog odgovora (vidjeti djelove 4.4 i 5.1).

Preporučuje se da se vrijednost hemoglobina prati na svake dvije nedjelje dok se ne stabilizuje, a potom da se prati periodično (vidjeti dio 4.4).

Odrasli pacijenti koji trenutno ne primaju agens za stimulaciju eritropoeze (ASE):

U cilju povećanja nivoa hemoglobina iznad 10g/dl (6,21 mmol/l), preporučena početna doza kod pacijenata koji nijesu na dijalizi iznosi 1.2 mikrograma /kg tjelesne težine, jednom mjesečno kao pojedinačna subkutana injekcija.

Alternativno, početna doza od 0,6 mikrograma/kg tjelesne težine, može biti primijenjena jednom u dvije nedjelje kao pojedinačna intravenska ili subkutana injekcija kod pacijenata koji su na dijalizi, kao i kod pacijenata koji nijesu na dijalizi.

Ova doza se može povećavati za približno 25% prethodne doze ako je brzina porasta nivoa hemoglobina manja od 1,0 g/dl (0,621 mmol/l) tokom mjesec dana. Dalja povećanja za 25% mogu se vršiti u intervalima od mjesec dana dok se ne postigne individualna ciljna vrijednost hemoglobina.

Ako je brzina porasta hemoglobina veća od 2 g/dl (1,24 mmol/l) tokom jednog mjeseca, ili ako se nivo hemoglobina povećava i približava vrijednosti od 12 g/dl (7,45 mmol/l), dozu treba smanjiti za približno 25%. Ako nivo hemoglobina nastavi da raste, terapiju treba prekinuti sve dok nivo hemoglobina ne počne da opada, a onda je treba ponovo započeti, ali sa dozom koja je za oko 25% manja od doze koja je prethodno data. Po obustavljanju doziranja, očekuje se da vrijednost hemoglobina počne da opada brzinom od 0,35 g/dl (0.22 mmol/l) nedjeljno. Podešavanje doze ne treba raditi češće od jednom mjesečno.

Ako se postigne koncentracija hemoglobina veća od 10 g/dl (6,21 mmol/l) kod individualnog pacijenta, metoksi polietilenglikol-epoetin beta se može primjenjivati jednom mjesečno u dozi koja je jednaka dvostrukoj vrijednosti doze koja je prethodno primjenjivana jedanput u dvije nedelje.

Odrasli pacijenti koji trenutno primaju terapiju ASE:

Pacijenti koji trenutno primaju terapiju ASE mogu preći na metoksi polietilenglikol-epoetin beta jednom mjesečno, u vidu pojedinačne intravenske ili subkutane injekcije. Početna doza metoksi polietilen glikol-epoetina beta bazira se na prethodno izračunatoj nedjeljnoj dozi darbepoetina alfa ili epoetina u trenutku supstitucije, kako je prikazano na Tabeli 1. Prvu injekciju treba dati u trenutku kada je na redu redovna injekcija darbepoetina alfa ili epoetina.

Tabela 1:Početne doze metoksi polietilenglikol-epoetina beta kod odraslih pacijenata koji trenutno primaju ASE

Ako je potrebno podesiti dozu da bi se održala ciljna koncentracija hemoglobina od preko 10 g/dl (6,21 mmol/l), mjesečna doza može biti povećana za približno 25%.

Ako nivo hemoglobina raste brzinom većom od 2 g/dl (1,24 mmol/l) u toku mjesec dana, ili ako nivo hemoglobina raste i približava se vrijednosti od 12 g/dl (7,45 mmol/l), ovu dozu treba smanjiti za približno 25%. Ako, pak, nivo hemoglobina nastavi i dalje da raste, terapiju treba prekinuti sve dok nivo hemoglobina ne počne da pada, a onda terapiju treba ponovo započeti sa dozom koja je 25% manja od one koja je prethodno primjenjivana. Nakon prekida terapije, očekuje se da nivo hemoglobina počne da pada brzinom od približno 0,35 g/dl (0.22 mmol/l) nedeljno. Dozu ne treba podešavati češće od jednom mjesečno.

Budući da je terapijsko iskustvo ograničeno sa pacijentima koji su na peritonealnoj dijalizi, kod ovih pacijenata se preporučuje redovno praćenje vrijednosti hemoglobina i strogo pridržavanje preporuka za doziranje.

Pedijatrijski pacijenti uzrasta od 3 mjeseca do manje od 18 godina koji se trenutno liječe ljekovima za stimulaciju eritropoeze (ASE):

Pedijatrijski pacijenti kojima se nivo hemoglobina stabilizovao uz liječenje ASEom mogu preći na metoksi polietilenglikol-epoetin beta primijenjen jedanput svake 4 nedjelje intravenskom ili subkutanom injekcijom, uz uslov da put primjene ostane isti. Početna doza metoksi polietilenglikol-epoetina beta izračunava se na osnovu ukupne nedjeljne doze ASEa u trenutku prelaska na lijek Mircera (Tabela 2).

Tabela 2. Početne doze metoksi polietilenglikol-epoetina beta kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 3 mjeseca do manje od 18 godina koji trenutno primaju ASE

Napunjeni špricevi nisu dizajnirani za primjenu djelimičnih doza. S obzirom na dostupne jačine doze napunjenih špriceva, pedijatrijski pacijenti čija doza ASEa iznosi < 9 mikrograma/nedjelja darbepoetina alfa odnosno < 2000 i.j./nedjelja epoetina ne smiju preći na metoksi polietilenglikolepoetin beta.

Ako je za održavanje ciljne koncentracije hemoglobina iznad 10 g/dl potrebno prilagođavanje doze, doza koja se primjenjuje svake 4 nedjelje može se prilagoditi za približno 25%.

Ako je porast nivoa hemoglobina tokom 4 nedjelje veći od 1 g/dl (0,62 mmol/l) ili ako se nivo hemoglobina povećava i približava vrijednosti od 12 g/dl (7,45 mmol/l), doza metoksi polietilenglikol-epoetina beta mora se smanjiti za približno 25%.

Ako se nivo hemoglobina nastavi povećavati nakon smanjenja doze, liječenje se mora prekinuti dok se nivo hemoglobina ne počne smanjivati. Liječenje tada treba ponovo započeti dozom približno 25% nižom od doze koju je pacijent prethodno primao.

Doza se ne smije prilagođavati češće od jedanput svake 4 nedjelje.

Prekid terapije

Terapija je obično dugotrajna. Međutim, ona se može prekinuti, ako je to neophodno, u svakom trenutku.

Propuštena doza

Ako se propusti jedna doza lijeka, tu propuštenu treba dati što je moguće prije, i davanje lijeka MIRCERA ponovo započeti uz preporučenu učestalost doziranja.

Pedijatrijska populacija

Efikasnost i bezbjednost metoksi polietilenglikol-epoetina beta kod pedijatrijskih pacijenata mlađih od 3 mjeseca nijesu ustanovljene. Nema dostupnih podataka.

Posebne populacije

Upotreba kod djece

MIRCERA se ne preporučuje kod djece i mladih ispod 18 godina starosti zbog nedostatka podataka o bezbjednosti i efikasnosti primjene.

Pacijenti starijeg životnog doba

U kliničkim studijama 24% pacijenata koji su primali metoksi polietilenglikol-epoetin beta bili su između 65 i 74 godina starosti, dok su 20% bili stari 75 i više godina. Za pacijente starije od 65 godina nije potrebno posebno podešavati dozu.

Pacijenti sa oslabljenom funkcijom jetre

Nije potrbno podešavanje početne doze niti kasnija modifikacija doze kod pacijenata sa oslabljenom funkcijom jetre.

Način primjene

Lijek se može primjeniti subkutano ili intravenski. Može se ubrizgavati subkutano u abdomen, ruku ili butinu. Sva tri mjesta ubrizgavanja su jednako pogodna. Za uputstvo za primjenu lijeka vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili bilo koju od pomoćnih materija navedenih u dijelu 6.1.

Nekontrolisana hipertenzija.

Nije utvrđena bezbjednost i efikasnost metoksi polietilenglikol-epoetin beta za druge indikacije, uključujući anemiju kod pacijenata sa karcinomom.

Potreban je oprez prilikom povećanja doza metoksi polietilenglikol-epoetin beta kod pacijenata sa hroničnoim insuficijencijom bubrega jer visoke kumulativne doze epoetina mogu biti povezane sa povećanim rizikom od smrtnosti te ozbiljnih kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih događaja. Kod pacijenata sa slabim hemoglobinskim odgovorom na epoetine potrebno je razmotriti druga moguća objašnjenja slabog odgovora (vidjeti djelove 4.2 i 5.1).

Pedijatrijska populacija:

Pedijatrijske pacijente, a naročito djecu mlađu od 1 godine, treba pažljivo procjeniti i stabilizovati im nivo hemoglobina prije prebacivanja sa liječenja drugim ASEom. Nakon prelaska sa drugog ASEa, preporučuje se kontrolisati nivo hemoglobina svake 4 nedjelje.

Budući da najmanja dostupna jačina doze napunjenog šprica iznosi 30 mikrograma, pacijenti čija trenutna doza ASEa iznosi < 9 mikrograma darbepoetina alfa nedjeljno odnosno < 2000 i.j. epoetina nedjeljno ne smiju prijeći na metoksi polietilenglikolepoetin beta. Primjena djelimičnih doza napunjenim štpricevima se ne preporučuje.

Dopunska terapija gvožđem preporučuje se svim pacijentima sa vrijednostima feritina u serumu ispod 100 mikrograma/l ili zasićenošću transferina ispod 20%. U cilju obezbjeđivanja djelotvorne eritropoeze, kod svih pacijenata se prije i tokom terapije mora određivati status gvožđa.

Ako pacijent ne reaguje na terapiju metoksi polietilenglikol-epoetinom beta mora se odmah potražiti uzročnik takvog stanja. Nedostatak gvožđa, folne kisjeline ili vitamina B12 smanjuje efikasnost ASE i stoga to treba korigovati. Povremene infekcije, zapaljenske i traumatske epizode, neprimjetni gubitak krvi, hemoliza, teška intoksikacija aluminijumom, osnovno teško hematološko oboljenje, ili fibroza koštane srži mogu takođe da ugroze eritropoetinski odgovor. Kao dio procjene treba određivati i broj retikulocita. Ako se isključe ovdje pomenuta stanja, i ako je nagli pad hemoglobina kod pacijenta povezan sa retikulocitopenijom i anti-eritropoetinskim antitijelima, treba razmisliti o pregledu koštane srži u cilju dijagnostikovanja izolovane eritrocitne aplazije (pure red cell aplasia) (PRCA). Ako se dijagnostikuje PRCA, terapija se mora obustaviti i pacijent ne smije biti prebačen na neki drugi ASE.

Ljekari mogu tražiti od nosioca dozvole za lijek testiranje ili ponovno testiranje serumskih uzoraka u referentnoj laboratoriji u slučaju suspektne ili potvrđene izolovane aplazije crvene krvne loze izazvane anti-eritropoetinskim antitijelima ili nerazjašnjenog gubitka djelovanja tokom liječenja lijekom MIRCERA (npr. koji se klinički manifestuje teškom anemijom i niskim brojem retikulocita).

Izolovana eritrocitna aplazija izazvana anti-eritropoetinskim antitijelima zabilježena je u vezi sa primjenom ASE, uključujući i metoksi polietilenglikol-epoetin beta. Pokazano je da ova antitijela stupaju u unakrsne reakcije sa ASE, pa kod pacijenata kod kojih se sumnja na imaju antitijela na eritropoetin, ili kod kojih je ovo stanje potvrđeno, ne treba prelaziti na metoksi polietilenglikol-epoetin beta (vidi dio 4.8).

PRCA kod pacijenata sa hepatitisom C Paradoksalno smanjenje nivoa hemoglobina i razvoj teške anemije udružene sa niskim brojem retikulocita ukazuje da je potrebno prekinuti tretman epoetinom i uraditi testiranje na anti-eritropoetin antitijela. Zabilježeni su slučajevi kod pacijenata sa hepatitisom C koji su primali interferon i ribavirin, kada se eritropoetin koristio konkomitantno. Epoetini nijesu odobreni za tretman anemije udružene sa hepatitisom C.

Praćenje krvnog pritiska: Kao i sa drugim ASE, tokom terapije metoksi polietilenglikol-epoetinom beta može doći do povećanja krvnog pritiska. Zbog toga, prije, tokom uvođenja i kasnije tokom terapije metoksi polietilenglikol-epoetinom beta kod svih pacijenata treba na odgovarajući način kontrolisati krvni pritisak. Ako se visok krvni pritisak teško kontroliše ljekovima i promjenom načina ishrane, dozu treba ili smanjiti ili potpuno prekinuti (vidjeti dio 4.2).

Prijavljena su teška kožna neželjena dejstva, uključujući Stevens-Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu, povezanu sa liječenjem epoetinom, koja mogu biti opasna po život ili smrtonosna (vidjeti dio 4.8). Teži slučajevi su zabilježeni kod primjene epoetina dugog djelovanja. U trenutku propisivanja lijeka pacijente je potrebno savjetovati o znacima i simptomima te pažljivo pratiti da li imaju kožne reakcije. U slučaju pojavljivanja znakova i simptoma koji upućuju na te reakcije, potrebno je odmah prekinuti primjenu lijeka Mircera i razmisliti o zamjenskom liječenju. U slučaju da se zbog primjene metoksi polietilenglikol-epoetina beta kod pacijenata pojave teške kožne reakcije kao što su Stevens-Johnsonov sindrom ili toksična epidermalna nekroliza, ni u jednom trenutku ne smije se ponovo započeti liječenje tog pacijenta metoksi polietilenglikol-epoetinom beta.

Koncentracija hemoglobina: Kod pacijenata sa hroničnim oboljenjem bubrega, koncentracija hemoglobina tokom održavanja ne smije da pređe iznad gornje granice preporučene u dijelu 4.2. U kliničkim studijama, uočen je povećani rizik od smrti i ozbiljnih kardiovaskularnih događaja uključujući trombozu ili cerebrovaskularne dogadjaje koji uključuju infarkt, kada su agensi stimulacije eritropoeze davani kod pacijenata sa hemoglobinom iznad 12 g/dl (7.5 mmol/l) (vidi dio 4.8).

Kontrolisane kliničke studije nisu pokazale značajno bolji efekat koji bi išao u prilog davanju epoetina kada je koncentracija hemoglobina iznad nivoa potrebnog za kontrolu simptoma anemije i izbjegavanje transfuzije.

Bezbjednost i efikasnost terapije nijesu utvrđeni kod pacijenata koji imaju hemoglobinopatije, konvulzije, krvarenja, nedavna krvarenja koja su iziskivala transfuziju ili kojima je broj trombocita veći od 500 x 109/l. Prema tome, kod ovih pacijenata je potreban oprez.

Dejstvo na rast tumora: Metoksi polietilenglikol-epoetin beta, kao i drugi ASE, jeste faktor rasta koji prvenstveno stimuliše produkciju eritrocita. Receptori eritropoietina mogu biti eksprimirani na površini brojnih tumorskih ćelija. Kao što je to slučaj i sa svim drugim faktorima rasta, postoji mogućnost i rizik da bi ASE mogli da stimulišu rast bilo kog oblika maligniteta. Dvije kontrolisane kliničke studije u kojima su epoetini davani pacijentima sa različitim tipovima karcinoma, uključujući i karcinom glave i vrata, kao i karcinom dojke, pokazali su neobjašnjeni porast mortaliteta.

Zloupotreba preparata metoksi polietilenglikol-epoetina beta od strane zdravih ljudi može da dovede do prekomjernog porasta vrijednosti hemoglobina. Ovo može da bude povezano sa kardiovaskularnim komplikacijama opasnim po život.

Praćenje: Kako bi se poboljšalo praćenje bioloških ljekova, naziv i broj serije primjenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.

Ovaj lijek sadrži manje od 1mmol (23mg) po ml, tj. suštinski ne sadrži natrijum.

Nisu rađene studije interakcija. Nema dokaza da metoksi polietilenglikol-epoetin beta utiče na metabolizam drugih ljekova.

Trudnoća:

Ne postoje podaci o upotrebi metoksi polietilenglikol-epoetin beta kod trudnica.

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na direktno štetno dejstvo vezano za trudnoću, razvoj embriona/fetusa, porođaj ili postnatalni razvoj, ali ukazuju na reverzibilno smanjenje težine fetusa koje je karakteristično za cijelu klasu ovih ljekova (vidjeti dio 5.3). Kada se ovaj lijek propisuje trudnicama potreban je oprez.

Dojenje:

Nije poznato da li se metoksi polietilenglikol-epoetin beta izlučuje u mlijeku majki dojilja. Jedna studija na životinjama je pokazala da se metoksi polietilen glikol-epoetin beta izlučuje u mlijeku. Odluka o tome da li da se prekine sa dojenjem ili da se prekine terapija metoksi polietilenglikol-epoetinom beta treba da se bazira na procjeni koristi terapije metoksi polietilenglikol-epoetinom beta za ženu i koristi od dojenja za dijete.

Plodnost:

Studije na životinjama nijesu dokazale uticaj na oštećenje fertiliteta (vidjeti dio 5.3). Potencijalni rizik kod ljudi nije poznat.

Metoksi polietilenglikol-epoetin beta ima zanemarljivi ili nikakav uticaj na sposobnost za upravljanje vozilima i mašinama.

(a) Profil bezbjednosti

Bazom podataka o bezbjednosti obuhvaćeno je 3042 odrasla pacijenata sa HOB, uključujući i 1939 odrasla pacijenata koji su primali lijek metoksi polietilenglikol-epoetin beta i 1103 koji su primali neki drugi ASE. Očekuje se da približno 6% pacijenata koji primaju metoksi polietilenglikol-epoetin betaimaju neke neželjene reakcije. Najčešće zabilježena neželjena reakcija bila je hipertenzija (često).

(b) Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Neželjene reakcije u Tabeli 3 prikazane su u skladu sa MeDRA klasom sistema organa i učestalosti.

Učestalost se definiše na sljedeći način:

Vrlo često (≥1/10); česta (≥1/100 do <1/10); povremeno (≥1/1,000 do <1/100); rijetko (≥1/10,000 do <1/1,000); vrlo rijetko (<1/10,000) ; nepoznato (ne može biti procjenjena na osnovu dostupnih podataka).

Tabela 3: Neželjene reakcije koje su pripisane terapiji metoksi polietilenglikol-epoetin beta kod odraslih pacijenata hroničnim bolestima bubrega.

Neželjena dejstva zabilježena samo nakon stavljanja lijeka u promet (*).

(c) Opis odabranih neželjenih dejstava

Odrasla populacija

Nakon puštanja lijeka u promet prijavljivani su i slučajevi trombocitopenije. U kliničkim studijama je zabilježen blag pad vrijednosti trombocita koji je ostajao u granicama normale.

Kod 7% odraslih pacijenata koji su bili na terapiji lijekom MIRCERA i kod odraslih 4% pacijenata koji su primali neki drugi ASE zabilježen je broj trombocita manji od 100 x 109/l. U ispitivanju bezbjednosti nakon dobijanja dozvole, u kom se ispitivala bezbjednost lijeka kod dugoročne izloženosti do 8,4 godina, početni broj trombocita niži od 100 x 109/l bio je prisutan kod 2,1% odraslih pacijenata u grupi liječenoj metoksi polietilenglikol-epoetinom beta i kod 2,4% odraslih pacijenata u grupi koja je primala druge ljekove za stimulaciju eritropoeze. Tokom ispitivanja, broj trombocita niži od 100 x 109/l primijećen je svake godine kod 1,5% - 3,0% odraslih pacijenata liječenih metoksi polietilenglikol-epoetinom beta i kod 1,6% - 2,5% odraslih pacijenata koji su primali druge ljekove za stimulaciju eritropoeze.

U kontrolisanoj kliničkoj studiji sa epoetinom alfa ili darbepoetinom alfa, učestalost infarkta miokarda je bila česta. U ispitivanju bezbjednosti nakon dobijanja dozvole zabilježena je slična učestalost moždanog udara u grupi liječenoj metoksi polietilenglikol-epoetinom beta (6,3%) i grupama koje su primale referentne ljekove za stimulaciju eritropoeze (epoetin alfa, darbepoetin alfa i epoetin beta) (7%).

Kao i sa drugim agensima stimulacije eritropoeze, slučajevi tromboze, uključujući plućnu emboliju bili su zabilježeni u postmarketinškim praćenjima (vidjeti dio 4.4).

Prijavljena je izolovana eritrocitna aplazija (PRCA) izazvana neutralizirajućim anti- eritropoetinskim antitijelima, čija je učestalost nepoznata. U slučaju kada se PRCA dijagnostifikuje, terapija metoksi polietilenglikol-epoetinom beta se mora prekinuti i pacijenta ne treba liječiti nekim drugim rekombinantnim proteinom (vidjeti dio 4.4).

Pedijatrijska populacija

U dvije pedijatrijske studije, ispitivana pedijatrijska populacija se sastojala od ukupno 104 pacijenta, od kojih je 12 imalo manje od 5 godina, 36 bilo uzrasta od 5 do 11 godina i 56 bilo uzrasta od 12 do 17 godina. S obzirom na nisku izloženost pacijenata u tim ispitivanjima, bezbjednosni profil metoksi polietilenglikol-epoetina beta u pedijatrijskoj populaciji uključenoj u ta dva ispitivanja sveukupno je odgovarao poznatom bezbjednosnom profilu za odraslu populaciju (vidjeti dio 5.1).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Terapijski raspon metoksi polietilenglikol-epoetina beta je širok. Kada se započinje liječenje, mora se imati u vidu kako će pojedinačni pacijent reagovati. Predoziranje može da dovede do manifestacija prekomjernog farmakodinamičkog dejstva, npr. prekomjerne eritropoeze. U slučaju previsokih nivoa hemoglobina metoksi polietilenglikol-epoetin beta treba privremeno obustaviti (vidjeti dio 4.2). Ako je to klinički indikovano, može se uraditi flebotomija.

Farmakoterapijska grupa: Ostali antianemijski preparati

ATC kod: B03XA03

Mehanizam dejstva

Metoksi polietilenglikol-epoetin beta stimuliše eritropoezu interakcijom sa receptorom eritropoetina na progenitorskim ćelijama u koštanoj srži. Metoksi polietilenglikol-epoetin beta, aktivna supstanca lijeka MIRCERA, predstavlja kontinuirani aktivator receptora eritropoetina koji pokazuje različitu aktivnost na nivou receptora i odlikuje se sporijom asocijacijom sa receptorom i sporijom disocijacijom od receptora, smanjenom specifičnom aktivnošću in vitro, uz povećanu aktivnost in vivo, kao i produženim polu-životom, za razliku od eritropoetina. Prosječna molekulska masa mu je približno 60 kDa gdje na proteinski dio plus ugljeno-hidratni dio otpada približno 30 kDa.

Farmakodinamski efekti

Kao primarni faktor rasta za eritroidni razvoj, prirodni hormon eritropoetin se produkuje u bubrezima i oslobađa u krvotok kao odgovor na hipoksiju. U tom odgovoru na hipoksiju, prirodni hormon eritropoetin ulazi u interakciju sa eritroidnim progenitorskim ćelijama da povećava produkciju eritrocita.

Klinička efikanost i bezbjednost

Odrasla populacija

Podaci iz studija korekcije hemoglobina kod pacijenata koji su lijek dobijali jednom u dvije nedjelje i jednom u četiri nedjelje, pokazuju da su stope odgovora vrijednosti hemoglobina u grupi koja je primala metoksi polietilenglikol-epoetin betana kraju perioda korekcije bile visoke i slične komparativnim preparatima. Srednje vrijeme do postizanja odgovora u grupi koja je primala metoksi polietilenglikol-epoetin beta bilo je 43 dana, a u kontrolnoj grupi je iznosilo 29 dana, gdje je porast vrijednosti hemoglobina u prvih 6 nedjelja iznosio 0,2 g/dl/nedjeljno odnosno 0,3 g/dl/nedeljno.

Sprovedene su četiri randomizovane kontrolisane studije sa pacijentima na dijalizi koji primaju darbepoetin alfa ili epoetin u trenutku uključenja u studiju. Pacijenti su randomizacijom podijeljeni u grupe da ostanu na terapiji u trenutku uključenja u studiju ili da se prebace na metoksi polietilenglikol-epoetin beta u cilju održavanja stabilnih nivoa hemoglobina. U periodu evaluacije (poslije 29-36 nedjelja), srednji i prosječni nivoi hemoglobina kod pacijenata koji su primali metoksi polietilenglikol-epoetin beta bili su praktično isti kao i nivoi hemoglobina kada su prebačeni na ovu terapiju.

U jednoj randomizovanoj, dvostruko slijepoj, placebom kontrolisanoj studiji sa 4038 pacijenata koji nijesu na dijalizi, sa dijabetesom tip 2 i vrijednostima hemoglobina ≤ 11g/dl, pacijenti su primali ili terapiju darbepoetinom alfa u cilju dostizanja ciljnih vrijednosti hemoglobina od 13g/dl ili placebo (vidi dio 4.4). Studija nije dostigla primarni cilj, da pokaže smanjen rizik za sve uzroke smrtnosti, kardiovaskularnih oboljenja kao ni poslednji stadijum bubrežnog oboljenja (end stage renal disease ESRD). Analiza individulanih komponenti ciljeva studije pokazala je sljedeći koeficijent rizika (95% interval pouzdanosti): smrt 1.05 (0.92, 1.21), moždani udar 1.92 (1.38, 2.68), kongestivna srčana insuficijencija 0.89 (0.74, 1.08), infarkt miokarda 0.96 (0.75, 1.23), hospitalizacija usljed ishemije miokarda 0.84 (0.55, 1.27), posljednji stadijum bubrežnog oboljenja 1.02 (0.87, 1.18).

Kod pacijenata sa hroničnom insuficijencijom bubrega (kod onih na dijalizi i onih koji nisu na dijalizi, koji imaju ili nemaju dijabetes) sprovedene su post-hoc analize objedinjenih podataka iz kliničkih ispitivanja ljekova za stimulaciju eritropoeze. Primjećena je tendencija povećanja procjenjenog rizika od smrti zbog bilo kojeg uzroka te kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih događaja povezanih sa višim kumulativnim dozama ljekova za stimulaciju eritropoeze, nezavisno od dijabetesa i statusa dijalize (vidjeti djelove 4.2 i 4.4).

Eritropoetin predstavlja faktor rasta koji primarno stimuliše produkciju eritrocita. Eritropoetinski receptori mogu biti eksprimirani na površini različitih tumorskih ćelija.

Preživljavanje i tumorska progresija su ispitivani u pet velikih kontrolisanih kliničkih studija koje su uključile ukupno 2.833 pacijenta, od kojih su četiri bile dvostruko slijepe, placebom kontrolisane studije, a jedna studija je bila otvorena. Dvije studije su uključivale pacijente koji su bili na hemoterapiji. Ciljna vrijednost hemoglobina u dvije studije bila je >13 g/dl; dok je u preostale tri studije bila 12-14 g/dl. U otvorenoj studiji nije bilo razlike u ukupnom preživljavanju između pacijenata liječenih rekombinantnim humanim eritropoetinom i kontrolne grupe. U četiri placebom kontrolisane studije, odnos rizika (hazard ratio) u ukupnom preživljavanju je bio u opsegu između 1.25 i 2.47 u korist kontrolne grupe. Ove studije su pokazale konzistentno neobjašnjivo statistički značajano povećanje smrtnosti kod pacijenata sa anemijom sa različitim tipovima karcinoma, koji su dobijali rekombinantni humani eritropoetin u poređenju sa kontrolnom grupom. Ukupna stopa preživljavanja u studijama ne može biti zadovoljavajuće objašnjena razlikama u incidenci tromboze i drugih sličnih komplikacija između pacijenata koji su dobijali rekombinantni humani eritropoetin i onih u kontrolnoj grupi.

Urađena je analiza podataka za više od 13.900 pacijenata oboljelih od karcinoma (koji su na hemo, radio, kombinovanoj ili bez terapije) koji su učestvovali u 53 kontrolisane kliničke studije a primali su nekoliko epoetina. Meta-analiza podataka o ukupnom preživljavanju pokazala je koeficijent rizika od 1.06 u korist pacijenata u kontrolnoj grupi (95% CI:1.00, 1.12; 53 studije i 13.933 pacijenata), a za pacijente oboljele od kancera koji primaju hemoterapiju, koeficijent rizika za ukupno preživljavanje je bio 1.04 (95% CI: 0.97, 1.11;38 kliničkih studija i 10 441 pacijent). Meta analiza ukazuje na značajno povećanje rizika od tromboembolijskih dogadjaja kod pacijenata oboljelih od karcinoma koji primaju rekombinantni humani eritropoetin (vidi dio 4.4). Mircera nije odobrena za tretman pacijenata sa anemijom uzrokovanom hemoterapijom (vidi dio 4.1), pacijenti koji su na terapiji metoksi polietilenglikol-epoetinom beta nijesu bili uključeni u ovu analizu.

Metoksi polietilenglikol-epoetin beta nije odobrena za liječenje pacijenata sa anemijom koja je izazvana hemoterapijom (vidjeti dio 4.1 i 4.4).

Pedijatrijska populacija

Kod pedijatrijskih pacijenata sprovedena su dva ispitivanja. Jedno je ispitivanje uključivalo intravensku primjenu (i.v.), a drugo subkutanu primjenu (s.c.) metoksi polietilenglikol-epoetina beta.

Ispitivanje koje je uključivalo i.v primjenu bilo je otvoreno, multicentrično ispitivanje faze II sa jednom grupom ispitanika i primjenom višestrukih doza radi utvrđivanja doze (NH19707), koje je obuhvatilo 64 pedijatrijska pacijenata (uzrasta od 5 do 17 godina) sa hroničnom bolešću bubrega na hemodijalizi kako bi se ocijenila dva faktora konverzije (grupa 1 i grupa 2) u svrhu prelaska sa terapije održavanja i.v epoetinom alfa/beta ili darbepoetinom alfa na metoksi polietilenglikol-epoetin beta, primjenjen i.v jedanput svake 4 nedjelje tokom 20 nedjelja. Efikasnost se procjenjivala na osnovu promjene koncentracije hemoglobina (g/dl) od početka ispitivanja do perioda ocenjivanja. Prilagođena srednja vrijednost promjene nivoa hemoglobina od početka ispitivanja do perioda ocjenjivanja u grupi 1 iznosila je –0,74 g/dl [95% CI: -1,32 do -0,16], a u grupi 2 je iznosila 0,09 g/dl [95% CI: 0,45 do 0,26]. Kod 58% pacijenata u grupi 1 i 75% pacijenata u grupi 2 vrijednosti hemoglobina održale su se unutar ±1 g/dl u odnosu na početnu vrijednost, a kod njih 75% u grupi 1 i 81% u grupi 2 vrijednosti hemoglobina održale su se unutar raspona od 10  12 g/dl. Rezultati analiza podgrupa prema uzrastnim grupama (5 - 11 godina i 12 - 17 godina) odgovarali su onima primijećenim u sveukupnoj populaciji. Pacijenti koji su dovršili 20nedjeljno osnovno liječenje i odgovarajuće održavali nivoe hemoglobina mogli su se uključiti u neobavezni 52nedjeljni produžetak ispitivanja radi procjene bezbjednosti uz jednaku učestalost primjene.

Ispitivanje koje je uključivalo s.c. primjenu bilo je otvoreno, multicentrično, drugo ispitivanje faze II sa jednom grupom ispitanika radi utvrđivanja doze (NH19708), sprovedeno kod 40 pedijatrijskih pacijenata (uzrasta od 3 mesjeca do 17 godina) sa hroničnom bolešću bubrega koji su bili na dijalizi ili još nisu bili na dijalizi, kako bi se ocjenio faktor konverzije korišćen u grupi 2 u ispitivanju i.v. primjene u svrhu prelaska sa terapije održavanja s.c. epoetinom alfa/beta ili darboepoetinom alfa na metoksi polietilenglikol-epoetin beta, primjenjen s.c. jedanput svake 4 nedjelje tokom 20 nedjelja. Slično kao u spomenutom ispitivanju, u ovom je ispitivanju primarna mjera ishoda efikasnosti bila promjena koncentracije hemoglobina (g/dl) od početka ispitivanja do perioda ocjenjivanja. Srednja vrijednost promjene koncentracije hemoglobina tokom perioda ocjenjivanja iznosila je 0,48 g/dl [95% CI: 0,15 do 0,82], što je bilo unutar granica ekvivalentnosti od 1 do +1 g/dl. Rezultati srednje vrijednosti promjene koncentracije hemoglobina prema uzrastnim grupama (< 5 godina, 5 - 11 godina, ≥ 12 godina) odgovarali su rezultatima primarne mjere ishoda tokom perioda ocjenjivanja. Pacijenti koji su dovršili 20nedjeljno osnovno liječenje i odgovarajuće održavali nivoe hemoglobina, mogli su se uključiti u neobavezni 24nedjeljni produžetak ispitivanja radi procjene bezbjednosti uz jednaku učestalost primjene.

U oba su se ispitivanja srednje vrijednosti hemoglobina kod većine pacijenata održale unutar raspona od 10 do 12 g/dl tokom cijelog perioda ocjenjivanja i produžetka ispitivanja radi procjene bezbjednosti. U oba ispitivanja bezbejdnosni profil primijećen kod pedijatrijskih pacijenata je odgovarao onom kod odraslih (vidjeti dio 4.8).

Odrasla populacija

Farmakokinetika lijeka metoksi polietilenglikol-epoetin beta ispitivana je na zdravim dobrovoljcima i na anemičnim pacijentima sa HOB uključujući pacijente na dijalizi i one koji se ne dijaliziraju.

Po subkutanom davanju pacijentima sa HOB koji se ne dijaliziraju maksimalne koncentracije metoksi polietilen glikol-epoetina beta u serumu zabilježene su 95 časova (vrijednost medijane) nakon primjene. Apsolutna bioraspoloživost metoksi polietilen glikol-epoetina beta nakon subkutane primjene iznosila je 54%. Zabilježeni terminalni poluživot eliminacije iznosio je 142 časa kod pacijenata sa HOB koji se ne dijaliziraju.

Nakon subkutane primjene kod pacijenata sa HOB na dijalizi, maksimalne koncentracije metoksi polietilen glikol-epoetina u serumu zabilježene su 72 časa (vrijednost medijane) nakon primjene. Apsolutna bioraspoloživost metoksi polietilen glikol-epoetina beta nakon subkutane primjene iznosila je 62%, a zabilježeni terminalni poluživot eliminacije iznosio je 139 časova kod pacijenata sa HOB koji su na programu dijalize.

Nakon intravenskog davanja pacijentima sa HOB koji su na programu dijalize ukupni sistemski klirens bio je 0,494 ml/h/kg tjelesne težine. Poluživot eliminacije nakon intravenskog davanja lijeka metoksi polietilenglikol-epoetin beta iznosi 134 časa.

Poređenje koncentracije lijeka metoksi polietilenglikol-epoetin beta u serumu mjerene prije i poslije hemodijalize kod 41 pacijenta sa HOB pokazalo je da hemodijaliza nema uticaja na farmakokinetiku ovog lijeka.

Analiza kod 126 pacijenata sa HOB pokazala je da nema farmakokinetičkih razlika između pacijenata koji su na hemodijalizi i onih koji nisu.

U studiji, nakon intravenskog davanja, farmakokinetika metoksipolietilenglikola-epoetin beta je slična kod pacijenata sa teškim oštećenjem jetre u poređenju sa zdravim pojedincima (vidi dio 4.2).

Pedijatrijska populacija

Sprovedena je populacijska farmakokinetička analiza zasnovana na podacima prikupljenim u 103 pedijatrijska pacijenta uzrasta od 6 mjeseci do 17 godina i tjelesne mase u rasponu od 7 do 90 kg i 524 odrasla pacijenta. Pedijatrijski pacijenti primali su metoksi polietilenglikol-epoetin beta i.v. (svi pacijenti na hemodijalizi) ili s.c. (pacijenti na peritonejskoj dijalizi, hemodijalizi ili pacijenti koji još nisu bili na dijalizi). Pokazalo se da se klirens i volumen distribucije povećavaju sa porastom tjelesne mase, a volumen distribucije i sa uzrastom. Primijećene maksimalne i minimalne koncentracije metoksi polietilenglikol-epoetina beta u serumu kod pedijatrijskih pacijenata prikupljene nakon stabilizacije njihovih nivoa hemoglobina bile su uporedive sa onima primijećenim kod odraslih za oba puta primjene, odnosno i za i.v. i s.c. primjenu.

Pretklinički podaci ne pokazuju posebne opasnosti za ljude na bazi konvencionalnih studija kardiovaskularne bezbjednosti, farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza i reproduktivne toksičnosti.

Karcinogeni potencijal lijeka metoksi polietilenglikol-epoetin beta nije ispitivan u dugoročnim studijama na životinjama. On nije doveo do proliferativnog odgovora kod tumorskih ćelija koje ne potiču od hematopoeznog tkiva u in vitro linijama. U jednoj šestomjesečnoj studiji toksičnosti na pacovima, odnosno njihovim tumorskim ćelijama koje ne potiču od hematopoeznog tkiva, nije zabilježen ni povećan tumorski, niti neočekivani mitogeni odgovor. Uz to, korišćenjem in vitro različitih ćelijskih linija humanih tkiva vezivanje metoksi polietilenglikol-epoetin beta zabilježeno je samo za ciljne ćelije (progenitorske ćelije koštane srži).

Nije zabilježen ni značajni prolazak lijeka metoksi polietilenglikol-epoetin beta kroz placentu pacova, a ispitivanja na životinjama nisu pokazala nikakvo štetno dejstvo na trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj, porođaj ili postnatalni razvoj. Međutim, primijećeno je reverzibilno smanjenje težine fetusa i smanjenje postnatalnog porasta tjelesne težine potomaka koje je karakteristično za cijelu klasu ovih lijekova, i to pri dozama koje su dovodile i do pretjeranih farmakodinamskih efekata kod majki. Fizički, kognitivni ili seksualni razvoj potomaka majki koje su primale lijek metoksi polietilenglikol-epoetin beta tokom gestacije i laktacije nije bio ugrožen. Kada je metoksi polietilenglikol-epoetin beta davana subkutano mužjacima i ženkama pacova prije i tokom parenja, njihov reproduktivni učinak, fertilnost i parametri sperme nisu bili ugroženi.

Natrijum dihidrogenfosfat monohidrat

Natrijum sulfat, bezvodni

Manitol (E421)

Metionin

Poloksamer 188

Voda za injekcije

Budući da ispitivanja kompatibilnosti nisu rađena, lijek metoksipolietilenglikol-epoetin beta ne treba miješati sa drugim ljekovima.

3 godine.

Čuvati u frižideru (2oC - 8oC).

Ne smije se zamrzavati.

Napunjeni injekcioni špric čuvati u spoljašnjoj kartonskoj ambalaži zaštićen od svjetlosti.

Krajnji korisnik može da izvadi lijek iz frižidera i čuva ga na sobnoj temperaturi (ne preko 30°C) tokom samo jednog jednomjesečnog perioda. Kada se izvadi iz frižidera, lijek se mora iskoristiti u ovom roku.

Napunjeni injekcioni špric (staklo tipa I) sa laminiranim klipom (bromobutil gumeni materijal) i gumenom kapicom za zatvaranje (bromobutil gumeni materijal) sa iglom 27G1/2, u kartonskoj kutiji.

Svaki napunjeni injekcioni špric sadrži 0,3 ml rastvora za injekcije, a u svakom pakovanju se nalazi po jedan špric.

Napunjeni špric je spreman za upotrebu. Sterilni napunjeni špric ne sadrži konzervanse i mora se iskoristi samo za jedno ubrizgavanje. Samo jedna doza se smije dati po jednom špricu. Napunjeni špricevi nisu dizajnirani za primjenu djelimičnih doza. Smije se ubrizgavati isključivo rastvor koji je bistar, bezbojan do blijedo žut, i u kome nema vidljivih čestica.

Ne smije se mućkati.

Prije ubrizgavanja pustite špric da se zagrije do temperature od oko 25oC.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka i otpadnog materijala treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

Ovaj lijek Vam je propisan jer imate anemiju koju je prouzrokovalo Vaše hronično oboljenje bubrega i koja je povezana sa tipičnim simptomima, kao što su umor, slabost i gubitak daha. To znači da imate veoma mali broj crvenih krvnih zrnaca i da Vam je veoma nizak nivo hemoglobina (tkiva u Vašem organizmu ne dobijaju dovoljno kiseonika).

MIRCERA se koristi za liječenje anemije sa simptomima koju izaziva hronično oboljenje bubrega kod odraslih, kao i pedijatrijskih pacijenata (uzrasta od 3 mjeseca do manje od 18 godina) koji primaju terapiju održavanja ljekovima za stimulaciju eritropoeze nakon što im je nivo hemoglobina stabilizovan primjenom prethodnog lijeka za stimulaciju eritropoeze.

MIRCERA je lijek koji je proizveden genskom tehnologijom. Kao i prirodni hormon eritropoetin, MIRCERA povećava broj crvenih krvnih zrnaca i nivo hemoglobina u Vašoj krvi.

Lijek MIRCERA ne smijete koristiti:

• Ako ste alergični na metoksipolietilenglikol-epoetin beta ili bilo koji drugi od sastojaka ovog lijeka (navedenih u dijelu 6)
• Ako imate visok krvni pritisak koji se ne može kontrolisati.

Upozorenja i mjere opreza:

Bezbjednost i efikasnost terapije lijekom MIRCERA u drugim indikacijama, uključujući anemiju kod pacijenata sa karcinomom, nijesu utvrđeni.

Bezbjednost i efikasnost lijeka MIRCERA kod pedijatrijskih pacijenata utvrđeni su samo kod pacijenata kojima je nivo hemoglobina prethodno stabilizovan lijekom za stimulaciju eritropoeze.

Prije započinjanja terapije lijekom MIRCERA

• Stanje koje se naziva izolovana eritrocitna aplazija (engleski Pure Red Cell Aplasia, PRCA ), prekinuta ili smanjena produkcija crvenih krvnih zrnaca zbog pojave anti-eritropoetinskih antitijela zabilježena je kod nekih pacijenata koji su bili na terapiji drugim agensima za stimulaciju eritropoeze (ASE), uključujući i lijek MIRCERA.
• Ako Vaš ljekar sumnja ili potvrdi da u Vašoj krvi imate ova antitijela, ne smijete dobijati lijek MIRCERA.
• Ako ste pacijent sa hepatitisom C i dobijate interferon i ribavirin, trebalo bi da o ovome porazgovarate sa svojim ljekarom, jer je kombinacija ASE sa interferonom i ribavirinom u rijetkim slučajevima vodila do gubitka efekta i razvoja PRCA, teškog oblika anemije. ASE nisu odobreni za terapiju anemije povezane sa hepatitisom C.
• Ako ste pacijent sa hroničnim oboljenjem bubrega i anemijom i liječite se ASE, a takođe ste i oboljeli od raka, morate da znate da ASE mogu da imaju negativan uticaj na Vaše stanje. Trebalo bi da porazgovarate sa Vašim ljekarom o različitim opcijama za liječenje anemije.
• Nije poznato da li MIRCERA ima drugačije dejstvo kod pacijenata sa hemoglobinopatijama (poremećaji povezani sa poremećenim nivoima hemoglobina), sadašnjim ili bivšim krvarenjima, epileptičnim napadima ili sa visokim brojem trombocita (krvnih pločica). Ako imate bilo koje od ovih stanja, Vaš ljekar će sa Vama o tome da razgovara i mora Vas liječiti oprezno.
• Zdravi ljudi ne smiju da koriste lijek MIRCERA. Ako ga koriste, to može da dovede do previsokog nivoa hemoglobina i može da izazove probleme sa srcem ili krvnim sudovima koji mogu da budu opasni po život.

Tokom terapije lijekom MIRCERA

• Ako ste pacijent sa hroničnom bolesti bubrega, a naročito ako ne odgovarate na lijek MIRCERA na odgovarajući način, Vaš će ljekar provjeriti Vašu dozu lijeka MIRCERA, jer ponovljeno povećavanje doze lijeka MIRCERA, ako ne odgovarate na liječenje, može povećati rizik od problema sa srcem ili krvnim sudovima i može povećati rizik od srčanog udara, moždanog udara i smrti.
• Vaš ljekar će započeti terapiju lijekom MIRCERA ukoliko Vam je nivo hemoglobina 10 g/dl (6.21 mmol/l) ili niži. Nakon započinjanja terapije, Vaš ljekar će se truditi da održi Vaš nivo hemoglobina između 10 i 12 g/dl (7.45 mmol/l).
• Vaš ljekar će da provjeri količinu gvožđa koju imate u krvi prije i za vrijeme terapije lijekom MIRCERA. Ako je ova količina premala, Vaš ljekar može da Vam da i dodatnu terapiju gvožđem.
• Vaš ljekar će da provjerava Vaš krvni pritisak prije i tokom terapije lijekom MIRCERA. Ako Vam je krvni pritisak visok i ne može da se koriguje ni odgovarajućim ljekovima, ni posebno prilagođenom ishranom, Vaš ljekar će obustaviti davanje lijeka MIRCERA ili će Vam smanjiti dozu.
• Vaš ljekar će voditi računa da Vam se nivo hemoglobina ne poveća preko određene granice, jer visok nivo hemoglobina može povećati rizik od nastanka problema sa srcem i krvnim sudovima i može i povećati rizik od pojave tromboze, uključujući i plućnu emboliju, infarkt miokarda, šlog i smrt.
• Obratite se svom ljekaru ako se osjećate umorno, slabo ili ako Vam je kratak dah, jer to može da znači da Vaša terapija lijekom MIRCERA nije efikasna. Vaš ljekar će provjeriti postoje li drugi uzroci anemije i uraditi analize krvi ili pregled kostne srži. Ako ste razvili izolovanu eritrocitnu aplaziju (PRCA), terapija lijekom MIRCERA će Vam biti obustavljena. Nećete dobijati ni druge ASE, a Vaš ljekar će onda liječiti ovo stanje.

Djeca i adolescenti

Terapija lijekom MIRCERA se ne preporučuje kod djece i adolescenata, jer kod ovih pacijenata lijek nije ispitan.

Lijek MIRCERA se može koristiti za liječenje djece i adolescenata uzrasta od 3 mjeseca do manje od 18 godina koji imaju anemiju povezanu sa hroničnom bolesti bubrega. Prije prelaska na lijek MIRCERA, pacijentov nivo hemoglobina mora biti stabilizovan uz terapiju održavanja lijekom za stimulaciju eritropoeze, a pacijenti mogu, ali i ne moraju biti na dijalizi.

Obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri prije nego primite ovaj lijek ako ste Vi ili Vaše dijete mlađi od 18 godina.

Posebno obratite pažnju na druge ljekove koji stimulišu proizvodnju crvenih krvnih zrnaca: MIRCERA pripada grupi ljekova koji stimulišu proizvodnju crvenih krvnih zrnaca, kao što to čini humani protein eritropoetin. Vaš ljekar će uvijek zapisati koji tačno lijek koristite.

Prijavljene su ozbiljne kožne reakcije, uključujući Stevens-Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu, povezane s liječenjem epoetinom.

Prvobino se Stevens-Johnsonov sindrom / toksična epidermalna nekroliza može pojaviti u obliku crvenkastih mrlja nalik na metu ili u obliku okruglih područja često sa središnjim mjehurićima na trupu. Mogu se pojaviti i čirevi u ustima, grlu, nosu, genitalijama i očima (crvene i otečene oči). Ovim ozbiljnim kožnim osipima često prethode povišena temperatura i/ili simptomi nalik na grip. Osipi mogu prerasti u široko rasprostranjeno ljuštenje kože i po život opasne komplikacije.

U slučaju nastanka ozbiljnog osipa ili drugih kožnih simptoma, prestanite da uzimate lijek Mircera i odmah se obratite svom ljekaru ili potražite medicinsku pomoć.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste nedavno uzimali neki drugi lijek.

Nijesu rađena ispitivanja interakcija sa drugim ljekovima. Nema dokaza da lijek MIRCERA stupa u interakciju sa drugim ljekovima.

Uzimanje lijeka MIRCERA sa hranom ili pićem

Hrana i piće ne utiču na lijek MIRCERA.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Prije uzimanja bilo kog lijeka, posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

MIRCERA nije ispitivana ni kod trudnica, ni kod majki dojilja.

Recite svom ljekaru ako ste trudni, mislite da ste trudni ili namjeravate da zatrudnite. Vaš ljekar će onda utvrditi koja je najbolja terapija za Vas tokom trudnoće.

Recite svom ljekaru ako dojite ili namjeravate da dojite. Ljekar će Vas posavjetovati ili da prekinete da dojite i nastavite terapiju, ili da nastavite da dojite, ali da prekinete terapiju.

MIRCERA nije pokazala efekte na smanjenje fertiliteta kod životinja. Potencijalni rizik kod ljudi je nepoznat.

Uticaj lijeka MIRCERA na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

MIRCERA ne utiče na Vašu sposobnost da upravljate vozilima i mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka MIRCERA

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) na ml, tj. može se smatrati da ne sadrži natrijum.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Vaš ljekar će primjeniti najnižu dozu koja će efikasno kontrolisati simptome anemije.

Ako ne budete odgovarali na lijek MIRCERA na odgovarajući način, Vaš ljekar će provjeriti Vašu dozu i obavijestiti Vas ako morate promijeniti doze lijeka MIRCERA.

Terapija lijekom MIRCERA mora se započeti pod nadzorom zdravstvenog radnika. Kasnije, injekcije može da Vam daje zdravstveni radnik ili ako ste odrasli, kada se sami osposobite, možete da lijek MIRCERA ubrizgavate sami sebi. Djeca i adolescenti mlađi od 18 godina ne smiju sami ubrizgavati lijek MIRCERA, već injekcije treba da im daje zdravstveni radnik ili odrasli staratelj obučen za njihovu primjenu (da biste dali injekciju sebi ili drugoj osobi, slijedite Uputstva za upotrebu napunjenog injekcionog šprica lijeka MIRCERA na kraju ovog Uputstva za lijek).

MIRCERA se može ubrizgavati pod kožu stomaka, ruke ili butine ili se može ubrizgavati u venu. Vaš ljekar će da odluči šta je najbolje za Vas.

Vaš ljekar će redovno da radi testove da prati kako Vaša anemija reaguje na ovu terapiju, tako što će da određuje nivoe hemoglobina u Vašoj krvi.

Ako ste odrasla osoba koja trenutno nije na terapiji ASE

• Ukoliko nijeste na dijalizi, preporučena početna doza lijeka MIRCERA iznosi 1.2 mikrograma po svakom kilogramu Vaše tjelesne težine i primjenjuje se pod kožu kao pojedinačna injekcija, jednom mjesečno. Alternativno, Vaš ljekar može odlučiti da Vam primijeni početnu dozu lijeka MIRCERA od 0.6 mikrograma po svakom kilogramu Vaše tjelesne težine. Ova doza se primjenjuje jednom u dvije nedjelje kao pojedinačna injekcija pod kožu ili u venu. Kada je Vaša anemija korigovana, Vaš ljekar može da promjeni doziranje na primjenu jednom mjesečno.
• Ukoliko ste na dijalizi, preporučena početna doza iznosi 0.6 mikrograma po svakom kilogramu Vaše tjelesne težine. Ova doza se primjenjuje jednom u dvije nedjelje kao pojedinačna injekcija pod kožu ili u venu. Kada je Vaša anemija korigovana, Vaš ljekar može da promjeni doziranje na primjenu jednom mjesečno.

Vaš ljekar može povećati ili smanjiti Vašu dozu ili privremeno obustaviti Vaš tretman kako bi podesio odgovarajući nivo hemoglobina, u skladu sa Vašim potrebama. Promjene doze se ne vrše češće od jednom mjesečno.

Ako ste trenutno na terapiji nekim od drugih ASE

Vaš ljekar može da zamijeni lijek koji trenutno primate lijekom MIRCERA. Vaš ljekar može da Vas liječi lijekom MIRCERA koji se daje kao injekcija jednom mjesečno. Vaš ljekar će i da izračuna kolika početna doza lijeka MIRCERA Vam je potrebna, zavisno od posljednje doze Vašeg prethodnog lijeka. Prvu dozu lijeka MIRCERA dobićete dana kada je planirano da dobijete injekciju Vašeg prethodnog lijeka.

Vaš ljekar može da povećava ili smanjuje Vašu dozu ili da privremeno obustavi ovu terapiju, kako bi Vaš nivo hemoglobina prilagodio Vama potrebnim vrijednostima. Promjene doze se ne vrše češće od jednom mjesečno.

Ako ste uzeli više lijeka MIRCERA nego što je trebalo

Ukoliko ste uzeli veću dozu lijeka MIRCERA nego što bi trebalo, odmah razgovarajte sa Vašim ljekarom ili farmaceutom, jer može biti neophodno da se urade neke analize krvi i možda prekine terapija.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek MIRCERA

Ako preskočite dozu lijeka MIRCERA, uzmite je čim se sjetite, pa porazgovarajte sa Vašim ljekarom o tome kada da uzmete narednu dozu.

Ako prestanete da uzimate lijek MIRCERA

Liječenje lijekom MIRCERA je obično dugotrajno. Međutim, po savjetu Vašeg ljekara možete da prekinete u svakom trenutku.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja vezanih za upotrebu ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek MIRCERA može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Učestalost pojave neželjenih dejstava je prikazana ispod:

Često neželjeno dejstvo (može se javiti kod do 1 od 10 osoba) je hipertenzija (visok krvni pritisak).

Povremena neželjena dejstva (mogu se javiti kod do 1 od 100 osoba) su:

-glavobolja

-tromboza na mjestu vaskularnog pristupa (krvni ugrušci na mjestu gde se pristupa krvnom sudu za dijalizu).

- trombocitopenija (smanjen broj krvnih pločica)

- tromboza (začepljenje krvnog suda krvnim ugruškom)

Rijetka neželjena dejstva (mogu se javiti kod do 1 od 1000 osoba) su:

-hipertenzivna encefalopatija (veoma visok krvni pritisak koji može da dovede do glavobolje, posebno iznenadne, sa probodima, poput migrene, do konfuzije, poremećaja govora,napada ili konvulzija).

- plućna embolija (krvni ugrušci u plućima)

-makulopapulozna ospa (crvena reakcija na koži koja uključuje bubuljice ili tačkice)

-napadi vreline (osjećaj vreline koji dolazi u talasima)

-preosjetljivost (alergijske reakcije koje mogu da izazovu šištanje u grudima ili probleme sa disanjem, oticanje jezika, lica ili grla, ili otok oko mjesta uboda, ili osjećaj omaglice, da izgubite svijest ili da kolabirate). Ako imate bilo koji od ovih simptoma, molimo da se odmah javite ljekaru kako bi dobili odgovarajuću terapiju .

Tokom kliničkih studija, kod pacijenata je zabilježen blagi pad broja trombocita. Nakon puštanja lijeka u promet prijavljeni su slučajevi pada trombocita ispod normalnog nivoa (trombocitopenija).

Prijavljene su reakcije preosjetljivosti, uključujući slučajeve anafilaktičke reakcije i ozbiljne kožne osipe, uključujući Stevens-Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu, povezane sa liječenjem epoetinom. Mogu da se pojave u obliku crvenkastih mrlja nalik na metu ili u obliku okruglih područja često sa središnjim mjehurićima na trupu, ljuštenja kože, čireva u ustima, grlu, nosu, genitalijama i očima te im mogu prethoditi povišena temperatura i simptomi nalik na grip. Prestanite da primjenjujete lijek Mircera u slučaju nastanka tih simptoma i odmah se obratite svojem ljekaru ili potražite medicinsku pomoć. Vidjeti takođe dio 2.

Kao i kod drugih agenasa stimulacije eritropoeze, slučajevi tromboze, uključujući plućnu emboliju zabilježeni su u postmarketinškim ispitivanjima (vidjeti dio 4.4).

Stanje nazvano aplazija crvenih krvnih zrnaca (PRCA, zaustavljanje ili smanjenje proizvodnje crvenih krvnih zrnaca) zbog anti-eritropoetinskih antitijela primijećeno je kod nekih pacijenata koji su liječeni ASE (agens stimulacije eritropoeze), uključujući i lijek MIRCERA.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na spoljašnjoj kartonskoj kutiji i na naljepnici napunjenog injekcionog šprica poslije oznake ‘EXP’. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati u frižideru (2oC - 8oC).

Ne smije se zamrzavati.

Napunjeni injekcioni špric čuvati u spoljašnjoj kartonskoj kutiji zaštićeno od svjetlosti.

Lijek možete da izvadite iz frižidera i čuvate ga na sobnoj temperaturi (ne preko 30°C), ali samo tokom jednog jednomjesečnog perioda. Tokom ovog perioda čuvanja lijeka na sobnoj temperaturi (ne preko 30°C) ne treba vraćati lijek ponovo u frižider prije upotrebe. Kada ste lijek izvadili iz frižidera, morate ga iskoristiti u ovom roku od jednog mjeseca.

Samo rastvori koji su bistri, bezbojni do blago žućkasti i bez vidljivih čestica mogu biti primjenjeni.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek MIRCERA

• Aktivna supstanca je metoksipolietilenglikol-epoetin beta. Jedan napunjeni injekcioni špric sadrži 50, 75, 100 i 200 mikrograma u 0.3 ml.
• Pomoćne supstance su: natrijum dihidrogenfosfat monohidrat; natrijum sulfat, bezvodni; manitol (E421); metionin; poloksamer 188 i voda za injekcije.

Kako izgleda lijek MIRCERA i sadržaj pakovanja

MIRCERA je rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu.

Ovaj rastvor je bistar i bezbojan do blijedo žućkast, i ne sadrži vidljive čestice.

Napunjeni injekcioni špric sa laminarnim klipom i gumenom kapicom za zatvaranje sa iglom 27G1/2, u kartonskoj kutiji.

Svaki napunjeni injekcioni špric sadrži 0.3 ml rastvora za injekcije. Svako pakovanje sadrži po jedan špric.

Napunjeni špricevi nijesu dizajnirani za primjenu djelimičnih doza.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Hoffmann – La Roche Ltd.

Dio stranog društva Podgorica

Ul.Cetinjska 11, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Roche Diagnostics GmbH

Sandhofer Strasse 116, Mannheim D-68305, Njemačka

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

MIRCERA, 50 mikrograma/0.3 ml, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu, 1x0.3ml:

2030/24/5891 – 7736 od 07.11.2024. godine

MIRCERA, 75 mikrograma/0.3 ml, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu, 1x0.3ml:

2030/24/5892 – 7737 od 07.11.2024. godine

MIRCERA, 100 mikrograma/0.3 ml, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu, 1x0.3ml:

2030/24/5893 – 7738 od 07.11.2024. godine

MIRCERA, 200 mikrograma/0.3 ml, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu, 1x0.3ml:

2030/24/5894 – 3081 od 07.11.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Novembar, 2024. godine

MIRCERA napunjeni injekcioni špric

Uputstvo za upotrebu

Uputstva u nastavku opisuju kako da koristite MIRCERA napunjeni injekcioni špric da biste sami sebi ili drugoj osobi dali injekciju.

Važno je da navedena uputstva pročitate i pažljivo slijedite kako biste napunjeni injekcioni špric mogli upotrijebiti na ispravan i bezbjedan način. Nemojte sebi pokušavati da date injekciju dok ne budete sigurni da razumijete kako da koristite napunjeni injekcioni špric. Ukoliko ste u nedoumici, obratite se zdravstvenom radniku. Uvijek slijedite sva uputstva u ovom Uputstvu za upotrebu jer se ona mogu razlikovati od Vašeg iskustva. Ova uputstva će pomoći u spriječavanju nepravilnog liječenja ili izbjegavanju rizika kao što su ubod iglom ili prerana aktivacija sigurnosne naprave za iglu ili problema povezanih sa pričvršćivanjem igle.

VAŽNE INFORMACIJE

• Koristite MIRCERA napunjeni injekcioni špric samo ako je Vama propisana.
• Pročitajte tekst na pakovanju i provjerite da li imate dozu koju Vam je propisao zdravstveni radnik.
• Nemojte upotrijebiti napunjeni injekcioni špric ako se špric, igla, kutija ili plastična posuda u kojoj se špric nalazi izgledaju oštećenim.
• Igla je osjetljiva, rukujte sa oprezom.
• Ne dodirujte štitinike za aktivaciju (vidjeti Sliku A) pošto to može oštetiti špric i učiniti ga neupotrebljivim
• Nemojte upotrijebiti špric ako je njen sadržaj mutan, magličast ili ako sadrži čestice.
• Nikada nemojte pokušavati da rastavite špric.
• Nikada nemojte špric vući za klip niti rukovati njim držeći ga za klip.
• Nemojte ukloniti zaštitni poklopac igle dok ne budete spremni da date sebi injekciju.
• Nemojte progutati lijek iz šprica.
• Nemojte injicirati lijek kroz odjeću.
• Nemojte koristiti ili ponovo sterilisati već korišćeni špric ili iglu.
• Napunjeni špricevi nijesu dizajnirani za primjenu djelimičnih doza.
• Špric, iglu i pribor čuvajte izvan domašaja djece.

ČUVANJE

Čuvajte špric, iglu i neprobojnu posudu/posudu za oštre predmete van domašaja djece.

Špric i iglu čuvajte u originalnom pakovanju sve dok ne budete spremni da ga upotrijebite.

Špric i iglu uvijek čuvajte u frižideru na temperaturi od 2 - 8°C. Nemojte dopustiti da se lijek zamrzne i zaštitite lijek i iglu od svjetlosti. Čuvajte špric i iglu na suvom.

PRIBOR uključen u pakovanje (Slika A):

• Napunjeni injekcioni špric lijeka MIRCERA
• Zasebna igla za injekciju

47701208255Zaštitni poklopac igle00Zaštitni poklopac igle2713355133350Gumeni zatvarač vrha00Gumeni zatvarač vrha9982208890Naljepnica koja se može odlijepiti00Naljepnica koja se može odlijepiti-4953013970Buster020000Buster

2178042096135Štitnici za aktivaciju00Štitnici za aktivaciju34258251665605Zatvarač020000Zatvarač20123152171700Sigurnosna naprava za iglu00Sigurnosna naprava za iglu417131510160Igla020000Igla

Slika A

PRIBOR koji nije uključen u pakovanje (Slika B):

Slika B

Pripremite sav pribor potreban za primjenu injekcije na čistoj i dobro osvijetljenoj ravnoj površini poput stola.

4635515176500Pažljivo izvadite kutiju sa MIRCERA napunjenim injekcionim špricom iz frižidera. Špric i iglu ostavite u kutiji radi zaštite od svjetlosti i pričekajte najmanje 30 minuta da se ugriju do sobne temperature (Slika C).

• Ako ne pričekate da se lijek ugrije na sobnu temperaturu, injekcija bi mogla biti neugodna i možda će biti teško pritisnuti klip do kraja.
• Špric ne smijete grijati ni na koji drugi način

Slika C

Otvorite kutiju i izvadite plastičnu posudu sa MIRCERA napunjenim injekcionim špricom iz kutije, ali nemojte skinuti zaštitnu foliju (Slika D).left-825500

Slika D

Korak 2: Operite ruke

-1155709144000

Detaljno dezinfikujte ruke sapunom i toplom vodom ili sredstvom za dezinfekciju ruku (Slika E).

99060011430 Slika E020000 Slika E

Korak 3: Izvadite i pogledajte napunjeni injekcioni špric

Odlijepite zaštitnu foliju sa plastične posude pa izvadite upakovanu iglu i špric držeći ga za središnji dio bez dodirivanja štitnika za aktivaciju (Slika F).left-508000

Špricom rukujte držeći ga isključivo za tijelo jer bilo kakav kontakt sa štitnicima za aktivaciju može uzrokovati prerano otpuštanje sigurnosne naprave.

Slika F

left1060450Pregledajte špric da se uvjerite da nije oštećen i provjerite rok upotrebe na špricu i kutiji. To je važno kako biste bili sigurni da su špric i lijek bezbjedni za upotrebu (Slika G).

NE SMIJETE upotrijebiti špric:

• ako Vam špric slučajno padne na pod
• ako bilo koji dio šprica izgleda oštećeno
• ako je sadržaj mutan, magličast ili sadrži čestice
• lijek nije bezbojan do blago žućkast
• ako je istekao rok upotrebe

Slika G