MANITOL HM 20% 20% rastvor za infuziju

Lijek Manitol HM 20% rastvor za infuziju, koristi se kao osmotski diuretik u sljedećim situacijama:

• Pospješivanje diureze u prevenciji i/ili liječenju oligurične faze akutne insuficijencije bubrega prije nego što nastupi ireverzibilna insuficijencija bubrega.
• Snižavanje povišenog intrakranijalnog pritiska i terapija cerebralnog edema, ukoliko je krvno-moždana barijera intaktna.
• Snižavanje povišenog intraokularnog pritiska koji se ne može sniziti na drugi način.
• Pospješivanje eliminacije toksičnih supstanci (koje se izlučuju preko bubrega) kod trovanja.

Doziranje

Izbor određene koncentracije manitola, doziranja i brzine primjene, zavise od uzrasta, tjelesne mase, kliničkog i biološkog stanja pacijenta, kao i od istovremeno primijenjene terapije.

Odrasli i adolescenti

Akutna insuficijencija bubrega

Uobičajeni raspon doza iznosi 50 do 200 g manitola tokom 24 sata (250 do 1000 ml/dan), sa ograničenjem pojedinačne doze na maksimalno 50 g manitola (250 ml). U većini slučajeva odgovarajući terapijski odgovor postiže se dozom od 50 – 100 g manitola/dan (250 do 500 ml/dan).

Brzina davanja infuzije se obično prilagođava tako da se održi protok urina od najmanje 30 – 50 ml/sat.

Samo u hitnim situacijama, maksimalna brzina davanja infuzije može da iznosi i 200 mg/kg, datih tokom 5 minuta (vidjeti dio o test dozi). Poslije 5 minuta, brzinu davanja infuzije treba ponovo podesiti tako da se održi protok urina od najmanje 30 – 50 ml/sat, uz maksimalnu dozu od 200 g/24 sata.

Primjena kod pacijenata sa oligurijom ili oštećenjem funkcije bubrega

Pacijentima sa izraženom oligurijom, kao i kod onih kod kojih se sumnja na oštećenje funkcije bubrega, prvo treba dati tzv. test dozu od približno 200 mg manitola/kg tjelesne mase (1 ml/kg tjelesne mase) tokom 3 do 5 min. Na primjer, kod odraslog pacijenta sa tjelesnom masom od 70 kg: približno 75 ml 20% rastvora manitola. Smatra se da je terapijski odgovor na test dozu adekvatan ako se najmanje 30 – 50 ml/sat urina ekskretuje tokom 2-3 sata. Ukoliko izostane adekvatan odgovor, može se primijeniti naknadna test doza. U slučaju da ni na drugu test dozu nema adekvatnog odgovora, terapiju manitolom treba prekinuti i ponovo izvršiti procjenu stanja pacijenta, jer postoji mogućnost da je insuficijencija bubrega već nastupila.

Snižavanje povišenog intrakranijalnog pritiska, cerebralnog volumena i intraokularnog pritiska

Uobičajena doza je 1,5 do 2 g/kg tjelesne mase (7,5 – 10 ml/kg tjelesne mase), u infuziji tokom 30-60 min. Kod preoperativne primjene, infuziju treba dati 1 do 1,5 sat prije hirurške intervencije radi postizanja maksimalnog efekta.

Pospješivanje eliminacije toksičnih supstanci (koje se izlučuju preko bubrega) kod trovanja

Kod izazivanja forsirane diureze, u okviru dodatne terapije teške intoksikacije ljekovima, doza manitola treba da bude tako podešena da održava diurezu od najmanje 100 ml/sat kao i pozitivni bilans tečnosti od 1 – 2 l. Može se dati početna udarna doza od približno 25 g manitola (125 ml).

Pedijatrijska populacija

Kod insuficijencije bubrega treba dati test dozu od 200 mg manitola/kg tjelesne mase (1 ml/kg tjelesne mase) tokom 3 do 5 minuta. Terapijska doza je u rasponu od 0,5 do 1,5 g/kg tjelesne mase (2,5 do 7,5 ml/kg tjelesne mase). Ova doza se, ukoliko je potrebno, može ponoviti jednom ili dva puta u intervalu od 4 – 8 sati.

Kod povišenog intrakranijalnog i intraokularnog pritiska, ova doza može da se da tokom 30 do 60 minuta, kao kod odraslih.

Stariji pacijenti

Kao i kod odraslih, doziranje zavisi od tjelesne mase, kliničkog i biološkog stanja pacijenta i istovremeno primjenjene terapije. Uobičajeni raspon doza je isti kao kod odraslih i iznosi 50 do 200 g manitola tokom 24 sata (250 do 1000 ml/dan), sa ograničenjem pojedinačne doze na maksimalno 50 g manitola (250 ml). Zbog mogućnosti postojanja početnog stadijuma insuficijencije bubrega, prije određivanja doze potreban je poseban oprez pri procjeni stanja pacijenta.

Način primjene

Rastvor je namijenjen za intravensku primjenu i to samo kroz sterilni i apirogeni infuzioni set, koji na kraju koji je do pacijenta ima ugrađen filter, zbog mogućnosti stvaranja kristala manitola, kao i uz primjenu aseptične tehnike. Set treba prethodno ispuniti rastvorom (prajmirati) kako bi se spriječio prodor vazduha u sistem.

Rastvor treba prije primjene vizuelno pregledati na prisustvo čestica i promjenu boje. Koristiti samo ako je rastvor bistar, bez vidljivih čestica i ako je ambalaža neoštećena, a rastvor ne curi. Primijeniti odmah nakon postavljanja infuzionog seta.

Hiperosmolarni rastvori manitola mogu da dovedu do oštećenja vena. Potrebno je provjeriti osmolarnost lijeka prije primjene. Ovaj hipertonični rastvor treba dati u veće periferne vene ili najbolje centralnim venskim putem. Brzo davanje infuzije u periferne vene, može da dovede do oštećenja.

Rastvori manitola mogu da kristalizuju na niskoj temperaturi. Rastvori viših koncentracija imaju veću sklonost ka kristalizaciji. Prije primjene, rastvor pregledati na postojanje kristala.

Ukoliko su kristali vidljivi, potrebno je ponovo izvršiti rastvaranje grijanjem rastvora do temperature od 60°C, pri čemu je rastvor potrebno mućkati. Rastvori se ne smiju zagrijavati u vodi niti u mikrotalasnoj pećnici zbog mogućnosti kontaminacije proizvoda ili oštećenja. Rastvor je potrebno ohladiti do sobne ili tjelesne temperature prije ponovnog pregleda na postojanje kristala i upotrebe. Pogledati djelove 4.4 i 6.6.

Za podatke o inkompatibilnosti i pripremi lijeka, pogledati djelove 6.2 i 6.6.

Lijek Manitol HM 20% rastvor za infuziju je kontraindikovan kod pacijenata kod kojih postoji:

• Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1
• Već postojeća hiperosmolarnost plazme
• Teška dehidratacija
• Potvrđena anurija
• Teška srčana insuficijencija
• Teška plućna kongestija ili plućni edem
• Akutno intrakranijalno krvarenje, osim tokom kraniotomije
• Narušena krvno-moždana barijera.

Upozorenja

Preosjetljivost

Zabilježene su anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije, uključujući anafilaktički šok, kao i druge reakcije preosjetljivosti i reakcije na infuziju. Prijavljena je reakcija sa smrtnim ishodom (pogledati dio 4.8).

Ukoliko se pojave bilo kakvi znaci ili simptomi koji navode na sumnju na reakciju preosjetljivosti, infuzija se odmah mora obustaviti. Adekvatne terapijske protivmjere moraju odmah da se uvedu, u skladu sa kliničkim preporukama.

Manitola ima u prirodi (npr. u nekim vrstama voća i povrća) i u širokoj je upotrebi kao pomoćna supstanca u ljekovima i kozmetici. Iz tog razloga, pacijenti mogu da budu senzibilisani, a da prethodno nijesu primali intravensku terapiju koja u svom sastavu sadrži manitol.

Toksični uticaj na centralni nervni sistem (CNS)

Zabilježen je toksični uticaj na CNS koji se ispoljava npr. konfuzijom, letargijom, komom kod pacijenata koji su liječeni manitolom, a pogotovo kod pacijenata sa već postojećim poremećajem funkcije bubrega. Prijavljeni su i smrtni ishodi.

CNS toksičnost može da nastane kao posljedica:

• visoke koncentracije manitola u serumu,
• hiperosmolarnosti seruma što rezultira intracelularnom dehidratacijom unutar CNS-a,
• hiponatremije ili drugih poremećaja elektrolita i acido-bazne ravnoteže, nastalih po primjeni manitola.

Pri visokim koncentracijama, manitol može da prođe krvno-moždanu barijeru i da dovede do poremećaja sposobnosti mozga da održava pH cerebrospinalne tečnosti, pogotovu kod postojeće acidoze.

Kod pacijenata kod kojih je krvno-moždana barijera već narušena, individualno se mora procijeniti rizik od pogoršanja cerebralnog edema (generalizovanog ili fokalnog), udruženog sa ponovljenom ili kontinuiranom primjenom manitola, imajući u vidu očekivane koristi po pacijenta.

Nekoliko sati po primjeni manitola, može da dođe do rebound povećanja intrakranijalnog pritiska, pri čemu su pacijenti sa narušenom krvno-moždanom barijerom pod povećanim rizikom.

Rizik od komplikacija bubrega

Kod pacijenata kod kojih je prije terapije manitolom funkcija bubrega bila normalna, a koji su primili velike intravenske doze ovog lijeka, zabilježena je reverzibilna, akutna oligoanurična bubrežna insuficijencija.

Opisana su i progresivna oštećenja ili disfunkcije bubrega nakon uvođenja terapije manitolom, uključujući povećanje oligurije i azotemije.

Iako je osmotska nefroza koja je povezana sa primjenom manitola u principu reverzibilna, za osmotsku nefrozu je, uopšteno govoreći, poznato da može da napreduje do hronične bubrežne insuficijencije ili čak do njenog završnog stadijuma.

Pacijenti sa već postojećim oboljenjem bubrega, ili oni koji primaju potencijalno nefrotoksične ljekove su pod povećanim rizikom od bubrežne insuficijencije kao posljedica primanja manitola.

Pažljivo treba pratiti osmolalni zjap i funkciju bubrega i preduzeti adekvatne mjere ukoliko se jave znaci pogoršanja funkcije bubrega.

Manitol treba davati uz oprez pacijentima sa teško oštećenom funkcijom bubrega. Trebalo bi primijeniti test dozu, a terapija manitolom može biti nastavljena samo ako je postignut adekvatan protok urina (pogledati dio 4.2).

Ukoliko diureza opadne tokom davanja infuzije manitola, potrebno je pažljivo razmotriti stanje pacijenta u smislu razvoja poremećaja funkcije bubrega i uz obustavu infuzije ovog lijeka, ukoliko je potrebno.

Rizik od hipervolemije

Prije primjene manitola treba izvršiti procjenu kardiovaskularnog statusa pacijenta.

Primjena visokih doza i/ili brze infuzije, kao i akumulacija manitola (usljed nedovoljne renalne ekskrecije ovog lijeka), za posljedicu mogu da imaju hipervolemiju i prekomjerno nakupljanje ekstracelularne tečnosti, što dalje može da dovede do kongestivne srčane insuficijencije ili do njenog pogoršanja ukoliko je već postojala.

Ukoliko diureza nastavi da opada tokom primjene manitola, može da dođe do njegove akumulacije, što može da intenzivira već postojeću ili latentnu kongestivnu srčanu insuficijenciju.

Ukoliko kod pacijenata dođe do pogoršanja rada srca ili pluća, terapiju treba obustaviti.

Rizik od disbalansa vode i elektrolita, hiperosmolarnost

Osmotska diureza izazvana manitolom, može da prouzrokuje ili pogorša dehidrataciju/hipovolemiju i hemokoncentraciju. Primjena manitola može takođe da izazove i pojavu hiperosmolarnosti.

Osim toga, u zavisnosti od doziranja i trajanja primjene, elektrolitni i acido-bazni disbalans mogu da nastanu kao posljedica pomjeranja vode i elektrolita među ćelijama, osmotske diureze i/ili drugim mehanizmima. Takvi disbalansi mogu da budu teški i da dovedu do smrtnog ishoda.

Disbalansi do kojih može da dođe tokom terapije manitolom su sljedeći:

• Hipernatremija, dehidratacija i hemokoncentracija (kao posljedica prekomjernog gubitka vode)
• Hiponatremija (pomjeranje intracelularne tečnosti u ekstracelularni prostor nakon infuzije manitola može dovesti do snižavanja koncentracije natrijuma u serumu i do pogoršanja već postojeće hiponatremije. Moguć je gubitak natrijuma putem urina).

Hiponatremija može da izazove glavobolju, mučninu, epileptičke napade, letargiju, komu, cerebralni edem i smrt. Akutna simptomatska hiponatremijska encefalopatija smatra se hitnim stanjem.

Rizik od razvoja hiponatremije je povećan, npr. kod:

• djece,
• starijih pacijenata,
• žena,
• postoperativno,
• osoba sa psihogenom polidipsijom.

Rizik za nastanak encefalopatije kao komplikacije hiponatremije, povećan je npr. kod:

• pedijatrijskih pacijenata (≤ 16 godina),
• žena (posebno prijemenopauzalno),
• pacijenata sa hipoksemijom,
• pacijenata sa postojećim oboljenjem centralnog nervnog sistema.

Hipokalemija, hiperkalemija, disbalansi drugih elektrolita, metabolička acidoza i metabolička alkaloza

Primjena manitola može da prikrije i intenzivira neadekvatnu hidrataciju ili hipovolemiju.

Reakcije na mjestu davanja infuzije

Prilikom upotrebe manitola, zabilježena je pojava reakcija na mjestu davanja infuzije, koje uključuju znake i simptome iritacije i inflamacije, kao i teške reakcije (kompartment sindrom) kada su povezane sa ekstravazacijom. Pogledati dio 4.8.

Dodavanje drugih ljekova ili primjena pogrešne tehnike davanja može izazvati febrilne reakcije zbog mogućeg uvođenja pirogena. U slučaju neželjene reakcije, infuzija se mora odmah obustaviti. Za informacije o inkompatibilnosti pogledati djelove 6.2 i 6.6.

Nadoknada volumena i elektrolita prije primjene

Manitol ne treba primjenjivati kod pacijenata sa šokom i poremećajem funkcije bubrega, prije potpune nadoknade volumena (tečnost, krv) i elektrolita.

Kontrolisanje pacijenata

Pri primjeni manitola neophodno je pratiti acido-baznu ravnotežu, funkciju bubrega i serumsku osmolalnost.

Pacijente koji primaju manitol treba kontrolisati da ne dođe do pogoršanja funkcije bubrega, srca ili pluća, pri čemu u slučaju pojave neželjenih dejstava treba obustaviti terapiju.

Treba pažljivo pratiti protok urina, ravnotežu tečnosti, centralni venski pritisak i ravnotežu elektrolita

(posebno koncentracije natrijuma i kalijuma u serumu).

Inkompatibilnost sa transfuzijom krvi

Manitol ne treba davati zajedno sa transfuzijom krvi, jer može da dovede do aglutinacije i skupljanja

(smežuravanja) ćelija krvi.

Kristalizacija

Pri izlaganju rastvora manitola niskim temperaturama, može da dođe do njegove kristalizacije.

Prije primjene, provjeriti da li su prisutni kristali. Ukoliko su kristali vidljivi, potrebno je ponovo izvršiti rastvaranje grijanjem rastvora na 60°C, pri čemu je rastvor potrebno mućkati. Pogledati dio 4.2.

Interferencije sa laboratorijskim testovima

Manitol može da prouzrokuje lažno niske rezultate u nekim sistemima testova za određivanje koncentracije neorganskog fosfora u krvi.

Manitol dovodi do lažno pozitivnih rezultata u testovima za određivanje koncentracije etilenglikola u krvi, gdje se manitol na početku oksiduje u jedan aldehid.

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost u pedijatrijskoj populaciji, nijesu utvrđene u kliničkim ispitivanjima.

Stariji pacijenti

Opšta preporuka kod starijih osoba je da treba biti oprezan pri izboru doze, imajući u vidu češću zastupljenost smanjene funkcije jetre, bubrega i srca, kao i udružene bolesti ili terapiju drugim ljekovima.

Pojačavanje dejstva

Istovremena primjena manitola sa drugim diureticima može da pojača njegovo dejstvo, pri čemu može biti potrebno podešavanje doze.

Inhibicija dejstva

Manitol povećava protok urina, što prvenstveno utiče na ljekove koji u većoj mjeri podliježu renalnoj reapsorpciji. Na taj način manitol povećava klirens ovih ljekova i smanjuje izloženost oraganizma njihovom dejstvu.

Manitol povećava renalnu eliminaciju litijuma pa istovremena primjena ova dva lijeka može da umanji terapijski odgovor na litijum.

Nefrotoksičnost ljekova usljed disbalansa tečnosti povezanog sa primjenom manitola

Iako se kod ljudi ne očekuje pojava takve interakcije, pacijente koji uz manitol primaju ciklosporin i aminoglikozide, treba pažljivo pratiti na pojavu znakova nefrotoksičnosti.

Neurotoksični ljekovi

Istovremena primjena neurotoksičnih ljekova (npr. aminoglikozida) i manitola može da pojača toksičnost neurotoksičnih ljekova (pogledati dio 4.4.).

Ljekovi na koje utiče elektrolitni disbalans

Razvoj elektrolitnog disbalansa (npr. hiperkalemije, hipokalemije) povezan sa primjenom manitola, može da izmijeni dejstvo ljekova koji su osjetljivi na takve disbalanse (npr. digoksin, ljekovi koji mogu da dovedu do produženja QT intervala, mišićni relaksansi).

Druge interakcije mogu da se jave pri istovremenoj primjeni sa tubokurarinom i depolarizujućim mišićnim relaksansima (manitol pojačava njihovo dejstvo), oralnim antikoagulansima (manitol može da umanji njihov efekat povećanjem koncentracije faktora koagulacije usljed dehidratacije) i digoksinom (ako poslije terapije manitolom nastupi hipokalemija, postoji rizik od ispoljavanja toksičnog dejstva digoksina), iako postoje mali dokazi da se takve interakcije mogu javiti kod ljudi.

Trudnoća

Nema podataka o upotrebi manitola kod trudnica koji su objavljeni u relevantnoj literaturi.

Nema podataka iz studija na životinjama o upotrebi manitola, a koji su objavljeni u relevantnoj literaturi, koji se odnose na uticaj manitola na trudnoću i/ili embrionalni/fetalni razvoj i/ili porođaj i/ili postnatalni razvoj.

Manitol ne treba koristiti za vrijeme trudnoće, osim ukoliko je to zaista neophodno.

Dojenje

Nema podataka o izlučivanja manitola u majčino mlijeko.

Manitol ne treba koristiti za vrijeme dojenja, osim ukoliko je to zaista neophodno.

Nema podataka o uticaju manitola na sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanje mašinama.

U tabeli su navedena neželjena dejstva koja su prijavljivana u postmarketinškom praćenju, a grupisana po MedDRA-klasifikaciji sistema organa i rangirana prema učestalosti: veoma često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 do < 1/10); povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100); rijetko (≥ 1/10000 do < 1/1000); veoma rijetko (< 1/10000); nepoznata učestalost (učestalost se ne može procijeniti na osnovu dostupnih podataka).

Druge neželjene reakcije

Teška anafilaksa sa srčanim zastojem i smrtnim ishodom.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Simptomi i znaci predoziranja manitolom mogu biti akutna bubrežna insuficijencija, disbalans elektrolita, hipervolemija i toksičnost CNS-a.

Produžena primjena ili brza infuzija velikih zapremina hiperosmotskih rastvora može da dovede do cirkulatornog preopterećenja i acidoze. Kao prvi znaci/simptomi, mogu se javiti glavobolja, nauzeja i drhtavica bez promjene tjelesne temperature. Zatim mogu da uslijede konfuzija, letargija, konvulzije, stupor i koma.

Ukoliko postoji sumnja da je došlo do predoziranja, neophodno je odmah obustaviti primjenu lijeka.

Terapija je simptomatska i suportivna i obuhvata kontrolu balansa tečnosti i elektrolita. Manitol se može ukloniti dijalizom. Hemodijaliza može biti od pomoći.

Farmakoterapijska grupa: Sredstva za zamjenu krvi i perfuzioni rastvori; rastvori za osmotsku diurezu.

ATC kod: B05BC01

Mehanizam djelovanja:

Manitol je ugljeni hidrat koji se raspoređuje samo po ekstracelularnom prostoru. Posjeduje osmotski efekat koji prouzrokuje prelazak tečnosti iz intracelularnog u ekstracelularni prostor.

Manitol se slobodno filtrira u bubrežnim glomerulima i manje od 10% se reapsorbuje nazad iz bubrežnih tubula. Zadržan u bubrežnim tubulima, manitol ispoljava svoje osmotsko dejstvo, čime sprečava reapsorpciju tečnosti iz glomerularnog filtrata i izaziva diurezu. Na taj način podstiče protok urina kod oligurije/anurije ili u situacijama gdje kod pacijenta postoji rizik od nastanka akutne insuficijencije bubrega. Manitol takođe povećava izlučivanje elektrolita, posebno natrijuma, kalijuma i hlorida. Povećano je i izlučivanje toksičnih supstanci koje se inače izlučuju putem bubrega, kao što su acetilsalicilna kiselina i barbiturati.

Manitol pod normalnim okolnostima ne prolazi kroz krvno-moždanu barijeru. Zadržan u plazmi, manitol stvara osmotski pritisak, uzrokujući povlačenje tečnosti iz moždanog tkiva čime smanjuje zapreminu mozga i snižava intrakranijalni pritisak.

Manitol ne prodire u oko. Manitol podstiče izlučivanje očne vodice i tako snižava intraokularni pritisak.

Kada se primijeni intravenski, manitol se u najvećoj mjeri eliminiše preko glomerula, nemetabolisan. Slobodno se filtrira u glomerulima, sa manje od 10% tubularne reapsorpcije, a tubularne ćelije ga ne sekretuju. Poluvrijeme eliminacije kod odraslih je približno 2 sata, ali je u slučaju insuficijencije bubrega duže. Osamdeset procenata intravenski primijenjene doze se izlučuje nepromijenjeno unutar 3 sata.

Pretklinička procjena bezbjednosti manitola, rastvora za infuziju 20%, kod životinja nije relevantna, jer je manitol supstanca sa već dobro poznatom primjenom kod pacijenata, što je potkrijepljeno adekvatnim referencama iz farmakopeje.

• natrijum hidroksid (za podešavanje pH)
• hlorovodonična kiselina, koncentrovana (za podešavanje pH)
• voda za injekcije.

Lijek Manitol HM 20% rastvor za infuziju se ne smije davati istovremeno, prije ili poslije davanja krvi kroz isti infuzioni set, zbog rizika od pseudoaglutinacije (pogledati dio 4.4).

Budući da ispitivanja kompatibilnosti nisu rađena, ovaj lijek se ne smije mješati sa drugim ljekovima.

3 godine.

Nakon otvaranja, lijek se mora odmah upotrijebiti.

Čuvati na temperaturi iznad 22C.

Ne čuvati u frižideru i ne zamrzavati.

Za uslove čuvanja nakon prvog otvaranja lijeka, pogledati dio 6.3.

Lijek čuvati van pogleda i domašaja djece.

Unutrašnje pakovanje je staklena boca (staklo II hidrolitičke grupe) sa gumenim zatvaračem (brombutil elastomer) i aluminijumskom kapicom sa providnim flip plastičnim poklopcem, koja sadrži 250 ml rastvora za infuziju.

Unutrašnje pakovanje je istovremeno i spoljašnje pakovanje, uz koje je priloženo i Uputstvo za lijek.

Koristiti bistar rastvor (bez vidljivih čestica) iz neoštećene boce.

Pri izlaganju rastvora manitola niskim temperaturama, može da dođe do njihove kristalizacije. Prije primjene, provjeriti da li su prisutni kristali. Ukoliko su kristali vidljivi, potrebno je ponovo izvršiti rastvaranje grijanjem rastvora na 60°C, pri čemu je rastvor potrebno mućkati.

Čuvanje lijeka na temperaturama iznad 22°C smanjuje pojavu stvaranja kristala.

Rastvor je potrebno ohladiti do 37°C prije upotrebe.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe, treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

Lijek Manitol HM 20% rastvor za infuziju sadrži aktivnu supstancu manitol koja pripada grupi ljekova koji su poznati kao osmotski diuretici, a koji djeluju na bubreg tako što povećavaju količinu izlučenog urina (mokraće). Na taj način se smanjuje količina tečnosti u Vašem organizmu.

Lijek Manitol HM 20% infuzioni rastvor daje se u venu kao infuzija.

Lijek Manitol HM 20% rastvor za infuziju, namijenjen je za:

• Povećanje izlučivanja mokraće (diureza) kada Vam bubrezi ne rade dobro (kod akutne bubrežne insuficijencije ili slabosti bubrega) odnosno kada izlučuju premalo mokraće. To može pomoći da se spriječi dalje trajno oštećenje bubrega.
• Smanjenje pritiska unutar lobanje (glave) koji je uzrokovan nakupljanjem tečnosti u mozgu (edem mozga). To je ponekad neophodno nakon povrede mozga ili prije operacije mozga pod uslovom da je krvno-moždana barijera neoštećena.
• Snižavanje povišenog očnog pritiska koji se ne može regulisati drugim ljekovima. To je ponekad potrebno kod operacije oka ili kod napada glaukoma (bolest koja izaziva povećanje očnog pritiska).
• Podsticanje izbacivanja toksičnih materija (koje se inače izbacuju preko bubrega), kod trovanja ili prekoračenja doze nekih ljekova. Manitol pomaže bubrezima da toksične materije uklone iz krvi, nakon čega se one izluče iz organizma putem mokraće.

Lijek Manitol HM 20% ne smijete koristiti:

• ukoliko ste alergični (preosjetljivi) na manitol ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka Manitol HM 20% (navedene u dijelu 6),
• ukoliko imate povećanu koncentraciju soli u krvi (hiperosmolarnost), koja nastaje zbog velikog gubitka vode iz krvi i može da bude uzrokovana problemima kao što su:
• produženo, obilno znojenje,
• predoziranje ljekovima za izbacivanje vode iz organizma (diuretici),
• oboljenje bubrega,

jer u tim slučajevima lijek Manitol HM 20% može još više da poveća osmolarnost krvi.

• ukoliko imate tešku dehidrataciju (gubitak tečnosti iz organizma), npr. usljed povraćanja ili dijareje. Kod teške dehidratacije usta će Vam biti suva i bićete veoma žedni,
• ako imate izraženi prestanak mokrenja (anurija),
• kod teške srčane slabosti (srčana insuficijencija),
• ukoliko imate tešku plućnu kongestiju (prepunjenost krvnih sudova) ili plućni edem (nakupljanje tečnosti u plućima),
• kod akutnog moždanog krvarenja (krvarenje unutar glave), osim za vrijeme kraniotomije (operacija na mozgu),
• ako imate oštećenje prirodne zaštitne barijere između krvnih sudova glave i mozga (krvno-moždane barijere), do čega može da dođe poslije teške povrede glave (npr. koja je izazvala prelom kostiju lobanje),
• ako izostane terapijski odgovor po primljenoj test dozi manitola (test doza se daje ukoliko ljekar posumnja da imate oštećenje bubrega),
• kod progresivnog oštećenja bubrega ili disfunkcije (poremećaj rada) nakon terapije manitolom, uključujući razvoj oligurije (oslabljeno mokrenje) i azotemije (porast azotnih jedinjenja u krvi).

Upozorenja i mjere opreza

Razgovarajte sa svojim ljekarom ili medicinskom sestrom prije nego što primite lijek Manitol HM 20%, i upozorite ih ukoliko imate ili ste imali:

• oboljenje bubrega ili oslabljenu funkciju bubrega,
• primate ljekove koji mogu da oštete Vaše bubrege (npr. neki antibiotici ili ljekovi za terapiju kancera). Vaš ljekar će znati ako bi bilo koji od ljekova koje uzimate, mogao da djeluje na Vaše bubrege.
• srčanu slabost,
• nizak nivo natrijuma (soli) u Vašoj krvi (hiponatremija),
• nedovoljno tečnosti u organizmu (dehidratacija),
• nisku zapreminu krvi u krvnim sudovima (hipovolemija), odnosno stanje kod koga tkiva nijesu dovoljno snabdjevena krvlju (šok). U tom slučaju, Vaš ljekar će morati kod Vas da izvrši nadoknadu tečnosti i elektrolita, prije nastavka primjene lijeka Manitol HM 20%,
• preosjetljivost na manitol (pošto ga ima u prirodi - npr. u nekim vrstama voća i povrća i u širokoj je upotrebi kao pomoćna supstanca u ljekovima i kozmetici), možda ste razvili osjetljivost na ovu supstancu, a da Vam prethodno manitol nije primjenjivan intravenski,
• poremećaj nervnog sistema koji je povezan sa već postojećom nedovoljnom funkcijom prirodne zaštitne barijere koja razdvaja Vaš krvotok i mozak, pogotovu u slučaju oslabljene funkcije bubrega.

Kada primate infuziju ovog lijeka, Vaš ljekar će redovno kontrolisati:

• rad Vašeg srca, pluća i bubrega,
• količinu tečnosti koju primate,
• količinu urina koju stvaraju Vaši bubrezi,
• krvni pritisak u venama koje krv vraćaju u Vaše srce (centralni venski pritisak),
• količinu natrijuma i kalijuma u Vašoj krvi i urinu (elektroliti),
• kiselost Vaše krvi i urina (acido-bazna ravnoteža).

Infuzija rastvora kroz iglu u venu, može da dovede do nadražaja i zapaljenja na mjestu gdje je igla uvedena u venu.

Ovaj rastvor ne treba da se daje kroz istu iglu kao i transfuzija krvi, jer to može da ošteti crvena krvna zrnca ili da dovede do njihovog slepljivanja.

Interferencije sa laboratorijskim testovima:

• Manitol može da prouzrokuje lažno niske rezultate u nekim sistemima testova za određivanje koncentracije neorganskog fosfora u krvi.
• Manitol dovodi do lažno pozitivnih rezultata u testovima za određivanje koncentracije etilenglikola u krvi, gdje se manitol na početku oksiduje u jedan aldehid.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili medicinsku sestru ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.

Neki ljekovi mogu da utiču na infuziju lijeka Manitol HM 20%, ili ovaj lijek može da utiče na njih. Ukoliko uzimate neki od tih ljekova, možda će biti potrebno promijeniti dozu.

Za sljedeće ljekove se zna da utiču na infuziju rastvora Manitol HM 20%, ili ovaj lijek utiče na njih:

• diuretici (ljekovi koji povećavaju izlučivanje urina) – pojačavaju dejstvo manitola,
• ciklosporin (lijek koji se koristi za sprečavanje odbacivanja presađenog organa) – može imati toksično dejstvo na bubrege pa je potrebno pažljivo praćenje stanja pacijenta,
• litijum (koristi se kod mentalnih poremećaja) – brže se eliminiše iz organizma i zato ima slabije dejstvo kada se daje uz lijek Manitol HM 20%,
• aminoglikozidi (vrsta antibiotika) – lijek Manitol HM 20% pojačava njihovo toksično dejstvo na čulo sluha,
• depolarizujući miorelaksansi (koriste se tokom anestezije za opuštanje mišića). O njihovom dejstvu vodi računa Vaš anesteziolog. Lijek Manitol HM 20% pojačava njihovo dejstvo,
• oralni antikoagulansi (ljekovi koji „razređuju“ krv, npr. varfarin) – manitol može da oslabi njihovo dejstvo,
• digoksin (pojačava snagu srčane kontrakcije) – zbog mogućeg smanjenja koncentracije kalijuma u krvi, lijek Manitol HM 20% može da poveća rizik od pojave toksičnosti digoksina.

Primjena lijeka Manitol HM 20% sa hranom ili pićem

Obratite se Vašem ljekaru za informacije o tome šta biste smjeli da pojedete ili popijete.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili medicinskoj sestri za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Nije poznato da li manitol može da utiče na Vaš plod ili na Vašu trudnoću. Takođe nije poznato da li se manitol izlučuje u majčino mleko prilikom dojenja. Zato će Vam Vaš ljekar primjeniti lijek Manitol HM 20% infuziju tokom trudnoće ili za vrijeme dojenja, samo ukoliko je to zaista neophodno.

Uticaj lijeka Manitol HM 20% na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Nema podataka o uticaju manitola na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama.

Odrasli

Intravensku infuziju lijeka Manitol HM 20% daće Vam medicinsko osoblje. Potrebnu dozu i vrijeme davanja lijeka odrediće Vaš ljekar. To će zavisiti od Vašeg uzrasta, tjelesne mase, stanja i razloga za primjenu ovog lijeka. Količina lijeka koju primite takođe može da zavisi i od drugih ljekova koje primate.

Lijek Manitol HM 20% ne smijete da primite ukoliko su u rastvoru vidljive čestice ili ako je ambalaža lijeka oštećena na bilo koji način.

Lijek Manitol HM 20% primićete kroz set za davanje infuzije kroz iglu uvedenu u venu. Zbog svoje koncentracije, rastvor manitola može da izazove bol i da dovede do oštećenja vene na mjestu davanja infuzije.

Izbor određene koncentracije manitola, doze i brzine davanja, zavisi od uzrasta, tjelesne mase, kliničkog stanja pacijenta i druge terapije koja se uzima u isto vrijeme. Brzina davanja infuzije se obično prilagođava tako da se održi protok urina od najmanje 30-50 ml/h.

Ukoliko Vaši bubrezi ne funkcionišu normalno, Vaš doktor će Vam dati probnu dozu kroz infuziju (test doza). Zatim će biti izmjerena količina urina koju izlučite i ukoliko Vaši bubrezi ne reaguju u dovoljnoj mjeri na terapiju manitolom, primićete drugu terapiju.

Lijek Manitol HM 20% ne smije se davati istovremeno sa transfuzijom krvi, niti kroz isti set zbog opasnosti od nespecifičnog nakupljanja ili gomilanja eritrocita (pseudoaglutinacija).

Tokom primjene lijeka Manitol HM 20% bićete pod nadzorom ljekara.

Djeca i starije osobe

Lijek Manitol HM 20% infuziju mogu takođe da prime i djeca i starije osobe (iznad 65 godina). Vaš ljekar će dozu prilagoditi Vašim potrebama i stanju organizma.

Ako ste primili više lijeka Manitol HM 20% nego što je trebalo

Ukoliko ste primili previše lijeka Manitol HM 20% (prekomerna infuzija) ili Vam je lijek dat suviše brzo, mogu se pojaviti simptomi kao što su glavobolja, mučnina i drhtavica bez promjene tjelesne temperature. Zatim mogu da uslijede konfuzija, letargija, konvulzije, stupor i koma.

Simptomi i znaci predoziranja manitolom mogu biti akutna insuficijencija bubrega, disbalans elektrolita, hipervolemija i toksičnost CNS-a.

Terapija je simptomatska i suportivna i obuhvata kontrolu balansa tečnosti i elektrolita. Manitol se može ukloniti dijalizom. Hemodijaliza može biti od pomoći.

Ako naglo prestanete da primjenjujete lijek Manitol HM 20%

Vaš ljekar će donijeti odluku kada da prekine primjenu ove infuzije.

Ako imate bilo kakva dodatna pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili medicinskoj sestri.

Kao i svi ljekovi, i lijek Manitol HM 20% može da ima neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svih.

Ukoliko se javi neko od sljedećih neželjenih dejstava odmah se obratite Vašem ljekaru ili medicinskoj sestri. To mogu biti znaci veoma teške ili čak smrtonosne reakcije preosjetljivosti (alergije), poznate i kao anafilaktički šok:

• oticanje kože lica i otok grla,
• otežano disanje,
• nizak krvni pritisak (hipotenzija),
• osip po koži,
• koprivnjača (urtikarija)
• gastrointestinalne smetnje.

Vaš ljekar će kod Vas primijeniti terapiju u skladu sa Vašim simptomima.

Druge reakcije preosjetljivosti, odnosno reakcije vezane za davanje infuzije uključuju: povišen krvni pritisak, povišenu tjelesnu temperaturu, jezu, znojenje, kašalj, mišićno-koštanu ukočenost i bolove u mišićima, koprivnjaču/osip, svrab, osjećaj da cijelo tijelo boli, osjećaj nelagodnosti, mučninu, povraćanje i glavobolju.

Neželjena dejstva koja mogu da se jave su:

• poremećaj ravnoteže tečnosti i koncentracije elektrolita u krvi (elektrolitni disbalans), uključujući: preveliku količinu krvi u krvnim sudovima (hipervolemija); pojavu perifernih edema (nakupljanje tečnosti pod kožom, naročito oko zglobova); nedovoljno tečnosti u organizmu (dehidratacija, što dovodi do pojave žeđi, gubitka apetita, suvoće kože, naleta crvenila kože, tamnog urina, suvoće usta, zamaranja, slabosti, jeze, vrtoglavice, nesvjestice ili omaglice); sniženu ili povećanu koncentraciju natrijuma u krvi (hiponatremija ili hipernatremija); sniženu ili povećanu koncentraciju kalijuma u krvi (hipokalemija ili hiperkalemija),
• alergijska reakcija,
• glavobolja,
• epileptični napadi,
• vrtoglavica,
• povišeni moždani pritisak, koji prouzrokuje glavobolje, mučninu, povraćanje, bol u leđima, zamućen vid i druge poremećaje vida, kao što su otežano pomjeranje očiju (okularna paraliza),
• zamućen vid,
• poremećaj srčanog ritma (aritmije),
• nakupljanje tečnosti u plućima (pulmonalni edem), što dovodi do pojave kratkog daha, posebno u ležećem položaju, otežanog disanja, kašlja, nelagodnosti, nemira, znojenja i bledila kože.
• zapaljenje sluzokože nosa (rinitis),
• suvoća usta,
• žeđ,
• mučnina,
• povraćanje,
• odumiranje (nekroza) na dijelu površine kože,
• koprivnjača (urtikarija),
• grčevi,
• izlučivanje velike količine urina,
• oštećenje bubrega (osmotska nefroza), koja dovodi do otežanog mokrenja ili do smanjenog izlučivanja tečnosti, otoka na člancima nogu, prstima ruku ili na licu, usljed nakupljanja tečnosti u organizmu.
• nemogućnost izlučivanja urina,
• jeza,
• bol u grudima (anginozni bol),
• groznica,
• kongestivna srčana insuficijencija (srčana slabost, udružena sa pojavom tečnosti na plućima i otokom članaka nogu),
• metabolička acidoza (kada Vaš organizam stvara previše kiseline ili Vaši bubrezi ne uklanjaju dovoljno kiseline iz Vašeg organizma),
• koma,
• zbunjenost,
• letargija (osjećaj nedostatka energije),
• akutna bubrežna insuficijencija (nagli razvoj slabosti bubrega, sa izraženim smanjenjem izlučivanja urina),
• azotemija (jedinjenja koja sadrže azot u krvi su u koncentraciji višoj nego što je to normalno),
• anurija (bubrezi ne mogu da stvaraju urin),
• oligurija (bubrezi stvaraju malu količinu urina),
• poliurija (bubrezi stvaraju veliku količinu urina),
• astenija (opšta slabost),
• malaksalost,
• reakcije na mjestu primjene infuzije:
• zapaljenje vene na mjestu davanja infuzije, sa crvenilom, otokom i bolom na koži iznad puta pružanja vene (tromboflebitis na mjestu davanja infuzije),
• otok na mjestu davanja infuzije (zapaljenje),
• bol na mjestu davanja infuzije,
• osip na mjestu davanja infuzije,
• crvenilo na mjestu davanja infuzije,
• osjećaj svraba na mjestu davanja infuzije,
• prodor infuzionog rastvora u tkiva oko vene (ekstravazacija) i otok na mjestu uboda, što može da dovede do smanjenja protoka krvi i težeg oštećenja okolnog tkiva.

Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primijetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavjestite svog ljekara ili farmaceuta.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na boci. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Nakon otvaranja, lijek se mora odmah upotrijebiti.

Čuvati na temperaturi iznad 22°C.

Ne čuvati u frižideru i ne zamrzavati.

Lijek se čuva pod strogo kontrolisanim uslovima; izlaganje lijeka nižim temperaturama može prouzrokovati formiranje kristala.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Manitol HM 20%

• Aktivna supstanca je manitol. 1000 ml rastvora lijeka Manitol HM 20% sadrži 200 g manitola. 250 ml rastvora za infuziju sadrži 50 g manitola.
• Pomoćne supstance su natrijum hidroksid (za podešavanje pH); hlorovodonična kiselina, koncentrovana (za podešavanje pH) i voda za injekcije.

Kako izgleda lijek Manitol HM 20% i sadržaj pakovanja

Rastvor za infuziju.

Bistar, bezbojan rastvor.

Unutrašnje pakovanje je staklena boca (staklo II hidrolitičke grupe) sa gumenim zatvaračem (brombutil elastomer) i aluminijumskom kapicom sa providnim flip plastičnim poklopcem, koja sadrži 250 ml rastvora za infuziju.

Unutrašnje pakovanje je istovremeno i spoljašnje pakovanje, uz koje je priloženo i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Hemomont d.o.o., 8. marta 55A, Podgorica, Crna Gora

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/24/2221 – 7717 od 17.04.2024. godine

Ovo uputstvo je poslednji put odobreno

Februar, 2025. godine

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su isključivo zdravstvenim stručnjacima:

Terapijske indikacije

Lijek Manitol HM 20% rastvor za infuziju, koristi se kao osmotski diuretik u sljedećim situacijama:

• Pospješivanje diureze u prevenciji i/ili liječenju oligurične faze akutne insuficijencije bubrega prije nego što nastupi ireverzibilna insuficijencija bubrega.
• Snižavanje povišenog intrakranijalnog pritiska i terapija cerebralnog edema, ukoliko je krvno-moždana barijera intaktna.
• Snižavanje povišenog intraokularnog pritiska koji se ne može sniziti na drugi način.
• Pospješivanje eliminacije toksičnih supstanci (koje se izlučuju preko bubrega) kod trovanja.

Doziranje i način primjene

Doziranje

Izbor određene koncentracije manitola, doziranja i brzine primjene, zavise od uzrasta, tjelesne mase, kliničkog i biološkog stanja pacijenta, kao i od istovremeno primijenjene terapije.

Odrasli i adolescenti

Akutna insuficijencija bubrega

Uobičajeni raspon doza iznosi 50 do 200 g manitola tokom 24 sata (250 do 1000 ml/dan), sa ograničenjem pojedinačne doze na maksimalno 50 g manitola (250 ml). U većini slučajeva odgovarajući terapijski odgovor postiže se dozom od 50 – 100 g manitola/dan (250 do 500 ml/dan).

Brzina davanja infuzije se obično prilagođava tako da se održi protok urina od najmanje 30 – 50 ml/sat.

Samo u hitnim situacijama, maksimalna brzina davanja infuzije može da iznosi i 200 mg/kg, datih tokom 5 minuta (vidjeti dio o test dozi). Poslije 5 minuta, brzinu davanja infuzije treba ponovo podesiti tako da se održi protok urina od najmanje 30 – 50 ml/sat, uz maksimalnu dozu od 200 g/24 sata.

Primjena kod pacijenata sa oligurijom ili oštećenjem funkcije bubrega

Pacijentima sa izraženom oligurijom, kao i kod onih kod kojih se sumnja na oštećenje funkcije bubrega, prvo treba dati tzv. test dozu od približno 200 mg manitola/kg tjelesne mase (1 ml/kg tjelesne mase) tokom 3 do 5 min. Na primjer, kod odraslog pacijenta sa tjelesnom masom od 70 kg: približno 75 ml 20% rastvora manitola. Smatra se da je terapijski odgovor na test dozu adekvatan ako se najmanje 30 – 50 ml/sat urina ekskretuje tokom 2-3 sata. Ukoliko izostane adekvatan odgovor, može se primijeniti naknadna test doza. U slučaju da ni na drugu test dozu nema adekvatnog odgovora, terapiju manitolom treba prekinuti i ponovo izvršiti procjenu stanja pacijenta, jer postoji mogućnost da je insuficijencija bubrega već nastupila.

Snižavanje povišenog intrakranijalnog pritiska, cerebralnog volumena i intraokularnog pritiska

Uobičajena doza je 1,5 do 2 g/kg tjelesne mase (7,5 – 10 ml/kg tjelesne mase), u infuziji tokom 30-60 min. Kod preoperativne primjene, infuziju treba dati 1 do 1,5 sat prije hirurške intervencije radi postizanja maksimalnog efekta.

Pospješivanje eliminacije toksičnih supstanci (koje se izlučuju preko bubrega) kod trovanja

Kod izazivanja forsirane diureze, u okviru dodatne terapije teške intoksikacije ljekovima, doza manitola treba da bude tako podešena da održava diurezu od najmanje 100 ml/sat kao i pozitivni bilans tečnosti od 1 – 2 l. Može se dati početna udarna doza od približno 25 g manitola (125 ml).

Pedijatrijska populacija

Kod insuficijencije bubrega treba dati test dozu od 200 mg manitola/kg tjelesne mase (1 ml/kg tjelesne mase) tokom 3 do 5 minuta. Terapijska doza je u rasponu od 0,5 do 1,5 g/kg tjelesne mase (2,5 do 7,5 ml/kg tjelesne mase). Ova doza se, ukoliko je potrebno, može ponoviti jednom ili dva puta u intervalu od 4 – 8 sati.

Kod povišenog intrakranijalnog i intraokularnog pritiska, ova doza može da se da tokom 30 do 60 minuta, kao kod odraslih.

Stariji pacijenti

Kao i kod odraslih, doziranje zavisi od tjelesne mase, kliničkog i biološkog stanja pacijenta i istovremeno primijenjene terapije. Uobičajeni raspon doza je isti kao kod odraslih i iznosi 50 do 200 g manitola tokom 24 sata (250 do 1000 ml/dan), sa ograničenjem pojedinačne doze na maksimalno 50 g manitola (250 ml). Zbog mogućnosti postojanja početnog stadijuma insuficijencije bubrega, prije određivanja doze potreban je poseban oprez pri procjeni stanja pacijenta.

Način primjene

Rastvor je namijenjen za intravensku primjenu i to samo kroz sterilni i apirogeni infuzioni set, koji na kraju koji je do pacijenta ima ugrađen filter, zbog mogućnosti stvaranja kristala manitola, kao i uz primjenu aseptične tehnike. Set treba prethodno ispuniti rastvorom (prajmirati) kako bi se spriječio prodor vazduha u sistem.

Rastvor treba prije primjene vizuelno pregledati na prisustvo čestica i promjenu boje. Koristiti samo ako je rastvor bistar, bez vidljivih čestica i ako je ambalaža neoštećena, a rastvor ne curi. Primijeniti odmah nakon postavljanja infuzionog seta.

Hiperosmolarni rastvori manitola mogu da dovedu do oštećenja vena. Potrebno je provjeriti osmolarnost lijeka prije primjene. Ovaj hipertonični rastvor treba dati u veće periferne vene ili najbolje centralnim venskim putem. Brzo davanje infuzije u periferne vene, može da dovede do oštećenja.

Rastvori manitola mogu da kristalizuju na niskoj temperaturi. Rastvori viših koncentracija imaju veću sklonost ka kristalizaciji. Prije primjene, rastvor pregledati na postojanje kristala.

Ukoliko su kristali vidljivi, potrebno je ponovo izvršiti rastvaranje grijanjem rastvora do temperature od 60°C, pri čemu je rastvor potrebno mućkati. Rastvori se ne smiju zagrijavati u vodi niti u mikrotalasnoj pećnici zbog mogućnosti kontaminacije proizvoda ili oštećenja. Rastvor je potrebno ohladiti do sobne ili tjelesne temperature prije ponovnog pregleda na postojanje kristala i upotrebe. Pogledati djelove Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka u Sažetku karakteristika lijeka i Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom).

Za podatke o inkompatibilnosti i pripremi lijeka, vidjeti djelove Inkompatibilnosti u Sažetku karakteristika lijeka i Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom).

Inkompatibilnosti

Lijek Manitol HM 20% rastvor za infuziju se ne smije davati istovremeno, prije ili poslije davanja krvi kroz isti infuzioni set, zbog rizika od pseudoaglutinacije (pogledati dio Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka u Sažetku karakteristika lijeka).

Budući da ispitivanja kompatibilnosti nisu rađena, ovaj lijek se ne smije mješati sa drugim ljekovima.

Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)

Koristiti bistar rastvor (bez vidljivih čestica) iz neoštećene boce.

Pri izlaganju rastvora manitola niskim temperaturama, može da dođe do njihove kristalizacije. Prije primjene, provjeriti da li su prisutni kristali. Ukoliko su kristali vidljivi, potrebno je ponovo izvršiti rastvaranje grijanjem rastvora na 60°C, pri čemu je rastvor potrebno mućkati.

Čuvanje lijeka na temperaturama iznad 22°C smanjuje pojavu stvaranja kristala.

Rastvor je potrebno ohladiti do 37°C prije upotrebe.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe, treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.