MANITOL HM 10% 50g/500ml + 3.36g/500ml rastvor za infuziju

Lijek Manitol HM 10% rastvor za infuziju, koristi se kao osmotski diuretik u sljedećim situacijama:

• Pospješivanje diureze u prevenciji i/ili liječenju oligurične faze kod akutne insuficijencije bubrega prije nego što nastupi ireverzibilna insuficijencija bubrega.
• Snižavanje povišenog intrakranijalnog pritiska i terapija cerebralnog edema, ukoliko je krvno-moždana barijera intaktna.
• Snižavanje povišenog intraokularnog pritiska koji se ne može sniziti na drugi način.

Doziranje:

Izbor određene koncentracije manitola, doziranja i brzine primjene, zavise od životnog doba, tjelesne mase, kliničkog i biološkog stanja pacijenta, kao i od istovremeno primjenjene terapije.

Odrasli i adolescenti:

Akutna insuficijencija bubrega

Uobičajeni raspon doza iznosi 50 do 200 g manitola tokom 24 sata (500 do 2000 ml na dan), sa ograničenjem pojedinačne doze na maksimalno 50 g manitola (500 ml). U većini slučajeva odgovarajući terapijski odgovor postiže se dozom od 50 do 100 g manitola/dan (500 do 1000 ml/dan).

Brzina davanja infuzije se obično prilagođava tako da se održi protok urina od najmanje 30 do 50 ml/sat.

Samo u hitnim situacijama, maksimalna brzina davanja infuzije može da iznosi i 200 mg/kg, datih tokom 5 minuta (vidjeti dio o test dozi). Poslije 5 minuta, brzinu davanja infuzije treba ponovo podesiti tako da se održi protok urina od najmanje 30 do 50 ml/sat, uz maksimalnu dozu od 200 g/24 sata.

Primjena kod pacijenata sa oligurijom ili oštećenjem funkcije bubrega

Pacijentima sa izraženom oligurijom, kao i kod onih kod kojih se sumnja na oštećenje funkcije bubrega, prvo treba dati tzv. test dozu od približno 200 mg manitola/kg tjelesne mase (2 ml/kg tjelesne mase) tokom 3 do 5 minuta. Na primjer, kod odraslog pacijenta sa tjelesnom masom od 70 kg: približno 140 ml 10% rastvora manitola ili 75 ml 20% rastvora manitola. Smatra se da je terapijski odgovor na test dozu odgovarajuć ako se barem 30 do 50 ml/sat urina ekskretuje tokom 2-3 sata. Ukoliko izostane odgovarajući odgovor, može se primijeniti naknadna test doza. U slučaju da ni na drugu test dozu nema odgovarajućeg odgovora, terapiju manitolom treba prekinuti i ponovo izvršiti procjenu stanja pacijenta, jer postoji mogućnost da je insuficijencija bubrega već nastupila.

Snižavanje povišenog intrakranijalnog pritiska, cerebralnog volumena i intraokularnog pritiska

Uobičajena doza je 1,5 do 2 g/kg tjelesne mase (15 do 20 ml/kg tjelesne mase), u infuziji tokom 30-60 minuta. Kod preoperativne primjene, infuziju treba dati 1 do 1,5 sat prije hirurške intervencije radi postizanja maksimalnog dejstva.

Pedijatrijska populacija

Kod insuficijencije bubrega treba dati test dozu od 200 mg manitola/kg tjelesne mase (2 ml/kg tjelesne mase) data tokom 3 do 5 minuta. Terapijska doza je u rasponu od 0,5 do 1,5 g/kg tjelesne mase (5 do 15 ml/kg tjelesne mase). Ova doza se, ukoliko je potrebno, može ponoviti jednom ili dva puta u intervalu od 4 do 8 sati.

Kod povišenog intrakranijalnog i intraokularnog pritiska, ova doza može da se da tokom 30 do 60 minuta, kao kod odraslih.

Stariji pacijenti

Kao i kod odraslih, doziranje zavisi od tjelesne mase, kliničkog i biološkog stanja pacijenta i istovremeno primijenjene terapije. Uobičajeni raspon doza je isti kao kod odraslih i iznosi 50 do 200 g manitola tokom 24 sata (500 do 2000 ml/dan), sa ograničenjem pojedinačne doze na maksimalno 50 g manitola (500 ml). Zbog mogućnosti postojanja početnog stadijuma insuficijencije bubrega, prije određivanja doze potreban je poseban oprez pri procjeni stanja pacijenta.

Način primjene

Rastvor je namijenjen za intravensku primjenu i to samo kroz sterilni i apirogeni infuzioni set, koji na kraju koji je do pacijenta ima ugrađen filter, zbog mogućnosti stvaranja kristala manitola, kao i uz primjenu aseptične tehnike. Set treba prethodno ispuniti rastvorom (prajmirati) kako bi se spriječio prodor vazduha u sistem.

Rastvor treba prije primjene vizuelno pregledati na prisustvo čestica i promjenu boje. Koristiti samo ako je rastvor bistar, bez vidljivih čestica i ako je ambalaža neoštećena, a rastvor ne curi. Primijeniti odmah nakon postavljanja infuzionog seta.

Hiperosmolarni rastvori manitola mogu da dovedu do oštećenja vena. Potrebno je provjeriti osmolarnost lijeka prije primjene. Ovaj hipertonični rastvor treba dati u veće periferne vene ili, najbolje centralnim venskim putem. Brzo davanje infuzije u periferne vene može da dovede do oštećenja.

Rastvori manitola mogu da kristalizuju na niskoj temperaturi. Rastvori viših koncentracija imaju veću sklonost ka kristalizaciji. Prije primjene, rastvor pregledati na postojanje kristala.

Za podatke o inkompatibilnosti i pripremi lijeka, pogledati dio 6.2 i 6.6.

Lijek Manitol HM 10 % rastvor za infuziju, kontraindikovan je kod pacijenata kod kojih je prisutna:

• preosjetljivost na aktivne supstance ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1,
• već postojeća hiperosmolarnost plazme,
• teška dehidratacija,
• potvrđena anurija,
• teška srčana insuficijencija,
• teška plućna kongestija ili plućni edem,
• akutno intrakranijalno krvarenje, osim tokom kraniotomije,
• narušena krvno-moždana barijera,
• metabolička alkaloza,
• teška metabolička acidoza,
• stanje povezano sa povećanom koncentracijom laktata (hiperlaktatemija), uključujući laktatnu acidozu ili smanjeno iskorišćenje laktata, kao u slučaju teške insuficijencije jetre.

Preosjetljivost

Zabilježene su anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije, uključujući anafilaktički šok, kao i druge reakcije preosjetljivosti i reakcije na infuziju. Prijavljena je reakcija sa smrtnim ishodom (pogledati dio 4.8).

Ukoliko se pojave bilo kakvi znaci ili simptomi koji navode na sumnju na reakciju preosjetljivosti, infuzija se odmah mora obustaviti. Odgovarajuće terapijske protivmjere moraju odmah da se uvedu, u skladu sa kliničkim preporukama.

Manitola ima u prirodi (npr. u nekim vrstama voća i povrća) i u širokoj je upotrebi kao pomoćna supstanca u ljekovima i kozmetici. Iz tog razloga, pacijenti mogu da budu senzibilisani, a da prethodno nijesu primali intravensku terapiju koja u svom sastavu sadrži manitol.

Toksični uticaj na centralni nervni sistem (CNS)

Zabilježen je toksični uticaj na CNS koji se ispoljava npr. konfuzijom, letargijom, komom kod pacijenata koji su liječeni manitolom, a pogotovo kod pacijenata sa već postojećim poremećajem funkcije bubrega. Prijavljeni su i smrtni ishodi.

CNS toksičnost može da nastane kao posljedica:

• velike koncentracije manitola u serumu,
• hiperosmolarnosti seruma što rezultuje intracelularnom dehidratacijom unutar CNS-a,
• hiponatremije ili drugih poremećaja elektrolita i acido-bazne ravnoteže, nastalih po primjeni manitola.

Pri velikim koncentracijama, manitol može da prođe krvno-moždanu barijeru i da dovede do poremećaja sposobnosti mozga da održava pH cerebrospinalne tečnosti, pogotovo kod postojeće acidoze.

Kod pacijenata kod kojih je krvno-moždana barijera već narušena, individualno se mora procijeniti rizik od pogoršanja cerebralnog edema (generalizovanog ili fokalnog), udruženog sa ponovljenom ili kontinuiranom primjenom manitola, imajući u vidu očekivane koristi po pacijenta.

Nekoliko sati po primjeni manitola, može da dođe do rebound povećanja intrakranijalnog pritiska, pri čemu su pacijenti sa narušenom krvno-moždanom barijerom pod povećanim rizikom.

Rizik od komplikacija bubrega

Kod pacijenata kod kojih je prije terapije manitolom funkcija bubrega bila očuvana, a koji su primili velike intravenske doze ovog lijeka, zabilježena je reverzibilna, akutna oligoanurična insuficijencija bubrega.

Opisana su i progresivna oštećenja ili disfunkcije bubrega nakon uvođenja terapije manitolom, uključujući povećanje oligurije i azotemije.

Iako je osmotska nefroza koja je povezana sa primjenom manitola u principu reverzibilna, za osmotsku nefrozu je, uopšteno govoreći, poznato da može da napreduje do hronične insuficijencije bubrega ili čak do njenog završnog stadijuma.

Pacijenti sa već postojećim oboljenjem bubrega, ili oni koji primaju potencijalno nefrotoksične ljekove su pod povećanim rizikom od insuficijencije bubrega kao posljedica primanja manitola.

Pažljivo treba pratiti osmolalni zjap i funkciju bubrega i preduzeti odgovarajuće mjere ukoliko se jave znaci pogoršanja funkcije bubrega.

Manitol treba davati uz oprez pacijentima sa teškim oštećenjem funkcije bubrega. Treba primijeniti test dozu, a terapija manitolom može biti nastavljena samo ako je postignut odgovarajući protok urina (pogledati dio 4.2).

Ukoliko diureza opadne tokom davanja infuzije manitola, potrebno je pažljivo razmotriti stanje pacijenta u smislu razvoja poremećaja funkcije bubrega i uz obustavu infuzije ovog lijeka, ukoliko je potrebno.

Rizik od hipervolemije

Prije primjene manitola treba izvršiti procjenu kardiovaskularnog statusa pacijenta.

Primjena velikih doza i/ili brze infuzije, kao i akumulacija manitola (usljed nedovoljne renalne ekskrecije ovog lijeka), za posljedicu mogu da imaju hipervolemiju i prekomjerno nakupljanje ekstracelularne tečnosti, što dalje može da dovede do kongestivne srčane insuficijencije ili do njenog pogoršanja ukoliko je već postojala.

Ukoliko diureza nastavi da opada tokom primjene manitola, može da dođe do njegove akumulacije, što može da intenzivira već postojeću ili latentnu kongestivnu srčanu insuficijenciju.

Ukoliko kod pacijenata dođe do pogoršanja rada srca ili pluća, terapiju treba obustaviti.

Rizik od disbalansa vode i elektrolita, hiperosmolarnost

Osmotska diureza izazvana manitolom, može da prouzrokuje ili pogorša dehidrataciju/hipovolemiju i hemokoncentraciju. Primjena manitola može takođe da izazove i pojavu hiperosmolarnosti.

Osim toga, u zavisnosti od doziranja i trajanja primjene, elektrolitni i acido-bazni disbalans mogu da nastanu kao posljedica pomjeranja vode i elektrolita među ćelijama, osmotske diureze i/ili drugim mehanizmima. Takvi disbalansi mogu da budu teški i da dovedu do smrtnog ishoda.

Disbalansi do kojih može da dođe tokom terapije manitolom su sljedeći:

• Hipernatremija, dehidratacija i hemokoncentracija (kao posljedica prekomjernog gubitka vode)
• Hiponatremija (pomjeranje intracelularne tečnosti u ekstracelularni prostor nakon infuzije manitola može dovesti do smanjenja koncentracije natrijuma u serumu i do pogoršanja već postojeće hiponatremije. Moguć je gubitak natrijuma putem urina).

Hiponatremija može da izazove glavobolju, mučninu, epileptičke napade, letargiju, komu, cerebralni edem i smrt. Akutna simptomatska hiponatremijska encefalopatija smatra se hitnim stanjem.

Rizik od razvoja hiponatremije je povećan, npr. kod:

• djece,
• starijih pacijenata,
• žena,
• postoperativno,
• osoba sa psihogenom polidipsijom.

Rizik za nastanak encefalopatije kao komplikacije hiponatremije, povećan je npr. kod:

• pedijatrijskih pacijenata (≤ 16 godina),
• žena (posebno prijemenopauzalno),
• pacijenata sa hipoksemijom,
• pacijenata sa postojećim oboljenjem centralnog nervnog sistema.

Hipokalemija, hiperkalemija, disbalansi drugih elektrolita, metabolička acidoza i metabolička alkaloza

Primjena manitola može da prikrije i intenzivira neodgovarajuću hidrataciju ili hipovolemiju.

Reakcije na mjestu primjene infuzije

Prilikom upotrebe manitola, zabilježena je pojava reakcija na mjestu primjene infuzije, koje uključuju znake i simptome iritacije i inflamacije, kao i teške reakcije (kompartment sindrom) kada su povezane sa ekstravazacijom. Pogledajte dio 4.8.

Dodavanje drugih ljekova ili primjena pogrešne tehnike davanja može izazvati febrilne reakcije zbog mogućeg uvođenja pirogena. U slučaju neželjene reakcije, infuzija se mora odmah obustaviti. Za informacije o inkompatibilnosti pogledati djelove 6.2 i 6.6.

Nadoknada volumena i elektrolita prije primjene

Manitol ne treba primjenjivati kod pacijenata sa šokom i poremećajem funkcije bubrega, prije potpune nadoknade volumena (tečnost, krv) i elektrolita.

Kontrolisanje pacijenata

Pri primjeni manitola neophodno je pratiti acido-baznu ravnotežu, funkciju bubrega i osmolalnost seruma.

Pacijente koji primaju manitol treba kontrolisati da ne dođe do pogoršanja funkcije bubrega, srca ili pluća, pri čemu u slučaju pojave neželjenih dejstava treba obustaviti terapiju.

Treba pažljivo pratiti diurezu, ravnotežu tečnosti, centralni venski pritisak i ravnotežu elektrolita (posebno koncentracije natrijuma i kalijuma u serumu) i acido-baznu ravnotežu.

Inkompatibilnost sa transfuzijom krvi

Manitol ne treba davati zajedno sa transfuzijom krvi, jer može da dovede do aglutinacije i skupljanja (smežuravanja) ćelija krvi.

Kristalizacija

Pri izlaganju rastvora manitola niskim temperaturama, može da dođe do njihove kristalizacije.

Interferencije sa laboratorijskim testovima

Manitol može da prouzrokuje lažno niske rezultate u nekim sistemima testova za određivanje koncentracije neorganskog fosfora u krvi.

Manitol dovodi do lažno pozitivnih rezultata u testovima za određivanje koncentracije etilenglikola u krvi, gdje se manitol na početku oksiduje u jedan aldehid.

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost u pedijatrijskoj populaciji, nijesu utvrđene u kliničkim ispitivanjima.

Stariji pacijenti

Opšta preporuka kod starijih pacijenata je da treba biti oprezan pri izboru doze, vodeći računa o većoj zastupljenosti smanjene funkcije jetre, bubrega i srca, kao i udružene bolesti ili terapiju drugim ljekovima.

Upozorenja vezana za prisustvo laktata

Lijek Manitol HM 10% treba oprezno primjenjivati kod pacijenata kod kojih postoji rizik od razvoja alkaloze.

Kako se laktat metaboliše do bikarbonata, njegova primjena može uzrokovati ili pogoršati metaboličku alkalozu. Alkaloza izazvana laktatom može uzrokovati epileptične napade, ali se to dešava povremeno.

Laktati su supstrat za glukoneogenezu. Zbog toga, kod pacijenata sa dijabetes melitusom kojima se daje lijek Manitol HM 10% treba pažljivo pratiti koncentraciju glukoze u krvi.

Laktat u serumu treba pažljivo pratiti i ako dođe do njegove akumulacije tokom infuzije, doziranje i brzinu infuzije treba smanjiti ili eventualno prekinuti primjenu rastvora.

Ovaj rastvor za infuziju sadrži 0,06 mmol/ml natrijuma, odnosno 30 mmol (690 mg) natrijuma u 500 ml rastvora.

Savjetuje se poseban oprez prilikom upotrebe kod pacijenata koji su na dijeti u kojoj se kontroliše unos natrijuma.

Pojačavanje dejstva

Istovremena primjena manitola sa drugim diureticima može da pojača njegovo dejstvo, pri čemu može biti potrebno podešavanje doze.

Inhibicija dejstva

Manitol povećava protok urina, što prvenstveno utiče na ljekove koji u većoj mjeri podliježu renalnoj reapsorpciji. Na taj način manitol povećava klirens ovih ljekova i smanjuje izloženost oraganizma njihovom dejstvu.

Manitol povećava renalnu eliminaciju litijuma pa istovremena primjena ova dva lijeka može da umanji terapijski odgovor na litijum.

Nefrotoksičnost ljekova usled disbalansa tečnosti povezanog sa primjenom manitola

Iako se kod ljudi ne očekuje pojava takve interakcije, pacijente koji uz manitol primaju ciklosporin i aminoglikozide, treba pažljivo pratiti na pojavu znakova nefrotoksičnosti.

Neurotoksični ljekovi

Istovremena primjena neurotoksičnih ljekova (npr. aminoglikozida) i manitola može da pojača toksičnost neurotoksičnih ljekova (pogledati dio 4.4.).

Ljekovi na koje utiče elektrolitni disbalans

Razvoj elektrolitnog disbalansa (npr. hiperkalemije, hipokalemije) povezan sa primjenom manitola, može da izmijeni dejstvo ljekova koji su osjetljivi na takve disbalanse (npr. digoksin, ljekovi koji mogu da dovedu do produženja QT intervala, mišićni relaksansi).

Druge interakcije mogu da se jave pri istovremenoj primjeni sa tubokurarinom i depolarizujućim mišićnim relaksansima (manitol pojačava njihovo dejstvo), oralnim antikoagulansima (manitol može da umanji njihovo dejstvo povećanjem koncentracije faktora koagulacije usljed dehidratacije) i digoksinom (ako poslije terapije manitolom nastupi hipokalemija, postoji rizik od ispoljavanja toksičnog dejstva digoksina), iako postoje mali dokazi da se takve interakcije mogu javiti kod ljudi.

Interakcije vezane za prisustvo laktata (metabolisanog u bikarbonat)

Savjetuje se oprez prilikom primjene lijeka Manitol HM 10% kod pacijenata koji su na terapiji ljekovima čija je renalna eliminacija zavisna od pH. S obzirom na alkalinizirajuće djelovanje laktata (stvaranje bikarbonata), lijek Manitol HM 10% može uticati na eliminaciju tih ljekova preko bubrega.

• Renalni klirens kiselih ljekova (kao što su salicilati, barbiturati i litijum), može se povećati zbog alkalizovanja urina bikarbonatima nastalim metabolisanjem laktata.
• Renalni klirens alkalnih ljekova, kao što su simpatikomimetici (npr. efedrin, pseudoefedrin) i stimulansi (npr. deksamfetamin sulfat, fenfluramin hidrohlorid) može biti smanjen.

Trudnoća

Nema podataka o upotrebi manitola kod trudnica koji su objavljeni u relevantnoj literaturi.

Nema podataka iz studija na životinjama o upotrebi manitola, a koji su objavljeni u relevantnoj literaturi, koje se odnose na uticaj manitola na trudnoću i/ili embrionalni/fetalni razvoj i/ili rođenje i/ili postnatalni razvoj.

Lijek Manitol HM 10% ne treba koristiti tokom trudnoće, osim ukoliko je to zaista neophodno.

Dojenje

Nema podataka o izlučivanju manitola u mlijeko dojilje.

Lijek Manitol HM 10% ne treba koristiti za vrijeme dojenja, osim ukoliko je to zaista neophodno.

Nema podataka o uticaju manitola na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

U tabeli su navedena neželjena dejstva koja su prijavljivana u postmarketinškom praćenju, a grupisana po MedDRA-klasifikaciji sistema organa i rangirana prema učestalosti: veoma često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 do < 1/10); povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100); rijetko (≥ 1/10000 do < 1/1000); veoma rijetko (< 1/10000); nepoznato (učestalost se ne može procijeniti na osnovu dostupnih podataka).

Druge neželjene reakcije

Teška anafilaksa sa srčanim zastojem i smrtnim ishodom.

Tokom primjene drugih rastvora koji sadrže natrijim-laktat spontano su prijavljivana sljedeća neželjena dejstva:

• preosjetljivost: laringealni edem (Quincke-ov edem), otečenost kože, zapušen nos, kijanje
• narušena homeostaza elektrolita
• hipervolemija
• panični napad
• druge reakcije na mjestu primjene infuzije: lokalizovana infekcija, ekstravazacija, utrnulost mjesta primjene infuzije.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Ukoliko postoji sumnja da je došlo do predoziranja, neophodno je odmah obustaviti primjenu lijeka.

Produžena primjena ili brza infuzija velikih zapremina hiperosmotskih rastvora može da dovede do cirkulatornog preopterećenja i acidoze. Kao prvi znaci/simptomi, mogu se javiti glavobolja, mučnina i drhtavica bez promjene tjelesne temperature. Zatim mogu da uslijede konfuzija, letargija, konvulzije, stupor i koma. U ovom slučaju terapija je simptomatska i suportivna i obuhvata kontrolu balansa tečnosti i elektrolita. Hemodijaliza može biti od pomoći.

Prekomerna primjena laktata može dovesti do metaboličke alkaloze. Metaboličku alkalozu može da prati razvoj hipokalemije. Kao simptomi se mogu javiti promjene raspoloženja, umor, kratak dah, mišićna slabost i aritmije. Može se razviti i hipertoničnost mišića, trzanje i tetanija i to naročito kod onih pacijenata sa hipokalcemijom. Liječenje metaboličke alkaloze povezane sa predoziranjem bikarbonatima uglavnom se sastoji od korekcije statusa tečnosti i elektrolita. Od naročite važnosti je nadoknada kalcijuma, hlorida i kalijuma.

Simptomi i znaci predoziranja manitolom mogu biti akutna insuficijencija bubrega, disbalans elektrolita, hipervolemija i toksičnost CNS-a.

Farmakoterapijska grupa: Rastvori za intravensku primjenu; rastvori za osmotsku diurezu

ATC kod: B05BC01

Mehanizam djelovanja:

Manitol je ugljeni hidrat koji se raspoređuje samo po ekstracelularnom prostoru. Posjeduje osmotski uticaj koji dovodi do prelaska tečnosti iz intracelularnog u ekstracelularni prostor.

Manitol se slobodno filtrira u bubrežnim glomerulima, a manje od 10% se reapsorbuje natrag iz bubrežnih tubula. Pošto bude zadržan u tubulima, manitol ispoljava svoje osmotsko dejstvo, čime sprečava reapsorpciju tečnosti iz glomerularnog filtrata i izaziva diurezu. Na taj način podstiče protok urina kod oligurije/anurije ili u situacijama gdje kod pacijenta postoji rizik od nastanka akutne insuficijencije bubrega. Manitol takođe povećava izlučivanje elektrolita, posebno natrijuma, kalijuma i hlorida. Povećano je i izlučivanje toksičnih supstanci koje se inače izlučuju putem bubrega, kao što su acetilsalicilna kiselina i barbiturati.

Manitol, pod normalnim okolnostima, ne prolazi kroz krvno-moždanu barijeru. Zadržan u plazmi, manitol stvara osmotski pritisak, uzrokujući povlačenje tečnosti iz moždanog tkiva čime smanjuje zapreminu mozga i snižava intrakranijalni pritisak.

Manitol ne prodire u oko. Manitol podstiče izlučivanje očne vodice i tako snižava intraokularni pritisak.

Natrijum-laktat je so mliječne kiseline. Laktati se metabolišu do bikarbonata, uglavnom u jetri i dovode do alkalizacije plazme, zbog čega je njihova primjena posebno pogodna kod pacijenata koji imaju tendenciju ka acidozi.

Kada se primijeni intravenski, manitol se u najvećoj mjeri eliminiše preko glomerula, nemetabolisan. Slobodno se filtrira u glomerulima, sa manje od 10% tubularne reapsorpcije, a tubularne ćelije ga ne sekretuju. Poluvrijeme eliminacije kod odraslih je približno 2 sata, ali je u slučaju insuficijencije bubrega duže. 80% intravenski primijenjene doze se izlučuje nepromijenjeno unutar 3 sata.

Farmakokinetika D-laktata i L-laktata je slična. Laktati se metabolišu i putem oksidacije i putem glukoneogeneze, uglavnom u jetri, a bikarbonati se stvaraju tokom oba procesa za 1 do 2 sata.

Poremećaj metabolizma laktata se javlja u stanjima hipoksije i insuficijencije jetre.

Pretklinička procjena bezbjednosti manitola, rastvora za infuziju 10%, kod životinja, nije relevantna, jer je manitol supstanca sa već dobro poznatom primjenom kod pacijenata, što je potkrijepljeno odgovarajućim referencama iz farmakopeje.

Laktat je normalan sastojak organizma, te se ne očekuju toksična dejstva pri njegovoj kliničkoj primjeni.

• Natrijum hidroksid (za podešavanje pH),
• Mliječna kiselina (za podešavanje pH),
• Voda za injekcije.

Lijek Manitol HM 10% rastvor za infuziju ne smije se davati istovremeno, prije ili poslije davanja krvi kroz isti infuzioni set, zbog rizika od pseudoaglutinacije.

Budući da ispitivanja kompatibilnosti nisu rađena, ovaj lijek se ne smije mješati sa drugim ljekovima.

3 godine.

Lijek ne treba primjenjivati poslije datuma označenog na pakovanju.

Nakon otvaranja, lijek se mora odmah upotrijebiti.

Čuvati na temperaturi od 15 - 25oC.

Ne čuvati u frižideru i ne zamrzavati.

Lijek čuvati van pogleda i domašaja djece.

Unutrašnje pakovanje je staklena boca (staklo hidrolitičke otpornosti tip II) sa gumenim zatvaračem (brombutil elastomer) i aluminijumskom kapicom sa providnim flip plastičnim poklopcem, koja sadrži 500 ml bistrog, bezbojnog rastvora za infuziju.

Unutrašnje pakovanje je istovremeno i spoljašnje pakovanje, uz koje je priloženo i Uputstvo za lijek.

Lijek se čuva pod strogo kontrolisanim uslovima; izlaganje lijeka nižim temperaturama može prouzrokovati formiranje kristala.

Rastvor se smije koristiti samo ukoliko je bistar (bez vidljivih čestica) i u neoštećenoj boci.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Lijek Manitol HM 10% rastvor za infuziju, kao aktivni sastojak sadrži manitol koji pripada grupi ljekova koji su poznati kao osmotski diuretici, a koji djeluju na bubreg tako što povećavaju količinu izlučenog urina (mokraće). Na taj način se smanjuje količina tečnosti u Vašem organizmu.

Natrijum-laktat je so mliječne kiseline. Laktati se metabolišu do bikarbonata, zbog čega je njihova primjena posebno pogodna kod pacijenata koji imaju tendenciju ka acidozi.

Lijek Manitol HM 10% rastvor za infuziju, primjenjuje se u sljedećim situacijama:

• Povećanje izlučivanja mokraće (diureza) kada Vam bubrezi ne rade dobro (kod akutne insuficijencije bubrega ili slabosti bubrega) odnosno kada izlučuju premalo mokraće. To može pomoći da se spriječi dalje trajno oštećenje funkcije bubrega.
• Smanjenje pritiska unutar lobanje (glave) koji je uzrokovano nakupljanjem tečnosti u mozgu (edem mozga). To je ponekad neophodno nakon povrede mozga ili prije operacije mozga pod uslovom da je krvno-moždana barijera neoštećena.
• Snižavanje povišenog očnog pritiska koji se ne može regulisati drugim ljekovima. To je ponekad potrebno kod operacije oka ili kod napada glaukoma (bolest koji izaziva povećanje očnog pritiska).

Lijek Manitol HM 10% ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na manitol, natrijum laktat ili na bilo koju pomoćnu supstancu ovog lijeka (navedene u dijelu 6),
• ako imate povišenu koncentraciju soli u krvi (hiperosmolarnost), nastaje zbog velikog gubitka vode iz krvi i može da bude uzrokovana problemima kao što su:
• produženo, obilno znojenje,
• predoziranje ljekovima za izbacivanje vode iz organizma (diuretici),
• oboljenje bubrega,

jer u tim slučajevima lijek Manitol HM 10% može još više da poveća osmolarnost krvi.

• ako imate tešku dehidrataciju (gubitak tečnosti iz organizma, npr. usljed povraćanja ili proliva). Kod teške dehidratacije usta će Vam biti suva i bićete veoma žedni,
• ako imate prestanak mokrenja (anurija),
• kod teške srčane slabosti (srčana insuficijencija),
• ako imate tešku plućnu kongestiju (prepunjenost krvnih sudova pluća) ili plućni edem (nakupljanje tečnosti u plućima).
• kod akutnog moždanog krvarenja, osim za vrijeme kraniotomije (operacija na mozgu),
• ako imate oštećenje prirodne zaštitne barijere između krvnih sudova glave i mozga (krvno-moždane barijere), do čega može da dođe poslije teške povrede glave (npr. koja je dovela do preloma kostiju lobanje),
• ako izostane terapijski odgovor po primljenoj test dozi manitola (test doza se daje ako ljekar posumnja da imate oštećenje bubrega),
• kod progresivnog oštećenja bubrega ili disfunkcije (poremećaj rada) nakon terapije manitolom, uključujući razvoj oligurije (oslabljeno mokrenje) i azotemije (porast azotnih jedinjenja u krvi),
• ako imate poremećaj u kome je Vaša krv suviše bazna (metabolička alkaloza),
• ako imate poremećaj u kome je Vaša krv suviše kisela, što može ugroziti život (teška metabolička acidoza),
• kod stanja koja su povezana sa povećanom koncentracijom laktata (hiperlaktatemija), uključujući laktatnu acidozu ili smanjeno iskorišćavanje laktata, poput teške slabosti jetre.

Upozorenja i mjere opreza

Kada uzimate lijek Manitol HM 10%, posebno vodite računa:

Razgovarajte sa svojim ljekarom prije nego što uzmete lijek Manitol HM 10%, i obavijestite Vašeg ljekara ako imate ili ste imali:

• oboljenje bubrega ili oslabljenu funkciju bubrega,
• primate ljekove koji mogu da oštete Vaše bubrege (npr. neki antibiotici ili ljekovi za terapiju kancera (raka)). Vaš ljekar će znati ako bi bilo koji od ljekova koje uzimate, mogao da djeluje na Vaše bubrege.
• srčanu slabost,
• smanjenu vrednost natrijuma (soli) u Vašoj krvi (hiponatremija),
• nedovoljno tečnosti u organizmu (dehidratacija),
• smanjenu zapreminu krvi u krvnim sudovima (hipovolemija), odnosno stanje kod koga tkiva nijesu dovoljno snabdjevena krvlju (šok). U tom slučaju, Vaš ljekar će morati kod Vas da izvrši nadoknadu tečnosti i elektrolita, prije nastavka primjene lijeka Manitol HM 10%,
• preosjetljivost na manitol (pošto ga ima u prirodi - npr. u nekim vrstama voća i povrća i u širokoj je upotrebi kao pomoćna supstanca u ljekovima i kozmetici), možda ste razvili osjetljivost na ovu supstancu, a da Vam prethodno manitol nije primjenjivan intravenski,
• poremećaj nervnog sistema koji je povezan sa već postojećom nedovoljnom funkcijom prirodne zaštitne barijere koja razdvaja Vaš krvotok i mozak, pogotovo u slučaju oslabljene funkcije bubrega,
• šećernu bolest.

Kada primate infuziju ovog lijeka, Vaš ljekar će redovno kontrolisati:

• rad Vašeg srca, pluća i bubrega,
• količinu tečnosti koju primate,
• količinu mokraće koju stvaraju Vaši bubrezi,
• krvni pritisak u venama koje krv vraćaju u Vaše srce (centralni venski pritisak),
• količinu natrijuma i kalijuma u Vašoj krvi i urinu (elektroliti),
• količinu laktata u Vašoj krvi,
• kiselost Vaše krvi i urina (Vaša acido-bazna ravnoteža).

Infuzija rastvora kroz iglu u venu, može da dovede do nadražaja i zapaljenja na mjestu gdje je igla uvedena u venu.

Ovaj rastvor ne treba da se daje kroz istu iglu kao i transfuzija krvi, jer to može da ošteti crvena krvna zrnca ili da dovede do njihovog slepljivanja.

Interferencije sa laboratorijskim testovima:

• Manitol može da prouzrokuje lažno niske rezultate u nekim sistemima testova za određivanje koncentracije neorganskog fosfora u krvi.
• Manitol dovodi do lažno pozitivnih rezultata u testovima za određivanje vrijednosti etilenglikola u krvi, gdje se manitol na početku oksiduje u jedan aldehid.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.

Neki ljekovi mogu da utiču na infuziju lijeka Manitol HM 10%, ili ovaj lijek može da utiče na njih. Ako uzimate neki od tih ljekova, možda će biti potrebno promijeniti dozu.

Za sljedeće ljekove se zna da utiču na dejstvo lijeka Manitol HM 10%, ili da ovaj lijek utiče na njihovo dejstvo:

• diuretici (ljekovi koji povećavaju izlučivanje urina) – pojačavaju dejstvo manitola,
• litijum (koristi se kod mentalnih poremećaja) – brže se eliminiše iz organizma i zato ima slabije dejstvo kada se daje uz lijek Manitol HM 10%,
• ciklosporin (lijek koji se koristi za sprečavanje odbacivanja presađenog organa) – može imati toksično dejstvo na bubrege pa je potrebno pažljivo praćenje stanja pacijenta,
• aminoglikozidi (vrsta antibiotika) – lijek Manitol HM 10% pojačava njihovo toksično dejstvo na čulo sluha,
• depolarizujući miorelaksansi (koriste se tokom anestezije za opuštanje mišića). O njihovom dejstvu vodi računa Vaš anesteziolog. Lijek Manitol HM 10% pojačava njihovo dejstvo,
• oralni antikoagulansi (ljekovi koji „razređuju“ krv, npr. varfarin) – manitol može da oslabi njihovo dejstvo,
• digoksin (pojačava snagu srčane kontrakcije) – zbog mogućeg smanjenja vrijednosti kalijuma u krvi, lijek Manitol HM 10% može da poveća rizik od pojave toksičnosti digoksina,
• neki kiseli ljekovi poput salicilata (ljekovi koji se koriste kod nekih zapaljenskih stanja), barbiturata (ljekovi koji se koriste za uspavljivanje ili sedaciju) i litijuma (koristi se u liječenju psihijatrijskih oboljenja), i neki bazni ljekovi poput simpatomimetika (kao što su efedrin ili pseudoefedrin, koji se koriste kod prehlade i zapušenosti nosa), stimulanasa (kao što su deksamfetamin ili fenfluramin, koji imaju stimulišuće dejstvo na centralni nervni sistem) – zbog sadržaja natrijum-laktata u lijeku Manitol HM 10% može doći do poremećaja izlučivanja ovih ljekova putem bubrega.

Uzimanje lijeka Manitol HM 10% sa hranom ili pićem

Obratite se Vašem ljekaru za informacije o tome šta biste smjeli da pojedete ili popijete.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili medicinskoj sestri za savet prije nego što primite ovaj lijek.

Nije poznato da li manitol može da utiče na plod ili na Vašu trudnoću. Takođe nije poznato da li se manitol izlučuje u majčino mleko prilikom dojenja. Zato će Vam Vaš ljekar primjeniti lijek Manitol HM 10% infuziju tokom trudnoće ili za vreme dojenja, samo ako je to zaista neophodno.

Uticaj lijeka Manitol HM 10% na upravljanje vozilima i rukovanje mašinama

Nema podataka o uticaju manitola na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Manitol HM 10%

Lijek Manitol HM 10% rastvor za infuziju sadrži 0,06 mmol/ml natrijuma, odnosno 30 mmol (690 mg) natrijuma u 500 ml rastvora.

Savjetuje se poseban oprez prilikom upotrebe kod pacijenata koji su na dijeti u kojoj se kontroliše unos natrijuma.

Odrasli

Intravensku infuziju lijeka Manitol HM 10% daće Vam medicinsko osoblje. Potrebnu dozu i vrijeme davanja lijeka odrediće Vaš ljekar. To će zavisiti od Vašeg uzrasta, tjelesne mase, stanja i razloga za primjenu ovog lijeka. Količina lijeka koju primite takođe može da zavisi i od drugih ljekova koje primate.

Lijek Manitol HM 10% ne smijete da primite ako su u rastvoru vidljive čestice ili ako je ambalaža lijeka oštećena na bilo koji način.

Lijek Manitol HM 10% infuziju primićete kroz set za davanje infuzije, kroz iglu uvedenu u venu. Obično ćete infuziju primiti u venu na ruci, ali Vaš ljekar može da se odluči za drugačiji način primjene lijeka.

Ako funkcija Vaših bubrega nije očuvana, Vaš doktor će Vam dati probnu dozu kroz infuziju. Zatim će biti izmjerena količina mokraće koju ste izlučili u određenom vremenu, pa ako Vaši bubrezi ne reaguju u dovoljnoj mjeri na liječenje manitolom, primićete drugu terapiju.

Djeca i starije osobe

Lijek Manitol HM 10% infuziju mogu takođe da prime i djeca i starije osobe (starije od 65 godina). Vaš ljekar će dozu prilagoditi Vašim potrebama.

Ako ste primili više lijeka Manitol HM 10% nego što je trebalo

Ako ste primili više lijeka Manitol HM 10% (prekomjerna infuzija) ili Vam je lijek dat suviše brzo, mogu se pojaviti sljedeći simptomi:

• prevelika količina krvi u krvnim sudovima (hipervolemija). Simptomi hipervolemije uključuju nakupljanje tečnosti u trbuhu (ascites), oticanje ruku i nogu (periferni edem), nakupljanje tečnosti u plućima što izaziva otežano disanje (dispneja), buđenje noću uz kratak dah, poremećaj ravnoteže elektrolita;
• poremećaj ravnoteže elektrolita;
• kiselost Vaše krvi može da postane prevelika (acidoza). Simptomi acidoze obuhvataju pospanost, osjećaj mučnine i dah koji se osjeća na aceton;
• glavobolja;
• mučnina;
• drhtavica, ali bez povišene tjelesne temperature;
• simptomi problema sa centralnim nervnim sistemom:
• zbunjenost,
• zamor, pospanost (letargija),
• epileptični napadi,
• smanjen stepen svijesti (stupor) i gubitak svijesti (koma),
• teško oslabljena funkcija bubrega (akutna insuficijencija bubrega).

Zbog prisustva laktata u lijeku, prekomjerna primjena lijeka može dovesti do razvoja metaboličke alkaloze (krv postaje suviše bazna), koja može biti praćena hipokalemijom. Simptomi mogu uključivati:

• promjene raspoloženja,
• umor,
• kratak dah, tj. nedostatak daha,
• mišićnu slabost,
• aritmije,
• grčeve mišića,
• kontrakcije mišića.

Simptomi i znaci predoziranja manitolom mogu biti akutna insuficijencija bubrega, disbalans elektrolita, hipervolemija i toksičnost CNS-a.

Ako se kod Vas pojavi bilo koji od ovih simptoma, obavezno odmah obavijestite Vašeg ljekara ili medicinsku sestru. Odmah će Vam biti prekinuta primjena infuzije i bićete dalje liječeni u skladu sa Vašim simptomima.

Ako naglo prestanete da primjenjujete lijek Manitol HM 10%

Vaš ljekar će doneti odluku kada da prekine primjenu ove infuzije.

Ako imate bilo kakva dodatna pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Manitol HM 10% može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Ako Vam se javi neko od sljedećih neželjenih dejstava odmah se obratite Vašem ljekaru ili medicinskoj sestri. To mogu biti znaci veoma teške ili čak reakcije preosjetljivosti (alergije) sa smrtnim ishodom, poznate i kao anafilaktički šok:

• oticanje kože lica i otok grla,
• otežano disanje,
• nizak krvni pritisak (hipotenzija),
• osip po koži,
• koprivnjača (urtikarija)
• gastrointestinalne smetnje.

Vaš ljekar će kod Vas primijeniti terapiju u skladu sa Vašim simptomima.

Druge reakcije preosjetljivosti, odnosno reakcije vezane za primjenu infuzije uključuju: povišen krvni pritisak, povišenu tjelesnu temperaturu, jezu, znojenje, kašalj, mišićno-koštanu ukočenost i bolove u mišićima, koprivnjaču/osip, svrab, osjećaj da cijelo tijelo boli, ojsećaj nelagodnosti, mučninu, povraćanje i glavobolju.

Neželjena dejstva koja mogu da se jave su:

• poremećaj ravnoteže tečnosti i koncentracije elektrolita u krvi (elektrolitni disbalans), uključujući: preveliku količinu krvi u krvnim sudovima (hipervolemija); pojavu perifernih edema (nakupljanje tečnosti pod kožom, naročito oko zglobova); nedovoljno tečnosti u organizmu (dehidratacija, što dovodi do pojave žeđi, gubitka apetita, suvoće kože, naleta crvenila kože, tamnog urina, suvoće usta, zamaranja, slabosti, jeze, vrtoglavice, nesvjestice ili omaglice); sniženu ili povećanu koncentraciju natrijuma u krvi (hiponatremija ili hipernatremija); sniženu ili povećanu koncentraciju kalijuma u krvi (hipokalemija ili hiperkalemija),
• alergijska reakcija,
• glavobolja,
• epileptični napadi,
• vrtoglavica,
• povišeni moždani pritisak, koji prouzrokuje glavobolje, mučninu, povraćanje, bol u leđima, zamućen vid i druge poremećaje vida, kao što su otežano pomjeranje očiju (okularna paraliza),
• zamućen vid,
• poremećaj srčanog ritma (aritmije),
• nakupljanje tečnosti u plućima (edem pluća), što dovodi do pojave kratkog daha, posebno u ležećem položaju, otežanog disanja, kašlja, nelagodnosti, nemira, znojenja i bledila kože,
• zapaljenje sluzokože nosa (rinitis),
• suvoća usta,
• žeđ,
• mučnina,
• povraćanje,
• odumiranje (nekroza) na dijelu površine kože,
• koprivnjača (urtikarija),
• grčevi,
• izlučivanje velike količine urina,
• oštećenje bubrega (osmotska nefroza), koja dovodi do otežanog mokrenja ili do smanjenog izlučivanja tečnosti, otoka na člancima nogu, prstima ruku ili na licu, usljed nakupljanja tečnosti u organizmu.
• nemogućnost izlučivanja urina,
• jeza,
• bol u grudima (anginozni bol),
• povišena tjelesna temperatura,
• kongestivna srčana insuficijencija (srčana slabost, udružena sa pojavom tečnosti na plućima i otokom članaka nogu),
• metabolička acidoza (kada Vaš organizam stvara previše kiseline ili Vaši bubrezi ne uklanjaju dovoljno kiseline iz Vašeg organizma),
• koma,
• zbunjenost,
• letargija (osjećaj nedostatka energije),
• akutna insuficijencija bubrega (nagli razvoj slabosti bubrega, sa izraženim smanjenjem izlučivanja urina),
• azotemija (jedinjenja koja sadrže azot u krvi su u koncentraciji većoj nego što je to uobičajeno),
• anurija (bubrezi ne mogu da stvaraju urin),
• oligurija (bubrezi stvaraju malu količinu urina),
• poliurija (bubrezi stvaraju veliku količinu urina),
• astenija (opšta slabost),
• malaksalost,
• reakcije na mjestu primjene infuzije:
• zapaljenje vene na mjestu primjene infuzije, sa crvenilom, otokom i bolom na koži iznad puta pružanja vene (tromboflebitis na mjestu primjene infuzije),
• otok na mjestu primjene infuzije (zapaljenje),
• bol na mjestu primjene infuzije,
• osip na mejstu primjene infuzije,
• crvenilo na mjestu primjene infuzije,
• osjećaj svraba na mjestu primjene infuzije,
• izlivanje infuzionog rastvora u tkiva oko vene (ekstravazacija) i otok na mjestu uboda, što može da dovede do smanjenja protoka krvi i težeg oštećenja okolnog tkiva.

Ostala neželjena dejstva sa sličnim proizvodima (drugi rastvori sa natrijim-laktatom) obuhvataju:

• druge manifestacije preosjetljivosti/reakcija na lijek: zapušen nos, kijanje, oticanje u grlu što prouzrokuje poteškoće pri disanju (laringealni edem – Quincke-ov edem), otok kože (angioedem),
• promjene u koncentraciji elektrolita u krvi (elektrolitni poremećaji),
• veći volumen krvi u krvnim sudovima nego što bi trebalo da bude (hipervolemija),
• napad panike,
• ostale reakcije usljed tehnike primjene: infekcija na mestu primjene infuzije, izlivanje rastvora iz vene u okolna tkiva tokom intravenske infuzije (ekstravazacija). Ovo može oštetiti tkiva i stvoriti ožiljak,
• utrnulost na mestu infuzije.

Ako primijetite neko neželjeno dejstvo koje bi moglo biti neželjeno dejstvo na lijek Manitol HM 10% rastvor za infuziju, a koje nije navedeno u ovom uputstvu, obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na boci. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Nakon otvaranja, lijek se mora odmah upotrijebiti.

Čuvati na temperaturi od 15 - 25°C.

Ne čuvati u frižideru i ne zamrzavati.

Lijek se čuva pod strogo kontrolisanim uslovima; izlaganje lijeka nižim temperaturama može prouzrokovati formiranje kristala.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Manitol HM 10%

Aktivne supstance su: manitol i natrijum (S)-laktat, rastvor 50%.

500 ml lijeka Manitol HM 10% rastvor za infuziju sadrži 50 g manitola i 6,72 g natrijum (S)-laktat, rastvora 50% (odgovara 3,36 g natrijum laktata).

Pomoćne supstance su: natrijum hidroksid (za podešavanje pH), mliječna kiselina (za podešavanje pH) i voda za injekcije.

Kako izgleda lijek Manitol HM 10% i sadržaj pakovanja

Rastvor za infuziju.

Bistar, bezbojan rastvor, slabo slatkog ukusa.

Unutrašnje pakovanje je staklena boca (staklo hidrolitičke otpornosti tip II) sa gumenim zatvaračem (brombutil elastomer) i aluminijumskom kapicom sa providnim flip plastičnim poklopcem, koja sadrži 500 ml bistrog, bezbojnog rastvora za infuziju.

Unutrašnje pakovanje je istovremeno i spoljašnje pakovanje, uz koje je priloženo i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Hemomont d.o.o., 8. marta 55A, Podgorica, Crna Gora

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole:

2030/24/2188 – 7716 od 17.04.2024. godine

Ovo uputstvo je poslednji put odobreno

April, 2024. godine

<----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------->

SLJEDEĆE INFORMACIJE SU NAMIJENJENE ISKLJUČIVO ZDRAVSTVENIM STRUČNJACIMA:

Terapijske indikacije

Lijek Manitol HM 10% rastvor za infuziju, koristi se kao osmotski diuretik u sljedećim situacijama:

• Pospješivanje diureze u prevenciji i/ili liječenju oligurične faze kod akutne insuficijencije bubrega prije nego što nastupi ireverzibilna insuficijencija bubrega.
• Snižavanje povišenog intrakranijalnog pritiska i terapija cerebralnog edema, ukoliko je krvno-moždana barijera intaktna.
• Snižavanje povišenog intraokularnog pritiska koji se ne može sniziti na drugi način.

Doziranje i način primjene

Doziranje:

Izbor određene koncentracije manitola, doziranja i brzine primjene, zavise od životnog doba, tjelesne mase, kliničkog i biološkog stanja pacijenta, kao i od istovremeno primijenjene terapije.

Odrasli i adolescenti:

Akutna insuficijencija bubrega

Uobičajeni raspon doza iznosi 50 do 200 g manitola tokom 24 sata (500 do 2000 ml na dan), sa ograničenjem pojedinačne doze na maksimalno 50 g manitola (500 ml). U većini slučajeva odgovarajući terapijski odgovor postiže se dozom od 50 do 100 g manitola/dan (500 do 1000 ml/dan).

Brzina davanja infuzije se obično prilagođava tako da se održi protok urina od najmanje 30 do 50 ml/sat.

Samo u hitnim situacijama, maksimalna brzina davanja infuzije može da iznosi i 200 mg/kg, datih tokom 5 minuta (vidjeti dio o test dozi). Poslije 5 minuta, brzinu davanja infuzije treba ponovo podesiti tako da se održi protok urina od najmanje 30 do 50 ml/sat, uz maksimalnu dozu od 200 g/24 sata.

Primjena kod pacijenata sa oligurijom ili oštećenjem funkcije bubrega

Pacijentima sa izraženom oligurijom, kao i kod onih kod kojih se sumnja na oštećenje funkcije bubrega, prvo treba dati tzv. test dozu od približno 200 mg manitola/kg tjelesne mase (2 ml/kg tjelesne mase) tokom 3 do 5 minuta. Na primjer, kod odraslog pacijenta sa tjelesnom masom od 70 kg: približno 140 ml 10% rastvora manitola ili 75 ml 20% rastvora manitola. Smatra se da je terapijski odgovor na test dozu odgovarajuć ako se barem 30 do 50 ml/sat urina ekskretuje tokom 2-3 sata. Ukoliko izostane odgovarajući odgovor, može se primijeniti naknadna test doza. U slučaju da ni na drugu test dozu nema odgovarajućeg odgovora, terapiju manitolom treba prekinuti i ponovo izvršiti procjenu stanja pacijenta, jer postoji mogućnost da je insuficijencija bubrega već nastupila.

Snižavanje povišenog intrakranijalnog pritiska, cerebralnog volumena i intraokularnog pritiska

Uobičajena doza je 1,5 do 2 g/kg tjelesne mase (15 do 20 ml/kg tjelesne mase), u infuziji tokom 30-60 minuta. Kod preoperativne primjene, infuziju treba dati 1 do 1,5 sat prije hirurške intervencije radi postizanja maksimalnog dejstva.

Pedijatrijska populacija

Kod insuficijencije bubrega treba dati test dozu od 200 mg manitola/kg tjelesne mase (2 ml/kg tjelesne mase) data tokom 3 do 5 minuta. Terapijska doza je u rasponu od 0,5 do 1,5 g/kg tjelesne mase (5 do 15 ml/kg tjelesne mase). Ova doza se, ukoliko je potrebno, može ponoviti jednom ili dva puta u intervalu od 4 do 8 sati.

Kod povišenog intrakranijalnog i intraokularnog pritiska, ova doza može da se da tokom 30 do 60 minuta, kao kod odraslih.

Stariji pacijenti

Kao i kod odraslih, doziranje zavisi od tjelesne mase, kliničkog i biološkog stanja pacijenta i istovremeno primijenjene terapije. Uobičajeni raspon doza je isti kao kod odraslih i iznosi 50 do 200 g manitola tokom 24 sata (500 do 2000 ml/dan), sa ograničenjem pojedinačne doze na maksimalno 50 g manitola (500 ml). Zbog mogućnosti postojanja početnog stadijuma insuficijencije bubrega, prije određivanja doze potreban je poseban oprez pri procjeni stanja pacijenta.

Način primjene

Rastvor je za intravensku primjenu i to samo kroz sterilni i apirogeni infuzioni set, koji na kraju koji je do pacijenta ima ugrađen filter, zbog mogućnosti stvaranja kristala manitola, kao i uz primjenu aseptične tehnike. Set treba prethodno ispuniti rastvorom (prajmirati) kako bi se spriječio prodor vazduha u sistem.

Rastvor treba prije primjene vizuelno pregledati na prisustvo čestica i promjenu boje. Koristiti samo ako je rastvor bistar, bez vidljivih čestica i ako je ambalaža neoštećena, a rastvor ne curi. Primijeniti odmah nakon postavljanja infuzionog seta.

Hiperosmolarni rastvori manitola mogu da dovedu do oštećenja vena. Potrebno je provjeriti osmolarnost lijeka prije primjene. Ovaj hipertonični rastvor treba dati u veće periferne vene ili, najbolje centralnim venskim putem. Brzo davanje infuzije u periferne vene može da dovede do oštećenja.

Rastvori manitola mogu da kristalizuju na niskoj temperaturi. Rastvori viših koncentracija imaju veću sklonost ka kristalizaciji. Prije primjene, rastvor pregledati na postojanje kristala.

Za podatke o inkompatibilnosti i pripremi lijeka, vidjeti djelove Inkompatibilnosti i Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom).

Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)

• Natrijum hidroksid (za podešavanje pH),
• Mliječna kiselina (za podešavanje pH),
• Voda za injekcije.

Inkompatibilnosti

Lijek Manitol HM 10% rastvor za infuziju ne smije se davati istovremeno, prije ili poslije davanja krvi kroz isti infuzioni set, zbog rizika od pseudoaglutinacije.

Budući da ispitivanja kompatibilnosti nisu rađena, ovaj lijek se ne smije mješati sa drugim ljekovima.

Rok upotrebe

3 godine.

Lijek ne treba primjenjivati poslije datuma označenog na pakovanju.

Nakon otvaranja, lijek se mora odmah upotrijebiti.

Posebne mjere opreza pri čuvanju lijeka

Čuvati na temperaturi od 15 - 25oC.

Ne čuvati u frižideru i ne zamrzavati.

Lijek čuvati van pogleda i domašaja djece.

Vrsta i sadržaj pakovanja

Unutrašnje pakovanje je staklena boca (staklo hidrolitičke otpornosti tip II) sa gumenim zatvaračem (brombutil elastomer) i aluminijumskom kapicom sa providnim flip plastičnim poklopcem, koja sadrži 500 ml bistrog, bezbojnog rastvora za infuziju.

Unutrašnje pakovanje je istovremeno i spoljašnje pakovanje, uz koje je priloženo i Uputstvo za lijek.

Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)

Lijek se čuva pod strogo kontrolisanim uslovima; izlaganje lijeka nižim temperaturama može prouzrokovati formiranje kristala.

Rastvor se smije koristiti samo ukoliko je bistar (bez vidljivih čestica) i u neoštećenoj boci.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.