FLUSETIN 20mg film tableta

Odrasli:

• Velike depresivne epizode: FLUSETIN je indikovan za liječenje simptoma velike depresivne bolesti, sa ili bez pridruženih simptoma anksioznosti, posebno tamo gdje sedacija nije potrebna.
• Opsesivno-kompulzivni poremećaj
• Bulimija nervoza: Lijek FLUSETIN je indikovan kao dodatak psihoterapiji u cilju smanjenja nekontrolisanog prejedanja i povećanog pražnjenja crijeva.

Djeca i adolescenti uzrasta 8 godina i više:

Umjeren do teški oblik velike depresivne epizode, ukoliko nema poboljšanja depresije nakon 4-6 seansi psihoterapije. Antidepresivi se trebaju primjenjivati djetetu ili mlađoj osobi sa umjerenim do teškim oblikom velike depresivne epizode samo u kombinaciji sa istovremenom psihoterapijom.

Doziranje

Odrasli

Velike depresivne epizode

Odrasli i starije osobe: Preporučena doza je 20 mg dnevno. Doziranje treba pratiti i prilagođavati ako je potrebno u toku 3 do 4 nedjelje od početka terapije, a nakon toga kako je klinički primjereno. Iako je pri višim dozama povećana mogućnost pojave neželjenih dejstava, kod nekih pacijenata, sa slabim odgovorom na dozu od 20 mg, doza se može postepeno povećavati do najviše 60 mg (vidjeti dio 5.1). Podešavanje doze mora biti pažljivo prilagođeno svakom pacijentu, kako bi se pacijent održao na najmanjoj efektivnoj dozi.

Pacijente sa depresijom treba liječiti u razdoblju od najmanje 6 mjeseci, kako bi osigurali nestanak simptoma bolesti.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj

Odrasli i starije osobe: Preporučena doza je 20 mg dnevno. Iako je pri većim dozama povećana mogućnost nastanka neželjenih dejstava kod nekih pacijenata, ako nakon dvije nedjelje liječenja nema očekivanog odgovora pri dozi od 20 mg, doza se može postepeno povećavati do najviše 60 mg.

Ako nema poboljšanja u toku 10 nedjelja, trebala bi se razmotriti terapija fluoksetinom. Međutim, ako je postignut dobar terapijski odgovor, liječenje treba nastaviti dozama prilagođenim pojedinom pacijentu. Iako nema sistemskih istraživanja koja bi odgovorila na pitanje koliko bi dugo trebalo trajati liječenje fluoksetinom, opsesivno-kompulzivni poremećaj je hronično stanje, pa je kod pacijenata kod kojih postoji odgovor na terapiju razumno produžiti liječenje i nakon 10 nedjelja. Doza se mora pažljivo prilagoditi svakom pacijentu, kako bi se pacijent održao na najmanjoj efektivnoj dozi. Potrebno je periodično preispitati potrebu za nastavkom liječenja. Neki kliničari preporučuju istovremenu primjenu bihejvioralne psihoterapije kod pacijenata koji dobro reaguju na farmakoterapiju.

Efikasnost dugotrajne primjene lijeka (duže od 24 nedjelje) u liječenju opsesivno-kompulzivnog poremećaja nije dokazana.

Bulimija nervoza

Odrasli i starije osobe: Preporučuje se doza od 60 mg dnevno. Dugotrajna primjena lijeka (duže od 3 mjeseca) nije se pokazala efikasnom u liječenju bulimije.

Sve indikacije

Preporučena doza se može povećati ili smanjiti. Nijesu sprovedena sistemska ispitivanja doza iznad 80 mg dnevno.

Pedijatrijska populacija - Djeca i adolescenti uzrasta 8 godina i više (Umjeren do teški oblik velike depresivne epizode)

Liječenje treba započeti i pratiti pod nadzorom ljekara specijaliste. Početna doza iznosi 10 mg/dan (dati u vidu odgovarajućeg farmaceutskog oblika). Dozu treba prilagođavati oprezno, individualno za svakog pacijenta, da bi se osigurao odgovarajući efekat sa najmanjom dozom.

Nakon jedne do dvije nedjelje, doza se može povećati na 20 mg/dan. Iskustvo iz kliničkih ispitivanja sa dnevnim dozama većim od 20 mg je minimalno. Postoje samo ograničeni podaci za liječenje duže od 9 nedjelja.

Djeca manje tjelesne mase: Zbog većih koncentracija lijeka u plazmi kod djece manje tjelesne mase, terapijski efekat se može postići primjenom manjih doza (vidjeti dio 5.2).

Kod pedijatrijskih pacijenata kod kojih je postignut terapijski odgovor, potrebno je nakon 6 mjeseci razmotriti potrebu nastavka liječenja. Ukoliko se ne postigne kliničko poboljšanje u toku 9 nedjelja, potrebno je ponovo ocijeniti opravdanost liječenja.

Starije osobe: Savjetuje se oprez pri povećavanju doze, a dnevna doza ne bi smjela biti veća od 40 mg. Maksimalna preporučena doza iznosi 60 mg dnevno.

Pacijenti sa oštećenom funkcijom jetre: Manju ili rjeđe primijenjenu dozu (npr. 20 mg svaki drugi dan) treba razmotriti kod pacijenata sa oštećenjem jetre (vidjeti dio 5.2) ili kod pacijenata koji istovremeno primjenjuju druge ljekove koji bi mogli stupiti u interakciju sa fluoksetinom (vidjeti dio 4.5).

Simptomi apstinencijalnog sindroma zapaženi pri prekidu terapije sa fluoksetinom: Nagli prekid terapije treba izbjegavati. Pri prekidu terapije fluoksetinom, dozu treba postepeno smanjivati u razdoblju od najmanje jedne do dvije nedjelje, kako bi se smanjila mogućnost reakcija apstinencijalnog sindroma (vidjeti djelove 4.4 i 4.8). Ako se pojave nepodnošljivi simptomi nakon smanjivanja doze ili nakon prekida liječenja, treba razmotriti vraćanje na prethodno propisanu dozu. Nakon toga ljekar može nastaviti smanjivati doze, ali postepenije nego prethodno.

Način primjene

Lijek FLUSETIN se primjenjuje oralno.

Fluoksetin se može primijeniti u pojedinačnoj ili podijeljenim dozama, tokom ili između obroka.

Po prestanku terapije, aktivni sastojci lijeka još će nedjeljama biti prisutni u organizmu, što treba imati na umu kad se započinje ili prestaje sa liječenjem.

Preosjetljivost na fluoksetin ili na neki od ekscipijenasa navedenih u dijelu 6.1.

Kontraindikovana je istovremena primjena fluoksetina sa ireverzibilnim, neselektivnim inhibitorima monoaminooksidaze (inhibitori MAO) (npr. iproniazid) (vidjeti djelove 4.4 i 4.5).

Kontraindikovana je istovremena primjena fluoksetina i metoprolola kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom (vidjeti dio 4.5).

Pedijatrijska populacija - Primjena kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina:

Suicidno ponašanje (pokušaj suicida i suicidne misli) i neprijateljstvo (predominantna agresija, opoziciono ponašanje i bijes) su češće primjećeni u toku kliničkih ispitivanja kod djece i adolescenata koji su bili na terapiji antidepresivima u poređenju sa onima koji su primali placebo. Lijek FLUSETIN treba primjenjivati samo kod djece i adolescenata uzrasta od 8 do 18 godina za liječenje umjerenih do teških oblika velikih depresivnih epizoda i ne smije se primjenjivati za druge indikacije. Ukoliko se, ipak, odluka zasnovana na kliničkoj potrebi o terapiji fluoksetinom donese, pacijenta treba pažljivo pratiti zbog moguće pojave suicidnih simptoma. Dodatno, postoje samo ograničeni dokazi u vezi dugotrajnih efekata na bezbjednost primjene kod djece i adolescenata, uključujući efekte na rast, seksualno sazrijevanje i kognitivni, emotivni i bihejvioralni razvoj (vidjeti dio 5.3).

U toku kliničkog ispitivanja kod djece koje je trajalo 19 nedjelja, primjećen je usporen rast i dobijanje na tjelesnoj masi kod djece i adolescenata na terapiji fluoksetinom (vidjeti dio 5.1). Nije ustanovljeno da li postoji efekat na dostizanje normalne visine u odraslom dobu. Mogućnost odloženog puberteta se ne može odbaciti (vidjeti djelove 5.3 i 4.8). Rast i razvoj u pubertetu (visina, tjelesna masa, razvoj po TANNER skali) treba da budu praćeni za vrijeme i poslije terapije fluoksetinom. Ukoliko dođe do zastoja u bilo kojoj od navedenih kategorija, potrebna je konsultacija sa pedijatrom.

U toku kliničkih ispitivanja kod djece, manija i hipomanija su često prijavljivane (vidjeti dio 4.8). Zbog mogućnosti nastanka ovih stanja preporučuje se redovno praćenje. Treba prestati sa primjenom fluoksetina kod svakog pacijenta koji uđe u maničnu fazu.

Važno je da ljekar koji je propisao lijek pažljivo prodiskutuje korist i rizik terapije sa djetetom/mladom osobom i/ili njegovim roditeljima.

Suicid/suicidne misli ili kliničko pogoršanje

Depresija je povezana sa povećanim rizikom od suicidnih misli, samopovrijeđivanja i suicida (sa suicidom povezani događaji). Taj rizik postoji sve dok ne nastupi značajna remisija. Kako tokom prvih nekoliko nedjelja liječenja antidepresivima ili duže ne mora nastupiti poboljšanje, pacijenti se moraju strogo nadzirati dok se takvo poboljšanje ne dogodi. Opšte je kliničko iskustvo da se rizik od suicida povećava u ranim fazama oporavka.

Ostala psihijatrijska stanja u kojima se primjenjuje fluoksetin mogu biti povezana sa povećanim rizikom od suicidom povezanih događaja. Dodatno, ta stanja mogu biti u komorbiditetu sa velikim depresivnim poremećajem. Prema tome, istih mjera opreza pri terapiji pacijenata sa velikim depresivnim poremećajem treba se pridržavati i pri terapiji drugih psihijatrijskih poremećaja.

Kod pacijenata koji u anamnezi imaju sa suicidom povezane događaje, ili kod onih koji pokazuju značajan stepen suicidnih ideja prije početka liječenja postoji veći rizik od suicidnih misli ili pokušaja suicida, i moraju se pažljivo nadzirati tokom liječenja. Meta-analize placebo-kontrolisanih kliničkih ispitivanja primjene antidepresiva kod odraslih psihijatrijskih pacijenta, pokazala su povećan rizik od suicidnog ponašanja u grupi pacijenata mlađih od 25 godina koji su primali antidepresive u odnosu na placebo.

Strogo nadziranje pacijenata, posebno visoko ugroženih, neophodno je u toku liječenja, naročito na početku liječenja i pri promjeni doze.

Pacijente (i one koji o njima brinu) treba upozoriti na potrebu praćenja bilo kakvog kliničkog pogoršanja, suicidnog ponašanja ili misli i neobičnih promjena u ponašanju, da u slučaju pojave tih simptoma odmah potraže ljekarsku pomoć.

Kardiovaskularni efekti

Slučajevi produženja QT intervala i ventrikularna aritmija, uključujući torsade de pointes zabilježeni su u toku post-marketinškog perioda (vidjeti djelove 4.5, 4.8 i 4.9).

Fluoksetin treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata sa stanjima kao što su urođen sindrom dugog QT intervala, pacijenata koji u porodičnoj anamnezi imaju produženje QT intervala ili drugim kliničkim stanjima koja predisponiraju aritmije (npr. hipokalijemija, hipomagnezijemija, bradikardija, akutni infarkt miokarda ili nekompenzovana srčana insuficijencija) ili povećana izloženost fluoksetinu (npr. oštećena funkcija jetre) ili istovremeno sa drugim ljekovima za koje se zna da produžavaju QT interval i/ili torsade de pointes (vidjeti dio 4.5).

Ako se tretiraju pacijenti sa stabilnom srčanom bolešću, EKG pregled treba uzeti u obzir prije nego što je tretman započet. Ako se znaci srčane aritmije jave u toku liječenja fluoksetinom, terapija bi se trebala prekinuti i uraditi EKG.

Ireverzibilni, neselektivni inhibitori MAO (npr. iproniazid)

Prijavljeni su slučajevi teških reakcija, ponekad sa smrtnim ishodom, kod pacijenata koji su primali selektivne inhibitore preuzimanja serotonina (SSRI) u kombinaciji sa ireverzibilnim, neselektivnim inhibitorima MAO.

U nekim slučajevima pacijenti su razvili znake slične serotoninskom sindromu (koji može ličiti i biti dijagnostikovan kao maligni neuroleptički sindrom). Ciproheptadin ili dantrolen mogu ublažiti simptome kod pacijenata sa takvim reakcijama. Simptomi interakcije lijeka sa MAO inhibitorima uključuju hipertermiju, rigiditet, mioklonus, nestabilnost autonomnog nervnog sistema sa mogućnošću brzih promjena vitalnih znaka, promjene u mentalnom statusu koje uključuju konfuziju, iritabilnost i ekstremnu agitiranost koja može dovesti do delirijuma i kome.

Stoga je kontraindikovana istovremena primjena fluoksetina sa ireverzibilnim, neselektivnim MAO inhibitorima (vidjeti dio 4.3). S obzirom da dejstvo MAO inhibitora može trajati i do dvije nedjelje nakon prekida primjene, liječenje fluoksetinom se smije započeti tek dvije nedjelje nakon prekida primjene ireverzibilnog, neselektivnog MAO inhibitora. Slično tome, mora proći najmanje 5 nedjelja nakon završetka liječenja fluoksetinom prije nego što se može započeti liječenje ireverzibilnim, neselektivnim MAO inhibitorima.

Razvoj serotoninskog sindroma ili događaja sličnih malignom neuroleptičkom sindromu

Razvoj serotoninskog sindroma ili događaja sličnih malignom neuroleptičkom sindromu zabilježen je u rijetkim slučajevima u toku primjene fluoksetina, posebno kada se primjenjuje u kombinaciji sa drugim serotoninergičkim ljekovima (L-triptofanom, između ostalog), neurolepticima i buprenorfin/opoidima (vidjeti dio 4.5). Kako ti sindromi mogu uzrokovati stanja koja su potencijalno opasna po život, liječenje fluoksetinom trebalo bi se prekinuti ako nastupe takvi događaji (karakteristični po grupi simptoma kao što su hipertermija, rigiditet, mioklonus, autonomna nestabilnost sa mogućim naglim promjenama vitalnih znakova, promjene mentalnog statusa uključujući konfuziju, iritabilnost, izrazitu agitaciju koji dovode do delirijuma i kome) i uvesti suportivne simptomatske mjere.

Manija

Antidepresivi se moraju sa oprezom primjenjivati kod pacijenata sa manijom/hipomanijom u anamnezi. Kao i sa ostalim antidepresivima, liječenje fluoksetinom bi se trebalo prekinuti kod svakog pacijenta koji ulazi u maničnu fazu.

Hemoragije

U toku primjene SSRI, prijavljeni su slučajevi poremećaja krvarenja na koži, kao što su ekhimoze i purpura. Ekhimoze su prijavljene kao povremen događaj tokom liječenja fluoksetinom. Druge hemoragijske manifestacije (npr. ginekološke hemoragije, gastrointestinalna krvarenja i druga kožna ili mukozna krvarenja) su rijetko prijavljene. Savjetuje se oprez kod pacijenata koji primaju SSRI, posebno ako ih primjenjuju istovremeno sa oralnim antikoagulansima, ljekovima koji utiču na funkciju trombocita (npr. atipični antipsihotici kao što je klozapin, fenotiazini, većina tricikličnih antidepresiva, aspirin i nesteroidni antiinflamatorni ljekovi) ili drugim ljekovima koji mogu povećati rizik od krvarenja, kao i kod pacijenata sa poremećajima krvarenja u anamnezi (vidjeti dio 4.5).

SSRI/SNRI (selektivni inhibitori preuzimanja serotonina i noradrenalina) mogu povećati rizik od postpartalnog krvarenja (vidjeti djelove 4.6, 4.8).

Konvulzije

Tokom liječenja antidepresivima postoji potencijalni rizik od nastanka konvulzija. Zbog toga je kod pacijenata koji u istoriji bolesti imaju konvulzije potreban povećan oprez prilikom uvođenja terapije fluoksetinom, kao i ostalim antidepresivima. Liječenje se mora prekinuti kod svakog pacijenta kod kojeg se konvulzije pojave ili postanu učestalije. Primjena fluoksetina se treba izbjegavati kod pacijenata sa nestabilnim napadima/epilepsijom, a pacijenti sa kontrolisanom epilepsijom moraju biti pod strogim ljekarskim nadzorom (vidjeti dio 4.5).

Elektrokonvulzivna terapija (ECT)

Postoje rijetke prijave o produženim konvulzijama kod pacijenata koji primaju fluoksetin, a koji su na ECT, pa se savjetuje oprez.

Tamoksifen

Fluoksetin, kao potentan inhibitor CYP2D6, može uzrokovati smanjenje koncentracije endoksifena, jednog od najznačajnih aktivnih metabolita tamoksifena. Zbog toga, treba izbjegavati istovremenu primjenu fluoksetina sa tamoksifenom, kada je to moguće (vidjeti dio 4.5).

Akatizija/psihimotorni nemir

Primjena fluoksetina povezana je sa razvojem akatizije, koju karakteriše subjektivno neugodan ili uznemirujući nemir i potreba za kretanjem, povezani sa nemogućnošću mirnog sjedenja ili stajanja. To se najčešće događa tokom prvih nekoliko nedjelja liječenja. Kod pacijenata kod kojih se pojave ovi simptomi, povećanje doze bi moglo da naškodi.

Dijabetes

Kod pacijenata sa dijabetesom liječenje sa SSRI može uticati na kontrolu glikemije. Tokom liječenja fluoksetinom došlo je do nastanka hipoglikemije, dok je hiperglikemija nastala nakon prekida liječenja fluoksetinom. Može se ukazati potreba prilagođavanja doze inzulina i/ili oralnih hipoglikemika.

Jetrene/renalne funkcije

Fluoksetin se u velikoj mjeri metaboliše u jetri i izlučuje putem bubrega. Kod pacijenata sa značajnim poremećajem jetrenih funkcija preporučuje se manja doza, npr. svaki drugi dan. Kod pacijenata sa teškim oštećenjem renalne funkcije (GFR <10 ml/min), koji su na dijalizi, koji su primali 20 mg fluoksetina na dan tokom 2 mjeseca, nijesu primjećene razlike u plazmatskim koncentracijama fluoksetina ili norfluoksetina u odnosu na kontrolnu grupu (pacijenti sa normalnom funkcijom bubrega).

Osip i alergijske reakcije

Osip, anafilaktoidne reakcije i progresivne sistemske reakcije, koje ponekad mogu biti ozbiljne (zahvatajući kožu, bubrege, jetru ili pluća) su bile prijavljene. Kada se pojavi osip ili neka druga alergijska pojava za koju se ne može pronaći drugi uzrok nastanka, treba prekinuti sa primjenom fluoksetina.

Gubitak tjelesne mase

Kod pacijenta koji primaju fluoksetin može doći do gubitka tjelesne mase, ali je obično proporcionalan sa početnom tjelesnom masom.

Simptomi apstinencijskog sindroma zapaženi pri prekidu SSRI terapije

Simptomi apstinencijalnog sindroma pri prekidu terapije su česti, posebno kada je došlo do naglog prekida (vidjeti dio 4.8). U kliničkim ispitivanjima neželjena dejstva poslije prekida liječenja su se javila kod približno 60% pacijenata u grupi koja je primala fluoksetin kao i kod grupe koja je primala placebo. Od ovih neželjenih dejstava 17% u fluoksetin grupi i 12% u placebo grupi su po prirodi bili teški.

Rizik od nastanka simptoma apstinencijalnog sindroma može zavisiti od nekoliko faktora uključujući trajanje liječenja i dozu lijeka, kao i brzinu smanjivanja doze. Najčešće prijavljene reakcije su bile: vrtoglavica, poremećaj čula (uključujući paresteziju), smetnje spavanja (uključujući nesanicu i intenzivne snove), astenija, agitacija ili anksioznost, mučnina i/ili povraćanje, tremor i glavobolja. Uglavnom, ovi simptomi su blagi do umjereni, međutim kod nekih pacijenata mogu biti snažnog intenziteta. Obično se pojavljuju u toku prvih nekoliko dana po prestanku terapije. Uglavnom, ti simptomi nestaju sami od sebe i obično nestaju u toku dvije nedjelje, iako kod nekih osoba mogu trajati duže (2-3 mjeseca ili duže). Zbog toga se savjetuje da se doza fluoksetina postepeno smanjuje pri prekidu liječenja u razdoblju od najmanje jedne do dvije nedjelje, u skladu sa potrebama pacijenta (vidjeti dio 4.2 “Simptomi apstinencijalnog sindroma zapaženi pri prekidu terapije sa fluoksetinom“).

Midrijaza

Midrijaza koja je bila povezana sa primjenom fluoksetina je bila prijavljena. Zbog toga, potreban je oprez prilikom propisivanja fluoksetina pacijentima sa povišenim očnim pritiskom ili onima sa rizikom nastanka glaukoma uskog ugla.

Seksualna disfunkcija

Selektivni inhibitori preuzimanja serotonina (SSRI) mogu dovesti do pojave simptoma seksualne disfunkcije (vidjeti dio 4.8). Prijavljeni su slučajevi dugotrajne seksualne disfunkcije, gdje su se simptomi nastavili uprkos prekidu primjene SSRI.

Lijek FLUSETIN sadrži laktozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze,  nedostatkom ''Lapp laktaze'' ili glukoza-galaktoza malapsorpcijom ne bi trebali primjenjivati ovaj lijek.

Poluvrijeme eliminacije: Prilikom razmatranja farmakodinamskih ili farmakokinetskih interakcija fluoksetina i norfluoksetina sa drugim ljekovima (npr. prilikom prelaska sa fluoksetina na neki drugi antidepresiv), treba imati na umu njihovo dugo poluvrijeme eliminacije (vidjeti dio 5.2).

Kontraindikovane kombinacije

Ireverzibilni, neselektivni inhibitori MAO (npr. iproniazid): Opisani su slučajevi teških reakcija, ponekad sa smrtnim ishodom, kod pacijenata koji su primali SSRI u kombinaciji sa ireverzibilnim, neselektivnim inhibitorima MAO.

U nekim su slučajevima pacijenti su razvili znake slične serotoninskom sindromu (koji može ličiti ili biti dijagnostikovan kao maligni neuroleptički sindrom). Ciproheptadin ili dantrolen mogu ublažiti simptome kod pacijenata sa takvim reakcijama. Simptomi interakcije lijeka sa MAO inhibitorima uključuju hipertermiju, rigiditet, mioklonus, nestabilnost autonomnog nervnog sistema sa mogućnošću brzih promjena vitalnih znakova, promjene u mentalnom statusu koje uključuju konfuziju, iritabilnost i ekstremnu agitiranost koja može dovesti do delirijuma i kome.

Stoga je kontraindikovana istovremena primjena fluoksetina sa ireverzibilnim, neselektivnim MAO inhibitorima (vidjeti dio 4.3). S obzirom da dejstvo MAO inhibitora može trajati i do dvije nedjelje nakon prekida primjene, liječenje fluoksetinom se smije započeti tek dvije nedjelje nakon prekida primjene ireverzibilnog, neselektivnog MAO inhibitora. Slično tome, mora proći najmanje 5 nedjelja nakon završetka liječenja fluoksetinom prije nego što se može započeti liječenje ireverzibilnim, neselektivnim MAO inhibitorima.

Primjena metoprolola kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom: Može biti povećan rizik od neželjenih dejstava metoprolola, uključujući izraženu bradikardiju, jer fluoksetin može da inhibira njegov metabolizam (vidjeti dio 4.3).

Kombinacije koje se ne preporučuju:

Tamoksifen: U literaturi je objavljena farmakokinetička interakcija između CYP2D6 inhibitora i tamoksifena, prema kojoj je zabilježeno 65-75%-tno sniženje koncentracije jednog ili više aktivnih oblika tamoksifena, npr. endoksifena. Smanjenje efikasnosti tamoksifena prijavljeno je u pojedinim studijama uz istovremenu primjenu nekih od SSRI. S obzirom da se smanjenje efekta tamoksifena ne može isključiti, istovremena primjena sa potentnim inhibitorima CYP2D6 (uključujući fluoksetin), treba se izbjegavati kad god je to moguće (vidjeti dio 4.4).

Alkohol: U formalnom testiranju, fluoksetin nije povećao nivo alkohola ili pojačao njegove efekte. Međutim, kombinacija SSRI i alkohola se ne preporučuje.

Inhibitori MAO-A uključujući linezolid i metiltioninium hlorid (metilensko plavo): Rizik od serotoninskog sindroma uključujući dijareju, tahikardiju, znojenje, tremor, konfuziju ili komu. Ukoliko se istovremena primjena ovih ljekova sa fluoksetinom ne može izbjeći, potreban je strogi klinički nadzor i liječenje bi trebalo započeti sa najmanjim preporučenim dozama (vidjeti dio 4.4).

Mekvitazin: Rizik nastanka neželjenih događaja usljed primjene mekvitazina (kao što je produženje QT intervala) može biti povećan zbog inhibicije njegovog metabolizma djelovanjem fluoksetina.

Kombinacije koje zahtijevaju oprez:

Buprenorfin/opoidi: Povećan rizik od serotoninskog sindroma, potencijalno opasnog po život (vidjeti dio 4.4)

Fenitoin: Primjećene su promjene u nivoima ljekova u krvi kada se fenitoin primjenjuje istovremeno sa fluoksetinom. U nekim su se slučajevima pojavili znaci toksičnosti. Potrebno je primjenjivati konzervativni način titracije ljekova kada se primjenjuju istovremeno, kao i pratiti kliničko stanje pacijenta.

Serotonergički ljekovi (litijum, tramadol, triptani, selegilin (inhibitor MAO-B), kantarion (Hypericum perforatum)): Postoje izvještaji o blagom serotoninskom sindromu kada se SSRI primjenjuju sa ljekovima koji takođe imaju serotoninergički efekat. S obzirom na to, istovremena primjena fluoksetina sa ovim ljekovima treba biti pod nadzorom, uz strožiji i češći klinički monitoring (vidjeti dio 4.4).

Produženje QT intervala: Nijesu sprovedene farmakokinetske i farmakodinamske studije između fluoksetina i drugih ljekova koji produžavaju QT interval. Ne može se isključiti aditivni efekat fluoksetina i ovih ljekova. Shodno tome, potreban je oprez prilikom istovremene primjene fluoksetina i ljekova koji produžavaju QT interval, kao što su klase Ia i III antiaritmika, antipsihotici (npr. derivati fenotiazina, pimozid, haloperidol), triciklični antidepresivi, određeni antimikrobni ljekovi (sparfloksacin, moksifloksacin, eritromicin IV, pentamidin), ljekovi protiv malarije posebno halofantrin, određeni antihistaminici (astemizol, mizolastin) (vidjeti djelove 4.4, 4.8 i 4.9).

Ljekovi koji utiču na hemostazu (oralni antikoagulansi, bez obzira na njihov metabolizam, inhibitori agregacije trombocita uključujući aspirin i nesteroidne antiinflamatorne ljekove): rizik od pojačanog krvarenja. Potreban je klinički nadzor pacijenta i češći monitoring INR uz oralne antikoagulanse. Za vrijeme liječenja fluoksetinom i nakon njegovog prestanka, može se ukazati potreba za prilagođavanjem doze (vidjeti djelove 4.4 i 4.8).

Ciproheptadin: Postoje individualni slučajevi smanjene antidepresivne aktivnosti fluoksetina ukoliko se primjenjuje zajedno sa ciproheptadinom.

Ljekovi koji uzrokuju hiponatrijemiju: Hiponatrijemija je neželjeno dejstvo fluoksetina. Primjenom fluoksetina sa drugim ljekovima koji su povezani sa hiponatrijemijom (npr.diuretici, dezmopresin, karbamazepin i oksikarbazepin) rizik od nastanka hiponatrijemije je još i veći (vidjeti dio 4.8).

Ljekovi koji snižavaju epileptogeni prag: Konvulzije su neželjeno dejstvo fluoksetina. Primjena fluoksetina sa drugim ljekovima koji mogu sniziti epileptogeni prag (npr. triciklični antidepresivi, drugi SSRI, fenotiazini, butirofenoni, meflokin, hlorokin, bupropion, tramadol), može dovesti do povećanog  rizika za pojavu konvulzija.

Ostali ljekovi koji se metabolišu putem CYP2D6 izoenzima: Fluoksetina je snažan inhibitor CYP2D6 enzima, pa istovremena terapija sa ljekovima koji se metabolišu putem ovog enzimskog sistema, može dovesti do interakcija. To se posebno odnosi na ljekove koji imaju uzak terapijski indeks (npr flekainid, propafenon i nebivolol) i one koje su titrirani, ali i na atomoksetin, karbamazepin, tricikličke antidepresiva i risperidon. Primjenu ovih ljekova treba započeti sa najnižom efektivnom dozom ili prilagoditi na najnižu efektivnu dozu . To se takođe može implementirati i ako se fluoksetin primjenjivao u prethodnih 5 nedjelja.

Plodnost

Podaci iz animalnih studija su pokazali da fluoksetin može uticati na kvalitet sperme (vidjeti dio 5.3).

Prikazi slučajeva kod ljudi koji su primjenjivali neki SSRI su pokazali da je uticaj na kvalitet sperme reverzibilan.

Do sada nije primjećen uticaj na plodnost kod ljudi.

Trudnoća

Neke epidemiološke studije ukazuju na povećan rizik od kardiovaskularnih poremećaja povezanih sa primjenom fluoksetina tokom prvog trimestra. Mehanizam je nepoznat. Generalno, podaci ukazuju da rizik rađanja djeteta sa kardiovaskularnim poremećajem nakon što je majka primala fluoksetin je u odnosu od 2/100 u odnosu na očekivani odnos za takve defekte od otprilike 1/100 u opštoj populaciji.

Epidemiološki podaci ukazuju da primjena SSRI u trudnoći, a naročito u kasnoj trudnoći, može povećati rizik od perzistentne plućne hipertenzije kod novorođenčeta (PPHN). Rizik je primjećen kod otprilike 5 slučajeva na 1000 trudnoća. U opštoj populaciji se javljaju 1-2 slučaja PPHN-a na 1000 trudnoća.

Fluoksetin se ne bi trebao primjenjivati u toku trudnoće, osim ako kliničko stanje žene zahtijeva terapiju fluoksetinom i opravdava potencijalni rizik za fetus. Nagli prekid terapije treba izbjegavati za vrijeme trudnoće (vidjeti dio 4.2 “Doziranje i način primjene”). Ako se fluoksetin primjenjuje tokom trudnoće, treba biti oprezan, posebno tokom kasne trudnoće ili neposredno prije početka porođaja, jer su kod novorođenčadi opisani sljedeći efekti: iritabilnost, tremor, hipotonija, neprekidan plač, teškoće sa sisanjem ili spavanjem. Ovi simptomi mogu ukazivati ili na serotonergičke efekte ili na apstinencijalni sindrom. Vrijeme pojave i trajanje ovih simptoma mogu biti povezani sa dugim poluvremenom eliminacije fluoksetina (4-6 dana) i njegovog aktivnog metabolita, norfluoksetina (4-16 dana).

Opservacijski podaci upućuju na povećan rizik (manje nego dvostruk) od postpartalnog krvarenja nakon izloženosti SSRI-u/SNRI-u tokom mjeseca koji prethodi rođenju (vidjeti djelove 4.4, 4.8).

Dojenje

Zna se da se fluoksetin i njegov metabolit norfluoksetin izlučuju u majčino mlijeko. Neželjeni događaji su prijavljeni kod odojčadi. Ako se liječenje fluoksetinom smatra neophodnim, treba razmotriti mogućnost prestanka dojenja. Međutim, ako majka želi nastaviti sa dojenjem, treba propisati najnižu efektivnu dozu fluoksetina.

Fluoksetin nema ili ima zanemariv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Iako se pokazalo da fluoksetin nema efekta na psihomotorne sposobnosti kod zdravih dobrovoljaca, svaki psihoaktivni lijek može narušiti sposobnost prosuđivanja ili vještine. Pacijentima se treba savjetovati da izbjegavaju upravljanje vozilom ili rukovanje opasnim mašinama sve dok se dovoljno ne uvjere da njihove sposobnosti nijesu narušene.

a. Sažetak bezbjednosnog profila

Kod pacijenata koji su primali fluoksetin, najčešća neželjena dejstva koja su bila prijavljena su: glavobolja, mučnina, nesanica, umor i dijareja. Intenzitet i učestalost neželjenih dejstava mogu se smanjiti sa trajanjem liječenja i generalno ne dovode do potrebe za prekidom terapije.

b. Tabelarni prikaz neželjenih dejstava

Dat je tabelarni prikaz neželjenih dejstava uočenih za vrijeme liječenja fluoksetinom kod odraslih pacijenata i pedijatrijske populacije. Neka od ovih neželjenih dejstava su zajednička za sve SSRI.

Navedene učestalosti pojave neželjenih dejstava dobijene su iz kliničkih studija kod odraslih (n=9297), kao i na osnovu spontanih prijava.

Neželjena dejstva su klasifikovana prema učestalosti na sljedeći način: veoma često (≥1/10), često (≥1/100 - <1/10), povremeno (≥1/1000 - <1/100), rijetko (≥1/10000 - <1/1000), veoma rijetko (<1/10000), nepoznato (učestalost se ne može odrediti iz dostupnih podataka).

1Uključuje anoreksiju

2 Uključuje rano jutarnje buđenje, početnu nesanicu, nesanicu u toku noći

3 Uključuje gubitak libida

4 Uključuje noćne more

5 Uključuje anorgazmija

6 Uključuje izvršen suicid, suicidalna depresija, namijerno samopovrjeđivanje, ideje o samopovrjeđivanju, suicidalno ponašanje, suicidalne ideje, pokušaj suicida, morbidne misli, ponašanje koje upućuje na samopovrjeđivanje. Ovi simptomi mogu biti povezani sa već postojećom bolesti.

7 Uključuje hipersomniju, sedaciju

8 Na temelju nalaza EKG dobijenih iz kliničkih studija

9 Uključuje nalete vrućine

10 Uključuje atelektazu, intersticijsko oboljenje pluća, pneumonitis

11 Uključuje najčešče krvarenje gingive, hematemezu, hematokeziju, rektalnu hemoragiju, hemoragičnu dijareju, melenu, gastričnu ulceroznu hemoragiju.

12 Uključuje eritem, eksfolijativni osip, toplotni osip, osip, eritematozni osip, folikularni osip, generalizovani osip, makularni osip, makulo-papularni osip, morbiliformni osip, papularni osip, pruritični osip, vezikularni osip, umbilikalni eritematozni osip.

13 Uključuje polakiuriju

14 Uključuje cervikalno krvarenje, disfunkciju materice, krvarenje iz materice, genitalno krvarenje, menometroragiju, menoragiju, metroragiju, polimenoreju, postmenopauzalno krvarenje, materično krvarenje, vaginalno krvarenje

15 Uključuje poremećaj ejakulacije, ejakulatornu disfunkciju, preuranjenu ejakulaciju, odgođenu ejakulaciju, retrogradnu ejakulaciju

16 Uključuje asteniju

*Ovaj je događaj prijavljen za terapijsku grupu SSRI-a/SNRI-a (vidjeti djelove 4.4, 4.6)

c. Opis odabranih neželjenih reakcija

Suicid/suicidalne misli ili pogoršanje bolesti: Slučajevi sa suicidnim idejama i ponašanjem su zabilježeni tokom terapije fluoksetinom ili odmah nakon prestanka terapije (vidjeti dio 4.4).

Frakture kostiju: Epidemiološke studije koje su uglavnom sprovođene na pacijentima dobi od 50 godina i starijim, pokazuju povećan rizik nastanka frakture kostiju kod pacijenata koji primaju SSRI i TCAs. Mehanizam koji dovodi do povećanja rizika nije poznat.

Simptomi apstinencijskog sindroma zapaženi pri prekidu terapije fluoksetinom: Prekidanje fluoksetina često dovodi do apstinencijskog sindroma. Najčešće su prijavljene reakcije: vrtoglavica, smetnje čula (uključujući paresteziju), smetnje spavanja (uključujući nesanicu i intenzivne snove), astenija, uznemirenost ili anksioznost, mučnina i/ili povraćanje, tremor i glavobolja. Uglavnom ovi simptomi su blagi do umjereni i nestaju sami od sebe, međutim kod nekih pacijenata mogu biti teški i/ili produženi (vidjeti dio 4.4). Zbog toga se savjetuje, ako liječenje fluoksetinom nije više potrebno provoditi, postepeno smanjivanje doze (vidjeti djelove 4.2 i 4.4).

d. Pedijatrijska populacija (vidjeti djelove 4.4 i 5.1)

Neželjena dejstva zabilježena specifično u ovoj populaciji ili sa drugačijom učestalošću nego kod odraslih opisana su u nastavku. Frekvencije neželjenih dejstava su temeljene na kliničkoj studiji, izloženost kod pedijatrijskih pacijenata (n = 610).

U pedijatrijskim kliničkim ispitivanjima, ponašanje povezano sa suicidom (pokušaj suicida i suicidne misli) i neprijateljstvo (događaji koji su zabilježeni: ljutnja, razdražljivost, agresivnost, uznemirenost, aktivacioni sindrom) manične reakcije, uključujući maniju i hipomaniju (ti pacijenti nijesu imali epizode manije i hipomanije ranije) i epistaksa, su češće primjećeni kod djece i adolescenata liječenih antidepresivima u poređenju sa onima koji su primali placebo.

Izolovani slučajevi zaostatka rasta su bili prijavljeni u kliničkoj praksi (vidjeti dio 5.1).

U pedijatrijskim kliničkim ispitivanjima liječenje fluoksetinom bilo je povezano sa smanjenjem nivoa alkalne fosfataze.

Izolovani slučajevi neželjenih dejstava u smislu odgođenog seksualnog sazrijevanja ili seksualne disfunkcije, prijavljeni su u pedijatrijskoj kliničkoj praksi (vidjeti dio 5.3).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Simptomi

Slučajevi predoziranja samim fluoksetinom obično imaju blag tok. Simptomi predoziranja uključuju mučninu, povraćanje, konvulzije, kardiovaskularne poremećaje u rasponu od asimptomatskih aritmija (uključujući nodalni ritam i ventrikularne aritmije) ili promjene u EKG-u koje ukazuju na produženje QTc intervala do srčanog aresta (uključujući vrlo rijetke slučajeve Torsade de Pointes), pulmonarne poremećaje i znake promjene statusa CNS-a u rasponu od ekscitacije do kome. Smrtni ishod usljed predoziranja samo fluoksetinom izuzetno je rijetko opisan.

Liječenje

Preporučuje se nadzor srčanih i vitalnih znaka, zajedno sa opštim simptomatskim i suportivnim mjerama. Nije poznat nikakav specifični antidot.

Forsirana diureza, dijaliza, hemoperfuzija i izmjena krvi transfuzijom neće imati efekta. Aktivni medicinski ugalj zajedno sa sorbitolom može biti jednako efikasan ili efikasniji od izazivanja povraćanja ili ispiranja želuca. U liječenju predoziranja, treba uzeti u obzir mogućnost primjene više različitih ljekova. Pacijenti koji su primjenili pretjerane količine tricikličnih antidepresiva, uz istovremeno ili nedavno primjenjen fluoksetin, treba da imaju strogi medicinski nadzor, tokom dužeg vremena.

Farmakoterapijska grupa: Selektivni inhibitori preuzimanja serotonina

ATC kod: N06AB03

Mehanizam djelovanja

Fluoksetin je selektivni inhibitor preuzimanja serotonina i to je vjerovatno mehanizam njegovog djelovanja. Fluoksetin praktično nema afiniteta za druge receptore kao što su α1-, α2- i β –adrenergički, serotoninski, dopaminski, histaminergički1, muskarinski i GABA receptori.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Velike depresivne epizode: Kod pacijenata sa teškim depresivnim epizodama su sprovedene kliničke studije u kojima se djelovanje fluoksetina upoređivalo sa placebom i aktivnom kontrolom. Mjereno prema Hamiltonovoj skali depresije (HAM-D), pokazalo se da je fluoksetin značajno djelotvorniji od placeba. U tim je studijama fluoksetin u odnosu na placebo proizveo značajno veći procenat odgovora na liječenje (definisanog kao 50%-tno smanjenje HAM-D skora) i remisija.

Odgovor na dozu: U studijama sa fiksnom dozom kod pacijenata sa teškom depresijom, kriva doza-odgovor je zaravnjena, što ukazuje da primjena većih doza od preporučenih ne doprinosi većoj efikasnosti. Međutim, iz kliničkog iskustva postepeno povećanje doze bi moglo imati prednost za neke pacijente.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj: U kratkotrajnim studijama (kraćim od 24 nedjelje), fluoksetin je bio značajno efikasniji od placeba. Terapijski efekat se postizao pri dozi od 20 mg na dan, ali je pri višim dozama (40 ili 60 mg na dan) procenat odgovora bio još veći. Dugotrajna istraživanja (tri kratkotrajne studije faze produženja i studija prevencije relapsa) nijesu pokazala efikasnost.

Bulimija nervoza: Kratkoročna istraživanja (kraća od 16 nedjelja) su sprovedena kod ambulantnih pacijenata koji su imali bulimiju nervozu prema kriterijumima DSM-III-R. Fluoksetin u dozi od 60 mg na dan pokazao se značajno efikasnijim od placeba za smanjenje ciklusa pretjeranog uzimanja i namjernog izbacivanja hrane. Međutim, nije se moglo ništa zaključiti o dugotrajnijoj efikasnosti lijeka.

Predmenstrualni disforični poremećaj: Dva istraživanja sa placebom kao kontrolom sprovedena su kod pacijentkinja koje su prema DSM-IV ispunjavale dijagnostičke kriterijume predmenstrualnog disforičnog poremećaja (PMDD). Pacijentkinje su bile uključene u istraživanje ako su imale simptome dovoljno teške da su im bili narušeni socijalno funkcioniranje i radne sposobnosti i odnosi sa drugima. Pacijentkinje koje su primjenjivale peroralne kontraceptive su bile isključene iz istraživanja. U prvom istraživanju kontinuirane primjene 20 mg dnevno tokom 6 ciklusa, poboljšanje se primjetilo u primarnom parametru efikasnosti (iritabilnost, anksioznost i disforija). U drugom istraživanju, sa intermitentnim doziranjem tokom luteinske faze ciklusa (20 mg dnevno tokom 14 dana) tokom 3 ciklusa, poboljšanje se primjetilo u primarnom parametru efikasnosti (skor na temelju dnevnika opisa težine problema). Međutim, konačni zaključci o efikasnosti i trajanju liječenja ne mogu se donjeti samo na temelju ta dva istraživanja.

Pedijatrijska populacija

Velike depresivne epizode: Sprovedena su klinička ispitivanja kod djece i adolescenata uzrasta 8 godina i više u poređenju sa placebom. U dvije kratkoročne pivot studije pokazalo se da je fluoksetin u dozi od 20 mg značajno efikasniji od placeba što je ocjenjeno smanjenjem ukupnog broja bodova na skali depresije kod djece (Childhood Depression Rating Scale-Revised, CDRS-R) i klinički opštim utiskom poboljšanja (Clinical Global Impression of Improvement, CG-I). U obije studije pacijenti su ispunjavali kriterijume za umjereni do teški veliki depresivni poremećaj (DSM-III ili DSM-IV) na tri različite evaluacije od strane dječijih psihijatara. Efikasnost fluoksetina u studijama može zavisiti od uključivanja odabrane populacije pacijenata (onih koji se nisu spontano oporavili u toku perioda od 3-5 nedjelja i čija je depresija perzistirala). Postoje samo ograničeni podaci o bezbjednosti i efikasnosti nakon 9 nedjelja. Generalno je efikasnost fluoksetina bila umjerena. Stope odgovora na liječenje (primarni krajnji cilj, definisan kao 30%-tno smanjenje CDRS-R rezultata) pokazale su značajne razlike u jednoj od dvije pivot studije (58% za fluoksetin u odnosu na 32% za placebo, P=0.013 i 65% za fluoksetin u odnosu na 54% za placebo, P=0.093). U ove dvije studije, prosječna apsolutna promjena u CDRS-R od osnovne do krajnje tačke iznosila je 20 za fluoksetin u odnosu na 11 za placebo, P = 0.002 te 22 za fluoksetin u odnosu na 15 za placebo, P < 0.001.

Efekti na rast, vidjeti djelove 4.4 i 4.8:

Poslije 19 nedjelja liječenja, pedijatrijska populacija liječena fluoksetinom u kliničkom ispitivanju, imala je u prosjeku smanjenje visine za oko 1,1 cm (P= 0,004) i tjelesne mase za 1,1 kg (P=0,008) u odnosu na osobe tretirane placebom.

U retrospektivnoj opservacijskoj studiji (poređenje kontrole) izloženosti fluoksetinu koja je trajala u prosjeku 1,8 godina, kod pedijatrijskih pacijenata liječenih fluoksetinom nije ustanovljena razlika u rastu u odnosu na one koji nijesu bili liječeni fluoksetinom (0,0 cm, p = 0,9673).

Resorpcija

Fluoksetin se dobro resorbuje iz gastrointestinalnog trakta nakon oralne primjene. Uzimanje hrane ne utiče na bioraspoloživost lijeka.

Distribucija

Fluoksetin se u velikoj mjeri veže za proteine plazme (oko 95%) i široko se raspodjeljuje (volumen distribucije iznosi 20-40 l/kg). Ravnotežne koncentracije u plazmi postižu se nakon nekoliko nedjelja primjene lijeka. Ravnotežne koncentracije nakon dugotrajnije primjene lijeka jednake su koncentracijama nakon 4 do 5 nedjelja od primjene lijeka.

Metabolizam

Fluoksetin ima nelinearni farmakokinetski profil sa efektom prvog prolaska kroz jetru. Maksimalna koncentracija u plazmi se postiže 6-8 sati nakon primjene. Fluoksetin se najvećim dijelom razgrađuje putem polimorfnih enzima CYP2D6. Fluoksetin se primarno razgrađuje u jetri u aktivni metabolit norfluoksetin (desmetilfluoksetin) postupkom demetilacije.

Eliminacija

Poluvrijeme eliminacije fluoksetina iznosi 4-6 dana, a norfluoksetina 4-16 dana. Ovako dugo poluvrijeme eliminacije odgovorno je za prisustvo lijeka tokom 5-6 nedjelja nakon prekida terapije. Lijek se pretežno izlučuje (oko 60%) putem bubrega. Fluoksetin se izlučuje u majčino mlijeko.

Posebne populacije pacijenata

Starije osobe: Farmakokinetski parametri kod zdravih starijih osoba ne razlikuju se od parametara kod mlađih osoba.

Pedijatrijska populacija: Prosječna koncentracija fluoksetina kod djece je otprilike 2 puta veća nego ona zapažena kod adolescenata, a prosječna koncentracija norfluoksetina je 1,5 puta veća. Ravnotežne koncentracije u plazmi zavise od tjelesne mase pa su veće kod djece male tjelesne mase (vidjeti dio 4.2). Kao i kod odraslih, fluoksetin i norfluoksetin su se opsežno akumulirali nakon višestrukog oralnog doziranja, a ravnotežne koncentracije su bile postignute u toku 3 do 4 nedjelje primjene dnevne doze.

Jetrena insuficijencija: U slučaju jetrene insuficijencije (alkoholna ciroza), poluvrijeme eliminacije fluoksetina i norfluoksetina povećano je na 7 odnosno 12 dana. Treba razmotriti primjenu manje doze ili rijeđe doziranje.

Bubrežna insuficijencija: Poslije primjene pojedinačne doze fluoksetina kod pacijenata sa blagom, umjerenom ili kompletnom (anurija) insuficijencijom bubrega, farmakokinetski parametri se nijesu razlikovali u odnosu na zdrave dobrovoljce. Međutim, nakon ponovljene primjene primjećen je porast ravnoteženog platoa koncentracije u plazmi.

Nema dokaza o kancerogenosti ili mutagenosti na temelju in vitro studija ili studija na životinjama.

Studije na odraslim životinjama

U reproduktivnoj studiji druge generacije pacova, fluoksetin nije prouzrokovao neželjena dejstva koja se odnose na parenje ili plodnost pacova, nije bio teratogen, i nije uticao na rast, razvoj ili reproduktivne parametre potomaka.

Koncentracije fluoksetina primijenjenog uz obrok su približno odgovarale dozama 1,5; 3,9 i 9,7 mg/kg tjelesne mase.

Mužjaci miševa koji su tretirani fluoksetinom jednom dnevno uz obrok tokom 3 mjeseca u dozi koja je približno iznosila 31 mg/kg tjelesne mase, pokazali su smanjenje težine testisa i hipospermatogenezu. Međutim, ova doza je prevazilazila maksimalno tolerantnu dozu (MTD), što su bili značajni znaci toksičnosti koji su opaženi.

Studije na juvenilnim životinjama

U juvenilnim toksikološkim studijama na CD pacovima, primjena 30 mg/kg/dan fluoksetin hidrohlorida od 21 do 90 dana dovela je do nepovratne degenerativne nekroze testisa, vakuolizacije epididimalnog epitela, nezrelosti i neaktivnosti ženskog reproduktivnog sistema i smanjene fertilnosti. Kašnjenje u seksualnom sazrijevanju primjećeno je kod mužjaka (10 i 30 mg/kg/dan) i ženki (30 mg/kg/dan). Značaj tih nalaza kod čovjeka je nepoznat. Pacovima kojima je primijenjeno 30 mg/kg uočeno je smanjenje dužine femura u poređenju sa kontrolnim i skeletna mišićna degeneracija, nekroza i regeneracija. Pri dozi od 10 mg/kg/dan, koncentracije u plazmi postignute kod životinja bile su otprilike 0,8 do 8,8 puta (fluoksetin) odnosno 3,6 do 23,2 puta (norfluoksetin) veće od onih uobičajeno zapaženih kod pedijatrijskih pacijenata. Pri dozi od 3 mg/kg/dan, koncentracije u plazmi postignute kod životinja su bile otprilike 0,04 do 0,5 puta (fluoksetin) odnosno 0,3 do 2,1 puta (norfluoksetin) veće od onih uobičajeno zapaženih kod pedijatrijskih pacijenata.

Studija na juvenilnim miševima pokazala je da inhibicija serotoninskog transportera sprječava stvaranje kosti. Ovaj nalaz podržavaju i klinički nalazi. Reverzibilnost ovog efekta nije utvrđena.

Druga studija na juvenilnim miševima (tretirani od 4 do 21 dana) pokazala je da inhibicija serotoninskog transportera ima dugotrajno djelovanje na ponašanje miševa. Nema informacija da li je ovaj efekat reverzibilan. Klinički značaj ovih nalaza nije utvrđen.

Sastav jezgra:

• Laktoza, monohidrat
• Skrob, kukuruzni
• Povidon
• Magnezijum stearat
• Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

Sastav obloge:

• Hipromeloza (E 464)
• Titanijum dioksid (E 171)
• Makrogol 400 (E 1521)

Nije primjenljivo.

3 godine.

Čuvati na temperaturi do 30 °C, u originalnom pakovanju.

Unutrašnje pakovanje je PVC/Al blister koji sadrži 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 2 blistera i Uputstvo za lijek.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek FLUSETIN pripada grupi antidepresiva, koji se zovu selektivni inhibitori preuzimanja serotonina (SSRI).

Ovaj lijek se primjenjuje za liječenje sljedećih stanja:

Odrasli:

• Velike depresivne epizode;
• Opsesivno-kompulzivni poremećaj (mentalna bolest koju najčešće karakterišu intruzivne, ponavljajuće misli, koje za rezultat imaju kompulzivna ponašanja i mentalna djelovanja za koje osoba osjeća da ih mora sprovesti);
• Bulimija nervoza: Lijek FLUSETIN se primjenjuje kao dodatak psihoterapiji u cilju smanjenja prekomjernog unošenja i namjerno izazvanog izbacivanja hrane (npr. izazivanje povraćanja, uzimanje laksativa u svrhu gubitka kalorija unesenih putem jela).

Djeca i adolescenti uzrasta 8 godina i više:

• Umjeren do teški oblik velike depresivne epizode, ukoliko nema poboljšanja depresije nakon 4-6 seansi psihoterapije. Lijek FLUSETIN se treba primijeniti djetetu ili mlađoj osobi sa umjerenim do teškim oblikom velike depresivne epizode samo u kombinaciji sa psihoterapijom.

Kako lijek FLUSETIN djeluje

U mozgu svih ljudi nalazi se supstanca koja se naziva serotonin. Osobe koje su depresivne ili imaju opsesivno-kompulzivni poremećaj ili bulimiju nervozu, imaju niže nivoe serotonina od drugih. Nije sasvim razjašnjeno na koji način djeluju lijek FLUSETIN i drugi SSRI, ali oni mogu pomoći tako što povećavaju nivo serotonina u mozgu.

Da biste se osjećali bolje, važno je da liječite ova stanja. Ako se ne liječite, Vaše stanje neće biti bolje, može postati još ozbiljnije i mnogo teže za liječenje. Možda ćete morati da se liječite nekoliko nedjelja ili mjeseci da bi se osiguralo da više nemate simptome.

Lijek FLUSETIN ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na fluoksetin ili na bilo koju od pomoćnih supstanci lijeka FLUSETIN (vidjeti dio 6.). Ukoliko se pojavi osip ili druge alergijske reakcije (kao što su svrab, oticanje usana ili lica, ili kratkoća daha), prekinite odmah primjenu lijeka i odmah se obratite Vašem ljekaru.
• ako primjenjujete druge ljekove koji se primjenjuju za liječenje depresije, poznate kao ireverzibilni, neselektivni inhibitori monoaminooksidaze (inhibitori MAO) ili reverzibilne inhibitore MAO tipa A, jer mogu nastati ozbiljne ili čak fatalne reakcije. Primjeri inhibitora MAO uključuju ljekove koji se primjenjuju za liječenje depresije kao što su nialamid, iproniazid, moklobemid, fenelzin, tranilcipromin, izokarboksazid, toloksaton i takođe linezolid (antibiotik) i metiltioninijum hlorid koji se takođe naziva metilensko plavo (primjenjuje se za liječenje visokih nivoa methemoglobina u krvi).

Liječenje lijekom FLUSETN treba započeti najmanje 2 nedjelje nakon prestanka primjene ireverzibilnog, neselektivnog inhibitora MAO (npr. tranilcipromin).

Međutim, liječenje lijekom FLUSETIN može započeti sljedeći dan nakon prestanka primjene određenih reverzibilnih inhibitora MAO (npr. moklobemid).

Ne primjenjujte nikakve ireverzibilne, neselektivne inhibitore MAO najmanje 5 nedjelja nakon prestanka primjene lijeka FLUSETIN. Ukoliko Vam je lijek FLUSETIN propisan kroz duži period i/ili u većoj dozi, potrebno je da Vaš ljekar razmotri i duži vremenski interval.

• ako primjenjujete metoprolol (za liječenje srčane insuficijencije), jer postoji povećan rizik da Vaši otkucaji srca postanu prespori.

Upozorenja i mjere opreza:

Obavijestite Vašeg ljekara ako se bilo šta od sljedeće navedenog odnosi na Vas:

• ako imate epilepsiju ili grčeve (konvulzije), ili ako konvulzije postanu češće, odmah obavijestite Vašeg ljekara. Možda ćete morati prekinuti primjenu lijeka FLUSETIN;
• ako imate ili ste imali maniju u prošlosti. Ukoliko imate maničnu epizodu, odmah obavijestite Vašeg ljekara jer će možda biti potrebno prekinuti liječenje lijekom FLUSETIN;
• ako imate šećernu bolest (Vaš ljekar će Vam možda morati prilagoditi dozu inzulina ili drugog antidijabetičkog lijeka);
• ako imate problema sa jetrom (Vaš ljekar će možda trebati prilagoditi dozu lijeka);
• ako imate probleme sa srcem;
• ako imate nisku frekvenciju srca u stanju mirovanja i/ili ako znate da možda imate depleciju soli kao rezultat dugotrajnog teškog proliva i povraćanja (mučnine) ili primjene diuretika (ljekovi za izmokravanje);
• ako imate glaukom (povećan očni pritisak);
• ako primjenjujete diuretike (ljekovi za izmokravanje), posebno ukoliko ste starija osoba;
• ako primate elektrokonvulzivnu terapiju;
• ako ste imali poremećaje zgrušavanja krvi u istoriji bolesti ili ako vam se pojave modrice ili neuobičajeno krvarenje ili ako ste trudni (vidjeti dio „Plodnost, trudnoća i dojenje”);
• ako primjenjujete ljekove koji razrjeđuju krv (vidjeti dio „Primjena drugih ljekova“);
• ako primjenjujete tamoksifen (lijek koji se primjenjuje kod karcinoma dojke) (vidjeti dio „Primjena drugih ljekova“);
• ako počnete osjećati uznemirenost i ne možete mirno sjediti ili stajati (akatizija). Povećavanjem doze lijeka FLUSETIN, ovi simptomi se mogu pogoršati;
• ako se pojavi povišena temperatura, ukočenost mišića ili tremor, promjene Vašeg mentalnog stanja kao što su konfuzija, razdražljivost ili jaka uznemirenost; moguće je da se radi o tzv. „serotoninskom sindromu“ ili o „malignom neuroleptičkom sindromu“. Iako se navedeni sindrom pojavljuje rijetko, može dovesti do stanja koja potencijalno ugrožavaju život; kontaktirajte odmah Vašeg ljekara, možda će biti potrebno prekinuti primjenu lijeka FLUSETIN;
• ljekovi kao što je lijek FLUSETIN (tzv. SSRI) mogu uzrokovati simptome seksualne disfunkcije (vidjeti dio 4). U nekim slučajevima ovi simptomi su se nastavili i nakon prekida liječenja.
• primjena buprenorfina istovremeno sa lijekom FLUSETIN može dovesti do serotoninskog sindroma, koji je stanje potencijalno opasno po život (vidjeti dio „Primjena drugih ljekova“).

Suicidalne misli i pogoršanje depresije ili anksioznog poremećaja

Ako ste depresivni i/ili imate anksiozni poremećaj, mogu Vam se ponekad javiti misli o samopovrijeđivanju ili samoubistvu. Ove misli mogu biti pojačane na početku liječenjaantidepresivima, s obzirom na to da ovi ljekovi trebaju neko vrijeme za postizanje svog efekta, obično to traje oko dvije nedjelje, ali ponekad i duže.

Veća je mogućnost da Vam se jave takve misli:

• Ako ste ranije razmišljali o samoubistvu ili samopovrijeđivanju ;
• Ako ste mlađa odrasla osoba. Podaci iz kliničkih istraživanja pokazali su povećan rizik od suicidalnog ponašanja kod odraslih osoba mlađih od 25 godina sa psihijatrijskim stanjima, a koje su liječene antidepresivima.

Ukoliko bilo kada razmišljate o s samopovrijeđivanju ili samoubistvu, obavijestite Vašeg ljekara ili pođite smjesta u bolnicu.

Možda će Vam pomoći da kažete nekom od rodbine ili bliskom prijatelju da ste depresivni ili da imate anksiozni poremećaj i da ih zamolite da pročitaju ovo uputstvo. Možete ih pitati misle li da se Vaša depresija ili anksioznost pogoršava, ili ukoliko su zabrinuti zbog promjena u Vašem ponašanju.

Djeca i adolescenti uzrasta 8 do 18 godina

• Kod pacijenata mlađih od 18 godina postoji povećan rizik od pojave neželjenih dejstava, kao što su pokušaj samoubistva, suicidalne misli i neprijateljsko ponašanje (uglavnom agresija, otpor i bijes) pri primjeni ljekova iz ove grupe.
• Fluoksetin se treba primjenjivati kod djece i adolescenata uzrasta 8 do 18 godina samo u liječenju umjerenih do teških oblika velikih depresivnih epizoda (u kombinaciji sa psihoterapijom) i ne bi se trebao primjenjivati za liječenje drugih stanja.
• Osim toga, dostupne su samo ograničene informacije koje se odnose na bezbjednost dugotrajne primjene fluoksetina u smislu uticaja na rast, pubertet, mentalni, emocionalni razvoj i ponašanje kod ove starosne grupe. Uprkos tome, ljekar Vam može propisati fluoksetin ako ste mlađi od 18 godina za umjeren do teški oblik velike depresivne epizode u kombinaciji sa psihoterapijom, jer je procijenio da je to u Vašem najboljem interesu.
• Ako je Vaš ljekar propisao fluoksetin pacijentu mlađem od 18 godina, a Vi želite da to prodiskutujete, vratite se do njega. Trebate obavijestiti ljekara ukoliko se bilo koji od gore navedenih simptoma razvio ili pogoršao kod pacijenata mlađih od 18 godina koji uzimaju ovaj lijek.

Fluoksetin ne treba primjenjivati u liječenju djece mlađe od 8 godina.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako primjenjujete ili ste nedavno primjenjivali bilo koje druge ljekove (do unazad 5 nedjelja) uključujući i ljekove koji se dobivaju bez ljekarskog recepta. Neki ljekovi mogu pojačati neželjena dejstva lijeka FLUSETIN i mogu ponekad uzrokovati veoma ozbiljne reakcije.

Nemojte primjenjivati bilo koje druge ljekove dok primjenjujete lijek FLUSETIN, bez prethodnog razgovora sa Vašim ljekarom, a posebno:

• buprenorfin/opioidi. Ovi ljekovi mogu stupiti u interakciju sa lijekom FLUSETIN i mogu Vam se pojaviti simptomi kao što su nevoljne, ritmičke kontrakcije mišića, uključujući mišiće koji kontrolišu pokrete oka, uznemirenost, halucinacije, koma, prekomjerno znojenje, nevoljno drhtanje (tremor), pretjerani refleksi, povećana napetost mišića, tjelesna temperatura iznad 38 °C. Obratite se Vašem ljekaru u slučaju takvih simptoma.

Nemojte primjenjivati lijek FLUSETIN sa sljedećim ljekovima:

• određeni ireverzibilni, neselektivni inhibitori MAO (koji se primjenjuju za liječenje depresije). Ireverzibilni, neselektivni inhibitori MAO i MAO-tipa A (moklobemid) ne smiju se primjenjivati sa lijekom FLUSETIN zbog toga što se mogu pojaviti ozbiljne reakcije ili čak sa smrtnim ishodom (serotoninski sindrom) (vidjeti dio: „Lijek FLUSETIN ne smijete koristiti“). Liječenje lijekom FLUSETIN trebalo bi započeti najmanje 2 nedjelje nakon prekida primjene ireverzibilnog, neselektivnog inhibitora MAO (npr. tranilcipromina). Ne primjenjujte nikakve ireverzibilne, neselektivne inhibitore MAO najmanje 5 nedjelja nakon prestanka primjene lijeka FLUSETIN. Ukoliko Vam je lijek FLUSETIN propisan kroz duži period i/ili u većoj dozi, potrebno je da Vaš ljekar razmotri interval duži od 5 nedjelja.
• metoprolol kada se primjenjuje za liječenje srčane insuficijencije; postoji povećan rizik da Vaši otkucaji srca postanu prespori.

Lijek FLUSETIN može uticati na način djelovanja sljedećih ljekova:

• litijum, selegilin, kantarion, tramadol (protiv bolova), buprenorfin (vrsta opioida), triptani (za liječenje migrene) i triptofan (za liječenje mentalnih poremećaja): postoji povećan rizik razvoja serotoninskog sindroma kad se ovi ljekovi uzimaju zajedno sa lijekom FLUSETIN. Vaš ljekar će Vas češće kontrolisati.
• inhibitori MAO-tipa A (MAOI-A), uključujući moklobemid, linezolid (antibiotik) i metiltioninijum hlorid (zvanim metilensko plavo, primjenjuje se u liječenju visokih nivoa methemoglobina u krvi): zbog rizika od nastanka ozbiljnih reakcija ili čak sa smrtnim ishodom (serotoninski sindrom). Liječenje fluoksetinom može započeti dan nakon prestanka primjene reverzibilnih inhibitora MAO, pri čemu će Vaš ljekar možda htjeti pažljivo pratiti Vaše stanje i propisati Vam nižu dozu inhibitora MAO-tipa A. Međutim, liječenje fluoksetinom može započeti sljedeći dan nakon prestanka primjene određenih reverzibilnih inhibitora MAO (npr. moklobemid, linezolid, metiltioninijum hlorid (metilensko plavo). Neki inhibitori MAO-tipa B (selegilin) mogu se primjenjivati sa fluoksetinom, pod uslovom da Vas ljekar pažljivo prati.
• mekvitazin (za liječenje alergija); s obzirom na to da primjena ovog lijeka sa lijekom FLUSETIN može povećati rizik od promjena u električnoj aktivnosti srca.
• fenitoin (za liječenje epilepsije); s obzirom na to da lijek FLUSETIN može uticati na nivo tog lijeka u krvi, Vaš ljekar će možda trebati uz veći oprez uvoditi fenitoin u terapiju i provoditi češće kontrole kada se on primjenjuje zajedno sa lijekom FLUSETIN.
• tramadol (protiv bolova) ili triptani (za liječenje migrene); s obzirom na to da postoji povećan rizik nastanka hipertenzije (povećan krvni pritisak).
• ljekovi koji mogu uticati na srčani ritam, npr., antiaritmici klase Ia i III, antipsihotici (npr. derivati fenotiazina, pimozid, haloperidol), triciklični antidepresivi, određeni antimikrobni ljekovi (npr. sparfloksacin, moksifloksacin, eritromicin IV, pentamidin), antimalarici, posebno halofantrin, određeni antihistaminici (astemizol, mizolastin), jer primjena jednog ili više ovih ljekova sa lijekom FLUSETIN može povećati rizik od promjena u električnoj aktivnosti srca.
• flekainid, propafenon, nebivolol ili enkainid (za srčane probleme), karbamazepin (za epilepsiju), atomoksetin ili triciklični antidepresivi (npr, imipramin, dezipramin i amitriptilin) ili risperidon (za šizofreniju), jer lijek FLUSETIN može promijeniti nivo ovih ljekova u krvi, pa će Vaš ljekar možda morati smanjiti njihovu dozu kada se primjenjuju zajedno sa lijekom FLUSETIN.
• tamoksifen (primjenjuje se u liječenju karcinoma dojke), jer lijek FLUSETIN može promijeniti nivo tamoksifena u krvi, i smanjenje efekta tamoksifena se ne može isključiti, pri čemu Vaš ljekar može razmotriti primjenu drugih antidepresiva.
• antikoagulansi (kao što je varfarin), nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (kao što je ibuprofen, diklofenak), ili aspirin i drugi ljekovi koji mogu razrijediti krv (uključujući klozapin koji se primjenjuje za liječenje nekih mentalnih poremećaja). Lijek FLUSETIN može promijeniti efekat ovih ljekova na krv. Ako započinjete ili prekidate liječenje lijekom FLUSETIN dok uzimate varfarin, ljekar će Vam trebati napraviti određene testove te po potrebi prilagoditi dozu i češće Vas kontrolisati.
• ciproheptadin (za alergije); s obzirom na to da može smanjiti efekt lijeka FLUSETIN.
• ljekovi koji snižavaju nivo natrijuma u krvi (uključujući ljekove koji potiču mokrenje, dezmopresin, karbamazepin i okskarbazepin), jer ovi ljekovi, kada se primjenjuju sa lijekom FLUSETIN, mogu uzrokovati da se nivo natrijuma u krvi spusti prenisko.
• antidepresivi, kao što su triciklični antidepresivi, drugi selektivni inhibitori preuzimanja serotonina ili bupropion, meflokin ili hlorokin (za liječenje malarije), tramadol (za liječenje jakih bolova) ili antipsihotici kao što je fenotiazin ili butirofenon, jer lijek FLUSETIN može povećati rizik od nastanka konvulzija kada se primjenjuje sa ovim ljekovima.
• ne biste trebali početi uzimati kantarion dok se liječite lijekom FLUSETIN, jer to može dovesti do povećanja neželjenih dejstava. Ako već uzimate kantarion kada započinjete liječenje lijekom FLUSETIN, prestanite uzimati kantarion i obavijestite Vašeg ljekara o tome prilikom sljedeće posjete.

Uzimanje lijeka FLUSETIN sa hranom ili pićem

• Lijek FLUSETIN možete primjenjivati sa ili bez hrane, kako vama više odgovara.
• Trebate izbjegavati alkohol dok primjenjujete ovaj lijek.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Obavijestite Vašeg ljekara čim prije ako ste trudni, mislite da ste možda trudni ili planirate trudnoću.

Pobrinite se da Vaša babica i/ili ljekar znaju da primjenjujete lijek FLUSETIN. Ljekovi kao što je FLUSETIN, ukoliko se primjenjuju tokom trudnoće, a naročito u posljednjem trimestru trudnoće, mogu povećati rizik od nastanka ozbiljnog stanja kod novorođenčadi koje se naziva perzistentna plućna hipertenzija (PPHN), zbog čega dijete diše ubrzano i pomodri. Ovi simptomi se obično javljaju tokom prva 24 sata nakon rođenja. Ukoliko se to desi Vašoj bebi, potrebno je da odmah obavijestite babicu i/ili ljekara.

Postoje izvještaji koje opisuju povećan rizik od nastanka urođenih srčanih poremećaja kod novorođenčadi čije su majke primjenjivale fluoksetin tokom prvih mjeseci trudnoće. U opštoj populaciji oko 1 od 100 novorođenčadi se rodi sa srčanim poremećajem. Taj broj se povećava na 2 od 100 novorođenčadi čije su majke primjenjivale fluoksetin za vrijeme trudnoće.

Poželjno je ovaj lijek ne uzimati u toku trudnoće, osim ako potencijalna korist prevazilazi potencijalni rizik. U dogovoru sa ljekarom, može se donjeti odluka da bi bilo bolje za Vas da postepeno smanjujute primjenu lijeka FLUSETIN tokom ili prije trudnoće. Međutim, zavisno od Vašeg opšteg stanja, Vaš ljekar Vam može predložiti da je bolje za Vas da nastavite sa primjenom lijeka FLUSETIN. Treba biti oprezan ako se lijek primjenjuje tokom trudnoće, posebno u vrijeme kasne trudnoće ili neposredno prije poroda, jer su sljedeća neželjena dejstva prijavljena kod novorođenčadi: razdražljivost, drhtanje, slabost mišića, neprekidno plakanje, teškoće sa sisanjem ili spavanjem.

Ako primjenjujete lijek pred kraj trudnoće, može postojati povećan rizik od jakog krvarenja iz vagine nedugo nakon porođaja, posebno ako u istoriji bolesti imate poremećaje zgrušavanja krvi. Vaš ljekar ili babica trebaju znati da primjenjujete lijek FLUSETIN kako bi Vas mogli savjetovati.

Dojenje

Fluoksetin se izlučuje u majčino mlijeko i može dovesti do razvoja neželjenih dejstava kod odojčadi. Dojite samo ako je to zaista neophodno. Ukoliko nastavljate dojiti, Vaš ljekar će Vam možda propisati nižu dozu fluoksetina.

Plodnost

U ispitivanjima na životinjama je pokazano da fluoksetin smanjuje kvalitet sperme. Teoretski, to može uticati na plodnost, međutim efekat na plodnost kod ljudi još uvijek nije zapažen.

Uticaj lijeka FLUSETIN na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek FLUSETIN može uticati na Vašu sposobnost rasuđivanja ili na Vašu koordinaciju. Nemojte voziti niti rukovati mašinama prije nego što se posavjetujete sa Vašim ljekarom ili farmaceutom.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka FLUSETIN

Lijek FLUSETIN 20 mg film tablete sadrži laktozu.

U slučaju netolerancije na neki od šećera, obratite se Vašem ljekaru prije upotrebe ovog lijeka.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar. Provjerite sa Vašim ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek. Ne uzimajte veću dozu lijeka od one koju Vam je propisao Vaš ljekar.

Film tablete progutajte sa čašom vode. Film tablete nemojte žvakati.

Odrasli:

• Depresija: Preporučena doza je 1 film tableta (20 mg) na dan. Ako bude potrebno Vaš ljekar će u toku 3-4 nedjelje od početka liječenja procijeniti i prilagoditi doziranje. Ukoliko je potrebno, doziranje se može postupno povećati do najviše 3 film tablete (60 mg) na dan. Dozu je potrebno povećavati pažljivo kako bi se osiguralo da dobijete najnižu efektivnu dozu. Moguće je da se nećete odmah čim započnete sa primjenom Vašeg lijeka za depresiju osjećati bolje. To je uobičajeno s obzirom da se poboljšanje simptoma depresije najčešće ne mora javiti u prvih nekoliko nedjelja. Pacijenti sa depresijom trebali bi se liječiti najmanje 6 mjeseci.
• Bulimija nervoza: Preporučena doza je 3 film tablete (60 mg) na dan.
• Opsesivno-komplulzivni poremećaj: Preporučena doza je 1 film tableta (20 mg) na dan. Akobude potrebno, nakon 2 nedjelje liječenja Vaš ljekar će procijeniti i prilagoditi doziranje.Ukoliko je potrebno, doziranje se može postepeno povećati do najviše 3 film tablete (60 mg) na dan. Ukoliko ne dođe ni do kakvog poboljšanja u toku 10 nedjelja, Vaš ljekar će ponovo razmotriti nastavak liječenja fluoksetionom.

Djeca i adolescenti uzrasta 8 do 18 godina sa depresijom:

Liječenje treba započeti pod nadzorom ljekara specijaliste. Početna doza iznosi 10 mg/dan (dati u vidu odgovarajućeg farmaceutskog oblika). Nakon 1 do 2 nedjelje, Vaš ljekar može povećati dozu na 20 mg/dan. Dozu treba pažljivo povećavati kako bi se osiguralo da dobijete najnižu efektivnu dozu. Djeca sa manjom tjelesnom masom možda će trebati primjenu manjih doza. Ukoliko je postignut zadovoljavajući terapijski odgovor, Vaš ljekar će procijeniti potrebu nastavka terapije duže od 6 mjeseci. Ako nakon 9 nedjelja nema poboljšanja bolesti, Vaš ljekar će ponovo razmotriti Vašu terapiju.

Starije osobe:

Vaš ljekar će uz veći oprez povećavati dozu i pri tom voditi računa da dnevna doza obično ne bi trebala prelaziti 2 film tablete (40 mg). Maksimalna doza je 3 film tablete (60 mg) na dan.

Oštećenje funkcije jetre:

Ukoliko imate problema sa jetrom ili primjenjujete druge ljekove koji mogu uticati na lijek FLUSETIN, Vaš ljekar se može odlučiti za propisivanje niže doze ili Vam može reći da primjenjujete lijek FLUSETIN svaki drugi dan.

Ako ste uzeli više lijeka FLUSETIN nego što je trebalo

Nemojte uzimati više film tableta nego što Vam je rekao Vaš ljekar. Ukoliko ste uzeli previše film tableta, odmah otiđite u najbližu bolnicu (hitni prijem) ili se javite Vašem ljekaru. Ponesite kutiju lijeka i preostale film tablete sa sobom, kako biste mogli pokazati ljekaru.

Simptomi predoziranja uključuju: mučninu, povraćanje, konvulzije, probleme sa srcem (kao što su nepravilni srčani ritam i srčani zastoj), probleme sa disanjem i promjenu mentalnog statusa od uznemirenosti do kome.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek FLUSETIN

Ukoliko ste propustili svoju dozu, uzmite je čim se sjetite. Međutim, ako se bliži vrijeme za sljedeću dozu, ne uzimajte preskočenu dozu, a zatim lijek nastavite uzimati po uobičajenom rasporedu. Nemojte uzimati duplu dozu da biste nadoknadili preskočenu dozu.

Uzimanje lijeka svaki dan u isto vrijeme može vam pomoći pri redovnom uzimanju lijeka.

Ako prestanete da uzimate lijek FLUSETIN

• Nemojte prestati uzimati lijek FLUSETIN prije nego se posavjetujete sa ljekarom, pa čak i ako se počnete osjećati bolje. Važno je da nastavite sa primjenom Vašeg lijeka.
• Vodite računa da ne ostanete bez lijeka.

Kada prestanete primjenjivati lijek FLUSETIN, mogu se javiti sljedeća neželjena djelovanja: vrtoglavica; trnci (osjećaj kao što je bockanje i trnjenje); poremećaji spavanja (intenzivni snovi, noćne more, nemogućnost spavanja); osjećaj nemira ili uznemirenosti; neuobičajeni umor ili slabost; osjećaj tjeskobe; mučnina/povraćanje; tremor (nevoljno drhtanje); glavobolja.

Većina ljudi navodi da su simptomi kod prestanka uzimanja lijeka FLUSETIN blagi i da nestaju u toku nekoliko nedjelja. Ukoliko se kod Vas pojave simptomi usljed prestanka liječenja, javite se Vašem ljekaru.

Vaš ljekar će postepeno snižavati dozu lijeka FLUSETIN, u toku jedne ili dvije nedjelje-ovo bi trebalo pomoći da se umanji mogućnost pojave efekata obustave lijeka.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primjeni lijeka FLUSETIN, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek FLUSETIN može izazvati neželjena dejstva, iako se ona neće ispoljiti u svih osoba.

• Ukoliko u bilo koje vrijeme razmišljate o tome da se povrijedite ili da se ubijete, odmah obavijestite Vašeg ljekara ili odite do bolnice (vidjeti dio 2).
• Ukoliko vam se pojavi osip ili alergijska reakcija kao što je svrab, otok usana/jezika ili zviždanje pri disanju/kratkoća daha, odmah prestanite uzimati lijek i odmah obavijestite Vašeg ljekara.
• Ukoliko osjećate nemir i ne možete mirno sjediti ili stajati, moguće je da imate akatiziju (osjećaj „unutrašnjeg nemira“, stalna potreba za kretanjem); povećanje doze lijeka FLUSETIN može još više pogoršati stanje. Ukoliko se tako osjećate, obavijestite o tome Vašeg ljekara.
• Odmah obavijestite Vašeg ljekara ukoliko vam koža počne crveniti ili se pojavi raznolika kožna reakcija ili ako se na Vašoj koži pojave plikovi ili ljuštenje. Ovo je vrlo rijetko.

Kod nekih pacijenata su se pojavili:

• Kombinacija simptoma (poznata kao “serotoninski sindrom“) koja uključuje neobjašnjivo povećanje temperature sa ubrzanim disanjem ili bržim srčanim otkucajima, znojenje, ukočenost mišića ili tremor, konfuziju, izraženu uznemirenost ili pospanost (samo rijetko);
• Osjećaj slabosti, pospanosti ili konfuzije najčešće kod starijih osoba i kod (starijih) osoba koji uzimaju diuretike (ljekovi za izmokravanje);
• Produžena i bolna erekcija;
• Razdražljivost i jaka uznemirenost.
• Srčani problemi, kao što su brzi ili nepravilni otkucaji srca, nesvjestica, kolaps ili vrtoglavica nakon ustajanja što može ukazivati ​​na abnormalne otkucaje srca.

Ukoliko imate bilo koje od gore opisanih neželjenih dejstava, trebate odmah obavijestiti Vašeg ljekara.

Ako imate bilo koji od sljedećih simptoma i ako Vam smetaju, ili traju neko vrijeme, obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta.

Veoma često (mogu se javiti kod više od 1 na 10 osoba)

• Problemi sa spavanjem
• Glavobolja
• Mučnina
• Proliv
• Umor

Često (mogu se javiti kod najviše 1 na 10 osoba)

• Gubitak apetita, gubitak tjelesne mase
• Nervoza, anksioznost
• Nemir, slaba koncentracija
• Napetost
• Smanjena seksualna potreba ili seksualni problemi (uključujući poteškoće u održavanju erekcije tokom seksualne aktivnosti)
• Neobični snovi, problemi sa spavanjem, umor ili pospanost
• Vrtoglavica
• Promjene čula ukusa
• Nekontrolisani trzajući pokreti
• Zamućen vid
• Brzi i nepravilni otkucaji srca
• Naleti crvenila
• Zijevanje
• Probavne smetnje, povraćanje
• Suha usta
• Osip, urtikarija, svrab
• Prekomjerno znojenje
• Bol u zglobovima
• Učestalo mokrenje
• Neobjašnjivo vaginalno krvarenje
• Osjećaj drhtavice ili jeze

Povremeno (mogu se javiti kod najviše 1 na 100 osoba)

• Osjećaj odvojenosti od sebe
• Čudno razmišljanje
• Euforično raspoloženje
• Problemi sa orgazmom
• Misli o samoubistvu ili povrjeđivanju sebe
• Škripanje zubima
• Mišićni trzaji, nehotični pokreti ili problemi sa postizanjem ravnoteže ili koordinacije
• Pogoršanje memorije
• Raširene zjenice
• Zujanje u ušima
• Nizak krvni pritisak
• Kratkoća daha
• Krvarenje iz nosa
• Otežano gutanje
• Gubitak kose
• Povećano stvaranje modrica
• Neobjašnjiva pojava modrica ili krvarenja
• Hladan znoj
• Otežano mokrenje
• Osjećaj vrućine ili hladnoće
• Abnormalni rezultati testova funkcije jetre

Rijetko (mogu se javiti kod najviše 1 na 1000)

• Niska vrijednost natrijuma u krvi
• Smanjenje broja krvnih pločica (trombocita), što povećava rizik od nastanka krvarenja ili modrica
• Neobično divlje ponašanje
• Halucinacije
• Uznemirenost
• Napadi panike
• Konfuzija
• Mucanje
• Grčevi
• Vaskulitis (upala krvnih sudova)
• Brzo oticanje tkiva oko vrata, lica, usana i/ili grla
• Bol u jednjaku
• Hepatitis
• Problemi sa plućima
• Osjetljivost na sunčevo svijetlo
• Bolovi u mišićima
• Problemi sa mokrenjem
• Izlučivanje mlijeka

Nepoznato (učestalost se ne može odrediti iz dostupnih podataka)

• Jako krvarenje iz vagine nedugo nakon porođaja (postpartalno krvarenje), vidjeti dio Plodnost, trudnoća i dojenje, u dijelu 2. za više informacija.

Prijelom kostiju (frakture): Kod pacijenata koji primjenjuju ovaj lijek zabilježen je povećan rizik od prijeloma kostiju.

Ako imate bilo koji od navedenih simptoma i ako Vam smetaju ili traju neko vrijeme, obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta.

Najveći dio navedenih neželjenih dejstava će vjerovatno nestati sa nastavkom liječenja.

Djeca i adolescenti (8-18 godina):

Osim navedenih mogućih neželjenih dejstava, fluoksetin može usporiti rast ili, moguće, odgoditi seksualno sazrijevanje. Suicidalno ponašanje (pokušaj suicida i suicidalne misli), neprijateljstvo, manija i krvarenje iz nosa su, takođe, bili često prijavljivani kod djece.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Čuvati na temperaturi do 30 °C, u originalnom pakovanju.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek FLUSETIN

- Aktivna supstanca je fluoksetin.

Jedna film tableta sadrži 20 mg fluoksetina (u obliku fluoksetin hidrohlorida).

- Pomoćne supstance su:

Sastav jezgra: laktoza, monohidrat, skrob, kukuruzni, povidon, magnezijum stearat, silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

Sastav obloge: hipromeloza (E 464), titanijum dioksid (E 171), makrogol 400 (E 1521)

Kako izgleda lijek FLUSETIN i sadržaj pakovanja

Film tableta je bijele boje, bikonveksna, kvadratnog oblika.

Unutrašnje pakovanje je PVC/Al blister koji sadrži 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 2 blistera i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Bosnalijek d.d. Predstavništvo Crna Gora,

Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 63, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Bosnalijek d.d., Jukićeva 53, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/24/1035 – 6587 od 26.02.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Februar, 2024. godine