Liječenje dijabetes melitusa kod odraslih osoba, adolescenata i djece uzrasta od 1 godine i starije.
Doziranje
Lijek Fiasp je insulin koji se koristi uz obrok, namijenjen za supkutanu primjenu do 2 minuta prije početka obroka, uz mogućnost primjene do 20 minuta nakon početka obroka (vidjeti dio 5.1).
Doziranje lijeka Fiasp je individualno i određuje se prema potrebama pacijenta. Lijek Fiasp primijenjen supkutanom injekcijom bi trebalo koristiti u kombinaciji sa insulinima srednje dugog ili dugog dejstva, primijenjenim najmanje jednom dnevno. U bazal-bolusnom insulinskom terapijskom režimu, približno 50% ovih potreba se može obezbijediti primjenom lijeka Fiasp, a ostatak primjenom insulina srednje dugog ili dugog dejstva.
Individualna ukupna dnevna potreba za insulinom kod odraslih, adolescenata i djece može varirati i obično se kreće u rasponu između 0,5 i 1 jedinica/kg/dan.
Za postizanje optimalne regulacije glikemije preporučuje se praćenje nivoa glukoze u krvi i prilagođavanje doze insulina.
Prilagođavanje doze može biti neophodno ako pacijent poveća fizičku aktivnost, promijeni uobičajeni režim ishrane ili u slučaju uporednog oboljenja. U ovim uslovima, potrebno je odgovarajuće praćenje nivoa glukoze u krvi.
Dužina trajanja dejstva će varirati u zavisnosti od primijenjene doze, mjesta ubrizgavanja, prokrvljenosti predjela tijela gdje je ubrizgan, tjelesne temperature i stepena fizičke aktivnosti.
Pacijentima u bazal-bolusnom terapijskom režimu koji zaborave da primijene dozu uz obrok, preporučuje se praćenje nivoa glukoze u krvi da bi donijeli odluku da li je potrebno primijeniti dozu insulina. Pacijenti treba da nastave sa uobičajenim režimom doziranja uz sljedeći obrok.
Kod insulinskih analoga, uključujući i lijek Fiasp, jačina je izražena u jedinicama. Jedna (1) jedinica lijeka Fiasp odgovara 1 internacionalnoj jedinici humanog insulina ili 1 jedinici drugih brzodjelujućih insulinskih analoga.
Brz nastup djelovanja lijeka Fiasp se mora uzeti u obzir prilikom njegovog propisivanja (vidjeti dio 5.1).
Početak primjene
Pacijenti sa dijabetes melitusom tipa 1
Preporučena početna doza kod pacijenata sa dijabetesom tipa 1 koji prethodno nijesu liječeni insulinom iznosi približno 50% ukupne dnevne doze insulina i treba da bude podijeljena između obroka zavisno od njihove veličine i sadržaja. Preostali dio ukupne dnevne doze insulina treba primijeniti kao insulin srednje dugog ili dugog dejstva. Prilikom izračunavanja početne ukupne dnevne doze insulina kod pacijenata sa dijabetesom tipa 1 koji prethodno nijesu liječeni insulinom, kao opšte pravilo može se koristiti 0,2 do 0,4 jedinice insulina po kilogramu tjelesne mase.
Pacijenti sa dijabetes melitusom tipa 2
Preporučena početna doza je 4 jedinice uz jedan ili više obroka. Broj injekcija i naknadna titracija će zavisiti od individualnog glikemijskog cilja, kao i veličine i sadržaja obroka.
Može se razmatrati dnevno prilagođavanje doze na osnovu vrijednosti glukoze u plazmi koju je pacijent samostalno izmjerio (engl. self-measured plasma glucose, SMPG) prethodnog dana u skladu sa Tabelom 1.
Tabela 1 Prilagođavanje doze
| Samostalno izmjerena glukoza u plazmi (SMPG) (vidjeti gore) | Prilagođavanje doze | |
| mmol/l | mg/dl | Jedinica |
| <4 | <71 | -1 |
| 4-6 | 71-108 | Bez prilagođavanja doze |
| >6 | >108 | + 1 |
Posebne populacije
Stariji pacijenti (≥ 65 godina)
Bezbjednost i efikasnost lijeka Fiasp ustanovljene su kod starijih pacijenata od 65 do 75 godina. Preporučuje se stroga kontrola vrijednosti glukoze, dok je dozu insulina potrebno individualno prilagoditi (vidjeti djelove 5.1 i 5.2). Terapijsko iskustvo kod pacijenata starosti ≥ 75 godina je ograničeno.
Oštećenje funkcije bubrega
Oštećenje funkcije bubrega može umanjiti potrebu pacijenta za insulinom. Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega treba pojačano pratiti nivo glukoze u krvi i individualno prilagoditi dozu (vidjeti dio 5.2).
Oštećenje funkcije jetre
Oštećenje funkcije jetre može umanjiti potrebu pacijenta za insulinom. Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre treba pojačano pratiti nivo glukoze u krvi i individualno prilagoditi dozu (vidjeti odjeljak 5.2).
Pedijatrijska populacija
Lijek Fiasp se može primjenjivati kod adolescenata i djece uzrasta od 1 godine i starije (vidjeti dio 5.1). Nema kliničkog iskustva sa primjenom lijeka Fiasp kod djece mlađe od 2 godine.
Preporučuje se da lijek Fiasp bude primijenjen prije obroka (0-2 minuta), ali u situacijama kada postoji neizvjesnost oko unosa obroka može se primijeniti i do 20 minuta nakon početka obroka.
Prevođenje sa drugih insulinskih preparata
Tokom prevođenja sa drugih insulina koji se uzimaju uz obrok i u prvim nedjeljama nakon toga preporučuje se strogo praćenje glikemije. Prevođenje sa drugog insulina koji se uzima uz obrok može se sprovesti uzimajući jednak broj jedinica. Prevođenje pacijenata sa insulina druge vrste, drugog zaštićenog imena ili drugog proizvođača na lijek Fiasp mora se sprovesti pod strogim nadzorom ljekara i može rezultirati potrebom za promjenom doze.
Možda će biti potrebno prilagođavanje doze i vremena primjene istovremeno primjenjivanih insulinskih preparata srednje dugog ili dugog dejstva ili druge uporedno primjenjivane antidijabetesne terapije.
Način primjene
Supkutana injekcija
Preporučuje se primjena lijeka Fiasp supkutanom injekcijom u trbušni zid ili nadlakticu (vidjeti dio 5.2). Mjesta ubrizgavanja treba mijenjati unutar istog predjela, kako bi se umanjio rizik od lipodistrofije i kutane amiloidoze (vidjeti djelove 4.4 i 4.8).
Lijek Fiasp FlexTouch, 100 jedinica/ml, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom penu
Napunjenim injekcionim penom (FlexTouch) mogu se primijeniti doze u rasponu od 1 do 80 jedinica, odabiranjem doze u podiocima od po 1 jedinice.
Uz napunjen pen FlexTouch priloženo je detaljno uputstvo za upotrebu lijeka, koga se treba pridržavati. Za uputstva o primjeni vidjeti “Uputstvo za upotrebu” na kraju Uputstva za lijek.
Napunjeni injekcioni pen se može koristiti samo za primjenu potkožne injekcije. Ako je neophodno primijeniti lijek pomoću šprica, intravenske injekcije ili infuzione pumpe, potrebno je koristiti lijek Fiasp u bočici.
Lijek Fiasp Penfill, 100 jedinica/ml, rastvor za injekciju u ulošku
Primjena pomoću pena za primjenu insulina za višekratnu upotrebu
Ako je neophodno primijeniti lijek pomoću šprica, intravenske injekcije ili infuzione pumpe, potrebno je koristiti lijek Fiasp u bočici (vidjeti dio 6.6).
Lijek Fiasp, 100 jedinica/ml, rastvor za injekciju u bočici
Primjena pomoću šprica
Bočice se koriste sa insulinskim špricevima sa odgovarajućom jediničnom skalom (jedinice -100 ili 100 jedinica/ml).
Kontinuirana supkutana insulinska infuzija (KSII)
Lijek Fiasp, rastvor za injekciju u bočici, se može koristiti za KSII pomoću pumpe pogodne za insulinsku infuziju, zadovoljavajući potrebe i za bolus insulinom (približno 50%) i za bazalnim insulinom. Može se primijeniti u skladu sa odgovarajućim uputstvima koje je naveo proizvođač pumpe, poželjno u abdomen. Kad se primjenjuje u insulinskoj infuzionoj pumpi, ne smije se razblaživati, niti miješati ni sa jednim drugim insulinskim preparatom.
Pacijenti koji primjenjuju KSII treba da budu obučeni za korišćenje pumpe i za upotrebu odgovarajućeg rezervoara i cjevčice za pumpu (vidjeti dio 6.6). Infuzioni set (cjevčicu i kanilu) treba mijenjati u skladu sa uputstvom za upotrebu koje je priloženo uz infuzioni set.
Pacijenti koji primjenjuju lijek Fiasp pomoću KSII moraju biti obučeni kako da primijene insulin ubrizgavanjem i moraju imati na raspolaganju neku drugu insulinsku terapiju u slučaju neispravnosti insulinske pumpe.
Intravenska primjena
Lijek Fiasp, 100 jedinica/ml, rastvor za injekciju u bočici
Ako je neophodno, lijek Fiasp mogu intravenski primijeniti zdravstveni radnici.
Za intravensku primjenu, treba ga koristiti u koncentraciji od 0,5 jedinica/ml do 1 jedinica/ml insulin asparta u infuzionom sistemu – koristeći polipropilenske infuzione kese. Lijek Fiasp se ne smije miješati ni sa jednim drugim insulinom, niti bilo kojim drugim lijekom, osim onih pomenutih u dijelu 6.6. Za uputstva o razblaživanju proizvoda prije upotrebe vidjeti dio 6.6.
Tokom infuzije insulina neophodno je praćenje nivoa glukoze u krvi. Potrebno je obratiti pažnju da se insulin ubrizga u infuzionu kesu, a ne samo u ulazni priključak.
Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na neku od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.
Praćenje
Kako bi se olakšalo praćenje bioloških medicinskih proizvoda, treba jasno zabeležiti ime i serijski broj primjenjenog proizvoda.
Hipoglikemija
Izostavljanje obroka ili neplanirana naporna fizička aktivnost mogu dovesti do hipoglikemije.
Hipoglikemija može nastupiti ako je doza insulina prevelika u odnosu na potrebu za insulinom (vidjeti djelove 4.8 i 4.9).
Kod pacijenata kod kojih se regulacija glukoze u krvi znatno poboljšala, npr. intenziviranom insulinskom terapijom, uobičajeni upozoravajući simptomi hipoglikemije se mogu promijeniti, pa ih shodno tome treba posavjetovati da obrate pažnju. Uobičajeni upozoravajući simptomi hipoglikemije mogu nestati kod pacijenata koji dugo boluju od dijabetesa.
Trenutak nastupa hipoglikemije obično odražava profil vremena/djelovanja primijenjene formulacije insulina. Hipoglikemija može nastupiti ranije nakon davanja injekcije/infuzije u poređenju sa drugim insulinima koji se uzimaju uz obrok zbog bržeg početka djelovanja lijeka Fiasp (vidjeti dio 5.1).
S obzirom na to da lijek Fiasp treba primijeniti do 2 minuta prije početka obroka, sa mogućnošću primjene do 20 minuta nakon početka obroka, potrebno je imati u vidu vrijeme do početka djelovanja kada se propisuje pacijentima koji boluju od uporednih bolesti ili su podvrgnuti liječenju kod kojeg se može očekivati usporena resorpcija hrane.
Pedijatrijska populacija
Preporučuje se pažljivo praćenje nivoa glukoze u krvi ako se lijek primijeni nakon početka posljednjeg obroka u danu, kako bi se izbjegla noćna hipoglikemija.
Hiperglikemija i dijabetesna ketoacidoza
Neadekvatno doziranje ili prekid terapije, naročito kod pacijenata kojima je potreban insulin, mogu dovesti do hiperglikemije i dijabetesne ketoacidoze; stanja koja mogu biti smrtonosna.
Kontinuirana supkutana insulinska infuzija (KSII)
Neispravnost pumpe ili infuzionog seta mogu dovesti do brzog nastupa hiperglikemije i ketoze. Neophodno je brzo prepoznavanje i rješavanje uzroka hiperglikemije ili ketoze. Možda će biti potrebna privremena terapija supkutanom injekcijom.
Promjene na koži i potkožnom tkivu
Pacijenti moraju biti obavješteni da kontinuirano kružno mjenjaju mjesto injektovanja kako bi smanjili rizik od nastanka lipodistrofije i kutane amiloidoze. Postoji potencijalni rizik od odložene apsorpcije insulina i pogoršanja kontrole glikemije nakon injektovanja insulina na regije sa ovim reakcijama. Prijavljeno je da iznenadna promjena mjesta injektovanja na netaknuto područje rezultuje hipoglikemijom.
Preporučeno je praćenje nivoa glukoze nakon promjene mjesta injektovanja sa korišćenog na netaknuto područje, kao i razmatranje prilagođavanja doze antidijabetika.
Prevođenje sa drugih insulinskih medicinskih proizvoda
Prevođenje pacijenta na drugi tip insulina ili na insuline druge kompanije, treba sprovesti pod striktnim medicinskim nadzorom. Promjene jačine, kompanije (proizvođača), tipa, porijekla (životinjski, humani insulin ili humani analozi insulina) i/ili načina proizvodnje (rekombinantna DNK nasuprot životinjskom izvoru insulina) mogu rezultirati potrebom za korigovanjem doze. Pacijentima, koji su sa drugog tipa insulina prevedeni na lijek Fiasp, može biti potrebna promjena doze koju su koristili uz svoje uobičajene insulinske proizvode.
Uporedne bolesti
Uporedne bolesti, naročito infekcije i stanja praćena groznicom, obično povećavaju potrebu pacijenta za insulinom. Uporedne bolesti bubrega, jetre ili one koje zahvataju nadbubrežnu žlijezdu, hipofizu ili štitastu žlijezdu mogu usloviti promjenu doze insulina.
Kombinacija pioglitazona i insulinskih preparata
Prijavljeni su slučajevi kongestivne srčane insuficijencije kada se pioglitazon koristi u kombinaciji sa insulinom, naročito kod pacijenata koji su imali faktore rizika za razvoj kongestivne srčane insuficijencije. Ovu činjenicu bi trebalo imati na umu ako se razmatra kombinovana terapija pioglitazonom i insulinskim preparatima. Ukoliko se kombinovana terapija ovim ljekovima primjenjuje, kod pacijenata bi trebalo pratiti pojavu znakova i simptoma kongestivne srčane insuficijencije, povećanja tjelesne mase i edema. Liječenje pioglitazonom treba prekinuti ako dođe do bilo kakvog pogoršanja srčanih simptoma.
Početak primjene insulina i intenziviranje regulacije glikemije
Intenziviranje ili brzo poboljšanje regulacije glikemije povezano je sa privremenim, reverzibilnim poremećajem oftalmološke refrakcije, pogoršanjem dijabetesne retinopatije, akutnom bolnom perifernom neuropatijom i perifernim edemom. Međutim, dugoročna regulacija glikemije smanjuje rizik od dijabetesne retinopatije i neuropatije.
Insulinska antitijela
Primjena insulina može uzrokovati pojavu insulinskih antitijela. U rijetkim slučajevima, prisustvo takvih antitijela na insulin može zahtijevati prilagođavanje doze insulina kako bi se korigovala tendencija ka hiperglikemiji ili hipoglikemiji.
Izbjegavanje slučajnih zamjena/medikacijskih grešaka
Pacijente treba uputiti da uvijek, prije svakog ubrizgavanja, provjeravaju oznake na insulinu kako bi se izbjegla slučajna zamjena ovog lijeka i drugih insulinskih preparata.
Pacijenti moraju vizuelno provjeriti odabrane jedinice doze prije primjene. Stoga, sposobnost očitavanja skale doziranja je uslov za samostalnu primjenu od strane pacijenta. Pacijente koji su slijepi ili slabovidi treba uputiti da uvijek potraže pomoć od osobe sa očuvanim vidom koja je obučena za korišćenje insulina.
Putovanja između vremenskih zona
Prije putovanja između različitih vremenskih zona, pacijent treba da zatraži savjet ljekara.
Pomoćne supstance
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po dozi, odnosno suštinski je „bez natrijuma”.
Poznato je da mnogi ljekovi utiču na metabolizam glukoze.
Sljedeće supstance mogu smanjiti potrebe za insulinom:
Oralni antidijabetici, inhibitori monoamino oksidaze (MAO inhibitori), beta blokatori, inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE inhibitori), salicilati, anabolički steroidi, sulfonamidi i agonisti GLP-1 receptora.
Sljedeće supstance mogu povećati potrebe za insulinom:
Oralni kontraceptivi, tiazidi, glukokortikoidi, tireoidni hormoni, simpatomimetici, hormon rasta i danazol.
Beta blokatori mogu prikriti simptome hipoglikemije.
Oktreotid/lanreotid mogu ili povećati ili smanjiti potrebu za insulinom.
Alkohol može pojačati ili smanjiti hipoglikemijsko dejstvo insulina.
Trudnoća
Lijek Fiasp se može primjenjivati u trudnoći.
Podaci iz dva randomizovana kontrolisana klinička ispitivanja sprovedena sa insulin aspartom (322 + 27 izloženih trudnoća) ne ukazuju na pojavu štetnih efekata insulin asparta na trudnoću ili na zdravlje fetusa/novorođenčeta, u poređenju sa rastvorljivim humanim insulinom.
Tokom trudnoće, kao i prilikom planiranja trudnoće, preporučuje se intenzivirana regulacija glikemije i praćenje trudnica sa dijabetesom (tipa 1, tipa 2 ili gestacijskim dijabetesom). Potreba za insulinom obično opada u toku prvog trimestra, a postepeno se povećava u toku drugog i trećeg trimestra trudnoće. Nakon porođaja, potrebe za insulinom obično se brzo vraćaju na vrijednosti prije trudnoće.
Dojenje
Ne postoje ograničenja u liječenju dijabetesa lijekom Fiasp tokom dojenja. Liječenje dojilje insulinom ne predstavlja rizik za dijete. Međutim, može biti potrebno prilagođavanje doze.
Plodnost
Reproduktivna ispitivanja na životinjama nijesu pokazala nikakve razlike između insulin asparta i humanog insulina vezano za plodnost.
Sposobnost koncentracije i reagovanja pacijenta može biti smanjena kao posljedica hipoglikemije. Ovo može predstavljati rizik u situacijama u kojima su takve sposobnosti od posebnog značaja (npr., prilikom upravljanja automobilom ili rukovanja mašinama).
Pacijentima treba savjetovati da preduzmu mjere opreza kako bi izbjegli hipoglikemiju tokom vožnje. Ovo je naročito važno kod pacijenata sa uočljivim smanjenjem ili odsustvom sposobnosti prepoznavanja upozoravajućih znakova hipoglikemije, kao i kod pacijenata sa čestim epizodama hipoglikemije. U ovakvim slučajevima treba procijeniti da li je uopšte preporučljivo upravljati vozilom.
Sažetak bezbjednosnog profila
Najčešće prijavljivana neželjena reakcija tokom liječenja je hipoglikemija (vidjeti dio „Opis odabranih neželjenih reakcija” u nastavku).
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Neželjene reakcije navedene u daljem tekstu (Tabela 2) su zasnovane na podacima iz 6 završenih ispitivanja sprovedenih sa ciljem potvrde terapijskog efekta kod odraslih osoba. Kategorije učestalosti definisane su prema sljedećoj konvenciji: veoma često (≥1/10); često (≥1/100 do <1/10); povremeno (≥1/1000 do <1/100); rijetko (≥1/10000 do <1/1000); veoma rijetko (<1/10000) i nepoznato (učestalost se ne može procijeniti na osnovu dostupnih podataka).
Tabela 2 Neželjene reakcije iz kliničkih ispitivanja
| MedDRA klasifikacija sistema organa | Veoma često | Često | Povremeno | Nepoznato |
| Poremećaji imunog sistema | Preosjetljivost | Anafilaktičke reakcije | ||
| Poremećaji metabolizma i ishrane | Hipoglikemija | |||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Alergijske manifestacije na koži | Lipodistrofija | Kutana amiloidoza⸶ | |
| Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene | Reakcije na mjestu injekcije/infuzije |
† neželjena reakcija iz postmarketinških izvora.
Opis odabranih neželjenih reakcija
Alergijske reakcije
Alergijske manifestacije na koži prijavljene u vezi sa lijekom Fiasp (1,8% prema 1,5% za komparator) uključuju ekcem, osip, pruritus praćen osipom, urtikarijom i dermatitisom.
Generalizovane reakcije preosjetljivosti (u obliku generalizovanog osipa na koži i edema lica) na lijek Fiasp prijavljivane su povremeno (0,2% prema 0,3% za komparator).
Hipoglikemija
Hipoglikemija se može javiti ukoliko je doza insulina suviše velika u odnosu na potrebe za insulinom. Teška hipoglikemija može dovesti do gubitka svijesti i/ili konvulzija i može prouzrokovati privremeno ili trajno oštećenje funkcije mozga, pa čak i smrt. Simptomi hipoglikemije se obično javljaju iznenada. Oni uključuju: hladan znoj, hladnu blijedu kožu, umor, nervozu ili drhtavicu, anksioznost, neuobičajen umor ili slabost, konfuziju, teškoće u koncentraciji, pospanost, izrazitu glad, poremećaj vida, glavobolju, mučninu i palpitacije (vidjeti djelove 4.4 i 5.1). Hipoglikemija može nastupiti ranije nakon primjene injekcije/infuzije lijeka Fiasp u poređenju sa drugim insulinima koji se uzimaju uz obrok zbog bržeg početka djelovanja.
Promjene na koži i potkožnom tkivu
Lipodistrofija (uključujući lipohipertrofiju i lipoatrofiju) i kutana amiloidoza se mogu javiti na mjestu ubrizgavanja i odložiti lokalnu apsorpciju insulina. Kod pacijenata liječenih lijekom Fiasp prijavljena je lipodistrofija na mjestu injekcije/infuzije (0,5% prema 0,2% za komparator). Stalno kružno mijenjanje mjesta ubrizgavanja u okviru datog dijela tijela predviđenog za ubrizgavanje može doprineti smanjenu ili prevenciji ovih reakcija (vidjeti dio 4.4).
Reakcije na mjestu injekcije/infuzije
Reakcije na mjestu injekcije (uključujući osip, crvenilo, inflamaciju, bol i modrice) prijavljene su kod pacijenata liječenih lijekom Fiasp (1,3% prema 1,0% za komparator). Kod pacijenata koji primjenjuju KSII (N=261): reakcije na mjestu infuzije (uključujući crvenilo, inflamaciju, iritaciju, bol, modrice i svrb) prijavljene su kod pacijenata koji su liječeni lijekom Fiasp (10,0% prema 8,3% za komparator). Ove reakcije su obično blage i prolazne, a najčešće nestaju tokom kontinuiranog liječenja.
Pedijatrijska populacija
Bezbjednost i efikasnost su ispitivane u kliničkom ispitivanju sprovedenom sa ciljem potvrde terapijskog efekta kod djece sa dijabetesom tipa 1 uzrasta od 2 godine do manje od 18 godina. U tom ispitivanju je 519 pacijenata bilo liječeno lijekom Fiasp. Uopšteno posmatrano, učestalost, tip i ozbiljnost neželjenih reakcija kod pedijatrijske populacije ne ukazuju na razlike u odnosu na iskustvo u odrasloj populaciji. U ovom ispitivanju sa pedijatrijskim pacijentima, lipodistrofija (uključujući lipohipertrofiju, lipoatrofiju) na mjestu injekcije prijavljivana je češće nego u ispitivanjima sprovedenima kod odraslih (vidjeti gore). U pedijatrijskoj populaciji prijavljena učestalost lipodistrofije iznosila je 2,1% uz lijek Fiasp, u poređenju sa 1,6% uz lijek NovoRapid.
Ostale posebne populacije
Na osnovu rezultata dobijenih iz kliničkih ispitivanja sa insulin aspartom, uopšteno posmatrano nema razlike u pogledu učestalosti, vrste i ozbiljnosti neželjenih reakcija zapaženih kod starijih pacijenata i pacijenata sa oštećenjem bubrega ili jetre u odnosu na šire iskustvo u opštoj populaciji. Bezbjednosni profil kod veoma starih pacijenata (≥75 godina) ili pacijenata sa umjerenim do teškim oštećenjem bubrega ili jetre je ograničen. Lijek Fiasp je primjenjivan kod starijih pacijenata radi ispitivanja farmakokinetičkih svojstava (vidjeti dio 5.2).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Specifično predoziranje insulinom se ne može definisati; međutim, ukoliko je pacijent primio veću dozu insulina nego što je potrebno, može se razviti hipoglikemija kroz sljedeće stadijume:
Farmakoterapijska grupa: Ljekovi koji se upotrebljavaju u dijabetesu (antidijabetici), insulini i analozi, parenteralni, brzog dejstva
ATC kod: A10AB05
Mehanizam dejstva
Lijek Fiasp je brzodjelujuća formulacija insulin asparta.
Primarna aktivnost lijeka Fiasp je regulacija metabolizma glukoze. Insulini, uključujući i insulin aspart, aktivnu supstancu lijeka Fiasp, specifično djeluju vezivanjem na receptore insulina. Insulin se vezuje za receptore i snižava nivo glukoze u krvi olakšavanjem unosa glukoze u ćelije skeletnih mišića i masno tkivo, kao i inhibicijom otpuštanja glukoze iz jetre. Insulin inhibira lipolizu u adipocitima, inhibira proteolizu i poboljšava sintezu proteina.
Farmakodinamski efekti
Lijek Fiasp je formulacija insulin asparta koja se uzima uz obrok, a kojoj je dodat nikotinamid (vitamin B3) što dovodi do brže početne resorpcije insulina u poređenju sa lijekom NovoRapid.
Početak djelovanja bio je 5 minuta brži, a vrijeme do postizanja maksimalne brzine infuzije glukoze nastupilo je 11 minuta ranije sa lijekom Fiasp nego sa lijekom NovoRapid. Maksimalno dejstvo na snižavanje glukoze primjenom lijeka Fiasp nastupilo je između 1 i 3 sata nakon ubrizgavanja. Efekat snižavanja glukoze tokom prvih 30 minuta (PIKGIR, 0-30 min) iznosio je 51 mg/kg sa lijekom Fiasp, a 29 mg/kg sa lijekom NovoRapid (odnos Fiasp/NovoRapid: 1,74 [1,47; 2,10]95% CI). Ukupan efekat snižavanja glukoze i maksimalan (GIRmax) efekat snižavanja glukoze između ljekova Fiasp i NovoRapid bili su uporedivi. Ukupan i maksimalan efekat snižavanja glukoze lijeka Fiasp linearno se povećavaju sa povećanjem doze unutar terapijskog raspona doza.
Lijek Fiasp ima brži početak djelovanja u poređenj sa lijekom NovoRapid (vidjeti dio 5.2), pa je njegov rani efekat snižavanja glukoze izraženiji. To se mora uzeti u obzir prilikom propisivanja lijeka Fiasp.
Trajanje dejstva bilo je kraće za lijek Fiasp u poređenju sa lijekom NovoRapid i iznosilo je 3-5 sati.
Intraindividualna varijabilnost efekta snižavanja glukoze dan za danom bila je kod pacijenata niska za lijek Fiasp kako za rani (PIKGIR, 0-1h, CV~26%), tako i za ukupni (PIKGIR, 0-12h, CV~18%) i za maksimalni efekat snižavanja glukoze (GIRmax, CV~19%).
Klinička efikasnost i bezbjednost
Lijek Fiasp je ispitivan kod 2068 odraslih pacijenata sa dijabetesom tipa 1 (1143 pacijenta) i dijabetesom tipa 2 (925 pacijenata) u 3 randomizovana ispitivanja efikasnosti i bezbjednosti (tokom 18–26 nedjelja liječenja). Osim toga, lijek Fiasp je ispitivan kod 777 pedijatrijskih ispitanika sa dijabetesom tipa 1 u randomizovanom ispitivanju efikasnosti i bezbjednosti (tokom 26 nedjelja liječenja). U ispitivanju nije bilo randomizovano nijedno dijete mlađe od 2 godine.
Pacijenti sa dijabetes melitusom tipa 1
Efekat liječenja lijekom Fiasp u postizanju glikemijske kontrole procjenjivan je prilikom primjene lijeka uz obrok ili nakon obroka. Lijek Fiasp, koji je primijenjen uz obrok, pokazao je neinferiornost u poređenju sa lijekom NovoRapid u snižavanju HbA1c, a poboljšanje HbA1c statistički je značajno išlo u korist lijeka Fiasp. Lijek Fiasp primijenjen nakon obroka postigao je slično sniženje HbA1c kao lijek NovoRapid primijenjen za vrijeme obroka (Tabela 3).
Tabela 3 Rezultati 26-nedjeljnog ispitivanja bazal-bolus terapije kod pacijenata sa dijabetesom tipa 1
| Lijek Fiasp uz obrok + insulin detemir | Lijek Fiasp nakon obroka + insulin detemir | Lijek NovoRapid | |
| N | 381 | 382 | 380 |
| HbA1c (%) | 7,6 7,3 | 7,6 7,5 | 7,6 7,4 |
| HbA1c (mmol/mol) | 59,7 56,4 | 59,9 58,6 | 59,3 57,6 |
| Povećanje glukoze 2 h nakon obroka | 6,1 5,9 | 6,1 6,7 | 6,2 6,6 |
| Povećanje glukoze 1 h nakon obroka | 5,4 4,7 | 5,4 6,6 | 5,7 5,9 |
| Tjelesna masa (kg) | 78,6 79,2 | 80,5 81,2 | 80,2 80,7 |
| Zabilježena stopa teške ili GK potvrđene hipoglikemijeB po pacijent-godini izloženosti (procenat pacijenata) | 59,0 (92,7) | 54,4 (95,0) | 58,7 (97,4) |
Početne vrijednosti i vrijednosti na kraju ispitivanja su dobijene na osnovu srednjih posljednjih dostupnih zabilježenih vrijednosti. 95% -tni interval pouzdanosti naveden je u ‘[]’
A Test sa obrokom
B Teška hipoglikemija (epizoda u kojoj je potrebna pomoć druge osobe) ili hipoglikemija potvrđena izmjerenim vrijednostima glukoze u krvi (GK) definisanim kao epizode potvrđene vrijednošću glukoze u plazmi < 3,1 mmol/l bez obzira na simptome
C Razlika za Fiasp uz obrok – NovoRapid uz obrok
D Razlika za Fiasp nakon obroka – NovoRapid uz obrok
E Statistički značajno u korist lijeka Fiasp uz obrok
33,3% pacijenata liječenih lijekom Fiasp primijenjenim uz obrok postigli su HbA1c od <7%, u poređenju sa 23,3% pacijenata liječenih lijekom Fiasp primijenjenim nakon obroka i 28,2% pacijenata liječenih lijekom NovoRapid primijenjenim uz obrok. Procijenjeni izgledi za postizanje HbA1c <7% statistički su značajno veći sa lijekom Fiasp primijenjenim uz obrok nego sa lijekom NovoRapid primijenjenim uz obrok (odnos mogućnosti (engl. odds ratio): 1,47 [1,02; 2,13]95% CI). Nije pokazana statistički značajna razlika između lijeka Fiasp nakon obroka i lijeka NovoRapid uz obrok.
Lijek Fiasp koji je primijenjen uz obrok doveo je do značajno nižeg povećanja glukoze 1 sat i 2 sata nakon obroka, u poređenju sa lijekom NovoRapid primijenjenim uz obrok. Lijek Fiasp primijenjen nakon obroka postigao je veće povećanje glukoze 1 sat nakon obroka i uporedivo povećanje glukoze 2 sata nakon obroka u poređenju sa lijekom NovoRapid primijenjenim uz obrok (Tabela 3).
Medijana ukupne doze bolus insulina na kraju ispitivanja bila je slična za lijek Fiasp primijenjen uz obrok, lijek Fiasp primijenjen nakon obroka, i lijek NovoRapid primijenjen uz obrok (promjena od početnih vrijednosti do kraja ispitivanja: lijek Fiasp uz obrok: 0,33→0,39 jedinica/kg/dan; lijek Fiasp nakon obroka: 0,35→0,39 jedinica/kg/dan; i lijek NovoRapid uz obrok: 0,36→0,38 jedinica/kg/dan). Promjene u medijani ukupne doze bazalnog insulina od početka ispitivanja do kraja ispitivanja bile su uporedive za lijek Fiasp primijenjen uz obrok (0,41→0,39 jedinica/kg/dan), lijek Fiasp primijenjen nakon obroka (0,43→0,42 jedinica/kg/dan) i lijek NovoRapid primijenjen uz obrok (0,43→0,43 jedinica/kg/dan).
Pacijenti sa dijabetes melitusom tipa 2
Snižavanje HbA1c od početnih vrijednosti do kraja ispitivanja je bilo neinferiorno u poređenju sa onim postignutim sa lijekom NovoRapid (Tabela 4).
| Tabela 4 Rezultati 26-nedjeljnog ispitivanja bazal-bolus terapije sa dijabetesom tipa 2 | ||
| Lijek Fiasp | Lijek NovoRapid | |
| N | 345 | 344 |
| HbA1c (%) | 8,0 6,6 | 7,9 6,6 |
| -0,02 [-0,15;0,10] | ||
| HbA1c (mmol/mol) | 63,5 49,0 | 62,7 48,6 |
| -0,24 [-1,60;1,11] | ||
| Povećanje glukoze 2 h nakon obroka (mmol/l) A | 7,6 4,6 | 7,3 4,9 |
| -0,36 [-0,81;0,08] | ||
| Povećanje glukoze 1 h nakon obroka (mmol/l)A | 6,0 4,1 | 5,9 4,6 |
| -0,59 [-1,09;-0,09]C | ||
| Tjelesna masa (kg) | 89,0 91,6 | 88,3 90,8 |
| 0,00 [-0,60;0,61] | ||
| Zabilježena stopa teške ili GK potvrđene hipoglikemijeB po pacijent-godini izloženosti (procenat pacijenata) | 17,9 (76,8) | 16,6 (73,3) |
| 1,09 [0,88;1,36] |
Početne vrijednosti i vrijednosti na kraju ispitivanja su dobijene na osnovu srednjih posljednjih dostupnih zabilježenih vrijednosti. 95% -tni interval pouzdanosti naveden je u ‘[]’
A Test sa obrokom
B Teška hipoglikemija (epizoda u kojoj je potrebna pomoć druge osobe) ili hipoglikemija potvrđena izmjerenim vrijednostima glukoze u krvi (GK) definisanim kao epizode potvrđene vrijednošću glukoze u plazmi < 3,1 mmol/l bez obzira na simptome
C Statistički značajno u korist lijeka Fiasp
Doziranje nakon obroka nije ispitivano kod pacijenata sa dijabetesom tipa 2.
74,8% pacijenata liječenih lijekom Fiasp postigli su ciljni HbA1c od <7% u poređenju sa 75,9% pacijenata liječenih lijekom NovoRapid. Nije postojala statistički značajna razlika između ljekova Fiasp i NovoRapid u procijenjenim mogućnostima postizanja HbA1c <7%.
Medijana ukupne doze bolus insulina na kraju ispitivanja bila je slična za ljekove Fiasp i NovoRapid (promjena od početnih vrijednosti do kraja ispitivanja: lijek Fiasp: 0,21→0,49 jedinica/kg/dan i lijek NovoRapid: 0,21→0,51 jedinica/kg/dan). Promjene u medijani ukupne doze bazalnog insulina od početka do kraja ispitivanja bile su uporedive za lijek Fiasp (0,56→0,53 jedinica/kg/dan) i lijek NovoRapid (0,52→0,48 jedinica/kg/dan).
Starije osobe
U tri kontrolisana klinička ispitivanja, 192 od 1219 (16%) pacijenata sa dijabetesom tipa 1 ili dijabetesom tipa 2 liječenih lijekom Fiasp imali su ≥65 godina, a njih 24 od 1219 (2%) imali su ≥75 godina. Nijesu zabilježene ukupne razlike u bezbjednosti ili efikasnosti između starijih i mlađih pacijenata.
Kontinuirana supkutana insulinska infuzija (KSII)
Randomizovano (2:1), 6-nedjeljno, dvostruko slijepo, aktivno kontrolisano kliničko ispitivanje sa uporednim grupama procjenjivalo je kompatibilnost ljekova Fiasp i NovoRapid kada se primjenjuju pomoću sistema za KSII kod odraslih pacijenata sa dijabetes melitusom tipa 1. Nije bilo mikroskopski potvrđenih epizoda okluzija infuzionih setova, ni u grupi koja je primala lijek Fiasp (N=25), ni u grupi koja je primala lijek NovoRapid (N=12). Dva pacijenta u grupi koja je primala lijek Fiasp zasebno su prijavila reakcije na mjestu infuzije nastale usljed liječenja.
U 2-nedjeljnom ukrštenom ispitivanju, lijek Fiasp je pokazao veći efekat snižavanja glukoze nakon obroka poslije testa sa standardizovanim obrokom u odnosu na odgovor glukoze 1 sat i 2 sata nakon obroka (razlika u liječenju: -0,50 mmol/l [-1,07; 0,07]95% CI odnosno -0,99 mmol/l [-1,95; -0,03]95% CI), u poređenju sa lijekom NovoRapid uz primjenu pomoću sistema za KSII.
Pedijatrijska populacija
Efikasnost i bezbjednost lijeka Fiasp ispitivane su tokom 26 nedjelja u 1:1:1 randomizovanom, aktivno kontrolisanom kliničkom ispitivanju kod djece i adolescenata sa dijabetesom tipa 1 uzrasta od 1 do 18 godina (N=777). U tom ispitivanju upoređivane su efikasnost i bezbjednost lijeka Fiasp primijenjenog uz obrok (0-2 minuta prije obroka) ili nakon obroka (20 minuta nakon početka obroka) i lijeka NovoRapid primijenjenog uz obrok. Oba lijeka su primjenjivana u kombinaciji sa insulin degludekom.
Grupa koja je primala Fiasp uz obrok uključivala je 16 djece uzrasta od 2 do 5 godina, 100 djece uzrasta od 6 do 11 godina i 144 adolescenta uzrasta od 12 do 17 godina. Grupa koja je primala Fiasp nakon obroka uključivala je 16 djece uzrasta od 2 do 5 godina, 100 djece uzrasta od 6 do 11 godina i 143 adolescenta uzrasta od 12 do 17 godina.
Lijek Fiasp primijenjen uz obrok pokazao je superiornu regulaciju glikemije u odnosu na lijek NovoRapid primijenjen uz obrok, u pogledu promjene HbA1c (procijenjena razlika između liječenja: -0,17% [-0,30; -0,03]95% CI). Lijek Fiasp primijenjen nakon obroka ostvario je neinferiornu regulaciju glikemije u poređenju sa lijekom NovoRapid primijenjenim uz obrok (procijenjena razlika između liječenja: 0,13% [-0,01; 0,26]95% CI).
Lijek Fiasp primijenjen uz obrok doveo je do statistički značajnog poboljšanja srednje vrijednost porasta nivoa glukoze 1 sat nakon obroka za sva tri glavna obroka u poređenju sa lijekom NovoRapid (prema samostalno izmjerenom nivou glukoze u plazmi). Kod primjene lijeka Fiasp nakon obroka, poređenje je išlo u korist lijeka NovoRapid primijenjenog uz obrok.
Uopšteno posmatrano, nije zapažen povećan rizik od teške hipoglikemije ili hipoglikemije potvrđene izmjerenim vrijednostima glukoze u krvi u poređenju sa lijekom NovoRapid.
Zapaženi efekti i bezbjednosni profili bili su uporedivi u svim starosnim grupama.
Resorpcija
Lijek Fiasp je formulacija insulin asparta koja se uzima uz obrok, u kojoj dodatak nikotinamida (vitamina B3) dovodi do brže početne resorpcije insulina. Insulin se pojavio u cirkulaciji otprilike 4 minuta nakon primjene (Slika 1). Nastup pojave bio je dvostruko brži (što odgovara pojavi 5 minuta ranije), vrijeme do 50% maksimalne koncentracije bilo je 9 minuta kraće sa lijekom Fiasp u poređenju sa lijekom NovoRapid, pri čemu je tokom prvih 15 minuta bilo dostupno četiri puta više insulina, a tokom prvih 30 minuta dvostruko više insulina.
\s
Slika 1 Profil srednje koncentracije insulina kod pacijenata sa dijabetesom tipa 1 nakon supkutane injekcije
Ukupna izloženost insulinu bila je uporediva između ljekova Fiasp i NovoRapid. Srednja vrijednost Cmax za dozu od 0,2 jedinice/kg tjelesne mase iznosi 298 pikomol/l i uporediva je sa lijekom NovoRapid.
Ukupna izloženost i maksimalna koncentracija insulina proporcionalno se povećava sa povećanjem supkutane doze lijeka Fiasp unutar terapijskog raspona doze.
Apsolutna bioraspoloživost insulin asparta nakon supkutane primjene lijeka Fiasp u abdomen, deltoidni mišić i bedreni predio iznosila je otprilike 80%.
Nakon primjene lijeka Fiasp, brz nastup pojave se održava nezavisno od mjesta ubrizgavanja. Vrijeme do postizanja maksimalne koncentracije i ukupna izloženost insulin aspartu bili su uporedivi za abdomen, nadlakticu i bedreni predio. Rana izloženost insulinu i maksimalna koncentracija bile su uporedive za abdomen i nadlakticu, dok je vrijednost za bedreni predio bila niža.
Kontinuirana supkutana insulinska infuzija (KSII)
Nastup izloženosti prilikom primjene pomoću sistema za KSII (vrijeme do postizanja maksimalne koncentracije) bilo je 26 minuta kraće sa lijekom Fiasp u poređenju sa lijekom NovoRapid, što je dovelo do otprilike tri puta više dostupnog insulina tokom prvih 30 minuta (Slika 2).
\s
Slika 2 Profili srednje koncentracije insulina kod pacijenata sa dijabetesom tipa 1 uz primjenu pomoću KSII (0-5 h) korigovani za infuziju bazalnog insulina
Distribucija
Insulin aspart ima niski afinitet vezivanja za proteine plazme (<10%), slično kao kod običnog humanog insulina.
Volumen distribucije (Vd) nakon intravenske primjene iznosio je 0,22 l/kg (npr., 15,4 l za ispitanika koji ima 70 kg) što odgovara ekstracelularnom volumenu tečnosti u organizmu.
Biotransformacija
Razgradnja insulin asparta slična je razgradnji humanog insulina; svi nastali metaboliti su neaktivni.
Eliminacija
Poluvrijeme eliminacije nakon supkutane primjene lijeka Fiasp iznosi 57 minuta i uporedivo je sa lijekom NovoRapid.
Nakon intravenske primjene lijeka Fiasp, klirens je bio brz (1 l/h/kg), a poluvrijeme eliminacije iznosilo je 10 minuta.
Posebne populacije
Starije osobe
Kod starijih pacijenata sa dijabetesom tipa 1, lijek Fiasp je pokazao raniji nastup izloženosti i veću ranu izloženost insulinu, pri čemu se održala slična ukupna izloženost i maksimalna koncentracija u poređenju sa lijekom NovoRapid.
Ukupna izloženost insulin aspartu i maksimalna koncentracija nakon primjene lijeka Fiasp bila je 30% veća kod starijih ispitanika, u poređenju sa mlađim odraslim ispitanicima.
Pol
Efekat pola na farmakokinetiku lijeka Fiasp ispitan je pomoću unakrsne analize farmakokinetičkih studija. Lijek Fiasp je pokazao uporediv raniji nastup izloženosti i veću ranu izloženost insulinu, pri čemu se održala slična ukupna izloženost i maksimalna koncentracija u poređenju sa lijekom NovoRapid za pacijente ženskog i muškog pola sa dijabetesom tipa 1.
Rana i maksimalna izloženost insulinu lijeka Fiasp bila je uporediva za pacijente ženskog i muškog pola sa dijabetesom tipa 1. Međutim, ukupna izloženost insulinu bila je veća kod pacijenata ženskog pola nego kod pacijenata muškog pola sa dijabetesom tipa 1.
Gojaznost
Početna brzina resorpcije bila je niža kako je ITM bio veći, a ukupna izloženost bila je slična za različite nivoe ITM-a. U poređenju sa lijekom NovoRapid, uticaj ITM-a na repsorpciju bio je manje izražen za lijek Fiasp, što je dovelo do relativno veće početne izloženosti.
Rasa i etnička pripadnost
Uticaj rase i etničke pripadnosti (pacijenti crne rase u poređenju sa pacijentima bijele rase i pacijenti hispanskog porijekla u poređenju sa pacijentima koji nijesu hispanskog porijekla) na ukupnu izloženost insulinu lijeka Fiasp zasniva se na rezultatima iz populacione farmakokinetičke analize kod pacijenata sa dijabetes melitusom tipa 1. Nije utvrđena razlika u izloženosti lijeku Fiasp među ispitivanim rasnim i etničkim grupama.
Oštećenje funkcije jetre
Ispitivanje farmakokinetike pojedinačne doze insulin asparta sprovedeno je sa lijekom NovoRapid kod 24 ispitanika sa normalnom do teško oštećenom funkcijom jetre. Kod ispitanika sa oštećenjem jetre, brzina resorpcije bila je smanjena i varijabilnija.
Oštećenje funkcije bubrega
Ispitivanje farmakokinetike pojedinačne doze insulin asparta sprovedeno je sa lijekom NovoRapid na 18 ispitanika sa normalnom do teško oštećenom funkcijom bubrega. Nije bilo vidljivog efekta vrijednosti klirensa kreatinina na PIK, Cmax, CL/F i Tmax insulin asparta. Podaci o pacijentima sa umjerenim i teškim oštećenjem funkcije bubrega bili su ograničeni. Ispitivanjem nijesu bili obuhvaćeni pacijenti sa insuficijencijom bubrega kojima je potrebna dijaliza.
Pedijatrijska populacija
U poređenju sa lijekom NovoRapid, kod djece (uzrasta 6-11 godina) i adolescenata (uzrasta 12-18 godina) lijek Fiasp je pokazao raniji nastup izloženosti i veću ranu izloženost insulinu, pri čemu se održala slična ukupna izloženost i maksimalna koncentracija.
Nastup i rana izloženost insulinu lijeka Fiasp kod djece i adolescenata bili su slični onima kod odraslih. Ukupna izloženost lijeku Fiasp nakon primjene doze od 0,2 jedinice/kg tjelesne mase bila je niža kod djece i adolescenata u poređenju sa odraslim osobama, dok je maksimalna koncentracija insulin asparta u serumu bila slična u okviru starosnih grupa.
Pretklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na osnovu konvencionalnih ispitivanja bezbjednosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i reproduktivne toksičnosti nakon izloženosti insulin aspartu. U in vitro testovima, uključujući vezivanje na insulinska i IGF-1 receptorska mjesta i efekte na ćelijski rast, insulin aspart se ponašao vrlo slično humanom insulinu. Ispitivanja su takođe pokazala da je disocijacija vezivanja na insulinske receptore insulin asparta jednaka kao i kod humanog insulina.
Fenol
Metakrezol
Glicerol
Cink acetat
Dinatrijum fosfat dihidrat
Arginin hidrohlorid
Nikotinamid (vitamin B3)
Hlorovodonična kiselina (za podešavanje pH)
Natrijum hidroksid (za podešavanje pH)
Voda za injekcije
Lijek se ne smije razblaživati, niti miješati sa drugim ljekovima, izuzev sa rastvorima za infuziju, kao što je opisano u dijelu 6.6.
30 mjeseci.
Fiasp FlexTouch, 100 jedinica/ml, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom penu
Nakon prvog otvaranja ili kad se nosi kao rezervni, lijek se može čuvati najviše 4 nedjelje. Ne čuvati na temperaturi iznad 30°C. Može se čuvati u frižideru (2°C–8°C). Ne zamrzavati. Pen čuvati sa postavljenim zatvaračem u cilju zaštite od svjetlosti.
Fiasp Penfill, 100 jedinica/ml, rastvor za injekciju u ulošku
Nakon prvog otvaranja ili kad se nosi kao rezervni, lijek se može čuvati najviše 4 nedjelje. Ne čuvati na temperaturi iznad 30°C. Ne odlagati u frižider. Ne zamrzavati. Ako se uložak nosi kao rezervni i nije iskorišćen, uložak treba čuvati u spoljašnjem pakovanju (kartonskoj kutiji) radi zaštite od svjetlosti.
Fiasp, 100 jedinica/ml, rastvor za injekciju u bočici
Nakon prvog otvaranja lijek se može čuvati najviše 4 nedjelje (uključujući vrijeme čuvanja u rezervoaru pumpe, vidjeti dio 6.6). Ne čuvati na temperaturi iznad 30°C. Može se čuvati u frižideru (2°C–8°C). Ne zamrzavati. Bočicu čuvati u spoljašnjem pakovanju (kartonskoj kutiji) radi zaštite od svjetlosti.
Fiasp FlexTouch, 100 jedinica/ml, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom penu
Čuvati u frižideru (2°C–8°C). Ne zamrzavati. Držati dalje od elementa za zamrzavanje. Pen čuvati sa postavljenim zatvaračem radi zaštite od svjetlosti.
Fiasp Penfill, 100 jedinica/ml, rastvor za injekciju u ulošku
Čuvati u frižideru (2°C–8°C). Ne zamrzavati. Držati dalje od elementa za zamrzavanje. Uložak čuvati u spoljašnjem pakovanju (kartonskoj kutiji) radi zaštite od svjetlosti.
Fiasp, 100 jedinica/ml, rastvor za injekciju u bočici
Čuvati u frižideru (2°C–8°C). Ne zamrzavati. Držati dalje od elementa za zamrzavanje. Bočicu čuvati u spoljašnjem pakovanju (kartonskoj kutiji) radi zaštite od svjetlosti.
Za uslove čuvanja nakon prvog otvaranja ili ako se nosi kao rezervni, vidjeti dio 6.3.
Fiasp FlexTouch, 100 jedinica/ml, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom penu
Uložak (staklo tip I) sa klipom (halobutil) i zatvaračem (halobutil/poliizopren) nalazi se u napunjenom višedoznom injekcionom penu od polipropilena, polioksimetilena, polikarbonata i akrilonitril butadien stirena, koji se nakon što se potroši baca.
Svaki napunjeni injekcioni pen sadrži 3 ml rastvora.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 5 napunjenih injekcionih penova (bez igala) i Uputstvo za lijek.
Fiasp Penfill, 100 jedinica/ml, rastvor za injekciju u ulošku
Uložak (staklo tip I) sa klipom (halobutil) i zatvaračem (halobutil/poliizopren) u kutiji.
Svaki uložak sadrži 3 ml rastvora.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 5 uložaka i Uputstvo za lijek.
Fiasp, 100 jedinica/ml, rastvor za injekciju u bočici
Bočica (staklo tip I) zatvorena gumenim zatvaračem u obliku diska od halobutila/poliizoprena i zaštitnom plastičnom kapicom u cilju zaštite od otvaranja u kutiji.
Svaka bočica sadrži 10 ml rastvora.
Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija sa 1 bočicom i Uputstvom za lijek.
Fiasp se ne smije primjeniti ako rastvor nije bistar i bezbojan.
Fiasp koji je bio zamrznut se ne smije primjeniti.
Fiasp FlexTouch, 100 jedinica/ml, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom penu
Uložak (Penfill) je namjenjen za upotrebu sa penovima za primjenu insulina za višekratnu upotrebu kompanije Novo Nordisk i iglama za injekciju koje su u skladu sa ISO standardima za igle dužine od 4 mm do 8 mm i promjera između 30G i 32G, a koje su namjenjene samo za primjenu supkutane injekcije.
Igle i ulošci se ne smeju dijeliti. Uložak se ne smije ponovo puniti.
Nakon svakog ubrizgavanja, pacijent treba da baci iglu u otpad.
Fiasp Penfill, 100 jedinica/ml, rastvor za injekciju u ulošku
Uložak (Penfill) je namjenjen za upotrebu sa penovima za primjenu insulina za višekratnu upotrebu kompanije Novo Nordisk i iglama za injekciju koje su u skladu sa ISO standardima za igle dužine od 4 mm do 8 mm i promjera između 30G i 32G, a koje su namjenjene samo za primjenu supkutane injekcije.
Igle i ulošci se ne smeju dijeliti. Uložak se ne smije ponovo puniti.
Nakon svakog ubrizgavanja, pacijent treba da baci iglu u otpad.
Fiasp, 100 jedinica/ml, rastvor za injekciju u bočici
Igle i špricevi se ne smiju dijeliti.
Primjena pomoću KSII
Kada se lijek Fiasp izvlači iz bočice može se primjenjivati uz pomoć infuzione pumpe (KSII) tokom najviše 6 dana, kako je opisano u dijelu 4.2 i Uputstvu za lijek. Ispitane su cjevčice čiji je unutrašnji zid napravljen od polietilena ili poliolefina i utvrđeno je da su kompatibilne za primjenu sa pumpama.
Intravenska upotreba
Lijek Fiasp je pokazao stabilnost na sobnoj temperaturi tokom 24 sata u tečnostima za infuziju, kao što je rastvor za injekciju natrijum-hlorida 9 mg/ml (0,9%) ili 5% rastvor glukoze za injekciju.
Za intravensku upotrebu, treba ga koristiti u koncentracijama od 0,5 jedinica/ml do 1 jedinice/ml insulina aspart u infuzionim sistemima – korišćenjem polipropilenskih infuzionih kesa.
Uklanjanje
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
\s
Pogledajte kroz prozor na skali za očitavanje. Ukoliko insulin izgleda zamućeno, pen nemojte upotrijebiti.
\s
\s
\s
\s
Kap insulina se može pojaviti na vrhu igle. Ovo je normalno, ali ipak morate provjeriti protok insulina.
Ne pričvršćujte novu iglu na Vaš pen sve dok nijeste spremni za ubrizgavanje.
\s
Ovo može smanjiti rizik od kontaminacije, infekcije, curenja insulina, začepljenja igle i netačnog doziranja.
Na taj način ćete moći da budete sigurni da primjenjujete Vašu cjelokupnu dozu insulina.
Okrenite dugme za odabiranje doze kako0 mora biti u ravni sa pokazivačem doze.
Ukoliko odaberete pogrešnu dozu, dugme za odabiranje doze možete okretati unaprijed i unazad, kako biste korigovali dozu.
Penom se može odabrati najviše 80 jedinica.
\s
Dugmetom za odabiranje doze mijenja se broj jedinica. Samo će brojač doza i pokazivač doze prikazati koliko ste jedinica odabrali po dozi.
Možete odabrati najviše 80 jedinica po dozi. Kada Vaš pen sadrži manje od 80 jedinica, brojač doza se zaustavlja na broju preostalih jedinica.
Nemojte brojati „klikove” pena da odaberete dozu. Ako odaberete i ubrizgate pogrešnu dozu, nivo šećera u krvi mogao bi postati previsok ili prenizak.
Nemojte koristiti skalu insulina, ona samo približno pokazuje koliko je insulina preostalo u Vašem penu.
Dugme za odabiranje doze ima drugačiji zvuk kad se okreće unaprijed, unazad ili kada se prekorači broj preostalih jedinica.
Nemojte dodirivati brojač doza Vašim prstima. Ovo može ometati ubrizgavanje.
\s
0 se mora poravnati sa pokazivačem doze. Potom se može čuti ili osjetiti „klik”.
\s
\s
Ukoliko se na mjestu ubrizgavanja pojavi krv, lagano pritisnite kožu na nekoliko minuta kako bi se zaustavilo krvarenje. Nemojte trljati mjesto ubrizgavanja.
\s
Možete primijetiti kap insulina na vrhu igle nakon ubrizgavanja. Ovo je normalno i nema uticaja na Vašu dozu.
Kako prepoznati začepljenu ili oštećenu iglu?
Kako postupiti sa začepljenom iglom?
Uklonite iglu kako je opisano u dijelu 5., i ponovite sve korake počevši od dijela 1.: Pripremite Vaš pen sa novom iglom. Provjerite da li ste odabrali cjelokupnu dozu koja Vam je potrebna.
Nikada ne dodirujte brojač doza kada ubrizgavate lijek.
Time biste mogli da ometate ubrizgavanje.
Uvijek uklanjajte iglu nakon svakog ubrizgavanja.
Ovo može smanjiti rizik od kontaminacije, infekcije, curenja insulina, začepljenja igle i netačnog doziranja. Ukoliko je igla začepljena, insulin neće biti ubrizgan.
\s
\s
\s
Kad je pen prazan, odbacite ga bez postavljene igle, prema uputstvu Vašeg ljekara, medicinske sestre, farmaceuta ili u skladu sa važećim lokalnim zakonskim propisima.
\s
Okrećite dugme za odabiranje doze sve dok se brojač doza ne zaustavi.
Ako pokaže 80, to znači da je najmanje 80 jedinica preostalo u Vašem penu.
Ako pokaže manje od 80, prikazani broj predstavlja broj jedinica preostao u Vašem penu.
\s
Ukoliko ste u nedoumici, ubrizgajte cjelokupnu dozu novim penom. Ukoliko pogrešno podijelite dozu, ubrizgaćete premalo ili previše insulina, što može dovesti do previsokog ili preniskog nivoa šećera u krvi.
Održavanje Vašeg pena
Ukoliko ga ispustite ili sumnjate na neki problem, postavite novu iglu i provjerite protok insulina prije ubrizgavanja.