ETORA® 80mg film tableta

Hiperholesterolemija

Atorvastatin je indikovan kao dodatak dijeti u cilju sniženja povišenih vrijednosti ukupnog holesterola, LDL-holesterola, apolipoproteina V i triglicerida kod odraslih pacijenata, adolescenata i djece 10 godina starosti ili starije djece sa primarnom hiperholesterolemijom, uključujući familijarnu hiperholesterolemiju (heterozigotna varijanta) ili kombinovane (mješovite) hiperlipidemije (odgovaraju Fredrickson tipovima IIa i IIb) kada ne reaguju adekvatno na dijetu i druge nefarmakološke mjere.

Atorvastatin je takođe indikovan za sniženje ukupnog holesterola i LDL- holestrola kod odraslih pacijenata sa homozigotnom familijarnom hiperholestrolemijom, kao dodatna terapija uz druge tretmane za snižavanje lipida (npr. LDL- afereza) ili kada ovi tretmani nijesu dostupni.

Prevencija kardiovaskularnih oboljenja

Prevencija kardiovaskularnih događaja kod odraslih pacijenata sa visokim rizikom od prvog kardiovaskularnog događaja (vidjeti odjeljak 5.1), uz korekciju drugih faktora rizika.

Doziranje

Prije uvođenja terapije atorvastatinom, pacijent treba da započne sa standardnom dijetom za snižavanje holesterola i treba da nastavi sa dijetom i tokom tretmana atorvastatinom.

Dozu treba individualno prilagoditi u skladu sa kontrolnim nivoima LDL-holesterola, ciljem terapije i odgovorom pacijenta.

Uobičajena početna doza je 10 mg jednom dnevno. Prilagođavanje doze treba izvršiti u intervalima od 4 nedjelje i više. Maksimalna doza je 80 mg jednom dnevno.

Primarna hiperholesterolemija i kombinovana (mješovita) hiperlipidemija

Za većinu pacijenata je dovoljna doza od 10 mg atorvastatina jednom dnevno. Terapijski odgovor se vidi tokom 2 nedjelje, a maksimalni terapijski odgovor se obično postiže u toku četiri nedjelje. Postignuto sniženje holesterola se održava tokom hronične terapije.

Heterozigotna familijarna hiperholesterolemija

Preporučena početna dnevna doza atorvastatina je 10 mg. Doze treba individualizovati i podešavanje preduzimati u intervalima od 4 nedjelje, dok se ne postigne 40 mg dnevno. Nakon toga, doze se mogu povećavati do maksimalnih 80 mg dnevno ili se doza od 40 mg jednom dnevno kombinuje sa jonoizmjenjivačkim smolama.

Homoziotna familijarna hiperholesterolemija

Dostupni su samo limitirani podaci (vidjeti odjeljak 5.1).

Doze atorvastatina kod pacijenata sa homozigotnom familijarnom hiperholesterolemijom su od 10 do 80 mg dnevno (vidjeti odjeljak 5.1). Kod ovih pacijenata atorvastatin treba primjenjivati zajedno sa drugim tretmanima za snižavanje lipida (npr. LDL afereza) ili u slučaju kada ovi tretmani nijesu dostupni.

Prevencija kardiovaskularnih oboljenja

U ispitivanjima primarne prevencije primijenjena doza je bila 10 mg/dan. Veće doze mogu biti potrebne sa ciljem da se postignu vrijednosti LDL – holesterola prema najnovijim preporukama.

Upotreba kod pacijenata sa renalnom insuficijencijom

Ne zahtijeva se podešavanje doze (vidjeti odjeljak 4.4).

Upotreba kod pacijenata sa poremećenom funkcijom jetre

Atorvastatin treba da se koristi sa oprezom kod pacijenata sa poremećenom funkcijom jetre (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.2). Atorvastatin je kontraidikovan kod pacijenata sa aktivnom bolešću jetre (vidjeti odjeljak 4.3).

Upotreba kod starijih pacijenata

Efikasnost i bezbjednost preporučenih doza kod pacijenta starijih od 70 godina je slična kao i kod opšte populacije.

Upotreba kod djece

Hiperholesterolemija:

Jedino specijalisti koji imaju iskustva u liječenju djece sa hiperlipidemijama mogu da sprovode terapiju kod djece uz redovnu reevaluaciju stanja pacijenta sa ciljem da se procijeni napredak terapije.

Za pacijente od 10 godina i starije, preporučena početna doza atorvastatina je 10 mg dnevno sa titracijom do 20 mg/dan. Titracija bi trebalo da se izvodi u skladu sa individualnim odgovorom i podnošljivošću lijeka. Podaci o bezbjednoj primjeni kod djece liječenih dozama preko 20 mg, koji odgovaraju dozama od 0,5 mg/kg, su ograničeni.

Postoji ograničeno iskustvo kod djece između 6-10 godina (vidjeti odjeljak 5.1). Atorvastatin nije indikovan za liječenje pacijenata mlađih od 10 godina. Drugi farmaceutski oblici/jačine mogu više odgovarati ovoj populaciji.

Način primjene

Atorvastatin se primjenjuje oralno. Svaka dnevna doza atorvastatina se daje odjednom i može se primijeniti u bilo koje doba dana sa ili bez hrane.

Atorvastatin je kontraindikovan kod pacijenata:

• koji su preosjetljivi na aktivnu supstancu ili bilo koji sastojak ovog lijeka;
• koji imaju aktivnu bolest jetre ili neobjašnjivo perzistentno povišenje nivoa serumskih transaminaza koje su više od 3 puta od gornjih graničnih vrijednosti;
• tokom trudnoće, u periodu dojenja ili kod pacijentkinja u reproduktivnom dobu koje ne koriste adekvatne kontraceptivne mjere (vidjeti odjeljak 4.6).

Dejstva na jetru

Testove za provjeru funkcije jetre treba izvoditi prije početka terapije, a kasnije periodično. Pacijentu kod koga se jave bilo kakvi znaci ili simptomi koji ukazuju na oštećenje jetre, mora se uraditi ispitivanje funkcije jetre. Pacijent kod koga su povišene transaminaze, treba da se prati dok se abnormalnosti ne povuku. Ukoliko se porast transaminaza preko 3 puta veći od gornjih graničnih vrijednosti održava, preporučuje se smanjenje doze ili prekid terapije atorvastatinom (vidjeti odjeljak 4.8).

Atorvastatin treba koristiti s oprezom kod pacijenata koji unose znatne količine alkohola i/ili imaju u anamnezi bolest jetre.

Prevencija moždanog udara primjenom agresivne terapije snižavanja holesterola (SPARCL)

Post-hoc analiza podtipova moždanog udara kod pacijenata bez koronarne bolesti srca koji su nedavno imali moždani udar ili prolazni ishemijski napad pokazala je da je veća incidenca hemoragijskih udara kod pacijenata koji su započeli terapiju atorvastatinom od 80 mg u odnosu na placebo. Povećan rizik je posebno primijećen kod pacijenata sa prethodnim hemoragijskim udarom ili lakunarnim infarktom na početku studije. Za pacijente sa prethodnim hemoragijskim moždanim udarom ili lakunarnim infarktom, odnos između rizika i koristi primjene atorvastatina 80 mg nije sa sigurnošću utvrđen, pa potencijalni rizik od hemoragijskog moždanog udara treba pažljivo razmotriti prije početka terapije (vidjeti odjeljak 5.1).

Dejstva na skeletne mišiće

Atorvastatin, kao i drugi inhibitori HMG-CoA reduktaze, mogu u rijetkim slučajevima imati uticaja na skeletne mišiće i izazvati mialgiju, miozitis i miopatiju sa progresijom do rabdomiolize, potencijalno po život ugrožavajućeg stanja koje se karakteriše značajnim porastom nivoa kreatin kinaze (> 10 puta od gornjih graničnih vrijednosti), mioglobinemijom i mioglobinurijom, što može dovesti do insuficijencije bubrega.

Prije početka liječenja

Atorvastatin treba sa oprezom propisivati pacijentima sa predispozicijom za pojavu rabdomiolize. Prije početka terapije statinom treba odrediti vrijednosti kreatin kinaze u sljedećim slučajevima:

• poremećena funkcija bubrega;
• hipotireoidizam;
• podaci iz lične ili porodične anamneze o nasljednim poremećajima mišića;
• prethodna anamneza mišićne toksičnosti sa statinima ili fibratima;
• prethodna anamneza bolesti jetre i/ili konzumiranje alkohola u velikim količinama;
• kod starijih pacijenata (preko 70 godina), neophodnost ovog mjerenja treba razmotriti, s obzirom na prisustvo drugih predisponirajućih faktora za pojavu rabdomiolize;
• slučajevi u kojima se može javiti porast nivoa kreatin kinaze u plazmi, kao kod interakcije (vidjeti odjeljak 4.5) i kod specijalnih populacija uključujući genetske subpopulacije (vidjeti odjeljak 5.2).

U ovim slučajevima treba pažljivo razmotriti rizik od liječenja u odnosu na moguću korist, i preporučuje se klinički nadzor pacijenta.

Ukoliko su vrijednosti kreatin kinaze znatno povišene (> 5 puta od gornjih graničnih vrijednosti) prije početka terapije, liječenje atorvastatinom ne treba započinjati.

Određivanje kreatin kinaze

Vrijednosti kreatin kinaze ne treba određivati nakon velikog fizičkog napora ili u prisustvu drugih faktora koji dovode do povećanja kreatin kinaze, što može otežati interpretaciju rezultata. Ukoliko su vrijednosti kreatin kinaze znatno povišene (> 5 puta od gornjih graničnih vrijednosti) prije početka terapije, ponovno mjerenje treba izvršiti nakon 5 do 7 dana da bi se rezultati potvrdili.

Za vrijeme liječenja

• Pacijente treba savjetovati da brzo prijave bol u mišićima, grčeve ili slabost mišića, naročito ako su praćeni slabošću ili povišenom temperaturom.
• Ukoliko se ovi simptomi jave dok je pacijent na terapiji atorvastatinom, treba mu odrediti nivo kreatin kinaze. Ukoliko su ove vrijednosti znatno povišene (> 5 puta od gornjih graničnih vrijednosti), tretman treba prekinuti.
• Ukoliko su mišićni simptomi ozbiljni i dovode do svakodnevnih nelagodnosti, čak i ako su vrijednosti kreatin kinaze povišene do ≤ 5 puta od gornjih graničnih vrijednosti treba razmotriti prekid terapije.
• Ukoliko simptomi nestanu i vrijednosti kreatin kinaze se vrate na normalu može se razmotriti ponovno uvođenje atorvastatina ili uvođenje alternativnog statina u najmanjoj dozi uz odgovarajući nadzor.
• Atorvastatin treba ukinuti ukoliko se pojavi klinički značajno povećanje vrijednosti kreatin kinaze (> 10 puta od gornjih graničnih vrijednosti), ili u slučaju da se ustanovi ili sumnja na rabdomiolizu.

Istovremena upotreba sa drugim ljekovima

Rizik od rabdomiolize je povećan kada se atorvastatin primjenjuje istovremeno sa određenim ljekovima koji mogu da povećaju koncentraciju atorvastatina u plazmi kao što su potentni inhibitori CYP3A4 ili transportnih proteina (npr. ciklosporin, telitromicin, klaritromicin, delavirdin, stiripentol, ketokonazol, vorikonazol, itrakonazol, posakonazol i inhibitori HIV proteaze, uključujući ritonavir, lopinavir, atazanavir, indinavir, darunavir, itd). Rizik od miopatije može biti povećan istovremenom primjenom gemfibrozila i drugih derivata fibrinske kiseline, eritromicina, niacina, ezetimiba, telaprevira ili kombinacije tipranavir/ritonavir. Ako je moguće, treba uzeti u obzir alternativnu terapiju (bez interakcija), umjesto ovih ljekova.

U slučajevima kada je istovremena primjena ovih ljekova i atorvastatina neophodna, treba pažljivo procijeniti potencijalne koristi i rizike od istovremene primjene ove dvije terapije. Kada se primjenjuju ljekovi koji povećavaju plazmatske koncentracije atorvastatina, preporučuje se manja maksimalna doza atorvastatina. Pored toga, u slučaju snažnih inhibitora CYP3A4, treba uzeti u obzir manju početnu dozu atorvastatina i preporučuje se odgovarajući klinički nadzor ovih bolesnika (vidjeti odjeljak 4.5).

Istovremena primjena atorvastatina i fusidinske kisjeline se ne preporučuje, stoga se može uzeti u obzir privremeno obustavljanje terapije atorvastatinom tokom terapije fusidinskom kiselinom (vidjeti odjeljak 4.5)

Upotreba kod djece

Nije poznata bezbjednost primjene atorvastatina u pogledu razvoja u pedijatrijskoj populaciji (vidjeti odjeljak 4.8).

Intersticijska bolest pluća

Prijavljeni su rijetki slučajevi intersticijske bolesti pluća prilikom terapije nekim statinima, posebno kod dugoročne terapije (vidjeti odjeljak 4.8). Prisutni simptomi mogu uključiti dispneju, neproduktivni kašalj i pogoršanje opšteg zdravstvenog stanja (umor, gubitak težine i groznica). Ako se sumnja da se kod pacijenta razvila intersticijska bolest pluća, terapiju statinima treba prekinuti.

Dijabetes melitus

Postoje podaci koji ukazuju da statini kao grupa ljekova povećavaju nivo glikoze kod nekih pacijenata koji imaju veliki rizik od razvoja dijabetesa, što može dovesti do vrijednosti hiperglikemije koja zahtijeva odgovarajuće liječenje. U odnosu na činjenicu da statini smanjuju vaskularni rizik, procijenjeno je da to ne treba da bude razlog za prekid terapije. Kod pacijenata sa rizikom (glukoza našte 5.6 – 6.9 mmol/l, BMI > 30 kg/m2, povećane vrijednosti triglicerida, hipertenzija) treba pratiti klinički status i biohemijske parametre u skladu sa nacionalnim vodičima.

Pomoćne supstance

Ovaj lijek sadrži laktozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim problemima netolerancije na galaktozu, sa nedostatkom Lapp laktaze ili sa malapsorpcijom glukoza-galaktoze, ne bi trebalo da koriste ovaj lijek.

Efekti istovremene primjene ljekova i atorvastatina

Atorvastatin se metaboliše preko citohroma P450 3A4 (CYP3A4) i predstavlja supstrat za transportne proteine, npr. hepatocitni transporter preuzimanja OATP1B1. Istovremena primjena ljekova koji su inhibitori CYP3A4 ili transportnih proteina može dovesti do povećanja koncentracija atorvastatina u plazmi i povećanja rizika od miopatije. Rizik se može povećati istovremenom primjenom atorvastatina i ljekova koji imaju potencijal da indukuju miopatiju, kao što su derivati fibrinske kiseline i ezetimib (vidjeti odjeljak 4.4).

Inhibitori citohroma CYP3A4

Poznato je da snažni inhibitori CYP3A4 mogu značajno povećati koncentracije atorvastatina (vidi Tabelu 1 i specifične informacije ispod). Istovremena primjena snažnih inhibitora CYP3A4 (npr. ciklosporin, telitromicin, klaritromicin, delavirdin, stiripentol, ketokonazol, vorikonazol, itrakonazol, posakonazol i inhibitora HIV proteaze uključujući ritonavir, lopinavir, atazanavir, indinavir, darunavir, itd.) treba da se izbjegava ukoliko je moguće.

U slučaju gdje se istovremena primjena ovih ljekova i atorvastatina ne može izbjeći, treba razmotriti niže početne i maksimalne doze atorvastatina i odgovarajući klinički nadzor pacijenta (vidi Tabelu 1).

Umjereni CYP3A4 inhibitori (npr. eritromicin, diltiazem, verapamil i flukonazol) mogu povećati plazmatske koncentracije atorvastatina (vidi Tabelu 1). Povećan rizik od miopatije je primijećen prilikom upotrebe eritromicina sa statinima.

Studije interakcije za procjenu uticaja amjodarona ili verapamila na atorvastatin nijesu izvođene. Poznato je da i amjodaron i verapamil inhibiraju aktivnost CYP3A4 i istovremena upotreba sa atorvastinom može dovesti do povećane izloženosti atorvastatinu. Stoga, niže maksimalne doze atorvastatina treba uzeti u obzir i preporučuje se odgovarajući klinički nadzor pacijenta kod istovremene upotrebe umjerenih inhibitora CYP3A4. Odgovarajući klinički nadzor se preporučuje nakon početka ili nakon prilagođavanja doze inhibitora.Izgovor

Induktori CYP3A4

Istovremena upotreba atorvastatina i induktora citohroma P450 3A (npr. efavirenc, rifampin, kantarion) može dovesti do različitih smanjenja koncentracija atorvastatina u plazmi. Zbog dvostrukog mehanizma interakcije rifampina, (induktor citohroma P450 3A i inhibitor hepatocitnog transportera preuzimanja OATP1B1), preporučuje se istovremena upotreba atorvastatina i rifampina, jer je odložena primjena atorvastatina nakon primjene rifampina povezanana sa značajnim smanjenjem koncentracija atorvastatina u plazmi. Uticaj rifampina na koncentracije atorvastatina u hepatocitima je, međutim, nepoznat i ukoliko se ne može izbjeći istovremena upotreba, pacijente treba pažljivo nadgledati i pratiti efikasnost.

Inhibitori transportnih proteina

Inhibitori transpotnih proteina (npr. ciklosporin) mogu povećati sistemsku izloženost atorvastatinu (Tabela 1). Efekat inhibicije hepatocitnih transportera na koncentracije atorvastatina u hepatocitima je nepoznat. Ukoliko se ne može izbjeći istovremena upotreba, preporučuje se smanjenje doze i klinički nadzor efikasnosti (Tabela 1).

Gemfibrozil/derivati fibrinske kiseline

Upotreba samih fibrata je povezana sa problemima sa mišićima, uključujući rabdomiolizu. Rizik od ovih događaja se može povećati istovremenom upotrebom derivata fibrinske kiseline i atorvastatina. Ukoliko se istovremena upotreba ne može izbjeći, treba koristiti najniže doze atorvastatina koje postižu terapijski efekat i treba pratiti pacijente na odgovarajući način (vidjeti odjeljak 4.4).

Ezetimib

Samostalna upotreba ezetimiba je povezana sa problemima sa mišićima, uključujući rabdomiolizu. Rizik od ovih događaja se može povećati istovremenom upotrebom ezetimiba i atorvastatina. Preporučuje se odgovarajuće praćenje ovih pacijenata.

Holestipol

Koncentracije atorvastatina i njegovih metabolita u plazmi su niže (oko 25%) kada se holestipol primjenjuje sa atorvastatinom. Mećutim, efekti na lipide su bili veći kada su se atorvastatin i holestipol primjenjivali istovremeno nego kada su se primjenjivali pojedinačno.

Fusidinska kiselina

Nijesu izvođene studije interakcije atorvastatina i fusidinske kiseline. Kao i sa drugim statinima, prijavljeni su problemi sa mišićima, uključujući rabdomiolizu, u postmarketinškom periodu kada su se atorvastatin i fusidinska kiselina primjenjivali istovremeno. Mehanizam interakcije nije poznat. Pacijente bi trebalo pažljivo nadzirati i ukoliko je potrebno privremeno prekinuti terapiju atorvastatinom.

Kolhicin

Iako nijesu sprovedene studije interakcija atorvastatina i kolhicina, prijavljeni su slučajevi miopatije tokom istovremene primjene atorvastatina i kolhicina, pa treba biti oprezan pri njihovom istovremenom propisivanju.

Efekti atorvastatina na istovremeno primijenjene ljekove

Digoksin

Kada se primijene multiple doze digoksina i 10 mg atorvastatina istovremeno, ravnotežna koncentracija digoksina se malo povećala. Zbog toga pacijente koji primaju digoksin treba adekvatno pratiti.

Oralni kontraceptivi

Istovremena primjena atorvastatina i oralnih kontraceptiva povećava koncentracije noretindrona i etinilestradiola u plazmi.

Varfarin

U kliničkoj studiji kod pacijenata na hroničnoj terapiji varfarinom, istovremena primjena 80 mg atorvastatina dnevno i varfarina izaziva malo smanjenje od 1.7 sekundi u protrombinskom vremenu tokom prvih 4 dana doziranja koje se normalizuje nakon 15 dana terapije atorvastatinom. Iako su prijavljeni samo veoma rijetki slučajevi klinički značajnih interakcija antikoagulanasa, protrombinsko vrijeme treba da se odredi prije početka terapije atorvastatinom kod pacijenata koji su na terapiji kumarinskim antikoagulansima i dovoljno često tokom rane terapije kako bi se osiguralo da nema značajne promjene u protrombinskom vremenu. Kada se jednom dokumentuje stabilno protrombinsko vrijeme, protrombinska vremena se mogu pratiti u intervalima obično preporučenim za pacijente na kumarinskim antikoagulansima. Ukoliko se doza atorvastatina promijeni ili isključi, istu proceduru treba ponoviti. Terapija atorvastatinom nije povezana sa krvarenjem ili sa promjenama protrombinskog vremena kod pacijenata koji ne uzimaju antikoagulanse.

Pedijatrijska populacija

Lijek-lijek studije interakcija su jedino izvođene kod odraslih. Obim interakcija kod djece nije poznat. Pomenute interakcije kod odraslih i upozorenja u odjeljku 4.4 treba uzeti u obzir kod pedijatrijske populacije.

Tabela 1: Efekti istovremeno primijenjenih ljekova na farmakokinetiku atorvastatina

& Podaci dati kao x-puta promjene predstavljaju jednostavan odnos između istovremene primjene i pojedinačne primjene atorvastatina (npr. 1-put = nema promjene). Podaci dati kao % promjena predstavljaju % razlike u odnosu na primjenu samog atorvastatina (npr. 0% = nema promjene).

# Vidjeti odjeljke 4.4 i 4.5 za klinički značaj.

* Sadrži jedne ili više komponenata koje inhibiraju CYP3A4 i koje povećavaju plazma koncentracije lijeka koji se metabolišu preko CYP3A4. Unos jedne čaše soka od grejpfruta 240 ml takođe rezultira smanjenjem PIK od 20.4% za aktivni ortohidroksi metabolit. Velike količine soka od grejpfruta (preko 1,2 l dnevno 5 dana) povećava PIK atorvastatina 2,5 puta i PIK aktivne supstance (atorvastatin i metaboliti).

^ Ukupna ekvivalentna aktivnost atorvastatina

Povećanje je pokazano kao “↑”, smanjenje kao “”

Tabela 2: Efekti atorvastatina na istovremeno primijenjene ljekove

& Podaci dati kao % promjena predstavljaju % razlike u odnosu na primjenu samog atorvastatina (npr., 0% = nema promjene).

* Istovremena primjena multiple doze atorvastatina i fenazona pokazuje mali ili neznačajni efekat na klirens fenazona.

Povećanje je pokazano kao “↑”, smanjenje kao “”

Žene u reproduktivnom periodu

Žene u reproduktivnom periodu treba da koriste odgovarajuće kontraceptivne mjere tokom terapije (vidjeti odjeljak 4.3).

Trudnoća

Atorvastatin je kontraindikovan tokom trudnoće (vidjeti odjeljak 4.3). Nije određena bezbjednost kod trudnica. Nijesu izvođene kliničke studije sa atorvastatinom kod trudnica. Prijavljeni su rijetki izvještaji kongenitalnih anomalija praćenjem intrauterine izloženosti inhibitorima HMG-CoA reduktaze. Studije na životinjama su pokazale reproduktivnu toksičnost (vidjeti odjeljak 5.3).

Primjena atorvastatina kod majki može smanjiti fetalne nivoe mevalonata koji su prekursori biosinteze holesterola. Pošto je ateroskleroza hronični proces, prekid primjene ljekova koji snižavaju lipide tokom trudnoće imao bi mali uticaj na dugoročni rizik povezan sa primarnom hiperholesterolemijom.

Iz ovih razloga, atorvastatin se ne smije koristiti kod trudnica, žena koje pokušavaju da zatrudne ili sumnjaju da su trudne. Tretman atorvastatinom treba da se prekine tokom trudnoće ili dok se ne utvrdi da žena nije trudna (vidjeti odjeljak 5.3).

Dojenje

Nije poznato da li se atorvastatin ili njegovi metaboliti izlučuju u mlijeko. Kod pacova, plazma koncentracije atorvastatina i njegovih metabolita su slične onim koncentracijama u mlijeku (vidjeti odjeljak 5.3). Zbog potencijalnih ozbiljnih neželjenih reakcija, žene koje uzimaju atorvastatin ne treba da doje (vidjeti odjeljak 4.3). Atorvastatin je kontraindikovan tokom dojenja (vidjeti odjeljak 4.3).

Fertilnost

U studijama na životinjama atorvastatin nema efekta na mušku ili žensku fertilnost (vidjeti odjeljak 5.3).

Atorvastin ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i mašinama.

U placebo kontrolisanoj kliničkoj studiji sa atorvastatinom učestvovalo je16066 (8755 na terapiji atorvastatinom prema 7311 na placebu) pacijenata tretiranih u periodu od 53 nedjelje, 5,2% pacijenata na terapiji atorvastatinom prekinulo je terapiju zbog pojave neželjenih reakcija u poređenju sa 4,0% pacijenata na placebu.

Zasnovano na podacima iz klinčkih studija i na velikom postmarketinškom iskustvu, sljedeća tabela prikazuje profil neželjenih reakcija atorvastatina.

Frekvence reakcija su predstavljene u skladu sa sljedećom konvencijom: česti (≥1/100, < 1/10); povremeni (≥1/1,000, < 1/100); rijetki (≥ 1/10000, < 1/1000); veoma rijetki (≤1/10,000).

Infekcije i infestacije:

Česti: nazofaringitis.

Poremećaji krvnog i limfnog sistema

Rijetki: trombocitopenija

Poremećaji imunog sistema

Česti: alergijske reakcije

Veoma rijetki: anafilaksa

Poremećaji metabolizma i ishrane

Česti: hiperglikemija

Povremeni: hipoglikemija, porast tjelesne težine, anoreksija.

Psihijatrijski poremećaji

Povremeni: noćne more, nesanica

Poremećaji nervnog sistema

Česti: glavobolja

Povremeni: vrtoglavica, parestezija, hipoestezija, disgeuzija, amnezija

Rijetki: periferna neuropatija.

Očni poremećaji:

Povremeni: zamućen vid

Rijetki: poremećaji vida

Poremećaji uha i labirinta:

Povremeni: tinitus

Veoma rijetki: gubitak sluha.

Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji:

Česti: faringolaringealni bol, epistaksa.

Gastrointestinalni poremećaji

Česti: konstipacija, flutulencija, dispepsija, mučnina, dijareja.

Povremeni: povraćanje, bol u gornjem i donjem dijelu stomaka, eruktacija, pankreatitis.

Hepatoblijarni poremećaji

Povremeni: hepatitis

Rijetki: holestaza.

Veoma rijetki: insuficijencija jetre.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Povremeni: urtikarija, osip na koži, pruritus, alopecija.

Rijetki: angioneurotski edem, bulozni dermatitis uključujući multiformni eritem, Stevens-Johnson-ov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu.

Poremećaji skeletno-mišićnog i vezivnog tkiva

Česti: mialgija, artralgija, bol u ekstremitetima, grčevi u mišićima, otoci zglobova, bol u leđima

Povremeni: bol u vratu, zamor mišića

Rijetki: miopatija, miozitis, rabdomioliza, tendonopatija, ponekad sa rupturom.

Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki

Veoma rijetki: ginekomastija

Opšti poremećaji i poremećaji na mjestu primjene

Povremeni: malaksalost, astenija, bol u grudima, periferni edemi, zamor, pireksija.

Istraživanja

Česti: abnormalni testovi funkcije jetre, povećane vrijednosti kreatin kinaze u krvi.

Povremeni: nalaz leukocita u urinu.

Kao i sa drugim inhibitorima HMG-CoA reduktaze, kod pacijenata na terapiji atorvastatinom se javlja povišeni nivo serumskih transaminaza. Ove promjene su obično bile blage, prolazne i nijesu zahtijevale prekid tretmana. Klinički značajno povećanje serumskih transaminaza (> 3 puta od gornjih graničnih normalnih vrijednosti) javilo se kod 0,8% pacijenata na atorvastatinu. Ovo povećanje je bilo dozno zavisno i reverzibilno kod svih pacijenata.

Povećanje nivoa serumske kreatin kinaze više od 3 puta od gornjih graničnih normalnih vrijednosti javilo se kod 2,5% pacijenata na atorvastatinu, slično kao i kod drugih inhibitora HMG-CoA reduktaze u kliničkim studijama. Povećanje veće od 10 puta od gornjih graničnih normalnih vrijednosti javilo se kod 0,4% pacijenata na atorvastatinu (vidjeti odjeljak 4.4).

Pedijatrijska populacija

Podaci kliničke bezbjednosti uključuju podatke o bezbjednosti primjene kod 249 djece koji su bili na terapiji atorvastatinom, od kojih 7 pacijenata je < 6 godina, 14 od 6 do 9 godina, i 228 pacijenata godišta od 10 do 17.

Poremećaji nervnog sistema

Česti: glavobolja

Gastrointestinalni poremećaji

Česti: abdominalni bol

Istraživanja

Česti: povećanje alanin aminotransferaze, povećanje vrijednosti kreatin fosfokinaze u krvi.

Na osnovu dostupnih podataka, frekvencija, vrsta i težina neželjenih reakcija kod djece se očekuje da bude ista kao kod odraslih. Trenutno je ograničeno iskustvo u pogledu dugoročne bezbjednosti u pedijatrijskoj populaciji

Sljedeći neželjeni efekti prijavljeni su sa nekim statinima:

• seksualna disfunkcija;
• depresija;
• izuzetni slučajevi intersticijalne bolesti pluća, posebno prilikom dugotrajne terapije (vidjeti odjeljak 4.4).

• Diabetes melitus: učestalost zavisi od prisustva odnosno odsustva faktora fizika (glukoza natašte ≥ 5.6 mmol/l, BMI > 30 kg/m2, povećane vrijednosti triglicerida, hipertenzija u anamnezi ).

Prijavljivanje sumnje na neželjene reakcije

Prijavljivanje sumnje na neželjene reakcije nakon stavljanja lijeka u promet je od velikog značaja. Na taj način se kontinuirano prati odnos korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici svaku sumnju na neželjeno dejstvo lijeka treba da prijave Nacionalnom centru za farmakovigilancu.

Nema specifične terapije za predoziranje atorvastatinom. U slučaju predoziranja, pacijenta treba liječiti simptomatski i prema potrebi sprovoditi suportivne mjere. Potrebno je pratiti funkciju jetre i serumske vrijednosti kreatin kinaze. S obzirom na visoki procenat vezivanja atorvastatina za proteine plazme, od hemodijalize se ne očekuje da značajno poveća klirens atorvastatina.

Farmakoterapijska grupa:

Agensi koji modifikuju lipide, inhibitori HMG-CoA reduktaze

ATC kod:

C10AA05

Atorvastatin je selektivni, kompetitivni inhibitor HMG-CoA reduktaze, enzima od kojeg zavisi brzina konverzije 3-hidroksi-3- metil-glutaril koenzima A u mevalonat, jedan od prekursora sterola uključujući i holesterol. Trigliceridi i holesterol se u jetri inkorporiraju u lipoproteine veoma niske gustine (VLDL) i otpuštaju se u plazmu kojom dalje odlaze u periferna tkiva. Lipoprotein niske gustine (LDL) se formira iz VLDL i katabolizuje se prvenstveno preko receptora visokog afiniteta za LDL (LDL receptor).

Atorvastatin snižava nivoe holesterola i lipoproteina u plazmi inhibirajući HMG-CoA reduktazu i sintezu holesterola u jetri, i povećava broj hepatičkih LDL-receptora na površini ćelija, što omogućava povećano preuzimanje i katabolizam LDL čestica.

Atorvastatin smanjuje stvaranje LDL i broj LDL čestica. Atorvastatin prouzrokuje veliko i trajno povećanje aktivnosti LDL receptora zajedno sa povoljnom promjenom kvaliteta cirkulišućih LDL čestica. Atorvastatin je efikasan u smanjenju koncentracije LDL holesterola kod pacijenata sa homozigotnom familijarnom hiperholesterolemijom, populacija koja normalno ne reaguje na hipolipemike.

Atorvastatin je pokazao snižavanje koncentracije ukupnog holesterola (30% - 46%), LDL-holesterola (41% - 61%), apolipoproteina B (34% - 50%), i triglicerida (14% - 33%), dok izaziva varijabilno povećanje ќoncentracije HDL-holesterola i apolipoproteina A1 u studiju za odgovor u zavisnosti od doze. Ovi rezultati su isti kod pacijenata sa homozigotnom familijarnom hiperholesterolemijom, nefamilijarnih formi hiperholesterolemije, i miješanih hiperlipidemijama, uključujući pacijente koji boluju od dijabetes melitusa tip 2.

Smanjenje ukupnog holesterola, LDL holesterola i apolipoproteina V je pokazalo da smanjuje rizik od nastanka kardiovaskularnih događaja i kardiovaskularnog mortaliteta.

Homozigotna familijarna hiperholesterolemija

U multicentričnoj, otvorenoj studiji koja je trajala 8 nedjelja sa mogućnošću ekstenzije sa različitom dužinom, učestvovalo je 335 pacijenata, 89 sa homozigotnom familijarnom hiperholesterolemijom. Od ovih 89 pacijenata, srednje smanjenje koncentracije LDL holesterola je iznosilo prosječno 20%. Atorvastatin je primijenjen u dozama do 80 mg/dan.

Ateroskleroza

U studiji pod nazivom Reversing Atherosclerosis with Aggressive Lipid- Lowering Study (REVERSAL) procenjivano je dejstvo intenzivnog snižavanja lipida sa atorvastatinom od 80 mg i standarnog stepena smanjivanja lipida pravastatinom od 40 mg na koronarnu aterosklerozu pomoću intravaskularnog ultrazvuka (IVUS), tokom angiografije, kod pacijenata sa koronarnom bolešću srca. U ovoj randomiziranoj, dvostruko-slijepoj, multicentričnoj, kontrolisanoj kliničkoj studiji, IVUS je rađen na početku i poslije 18 mjeseci kod 502 pacijenta. U atorvastatin grupi (n=253), nije bilo progresije ateroskleroze.

Srednji procenat promjene ukupnog volumena ateroma (kriterijum primarne studije) u odnosu na kontrolu je bio -0.4% (p=0.98) u atorvastatin grupi i +2.7% (p=0,001) u pravastatin grupi (n=249). U poređenju sa pravastatinom efekti atorvastatina su bili statistički značajni (p=0.02). Efekat intenzivnog snižavanja lipida posmatrajući kardiovaskularne ciljeve (npr. potreba za revaskularizacijom, nefatalni infarkt miokarda, koronarna smrtnost) nije bio proučavan u ovoj studiji.

U atorvastatin grupi, LDL holesterol se smanjio do srednje vrijednosti 2.04 mmol/L ± 0.8 (78.9 mg/dl ± 30) od polazne vrijednosti 3.89 mmol/l ± 0.7 (150 mg/dl ± 28) dok je u pravastatin grupi, koncentracija LDL smanjena do 2.85 mmol/l ± 0.7 (110 mg/dl ± 26) od polazne vrijednosti 3.89 mmol/l ± 0.7 (150 mg/dl ± 26) (p<0.0001). Atorvastatin je takođe značajno snizio srednji ukupni holesterol za 34.1% (pravastatin: -18.4%, p<0.0001), srednje vrijednosti triglicerida za 20% (pravastatin: -6.8%, p<0.0009), i srednje vrijednosti apolipoproteina B za 39.1% (pravastatin: -22.0%, p<0.0001). Atorvastatin je povećao srednje vrijednosti HDL-holesterola za 2.9% (pravastatin: +5.6%, p=NS). Nivo S reaktivnog proteina CRP je snižen za 36.4% u grupi koja je primala atorvastatin u poređenju sa smanjenjem od 5.2% u grupi na pravastatinu (p<0.0001).

Rezultati studije se odnose na dozu od 80 mg. Zbog toga se ne mogu odnositi na niže doze.

Profili bezbjednosti i podnošljivosti kod dvije grupe pacijenata su bili uporedivi.Uticaj intenzivnog smanjenja lipida posmatrajući glavne kardiovaskularne ciljeve nije istraživan u ovoj studiji. Dakle, klinički značaj ovih rezultata u odnosu na primarnu i sekundarnu prevenciju kardiovaskularnih događaja je nepoznat.

Akutni koronarni sindrom

U MIRACL studiji, primjenjen je atorvastatin od 80 mg kod 3086 pacijenata (atorvastatin n=1538; placebo n=1548) sa akutnim koronarnim sindromom (infarkt miokarda bez Q talasa ili nestabilna angina pektoris). Tretman je započet tokom akutne faze nakon hospitalizacije i trajao je 16 nedjelja. Terapija atorvastatinom od 80 mg/dan je produžila vrijeme pojave kombinovanih primarnih ciljeva studije, koji su definisani kao smrt usljed bilo kog uzroka, nefatalni infarkt miokarda, ponovni srčani zastoj ili angina pektoris sa dokazanom ishemijom srca koja zahtijeva hospitalizaciju, indikujući smanjenje rizika za 16% (p=0.048).

Ovo je uglavnom bilo zbog smanjenja za 26% ponovne hospitalizacije zbog angine pektoris sa dokumentovanim dokazom ishemije miokarda (p=0.018). Ostali sekundarni ciljevi studije nijesu dostigli statističku značajnost (prosječno: placebo: 22,2%, atorvastatin: 22.4%).

Bezbjednosni profil atorvastatina u MIRACL studiji je bio sličan onom koji je opisan u odjeljku 4.8.

Prevencija kardiovaskularnih bolesti

Efekat atorvastatina na fatalnu i nefatalnu koronarnu bolest srca ispitivan je u randomiziranoj, dvostruko-slijepoj, placebo-kontrolisanoj studiji pod nazivom Anglo-Scandinavian Cardiac Outcomes Trial Lipid Lowering Arm (ASCOT-LLA). Pacijenti su bili hipertenzivni, starosti od 40-79 godina, bez prethodnog infarkta miokarda ili tretmana angine pektoris, sa nivoima ukupnog holesterola ≤ 6.5 mmol/l (251 mg/dl). Svi pacijenti su imali najmanje još 3 prethodno definisana faktora kardiovaskulanog rizika: muški pol, godine ≥ 55, pušenje, dijabetes, anamnezu koronarne bolesti srca kod rođaka prvog koljena, ukupni holesterol: HDL-holesterol > 6, bolest perifernih krvnih sudova, hipertrofiju lijeve komore, prethodni cerebrovaskularni događaj, specifične abnormalnosti u EKG –u, proteinuriju/albuminuriju. Nijesu svi uključeni pacijenti procijenjeni kao visoko rizični za razvoj prvog kardiovaskularnog događaja.

Pacijenti su liječeni antihipertenzivnom terapijom (ili amlodipinom ili atenololom) i sa 10 mg atorvastatina dnevno (n=5168) ili sa placebom (n=5137).

Efekat primjene atorvastatina na smanjenje apsolutnog i relativnog rizika je bio:

1Zasnovano na razlici kod neobrađenih događaja koji su se javili preko srednjeg perioda praćenja od 3,3 godine.

Ukupni mortalitet i kardiovaskularni mortalitet nijesu značajno smanjeni (185 nasuprot 212 događaja, p=0.17 i 74 nasuprot 82 događaja, p=0.51). U analizi podgrupa prema polu (81% muškaraca, 19% žena), pozitivan efekat atorvastatina je uočen kod muškaraca ali ne i kod žena, vjerovatno zbog niske frekvencije događaja u ženskoj podgrupi. Ukupni i kardiovaskularni mortalitet je numerički bio veći kod ženskih pacijenata (38 nasuprot 30 i 17 nasuprot 12), ali ovo nije bilo statistički značajno. Postojala je značajna terapijska interakcija početne terapije antihipertenzivima. Primarni cilj studije (fatalna koronarna bolest srca plus nefatalni infarkt miokarda) se značajno smanjio primjenom atorvastatina kod pacijenata koji su primali amlodipin (HR 0.47 (0.32-0.69), p=0.00008), ali ne i u grupi koja je primala atenolol (HR 0.83 (0.59-1.17), p=0.287).

Efekat atorvastatina na fatalnu i nefatalnu kardiovaskularnu bolest je proučavan u randomiziranoj, dvostruko-slijepoj, multicentričnoj placebo-kontrolisanoj studiji pod nazivom Collaborative Atorvastatin Diabetes Study (CARDS) kod pacijenata sa dijabetesom tip 2, starosti od 40-75 godina, bez anamneze kardiovaskularne bolesti, i sa koncentracijom LDL holesterol ≤ 4.14 mmol/l (160 mg/dl) i triglicerida ≤ 6.78 mmol/l (600 mg/dl). Svi pacijenti su imali najmanje 1 od sljedećih faktora rizika: hipertenziju, aktivno pušenje, retiopatiju, mikroalbunuriju ili makroalbunuriju.

Pacijenti su bili na terapiji ili atorvastatinom 10 mg dnevno (n=1428) ili na placebu (n=1410) prosječno praćeni 3.9 godina.

Efekat terapije atorvastatinom na smanjenje apsolutnog i relativnog rizika su bili:

1Zasnovano na razlici u stopi događaja koji se dešavaju tokom srednjeg perioda praćenja od 3.9 godina.

AIM = akutni infarkt miokarda; CABG = koronarne arterije bajpas graft; CHD = koronarna bolest srca; IM = infarkt miokarda; PTCA = perkutana transluminalna koronarna angioplastika.

Nije bilo dokaza da na terapijski efekat kod pacijenata utiču pol, starost ili početni nivoi LDL holesterola.

Uočen je pozitivni trend što se tiče stope smrtnosti (82 smrti u placebo grupi prema 61 smrti u atorvastatin grupi r=0.0592).

Rekurentni moždani udar

U studiji prevencije moždanih udara agresivnim smanjenjem nivoa holesterola (SPARCL) ispitivan je efekat atorvastatina 80 mg dnevno ili placeba kod 4731 pacijenta koji su u poslednjih 6 mjeseci imali moždani udar ili prolazni ishemični napad i nijesu bolovali od koronarnih srčanih oboljenja. Pacijenti 60% muškog pola, uzrasta 21-92 godine (srednji uzrast 63 godine), imali su prosječne početne vrijednosti LDL-a 133 mg/dL (3,4 mmol/L). Tokom terapije atorvastatinom srednja koncentracija LDL holesterola je bila 73 mg/dL (1.9 mmol/L), a tokom terapije placebom 129 mg/dL (3.3 mmol/L). Srednje vrijeme praćenja iznosilo je 4.9 godina.

Atorvastatin u dozi od 80 mg smanjuje rizik primarnog cilja fatalnih i nefatalnih moždanih udara za 15% (HR 0.85; 95% CI, 0.72-1,00; p=0.05 ili 0.84; 95% CI, 0.71-0.99; p=0.03 nakon podešavanja osnovnih faktora) u poređenju sa placebom. Svi uzroci mortaliteta su bili 9.1% (216/2365) za atorvastatin u poređenju sa placebom 8.9% (211/2366).

U post-hoc analizi, atorvastatin od 80 mg je smanjio incidencu ishemijskih udara (218/2365, 9.2% prema 274/2366, 11.6%, p=0.01) i povećao incidencu hemoragijskog udara (55/2365, 2.3% prema 33/2366, 1.4%, p=0.02) u poređenju sa placebom.

- Rizik od nastanka hemoragijskih udara je bio povećan kod pacijenata koji su uključeni u studiju sa prethodno preležanim hemoragijskim napadom (7/45 za atorvastatin nasuprot 2/48 za placebo; HR 4.06; 95% CI, 0.84-19.57), a rizik od ishemijskih moždanih udara je bio isti između grupa (3/45 za atorvastatin nasuprot 2/48 za placebo; HR 1.64; 95% CI, 0.27-9.82).

- Rizik od nastanka hemoragijskih udara je bio povećan kod pacijenata koji su uključeni u studiju sa preležanim lakunarnim infarktom (20/708 za atorvastatin nasuprot 4/701 za placebo; HR 4.99; 95% CI, 1.71-14.61), ali rizik od ishemijskih moždanih udara se takođe smanjio kod ovih pacijenata (79/708 za atorvastatin 102/701 za placebo; HR 0.76; 95% CI, 0.57-1.02). Moguće je da ukupni rizik od nastanka moždanog udara raste kod pacijenata sa preležanim lakunarnim infarktom koji su bili na terapiji atorvastatinom 80 mg/dan.

Ukupan mortalitet je bio 15.6% (7/45) u atorvastatin grupi nasuprot 10.4% (5/48) u podgrupi pacijenata sa preležanim hemoragijskim moždanim udarom.

Pedijatrijska populacija

Heterozigotna familijarna hiperholesterolemija kod djece između 6-17 godina

Otvorena studija za procijenu farmakokinetike, farmakodinamike, bezbjednosti i podnošljivosti atorvastatina a koja je trajala 8 nedjelja izvođena je kod djece i adolescenata sa genetski potvrđenom heterozigotnom familijarnom hiperholesterolemijom i osnovnim vrijednostima LDL holesterola ≥ 4 mmol/L. Učestvovalo je ukupno 39 djece i adolescenata, uzrasta od 6 do 17 godina.

U kohortu A je uključeno 15 djece, od 6 do 12 godina Tanner 1 stadijuma. U kohortu B je uključeno 24 djece, od 10 do 17 godina Tanner Stadijuma ≥ 2.

Početna doza atorvastatina je bila 5 mg dnevno u obliku tableta za žvakanje u kohorti A i 10 mg dnevno u obliku tableta u kohortu B. Dozvoljeno je da se doza atorvastatina duplira ukoliko kod pacijenta nije dostignuta ciljna koncentracija LDL-holesterola < 3.35 mmol/L u 4. nedjelji i ukoliko se atorvastatin dobro podnosio.

Srednje vrijednosti koncentracija LDL-holesterola, triglicerida-a, VLDL-a i apolipoproteina V su se smanjile do 2. nedjelje kod svih pacijenata. Kod pacijenata kod kojih je doza duplirana, dodatna smanjenja su uočena najranije nakon 2 nedjelje, prilikom prvog pregleda poslije povećanja doze. Srednje procentualno smanjenje lipidnih parametara je bilo slično u obije grupe, bez obzira da li su pacijenti ostali na početnim dozama ili su im doze duplirane. U 8 nedjelji, prosječno, procenat promjene od osnovnih vrijednosti u koncentracijama LDL-holesterola i ukupnog holesterola iznosio je oko 40%, odnosno 30%, u rasponu doza.

Heterozigotna familijarna hiperholesterolemija kod djece između 10-17 godina

U dvostruko-slijepoj, placebo kontrolisanoj studiji praćena otvorenom fazom, 187 dječaka i postmenarhalne djevojčice starosti od 10 do 17 godina (prosječno 14.1 godina) sa heterozigotnom familijarnom hiperholesterolemijom ili ozbiljnom hiperholesterolemijom je primalo atorvastatin (n=140) ili placebo (n=47) 26 nedjelja a zatim su svi primali atorvastatin još 26 nedjelja. Doza atorvastatina (1 dnevno) je bila 10 mg prve 4 nedjelje i titrirana do 20 mg ukoliko su nivoi LDL holesterola bila >3.36 mmol/l. Atorvastatin značajno smanjuje nivoe u plazmi ukupnog holesterola, LDL-holesterola, triglicerida i apolipoproteina V tokom 26-nedjeljne dvostruko-slijepe faze. Srednje postignute vrijednosti LDL holesterola su bile 3.38 mmol/l (opseg: 1.81-6.26 mmol/l) u atorvastatin grupi u poređenju sa 5.91 mmol/l (opseg: 3.93-9.96 mmol/l) u placebo grupi tokom 26-nedjeljne dvostruko-slijepe faze.

Dodatna pedijatrijska studija atorvastatina i holestipola kod pacijenata sa hiperholesterolemijom starosti od 10-18 godina pokazala je da atorvastatin (N=25) izaziva značajno smanjenje koncentracije LDL holesterola za 26 nedjelja (p<0.05) u poređenju sa holestipolom (N=31).

U studiji na pacijentima sa ozbiljnom hipeholesterolemijom (uključujući homozigotnu hiperholesterolemiju) učestvovalo je 46 djece koji su tretirani atorvastatinom u dozi koja je bila titrirana u skladu sa odgovorom (neki pacijenti su primali 80 mg atorvastatina dnevno). Studija je trajala 3 godine: nivo LDL holesterola je smanjen za 36%.

Dugoročna efikasnost terapije atorvastatinom u djetinjstvu za smanjenje morbiditeta i mortaliteta u odraslom dobu nije utvrđena.

Evropska Agencija za ljekove je ukinula obavezu dostavljanja rezultata studija sa atorvastatinom kod djece od 0 do 6 godina u terapiji heterozigotne hiperholesterolemije i kod djece od 0 do 18 u terapiji homozigotne familijarne hiperholesterolemije, kombinovane (mješovite) hiperholesterolemije, primarne hiperholesterolemije i prevenciji kardiovaskularnih događaja (vidjeti odjeljak 4.2. za informacije o upotrebi kod djece).

Resorpcija

Atorvastatin se brzo resorbuje nakon oralne primjene; maksimalna koncentracija u plazmi (Cmax) javlja se nakon 1-2 sata. Stepen resorpcije se povećava srazmjerno dozi atorvastatina. Nakon oralne primjene, bioraspoloživost atorvastatina iz film tableta je 95% do 99% u poređenju sa oralnim rastvorom. Apsolutna bioraspoloživost atorvastatina iznosi oko 12% a sistemska bioraspoloživost inhibitorne aktivnosti HMG-CoA reduktaze je oko 30%. Mala sistemska raspoloživost se pripisuje presistemskom klirensu u sluznici gastointestinalnog trakta i/ili metabolizmu prvog prolaza kroz jetru.

Distribucija

Srednji volumen distribucije atorvastatina iznosi prosječno 381 litar. Atorvastatin je ≥98% vezan za proteine plazme.

Metabolizam

Atorvastatin se metaboliše preko citohroma P450 3A4 do orto- i parahidroksi-derivata i različitih produkata beta-oksidacije. Pored ovih puteva ovi proizvodi se dalje metabolišu glukuronidacijom. In vitro, inhibicija HMG-CoA reduktaze orto- i parahidroksi metabolitima je ekvivalentna inhibiciji atorvastatinom. Oko 70% cirkuliše inhibitorne aktivnosti za HMG-CoA reduktazu se pripisuje aktivnim metabolitima.

Eliminacija

Atorvastatin se eliminiše primarno preko žuči poslije hepatičkog i/ili ekstrahepatičkog metabolizma. Međutim, izgleda da atorvastatin značajno ne podliježe enterohepatičnoj recirkulaciji. Srednje poluvrijeme eliminacije atorvastatina kod ljudi iznosi prosječno 14 sati. Poluvrijeme inhibitorne aktivnosti za HMG-CoA reduktazu prosječno iznosi 20 do 30 sati zbog doprinosa aktivnih metabolita.

Specijalne populacije

Starije osobe: Koncentracije atorvastatina i njegovih metabolita u plazmi su više kod zdravih starijih osoba nego kod mlađih odraslih dok su efekti na lipide bili slični kao i kod mlađe populacije pacijenata.

Djeca: U otvorenoj studiji koja je trajala 8 nedjelja, Tanner stadijum 1 (N=15) i Tanner stadijum ≥ 2 (N=24) djece (uzrasta od 6-17 godina) sa heterozigotnom familijarnom hiperholesterolemijom i osnovnim vrijednostima LDL-holesterola ≥ 4 mmol/L su davane tablete za žvakanje od 5 ili 10 mg ili film tablete od 10 ili 20 mg atorvastatina jednom dnevno. Tjelesna težina je bila jedina značajna promjenljiva u populacionom farmakokinetičkom modelu atorvastatina. Oralni klirens atorvastatina kod djece bio je sličan kao kod odraslih kada se izračuna u odnosu na tjelesnu težinu. Dosljedno smanjenje koncentracije LDL holesterola i triglicerida je uočeno preko opsega izloženosti atorvastatinu i o-hidroksiatorvastatinu.

Pol:

Koncentracije atorvastatina i njegovih aktivnih metabolita kod žena se razlikuju od onih kod muškaraca (žene: prosječno 20% više za Cmax i 10% niže za PIK). Ove razlike nijesu klinički značajne, nema klinički značajnih razlika u dejstvu na lipide između muškaraca i žena.

Insuficijencija bubrega:

Bolest bubrega nema uticaja na koncentracije atorvastatina i njegovih aktivnih metabolita u plazmi ili njihovom dejstvu na lipide.

Insuficijencija jetre:

Koncentracije atorvastatina i njegovih aktivnih metabolita u plazmi su značajno povećane (oko 16 puta Cmax i oko 11 puta PIK) kod pacijenata sa hroničnom alkoholnom bolešću jetre (Child-Pugh B).

SLOC1B1 polimorfizam:

OATP1B1 transportni protein učestvuje u preuzimanju svih inhibitora HMG-CoA reduktaze uključujući i atorvastatin, od strane ćelija jetre. Kod pacijenata sa SLCO1B1 polimorfizmom postoji rizik od povećanja izloženosti atorvastatinu, što može dovesti do povećanog rizika od pojave rabdomiolize (vidjeti odjeljak 4.4). Polimorfizam gena koji kodira OATP1B1 (SLCO1B1 c.521CC) povezan je sa 2,4-puta većom izloženošću atorvastatinu (PIK) nego kod osoba bez ve genotipske varijante (c.521TT). Genetsko oštećenje hepatičkog preuzimanja atorvastatina je takođe moguće kod ovih pacijenata. Moguće posljedice po efikasnost su nepoznate.

Atorvastatin nije pokazao mutageni i klastogeni potencijal u četiri in vitro testa i jednom in vivo testu. Atorvastatin nije pokazao da je kancerogen kod pacova, ali visoke doze kod miševa (koje dovode do 6-11 puta veće PIK0-24 od one koja se kod ljudi postiže sa najvišim preporučenim dozama) su pokazale hepatocelularne adenome kod muškog pola i hepatocelularne karcinome kod ženskog pola.Postoje dokazi eksperimentalnih studija na životinjama koji pokazuju da inhibitori HMG-CoA reduktaze mogu uticati na razvoj embriona ili fetusa. Kod pacova, zečeva i pasa atorvastatin nije imao nikakvog efekta na plodnost i nije teratogen, međutim, upotrebom maternalnih toksičnih doza uočena je fetalna toksičnost na pacovima i zečevima. Razvoj mladunaca pacova je kasnio i smanjeno je preživljavanje posle porođaja tokom izlaganja visokim dozama atorvastatina. Kod pacova, postoje dokazi o prolazu kroz placentu. Kod pacova, koncentracije atorvastatina u plazmi su slične onima u mlijeku. Nije poznato da li se atorvastatin ili njegovi metaboliti izlučuju u majčino mlijeko.

Tabletno jezgro

Laktoza, monohidrat/celuloza, mikrokristalna;

Kalcijum karbonat, svijetli;

Kopovidon VA-64;

Krospovidon;

Kroskarmelozanatrijum;

Natrijum lauril sulfat;

Silicijum dioksid, koloidni, anhidrovani;

Talk;

Magnezijum stearat.

Film obloga

Boja Opadry White Y-1-7000 koja sadrži:

• Hipromeloza;
• Titanijum dioksid;
• Polietilenglikol 400.

Nije primjenjivo.

Dvije (2) godine.

Čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju.

ETORA® film tablete, 10 mg, 20 mg, 80 mg:

Film tablete su pakovane u blister pakovanje (PVC/TE/PVdC / čvrsta aluminijumska folija). Svaki blister sadrži 10 film tableta,. Kartonska kutija sadrži 30 film tableta

(3 blistera) i uputstvo za upotrebu.

ETORA® film tablete, 40 mg:

Film tablete su pakovane u blister pakovanje (PVC/TE/PVdC/Al folije). Svaki blister sadrži 15 film

tableta.

Kartonska kutija sadrži 30 film tableta (2 blistera) i uputstvo za upotrebu.

Nema posebnih zahtjeva.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

ETORA® (atorvastatin) pripada grupi ljekova koji se nazivaju statini i koji regulišu nivoe lipida (masnoća) u krvi.

ETORA®se koristi za snižavanje nivoa masnoća u krvi (poznatih kao holesterol i trigliceridi), kada dijeta sa smanjenim unosom masti i promjena načina života nijesu dali rezultate. Ukoliko kod Vas postoji povećan rizik od nastanka srčanih bolesti, ETORA®se takođe može koristiti u cilju smanjenja tog rizika, čak iako je nivo holesterola u granicama normale.

U toku terapije lijekom ETORA® treba nastaviti sa standardnom dijetom za sniženje holesterola.

Lijek ETORA® ne smijete koristiti:

• ako ste preosjetljivi (alergični) na atorvastatin ili na neki sličan lijek koji se koristi za snižavanje nivoa masnoća u krvi ili na bilo koji sastojak lijeka ETORA® (vidjeti Odjeljak 6);
• ako imate ili ste nekad imali oboljenje jetre;
• ako ste ikada imali neobjašnjive povišene vrijednosti funkcionalnih testova jetre;
• ako ste žena u reproduktivnom periodu, a ne koristite odgovarajuće mjere kontracepcije;
• ako ste trudni ili pokušavate da zatrudnite;
• ako dojite.

Kada uzimate lijek ETORA®, posebno vodite računa

Prije nego što počnete da uzimate lijek, posavetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Ovo su razlozi zašto Vam ETORA®možda neće odgovarati:

• ukoliko ste nedavno imali moždani udar sa krvarenjem u mozgu, ili imate sakupljanje tečnosti u mozgu kao posljedicu predhodnog moždanog udara;
• ukoliko imate poremećaj funkcije bubrega;
• ukoliko imate smanjenu aktivnost štitaste žlijezde (hipotireoidizam);
• ukoliko ste ranije imali bolove u mišićima nepoznatog uzroka ili bolove u mišićima koji su se ponavljali ili ukoliko imate oboljenje mišića u ličnoj ili porodičnoj istoriji bolesti ili porodičnu istoriju problema sa mišićima;
• ukoliko ste ranije imali bolove u mišićima usljed uzimanja drugih ljekova za sniženje nivoa masnoća u krvi (npr. ''statini'' ili ''fibrati'');
• ukoliko redovno konzumirate velike količine alkohola;
• ukoliko ste ranije imali oboljenje jetre;
• ukoliko ste stariji od 70 godina.

Posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije nego što započnete sa uzimanjem lijeka ETORA®,

• ukoliko imate ozbiljne probleme sa disanjem (teška respiratorna insuficijencija).

Ako se bilo šta od navedenog odnosi na Vas, Vaš ljekar će tražiti da uradite odgovarajuće laboratorijske analize krvi prije početka liječenja, a možda i u toku liječenja lijekom ETORA®, da bi se spriječilo potencijalno oštećenje mišića. Rizik od neželjenih efekata vezanih za mišiće, npr. rabdomioliza raste kada se u isto vrijeme primjenjuju određeni ljekovi (vidjeti Odjeljak 2 "Primjena drugih ljekova").

Tokom terapije ovim lijekom Vaš ljekar će Vas pažljivo pratiti ukoliko bolujete od dijabetesa (šećerne bolesti) ili ste pod rizikom od razvoja ovog oboljenja. Rizik od razvoja dijabetesa je prisutan ukoliko imate visok nivo šećera i masnoća u krvi, gojazni ste i imate visok krvni pritisak.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste nedavno uzimali neki drugi lijek.

Postoje neki ljekovi koji mogu promijeniti efekat lijeka ETORA® ili njihovi efekti mogu biti promijenjeni primjenom lijeka ETORA®. Ovaj tip interakcije može uticati da jedan ili oba lijeka budu manje efikasna. S druge strane, to može povećati rizik ili ozbiljnost neželjenih dejstva, uključujući i ozbiljno stanje propadanja mišića poznato kao rabdomioliza, opisano u Odjeljku 4.

Postoje ljekovi koji mogu da reaguju sa lijekom ETORA®

• Ljekovi koji mijenjaju imunološki odgovor organizma, npr. ciklosporin;
• Određeni antibiotici i ljekovi protiv gljivičnih infekcija, npr. eritromicin, klaritromicin, telitromicin, ketokonazol, itrakonazol, vorikonazol, flukonazol, posakonazol, rifampin, fusidinska kiselina;
• Drugi ljekovi za regulisanje nivoa masnoća u krvi, npr. gemfibrozil, drugi fibrati, holestipol;
• Neki blokatori kalcijumovih kanala koji se koriste za liječenje angine pektoris ili povišenog krvnog pritiska, npr. amlodipin, diltiazem, ljekovi za regulaciju srčanog ritma npr. digoksin, verapamil, amiodaron;
• Ljekovi koji se koriste u liječenju HIV infekcije npr. ritonavir, lopinavir, atazanavir, indinavir, darunavir, kombinacija tipranavir/ritonavir i dr.
• Neki ljekovi koji se koriste u terapiji hepatitisa C, npr. telaprevir;
• Drugi ljekovi za koje je poznato da stupaju u interakcije sa lijekom ETORA® uključujući ezetimib (koji smanjuje holesterol), varfarin (koji smanjuje zgrušavanje krvi), oralni kontraceptivi, stiripentol (antikonvulziv za epilepsiju), cimetidin (za gorušicu i čir želuca), fenazon (analgetik), kolhicin (za terapiju gihta) i antacidi (ljekovi koji se koriste kod problema sa varenjem, a koji sadrže aluminijum i magnezijum);
• Ljekovi koji se izdaju bez ljekarskog recepta: kantarion.

Molimo Vas obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lijek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.

Uzimanje lijeka ETORA® sa hranom ili pićima

Vidjeti Odjeljak 3 za uputstva o tome kako treba uzimati lijek ETORA®. Molimo Vas obratite pažnju na sljedeće:

Sok od grejpfruta

Nemojte uzimati više od jedne do dvije male čaše soka od grejpfruta dnevno, jer velike količine soka od grejpfruta mogu promijeniti efekte lijeka ETORA®.

Alkohol

Izbjegavajte konzumiranje prevelikih količina alkohola dok uzimate ovaj lijek. Za detaljnije informacije vidjeti odjeljak 2“ Kada uzimate lijek Etora®, posebno vodite računa“.

Primjena lijeka ETORA® u periodu trudnoće i dojenja

Prije nego što počnete da uzimate neki lijek, posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Nemojte uzimati lijek ETORA® ukoliko ste trudni ili planirate trudnoću.

Nemojte uzimati lijek ETORA® ukoliko ste u reproduktivnom periodu, osim ukoliko koristite pouzdana kontraceptivna sredstva.

Nemojte uzimati lijek ETORA® ukoliko dojite.

Bezbjednost primjene lijeka ETORA® tokom trudnoće i dojenja još nije dokazana.

Uticaj lijeka ETORA® na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

ETORA® nema uticaja na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama. Ipak, nemojte upravljati motornim vozilom niti rukovati mašinama ukoliko je Vaša sposobnost obavljanja ovih aktivnosti smanjena pod uticajem ovog lijeka

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka ETORA®

ETORA® sadrži laktozu. Ukoliko Vam je ljekar rekao da ne podnosite neke šećere, kontaktirajte ga prije uzimanja ovog lijeka.

Lijek ETORA® uzimajte uvjek tačno onako kako Vam je to objasnio Vaš ljekar. Ako nijeste sasvim sigurni, provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Prije započinjanja terapije, Vaš ljekar će Vam preporučiti dijetu za sniženje nivoa holesterola, koje treba da se pridržavate i tokom terapije lijekom ETORA®.

Uobičajena početna doza lijeka ETORA® je 10 mg jednom dnevno kod odraslih i djece starije od 10 godina. Ukoliko je potrebno, Vaš ljekar može povećati dozu dok se ne postigne odgovarajući efekat lijeka. Podešavanje doze se vrši u intervalima od 4 nedjelje ili više. Maksimalna doza lijeka ETORA® je 80 mg jednom dnevno za odrasle i 20 mg jednom dnevno za djecu.

Izgovor

Tablete ETORA® treba progutati cijele sa vodom, i mogu se uzimati u bilo koje doba dana, sa ili bez hrane. Ipak, potrudite se da uzimate tabletu svakog dana u isto vrijeme.

Dužinu trajanje terapije lijekom ETORA® određuje Vaš ljekar.Molimo Vas da se obratite svom ljekaru ako mislite da je efekat lijeka ETORA® suviše jak ili suviše slab.

Ukoliko imate neka dodatna pitanja vezano za upotrebu ovog lijeka ili želite da prekinete tretman, obartite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Ako ste uzeli više lijeka ETORA® nego što je trebalo

Ukoliko ste greškom uzeli previše tableta ETORA® (više od Vaše uobičajene doze), kontaktirajte Vašeg ljekara ili potražite pomoć u najbližoj zdravstvonoj ustanovi.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek ETORA®

Ukoliko ste zaboravli da uzmete dozu, samo uzmite Vašu sljedeću propisanu dozu lijeka u uobičajeno vrijeme. Ne uzimajte duplu dozu kao biste nadoknadili propuštenu dozu.

Ako naglo prestanete da uzimate lijek ETORA®

Ukoliko imate neka dodatna pitanja vezano za upotrebu ovog lijeka ili želite da prekinete terapiju, posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom.

Kao i svi ljekovi, ETORA® može izazvati neželjena dejstva, mada se ona ne moraju javiti kod svih pacijenata.

Ukoliko Vam se javi neko od dolje navedenih ozbiljnih neželjenih dejstva, odmah prekinite uzimanje lijeka ETORA® i obratite se Vašem ljekaru ili najbližoj zdravstvenoj ustanovi:

Rijetka neželjena dejstva (javljaju se kod najviše 1 u 1000 pacijenata):

• ozbiljne alergijske reakcije koje izazivaju oticanje lica, jezika i ždrijela što može izazvati velike poteškoće u disanju;
• ozbiljno oboljenje sa ljuštenjem i oticanjem kože, stvaranjem plihova po koži, sluzokoži usne duplje, očima i genitalijama i praćeno sa temperaturom. Osip na koži u obliku roze-crvenih pečata, najčešće na dlanovima ruku ili tabanima koje mogu prerasti u plihove.
• slabost, osjetljivost ili bol u mišićima, a posebno, ako se u isto vrijeme ne osjećate dobro ili imate visoku temperaturu, jer ova neželjena dejstva mogu biti izazvana razgradnjom mišića, stanje koje može biti opasno po život i dovesti do problema s bubrezima.

Veoma rijetka neželjena dejstva (javljaju se kod 1 u 10 000 pacijenata):

• ako imate neočekivano ili neobično krvarenje ili pojavu modrica, ovo može ukazati na problem sa jetrom. Trebalo bi da konsultujete svog ljekara što je prije moguće.

Druga moguća neželjena dejstva sa atorvastatinom:Česta neželjena dejstva (javljaju se kod najviše 1 u 100 pacijenata) uključuju:

• zapaljenje nosnih puteva, bol u grlu, krvarenje iz nosa;
• alergijske reakcije;
• povećanje nivoa šećera u krvi (ako ste dijabetičar i dalje pažljivo pratite nivo šećera u krvi),

povećanje kreatin kinaze u krvi;

• glavobolja;
• mučnina, zatvor, gasovi, poremećaj varenje, proliv;
• bol u zglobovima, bol u mišićima i bol u leđima;
• laboratorijske analize krvi koji ukazuju na poremećaj funkcija jetre.

Povremena neželjena dejstva (javljaju se kod najviše 1 u 1000 pacijenata) uključuju:

• anoreksiju (gubitak apetita), povećanje tjelesne težine, smanjenje nivoa šećera u krvi (ako ste dijabetičar treba da nastavite pažljivo praćenje Vašeg nivoa šećera u krvi);
• noćne more, nesanica;
• vrtoglavica, osjećaj mravinjanja u prstima na rukama i nogama, smanjena osjetljivostza bol ili dodir, promjena čula ukusa, gubitak pamćenja,
• zamagljen vid,
• zujanje u ušima i /ili glavi;
• povraćanje, podrigivanje, bol u gornjem i donjem dijelu trbuha, pankreatitis (zapaljenje pankreasa koje izaziva bol u stomaku);
• hepatitis (zapaljenje jetre);
• osip, osip na koži i svrab, koprivnjača, gubitak kose;
• bol u vratu, slabost mišića;
• zamor, loše opšte stanje, slabost, bol u grudima, oticanje posebno zglobova (edem), povišena temperatura;
• pojava bijelih krvnih zrnaca (leukocita) u mokraći.Drugi mogući sporedni efekti sa Atorvastatin :Uobičajeni neželjeni efekti ( utiče od 1 do 10 korisnika u 100 ) uključuju :- upala nosa prolaza , bol u grlu , nos krvariti- alergijske reakcije- povećanje nivoa šećera u krvi ( ako imate dijabetes i dalje pažljivo praćenje svoj nivo šećera u krvi ) , povećanje krvnog kreatin kinaza- glavobolja- mučnina , konstipacija , vetar , loša probava , proliv- bolovi u zglobovima , bol u mišićima i bolova u leđima- test krvi rezultate koji pokazuju svoje funkcije jetre mogu da postanu abnormalnePovremena neželjenih efekata ( utiče od 1 do 10 korisnika u 1000 ) obuhvataju :- Anoreksija ( gubitak apetita ) , povećanje težine , smanjenje nivoa šećera u krvi ( ako imate dijabetes treba da nastavi pažljivo praćenje Vašeg nivoa šećera u krvi )- ima noćne more , nesanica- vrtoglavice , utrnulost ili peckanje u prstima ruku i nogu , smanjenje osećaja za bol ili dodir , promene čula ukusa , gubitak memorije , zamagljen vid , zujanje u ušima i / ili glavu- povraćanje , podrigivanje , bol u stomaku gornji i donji , pankreatitis ( zapaljenje pankreasa vodi do bol u stomaku )- hepatitisa ( upale jetre )- osip , kože osip i svrab , osip, gubitak kose- bol u vratu , mišićima umor- umor , osećaj slabosti , slabost , bol u grudima , oticanje , posebno u gležnjevima ( edem ) , podiže temperatura .- urin testova koji su pozitivni za bela krvna zrnca ..)

Rijetka neželjena dejstva (javljaju se kod najviše 1 u 1000 pacijenata) uključuju:

• poremećaj vida;
• neočekivano krvarenje i stvaranje modrica;
• holestaza (prebojavanje kože i beonjače oka žutom bojom);
• povreda tetive.

Veoma rijetka neželjena dejstva (javljaju se kod najviše 1 u 10000 pacijenata) uključuju:

• alergijsku reakciju - simptomi mogu obuhvatiti iznenadno sviranje u plićima i bol i stezanje u grudima, oticanje očnih kapaka, lica, usana, usta, jezika ili ždrijela, otežano disanje, kolaps;
• gubitak sluha;
• ginekomastiju (povećanje grudi kod muškaraca i žena).

Moguća neželjena dejstva prijavljena sa nekim statinima (ljekovi istog tipa):

• poremećaj seksualne funkcije (seksualna disfunkcija);
• depresija;
• problemi sa disanjem, uključujući uporan kašalj i /ili kratak dah ili groznicu.
• Dijabetes: veću vjerovatnoću za nastanak dijabetesa imaju pacijenti sa povišenim nivoom šećera i masnoće u krvi, gojazni, i osobe sa povišenim krvnim pritiskom. Vaš ljekar će Vas pratiti za vrijeme terapije ovim lijekom.

Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primijetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavijestite svog ljekara ili farmaceuta.

Prijavljivanje neželjenih dejstava

Ako primijetite bilo koje neželjeno dejstvo, obratite se Vašem ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo se odnosi i na neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava pomažete u dobijanju informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Čuvati van domašaja i vidokruga djece.

Rok upotrebe

Dvije (2) godine.

Nemojte koristiti lijek ETORA® posle isteka roka upotrebe naznačenog na kutiji.

Rok upotrebe ističe poslednjeg dana navedenog mjeseca.

Čuvanje

Čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek ETORA®

• Aktivna supstanca je atorvastatin.

ETORA® 10 mg film tablete

Jedna film tableta sadrži 10 mg atorvastatina (u obliku atorvastatin kalcijum trihidrata).

ETORA® 20 mg film tablete

Jedna film tableta sadrži 20 mg atorvastatina (u obliku atorvastatin kalcijum trihidrata).

ETORA® 40 mg film tablete

Jedna film tableta sadrži 40 mg atorvastatina (u obliku atorvastatin kalcijum trihidrata).

ETORA® 80 mg film tablete

Jedna film tableta sadrži 80 mg atorvastatina (u obliku atorvastatin kalcijum trihidrata).

• Ostali sastojci su:

Tabletno jezgro:

laktoza monohidrat/celuloza, mikrokristalna

kalcijum karbonat, svijetli

kopovidon VA 64

krospovidon

kroskarmeloza natrijum

natrijum lauril sulfat

silicijum dioksid, koloidni, anhidrovani

talk

magnezijum stearat.

Film obloga: Boja Opadry White Y-1-7000 koja sadrži:

hipromeloza

titanijum dioksid

polietilenglikol 400.

Kako izgleda lijek ETORA® i sadržaj pakovanja

10 mg: ETORA® film tablete su bijele, okrugle, bikonveksne tablete sa podionom crtom sa jedne strane. Dimenzije svake tablete iznose prosječno 7.0 mm

20 mg: ETORA® film tablete su bijele, okrugle, bikonveksne tablete sa podionom crtom sa jedne strane. Dimenzije svake tablete iznose prosječno 9.0 mm

40 mg: ETORA® film tablete su bijele, okrugle, bikonveksne tablete sa podionom crtom sa jedne strane. Dimenzije svake tablete iznose prosječno 11.0 mm

80 mg: ETORA® film tablete su bijele, duguljaste, bikonveksne tablete sa podionom crtom sa jedne strane. Dimenzije svake tablete iznose prosječno 20.0 mm x 8.0 mm.

ETORA® film tablete, 10 mg, 20 mg, 80 mg:

Film tablete su pakovane u blister pakovanje (PVC/TE/PVdC / čvrsta aluminijumska folija). Svaki blister sadrži 10 film tableta,. Kartonska kutija sadrži 30 film tableta

(3 blistera) i uputstvo za upotrebu.

ETORA® film tablete, 40 mg:

Film tablete su pakovane u blister pakovanje (PVC/TE/PVdC/Al folije). Svaki blister sadrži 15 film

tableta.

Kartonska kutija sadrži 30 film tableta (2 blistera) i uputstvo za upotrebu.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

ALKALOID d.o.o. Podgorica

Bul. Svetog Petra Cetinjskog 1A,

81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

ALKALOID AD-Skopje

Bul. Aleksandar Makedonski 12,

1000 Skopje, Republika Makedonija

Ovo uputstvo je poslednji put odobreno

Oktobar, 2013. godina

Režim izdavanja lijeka:

Lijek se može izdavati samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole:

ETORA®, film tablete, 10 mg, blister (3 x 10), 30 film tableta:

2030/13/436 – 1706 od 04.10.2013. godina

ETORA®, film tablete, 20 mg, blister (3 x 10), 30 film tableta:

2030/13/437 – 1707 od 04.10.2013. godina

ETORA®, film tablete, 40 mg, blister (2 x 15), 30 film tableta:

2030/13/438 – 1708 od 04.10.2013. godina

ETORA®, film tablete, 80 mg, blister (3 x 10), 30 film tableta:

2030/13/439 – 1709 od 04.10.2013. godina