ESBRIET 267mg film tableta

Lijek ESBRIET je indikovan kod odraslih osoba za terapiju idiopatske plućne fibroze (IPF).

Terapiju lijekom ESBRIET treba da započne i nadgleda ljekar specijalista koji ima iskustva u dijagnostici i liječenju IPF.

Doziranje

Odrasli

Nakon započinjanja terapije, dozu je potrebno titrirati do preporučene dnevne doze od 2403 mg dnevno u periodu od 14 dana na sljedeći način:

●1. do 7. dan: doza od 267 mg tri puta dnevno (801 mg dnevno),

●8. do 14. dan: doza od 534 mg tri puta dnevno (1602 mg dnevno),

●od 15. dana nadalje : doza od 801 mg tri puta dnevno (2403 mg dnevno).

Preporučena dnevna doza održavanja lijeka ESBRIET je 801 mg tri puta dnevno uz obrok, do ukupno 2403 mg dnevno.

Doze iznad 2403 mg dnevno ne preporučuju se ni za jednog pacijenta (pogledati dio 4.9).

Pacijenti koji propuste terapiju lijekom ESBRIET tokom 14 uzastopnih dana ili duže, treba da ponovo počnu sa terapijom tako što će proći inicijalni režim dvonedjeljne titracije do preporučene dnevne doze.

Za prekide u terapiji kraće od 14 uzastopnih dana, terapija se može nastaviti prethodnom preporučenom dnevnom dozom bez titracije.

Prilagođavanje doze i ostale mjere za bjezbednu upotrebu

Gastrointestinalne smetnje: Pacijente koji ne podnose terapiju zbog gastrointestinalnih neželjenih reakcija treba podsjetiti da lijek uzimaju uz hranu. Ukoliko simptomi i dalje budu prisutni, doza pirfenidona može se smanjiti na 1-2 kapsule (267–534 mg), dva ili tri puta dnevno uz obrok sa postepenim povećanjem do preporučene dnevne doze koja se podnosi. Ukoliko se simptomi nastave, pacijentima se može naložiti da prekinu terapiju na jednu do dvije nedjelje dok se simptomi ne povuku.

Fotosenzitivna reakcija ili osip: Pacijente kod kojih se jave blaga do umjerena fotosenzitivna reakcija ili osip potrebno je podsjetiti da svakog dana koriste sredstvo sa zaštitnim faktorom i da izbjegavaju izlaganje suncu (vidjeti dio 4.4). Doza pirfenidona može se smanjiti na 801 mg svakog dana (267 mg tri puta dnevno). Ukoliko osip potraje duže od 7 dana, upotrebu lijeka ESBRIET treba obustaviti na 15 dana, sa ponovnim postepenim povećanjem do preporučene dnevne doze na isti način kao tokom perioda postepenog povećanja doze.

Pacijentima kod kojih se jave teška fotosenzitivna reakcija ili osip trebalo bi naložiti da prekinu upotrebu lijeka i da potraže savjet ljekara (vidjeti dio 4.4). Kada se osip povuče, može se početi sa ponovnim korišćenjem lijeka ESBRIET uz ponovno postepeno povećanje do preporučene dnevne doze, prema odluci ljekara.

Funkcija jetre: U slučaju značajnog porasta alanin i/ili aspartat aminotransferaza (ALT/AST), sa povišenom koncentracijom bilirubina ili bez nje, dozu lijeka ESBRIET bi trebalo prilagoditi ili prekinuti terapiju prema smjernicama navedenim u dijelu 4.4.

Posebne grupe pacijenata

Starije osobe

Za pacijente od 65 godina i starije nije potrebno prilagođavanje doze (vidjeti dio 5.2.).

Oštećenje funkcije jetre

Za pacijente sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre (tj. stadijuma A i B prema ChildPugh klasifikaciji) nije potrebno prilagođavanje doze. Ipak, pošto bi koncentracija pirfenidona u plazmi mogla da bude povišena kod nekih osoba sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre, za liječenja takvih pacijenata lijekom ESBRIET potreban je oprez. Terapiju lijekom ESBRIET ne treba primijenjivati kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre ili u terminalnoj fazi bolesti jetre (vidjeti djelove 4.3, 4.4 i 5.2).

Oštećenje funkcije bubrega

Za pacijente sa blagim oštećenjem funkcije bubrega nije potrebno prilagođavanje doze. Lijek ESBRIET je potrebno primijenjivati uz oprez kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (CrCl 30-50 ml/min). Lijek ESBRIET ne treba primijenjivati kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (CrCl <30 ml/min) ili u terminalnoj fazi bolesti bubrega koja zahtijeva dijalizu (vidjeti djelove 4.3 i 5.2).

Pedijatrijska populacija

Primjena lijeka ESBRIET za liječenje IPF u pedijatrijskoj populaciji nije opravdana.

Način primjene

ESBRIET je namijenjen za oralnu primjenu. Tablete treba progutati cijele sa vodom uz obrok kako bi se smanjila mogućnost pojave mučnine i vrtoglavice (vidjeti djelove 4.8 i 5.2).

●Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1

●Anamneza angioedema povezanog sa pirfenidonom (vidjeti dio 4.4)

●Istovremena primjena fluvoksamina (vidjeti dio 4.5)

●Teško oštećenje funkcije jetre ili terminalna faza bolesti jetre (vidjeti djelove 4.2 i 4.4)

●Teško oštećenje funkcije bubrega (CLCr <30 ml/min) ili terminalna faza bolesti bubrega u kojoj je neophodna dijaliza (vidjeti djelove 4.2 i 5.2)

Funkcija jetre

Kod pacijenata liječenih lijekom ESBRIET često su bile prijavljene povišene koncentracije transaminaza. Prije započinjanja terapije lijekom ESBRIET potrebno je uraditi testove funkcije jetre (ALT, AST i bilirubin) i nakon toga svakog mjeseca u prvih 6 mjeseci, a zatim na svaka 3 mjeseca (vidjeti dio 4.8).

Ako se kod pacijenta nakon započinjanja terapije lijekom ESBRIET pojavi porast koncentracije aminotransferaza od >3 do <5 x GGN bez porasta koncentracije bilirubina i bez znakova i simptoma oštećenja jetre izazvanog lijekom, treba isključiti druge uzroke i pažljivo pratiti pacijenta. Treba razmotriti prekid primjene drugih ljekova povezanih sa toksičnim djelovanjem na jetru. Ako je to klinički opravdano, dozu lijeka ESBRIET treba smanjiti ili prekinuti terapiju. Kada rezultati testova funkcije jetre budu opet u normalnim granicama, lijek ESBRIET se može ponovno uvesti u terapiju, uz postupno povećavanje doze do preporučene dnevne doze, ako je pacijent podnosi.

Oštećenje jetre izazvano lijekom

Rijetko su povećanja koncentracija AST-a i ALT-a bila povezana sa istovremenim porastom koncentracije bilirubina. Nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni su slučajevi teškog oštećenja jetre izazvanog lijekom, uključujući izolovane slučajeve sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.8).

Uz preporučeno redovno praćenje testova funkcije jetre, dodatno je potrebno odmah sprovesti kliničku procjenu i testove funkcije jetre kod pacijenata koji prijave simptome koji mogu ukazivati na oštećenje jetre, uključujući umor, anoreksiju, nelagodu u gornjem desnom dijelu abdomena, tamnu mokraću ili žuticu.

Ako se kod pacijenta javi porast koncentracije aminotransferaza > 3 do < 5 x GGN zajedno sa pojavom hiperbilirubinemije ili kliničkim znakovima ili simptomima koji upućuju na oštećenje jetre uzimanje lijeka ESBRIET treba trajno prekinuti i ne treba ga ponovno uvoditi.

Ako se kod pacijenta javi porast koncentracije aminotransferaza ≥5 x GGN uzimanje lijeka ESBRIET treba trajno prekinuti i ne treba ga ponovno uvoditi.

Oštećenje funkcije jetre

Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije jetre (tj. stadijum B prema Child-Pugh klasifikaciji), izloženost lijeku ESBRIET bila je povećana za 60%. Lijek ESBRIET treba primijenjivati uz oprez kod pacijenata sa već postojećim blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre (tj. stadijuma A i B prema Child-Pugh klasifikaciji), imajući u vidu mogućnost povećane izloženosti pirfenidonu. Kod pacijenata treba pažljivo pratiti pojavu simptoma toksičnosti, naročito ako istovremeno uzimaju poznati inhibitor CYP1A2 (vidjeti djelove 4.5 i 5.2). Primjena lijeka ESBRIET nije ispitana kod osoba sa teškim oštećenjem funkcije jetre, zato se lijek ESBRIET ne smije koristiti kod tih pacijenata (vidjeti dio 4.3).

Fotosenzitivna reakcija i osip

Izlaganje direktnoj sunčevoj svjetlosti (uključujući lampe za sunčanje) treba izbjegavati ili svesti na minimum tokom terapije lijekom ESBRIET. Pacijentima treba naložiti da svakodnevno koriste sredstva sa zaštitnim faktorom, da nose odjeću koja ih štiti od izloženosti suncu i da izbjegavaju druge ljekove za koje se zna da izazivaju fotosenzitivnost. Pacijentima treba naložiti da svom ljekaru prijave svaku pojavu simptoma fotosenzitivne reakcije ili osipa. Ozbiljne fotosenzitivne reakcije nijesu česte. U slučaju blage do teške fotosenzitivne reakcije ili osipa može biti potrebno prilagođavanje doze ili privremeni prekid terapije (vidjeti dio 4.2).

Teške kožne reakcije

Kod primjene lijeka ESBRIET nakon njegovog puštanja u promet prijavljeni su slučajevi StevensJohnson-ovog sindroma (SJS) i toksične epidermalne nekrolize (TEN) i reakcije na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS), koji mogu biti opasni po život ili smrtonosni. U slučaju pojave znakova i simptoma koji ukazuju na te reakcije potrebno je odmah obustaviti primjenu lijeka ESBRIET. Ako pacijent razvije SJS,TEN ili DRESS tokom primjene lijeka ESBRIET, liječenje tim lijekom ne smije se ponovno započeti i mora se trajno obustaviti.

Angioedem/anafilaksa

Nakon stavljanja lijeka ESBRIET u promet primijećena je pojava angioedema (ponekad ozbiljnog) poput oticanja lica, usana odnosno jezika koja može biti povezana sa otežanim disanjem ili vizingom (šištanjem). Osim toga, prijavljene su i anafilaktičke reakcije. Stoga pacijenti kod kojih se jave znaci ili simptomi angioedema ili teških alergijskih reakcija nakon primjene lijeka ESBRIET odmah moraju prekinuti terapiju. Pacijenti sa angioedemom ili teškim alergijskim reakcijama zbrinjavaju se u skladu sa standardom zdravstvene njege. Lijek ESBRIET se ne smije koristiti kod pacijenata sa anamnezom angioedema ili preosjetljivosti zbog primjene lijeka ESBRIET (vidjeti dio 4.3).

Vrtoglavica

Kod pacijenata koji su uzimali lijek ESBRIET zabilježena je vrtoglavica. Stoga bi pacijenti trebalo da znaju kako reaguju na lijek prije nego što započnu aktivnosti koje zahtijevaju koncentraciju ili koordinaciju pokreta (vidjeti dio 4.7). U kliničkim ispitivanjima, vrtoglavica se javila samo jednom kod većine pacijenata i u većini slučajeva je prolazila sama od sebe, sa medijanom dužine trajanja od 22 dana. Ako vrtoglavica ne prođe sama od sebe ili ako se pogorša, potrebno je prilagoditi dozu ili čak prekinuti terapiju lijekom ESBRIET.

Umor

Kod pacijenata koji su uzimali lijek ESBRIET zabilježen je umor. Stoga bi pacijenti trebalo da znaju kako reaguju na lijek prije nego što započnu aktivnosti koje zahtijevaju koncentraciju ili koordinaciju pokreta (vidjeti dio 4.7).

Gubitak tjelesne mase

Gubitak tjelesne mase zabilježen je kod pacijenata koji su liječeni lijekom ESBRIET (vidjeti dio 4.8). Potrebno je da ljekari prate tjelesnu masu pacijenta i ako je gubitak tjelesne mase klinički značajan, pacijente je potrebno podstaći na povećani unos kalorija.

Hiponatrijemija

Kod pacijenata liječenih lijekom ESBRIET prijavljena je hiponatrijemija (vidjeti dio 4.8). S obzirom na to da simptomi hiponatrijemije mogu biti nejasni i prikriveni istovremenom prisutnošću drugih bolesti, preporučuje se redovno praćenje relevantnih laboratorijskih parametara, posebno ako su prisutni evidentni znakovi i simptomi koji ukazuju na to, kao što su mučnina, glavobolja ili vrtoglavica.

Natrijum

Lijek Esbriet sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po kapsuli, tj. zanemarljive količine natrijuma.

Oko 70–80% pirfenidona metaboliše se pomoću CYP1A2, uz manji doprinos drugih CYP izoenzima, uključujući CYP2C9, 2C19, 2D6 i 2E1.

Konzumiranje soka od grejpfruta povezano je sa inhibicijom CYP1A2 i stoga ga treba izbjegavati tokom liječenja pirfenidonom.

Fluvoksamin i inhibitori CYP1A2

Tokom faze 1 ispitivanja, istovremena primjena lijeka ESBRIET i fluvoksamina (snažnog inhibitora CYP1A2, sa inhibirajućim efektom na druge CYP izoenzime [CYP2C9, 2C19 i 2D6]) rezultirala je četvorostrukim porastom izloženosti pirfenidonu kod nepušača.

Lijek ESBRIET je kontraindikovan kod pacijenata koji istovremeno koriste fluvoksamin (vidjeti dio 4.3). Sa uzimanjem fluvoksamina treba prekinuti prije započinjanja terapije lijekom ESBRIET i izbjegavati njegovu primjenu tokom terapije lijekom ESBRIET zbog sniženog klirensa pirfenidona. Tokom terapije pirfenidonom treba izbjegavati druge ljekove koji inhibiraju CYP1A2 i jedan ili više drugih izoenzima CYP uključenih u metabolizam pirfenidona (npr. CYP2C9, 2C19 i 2D6).

In vitro i in vivo ekstrapolacije ukazuju da snažni i selektivni CYP1A2 inhibitori (npr. enoksacin) mogu da povećaju izlaganje pirfenidonu približno 2 do 4 puta. Ako je istovremena upotreba lijeka ESBRIET sa snažnim i selektivnim CYP1A2 inhibitorima neizbježna, dozu lijeka ESBRIET potrebno je smanjiti na 801 mg dnevno (267 mg tri puta dnevno). Pacijente treba pažljivo pratiti zbog pojave neželjenih reakcija povezanih sa terapijom lijekom ESBRIET. Ako je potrebno, primjenu lijeka ESBRIET treba prekinuti (vidjeti djelove 4.2 i 4.4).

Istovremena primjena lijeka ESBRIET sa 750 mg ciprofloksacina (umjereni CYP1A2 inhibitor) povećala je izloženost pirfenidonu za 81%. Ako je neizbježna primjena ciprofloksacina u dozi od 750 mg dva puta dnevno, doza lijeka ESBRIET mora se sniziti na 1602 mg dnevno (534 mg tri puta dnevno). Lijek ESBRIET se mora primijenjivati oprezno kada se ciprofloksacin primijenjuje u dozi od 250 mg ili 500 mg jednom ili dva puta dnevno.

Lijek ESBRIET se mora primijenjivati oprezno kod pacijenata koji su na terapiji drugim umjerenim inhibitorima CYP1A2 (npr. amjodaron, propafenon).

Potreban je poseban oprez ako se istovremeno sa inhibitorima CYP1A2 koriste snažni inhibitori jednog ili više drugih izoenzima CYP uključenih u metabolizam pirfenidona, kao što su CYP2C9 (npr. amjodaron, flukonazol), 2C19 (npr. hloramfenikol) i 2D6 (npr. fluoksetin, paroksetin).

Pušenje cigareta i induktori CYP1A2

U fazi 1 ispitivanja interakcija procijenjivao se efekat pušenja (induktor CYP1A2) na farmakokinetiku pirfenidona. Izloženost pirfenidonu kod pušača iznosila je 50% izloženosti uočene kod nepušača. Pušenje ima sposobnost indukcije enzima jetre i time povećava klirens lijeka i smanjuje izloženost. Istovremena upotreba snažnih induktora CYP1A2, uključujući pušenje, treba izbjegavati tokom terapije lijekom ESBRIET, na osnovu zapaženog odnosa između pušenja cigareta i potencijalne indukcije CYP1A2. Pacijente treba podstaći da prestanu da koriste jake induktore CYP1A2 i da prestanu da puše prije i za vrijeme terapije pirfenidonom.

U slučaju umjerenih induktora CYP1A2 (npr. omeprazol), istovremena upotreba može teoretski imati za posljedicu smanjenje koncentracije pirfenidona u plazmi.

Istovremena primjena ljekova koji djeluju kao potencijalni induktori CYP1A2 i drugih izoenzima CYP uključenih u metabolizam pirfenidona (npr. rifampicin) može imati za posljedicu značajno smanjenje koncentracije pifenidona u plazmi. Ove ljekove treba izbjegavati kad god je to moguće.

Trudnoća

Nema podataka o primjeni lijeka ESBRIET kod trudnica.

Kod životinja pirfenidon i/ili njegovi metaboliti prolaze kroz placentu i mogu se akumulirati u amnionskoj tečnosti.

U visokim dozama (≥1000 mg/kg dnevno) kod pacova primijećeno je produženje gestacije i smanjenje fetalne održivosti.

Kao mjera predostrožnosti savjetuje se izbjegavanje primjene lijeka ESBRIET tokom trudnoće.

Dojenje

Nije poznato da li se pirfenidon ili njegovi metaboliti izlučuju u majčinom mlijeku kod ljudi. Postojeći farmakokinetički podaci o ispitivanjima na životinjama pokazuju da se pirfenidon odnosno njegovi metaboliti izlučuju u mlijeko i da se u njemu akumuliraju (vidjeti dio 5.3). Rizik za dijete koje doji ne može se isključiti.

Mora se donijeti odluka da li će se prekinuti dojenje ili terapija lijekom ESBRIET, imajući pri tom na umu korist od dojenja za dijete i korist od terapije lijekom ESBRIET za majku.

Plodnost

Tokom pretkliničkih ispitivanja nijesu primijećeni štetni efekti na plodnost (vidjeti dio 5.3).

Lijek ESBRIET može izazvati vrtoglavicu i umor koji mogu donekle uticati na sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama, stoga je potrebno da pacijenti budu posebno oprezni kada upravljaju vozilima ili rukuju mašinama ukoliko se kod njih jave ovi simptomi.

Sažetak bezbjednosnog profila

Najčešće prijavljivane neželjene reakcije tokom kliničkog ispitivanja primjene lijeka ESBRIET u dozi od 2403 mg dnevno u poređenju sa placebom bile su mučnina (32,4% prema 12,2%), osip (26,2% prema 7,7%), dijareja (18,8% prema 14,4%), umor (18,5% prema 10,4%), dispepsija (16,1% prema 5,0%), smanjen apetit (20,7% prema 8,0%), glavobolja (10,1% prema 7,7%) i fotosenzitivna reakcija (9,3% prema 1,1%).

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Bezbjednost lijeka ESBRIET procjenjivana je u kliničkim ispitivanjima koja su obuhvatila 1650 dobrovoljaca i pacijenata. U otvorenim studijama ispitivano je preko 170 pacijenata u periodu od više od pet godina, a neki i do 10 godina.

U Tabeli 1 prikazane su neželjene reakcije prijavljene sa učestalošću od ≥2% kod 623 pacijenta koji su primali lijek ESBRIET u preporučenoj dozi od 2403 mg dnevno tokom treće faze tri pivotalne studije. Neželjene reakcije zabilježene nakon stavljanja lijeka u promet takođe su navedene u Tabeli 1. Neželjene reakcije su navedene prema klasi sistema organa (System Organ Class (SOC)) i u okviru svake grupe po učestalosti [veoma često (≥1/10), često (≥1/100 do <1/10), povremeno (≥1/1000 do <1/100), rijetko (≥1/10000 do <1/1000), nepoznato (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka)]. Neželjene reakcije su navedene prema opadajućem stepenu ozbiljnosti.

1. Zabilježeno praćenjem nakon stavljanja lijeka u promet (vidjeti dio 4.4)

2. Tokom praćenja nakon stavljanja lijeka u promet utvrđeni su slučajevi teškog oštećenja jetre izazvanog lijekom, uključujući slučajeve sa smrtnim ishodom (vidjeti djelove 4.3, 4.4).

U analizama objedinjenih podataka iz kliničkih ispitivanja kod IPF-a prilagođenih za izloženost potvrđeno je da je profil bezbjednosti i podnošljivosti lijeka Esbriet kod pacijenata sa IPF-om kojima je bolest uznapredovala (n=366) u skladu sa onim utvrđenim kod pacijenata sa IPF-om kojima bolest nije uznapredovala (n=942).

Opis odabranih neželjenih reakcija

Smanjen apetit

Tokom pivotalnih kliničkih ispitivanja slučajevi smanjenog apetita mogli su se lako zbrinuti i generalno nijesu bili povezani sa značajnim posljedicama. Slučajevi smanjenog apetita su povremeno bili povezani sa značajnim gubitkom tjelesne mase i zahtijevali su medicinsku intervenciju.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Klinička iskustva sa predoziranjem su ograničena. Višestruke doze pirfenidona do ukupne doze od 4806 mg dnevno primijenjivane su u obliku šest kapsula od 267 mg tri puta dnevno zdravim dobrovoljcima, uz postupno povećanje doze tokom 12 dana. Neželjene reakcije su bile blage, prolazne i sastojale su se od najčešće prijavljivanih neželjenih reakcija za pirfenidon.

U slučaju sumnje na predoziranje, potrebno je osigurati dodatnu medicinsku njegu uključujući praćenje vitalnih znakova i pažljivo posmatranje kliničkog stanja pacijenta.

Farmakoterapijska grupa: Imunosupresivna sredstva; Ostali imunosupresivi

ATC kod: L04AX05

Mehanizam djelovanja pirfenidona još nije u potpunosti utvrđen. Ipak, postojeći podaci ukazuju na to da pirfenidon ima fibrinolitička i antiinflamatorna svojstva u različitim in vitro sistemima i životinjskim modelima plućne fibroze (bleomicinom i transplantacijom indukovana fibroza).

IPF je hronična fibrozirajuća i inflamatorna bolest pluća na koju utiču sinteza i otpuštanje proinflamatornih citokina, uključujući faktor nekroze tumora-alfa (TNF-α) i interleukin-1-beta (IL-1β), a za pirfenidon se pokazalo da smanjuje nagomilavanje upalnih ćelija kao odgovor na različite stimulanse.

Pirfenidon smanjuje proliferaciju fibroblasta, stvaranje proteina povezanih sa fibrozom, stvaranje citokina i povećanu biosintezu i akumulaciju ekstracelularnog matriksa kao odgovor na faktore rasta citokina, kao što su transformišući faktor rasta beta (TGF-β) i faktor rasta koji potiče iz trombocita (PDGF).

Klinička efikasnost

Klinička efikasnost lijeka ESBRIET ispitivana je u četiri multicentrična, randomizovana, dvostruko slijepa, placebom kontrolisana ispitivanja treće faze na pacijentima sa IPF. Tri ispitivanja treće faze (PIPF-004, PIPF-006 i PIPF-016) bila su multinacionalna, a jedna (SP3) je sprovedena u Japanu.

PIPF-004 i PIPF-006 poredila su terapiju lijekom ESBRIET u dozi od 2403 mg dnevno sa placebom. Ispitivanja su bila gotovo identično dizajnirana, uz nekoliko izuzetaka, uključujući grupu ispitanika u PIPF-004, koja je primala srednju dozu lijeka (1197 mg dnevno). U oba ispitivanja terapija je primijenjivana tri puta dnevno u periodu od najmanje 72 nedjelje. Primarni parametar praćenja u oba ispitivanja bila je promjena od početne vrijednosti procenta predviđenog forsiranog vitalnog kapaciteta (FVC) do 72. nedjelje terapije. U objedinjenoj populaciji ispitanika iz ispitivanja PIPF-004 i PIPF-006 liječenih dozom od 2403 mg/dan, koja je obuhvatala ukupno 692 pacijenta, medijana početnog postotka predviđenog FVC-a iznosila je 73,9% u grupi liječenoj lijekom Esbriet odnosno 72,0% u grupi koja je primala placebo (raspon: 50-123% odnosno 48-138%), dok je medijana početnog postotka predviđenog difuzijskog kapaciteta za ugljen monoksid (engl. Carbon Monoxide Diffusing Capacity, DLCO) iznosila 45,1% u grupi liječenoj lijekom Esbriet odnosno 45,6% u grupi koja je primala placebo (raspon: 25-81% odnosno 21-94%). U ispitivanju PIPF-004, 2,4% pacijenata liječenih lijekom Esbriet i 2,1% pacijenata koji su primali placebo imalo je postotak predviđenog FVC-a manji od 50% i/ili postotak predviđenog DLCO manji od 35% na početku ispitivanja. U ispitivanju PIPF-006, 1,0% pacijenata liječenih lijekom Esbriet i 1,4% pacijenata koji su primali placebo imalo je postotak predviđenog FVC-a manji od 50% i/ili postotak predviđenog DLCO manji od 35% na početku ispitivanja.

U studiji PIPF-004, pad predviđenih vrijednosti FVC-a od početnih vrijednosti u 72. nedjelji terapije bio je značajno niži kod pacijenata koji su primali lijek ESBRIET (N=174) u poređenju sa pacijentima koji su primali placebo (N=174, p=0,001, rang ANCOVA). Terapija lijekom ESBRIET je značajno smanjila pad procenta predviđenog FVC-a od početnih vrijednosti u 24. nedjelji (p=0,014), 36. nedjelji (p<0,001), 48. nedjelji (p<0,001) i 60. nedjelji (p<0,001). U 72. nedjelji, pad procenta predviđenog FVC-a ≥10% u odnosu na početne vrijednosti (prag indikativan za mortalitet kod IPF) primijećen je kod 20% pacijenata koji su primali lijek ESBRIET, u poređenju sa 35% pacijenata koji su primali placebo (Tabela 2).

Iako nije bilo razlike između pacijenata koji su primali lijek ESBRIET u poređenju sa placebom u promjeni pređene udaljenosti tokom šestominutnog testa hodanja (6MWT), od početnih vrijednosti do onih izmjerenih u 72. nedjelji terapije na osnovu prethodno definisanog testa rang ANCOVA, ad hoc analiza 37% pacijenata koji su primali lijek ESBRIET pokazala je pad udaljenosti ≥50 m tokom 6MWT testa, u poređenju sa 47% pacijenata koji su primali placebo u studiji PIPF-004.

U studiji PIPF-006 terapija lijekom ESBRIET (N=171) nije smanjila pad procenta predviđenog FVC od početnih vrijednosti do vrijednosti u 72. nedjelji terapije u poređenju sa placebom (N=173, p=0,501). Ipak, terapija lijekom ESBRIET takođe je smanjila pad procenta predviđenog FVC-a od početnih vrijednosti u 24. nedjelji (p<0,001), 36. nedjelji (p=0,011) i 48. nedjelji (p=0,005). U 72. nedjelji, pad FVC-a za ≥10% je primijećen kod 23% pacijenata koji su primali lijek ESBRIET i 27% pacijenata koji su primali placebo (Tabela 3).

U studiji PIPF-006 pad udaljenosti tokom 6MWT testa, od polaznih vrijednosti do vrijednosti izmjerenih u 72. nedjelji, bio je značajno niži u poređenju sa grupom koja je primala placebo (p<0,001; rang ANCOVA). Takođe, u ad hoc analizi kod 33% pacijenata koji su primali lijek ESBRIET utvrđen je pad udaljenosti ≥ 50 m tokom 6MWT testa, u poređenju sa 47% pacijenata koji su primali placebo u studiji PIPF-006.

U zbirnoj analizi preživljavanja u PIPF-004 i PIPF-006, stopa mortaliteta u grupi koja je primala lijek ESBRIET 2403 mg dnevno iznosila je 7,8% u poređenju sa 9,8% u placebo grupi (HR 0,77 [95% CI, 0,47–1,28]).

Studija PIPF-016 poredila je terapiju lijekom ESBRIET 2403 mg dnevno sa placebom. Terapija je primijenjivana tri puta dnevno u periodu od 52 nedjelje. Primarni parametar praćenja bila je promjena od početne vrijednosti procenta predviđenog forsiranog vitalnog kapaciteta (FVC) do 52. nedjelje terapije. Kod ukupno 555 pacijenata, medijana početne vrijednosti procenta predviđenog FVC iznosila je 68% (raspon: 48–91%), a %DLCO 42% (raspon: 27–170%). Dva odsto pacijenata imalo je manji procenat predviđenog FVC od 50%, dok je 21% pacijenata imalo manji procenat predviđenog DLCO od 35% na početku ispitivanja.

U studiji PIPF-016, pad procenta predviđenih vrijednosti FVC-a od početnih vrijednosti u 52. nedjelji terapije bio je značajno niži kod pacijenata koji su primali lijek ESBRIET (N=278) u poređenju sa pacijentima koji su primali placebo (N=277, p<0,000001, rang ANCOVA). Terapija lijekom ESBRIET takođe je značajno smanjila pad procenta predviđenog FVC-a od početnih vrijednosti u 13. nedjelji (p<0,000001), 26. nedjelji (p<0,000001) i 39. nedjelji (p=0,000002). U 52. nedjelji, pad procenta predviđenog FVC-a ≥10% u odnosu na početne vrijednosti ili smrt primijećeni su kod 17% pacijenata koji su primali lijek ESBRIET, u poređenju sa 32% pacijenata koji su primali placebo (Tabela 4).

Pad pređene udaljenosti tokom 6MWT testa, od polaznih vrijednosti do vrijednosti izmjerenih u 52. nedjelji, bio je značajno niži kod pacijenata koji su primali lijek ESBRIET tokom studije PIPF-016 u poređenju sa pacijentima koji su primali placebo (p=0,036; rang ANCOVA); kod 26% pacijenata koji su primali lijek ESBRIET utvrđen je pad udaljenosti ≥ 50 m tokom 6MWT testa, u poređenju sa 36% pacijenata koji su primali placebo.

U prethodno određenoj zbirnoj analizi studija PIPF-016, PIPF-004 i PIPF-006 u 12. mjesecu, stopa mortaliteta bilo kog uzroka u grupi koja je primala 2403 mg lijeka ESBRIET dnevno bila je značajno niža (3,5%, 22 od 623 pacijenta) u poređenju sa placebom (6,7%, 42 od 624 pacijenata), što je rezultiralo smanjenjem od 48% rizika od mortaliteta bilo kog uzroka u prvih 12 mjeseci (HR 0,52 [95% CI; 0,31–0,87], p=0,0107; log-rang test).

Studija (SP3) na japanskim pacijentima poredila je pirfenidon od 1800 mg dnevno (što je uporedivo sa 2403 mg dnevno u evropskoj populaciji i populaciji SAD u PIPF-004/006 s obzirom na tjelesnu masu ispitanika) sa placebom (N=110, odnosno N=109). Terapija pirfenidonom značajno je smanjila srednju vrijednost pada vitalnog kapaciteta (VC) u 52. nedjelji (primarni parametar praćenja) u poređenju sa placebom (0,09 ± 0,02 L prema 0,16 ± 0,02 L, p=0,042)

Pacijenti sa IPF-om sa uznapredovalim oštećenjem plućne funkcije

U post hoc analizama objedinjenih podataka iz ispitivanja PIPF 004, PIPF 006 i PIPF 016, u populaciji pacijenata sa uznapredovalim IPF-om (n = 170) koji su na početku ispitivanja imali FVC < 50% i/ili DLCO < 35%, godišnji pad FVC a kod pacijenata liječenih lijekom Esbriet (n=90) iznosio je 150,9 ml u odnosu na 277,6 ml kod pacijenata koji su primali placebo (n=80).

U ispitivanju MA29957, potpornom, 52 nedjeljnom, multicentričnom, randomizovanom, dvostruko slijepom, placebom kontrolisanom kliničkom ispitivanju faze IIb sprovedenom kod pacijenata sa IPF-om i uznapredovalim oštećenjem plućne funkcije (DLCO < 40% predviđene vrijednosti) koji su bili izloženi visokom riziku od plućne hipertenzije 3. stepena, kod 89 pacijenata liječenih lijekom Esbriet u monoterapiji zabilježen je sličan pad FVC-a kao i kod pacijenata liječenih lijekom Esbriet u post hoc analizi objedinjenih podataka iz ispitivanja faze 3 PIPF 004, PIPF 006 i PIPF 016.

Pedijatrijska populacija

Evropska agencija za ljekove je izuzela obavezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka ESBRIET u svim podgrupama pedijatrijske populacije sa IPF (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).

Resorpcija

Uzimanje kapsula lijeka ESBRIET uz hranu dovodi do velikog pada Cmax (za 50%) i manjeg uticaja na PIK u poređenju sa uzimanjem natašte. Nakon oralne primjene pojedinačne doze od 801 mg na pun želudac kod zdravih starijih dobrovoljaca (starosti 50–66 godina), usporila se stopa resorpcije pirfenidona, a vrijednost PIK-a je kod pacijenata sa punim želucem bila oko 80–85% vrijednosti PIK-a kod pacijenata koji su lijek uzeli natašte. Dokazana je bioekvivalentnost, pri poređenju tablete od 801 mg sa tri kapsule od 267 mg kada se primjenjuju natašte. Na pun želudac, tableta od 801 mg ispunila je kriterijume bioekvivalentnosti na osnovu mjerenja PIK-a u poređenju sa kapsulama, dok su intervali pouzdanosti od 90% za Cmax (108,26–125,60%) bili malo iznad gornje granice standardnog praga bioekvivalentnosti (90% CI: 80,00–125,00%). Dejstvo hrane na PIK pirfenidona uzetog oralno bilo je konzistentno između tablete i kapsule. U poređenju sa uzimanjem natašte, uzimanje bilo kog oblika uz hranu smanjuje Cmax pirfenidona, a tableta lijeka ESBRIET smanjuje Cmax nešto manje (za 40%) od kapsula lijeka ESBRIET (za 50%). Primijećena je niža incidenca neželjenih događaja (mučnine i vrtoglavice) kod pacijenata sa punim želucem u poređenju sa grupom natašte. Zato se preporučuje da se lijek ESBRIET uzima uz obrok radi smanjenja incidence mučnine i vrtoglavice.

Bioraspoloživost pirfenidona kod ljudi još nije određena.

Distribucija

Pirfenidon se veže za proteine ljudske plazme, prvenstveno za serumske albumine. Srednja vrijednost cjelokupnog vezivanja kretala se od 50% do 58%, pri koncentracijama zabilježenim u kliničkim studijama (1 do 100 mikrograma/ml). Srednja vrijednost prividnog volumena distribucije u stanju dinamičke ravnoteže nakon oralne doze iznosi oko 70 l, što ukazuje da je distribucija pirfenidona u tkivima umjerena.

Biotransformacija

Oko 70–80% pirfenidona metaboliše se pomoću CYP1A2, uz manji doprinos drugih CYP izoenzima, uključujući CYP2C9, 2C19, 2D6 i 2E1. Podaci dobijeni in vitro ukazuju na određenu farmakološki relevantnu aktivnost najvažnijeg metabolita (5-karboksi-pirfenidona) u koncentracijama koje su iznad najviših koncentracija u plazmi pacijenata sa IPF. Ovo može biti klinički relevantno kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega kod kojih je povećana izloženost 5-karboksi-pirfenidonu u plazmi.

Eliminacija

Izgleda da je klirens pirfenidona nakon oralne primjene umjereno saturabilan. U ispitivanju primjene višestruke doze različite koncentracije kod zdravih starijih ispitanika, u kome su primijenjene doze od 267 mg do 1335 mg tri puta dnevno, srednja vrijednost klirensa pala je za oko 25% kod primjene doza iznad 801 mg tri puta dnevno. Nakon jednokratne primjene pirfenidona kod zdravih starijih odraslih ispitanika, srednja vrijednost prividnog terminalnog poluvremena eliminacije iznosila je oko 2,4 sata. Oko 80% oralno uzete doze pirfenidona izlučilo se urinom tokom 24 sata od uzimanja. Najveći dio pirfenidona izlučuje se u obliku metabolita 5-karboksi-pirfenidona (>95%), a manje od 1% nepromijenjeno urinom.

Posebne populacije pacijenata

Oštećenje funkcije jetre

Farmakokinetika pirfenidona i metabolita 5-karboksi-pirfenidona upoređena je kod ispitanika sa umjerenim oštećenjem funkcije jetre (stadijum B prema klasifikaciji Child-Pugh) i ispitanika sa normalnom funkcijom jetre. Rezultati su pokazali da postoji srednji porast izloženosti pirfenidonu od 60% nakon jednokratne primjene pirfenidona u dozi od 801 mg (3 x 1 kapsula od 267 mg) kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije jetre. Pirfenidon zato treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre i takve pacijente treba pažljivo pratiti zbog pojave znakova toksičnosti, posebno ako istovremeno koriste poznate inhibitore CYP1A2 (vidjeti djelove 4.2 i 4.4). Lijek ESBRIET je kontraindikovan kod teškog oštećenja funkcije jetre ili terminalne faze bolesti jetre (vidjeti djelove 4.2 i 4.3).

Oštećenje funkcije bubrega

Nijesu primijećene klinički relevantne razlike u farmakokinetici pirfenidona kod ispitanika sa blagim do teškim oštećenjem funkcije bubrega, u poređenju sa ispitanicima sa normalnom bubrežnom funkcijom. Pirfenidon se prvenstveno metaboliše u 5-karboksi-pirfenidon. Srednja vrijednost (SD) PIK0-∞ 5-karboksi-pirfenidona bila je značajno viša u grupi sa umjerenim (p = 0,009) i teškim (p < 0,0001) oštećenjem funkcije bubrega nego u grupi sa normalnom bubrežnom funkcijom; 100 (26,3) mg•h/l odnosno 168 (67,4) mg•h/l, u poređenju sa 28,7 (4,99) mg•h/l.

PIK0-∞   površina ispod krive koncentracija-vrijeme od nulte tačke do beskonačnosti

a p-vrijednost naspram normalne funkcije = 1,00 (poređenje parova uz Bonferroni korekciju)

b p-vrijednost naspram normalne funkcije = 0,009 (poređenje parova uz Bonferroni korekciju)

c p-vrijednost naspram normalne funkcije < 0,0001 (poređenje parova uz Bonferroni korekciju)

Izloženost 5-karboksi-pirfenidonu povećava se 3,5 ili više puta kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega. Klinički relevantna farmakodinamska aktivnost metabolita kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega se ne može isključiti. Za pacijente koji primaju pirfenidon, a imaju blago do umjereno oštećenje bubrega, nije potrebno prilagođavanje doze. Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega pirfenidon treba primijenjivati sa oprezom. Upotreba pirfenidona je kontraindikovana kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (CLCr < 30 ml/min) ili u terminalnoj fazi bolesti bubrega u kojoj je neophodna dijaliza (vidjeti djelove 4.2 i 4.3).

Populacione farmakokinetičke analize iz 4 ispitivanja sprovedena na zdravim osobama ili osobama sa oštećenjem funkcije bubrega, i iz jednog ispitivanja obavljenog na pacijentima sa IPF nijesu pokazale klinički relevantan uticaj starosti, pola ili tjelesne mase na farmakokinetiku pirfenidona.

Pretklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na osnovu konvencionalnih ispitivanja bezbjednosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i karcinogenosti.

U ispitivanjima toksičnosti ponovljenih doza primijećeno je povećanje težine jetre kod miševa, pacova i pasa; koje je često bilo praćeno centrilobularnom hipertrofijom jetre. Primijećeno je da su promjene nakon prekida primjene lijeka reverzibilne. U ispitivanjima karcinogenosti primijećena je povećana incidenca tumora jetre kod pacova i miševa. Ovi nalazi na jetri u skladu su s indukcijom mikrozomalnih enzima jetre, međutim ovaj efekat nije primijećen kod pacijenata koji primaju lijek ESBRIET. Ovi nalazi se ne smatraju relevantnim za ljude.

Statistički značajan porast tumora uterusa primijećen je kod ženki pacova kod kojih je primjenjivano 1500 mg/kg dnevno, što je 37 humanih doza od 2403 mg dnevno. Rezultati ispitivanja mehanizma nastanka uterinih tumora ukazuju na to da oni vjerovatno nastaju zbog hronično neuravnoteženog lučenja polnih hormona pod uticajem dopamina, koje uključuje posebni endokrini mehanizam kod pacova koji ne postoji kod ljudi.

Toksikološka ispitivanja uticaja na reprodukciju nijesu pokazala neželjena dejstva na mušku i žensku plodnost, kao ni na postnatalni razvoj potomstva pacova i nijesu primijećeni znaci teratogenosti kod pacova (1000 mg/kg dnevno) ili kunića (300 mg/kg dnevno). Kod životinja pirfenidon odnosno njegovi metaboliti prolaze kroz placentu i mogu se akumulirati u amnionskoj tečnosti. Pri visokim dozama (≥450 mg/kg/dan), kod pacova je došlo do produženja ciklusa estrusa i visoke incidence nepravilnih ciklusa. U visokim dozama (≥1000 mg/kg dnevno) kod pacova je primijećeno produženje gestacije i smanjenje fetalne održivosti. Ispitivanja obavljena na ženkama pacova koje doje pokazuju da se pirfenidon i/ili njegovi metaboliti izlučuju u mlijeko i da se u njemu akumuliraju.

Pirfenidon nije pokazao mutagenu ili genotoksičnu aktivnost u standardnom nizu testova, a nije pokazao mutagenost ni kada je testiran uz izlaganje UV svijetlu. Kada je testiran uz izlaganje UV svijetlu, pirfenidon je bio pozitivan u fotoklastogenom testu na kulturi plućnih ćelija kineskog hrčka.

Fototoksičnost i iritacija su primijećeni kod zamoraca nakon oralne primjene pirfenidona uz istovremeno izlaganje UVA/UVB svjetlu. Težina fototoksičnih lezija umanjena je primjenom sredstva za sunčanje.

Jezgro tablete

celuloza, mikrokristalna

kroskarmeloza natrijum

povidon K30

silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

magnezijum stearat

Film tablete

polivinil alkohol

titan dioksid (E171)

makrogol 3350

talk

Tableta od 267 mg

gvožđe (III) oksid, žuti (E172)

Tableta od 801 mg

gvožđe (III) oksid, crveni (E172)

gvožđe (III) oksid, crni (E172)

Nije primjenljivo.

3 godine.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

PVC/Aclar (PCTFE) blister od aluminijumske folije

Veličine pakovanja

Film tablete od 267 mg

Pakovanje za nastavak liječenja: višestruko pakovanje koje sadrži 252 film tablete (3 pakovanja, od kojih svako sadrži 4 blistera sa 21 film tabletom)

Film tablete od 801 mg

Pakovanje za nastavak liječenja: višestruko pakovanje koje sadrži 252 film tablete (3 pakovanja, od kojih svako sadrži 4 blistera sa 21 film tabletom)

Svu neiskorišćenu količinu lijeka i otpadnog materijala treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

Lijek Chloramphenicol Galenika sadrži aktivnu supstancu hloramfenikol koji pripada grupi ljekova poznatoj kao antibiotici. Lijek Chloramphenicol Galenika zaustavlja rast bakterija i omogućava organizmu da se izbori sa infekcijom.

Koristi se za liječenje infekcija oka ili očnog kapka izazvanih mikroorganizmima (bakterijski konjunktivitis). Simptomi uključuju bolne, crvene ili upaljene oči, osjećaj zalijepljenog oka (ljepljivi iscjedak) ili korice na očnim kapcima.

Lijek Chloramphenicol Galenika ne smijete koristiti:

• ukoliko ste alergični (preosjetljivi) na hloramfenikol ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedene u dijelu 6). Simptomi alergijske reakcije uključuju: osip, probleme sa gutanjem ili disanjem, oticanje usana, lica, ždrijela, jezika i pogoršanje crvenila, svraba ili oticanje očiju ili očnog kapka.
• ukoliko ste ranije imali poremećaj krvi ili je neko u Vašoj porodici imao ove probleme, uključujući aplastičnu anemiju.

Nemojte koristiti ovaj lijek ako se bilo šta od navedenog odnosi na Vas. Ako nijeste sigurni razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije upotrebe lijeka Chloramphenicol Galenika, mast za oči.

Upozorenja i mjere opreza:

Budite posebno oprezni kada koristite Chloramphenicol Galenika, mast za oči.

Razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što primijenite lijek Chloramphenicol Galenika ukoliko:

• imate poremećaje vida;
• imate jak bol u oku;
• imate fotofobiju (osjetljivost oka na svjetlost);
• imate zapaljenje oka udruženo sa osipom na tjemenu ili licu;
• imate zamućen izgled oka;
• imate neuobičajen izgled zjenice;
• imate osjećaj stranog tijela u oku;
• ste nedavno imali konjunktivitis (zapaljenje vežnjače);
• imate glaukom (povećan očni pritisak);

- imate sindrom suvog oka;

• imate hiruršku intervenciju na oku ili terapiju laserom u posljednjih 6 mjeseci;
• imate povredu oka;
• trenutno primjenjujete druge kapi za oči ili masti za oči;
• nosite kontaktna sočiva. Ne treba nositi kontaktna sočiva tokom upotrebe Chloramphenicol Galenika masti za oči i najmanje 24 sata nakon završene terapije.

Ako nijeste sigurni da se bilo šta od prethodno navedenog odnosi na Vas, razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije upotrebe lijeka Chloramphenicol Galenika, mast za oči.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove. To uključuje ljekove koje kupujete bez recepta, uključujući i biljne ljekove.

Kažite svom ljekaru ili farmaceutu ukoliko primjenjujete bilo koji drugi lijek, prije nego što počnete liječenje sa hloramfenikolom. Lijek Chloramphenicol Galenika mast za oči može da utiče na način na koji djeluju drugi ljekovi. Takođe, drugi ljekovi mogu uticati na dejstvo lijeka Chloramphenicol Galenika mast za oči.

Posebno kažite svom ljekaru ukoliko uzimate neke od sljedećih ljekova:

• za liječenje malignih oboljenja (raka) ;
• za liječenje poremećaja imunog sistema kao što je azatioprin.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što primijenite ovaj lijek.

Prilikom primjene lijeka Chloramphenicol Galenika, mast za oči, ne treba da dojite, pošto male količine lijeka mogu preći u mlijeko.

Ako dojite ili planirate da dojite, razgovarajte se svojim ljekarom ili farmaceutom prije primjene bilo kog lijeka.

Uticaj lijeka Chloramphenicol Galenika na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Nakon primjene lijeka Chloramphenicol Galenika masti za oči, može doći do prolaznog zamućenja vida. Nemojte upravljati vozilima niti rukovati mašinama dok Vam se vid ne razbistri.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Primjena lijeka Chloramphenicol Galenika, mast za oči

Lijek ne treba primjenjivati duže od 5 dana bez konsultacije sa nadležnim ljekarom.

Stavite mast u oko na sljedeći način:

1.Operite ruke prije i poslije korišćenja masti za oči;

2.Skinite zatvarač;

3.Blago zabacite glavu unazad;

4.Pritisnite nežno tubu i istisnite oko 1 cm masti unutar donjeg očnog kapka, bez dodirivanja oka;

5. Zatvorite oko;

6.Obrišite višak masti čistom maramicom;

7. Kada se tretiraju oba oka, za primjenu u drugom oku treba ponoviti korake od 4 do 6;

8.Zatvorite čvrsto tubu nakon primjene.

Preporučena doza za odrasle, starije osobe i djecu stariju od 2 godine:

• Malu količinu masti treba nanijeti na unutrašnju stranu donjeg očnog kapka inficiranog oka, tri do četiri puta dnevno;
• Ako koristite hloramfenikol kapi za oči tokom dana, Chloramphenicol Galenika, mast za oči primijenite uveče.
• Potražiti medicinski savjet ukoliko nema poboljšanja stanja nakon 2 dana;
• Trajanje terapije je 5 dana, čak i ako se simptomi poboljšaju.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Chloramphenicol Galenika

Ne uzimajte duplu dozu da biste nadoknadili propuštenu dozu.

Ako ste zaboravili da uzmete jednu dozu, primijenite lijek čim se sjetite. Međutim ako je skoro vrijeme za sljedeću dozu, nemojte ni uzimati zaboravljenu dozu već nastavite sa primjenom lijeka po rasporedu doziranja.

Ako prestanete da uzimate lijek Chloramphenicol Galenika

Trajanje terapije je 5 dana, čak i ako se simptomi poboljšaju. Ne obustavljajte primjenu lijeka samo zato što je došlo do poboljšanja. Ukoliko prestanete sa primjenom lijeka infekcija se može vratiti.

Ako imate dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Chloramphenicol Galenika može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Prekinite sa primjenom lijeka i javite se svom ljekaru, ukoliko primijetite neko od sljedećih neželjenih dejstava:

-Imate promjene na koži, kao što su osip ili svrab oko očiju, ili one postaju izrazito crvene;

- Pojava modrica lakše nego uobičajeno ili češća pojava infekcija. Takođe se možete osjećati umorno ili malaksalo;

-Oticanje lica, usana ili jezika, svrab ili osip praćen otokom kože.

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako bilo koje od sljedećih neželjenih dejstava postane ozbiljno ili traje duže od nekoliko dana:

• Peckanje (bockanje) ili gorući osjećaj u očima. Ove reakcije su obično kratkotrajne (prolazne) i obično se javljaju odmah nakon upotrebe masti za oči.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju.

Rok upotrebe nakon prvog otvaranja: čuvati na temperaturi do 25oC, u originalnom pakovanju, najduže 28 dana.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Chloramphenicol Galenika

• Aktivna supstanca je hloramfenikol.

Jedan gram masti za oči sadrži 10 mg hloramfenikola.

• Pomoćna supstanca je parafin bijeli, meki.

Kako izgleda lijek Chloramphenicol Galenika i sadržaj pakovanja

Homogena mast, skoro bijele, sivkastobijele ili žućkastobijele boje.

Unutrašnje pakovanje lijeka je lakirana aluminijumska tuba sa plastičnim (HDPE) zatvaračem.

Spoljnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna tuba (5 g masti za oči) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

GLK pharma d.o.o. Podgorica, ul. Svetozara Markovića, br. 46, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

ZENTIVA, k.s., U kabelovny 130, 102 37 Praha 10 – Dolní Mĕcholupy, Češka Republika

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/22/3191 – 2083 od 17.11.2022. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Oktobar, 2024. godine