ENTYVIO 108mg/0.68ml rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom penu

Ulcerozni kolitis

Lijek Entyvio je indikovan za liječenje odraslih pacijenata sa umjereno do izrazito aktivnim ulceroznim kolitisom kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor ili je odgovor postao neadekvatan bilo na standardnu terapiju ili na antagoniste faktora nekroze tumora alfa (TNFα), kao i kod onih koji takvu terapiju nijesu podnosili.

Kronova bolest

Lijek Entyvio je indikovan za liječenje odraslih pacijenata sa umjereno do izrazito aktivnom Kronovom bolešću kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor ili je odgovor postao neadekvatan bilo na standardnu terapiju ili na antagoniste faktora nekroze tumora alfa (TNFα), kao i kod onih koji takvu terapiju nijesu podnosili.

Liječenje treba da započne i nadgleda ljekar specijalista sa iskustvom u postavljanju dijagnoze i liječenju ulceroznog kolitisa ili Kronove bolesti. Pacijenti moraju dobiti Uputstvo za lijek.

Doziranje

Ulcerozni kolitis i Kronova bolest

Preporučena doza kod primjene subkutanog oblika vedolizumaba kao terapije održavanja, koja slijedi nakon barem 2 intravenske infuzije, je 108 mg putem subkutane injekcije jedanput svake 2 nedjelje. Prvu subkutanu injekciju treba primijeniti umjesto sljedeće zakazane intravenske doze, kao i svake 2 nedjelje nakon toga.

Za intravensko doziranje vidjeti dio 4.2 Sažetka karakteristika lijeka za Entyvio 300 mg prašak za koncentrat za rastvor za infuziju.

Dostupni podaci nijesu dovoljni kako bi se utvrdilo hoće li pacijenti koji su iskusili smanjenje odgovora u terapiji održavanja subkutanim vedolizumabom imati koristi od povećanja učestalosti doziranja.

Nema podataka o prelazu pacijenata sa subkutanog na intravenski vedolizumab tokom terapije održavanja.

Kod pacijenata koji su odgovorili na liječenje vedolizumabom moguće je smanjiti i/ili prekinuti liječenje kortikosteroidima u skladu sa standardnom njegom.

Ponovno liječenje i propuštene doze

Ako je liječenje subkutanim vedolizumabom prekinuto ili je pacijent propustio dozu (doze) subkutanog vedolizumaba, pacijentu treba savjetovati primjenu sljedeće subkutane doze što je prije moguće, a zatim svake 2 nedjelje nakon toga. Razdoblje prekida liječenja u kliničkim ispitivanjima trajalo je do 46 nedjelja bez očitog porasta neželjenih reakcija ili reakcija na mjestu injekcije tokom ponovnog uvođenja liječenja subkutanim vedolizumabom (vidjeti dio 4.8).

Posebne grupe pacijenata

Stariji pacijenti

Kod starijih pacijenata nije potrebno prilagođavati dozu. Analize populacione farmakokinetike nijesu pokazale uticaj starosne dobi (vidjeti dio 5.2).

Pacijenti sa oštećenjem bubrega ili jetre

Vedolizumab nije ispitivan u ovim populacijama pacijenata. Ne mogu se dati preporuke za doziranje.

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost vedolizumaba kod djece starosti od 0 do 17 godina nijesu još ustanovljene.

Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Lijek Entyvio rastvor za injekciju (u napunjenom špricu ili napunjenom penu) je namijenjen isključivo za subkutanu primjenu.

Nakon odgovarajuće obuke za ispravnu tehniku subkutane primjene, pacijent ili njegovatelj mogu primijeniti subkutani vedolizumab ako doktor odluči da je to prikladno. Detaljna uputstva za primjenu pomoću napunjenog šprica ili napunjenog pena su date u Uputstvu za lijeku za špric, odnosno Uputstvu za lijek za pen.

Za dodatna uputstva o pripremi i posebnim mjerama opreza pri rukovanju vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili bilo koju od pomoćnih supstanci lijeka navedenih u dijelu 6.1.

Aktivne teške infekcije poput tuberkuloze (TB), sepse, citomegalovirusa, listerioze i oportunističkih infekcija poput progresivne multifokalne leukoencefalopatije (PML) (vidjeti dio 4.4).

Sledljivost

Kako bismo unaprijedili sljedljivost biološkog lijeka, jasno treba zabilježiti ime lijeka i broj serije lijeka.

Reakcije preosjetljivosti

U kliničkim ispitivanjima prijavljene su reakcije preosjetljivosti, koje su većinom bile blage do umjerene (vidjeti dio 4.8).

Kod anafilaktičkih reakcija ili drugih ozbiljnih reakcija, primjena vedolizumaba mora biti odmah prekinuta i započeto odgovarajuće liječenje (vidjeti dio 4.3).

Infekcije

Vedolizumab je antagonista integrina selektivan za crijeva bez utvrđene sistemske imunosupresivne aktivnosti (vidjeti dio 5.1).

Ljekari treba da imaju u vidu potencijalno povećan rizik od pojave oportunističkih infekcija ili infekcija za koje su crijeva odbrambena barijera (vidjeti dio 4.8). Liječenje vedolizumabom ne smije se započinjati kod pacijenata sa aktivnim, teškim infekcijama sve dok se infekcije ne stave pod kontrolom, a ljekari treba da razmotre odlaganje liječenja kod pacijenata koji su razvili ozbiljnu infekciju dok su na hroničnoj terapiji vedolizumabom. Potreban je oprez kad se razmatra primjena vedolizumaba kod pacijenata sa kontrolisanom teškom hroničnom infekcijom ili anamnezom povratnih teških infekcija. Prije, tokom i nakon liječenja pacijenti moraju biti pod pažljivim nadzorom kako bi se uočile infekcije.

Vedolizumab je kontraindikovan kod pacijenata sa aktivnom tuberkulozom (vidjeti dio 4.3). Prije početka liječenja vedolizumabom potrebno je pacijente testirati na tuberkulozu u skladu sa lokalnim preporukama. Ako je dijagnostikovana latentna tuberkuloza, potrebno je prije početka liječenja vedolizumabom započeti odgovarajuće antituberkulozno liječenje u skladu sa lokalnim preporukama. Kod pacijenata kojima se postavi dijagnoza tuberkuloze tokom liječenja vedolizumabom, primjenu vedolizumaba treba prekinuti sve dok se ne izliječi tuberkulozna infekcija.

Neki antagonisti integrina i neki sistemski imunosupresivi povezani su sa progresivnom multifokalnom leukoencefalopatijom (PML) koja je rijetka i često smrtonosna oportunistička infekcija uzrokovana virusom John Cunningham (JC). Vezivanjem na integrin α4β7 izražen na limfocitima u crijevima, vedolizumab postiže imunosupresivni efekat specifično na crijevima. Iako nije uočen sistemski imunosupresivni efekat kod zdravih ispitanika, sistemski efekti na imuni sistem pacijenata sa zapaljenskom bolešću crijeva nijesu poznati.

Zdravstveni radnici moraju kod pacijenata koji primaju vedolizumab pratiti pojavu ili pogoršanje neuroloških znakova i simptoma i uputiti pacijenta neurologu ako se oni pojave. Ako se sumnja na PML, potrebno je obustaviti liječenje vedolizumabom; u slučaju potvrde, liječenje se mora trajno prekinuti.

Maligne bolesti

Rizik od malignih bolesti povećan je kod pacijenata sa ulceroznim kolitisom i Kronovom bolešću. Imunomodulatorni ljekovi mogu povećati rizik od malignih bolesti (vidjeti dio 4.8).

Prethodna i istovremena upotreba bioloških ljekova

Nema podataka iz kliničkih ispitivanja o primjeni vedolizumaba kod pacijenata koji su prethodno liječeni natalizumabom ili rituksimabom. Potreban je oprez pri primjeni vedolizumaba kod ovih pacijenata.

Pacijenti prethodno izloženi natalizumabu trebalo bi da pričekaju najmanje 12 nedjelja prije početka liječenja vedolizumabom, osim ako kliničko stanje pacijenta ne iziskuje drugačije.

Nema podataka iz kliničkih ispitivanja o istovremenoj primjeni vedolizumaba sa biološkim imunosupresivima. Stoga se upotreba vedolizumaba kod takvih pacijenata ne preporučuje.

Žive vakcine i vakcine koje se primjenjuju peroralno

U placebom kontrolisanim ispitivanjima kod zdravih dobrovoljaca, pojedinačna doza od 750 mg vedolizumaba nije smanjila stepen zaštitnog imunog odgovora na virus hepatitisa B kod ispitanika koji su vakcinisani intramuskularno sa 3 doze rekombinantnog površinskog antigena hepatitisa B. Kod ispitanika koji su izloženi vedolizumabu zabilježena je niža stopa serokonverzije nakon primanja mrtve, peroralne vakcine protiv kolere. Uticaj na druge peroralne i nazalne vakcine nije poznat. Preporučuje se da se svi pacijenti adekvatno vakcinišu u skladu sa važećim smjernicama za imunizaciju prije početka liječenja vedolizumabom. Pacijenti koji primaju vedolizumab mogu nastaviti da primaju nežive vakcine. Nema podataka o sekundarnom prenošenju infekcije putem živih vakcina kod pacijenata koji primaju vedolizumab. Vakcinu protiv gripa treba primjeniti putem injekcije u skladu sa rutinskom kliničkom praksom. Druge žive vakcine mogu se davati istovremeno sa vedolizumabom samo ako korist jasno nadmašuje rizik.

Indukcija remisije Kronove bolesti

Indukcija remisije Kronove bolesti može kod nekih pacijenata da traje do 14 nedjelja. Razlozi za to nijesu potpuno poznati i vjerovatno su povezani sa mehanizmom djelovanja. To se posebno mora uzeti u obzir kod pacijenata sa izrazito aktivnom bolešću na početku koja nije prethodno liječena TNFα antagonistima. (vidjeti takođe dio 5.1).

Eksplorativne analize podgrupa iz kliničkih ispitivanja kod Kronove bolesti ukazuju da vedolizumab primijenjen kod pacijenata bez istovremenog liječenja kortikosteroidima može biti manje efikasan u indukciji remisije Kronove bolesti u odnosu na pacijente koji već istovremeno uzimaju kortikosteroide (bez obzira na istovremeno uzimanje imunomodulatora; vidjeti dio 5.1).

Sadržaj natrijuma

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po dozi, tj. suštinski je bez natrijuma.

Nijesu sprovedena ispitivanja interakcija.

Vedolizumab je ispitan kod odraslih pacijenata sa ulceroznim kolitisom i Kronovom bolešću uz istovremenu primjenu kortikosteroida, imunomodulatora (azatioprin, 6-merkaptopurin i metotreksat) kao i sa aminosalicilatima. Populacione farmakokinetičke analize ukazuju da istovremena primjena takvih ljekova nije imala klinički značajan učinak na farmakokinetiku vedolizumaba. Dejstvo vedolizumaba na farmakokinetiku istovremeno primijenjenih čestih ljekova nije ispitan.

Vakcinacija

Žive vakcine, posebno žive peroralne vakcine, treba koristiti oprezno kod istovremene primjene vedolizumaba (vidjeti dio 4.4).

Žene u reproduktivnom periodu

Ženama u reproduktivnom periodu izričito se preporučuje korišćenje efikasne kontracepcije kako bi se spriječila trudnoća tokom i najmanje 18 nedjelja nakon posljednje primjene lijeka.

Trudnoća

Podaci o primjeni vedolizumaba kod trudnica su ograničeni.

U maloj prospektivnoj opservacijskoj studiji stopa velikih urođenih mana bila je 7,4% kod 99 žena sa ulceroznim kolitisom ili Kronovom bolesti liječenih vedolizumabom i 5,6% kod 76 žena s ulceroznim kolitisom ili Kronovom bolesti liječenih drugim biološkim ljekovima (prilagođeni relativni rizik (RR) 1,07, 95%, interval pouzdanosti (CI): 0,33, 3,52).

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na direktan ili indirektan štetan uticaj u pogledu reproduktivne toksičnosti (vidjeti dio 5.3).

Kao mjera opreza, preporučuje se izbjegavati primjenu vedolizumaba tokom trudnoće, osim kad korist jasno prevazilazi bilo koji potencijalni rizik i za majku i za plod.

Dojenje

Zabilježena je prisutnost vedolizumaba u majčinom mlijeku. Uticaj vedolizumaba na odojčad i uticaj na proizvodnju mlijeka nijesu poznati. U ispitivanju laktacije samo na mlijeku kojim se procjenjivala koncentracija vedolizumaba u majčinom mlijeku dojilja sa aktivnim ulceroznim kolitisom ili Kronovom bolešću koje su primale vedolizumab, koncentracija vedolizumaba u ljudskom majčinom mlijeku bila je približno 0,4% do 2,2% koncentracije u majčinom serumu, dobijene iz istorijskog ispitivanja vedolizumaba. Procijenjena prosječna dnevna doza vedolizumaba koju je dijete unijelo iznosi 0,02 mg/kg/dan, što je približno 21% prosječne dnevne doze majke, prilagođene tjelesnoj težini.

Prilikom primjene vedolizumaba kod žena koje doje, potrebno je uzeti u obzir korist liječenja za ženu i potencijalni rizik po odojče.

Plodnost

Nema podataka o uticaju vedolizumaba na plodnost kod ljudi. Uticaj na plodnost mužjaka i ženki nijesu formalno procijenjeni u ispitivanjima na životinjama (vidjeti dio 5.3)

Vedolizumab može imati mali uticaj na sposobnost upravljanja vozilima ili rada sa mašinama jer je kod malog broja pacijenata zapažena vrtoglavica.

Sažetak bezbjednosnog profila

Najčešće prijavljene neželjene reakcije su infekcije (kao što su nazofaringitis, infekcija gornjih disajnih puteva, bronhitis, influenca i sinusitis), glavobolja, mučnina, pireksija, umor, kašalj, artralgija.

Nijesu uočene klinički relevantne razlike u ukupnom bezbjednosnom profilu i neželjenim reakcijama kod pacijenata koji su primali subkutani vedolizumab u poređenju sa bezbjednosnim profilom uočenim u kliničkim ispitivanjima sa intravenskim vedolizumabom, sa izuzetkom reakcija na mestu injekcije (kod subkutane primjene).

Tabelarni prikaz neželjenih dejstava

Sljedeća lista neželjenih dejstva zasniva se na kliničkim ispitivanjima i praćenju nakon stavljanja lijeka u promet i prikazana je prema sistemu organa, na kojima su se ispoljila. Unutar svake klase sistema organa, neželjena dejstva su navedena prema sljedećim kriterijumima učestalosti: veoma česta (≥1/10); česta (≥1/100 do <1/10); povremena (≥1/1.000 do <1/100), veoma rijetka (< 1/10000) i nepoznato (ne moze se proceniti iz dostupnih podataka). Unutar svake grupe učestalosti, neželjena dejstva su nabrojana u smjeru smanjenja ozbiljnosti.

Tabela 1. Neželjena dejstva

#Samo subkutana primjena.

Opis odabranih neželjenih dejstava

Reakcije na mjestu injekcije

Reakcije na mjestu injekcije (uključujući bol, edem, eritem ili svrab) prijavljene su kod 5,1% pacijenata koji su primali subkutani vedolizumab (objedinjena analiza bezbjednosti). Nijedan slučaj nije doveo do prekida liječenja u okviru ispitivanja ili promjena u rasporedu doziranja. Većina reakcija na mjestu injekcije povukla se unutar 14 dana. Nije bilo prijavljenih slučajeva anafilakse nakon primjene subkutanog vedolizumaba.

Infekcije

U kontrolisanim ispitivanjima GEMINI 1 i 2 sa intravenskim vedolizumabom, stopa infekcija iznosila je 0,85 po pacijent-godini, a 0,70 po pacijent-godini kod pacijenata liječenih placebom. Prvenstveno su se javljale sljedeće infekcije: nazofaringitis, infekcije gornjih disajnih puteva, sinuzitis i infekcije urinarnog trakta. Većina pacijenata nastavila je liječenje vedolizumabom nakon povlačenja infekcije.

U kontrolisanim ispitivanjima GEMINI 1 i 2 sa intravenskim vedolizumabom, stopa ozbiljnih infekcija iznosila je 0,07 po pacijent-godini, a 0,06 po pacijent-godini kod pacijenata liječenih placebom. Tokom vremena nije bilo značajnog porasta u stopi ozbiljnih infekcija.

U kontrolisanim, otvorenim ispitivanjima sa intravenskim vedolizumabom kod odraslih, prijavljene su ozbiljne infekcije koje uključuju tuberkulozu, sepsu (ponekad sa smrtnim ishodom), sepsu uzrokovanu salmonelom, meningitis uzrokovan listerijom i kolitis uzrokovan citomegalovirusom.

U kliničkim ispitivanjima sa subkutanim vedolizumabom, stopa infekcija bila je 0,26 po pacijentgodini. Najčešće infekcije su bile nazofaringitis, infekcije gornjeg disajnog sistema, bronhitis i grip.

U kliničkim ispitivanjima sa subkutanim vedolizumabom, stopa ozbiljnih infekcija iznosila je 0,02 po pacijentgodini.

U kliničkim ispitivanjima sa intravenskim i subkutanim vedolizumabom, stopa infekcija kod pacijenata čiji je BMI bio 30 kg/m2 ili više bila je viša nego kod pacijenata čiji je BMI bio manji od 30 kg/m2.

U kliničkim ispitivanjima sa intravenskim i subkutanim vedolizumabom, nešto veća incidenca ozbiljnih infekcija prijavljena je kod pacijenata koji su prethodno bili izloženi liječenju antagonistima TNFα, u poređenju sa pacijentima koji prethodno nijesu liječeni antagonistima TNFα.

Maligne bolesti

Ukupno gledano, rezultati kliničkog programa za sada ne ukazuju na povećani rizik od pojave malignih bolesti uz liječenje vedolizumabom; međutim, broj malignih bolesti bio je mali, a dugoročna izloženost ograničena. Dugoročne procjene bezbjednosti su u toku.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

U kliničkim ispitivanjima primjenjivane su doze do 10 mg/kg (približno 2,5 puta više od preporučene doze). U kliničkim ispitivanjima nije primijećena toksičnost koja bi zahtijevala ograničenje doze.

Farmakoterapijska grupa: imunosupresivi, monoklonska antitijela

ATC kod: L04AG05

Mehanizam dejstva

Vedolizumab je biološki imunosupresiv selektivan za crijeva. To je humanizovano monoklonsko anitijelo koje se specifično veže na integrin α4β7 koji je prijetežno prisutan na T helper limfocitima u crijevima. Vezivanjem za α4β7 na određenim limfocitima vedolizumab inhibira adheziju tih ćelija na mukozno adresinski ćelijski adhezijski molekul-1 (MAdCAM-1), ali ne i na vaskularni ćelijski adhezijski molekul-1 (VCAM-1). MAdCAM-1 je uglavnom prisutan na endotelnim ćelijama crijeva i igra ključnu ulogu u naseljavanju T limfocita u tkiva gastrointestinalnog trakta. Vedolizumab se ne veže na integrine α4β1 i αEβ7 niti inhibira njihovu funkciju.

Integrin α4β7 je izražen na izdvojenoj podgrupi memorijskih T helper limfocita koji pretežno migriraju u gastrointestinalni (GI) trakt i uzrokuju upalu koja je karakteristična za ulcerozni kolitis i Kronovu bolest, oba oboljenja su hronična, zapaljenska, imunološki posredovana stanja gastrointestinalnog trakta. Vedolizumab smanjuje gastrointestinalnu upalu kod pacijenata sa ulceroznim kolitisom i Kronovom bolešću. Inhibirajući interakciju α4β7 sa MAdCAM-1 vedolizumab sprječava transmigraciju crijevnih memorijskih T helper limfocita kroz vaskularni endotel u parenhimsko tkivo kod nehumanih primata i podstiče reverzibilno trostruko povećanje broja tih ćelija u perifernoj krvi. Mišji prekursor vedolizumaba ublažio je upalu u gastrointestinalnom traktu kod kolitičnih majmuna, vrste pinč tamarina, koji služe kao model za ulcerozni kolitis.

Kod zdravih ispitanika, pacijenata sa ulceroznim kolitisom ili pacijenata sa Kronovom bolešću vedolizumab ne dovodi do povećanja nivoa neutrofila, bazofila, eozinofila, B-helper i citotoksičnih T limfocita, ukupnih memorijskih T helper limfocita, monocita ili prirodnih ćelija ubica (NK ćelije) u perifernoj krvi bez uočene leukocitoze.

Vedolizumab nije uticao na imuni odgovor i pojavu zapaljenskih procesa u centralnom nervnom sistemu kod eksperimentalnog autoimunog encefalomijelitisa kod primata, modela za multiplu sklerozu. Vedolizumab nije uticao na imunološke odgovore na provokaciju antigenom u dermisu i mišićima (vidjeti dio 4.4). Nasuprot tome, vedolizumab je inhibirao imuni odgovor na gastrointestinalnu provokaciju antigenom kod zdravih dobrovoljaca (vidjeti dio 4.4).

Imunogenost

Tokom liječenja vedolizumabom mogu se razviti antitijela na vedolizumab, od kojih je većina neutrališuća.

Stvaranje anti-vedolizumab antitijela povezano je sa povećanim klirensom vedolizumaba i nižim stopama kliničke remisije.

Farmakodinamika

U kliničkim ispitivanjima vedolizumaba u dozama od 0,2 do 10 mg/kg kod pacijenata je uočeno zasićenje receptora α4β7 veće od 95% na podgrupi cirkulišućih limfocita uključenih u imuni odgovor u crijevima.

Vedolizumab nije uticao na migraciju CD4+ i CD8+ limfocita u CNS-u što se ogleda u izostanku promjene u odnosu CD4+ /CD8+ u cerebrospinalnoj tečnosti prije i nakon primjene vedolizumaba kod zdravih dobrovoljaca. Ovi podaci su u skladu sa ispitivanjima kod primata kod kojih nije zabilježen uticaj na imuni odgovor centralnog nervnog sistema.

Klinička efikasnost

Ulcerozni kolitis – vedolizumab za intravensku primjenu

Efikasnost i bezbjednost vedolizumaba u liječenju odraslih pacijenata sa umjereno do izrazito aktivnim ulceroznim kolitisom (Mayo ocjena 6 do 12, endoskopski podrezultat ≥ 2) dokazane su u randomizovanom, dvostruko slijepom, placebom kontrolisanom ispitivanju u kojem su ocijenjeni rezultati efikasnosti u 6. i 52. nedjelji (GEMINI I). Uključeni pacijenti nijesu odgovorili na barem jednu standardnu terapiju, uključujući kortikosteroide, imunomodulatore i/ili antagonistu TNFα infliksimab (uključujući i pacijente bez odgovora na primarno liječenje). Bile su dozvoljene istovremene stabilne doze oralnih aminosalicilata, kortikosteroida i/ili imunomodulatora.

Za procjenu rezultata u 6. nedjelji, 374 pacijenta su dvostruko-slijepo randomizovana (3:2) za primanje vedolizumaba 300 mg ili placeba u nultoj i drugoj nedjelji. Primarni parametar efikasnosti bio je udio pacijenata sa kliničkim odgovorom (definisan kao smanjenje ukupne Mayo ocjene za ≥ 3 boda i ≥ 30% od početnih vrijednosti sa dodatnim smanjenjem podrezultata rektalnog krvarenja od ≥ 1 boda ili apsolutnim podrezultatom rektalnog krvarenja od ≤ 1 boda) u 6. nedjelji. Tabela 2 prikazuje rezultate primarnih i sekundarnih parametara efikasnosti.

Povoljni uticaj vedolizumaba na klinički odgovor, remisiju i zalječenje sluznice uočen je i kod pacijenata koji nijesu prethodno uzimali antagoniste TNFα kao i kod onih sa neuspješnom prethodnom terapijom TNFα antagonistima.

U ispitivanju GEMINI I, dvije kohorte pacijenata primile su vedolizumab u nultoj i drugoj nedjelji: u kohorti 1 pacijenti su dvostruko-slijepo randomizovani za primanje vedolizumaba 300 mg ili placeba, a pacijenti iz kohorte 2 su otvoreno liječeni vedolizumabom 300 mg. Za procjenu efikasnosti u 52. nedjelji, 373 pacijenta iz kohorte 1 i 2 koji su liječeni vedolizumabom i koji su postigli klinički odgovor u 6. nedjelji randomizovani su na dvostruko-slijepi način (1:1:1) za jedan od sljedećih režima počevši od 6. nedjelje: vedolizumab 300 mg svake osme nedjelje, vedolizumab 300 mg svake četvrte nedjelje ili placebo svake četvrte nedjelje. Počevši od 6. nedjelje, od pacijenata koji su uzimali kortikosteroide i postigli klinički odgovor, tražilo se da počnu da smanjuju dozu kortikosteroida.

Primarni parametar efikasnosti bio je broj pacijenata u kliničkoj remisiji u 52. nedjelji. Tabela 3 prikazuje rezultate primarnih i sekundarnih parametara efikasnosti.

Eksplorativne analize daju dodatne podatke o ključnim ispitivanim subpopulacijama. Približno jedna trećina pacijenata nije odgovorila na prethodno liječenje antagonistom TNFα. Od tih pacijenata, 37% onih koji su primali vedolizumab svake osme nedjelje, 35% onih koji su primali vedolizumab svake četvrte nedjelje i 5% onih koji su primali placebo postiglo je kliničku remisiju u 52. nedjelji. Kod pacijenata koji prethodno nijesu odgovorili na liječenje antagonistom TNFα uočeno je, u grupi koja je primala vedolizumab svake osme nedjelje, vedolizumab svake četvrte nedjelje odnosno placebo svake četvrte nedjelje, poboljšanje u trajnom kliničkom odgovoru (47%, 43%, 16%), zalječenju sluzokože (42%, 48%, 8%), trajnoj kliničkoj remisiji (21%, 13%, 3%) i kliničkoj remisiji bez kortikosteroida (23%, 32%, 4%).

Pacijenti kod kojih nije postignut odgovor na liječenje u 6. nedjelji nastavili su ispitivanje, pa su primali vedolizumab svake četvrte nedjelje. Klinički odgovor na osnovu djelimične Mayo ocjene postignut je u 10. i 14. nedjelji kod većeg procenta pacijenata liječenih vedolizumabom (32% odnosno 39%) u odnosu na pacijente koji su primali placebo (15% odnosno 21%).

Pacijenti kod kojih je došlo do slabljenja terapijskog odgovora na vedolizumab primijenjen na svakih osam nedjelja mogli su da uđu u otvoreni nastavak ispitivanja i primaju vedolizumab svake četvrte nedjelje. Kod tih pacijenata klinička remisija postignuta je kod 25% pacijenata u 28. nedjelji i 52. nedjelji.

Pacijenti kod kojih je zabilježen klinički odgovor nakon primanja vedolizumaba u nultoj i u drugoj nedjelji, koji su zatim randomizovani u grupu koja je primala placebo (od 6. do 52. nedjelje) i nakon čega je došlo do izostanka odgovora na liječenje, mogli su da uđu u otvoreni nastavak ispitivanja i primaju vedolizumab svake četvrte nedjelje. Kod tih pacijenata klinička remisija postignuta je kod 45% pacijenata u 28. nedjelji i kod 36% u 52. nedjelji.

U otvorenom nastavku ispitivanja, korist liječenja vedolizumabom procijenjena prjema djelimičnoj Mayo ocjeni, kliničkoj remisiji i kliničkom odgovoru bila je prisutna do 196. nedjelje.

Kvalitet života povezan sa zdravljem (HRQOL, engl. Health-related quality of life) procijenjen je Upitnikom o inflamatornom (zapaljenskom) oboljenju crijeva (IBDQ, engl. Inflammatory Bowel Disease Questionnaire), instrumentom specifičnim za oboljenje, kao i upitnicima SF-36 i EQ-5D koji se smatraju opštom mjerom. Eksplorativne analize pokazuju da su u 6. i 52. nedjelji prema rezultatima upitnika EQ-5D i EQ-5D VAS, svih podskala IBDQ (simptomi povezani sa crijevima, sistemska funkcija, emocionalna funkcija i društvena funkcija) i svih podskala SF-36 uključujući i Sažetak fizičke komponente (PCS) i Sažetak mentalne komponente (MCS), u grupama koje su primale vedolizumab zabilježena klinički značajna poboljšanja koja su bila značajno veća u poređenju sa grupom koja je primala placebo.

Ulcerozni kolitis vedolizumab za subkutanu primjenu

Efikasnost i bezbjednost subkutanog vedolizumaba u liječenju odraslih pacijenata sa umjereno do izrazito aktivnim ulceroznim kolitisom (prema Mayo ocjeni rezultat od 6 do 12 sa endoskopskim podrezultatom ≥ 2) pokazale su se u randomizovanom, dvostruko slijepom, placebom kontrolisanom ispitivanju za procjenu mjera ishoda za efikasnost u 52. nedjelji (VISIBLE 1). U ispitivanju VISIBLE 1, uključeni pacijenti (n = 383) nijesu odgovorili na barem 1 standardnu terapiju, uključujući kortikosteroide, imunomodulatore i/ili antagoniste TNFα (uključujući i pacijente bez odgovora na primarno liječenje). Bile su dozvoljene istovremeno stabilne doze oralnih aminosalicilata, kortikosteroida i/ili imunomodulatora.

Pacijenti koji su postigli klinički odgovor na otvoreno liječenje intravenskim vedolizumabom u 6. nedjelji mogli su se randomizovati. Za procjenu mjera ishoda u 52. nedjelji, 216 (56,4%) pacijenata randomizovano je i liječeno, uz dvostruko slijepi dizajn ispitivanja (2:1:1), jednim od sljedećih režima: subkutanim vedolizumabom 108 mg svake 2 nedjelje, intravenskim vedolizumabom 300 mg svakih 8 nedjelja ili placebom.

Osnovna demografija bila je slična kod pacijenata na vedolizumabu i na placebu. Mayo rezultat sa početka ispitivanja bio je između 9 i 12 (teški ulcerozni kolitis) u oko 62% i 6 do 8 (umjereno teški ulcerozni kolitis) u oko 38% ukupne populacije iz ispitivanja.

Primarna mjera ishoda, klinička remisija, definisana je kao ukupni Mayo rezultat ≤ 2 boda i bez pojedinačnog podrezultata > 1 bod u 52 nedjelje kod pacijenata sa kliničkim odgovorom u 6. nedjelji uvodnog liječenja intravenskim vedolizumabom. Klinički odgovor definisan je kao smanjenje ukupnog Mayo rezultata za ≥ 3 boda i ≥ 30% u odnosu na početak ispitivanja, uz prateće smanjenje podrezultata za rektalno krvarenje ≥ 1 boda ili apsolutnog podrezultata za rektalno krvarenje ≤ 2 boda i bez pojedinačnog podrezultata > 1 bod.

Tabela 4 prikazuje procijenjene rezultate primarnih i sekundarnih mjera ishoda.

Farmakokinetički parametri pojedinačne i uzastopnih doza vedolizumaba ispitani su kod zdravih dobrovoljaca kao i kod pacijenata sa umjereno do izrazito aktivnim ulceroznim kolitisom ili Kronovom bolešću.

Resorpcija

Kod pacijenata koji su primili 300 mg vedolizumaba putem 30-minutne intravenske infuzije u nultoj i drugoj nedjelji, srednja vrijednost najniže serumske koncentracije u 6. nedjelji bila je 27,9 mikrograma/ml (SD ± 15,51) kod ulceroznog kolitisa i 26,8 mikrograma/ml (SD ± 17,45) kod Kronove bolesti. Počevši od 6. nedjelje, pacijenti su primali 300 mg vedolizumaba svake osme ili četvrte nedjelje. Kod pacijenata sa ulceroznim kolitisom, srednja vrijednost najniže serumske koncentracije u ravnotežnom stanju bila je 11,2 mikrograma/ml (SD ± 7,24) odnosno 38,3 mikrograma/ml (SD ± 24,43). Kod pacijenata sa Kronovom bolešću, srednja vrijednost najniže serumske koncentracije u ravnotežnom stanju bila je 13,0 mikrograma/ml (SD ± 9,08) odnosno 34,8 mikrograma/ml (SD ± 22,55).

U ispitivanjima kod pacijenata s ulceroznim kolitisom ili Kronovom bolešću koji primaju subkutani vedolizumab, s početkom u 6. nedjelji, pacijenti su primali 108 mg subkutanog vedolizumaba svake 2 nedjelje. Srednje vrijednosti koncentracija u serumu u ravnotežnom stanju iznosile su 35,8 µg/ml (SD ± 15,2) kod pacijenata s ulceroznim kolitisom i 31,4 µg/ml (SD ± 14,7) kod pacijenata s Kronovom bolešću. Bioraspoloživost vedolizumaba nakon primjene jedne subkutane doze od 108 mg u odnosu na jednu intravensku dozu bila je oko 75%. Medijana vremena za dostizanje maksimalne koncentracije u serumu (tmax) bila je 7 dana (raspon od 3 do 14 dana), a srednja maksimalna koncentracija u serumu (Cmax) bila je 15,4 µg/ml (SD ± 3,2).

Distribucija

Analize populacione farmakokinetike ukazuju da je volumen distribucije vedolizumaba približno 5 litara. Vezivanje vedolizumaba za proteine plazme nije ispitano. Vedolizumab je terapijsko monoklonsko antitijelo za koje se ne očekuje da će se vezati za proteine plazme.

Vedolizumab ne prolazi hemato-encefalnu barijeru nakon intravenske primjene. Vedolizumab 450 mg primijenjen intravenski nije detektovan u cerebrospinalnoj tečnosti zdravih ispitanika.

Eliminacija

Populacione farmakokinetičke analize zasnovane na podacima iz intravenske i subkutane primjene ukazuju da je klirens vedolizumaba približno 0,162 l/dan (putem linearne eliminacije) i da je poluživot u serumu 26 dana. Tačan put eliminacije vedolizumaba nije poznat. Populacione farmakokinetičke analize ukazuju da, iako niski nivoi albumina, povećana tjelesna masa i prethodno liječenje ljekovima protiv TNF mogu povećati klirens vedolizumaba, opseg njihovog uticaja se ne smatra klinički značajnim.

Linearnost

Vedolizumab je pokazao linearnu farmakokinetiku pri serumskim koncentracijama većim od 1 mikrograma/ml.

Posebne grupe pacijenata

Starosna dob ne utiče na klirens vedolizumaba kod pacijenata sa ulceroznim kolitisom i Kronovom bolešću na osnovu populacione farmakokinetičke analize. Nijesu sprovedena formalna ispitivanja procjene uticaja oštećenja bubrega ili jetre na farmakokinetiku vedolizumaba.

Pretklinički podaci dobijeni iz konvencionalnih ispitivanja farmakološke bezbjednosti, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, kancerogenosti, reproduktivne i razvojne toksičnosti, ne ukazuju na poseban rizik za ljude.

Dugoročna ispitivanja vedolizumaba na životinjama za procjenu njegovog kancerogenog potencijala nijesu sprovedena jer farmakološki modeli odgovora na monoklonska antitijela ne postoje. Kod vrsta koje su farmakodinamski reagovale na liječenje (majmuni roda cynomolgus (makaki majmuni)) nije bilo dokaza ćelijske hiperplazije ili sistemske imunomodulacije koja bi mogla biti povezana sa onkogenezom u 13- i 26- nedjeljnim toksikološkim ispitivanjima. Takođe, nijesu otkriveni efekti vedolizumaba na brzinu proliferacije ili citotoksičnost ćelijskih linija humanih tumora koje eksprimiraju integrin α4β7 in vitro.

Nijesu sprovedena ispitivanja plodnosti sa vedolizumabom kod životinja. Konačan zaključak o uticaju na reproduktivne organe mužjaka u ispitivanju toksičnosti ponovljene doze na makaki majmunima se ne može donijeti, ali obzirom na to da se vedolizumab ne vezuje za tkivo muških reproduktivnih organa kod majmuna i ljudi i obzirom na intaktnu plodnost uočenu kod mužjaka miševa sa deficitom β7 integrina, uticaj vedolizumaba na plodnost muškaraca se ne očekuje.

Primjena vedolizumaba kod gravidnih makaki majmuna tokom dužeg dijela gestacije nije dokazala teratogeni uticaj, ni uticaj na prenatalni ili postnatalni razvoj kod mladunčadi starosti do 6 mjeseci. Niske koncentracije (< 300 mikrograma/l) vedolizumaba uočene su 28. dana nakon okota u mlijeku 3 od 11 ženki makaki majmuna koje su svake druge nedjelje primale 100 mg/kg vedolizumaba, ali ne kod životinja koje su primale 10 mg/kg.

Limunska kiselina, monohidrat

Natrijum citrat, dihidrat

Lhistidin

Lhistidin monohidrohlorid

Larginin hidrohlorid

Polisorbat 80

Voda za injekcije

Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima.

24 mjeseca

Čuvati u frižideru (2 °C – 8 °C). Napunjeni špric ili napunjeni pen čuvati u spoljašnjem pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Ne zamrzavati.

Po potrebi se napunjeni špric ili napunjeni pen mogu ostaviti izvan frižidera u svom originalnom pakovanju na sobnoj temperaturi (do 25°C) do 7 dana. Nemojte koristiti napunjeni špric ili napunjeni pen koje stoje izvan frižidera duže od 7 dana.

Entyvio 108 mg/0,68ml rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu

Rastvor za injekciju u staklenom (staklo tip I) špricu od 1 ml sa fiksno pričvršćenom iglom tankih zidova i dužine 1,27 cm, od 27 G. Špric ima gumeni poklopac igle, umetnut u plastični okvir, kao i gumeni čep.

Napunjen špric vedolizumaba za subkutanu primjenu je jednodozni špric za jednokratnu primjenu lijeka ručnim ubrizgavanjem. Svaki napunjeni špric opremljen je sigurnosnim sklopom koji se aktivira kako bi se zaštita izvukla i blokirala preko igle kad završi ubrizgavanje.

Pakovanje sa 1 napunjenim špricom i višestruko pakovanje od 2 (2 pakovanja od 1) napunjena šprica.

Entyvio 108 mg/0,68ml rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom penu

Rastvor za injekciju u napunjenom penu u staklenom (staklo tip I) penu sa fiksno pričvršćenom iglom tankih zidova dužine 1,27 cm, od 27 G. Pen ima gumeni poklopac igle, umetnut u plastični okvir, kao i gumeni čep.

Napunjen pen vedolizumaba za subkutanu primjenu je jednodozni pen za jednokratnu primjenu lijeka mehaničkim ubrizgavanjem. Svaki napunjeni pen opremljen je automatskim štitnikom igle koji se izvlači i zaključava iznad igle kad se uređaj ukloni sa mjesta injekcije.

Pakovanje sa 1 napunjenim penom i višestruko pakovanje od 2 (2 pakovanja od 1) napunjena pena.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakovanja.

Uputstva za primjenu

Nakon što napunjeni špric ili napunjenu pen izvadite ih frižidera, pričekajte 30 minuta prije injekcije kako bi rastvor dosegao sobnu temperaturu.

Nemojte napunjen špric ili pen izlagati direktnoj sunčevoj svjetlosti.

Ne zamrzavati. Nemojte koristiti ako je lijek bio zamrzavan.

Prije primjene vizualno pregledajte rastvor kako biste isključili prisutnost vidljivih čestica ili promjenu boje. Rastvor bi trebalo biti bezbojan do žut. Nemojte koristiti napunjeni špric ili napunjeni pen ako su vidljive čestice ili promjena boje.

Svaki napunjeni špric ili napunjeni pen namijenjen je samo za jednokratnu upotrebu.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti u skladu nacionalnim propisima.

Šta je lijek Entyvio 

Lijek Entyvio sadrži aktivnu supstancu vedolizumab. Vedolizumab pripada grupi bioloških ljekova zvanih monoklonska antitijela.  

Kako djeluje lijek Entyvio 

Lijek Entyvio djeluje blokirajući protein na površini bijelih krvnih ćelija koji prouzrokuje upalu kod ulceroznog kolitisa i Kronove bolesti. Na taj način smanjuje obim upale. 

Za šta se koristi lijek Entyvio 

Lijek Entyvio se koristi kod odraslih pacijenata za liječenje znakova i simptoma: 

• umjereno do izrazito aktivnog ulceroznog kolitisa  
• umjereno do izrazito aktivne Kronove bolesti.  

Ulcerozni kolitis 

Ulcerozni kolitis je bolest koja uzrokuje zapaljenje debelog crijeva. Ako imate ulcerozni kolitis, prvo ćete dobiti druge ljekove. Ako ne reagujete dovoljno dobro ili ako ne podnosite te ljekove, ljekar Vam može dati Entyvio kako bi se smanjili znakovi i simptomi Vaše bolesti.  

Kronova bolest 

Kronova bolest je bolest koja uzrokuje zapaljenje digestivnog sistema. Ako imate Kronovu bolest, prvo ćete dobiti druge ljekove. Ako ne reagujete dovoljno dobro ili ako ne podnosite te ljekove, ljekar Vam može dati Entyvio kako bi se smanjili znakovi i simptomi Vaše bolesti.

Lijek Entyvio ne smijete koristiti:

• ako ste alergični na vedolizumab ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6) 
• ako imate aktivnu tešku infekciju - na primjer tuberkulozu, trovanje krvi, teški proliv ili povraćanje (gastroenteritis), infekciju nervnog sistema. 

Upozorenja i mjere opreza

Prije nego što dobijete Entyvio razgovarajte sa svojim ljekarom, farmaceutom ili medicinskom sestrom. 

Odmah obavijestite svog ljekara, farmaceuta ili medicinsku sestru kada prvi put primijenite ovaj lijek, tokom liječenja i između doza:  

• ako Vam se pojavi zamagljeni vid, gubitak vida ili dvostruka slika, poteškoće u govoru, slabost u ruci ili nozi, promjene u načinu hoda ili problemi sa ravnotežom, trajna utrnulost, smanjen osjećaj ili gubitak osjećaja, gubitak pamćenja ili smetenost. Sve to mogu biti simptomi ozbiljnog i potencijalno smrtonosnog oštećenja mozga poznatog kao progresivna multifokalna leukoencefalopatija (PML). 
• ako imate infekciju, ili mislite da imate infekciju – znakovi uključuju jezu, drhtavicu, uporni kašalj ili povišenu temperaturu. Neke infekcije mogu postati ozbiljne moguće čak opasne po život ako se ne liječe. 
• ako Vam se pojave znakovi alergijske reakcije poput piskanja, otežanog disanja, koprivnjače, svraba, oticanja ili vrtoglavice. Za više detalja pogledajte alergijske reakcije u dijelu 4.
• ako treba da primite vakcinu ili ste nedavno vakcinisani lijek Entyvio može uticati na način kako reagujete na vakcinu.
• ako imate rak, recite svom ljekaru. Vaš će ljekar morati odlučiti smijete li primati lijek Entyvio.
• ako se ne osjećate bolje budući da kod nekih pacijenata sa vrlo aktivnom Kronovom bolešću vedolizumab može početi djelovati tek nakon 14 nedjelja.

Djeca i adolescenti

Lijek Entyvio se ne preporučuje za primjenu kod djece i adolescenata (mlađih od 18 godina) zbog nedostatka podataka o primjeni ovog lijeka u toj starosnoj dobi. 

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara, farmaceuta ili medicinsku sestru ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove.  

Lijek Entyvio se ne smije davati sa drugim biološkim ljekovima koji suprimiraju imunološki sistem jer efekat u toj kombinaciji nije poznat.  

Recite svom ljekaru ako ste prethodno uzimali: 

• natalizumab (lijek za multiplu sklerozu) ili 
• rituksimab (lijek za određene vrste raka i reumatoidni artritis). Vaš će ljekar odlučiti smijete li primati lijek Entyvio. 

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom ljekaru za savjet prije nego primite ovaj lijek.  

Trudnoća 

Efekti lijeka Entyvio kod trudnih žena nijesu poznati. Stoga se primjena ovog lijeka ne preporučuje tokom trudnoće. Vi i Vaš ljekar treba da odlučite da li je korist od liječenja značajno veća od potencijalnog rizika za Vas i Vaše dijete. 

Ako ste žena u reproduktivnoj dobi, savjetuje se da izbjegavate trudnoću tokom primjene lijeka Entyvio. Morate koristiti efikasnu kontracepciju tokom liječenja i najmanje 4,5 mjeseca nakon posljednje doze.  

Dojenje 

Obratite se svom ljekaru ako dojite ili ako namjeravate da dojite. Entyvio se izlučuje u majčino mlijeko. Nema dovoljno podataka o uticaju vedolizumaba na odojčad i proizvodnju mlijeka. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje lijekom Entyvio uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za Vas.

Uticaj lijeka Entyvio na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Ovaj lijek ima mali uticaj na sposobnost upravljanja vozilima ili rada sa alatima i mašinama. Mali broj pacijenata osjetio je vrtoglavicu nakon primanja lijeka Entyvio. Ako osjećate vrtoglavicu, nemojte voziti niti koristiti alate ili mašine.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Entyvio

Lijek Entyvio sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po dozi, tj. zanemarljive količine natrijuma.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Vi ili Vaš njegovatelj ćete dobiti obuku kako primijeniti Entyvio injekciju pod kožu (subkutana injekcija).

Koliko ćete lijeka Entyvio primiti 

Liječenje lijekom Entyvio jednako je za ulcerozni kolitis i Kronovu bolest.  

Preporučena doza iznosi 108 mg lijeka Entyvio primijenjeno subkutano (potkožno) jedanput svake 2 nedjelje. 

• Na početku liječenja će Vam ljekar davati početne doze lijeka Entyvio intravenskom infuzijom (kapanjem u venu na ruci) koja traje otprilike 30 minuta.  
• Nakon barem 2 intravenske infuzije, možete početi primati lijek Entyvio putem subkutane injekcije. Prva subkutana injekcija daje se u vrijeme kada bi bila sljedeća intravenska infuzija, a zatim svake 2 nedjelje.  

Primjena lijeka Entyvio 

Subkutane injekcije možete sami sebi davati ili Vam ih može dati njegovatelj, nakon obuke za to. Uputstvo se nalazi na kraju ovog uputstva o lijeku. 

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Entyvio

Ako zaboravite ili propustite dozu, primijenite injekciju što je prije moguće, a zatim svake 2 nedjelje nakon toga.

Ako prestanete da uzimate lijek Entyvio

Nemojte prestati primijenjivati lijek Entyvio bez savjetovanja sa Vašim ljekarom.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.

Kao i svi ljekovi i ovaj lijek može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Ozbiljna neželjena dejstva  

Razgovarajte sa svojim ljekarom odmah ako primijetite bilo šta od sljedećeg: 

• alergijske reakcije (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek) – znakovi mogu uključivati piskanje ili otežano disanje, koprivnjaču, svrab kože, oticanje, mučninu, crvenilo kože,  
• infekcije (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek) – znakovi mogu uključivati: jezu ili drhtavicu, povišenu temperaturu ili osip 

Druga neželjena dejstva  

Razgovarajte sa svojim ljekarom što je prije moguće ako primijetite bilo šta od sljedećeg: 

Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek) 

• obična prehlada 
• bol u zglobovima 
• glavobolja  

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek) 

• upala pluća (pneumonija)
• infekcija debelog cijeva uzrokovana bakterijom Clostridium difficile
• groznica (povišena tjelesna temperatura) 
• infekcija u grudnom košu  
• umor 
• kašalj 
• gripa (influenca) 
• bol u leđima 
• bol u grlu  
• infekcija sinusa 
• svrab 
• osip i crvenilo 
• bol u ekstremitetima 
• grčevi mišića 
• slabost u mišićima 
• infekcija grla  
• želudačni grip
• analna infekcija 
• analna ranica 
• tvrda stolica 
• nadutost trbuha 
• gasovi 
• visok krvni pritisak 
• peckanje ili trnjenje 
• gorušica
• hemoroidi 
• začepljen nos 
• ekcem 
• noćna znojenja 
• akne (bubuljice) 
• reakcije na mjestu injekcije (uključujući bol, oticanje, crvenilo ili svrab)
• herpes zoster 

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek) 

• crvenilo i osjetljivost u području korijena dlake  
• gljivična infekcija grla i usta 
• vaginalna infekcija
• zamućen vid (gubitak oštrine vida) 

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek) 

• iznenadna teška alergijska reakcija koja može prouzrokovati otežano disanje, oticanje, ubrzane otkucaje srca, znojenje, pad krvnog pritiska, ošamućenost, gubitak svijesti i kolaps (anafilaktička reakcija i anafilaktički šok)

Nepoznata (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

• plućna bolest koja uzrokuje nedostatak vazduha (intersticijska bolest pluća)

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

• Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.
• Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka trajanja navedenog na kutiji iza oznake „EXP“. Rok trajanja odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.
• Entyvio je namijenjen samo za jednokratnu primjenu.
• Čuvati u frižideru (2°C do 8°C). Napunjen špric čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti. Po potrebi se napunjen špric može ostaviti izvan frižidera u svom originalnom pakovanju na sobnoj temperaturi (do 25°C) do 7 dana. Nemojte ga koristiti ako je bio izvan frižidera duže od 7 dana.
• Ne zamrzavati. Ne ostavljati na direktnoj sunčevoj svjetlosti.
• Nemojte upotrebljavati ovaj lijek ako prije primjene uočite čestice u tečnosti ili promjenu boje (treba biti bezbojna do žuta).
• Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.
• Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Entyvio

• Aktivna supstanca je vedolizumab. Jedna napunjeni pen sadrži 108 mg vedolizumaba u 0,68ml.
• Pomoćne supstance su limunska kiselina, monohidrat; natrijum citrat, dihidrat; L-histidin, L-histidin, monohidrohlorid; L-arginin hidrohlorid; polisorbat 80; voda za injekcije.

Kako izgleda lijek Entyvio i sadržaj pakovanja

• Entyvio je bezbojan do žuti rastvor za injekciju koja se isporučuje u staklenom napunjenom penu sa automatskim štitnikom igle koji se izvlači i zaključava iznad igle kad se uređaj ukloni sa mjesta injekcije.
• Entyvio je dostupan u kutiji koja sadrži 1 prethodno napunjen pen i kao višestruko pakovanje od 2 (2x1) napunjena pena. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakovanja.

Nosilac dozvole i proizvođač

Glosarij d.o.o.

Vojislavljevića 76, 81000 Podgorica, Crna Gora

Takeda Austria GmbH 

St. Peter Strasse 25 

4020 Linz 

Austrija 

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept

Broj i datum dozvole

Entyvio 108mg/0.68ml rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom penu, 1x0,68ml:

2030/22/1159 – 5293 od 14.06.2022. godine

Entyvio 108mg/0.68ml rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom penu, 2x0,68ml:

2030/22/1160 – 5294 od 14.06.2022. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

April, 2025. godine

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:

Sljedljivost

Kako bi se poboljšala sljedljivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je

jasno evidentirati.

Uputstvo za upotrebu: 

Prije injekcije pročitajte i slijedite ovo uputstvo. Prije prve upotrebe, Vaš ljekar, medicinska sestra ili farmaceut Vam trebaju pokazati kako koristiti Entyvio napunjeni pen. 

Vaš jednodozni Entyvio napunjen pen