EMEND 80mg, 125mg kapsula, tvrda

Prevencija mučnine i povraćanja indukovanih izrazito i umjereno emetogenom hemoterapijom maligniteta, kod odraslih i adolescenata starijih od 12 godina.

Lijek EMEND u jačinama od 125 mg i 80 mg se daje u sklopu kombinovane terapije (vidjeti dio 4.2).

Doziranje

Odrasli

Lijek EMEND se daje tri dana u sklopu terapijskog režima koji obuhvata kortikosteroid i 5-HT3 antagonist. Preporučena oralna doza je jedna EMEND kapsula od 125 mg, jedanput dnevno, jedan sat prije početka hemoterapije prvog dana terapije, a zatim po jedna EMEND kapsula od 80 mg, drugog i trećeg dana terapije, ujutru.

Sljedeći terapijski režimi su preporučeni kod odraslih radi sprečavanja mučnine i povraćanja indukovanih emetogenom hemioterapijom maligniteta.

Režim pri visoko emetogenoj hemioterapiji

Deksametazon se daje 30 minuta prije započinjanja hemoterapije prvog dana terapije, a zatim ujutru od drugog do četvrtog dana terapije. Doza deksametazona određena je na osnovu njegovih interakcija sa drugim ljekovima.

Režim pri umjereno emetogenoj hemioterapiji

Deksametazon se daje 30 minuta prije započinjanja hemoterapije prvog dana terapije. Doza deksametazona određena je na osnovu njegovih interakcija sa drugim ljekovima.

Pedijatrijska populacija

Adolescenti (uzrasta od 12 do 17 godina)

Lijek EMEND se daje tokom tri dana u sklopu terapijskog režima koji obuhvata 5-HT3 antagonistu. Preporučena doza EMEND kapsula je 125 mg oralno prvog dana terapije i 80 mg oralno drugog i trećeg dana terapije. Lijek EMEND se primjenjuje oralno 1 sat prije hemioterapije prvog, drugog i trećeg dana terapije. Ako se hemioterapija ne daje drugog i trećeg dana, lijek EMEND treba primijeniti ujutru. Pogledajte sažetak karakteristika lijeka izabranog 5-HT3 antagoniste za informacije o odgovarajućem doziranju. Ako se istovremeno sa lijekom EMEND primjenjuje kortikosteroid, kao što je deksametazon, treba primijeniti dozu kortikosteroida koja je 50% manja od uobičajene doze (vidjeti djelove 4.5 i 5.1).

Bezbjednost i efikasnost kapsula od 80 mg i 125 mg nije dokazana kod djece mlađe od 12 godina. Nema raspoloživih podataka. Za odgovarajuće doziranje kod odojčadi, male djece i djece uzrasta od 6 mjeseci do manje od 12 godina, pogledajte Sažetak karkateristika lijeka za prašak za oralnu suspenziju (prašak za oralnu suspenziju nije registrovan na tržištu Crne Gore).

Opšte

Podaci o efikasnosti u kombinaciji sa drugim kortikosteroidima i 5-HT3 antagonistima su ograničeni. Za više podataka o primjeni sa kortikosteroidima vidjeti dio 4.5.

Potražiti kompletne podatke o 5-HT3 antagonistima koji se daju istovremeno sa ovim lijekom u njihovim sažecima karakteristika lijeka.

Posebne populacije

Starije osobe (osobe koje imaju ≥ 65 godina)

Nije potrebno prilagođavati dozu kod starijih osoba (vidjeti dio 5.2).

Pol

Nije potrebno prilagođavati dozu u zavisnoti od pola (vidjeti dio 5.2).

Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega

Kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega ili kod pacijenata sa terminalnim oboljenjem bubrega koji su na hemodijalizi, nije potrebno prilagođavati dozu (vidjeti dio 5.2).

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre

Kod pacijenata sa blagim oblikom insuficijencije jetre nije potrebno prilagođavati dozu. Podaci o pacijentima sa umjerenom insuficijencijom jetre su ograničeni, dok podataka o pacijentima sa teškom insuficijencijom jetre nema. Aprepitant treba koristiti sa oprezom kod ovih pacijenata (vidjeti djelove 4.4 i 5.2).

Način primjene

Lijek EMEND se može uzeti sa hranom ili bez nje.

Tvrdu kapsulu je potrebno cijelu progutati.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koji drugi sastojak lijeka naveden u dijelu 6.1.

Istovremena primjena sa pimozidom, terfenadinom, astemizolom ili cisapridom (vidjeti dio 4.5).

Pacijenti sa umjerenom do teškom insuficijencijom jetre

Podaci o pacijentima sa umjerenom insuficijencijom jetre su ograničeni, a nema podataka o pacijentima sa teškom insuficijencijom jetre, stoga kod ovih pacijenata treba oprezno primjenjivati aprepitant (vidjeti dio 5.2).

Interakcije na nivou CYP3A4

Lijek EMEND treba oprezno primjenjivati kod pacijenata koji istovremeno oralno primjenjuju ljekove koji se primarno metabolišu putem CYP3A4, a koji imaju malu terapijsku širinu, kao što su ciklosporin, takrolimus, sirolimus, everolimus, alfentanil, derivati ergot alkaloida, fentanil i hinidin (vidjeti dio 4.5). Posebnu pažnju treba obratiti ukoliko se primjenjuje irinotekan, jer istovremena primjena može dovesti do povećanja toksičnosti.

Istovremena primjena sa varfarinom (supstrat CYP2C9)

Kod pacijenata na dugotrajnoj terapiji varfarinom treba strogo pratiti vrijednost Međunarodnog normalizovanog odnosa (International Normalized Ratio - INR) tokom terapije lijekom EMEND, kao i tokom dvije nedjelje nakon svakog trodnevnog režima liječenja lijekom EMEND za terapiju mučnine i povraćanja izazvanih hemoterapijom (vidjeti dio 4.5).

Istovremena primjena sa hormonskim kontraceptivima

Primjena lijeka EMEND može da smanji efikasnost hormonskih kontraceptiva za vrijeme, kao i 28 dana nakon završetka njegove primjene. Stoga, dok traje terapija lijekom EMEND, kao i dva mjeseca nakon uzimanja posljednje doze lijeka EMEND, treba koristiti alternativnu, odnosno dodatnu nehormonsku kontraceptivnu terapiju (vidjeti dio 4.5).

Pomoćne supstance

EMEND kapsule sadrže saharozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim oboljenjima intolerancije na fruktozu, glukozno-galaktoznom malapsorpcijom ili nedostatkom saharoza-izomaltaze, ne smiju koristiti ovaj lijek.

Natrijum

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po kapsuli, odnosno suštinski je bez natrijuma.

Aprepitant (125 mg/80 mg) je supstrat, umjereni inhibitor, ali i induktor CYP3A4. Aprepitant takođe indukuje CYP2C9. Tokom liječenja lijekom EMEND dolazi do inhibicije CYP3A4. Nakon završetka terapije, lijek EMEND dovodi do prolazne blage indukcije CYP2C9, CYP3A4 i glukuronidacije. Izgleda da aprepitant ne interaguje sa P-glikoproteinskim transporterom, na šta ukazuje izostanak interakcije aprepitanta sa digoksinom.

Efekat aprepitanta na farmakokinetiku drugih ljekova

CYP3A4 inhibicija

Kao umjereni inhibitor CYP3A4, aprepitant (125mg/80mg) može da dovede do povećanja koncentracija u plazmi onih ljekova koji se metabolišu putem CYP3A4 ako se oni primjenjuju istovremeno sa lijekom EMEND. Ukupna izloženost oralno primijenjenih supstrata CYP3A4 može da se poveća oko tri puta kod istovremene 3-dnevne primjene lijeka EMEND, a očekuje se da će efekat aprepitanta na njihovu koncentraciju u plazmi biti manji ako se ovi ljekovi primjenjuju intravenski. Lijek EMEND ne smije da se primjenjuje zajedno sa pimozidom, terfenadinom, astemizolom ili cisapridom (vidjeti dio 4.3). Inhibicija enzima CYP3A4 aprepitantom može dovesti do povećanja koncentracija ovih supstanci u plazmi, usljed čega može doći do potencijalno ozbiljinh i životno-ugrožavajućih neželjenih reakcija. Oprez je neophodan prilikom istovremene primjene lijeka EMEND i oralno primijenjenih ljekova koji se primarno metabolišu preko CYP3A4, i male su terapijske širine kao što su ciklosporin, takrolimus, sirolimus, everolimus, alfentanil, diergotamin, ergotamin, fentanil i hinidin (vidjeti dio 4.4).

Kortikosteroidi

Deksametazon: Tokom istovremene primjene terapijskog režima sa lijekom EMEND 125 mg/80 mg trebalo bi smanjiti uobičajenu oralnu dozu deksametazona za oko 50%. U kliničkim ispitivanjima sprečavanja mučnine i povraćanja indukovanih hemoterapijom (engl. chemotherapy induced nausea and vomiting-CINV) doza deksametazona određivana je na osnovu njegovih interakcija sa drugim ljekovima (vidjeti dio 4.2). Lijek EMEND primijenjen u dozi od 125 mg sa 20 mg deksametazona oralno prvog dana, kao i u dozi od 80 mg dnevno sa 8 mg deksametazona od drugog do petog dana terapijskog režima, povećavao je PIK deksametazona, koji je CYP3A4 supstrat, 2,2 puta prvog i petog dana terapije.

Metilprednizolon: Tokom istovremene primjene terapijskog režima sa lijekom EMEND 125 mg/80 mg, treba smanjiti uobičajenu intravensku dozu metilprednizolona za oko 25%, a uobičajenu oralnu dozu za oko 50%. Lijek EMEND primijenjen u dozi od 125 mg prvog dana i 80 mg dnevno drugog i trećeg dana terapijskog režima, povećavao je PIK metilprednizolona, koji je CYP 3A4 supstrat, 1,3 puta prvog i 2,5 puta trećeg dana terapije, kada se metilprednizolon primijeni intravenski u dozi od 125 mg prvog i 40 mg oralno drugog i trećeg dana.

Kod produženog liječenja metilprednizolonom, PIK metilprednizolona može da se smanji u toku dvije nedjelje od početka primjene lijeka EMEND zato što aprepitant djeluje kao induktor CYP3A4. Očekuje se da će ovaj efekat biti izraženiji kod oralne primjene metilprednizolona.

Ljekovi za hemioterapiju kancera:

U farmakokinetičkim studijama lijek EMEND primijenjen u dozi od 125 mg prvog dana liječenja i 80 mg/dan drugog i trećeg dana liječenja, nije uticao na farmakokinetiku docetaksela primijenjenog intravenski prvog dana liječenja ili vinorelbina primijenjenog intravenski prvog ili osmog dana liječenja. Kako je uticaj lijeka EMEND na farmakokinetiku oralno primjenjivanih supstrata CYP3A4 veći nego uticaj na farmakokinetiku istih ljekova kada se oni primjenjuju intravenski, ne može se isključiti mogućnost interakcije sa oralno primijenjenim hemioterapeuticima koji se primarno ili djelimično metabolišu putem CYP3A4 (na primjer etopozid, vinorelbin). Preporučuje se oprez i dodatni nadzor

pacijenata koji primaju ljekove koji se primarno ili djelimično metabolišu putem CYP3A4 (vidjeti dio 4.4). Nakon stavljanja lijeka u promet primijećeni su slučajevi neurotoksičnosti, mogućeg neželjenog dejstva ifosfamida, nakon istovremene primjene aprepitanta i ifosfamida.

Imunosupresivi:

Tokom trodnevnog tretmana mučnine i povraćanja izazvanih hemoterapijom (CINV), očekivano je prolazno umjereno povećanje, a potom blago smanjenje u izloženosti imunosupresivima koji se metabolišu putem CYP3A4 (npr. ciklosporin, takrolimus, everolimus i sirolimus). Uzimajući u obzir da trodnevni režim kratko traje, kao i da su ove promjene u izloženosti vremenski zavisne, ne preporučuje se smanjenje doze imunosupresiva tokom tri dana istovremene primjene sa lijekom EMEND.

Midazolam: Pri istovremenoj primjeni sa EMEND kapsulama (125 mg/80 mg) treba uzeti u obzir moguću pojavu povećanja koncentracije midazolama ili drugih benzodiazepina koji se metabolišu putem CYP3A4 (alprazolam, triazolam) u plazmi.

Lijek EMEND je povećavao PIK midazolama, osjetljivog supstrata CYP3A4, 2,3 puta prvog i 3,3 puta petog dana terapije, kada je pojedinačna oralna doza midazolama od 2 mg primijenjena istovremeno sa lijekom EMEND, prvog i petog dana terapijskog režima doziranja lijekom EMEND od 125 mg prvog dana liječenja i 80 mg dnevno od drugog do petog dana liječenja.

U drugom kliničkom ispitivanju midazolam je primijenjen intravenski u dozi od 2 mg prije trodnevne primjene lijeka EMEND, a zatim četvrtog, osmog i petnaestog dana terapije. Režim doziranja lijeka EMEND bio je 125 mg prvog dana terapije, a zatim 80 mg dnevno drugog i trećeg dana terapije. Lijek EMEND je doveo do povećanja PIK-a midazolama za 25% četvrtog, a zatim do smanjenja PIK-a midazolama za 19% osmog, odnosno za 4% petnaestog dana liječenja. Ovo dejstvo se nije smatralo klinički značajnim.

U trećem kliničkom ispitivanju intravenske i oralne primjene midazolama, lijek EMEND je primjenjivan u kombinaciji sa ondansetronom u dozi od 32 mg prvog dana terapije i sa deksametazonom u dozi od 12 mg prvog dana, a zatim 8 mg od drugog do četvrtog dana terapije. Režim doziranja lijeka EMEND bio je 125 mg prvog dana tretmana, a zatim 80 mg dnevno drugog i trećeg dana terapije. Ova kombinacija (EMEND, ondansetron i deksametazon) je dovela do pada površine ispod krive oralnog midazolama za 16% šestog, 9% osmog, 7% petnaestog i 17% dvadeset drugog dana liječenja. Ovo dejstvo se nije smatralo klinički značajnim.

Završena je još jedna studija sa intravenskom primjenom midazolama i terapijskog režima lijeka EMEND. Midazolam je primijenjen intravenski u dozi od 2 mg jedan sat posle oralne primene pojedinačne doze lijeka EMEND od 125 mg. PIK u plazmi midazolama povećan je 1,5 puta. Ovo dejstvo se nije smatralo klinički značajnim.

Indukcija

Kao umjereni induktor CYP2C9 CYP3A4 i glukuronidacije, ovaj lijek može smanjiti koncentraciju u plazmi onih supstrata koji se eliminišu ovim putevima u roku od dvije nedjelje nakon početka liječenja. Ovo dejstvo može da postane uočljivo tek nakon prestanka trodnevne terapije lijekom EMEND. Za supstrate CYP2C9 i CYP3A4 indukcija je prolazne prirode, a maksimum dostiže 3 do 5 dana nakon završetka trodnevnog liječenja lijekom EMEND. Ovakvo dejstvo traje nekoliko dana da bi se postupno smanjilo ispod klinički značajnog nivoa dvije nedjelje nakon završetka liječenja lijekom EMEND. Blaga indukcija glukuronidacije takođe je uočena kod sedmodnevne oralne primjene aprepitanta u dozi od 80 mg. Nema dovoljno podataka o dejstvu lijeka na CYP2C8 i CYP2C19. Tokom uzimanja aprepitanta u ovom vremenskom periodu preporučuje se oprez pri istovremenoj primjeni varfarina, acenokumarola, tolbutamida, fenitoina i drugih ljekova za koje se zna da se metabolišu putem CYP2C9.

Varfarin:

Kod pacijenata na dugotrajnoj terapiji varfarinom protrombinsko vrijeme (INR) je potrebno strogo kontrolisati za vrijeme terapije lijekom EMEND i dvije nedjelje nakon svakog trodnevnog terapijskog režima lijekom EMEND za sprečavanje mučnine i povraćanja izazvanih hemoterapijom (vidjeti dio 4.4). Kada je prvog dana liječenja lijek EMEND primijenjen u jednokratnoj dozi od 125 mg, a drugog i trećeg dana u dozi od 80 mg na zdravim dobrovoljcima čije je stanje stabilisano dugoročnim liječenjem varfarinom, trećeg dana liječenja nije primijećeno bilo kakvo dejstvo lijeka EMEND na PIK R(+) ili S(-) varfarina u plazmi. Međutim, pet dana nakon završetka terapijskog režima lijeka EMEND zabilježeno je smanjenje koncentracije S(-) varfarina (supstrata CYP2C9) od 34%, praćen padom INR za 14%.

Tolbutamid:

Terapijski režim lijekom EMEND u dozi od 125 mg prvog dana liječenja, a zatim u dozi od 80 mg drugog i trećeg dana liječenja, doveo je do smanjenja površine ispod krive tolbutamida (supstrata CYP2C9) od 23% četrvtog, 28% osmog i 15% petnaestog dana terapije kada je tolbutamid primijenjen u pojedinačnoj oralnoj dozi od 500 mg prije trodnevnog terapijskog režima lijekom EMEND, kao i četvrtog, osmog i petnaestog dana terapijskog režima.

Hormonski kontraceptivi:

Efikasnost hormonskih kontraceptiva može biti smanjena u toku istovremene primjene lijeka EMEND, kao i tokom 28 dana nakon završetka njegove primjene. Stoga, dok traje liječenje lijekom EMEND, kao i dva mjeseca nakon uzimanja posljednje doze lijeka EMEND, treba koristiti alternativna nehormonska kontraceptivna sredstva.

U kliničkom ispitivanju, pojedinačne doze oralnog kontraceptiva sa etinil estradiolom i noretindronom, primjenjivane su od prvog do dvadeset prvog dana terapije lijekom EMEND koji se primjenjivao u dozi od 125 mg osmog i 80 mg dnevno devetog i desetog dana, u kombinaciji sa ondansetronom u intravenskoj dozi od 32 mg osmog dana i oralnim deksametazonom u dozi od 12 mg osmog dana, a zatim u dozi od 8 mg dnevno devetog, desetog i jedanaestog dana. Od devetog do dvadeset prvog dana ovog ispitivanja zabilježeno je smanjenje najniže koncentracije etinil estradiola čak od 64% kao i 60% smanjenje najniže koncentracije noretindrona.

Antagonisti 5-HT3:

U kliničkim ispitivanjima interakcija ljekova, aprepitant nije klinički značajno uticao na farmakokinetiku ondansetrona, granisetrona ili hidrodolasetrona (aktivnog metabolita dolasetrona).

Dejstvo drugih ljekova na farmakokinetiku aprepitanta

Treba pažljivo pristupiti istovremenoj primjeni lijeka EMEND i ljekova koji inhibiraju aktivnost CYP3A4 (na primjer ketokonazol, itrakonazol, vorikonazol, posakonazol, klaritromicin, telitromicin, nefazodon i inhibitori proteaze) zato što ova kombinacija može da dovede do višestrukog povećanja koncentracije aprepitanta u plazmi (vidjeti dio 4.4).

Treba izbjegavati istovremenu primjenu lijeka EMEND sa ljekovima koji snažno indukuju aktivnost CYP3A4 (na primjer rifampicin, fenitoin, karbamazepin, fenobarbital) zato što ovakva kombinacija može da dovede do smanjenja koncentracije aprepitanta u plazmi, a time i do smanjenja terapijske efikasnosti lijeka EMEND. Ne preporučuje se istovremena primjena lijeka EMEND i kantariona.

Ketokonazol:

Pojedinačna doza lijeka EMEND od 125 mg primijenjena petog dana desetodnevnog režima liječenja ketokonazolom, snažnim inhibitorom CYP3A4, u dozi od 400 mg na dan, dovela je do petostrukog povećanja površine ispod krive aprepitanta i oko trostrukog produženja njegovog srednjeg terminalnog poluvremena eliminacije.

Rifampicin:

Pojedinačna doza lijeka EMEND od 375 mg primijenjena devetog dana četrnaestodnevnog režima liječenja rifampicinom, snažnim induktorom CYP3A4, u dozi od 600 mg na dan, dovela je do smanjenja površine ispod krive aprepitanta za 91% i skraćenja njegovog srednjeg terminalnog poluvremena eliminacije za 68%.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija sprovedena su samo kod odraslih.

Kontracepcija kod muškaraca i žena

Efikasnost hormonskih kontraceptiva može biti smanjena u toku istovremene primjene lijeka EMEND, kao i tokom 28 dana nakon završetka njegove primjene. Stoga, dok traje liječenje lijekom EMEND, kao i dva mjeseca nakon uzimanja posljednje doze lijeka EMEND, treba koristiti alternativna nehormonska kontraceptivna sredstva (vidjeti djelove 4.4 i 4.5).

Plodnost

Nije potpuno utvrđena mogućnost uticaja aprepitanta na fertilitet zato što kod životinja nijesu postignute doze izloženosti veće od terapijskih doza koje se daju ljudima. Ova ispitivanja uticaja na plodnost nijesu utvrdila postojanje direktnog ili indirektnog štetnog dejstva u smislu sposobnosti parenja, fertiliteta, razvoja embriona/fetusa ili broja spermatozoida i njihove pokretljivosti (vidjeti dio 5.3).

Trudnoća

Nijesu raspoloživi klinički podaci o uticaju aprepitanata na trudnoću. Moguća reproduktivna toksičnost aprepitanta nije potpuno utvrđena zato što kod životinja nijesu ispitivane doze izloženosti veće od terapijskih doza koje se daju ljudima (125 mg/80 mg). Istraživanja na životinjama nijesu ukazala na direktno ili indirektno štetno dejstvo aprepitanta na trudnoću, razvoj embriona/fetusa, porođaj ili postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3). Nije poznato da li promjene u regulaciji neurokinina mogu da utiču na reprodukciju. Lijek EMEND ne treba davati u trudnoći osim u slučajevima kada je to apsolutno neophodno.

Dojenje

Aprepitant se izlučuje u mlijeku ženki pacova. Nije poznato da li se aprepitant izlučuje u majčinom mlijeku kod ljudi i stoga se ne preporučuje uzimanje lijeka EMEND tokom dojenja.

Lijek EMEND može imati manji uticaj na sposobnosti prilikom upravljanja motornim vozilom, biciklom i rukovanja mašinama. Nakon upotrebe lijeka EMEND mogu se javiti nesvjestica i zamor (vidjeti dio 4.8).

Sažetak bezbjednosnog profila

Bezbjednost aprepitanta ispitivana je kod približno 6500 odraslih ispitanika u više od 50 ispitivanja i kod 184 djece i adolescenata u 2 pivotalna pedijatrijska klinička ispitivanja.

Najčešće neželjene reakcije koje su se pojavljivale sa većom učestalošću kod odraslih pacijenata koji su primali aprepitant nego kod onih na standardnoj terapiji, a koji su primali izrazito emetogenu hemoterapiju (HEC), bila su sljedeća: štucanje (4,6% naspram 2,9%), povišene vrijednosti ALT (2,8% vs 1,1%), dispepsija (2,6% vs 2,0%), konstipacija (2,4% naspram 2,0%), glavobolja (2,0% naspram 1,8%), i smanjen apetit (2,0% naspram 0,5%). Najčešća neželjena reakcija prijavljena sa većom učestalošću kod pacijenata koji su primali aprepitant (1,4%) u odnosu na na standardnu terapiju (0,9%), u slučajevima kada su primali hemoterapiju koja umjereno izaziva povraćanje (MEC) je bio umor.

Najčešće neželjene reakcije koje su se pojavljivale sa većom učestalošću kod pedijatrijskih pacijenata lječenih aprepitantom nego kontrolnim režimom dok su primali emetogenu hemioterapiju zbog maligniteta bile su štucanje (3,3 % naspram 0,0 %) i crvenilo uz osjećaj vrućine (1,1 % naspram 0,0 %).

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Sljedeće neželjene reakcije su zabilježene u zbirnoj analizi HEC i MEC studija sa većom učestalošću kod odraslih ili pedijatrijskih pacijenata koji su primali aprepitant nego kod pacijenata na standardnoj terapiji ili su zabilježene u periodu nakon stavljanja lijeka u promet. Kategorije učestalosti prikazane u tabeli zasnivaju se na ispitivanjima kod odraslih; učestalosti uočene u pedijatrijskim ispitivanjima bile su slične ili manje, osim ako su prikazane u tabeli. Neke manje česte neželjene reakcije uočene kod odraslih nijesu uočene u pedijatrijskim ispitivanjima.

Učestalost neželjenih reakcija definiše se kao: veoma često ( 1/10); često ( 1/100, 1/10); povremeno ( 1/1000, 1/100); rijetko ( 1/10.000, 1/1000); veoma rijetko ( 1/10.000), nepoznato ( učestalost se ne može procijeniti iz raspoloživih podataka).

†Mučnina i povraćanje su u prvih pet dana nakon hemoterapije uzeti kao parametri efikasnosti, a tek nakon toga su bilježeni kao neželjena dejstva.

Opis izabranih neželjenih reakcija

Neželjene reakcije zabilježene kod odraslih u ispitivanjima višekratnih ciklusa HEC i MEC (najviše do šest dodatnih ciklusa) uglavnom su bile slične onim koje su zabilježene u prvom ciklusu hemoterapije.

U jednoj dodatnoj studiji sa kontrolnom grupom koja je dobijala aktivni lijek, a koja je sprovedena na 1.169 odraslih pacijenata koji su primali aprepitant i HEC, profil neželjenih reakcija bio je uopšteno sličan profilu zabilježenom u drugim ispitivanjima HEC sa aprepitantom.

Non-CINV studije

Zabilježene su i dodatne neželjene reakcije kod odraslih pacijenata koji su primali aprepitant u pojedinačnoj dozi od 40 mg za terapiju postoperativne mučnine i povraćanja (engl. Postoperative nausea and vomiting PONV), a sa većom učestalosti nego kod pacijenata koji su primali ondansetron: bol u gornjem dijelu abdomena, abnormalni zvukovi u crijevima, konstipacija*, dizartrija, dispnea, hipoestezija, nesanica, mioza, mučnina, senzorni poremećaji, osjećaj neugodnosti u želucu, sub-ileus*, smanjena oštrina vida i škripanje/zviždanje u plućima.

*Zabilježeno kod pacijenata koji su uzimali više doze aprepitanta.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

U slučaju predoziranja treba prekinuti terapiju lijekom EMEND, primijeniti uobičajene suportivne mjere u slučaju predoziranja i nadgledati pacijenta. Pošto aprepitant djeluje antiemetički, izazivanje povraćanja pomoću ljekova ne bi bilo efikasno.

Aprepitant se ne može ukloniti iz organizma hemodijalizom.

Farmakoterapijska grupa: Antiemetici i ljekovi za suzbijanje mučnine

ATC kod: A04AD12

Aprepitant je selektivni antagonista visokog afiniteta za humani receptor neurokinina 1 (NK1) supstance P.

3-dnevni režim terapije aprepitantom kod odraslih

U dva randomizovana, dvostruko slijepa ispitivanja sa ukupno 1094 odraslih pacijenata na hemoterapiji koji su primali cisplatin u dozi od 70 mg/m2, upoređivani su režimi liječenja aprepitanta u kombinaciji sa ondansetronom/deksametazonom (vidjeti dio 4.2) sa standardnim režimom liječenja (placebo sa ondansetronom primijenjenim intravenski u dozi od 32 mg plus 20 mg deksametazona oralno na prvi dan liječenja, i u dozi od 8 mg dva puta dnevno od drugog do četvrtog dana liječenja). Iako se doza od 32 mg intravenski primijenjenog ondansetrona koristila u kliničkim ispitivanjima, ovo više nije preporučena doza. Pogledajte sažetak karakteristika izabranog 5-HT3 antagoniste za informacije o odgovarajućem doziranju,

Procjena efikasnosti zasnivala se na sljedećem zbirnom parametru efikasnosti: potpuni odgovor na terapiju (definisan kao potpuni izostanak povraćanja i nekorišćenja druge terapijske linije tj. davanja ljekova za olakšanje simptoma), a najviše u prvom ciklusu terapije. Analizirani su rezultati svakog ispitivanja zasebno, a onda za obje studije zajedno.

U Tabeli 1 dat je sažeti prikaz najvažnijih rezultata dobijenih analizom zbirnih podataka:

Tabela 1

Aprepitant posjeduje nelinearnu farmakokinetiku. Sa povećanjem doze smanjuju se i klirens i apsolutna bioraspoloživost lijeka.

Resorpcija

Srednja apsolutna bioraspoloživost aprepitanta je 67% za kapsule od 80 mg i 59% za kapsule od 125 mg. Srednja maksimalna koncentracija aprepitanta u plazmi (Cmax) postiže se nakon 4 sata (tmax). Ukoliko se lijek primijeni uz standardni doručak od otprilike, 800 Kcal energetske vrijednosti, dolazi do povećanja površine ispod krive aprepitanta od oko 40%. Ovo povećanje se ne smatra klinički značajnim.

Farmakokinetika aprepitanta je nelinearna kroz cio klinički raspon doza. Kod mladih i zdravih odraslih osoba povećanje PIK0- bilo je za 26% veće od dozno proporcionalnog između pojedinačne doze od 80 mg i pojedinačne doze od 125 mg primijenjene na pun želudac tj. u sitom stanju.

Nakon oralne primjene pojedinačne doze lijeka EMEND od 125 mg prvog dana liječenja, a zatim 80 mg na dan drugog i trećeg dana liječenja, PIK0-24h EMEND kapsula (srednja vrijednost SD) iznosila je 19,6 2,5 µg•hr/ml prvog, odnosno 21,2 6,3 µg•hr/ml trećeg dana liječenja. Cmax je bio 1,6 0,36 µg/ml prvog, a 1,4 0,22 µg/ml trećeg dana liječenja.

Distribucija

Aprepitant se snažno vezuje za proteine plazme, čak 97% (srednja vrijednost). Kod ljudi, geometrijska sredina volumena distribucije lijeka u stabilnom stanju (dinamička ravnoteža - Vdss) iznosi približno 66 litara.

Metabolizam

Aprepitant se snažno metaboliše. U okviru 72 sata nakon pojedinačne intravenske primjene prolijeka aprepitanta označenog radioizotopom [14C]-fosaprepitanta u dozi od 100 mg kod zdravih i mladih odraslih osoba, oko 19% radioaktivnosti u plazmi potiče od aprepitanta što ukazuje na značajno prisustvo njegovih metabolita u plazmi.

U plazmi čovjeka utvrđeno je prisustvo dvanaest metabolita aprepitanta. Aprepitant se najviše metaboliše oksidacijom na morfolinskom prstenu i njegovim bočnim lancima, a novonastali metaboliti ispoljavaju slabu aktivnost. Ispitivanja na mikrozomima ljudske jetre in vitro ukazuju na to da se aprepitant najviše metaboliše uz pomoć izoenzima CYP3A4 uz veoma mali mogući doprinos izoenzima CYP1A2 i CYP2C19.

Eliminacija

Aprepitant se ne izlučuje u nepromijenjenom obliku u urinu. Njegovi metaboliti se izlučuju u urinu, žuči i putem fecesa. Nakon pojedinačne intravenske primjene prolijeka aprepitanta označenog radioizotopom [14C]-fosaprepitanta u dozi od 100 mg kod zdravih odraslih osoba, 57% radioaktivnosti otkriveno je u urinu, a 45% u fecesu.

Klirens aprepitanta iz plazme je dozno zavisan i opada sa povećanjem doze. Raspon je oko 60-72 ml/min u okviru terapijskog raspona doza lijeka. Terminalno poluvrijeme kreće se u rasponu od 9 do 13 sati.

Farmakokinetika kod posebnih grupa pacijenata

Starije osobe: Nakon primjene pojedinačne oralne doze lijeka EMEND od 125 mg prvog dana, a zatim lijeka EMEND od 80 mg jednom dnevno od drugog do petog dana liječenja kod starijih pacijenata ( 65 godina), 24-satna vrijednost PIK-a aprepitanta povećala se za 21% prvog, odnosno za 36% petog dana liječenja u odnosu na mlađe odrasle osobe. Takođe, kod starijih pacijenata, Cmax je bio veći za 10% prvog, odnosno za 24% petog dana liječenja u odnosu na mlađe odrasle osobe. Ove razlike se ne smatraju klinički značajnim. Stoga nije potrebno prilagođavati dozu lijeka EMEND kod starijih osoba.

Pol: Nakon primjene pojedinačne oralne doze lijeka EMEND od 125 mg, maksimalna koncentracija (Cmax) aprepitanta bila je za 16% viša kod žena nego kod muškaraca. Poluvrijeme eliminacije aprepitanta je za 25% kraće kod žena nego kod muškaraca ali je vrijeme za postizanje maksimalne koncentracije (tmax) isto kod pripadnika oba pola. Ove razlike se ne smatraju klinički značajnim. Stoga nije potrebno prilagođavati dozu lijeka EMEND sa obzirom na pol pacijenata.

Oštećenje funkcije jetre: Uticaj blagog oštećenja funkcije jetre (Child-Pugh klasa A) na farmakokinetiku aprepitanta nije klinički značajan. Kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije jetre nije potrebno prilagođavati dozu. Iz raspoloživih podataka nije moguće zaključiti da li umjereno oštećenje funkcije jetre (Child-Pugh klasa B) utiče na farmakokinetiku aprepitanta. Nema kliničkih ili farmakokinetičkih podataka kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh klasa C).

Oštećenje funkcije bubrega: Pacijenti sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 30 ml/min), odnosno pacijenti sa terminalnom bolesti bubrega (ESRD) koji su na hemodijalizi, primili su pojedinačnu dozu EMEND kapsula od 240 mg.

Kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega, vrijednost PIK0- ukupnog aprepitanta (slobodnog i vezanog za proteine) smanjila se za 21%, a njegov Cmax za 32% u odnosu na zdrave dobrovoljce. Kod pacijenata sa ESRD-om na hemodijalizi vrijednost PIK0- ukupnog aprepitanta smanjila se za 42%, a njegov Cmax za 32%. Umjereno smanjenje sposobnosti vezivanja aprepitanta za proteine kod pacijenata sa bubrežnim oboljenjem nije značajno uticalo na vrijednost PIK-a nevezanog, farmakološki aktivnog lijeka kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega u odnosu na zdrave dobrovoljce. Hemodijaliza sprovedena 4 ili 48 sati nakon primjene aprepitanta nije značajno uticala na njegovu farmakokinetiku. U dijalizatu je pronađeno samo manje od 0,2% unijete doze lijeka.

Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, odnosno sa ESRD-om, koji su na hemodijalizi nije potrebno prilagođavati dozu lijeka EMEND.

Pedijatrijska populacija: Primjenom kapsula aprepitanta (125/80/80mg) kao trodnevnog režima liječenja kod adolescenata (uzrasta od 12 do 17 godina), kod većine pacijenata je prvog dana terapije postignut PIK0-24hr iznad 17 µg•hr/ml sa koncentracijama (Cmin) na kraju drugog i trećeg. dana terapije iznad 0,4 µg/ml. Medijana maksimalnih koncentracija u plazmi (Cmax) iznosila je približno 1,3 µg/ml prvog dana terapije i nastupila je nakon približno 4 sata. U sklopu trodnevnog režima liječenja, doziranjem aprepitant praška za oralnu suspenziju (3/2/2mg/kg) kod pacijenata uzrasta od 6 mjeseci do manje od 12 godina, kod većine je pacijenata prvog dana terapije postignut PIK0-24hr iznad 17 µg•hr/ml sa koncentracijama (Cmin) na kraju drugog i trećeg dana terapije iznad 0,1 µg/ml. Medijana maksimalnih koncentracija u plazmi (Cmax) iznosila je približno 1,2 µg/ml prvog dana terapije i nastupila je između 5 i 7 sati.

Populaciona farmakokinetička analiza aprepitanta kod pedijatrijskih pacijenata (uzrasta od 6 mjeseci do 17 godina) ukazuje na to da pol i rasa nemaju klinički značajan efekat na farmakokinetiku aprepitanta.

Odnos između koncentracije i dejstva lijeka: Koristeći visoko specifični marker (tracer) za NK1 receptor, ispitivanja pomoću pozitronske emisione tomografije (PET studije) kod zdravih mladih dobrovoljaca muškog pola pokazala su da prodiranje aprepitanta u mozak i zauzimanje NK1 receptora zavisi od doze i koncentracije lijeka u plazmi. Za koncentracije aprepitanta u plazmi postignute u trodnevnom režimu liječenja lijekom EMEND kod odraslih predviđa se da će imati više od 95% zauzimanja NK1 receptora u mozgu.

Pretklinički podaci dobijeni na osnovu konvencionalnih istraživanja toksičnosti pojedinačnih i ponovljenih doza, genotoksičnosti, kancerogenosti, reproduktivne i razvojne toksičnosti ne ukazuju na postojanje posebnog rizika za ljude. Ipak, treba imati na umu da je sistemska izloženost glodara u ispitivanjima bila slična ili čak niža od terapijske izloženosti kod ljudi pri dozama od 125 mg/80 mg. Drugim riječima, iako pri ovim dozama nijesu uočeni neželjeni efekti na reprodukciju, nivoi izloženosti kod životinja nijesu bili dovoljno visoki da bi se izvršila odgovarajuća procjena rizika za ljude.

U ispitivanju juvenilne toksičnosti na pacovima, na kojima je primijenjen aprepitant od 10. do 63. postnatalnog dana dovelo je do ranijeg otvaranja vagine kod ženki kod doza od 250 mg/kg dvaput na dan i do kasnijeg razdvajanja prepucijuma kod mužjaka kod doza od 10 mg/kg dvaput na dan. Nije bilo margine za klinički značajnu izloženost. Nije bilo efekata na parenje, plodnost ili embriofetalno preživljavanje, kao ni patoloških promjena na reproduktivnim organima povezanih sa liječenjem. U ispitivanju juvenilne toksičnosti na psima na kojima je aprepitant primijenjen od 14. do 42. postnatalnog dana zapažena je smanjena masa testisa i veličina Leydig - ovih ćelija kod mužjaka kod doze od 6 mg/kg na dan i povećana masa uterusa, hipertrofija uterusa i cerviksa i edem vaginalnog tkiva kod ženki kod doza od 4 mg/kg na dan. Nije bilo margine za klinički značajnu izloženost aprepitantu. Za kratkotrajno liječenje u skladu sa režimom preporučenih doza, smatra se da ovi nalazi najvjerovatnije nemaju kliničku važnost.

Sadržaj kapsule

Hidroksipropil celuloza (E 463)

Natrijum laurilsulfat

Saharoza

Celuloza, mikrokristalna (E 460)

Sastav omotača kapsule EMEND 125 mg kapsula, tvrda

Želatin

Titanijum dioksid (E 171)

Gvožđe (III) oksid, crveni (E 172)

Gvožđe (III) oksid, žuti (E 172)

Sastav omotača kapsule EMEND 80 mg kapsula, tvrda

Želatin

Titanijum dioksid (E 171)

Sastav mastila za obilježavanje

Šelak

Kalijum hidroksid

Gvožđe (III) oksid, crni (E 172).

Nije primjenljivo.

4 godine.

Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od vlage.

Unutrašnje pakovanje je blister koji se sastoji iz dva dijela: PVC/Al/PA folije i Al ili Al/PET/papir folije.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze dva blistera sa po jednom kapsulom od 80 mg aprepitanta i jedan blister sa jednom kapsulom od 125 mg aprepitanta, koja su upakovana i zapečaćena u omot od kartona, koji je u obliku novčanika.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek EMEND sadrži aktivnu supstancu aprepitant i pripada grupi ljekova koji se nazivaju antagonisti neurokinin-1 (NK1) receptora. Mozak ima određenu oblast koja kontroliše mučninu i povraćanje. Lijek EMEND djeluje tako što blokira signale koji odlaze u taj dio mozga, i tako smanjuje mučninu i povraćanje. Lijek EMEND kapsule se koriste kod odraslih osoba i adolescenata uzrasta od 12 godina i starijih u kombinaciji sa drugim ljekovima radi sprječavanja mučnine i povraćanja izazvanih hemoterapijom (ljekovi za liječenje raka) koja je snažan ili umjeren izazivač mučnine i povraćanja (kao što su cisplatin, ciklofosfamid, doksorubicin ili epirubicin).

Lijek EMEND ne smijete koristiti:

• Ako ste Vi ili dijete alergični na aprepitant ili na bilo koji drugi sastojak lijeka
• Istovremeno sa ljekovima koji sadrže pimozid (za liječenje psihijatrijskih poremećaja), terfenadin i astemizol (za liječenje sijenske (polenske) groznice i drugih alergijskih tegoba), cisaprid (za liječenje stomačnih problema). Obavijestite Vašeg ljekara ako Vi ili dijete uzimate ove ljekove zato što u tom slučaju terapija mora da se prilagodi prije nego što Vi ili dijete počnete da uzimate lijek EMEND.

Upozorenja i mjere opreza:

Obavijestite ljekara, farmaceuta ili medicinsku sestru prije nego počnete da uzimate lijek EMEND ili dajete ovaj lijek djetetu.

Prije započinjanja terapije lijekom EMEND, obavijestite ljekara ukoliko Vi ili dijete imate oboljenje jetre, jer je jetra važna u razgradnji lijeka u organizmu. Stoga će ljekar morati da prati stanje Vaše jetre ili jetre djeteta.

Djeca i adolescenti

Kapsule EMEND 80 mg i 125 mg nijesu namijenjene za upotrebu kod djece uzrasta ispod 12 godina, zato što kapsule od 80 mg i 125 mg nijesu ispitane u ovoj populaciji.

Primjena drugih ljekova

Lijek EMEND može da utiče na djelovanje drugih ljekova za vrijeme, kao i nakon njegove primjene. Postoje ljekovi koji ne smiju da se uzimaju zajedno sa lijekom EMEND (npr. pimozid, terfenadin, astemizol i cisaprid), ili čija doza treba da se prilagodi prilikom istovremene primjene (vidjeti takođe dio „Lijek EMEND ne smijete koristiti“).

Efekat lijeka EMEND kao i drugih ljekova koje Vi ili dijete primjenjujete zajedno sa njim može biti izmijenjen usljed zajedničke primjene, a to uključuje ispod navedene ljekove. Obavijestite ljekara ili farmaceuta ako Vi ili dijete uzimate bilo koji od sljedećih ljekova:

• ljekovi za sprječavanje neželjene trudnoće koji uključuju anti-bebi pilule, flastere za zaštitu od trudnoće, implante za zaštitu od trudnoće i određene intrauterine uloške (koji se uvode u matericu), a koji otpuštaju hormone – kada se koriste istovremeno sa lijekom EMEND njihovo djelovanje može da bude neodgovarajuće. Stoga, tokom uzimanja lijeka EMEND, kao i do 2 mjeseca nakon prestanka uzimanja lijeka EMEND, treba koristiti druge ili dodatne nehormonske metode zaštite od trudnoće.
• ciklosporin, takrolimus, sirolimus i everolimus (imunosupresivi),
• alfentanil i fentanil (za terapiju bola),
• hinidin (za liječenje nepravilnog rada srca),
• irinotekan, etopozid, vinorelbin, ifosfamid (za liječenje raka),
• ljekovi koji su derivati ergot alkaloida kao što su ergotamin i diergotamin (za liječenje migrene),
• varfarin i acenokumarol (ljekovi za sprječavanje zgrušavanja krvi; možda će biti potrebno da se uradi test krvi),
• rifampicin, klaritromicin, telitromicin (antibiotici za liječenje infekcija),
• fenitoin (lijek za liječenje epilepsije),
• karbamazepin (za liječenje depresije i epilepsije),
• midazolam, triazolam i fenobarbiton (ljekovi za smirenje i izazivanje sna),
• kantarion (biljni preparat za liječenje depresije),
• inhibitori proteaze (za liječenje HIV infekcije),
• ketokonazol osim šampona (primjenjuje se za liječenje Cushing-ovog sindroma – kad se u tijelu stvara previše kortizola)
• itrakonazol, vorikonazol i posakonazol (ljekovi za liječenje gljivičnih infekcija),
• nefazodon (za liječenje depresije),
• kortikosteroidi (kao što su deksametazon i metilprednizolon),
• ljekovi za tretman anksioznosti (npr. alprazolam),
• tolbutamid (lijek za liječenje dijabetesa)

Molimo Vas da obavijestite ljekara ili farmaceuta ukoliko Vi ili dijete trenutno uzimate ili ste u skorije vrijeme uzimali bilo koje druge ljekove uključujući i ljekove koji se mogu kupiti bez ljekarskog recepta.

Trudnoća i dojenje

Ovaj lijek ne treba uzimati u trudnoći osim ukoliko to nije apsolutno neophodno. Prije početka uzimanja lijeka veoma je važno da kažete ljekaru da li ste Vi ili dijete trudni ili dojite, postoji mogućnost da ste trudni ili ako namjeravate da zatrudnite.

Za informacije u vezi kontracepcije, pogledati dio „Primjena drugih ljekova“,

Nije poznato da li se lijek EMEND izlučuje u majčinom mlijeku kod ljudi, stoga se ne preporučuje dojenje djeteta tokom primjene lijeka. Ako Vi ili dijete dojite ili planirate da dojite prije nego što počnete da uzimate ovaj lijek važno je da to kažete ljekaru.

Uticaj lijeka EMEND na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Treba uzeti u obzir da nakon upotrebe lijeka EMEND neke osobe osjećaju vrtoglavicu i pospanost. Ukoliko se Vi ili dijete nakon upotrebe ovog lijeka osjećate ovako, izbjegavajte upravljanje motornim vozilom, vožnju biciklom i rukovanje mašinama ili alatima (vidjeti dio „Moguća neželjena dejstva”).

Lijek EMEND sadrži saharozu

EMEND kapsule sadrže saharozu. Ukoliko je Vama ili djetetu ljekar rekao da Vi ili dijete ne podnosite neke šećere, prije uzimanja ovog lijeka obratite se ljekaru.

Lijek EMEND sadrži natrijum

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po kapsuli, odnosno suštinski je bez natrijuma.

Uvijek uzimajte ovaj lijek, ili dajte lijek djetetu tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek. Uvijek uzimajte lijek EMEND zajedno sa drugim ljekovima, da bi spriječili mučninu i povraćanje. Poslije terapije lijekom EMEND, doktor će možda od Vas ili od djeteta tražiti da nastavite sa uzimanjem drugih ljekova, uključujući i kortikosteroide (kao što su deksametazon) i 5-HT3 antagoniste (kao što je ondansteron) za sprječavanje mučnine i povraćanja, zavisno od Vašeg režima hemioterapije. Provjerite sa ljekarom, farmaceutom ili medicinskom sestrom ukoliko nijeste sigurni.

Preporučena oralna doza lijeka EMEND je:

• dan:

- Jedna kapsula od 125 mg oralno, jedan sat prije početka hemioterapije.

i

2. i 3. dana:

- Jedna kapsula od 80 mg oralno, svakog dana.

- Ako se ne daje hemioterapija, uzmite lijek EMEND ujutru.

- Ako se daje hemioterapija, uzmite lijek EMEND 1 sat prije početka hemioterapije.

EMEND se može uzimati sa ili bez hrane.

Kapsula treba da se proguta cijela, sa malo tečnosti.

Ako ste uzeli više lijeka EMEND nego što je trebalo

Nikada ne uzimajte više kapsula nego što Vam je preporučio ljekar. Ukoliko Vi ili dijete uzmete više kapsula, odmah kontaktirajte vašeg ljekara.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek EMEND

Ako Vi ili dijete propustite da uzmete jednu dozu lijeka potražite savjet od vašeg ljekara.

Ukoliko imate bilo kakva dodatna pitanja u vezi sa upotrebom ovog lijeka obratite se ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek EMEND može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Prestanite da uzimate lijek EMEND i odmah se obratite ljekaru ako kod sebe ili djeteta primijetite bilo koju od sljedećih neželjenih reakcija, koje mogu biti ozbiljne, i zbog kojih će Vama ili djetetu možda biti potreban hitan medicinski tretman:

• Koprivnjača, osip, svrab, teškoće pri disanju ili gutanju (učestalost nije poznata, ne može se procijeniti iz raspoloživih podataka); ovo su znaci alergijske reakcije.

Učestalost mogućih, dolje navedenih neželjenih reakcija definiše se na sljedeći način:

Česte neželjene reakcije su (pojavljuju se kod više od 1 na svakih 10 pacijenata):

• Zatvor, smetnje u varenju (loše varenje).
• Glavobolja.
• Umor.
• Gubitak apetita.
• Štucanje.
• Povišene vrijednosti enzima jetre.

Povremene neželjene reakcije su (pojavljuju se kod više od 1 na svakih 100 pacijenata):

• Vrtoglavica, pospanost.
• Bubuljice (akne), osip na koži.
• Osjećaj unutrašnje uznemirenosti.
• Podrigivanje, mučnina, povraćanje, gorušica, bol u želucu, suva usta, gasovi.
• Učestalo mokrenje praćeno bolom ili osjećajem pečenja.
• Slabost, opšti osjećaj bolesti.
• Navale vrućine (vrući talasi)/crvenilo lica ili kože.
• Ubrzan ili nepravilan rad srca.
• Povišena tjelesna temperatura uz povećan rizik za nastanak infekcije, smanjen broj crvenih krvnih zrnaca.

Rijetke neželjene reakcije su (pojavljuju se kod više od 1 na svakih 1,000 pacijenata):

• Otežano razmišljanje, manjak energije, poremećen ukus.
• Osjetljivost kože na sunce, prekomjerno znojenje, masna koža, ranice (plikovi) na koži, svrab, Stivens-Džonsonov sindrom/toksična epidermalna nekroliza (rijetka ozbiljna reakcija na koži).
• Euforija (stanje pretjerane sreće), gubitak osjećaja za vrijeme i prostor.
• Bakterijska infekcija, gljivična infekcija.
• Težak zatvor, čir na želucu, zapaljenje tankog crijeva i debelog crijeva, ranice (plikovi u ustima), nadutost.
• Učestalo mokrenje, mokrenje većih količina mokraće nego što je uobičajeno, prisustvo šećera u urinu ili krvi.
• Osjećaj neugodnosti u grudima, oticanje, promjena načina hoda.
• Kašalj, nagomilavanje sluzi u dnu grla, nadraženo grlo, kijanje, bolno grlo.
• Iscjedak iz oka i svrab oka.
• Zujanje (zvonjava) u ušima.
• Grčevi u mišićima, mišićna slabost.
• Pretjerana žeđ.
• Usporen rad srca, bolest srca i krvnih sudova.
• Smanjen broj bijelih krvnih zrnaca, nizak nivo natrijuma u krvi, gubitak težine.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na spoljašnjem pakovanju nakon “Važi do:” i unutrašnjem pakovanju nakon “Važi do”. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od vlage.

Kapsulu izvaditi iz blistera neposredno prije nego što ćete je uzeti.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek EMEND

• Aktivna supstanca je aprepitant. Jedna kapsula od 125 mg sadrži 125 mg aprepitanta. Jedna kapsula od 80 mg sadrži 80 mg aprepitanta.
• Pomoćne supstance su:

Sadržaj kapsule

Hidroksipropil celuloza (E 463)

Natrijum laurilsulfat

Saharoza

Celuloza, mikrokristalna (E 460)

Sastav omotača EMEND 125 mg kapsule, tvrde

Želatin

Titanijum dioksid (E 171)

Gvožđe (III) oksid, crveni (E 172)

Gvožđe (III) oksid, žuti (E 172)

Sastav omotača EMEND 80 mg kapsule, tvrde

Želatin

Titanijum dioksid (E 171).

Sastav mastila za obeležavanje

Šelak

Kalijum hidroksid

Gvožđe (III) oksid, crni (E 172)

Kako izgleda lijek EMEND i sadržaj pakovanja

EMEND 125 mg kapsula, tvrda je neprovidna kapsula, sa bijelim tijelom i ružičastom kapom i poprečno utisnutim oznakama "462" i "125 mg" crne boje, na tijelu kapsule.

EMEND 80 mg kapsula, tvrda je neprovidna kapsula sa bijelim tijelom i bijelom kapom i poprečno utisnutim oznakama "461" i "80 mg" crne boje, na tijelu kapsule.

Unutrašnje pakovanje je blister koji se sastoji od PVC/Al/PA folije i Al ili Al/PET/papir folije.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 2 blistera sa po jednom kapsulom od 80 mg aprepitanta i jedan blister sa jednom kapsulom od 125 mg aprepitanta, koja su upakovana i zapečaćena u omot od kartona, koji je u obliku novčanika.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Glosarij d.o.o.,

Vojislavljevića 76, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Merck Sharp & Dohme B.V.

Waarderweg 39, Haarlem, 2031 BN, Holandija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/24/1292 – 7326 od 05.03.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Jul, 2025. godine