EMANERA 20mg gastrorezistentna kapsula, tvrda

Lijek Emanera, kapsule se primjenjuje kod odraslih u sljedećim indikacijama:

Liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB)

-liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa,

-dugotrajno liječenje pacijenta sa zaliječenim ezofagitisom, za prevenciju relapsa,

-simptomatsko liječenje GERB.

Kombinovano liječenje sa odgovarajućim antibakterijskim ljekovima za eradikaciju Helicobacter pylori

-liječenje duodenalnog ulkusa uzrokovanog sa Helicobacter pylori,

-prevenciju recidiva peptičkog ulkusa kod pacijenta kojima je bolest povezana sa bakterijom Helicobacter pylori.

Pacijenti kojima je potrebna trajna terapija nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima (NSAIL)

-liječenje želudačnog ulkusa povezanog sa primjenom NSAIL,

-prevencija ulkusa želuca i dvanaestopalačnog crijeva povezanih sa primjenom NSAIL kod pacijenta izloženih tom riziku.

Produženo liječenje nakon i.v. indukovane prevencije ponovnog krvarenja peptičkog ulkusa

Liječenje Zollinger Ellisonovog sindroma

Lijek Emanera, kapsule se primjenjuje kod adolescenata uzrasta od 12 godina u sljedećim indikacijama:

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)

-liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa,

-dugoročno liječenje pacijenata sa zaliječenim ezofagitisom, za prevenciju relapsa,

-simptomatsko liječenje GERB.

Kombinovano liječenje sa odgovarajućim antibakterijskim ljekovima za liječenje duodenalnog ulkusa izazvanog Helicobacter pylori infekcijom

Odrasli

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)

• Liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa

40 mg jednom dnevno tokom 4 nedjelje.

Pacijentima kod kojih ezofagitis nije zaliječen ili koji imaju perzistirajuće simptome preporučuje se još 4 nedjelje liječenja.

• Dugotrajno liječenje pacijenata sa zaliječenim ezofagitisom u svrhu prevencije recidiva

20 mg jednom dnevno.

• Simptomatsko liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB)

Pacijenti koji nemaju ezofagitis uzimaju 20 mg jednom dnevno. Ako se za 4 nedjelje ne postigne kontrola simptoma, pacijenta treba poslati na dalja ispitivanja. Kada simptomi nestanu, dalja kontrola postiže se uzimanjem 20 mg jednom dnevno prema potrebi.

Kod odraslih, ako je potrebno, može se prema potrebi uzeti 20 mg esomeprazola jednom dnevno.

Pacijentima koji uzimaju nesteroidne antiinflamatorne ljekove, a kod kojih postoji rizik od nastanka želudačnog i duodenalnog ulkusa, ne preporučuje se kontrola simptoma primjenom esomeprazola po potrebi.

Kombinovano liječenje sa odgovarajućim antibakterijskim ljekovima za eradikaciju Helicobacter pylori

• Liječenje duodenalnog ulkusa uzrokovanog Helicobacter pylori infekcijom
• Prevencija recidiva peptičkog ulkusa kod pacijenata kod kojih je bolest povezana sa Helicobacter pylori infekcijom

20 mg lijeka Emanera sa amoksicilina i 500 mg klaritromicina, sve zajedno 2 puta dnevno tokom 7 dana.

Pacijenti kojima je potrebna trajna terapija nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima (NSAIL)

• Liječenje želudačnog ulkusa povezanog sa uzimanjem NSAIL

Uobičajena doza iznosi 20 mg dnevno; liječenje traje 4 do 8 nedjelja.

• Prevencija ulkusa želuca i dvanaestopalačnog crijeva povezanih sa uzimanjem NSAIL kod pacijenata izloženih riziku

20 mg dnevno.

Produženo liječenje nakon i.v. indukovane prevencije ponovnog krvarenja peptičkog ulkusa

40 mg jedan put dnevno tokom 4 nedjelje nakon i.v. indukovane prevencije ponovnog krvarenja peptičkog ulkusa.

Liječenje Zollinger Ellisonovog sindroma

Preporučuje se započeti liječenje lijekom Emanera 40 mg dva puta dnevno. Doziranje treba zatim individualno prilagoditi; liječenje se može nastaviti dok god je klinički indikovano. Na osnovu dostupnih kliničkih podataka, kod većine pacijenata kontrola bolesti se postiže dozom od 80-160 mg esomeprazola dnevno.

Pri doziranju lijeka Emanera iznad 80 mg dnevno, dozu treba podijeliti i primijeniti dva puta dnevno.

Poremećaj funkcije bubrega

Prilagođavanje doze nije potrebno kod pacijenata sa narušenom funkcijom bubrega. Zbog nedostatka iskustva, pacijente sa teškom bubrežnom insuficijencijom treba liječiti sa oprezom (pogledati dio 5.2. Farmakokinetički podaci).

Poremećaj funkcije jetre

Prilagođavanje doze nije potrebno kod pacijenta sa blagom do umjereno narušenom funkcijom jetre. Pacijenti sa teškom jetrenom insuficijencijom ne smiju prekoračiti dozu lijeka Emanera od maksimalno 20 mg (pogledati dio 5.2).

Stariji pacijenti

Nije potrebno prilagođavanje doze.

Pedijatrijska populacija

Adolescenti uzrasta od 12 godina

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)

• Liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa

40 mg jednom dnevno tokom 4 nedjelje.

Pacijentima kod kojih ezofagitis nije zaliječen ili koji imaju perzistirajuće simptome preporučuje se još 4 nedjelje liječenja.

• Dugotrajno liječenje pacijenata sa zaliječenim ezofagitisom u svrhu prevencije recidiva

20 mg jednom dnevno.

• Simptomatsko liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB)

Pacijenti koji nemaju ezofagitis uzimaju 20 mg jednom dnevno. Ako se za 4 nedjelje ne postigne kontrola simptoma, pacijenta treba poslati na dalja ispitivanja. Kada simptomi nestanu, dalja kontrola postiže se uzimanjem 20 mg jednom dnevno prema potrebi.

Liječenje duodenalnog ulkusa izazvanog Helicobacter pylori infekcijom

Prilikom odabira odgovarajuće kombinovane terapije, treba uzeti u obzir zvanične nacionalne, regionalne i lokalne smjernice koje se odnose na bakterijsku rezistenciju, trajanje terapije (uobičajeno 7 dana, ali nekada i do 14 dana) i adekvatnu primjenu antibiotika. Terapija treba da bude pod nadzorom ljekara specijaliste.

Preporuke za doziranje su:

Djeca mlađa od 12 godina

Lijek Emanera se ne smije davati djeci mlađoj od 12 godina.

Način primjene

Kapsule se moraju progutati cijele sa tečnošću. Kapsule se ne smiju žvakati ili mrviti.

Pacijenti koji imaju problema sa gutanjem, kapsule mogu otvoriti, a pelete (zrnca) pomiješati u pola čaše negazirane vode. Ne smiju se koristiti druge tečnosti jer može doći do rastvaranja gastrorezistentnog omotača pelete. Tečnost sa peletama (zrncima) treba popiti odmah ili najkasnije tokom 30 minuta. Čašu potom treba ponovno napuniti do pola vodom, isprati je i to popiti.

Pelete (zrnca) se ne smiju žvakati ili mrviti.

Za pacijente koji ne mogu gutati, kapsule se mogu otvoriti, a pelete (zrnca) pomiješati u negaziranoj vodi i dati pomoću želudačne sonde.

Važno je pažljivo testirati primjerenost odabranog šprica i sonde.

Uputstvo za pripremu i primjenu vidjeti u dijelu 6.6.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu esomeprazol ili na druge supstituisane benzimidazole, ili na bilo koju pomoćnu supstancu koja je navedena u dijelu 6.1.

Esomeprazol se ne smije primijeniti sa nelfinavirom (pogledati dio 4.5).

Ako je prisutan bilo koji upozoravajući simptom (na primjer, značajan nenamjerni gubitak težine, povraćanje koje se ponavlja, teškoće gutanja, hematemeza ili melena) i kada se sumnja na gastrični ulkus ili kada ulkus postoji, mora se isključiti malignitet, jer liječenje lijekom Emanera može ublažiti simptome i odložiti dijagnozu.

Dugotrajna terapija

Pacijenti na dugotrajnom liječenju (posebno oni koji se liječe duže od godinu dana) moraju biti pod redovnim nadzorom.

Terapija po potrebi

Pacijente koji lijek uzimaju prema potrebi treba savjetovati da se jave ljekaru ako simptomi koje imaju promijene karakter.

Eradikacija Helicobacter pylori

Kada se esomeprazol propisuje za eradikaciju Helicobacter pylori, neophodno je razmotriti moguće interakcije svih ljekova tzv. trojne terapije. Klaritromicin je snažan inhibitor CYP3A4, pa se kontraindikacije i interakcije klaritromicina moraju razmotriti kada se trojna terapija propisuje pacijentima koji istovremeno uzimaju druge ljekove koji se metabolizuju putem CYP3A4, kao što je na primjer, cisaprid.

Gastrointestinalne infekcije

Liječenje inhibitorima protonske pumpe može voditi do blagog povećanja rizika gastrointestinalnih infekcija bakterijama kao što su Salmonella i Campylobacter (pogledajte dio 5.1).

Resorpcija vitamina B12

Esomeprazol, kao lijek koji smanjuje lučenje želudačne kiseline, može smanjiti resorpciju vitamina B12 (cijanokobalamin) zbog hipohlorhidrije ili ahlorhidrije. Ovo treba uzeti u obzir kod pacijenata sa smanjenim depoima vitamina B12 ili faktorima rizika za smanjenu resorpciju vitamina B12 kod dugotrajnog liječenja.

Hipomagnezijemija

Dati su izvještaji o teškoj hipomagnezijemiji kod pacijenata koji su liječeni inhibitorima protonske pumpe, kao što je esomeprazol, najmanje tri mjeseca, a u većini slučajeva godinu dana. Može doći do ozbiljnih simptoma hipomagnezijemije kao što su umor, tetanija, delirijum, konvulzije, vrtoglavica i ventrikularna aritmija. Navedeni simptomi u početku mogu biti prikriveni, te se zato mogu previdjeti. Hipomagnezijemija se kod većine pacijenata poboljša nakon nadoknade magnezijuma i prekida terapije sa inhibitorima protonske pumpe.

Kod pacijenata za koje se očekuje dugotrajno liječenje i za one koji uzimaju inhibitore protonske pumpe sa digoksinom ili ljekovima koji mogu uzrokovati hipomagnezijemiju (npr. diuretici), ljekar mora imati u vidu određivanje nivoa magnezijuma prije početka liječenja inhibitorima protonske pumpe i periodično tokom liječenja.

Rizik od preloma

Inhibitori protonske pumpe, naročito ako se upotrebljavaju u visokim dozama duže vrijeme (>1 godinu), umjereno povećavaju rizik za prelom kuka, ručnog zgloba ili kičme, naročito kod starijih osoba ili osoba koje imaju druge registrovane faktore rizika. Opservacijske studije pokazuju da inhibitori protonske pumpe mogu povećati ukupni rizik od preloma za 10-40%. Dio tog povećanja može biti uzrokovan drugim rizičnim faktorima. Pacijenti sa rizikom od osteoporoze treba da se liječe u skladu sa novim kliničkim smjernicama i uzimaju odgovarajuće količine vitamina D i kalcijuma.

Subakutni kožni eritemski lupus (SCLE)

Inhibitori protonske pumpe su povezani sa vrlo rijetkim slučajevima SCLE. Ukoliko dolazi do pojave lezija, posebno na djelovima kože koji su izloženi suncu, i ako su praćene bolom u zglobovima, pacijent mora odmah potražiti pomoć ljekara koji treba uzeti u obzir prekid terapije ezomeprazol. Pojava SCLE nakon prethodne terapije inhibitorima protonske pumpe, može povećati rizik od pojave SCLE nakon primjene drugih inhibitora protonske pumpe.

Kombinacija sa drugim ljekovima

Ne preporučuje se istovremena primjena esomeprazola i atazanavira (pogledajte dio 4.5). Ako se ocijeni da je primjena kombinacije atazanavira i inhibitora protonske pumpe neizbježna, preporučuje se strogo kliničko nadziranje u kombinaciji sa povećanjem doze atazanavira na 400 mg sa 100 mg ritonavira; doza esomeprazola od 20 mg se ne smije premašiti.

Esomeprazol je inhibitor CYP2C19. Kada počinje ili se završava liječenje esomeprazolom, mora se uzeti u obzir mogućnost interakcije sa ljekovima koji se metabolišu pomoću CYP2C19. Zabilježena je interakcija između klopidogrela i omeprazola (pogledajte dio 4.5). Klinička važnost ove interakcije je diskutabilna. Kao mjera opreza, ne preporučuje se istovremena primjena klopidogrela i esomeprazola.

Kada se propisuje uzimanje esomeprazola prema potrebi, moraju se, zbog fluktuirajuće koncentracije esomeprazola u plazmi, uzeti u obzir implikacije na interakcije sa drugim ljekovima (pogledati dio 4.5).

Teške kožne neželjene reakcije (SCARs)

Teške kožne neželjene reakcije (SCARs), kao što su multiformni eritem (EM), Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN) i reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), koje mogu biti životno ugrožavajuće, veoma rijetko su prijavljene u vezi sa liječenjem esomeprazolom.

Pacijente treba obavijestiti o znacima i simptomima teške kožne reakcije EM/SJS/TEN/DRESS i potrebno je da potraže pomoć ljekara ako primijete bilo kakve indikativne znake ili simptome.

Primjenu esomeprazola treba odmah prekinuti nakon pojave znakova i simptoma teških kožnih reakcija i po potrebi treba obezbijediti dodatnu medicinsku njegu/praćenje.

Lijek ne treba da uzimaju pacijenti koji su već imali EM/SJS/TEN/DRESS.

Interferencija sa laboratorijskim testovima

Povećani nivo humanog hromogranina (CgA) može interferirati sa rezultatima analize na neuroendokrine tumore. Kako bi se izbjegla ova interferencija, liječenje esomeprazolom treba privremeno prekinuti najmanje pet dana prije mjerenja CgA (pogledati dio 5.1). Ukoliko se nivo CgA i nivo gastrina ne vrate na referentne vrijednosti poslije inicijalnog mjerenja, mjerenja treba ponoviti 14 dana nakon prekida terapije sa inhibitorom protonske pumpe.

Posebna upozorenja o pomoćnim supstancama

Lijek Emanera sadrži saharozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim faktorima netolerancije fruktoze, glukoza-galaktoza malapsorpcijom ili nedostatkom saharaze-izomaltaze ne smiju uzimati ovaj lijek.

Jedna gastrorezistentna kapsula, tvrda ovog lijeka sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg), odnosno suštinski je ,,bez natrijuma''.

Dejstvo esomeprazola na farmakokinetiku drugih ljekova

Inhibitori proteaze

Dati su izvještaji o interakcijama omeprazola sa nekim inhibitorima proteaza. Još uvijek nije poznat klinički značaj i mehanizam tih interakcija. Povećanje želudačnog pH tokom liječenja omeprazolom može promijeniti resorpciju inhibitora proteaze. Druge moguće interakcije dešavaju se putem inhibicije CYP2C19.

Zbog prijavljenih slučajeva o smanjenom serumskom nivou atazanavira i nelfinavira kada se primjenjuju istovremeno sa omeprazolom, ne preporučuje se istovremena primjena. Istovremena primjena omeprazola (40 mg jednom dnevno) sa atazanavirom 300 mg/ritonavir 100 mg kod zdravih dobrovoljaca dovela je do bitnog smanjenja izloženosti atazanaviru (oko 75 % smanjenje AUC, Cmax i Cmin). Povećanje doze atazanavira do 400 mg nije kompenzovalo dejstvo omeprazola na izloženost atazanaviru. Istovremena primjena omeprazola (20 mg jednom dnevno) i atazanavira 400 mg/ritonavir 100 mg kod zdravih dobrovoljaca dovela je do smanjenja izloženosti atazanavira od približno 30% u poređenju sa izloženošću zabilježenom pri primjeni 300 mg/ritonavir 100 mg bez omeprazola 20 mg jednom dnevno. Istovremena primjena omeprazola (40 mg jednom dnevno) smanjila je srednje vrijednosti AUC, Cmax i Cmin za 36-39% nelfinavira, dok je Cmin za farmakološki aktivni metabolit M8 bila smanjena za 75-92%. Zbog sličnih farmakodinamskih efekata i farmakokinetskih osobina omeprazola i esomeprazola, istovremena primjena esomeprazola i atazanavira se ne preporučuje, a istovremena primjena esomeprazola i nelfinavira je kontraindikovana.

Za sakvinavir (istovremeno sa ritonavirom) postoje podaci o povećanju serumskog nivoa (80-100%) tokom istovremenog liječenja omeprazolom (40 mg jednom dnevno). Liječenje omeprazolom u dozi od 20 mg jedan put dnevno nije imalo dejstva na izloženost darunaviru (istovremeno sa ritonavirom) i amprenaviru (istovremeno sa ritonavirom). Liječenje esomeprazolom 20 mg jednom dnevno nije imalo dejstva na izloženost amprenaviru (sa ili bez ritonavira). Liječenje omeprazolom u dozi od 40 mg jednom dnevno nije imalo dejstva na izloženost lopinaviru (istovremeno sa ritonavirom).

Metotreksat

Kod nekih pacijenata je primijećeno povećanje nivoa metotreksata kada se primjenjuje zajedno sa inhibitorima protonske pumpe. Prilikom primjene visokih doza metotreksata, treba uzeti u obzir privremeni prekid primjene esomeprazola.

Takrolimus

Pokazano je da istovremena primjena esomeprazola i takrolimusa dovodi do povećanja nivoa takrolimusa u serumu. Potrebno je sprovoditi pojačani monitoring koncetracije takrolimusa i funkcije bubrega (klirens kreatinina), i po potrebi korigovati dozu takrolimusa.

Ljekovi čija resorpcija zavisi od pH

Supresija lučenja želudačne kiseline tokom terapije esomeprazolom i drugim inhibitorima protonske pumpe može smanjiti ili povećati resorpciju ljekova čija resorpcija zavisi od pH vrijednosti u želucu. Kao i kod drugih ljekova koji mogu smanjiti aciditet u želucu, resorpcija ljekova kao što su ketokonazol, itrakonazol i erlotinib može se smanjiti, a resorpcija digoksina može se povećati tokom terapije esomeprazolom. Istovremena primjena omeprazola (20 mg dnevno) i digoksina kod zdravih osoba povećava bioraspoloživost digoksina za 10% (i do 30%, kod dvije od deset osoba). Iako su rijetko prijavljivani slučajevi toksičnosti digoksina, potreban je oprez kada se esomeprazol daje u visokim dozama starijim pacijentima. Tada mora biti pojačano praćenje terapijskog dejstva digoksina.

Ljekovi koji se metabolišu pomoću CYP2C19

Esomeprazol inhibiše CYP2C19, najvažniji enzim koji metaboliše esomeprazol. Stoga, kada se esomeprazol kombinuje sa ljekovima koji se metabolišu preko CYP2C19, kao što su diazepam, citalopram, imipramin, klomipiramin, fenitoin, itd., koncentracije ovih ljekova u plazmi mogu biti povećane, i može biti potrebno smanjenje doze. Ovo posebno treba uzeti u obzir kada se esomeprazol propisuje za terapiju po potrebi.

Diazepam

Istovremena primjena 30 mg esomeprazola dovodi do 45%-tnog smanjenja klirensa diazepama koji je supstrat za CYP2C19.

Fenitoin

Istovremena primjena 40 mg esomeprazola dovodi do 13%-tnog povećanja prosječnog nivoa fenitoina u plazmi kod pacijenata sa epilepsijom. Preporučuje se praćenje koncentracije fenitoina u plazmi kada se liječenje esomeprazolom uvodi ili ukida.

Vorikonazol

Primjena omeprazola (40 mg jednom dnevno) povećava Cmax vorikonazola za 15% i AUC za 41% (supstrat za CYP2C19).

Cilostazol

Omeprazol i esomeprazol djeluju kao inhibitori CYP2C19. U ukrštenoj studiji omeprazol primijenjen u dozi od 40 mg kod zdravih dobrovoljaca, povećao je Cmax i AUC cilostazola za 18% odnosno 26%, a Cmax i AUC njegovog aktivnog metabolita za 29% odnosno 69%, respektivno.

Cisaprid

Kod zdravih dobrovoljaca, istovremena primjena 40 mg esomeprazola dovela je do 32%-tnog povećanja površine ispod krive koncentracija u plazmi-vrijeme (AUC) i produženja poluvremena eliminacije (t1/2) za 31%, ali ne i do značajnog povećanja maksimalne koncentracije cisaprida u plazmi. Zabilježeno je neznatno produženje QTc-intervala nakon primjene samog cisaprida, ali nije dalje produženo u slučaju primjene cisaprida u kombinaciji sa esomeprazolom (takođe pogledajte dio 4.4).

Varfarin

U kliničkom ispitivanju, istovremena primjena 40 mg esomeprazola kod pacijenta koji se liječe varfarinom pokazala je vrijeme koagulacije u prihvatljivom rasponu. Ipak, nakon dolaska lijeka na tržište, kod istovremene terapije je prijavljeno nekoliko izolovanih slučajeva porasta INR, klinički signifikantnih. Preporučuje se praćenje tokom uvođenja i ukidanja terapije esomeprazolom, kod liječenja varfarinom ili drugim derivatima kumarina.

Klopidogrel

Rezultati studija koje su sprovedene na zdravim dobrovoljcima su pokazali da farmakokinetičke/farmakodinamske interakcije između klopidogrela (300 mg početna doza, a nakon toga 75 mg dnevno) i esomeprazola (40 mg peroralno dnevno) dovode do pada izloženosti aktivnom metaboilitu klopidogrela u prosjeku za 40% što dalje dovodi do smanjenja maksimalne inhibicije agregacije trombocita (ADP indukovane) u prosjeku za 14%.

U studiji na zdravim dobrovoljcima zabilježeno je smanjenje izloženosti aktivnom metabolitu klopidogrela za skoro 40% prilikom primjene klopidogrela zajedno sa kombinacijom fiksnih doza esomeprazola 20 mg i acetilsalicilne kiseline 81 mg, u odnosu na primjenu samog klopidogrela. Međutim, maksimalni nivo inhibicije agregacije trombocita (ADP indukovana) je bio isti u grupi koja je primala samo klopidogrel i u grupi koja je primjenjivala klopidogrel sa kombinacijom esomeprazola i acetilsalicilne kiseline.

Postoje nekonzistentni podaci opservacionih i kliničkih studija o kliničkim implikacijama farmakokinetičko/farmakodinamske interakcije esomeprazola u smislu velikih kardiovaskularnih događaja. Kao mjera opreza, ne preporučuje se istovremena primjena klopidogrela.

Ispitani ljekovi koji nemaju klinički značajne interakcije

Amoksicilin i hinidin

Esomeprazol nema klinički značajna dejstva na farmakokinetiku amoksicilina ili hinidina.

Naproksen ili rofekoksib

Studije u kojima je procjenjivana istovremena primjena esomeprazola i naproksena ili rofekoksiba nijesu identifikovale bilo kakve klinički relevantne interakcije tokom kratkotrajnih studija.

Dejstvo drugih ljekova na farmakokinetiku esomeprazola

Ljekovi koji inhibišu CYP2C19 i/ili CYP3A4

Esomeprazol se metaboliše putem CYP2C19 i CYP3A4 enzima. Istovremena primjena esomeprazola i inhibitora CYP3A4 klaritromicina (500 mg dva puta dnevno), dovodi do udvostručenja izloženosti (AUC) omeprazolu. Istovremeno davanje esomeprazola i kombinacije inhibitora CYP2C19 i CYP3A4 može dovesti do više od dvostruke izloženosti esomeprazolu. Inhibitor CYP2C19 i CYP3A4 vorikonazol povećava AUCƮ omeprazola za 280%. Prilagođavanje doze esomeprazola se ne zahtijeva redovno u bilo kojoj od tih situacija. Ipak, treba razmotriti prilagođavanje doze kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre, ako je indikovano dugotrajno liječenje.

Ljekovi koji indukuju CYP2C19 i/iliCYP3A4

Ljekovi za koje se zna da indukuju CYP2C19 ili CYP3A4 ili oba (kao što su rifampicin i kantarion), mogu dovesti do smanjivanja serumskog nivoa esomeprazola povećavanjem metabolizma esomeprazola.

Pedijatrijska populacija

Studije interakcije ljekova su sprovedene samo na odraslima.

Plodnost

Ispitivanja na životinjama primjenom racemske smješe omeprazola (oralno), ne pokazuju uticaj na plodnost.

Trudnoća

Dostupni su samo ograničeni podaci o izloženosti esomeprazolu tokom trudnoće. Racemska smješa omeprazola na većem broju trudnoća tokom epidemioloških ispitivanja nije proizvela malformativna ili fetotoksična dejstva. Ispitivanja esomeprazola na životinjama ne ukazuju na direktna ili indirektna štetna dejstva na embrionalni/fetalni razvoj. Ispitivanja na životinjama sa racemskom smješom ne ukazuju na, direktna ili indirektna štetna dejstva na trudnoću, porođaj ili postnatalni razvoj. Oprez je ipak potreban kada se lijek Emanera propisuje trudnicama.

Umjerena količina podataka o primjeni esomeprazola kod trudnica (između 300-1000 ishoda trudnoće) pokazuju da ne postoji malformativna ili feto/neonatalna toksičnost esomeprazola.

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na direktne i indirektne štetne efekte na reproduktivnu toksičnost (pogledati dio 5.3).

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se esomeprazol u majčino mlijeko. Nema dovoljno informacija o efektima esomeprazola kod novorođenčadi. Esomeprazol ne treba koristiti tokom dojenja.

Esomeprazol ima mali uticaj na sposobnost upravljanja motornim vozilima ili upravljanja mašinama. Prijavljena su neželjena dejstva kao što su omaglica (neuobičajeno) i zamagljen vid (rijetko) (pogledati dio 4.8). Pacijenti pod uticajem navedenih simptoma, ne bi trebalo da upravljaju vozilom ili mašinom.

Sažetak bezbjednosnog profila

Tokom kliničkog ispitivanja esomeprazola (kao i po stavljanju lijeka u promet), najčešća neželjena dejstva su bila glavobolja, bol u stomaku, dijareja i mučnina. Osim toga, bezbjedonosni profil je sličan za različite formulacije, indikacije liječenja, starosne grupe i populacije pacijenata. Nije identifikovana nijedna neželjena reakcija za koju je utvrđeno da je dozno zavisna.

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija na lijek

Sljedeće neželjene reakcije na lijek su identifikovane ili se na njih sumnjalo u programu kliničkih ispitivanja za esomeprazol i po stavljanju lijeka u promet. Ni za jednu od ovih reakcija nije utvrđeno da je dozno zavisna.

Reakcije su klasifikovane po učestalosti (veoma česte >1/10; česte >1/100, <1/10; povremene >1/1000, <1/100; rijetke >1/10000, <1/1000; veoma rijetke <1/10000; nepoznate učestalosti (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka)).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Iskustvo sa namjernim (svjesnim) predoziranjem za sada je vrlo ograničeno. Opisani su simptomi koji su bili povezani sa peroralnim uzimanjem doze od 280 mg i imali su oblik gastrointestinalnih smetnji i slabosti. Jednokratne peroralne doze od 80 mg esomeprazola nijesu imale štetnih posljedica. Nije poznat specifični antidot.

Esomeprazol se u većoj mjeri vezuje za proteine plazme i stoga se ne može odstraniti dijalizom. Kao i u svakom drugom slučaju predoziranja, liječenje mora biti simptomatsko i moraju se primijeniti opšte suportivne mjere.

Farmakoterapijska grupa: inhibitori protonske pumpe

ATC kod: A02BC05

Esomeprazol je S-izomer omeprazola, koji smanjuje izlučivanje želudačne kiseline specifično ciljanim mehanizmom djelovanja. On je specifični inhibitor protonske pumpe u parijetalnim ćelijama. Oba izomera omeprazola, R-izomer i S-izomer, imaju sličnu farmakodinamsku aktivnost.

Mehanizam djelovanja

Esomeprazol je slaba baza, pa se koncentriše i konvertuje u aktivni oblik u vrlo kiseloj sredini sekretornih kanalića parijetalnih ćelija, gdje inhibira enzim H+K+-ATP-azu protonsku pumpu, te inhibira i bazalno i stimulisano lučenje kiseline.

Farmakodinamski efekti

Nakon primjene peroralne doze od 20 ili 40 mg esomeprazola, djelovanje započinje za jedan sat.

Nakon ponovljenog davanja 20 mg esomeprazola jednom dnevno tokom 5 dana, srednje maksimalne vrijednosti izlučivanja kiseline nakon pentagastrične stimulacije smanjile su se za 90%, prilikom mjerenja petog dana, 6-7 sati nakon uzimanja doze.

Nakon 5 dana peroralne primjene doze od 20 ili 40 mg esomeprazola, pH unutar želuca se zadržala na nivou višem od 4, prosječno 13-17 sati, odnosno više od 24 sata kod pacijenata sa simptomima GERB-a. Procenat pacijenata kod kojih se intragastrični pH održao iznad 4 najmanje 8, 12 i 16 časova iznosio je za esomeprazol od 20 mg 76%, 54% i 24%, redom, a za esomeprazol od 40 mg 97%, 92% i 56%, redom.

Kada se koristio AUC kao surogatni pokazatelj koncentracije u plazmi, nakon peroralne primjene esomeprazola pokazalo se da postoji veza između inhibicije izlučivanja kiseline i izloženosti lijeku.

Do zalječenja refluksnog ezofagitisa peroralnom primjenom esomeprazola u dozi od 40 mg dolazi nakon 4 nedjelje kod približno 78% pacijenta, a nakon 8 nedjelja kod 93% pacijenta.

Jednonedjeljno liječenje esomeprazolom 20 mg dva puta dnevno i odgovarajućim antibioticima dovelo je do uspješne eradikacije H. pylori kod približno 90% pacijenta.

Nakon eradikacijskog liječenja u trajanju od jedne nedjelje nema potrebe za daljom monoterapijom antisekretornim ljekovima radi djelotvornog zalječenja ulkusa i uklanjanja simptoma u slučajevima nekomplikovanog ulkusa na dvanaestopalačnom crijevu.

U randomizovanoj, dvostruko slijepoj, placebo-kontrolisanoj kliničkoj studiji, pacijenti sa endoskopski potvrđenim krvarenjem peptičkog ulkusa, Forrest klase Ia, Ib, IIa ili IIb (9%, 43%, 38% i 10%, redom), randomizovani su da primaju esomeprazol rastvor za infuziju (n=375) ili placebo (n=389). Nakon endoskopski postignute hemostaze, pacijenti su primali ili 80 mg esomeprazola kao intravensku infuziju tokom 30 minuta praćenu kontinuiranom infuzijom esomeprazola 8 mg/h ili placebo, u toku 72 sata. Poslije prvih 72 sata, svi pacijenti su u otvorenom dijelu studije uzimali esomeprazol tablete 40 mg, jednom dnevno tokom 27 dana radi supresije želudačne kiseline. Pojavljivanje ponovnog krvarenja u toku prva 3 dana je bilo 5,9% u grupi koja je primala esomeprazol u poređenju sa 10,3% u grupi koja je primala placebo a nakon 30 dana terapije, 7,7% u esomperazol grupi u odnosu na 13,6% u placebo grupi.

Tokom terapije antisekretornim ljekovima kao odgovor na smanjenu sekreciju kiseline povećava se nivo gastrina u serumu. Nivo hromogranina A (CgA) se takođe povećava zbog smanjene kiselosti u želucu. Povećani nivo CgA može interferirati sa rezultatima analiza za neuroendokrine tumore. Literaturni podaci sugerišu da terapiju inhibitorima protonske pumpe treba obustaviti između 5 dana i 2 nedjelje prije određivanja nivoa CgA. To omogućava da se nivo CgA koji može biti lažno povećan zbog terapije inhibitorom protonske pumpe, vrati na referentne vrijednosti.

Povećani broj ECL ćelija (engl. enterochromaffin-like), vjerovatno povezan sa povećanim vrijednostima serumskog gastrina, primijećen je kako kod djece tako i kod odraslih tokom dugotrajnog liječenja esomeprazolom. Ovi podaci nijesu od kliničkog značaja.

Tokom dugotrajnog liječenja antisekretornim ljekovima primijećena je nešto povećana učestalost pojave cisti gastričnih ćelija. Te su promjene fiziološka posljedica izrazite inhibicije lučenja kiseline, dobroćudne i reverzibilne.

Smanjivanje želudačne kiselosti bilo kojim sredstvom, uključujući inhibitore protonske pumpe, povećava u želucu broj bakterija koje su normalno prisutne u gastrointestinalnom traktu. Liječenje inhibitorima protonske pumpe može voditi blagom povećanju rizika za gastrointestinalne infekcije uzročnicima kao što su Salmonella i Campylobacter a kod hospitalizovanih pacijenata takođe je moguća i infekcija sa Clostridium difficile.

Klinička efikasnost

U dvjema studijama sa ranitidinom kao aktivnim uporednim lijekom, esomeprazol je pokazao veću djelotvornost u liječenju želudačnog ulkusa kod pacijenata koji su uzimali NSAIL, uključujući selektivne NSAIL za COX-2.

U dvjema studijama sa placebom kao uporednim studijskim preparatom, esomeprazol je pokazao veću djelotvornost u prevenciji ulkusa želuca i dvanaestopalačnog crijeva kod pacijenata koji su uzimali NSAIL (pacijenti > 60 godina i/ili pacijenti koji su već imali ulkus), uključujući selektivne NSAIL za COX2.

Pedijatrijska populacija

U studiji na pedijatrijskim pacijentima sa gastroezofagealnom refluksnom bolešću (< 1 do 17 godina) koji su bili na dugotrajnoj terapiji inhibitorima protonske pumpe, 61% djece razvilo je hiperplaziju ECL ćelija (enterochromafin-like cells) manjeg stepena sa još uvijek nepoznatim kliničkim značajem, ali bez razvoja atrofičnog gastritisa ili karcinoidnih tumora.

Resorpcija

Esomeprazol je nestabilan u kiseloj sredini i primjenjuje se peroralno kao granule obložene gastrorezistentnim omotačem. In vivo konverzija u R-izomer je zanemarljiva. Resorpcija esomeprazola je brza, pri čemu se maksimalne koncentracije u plazmi postižu približno 1-2 sata nakon uzimanja. Apsolutna bioraspoloživost iznosi 64% nakon jednokratne doze od 40 mg i povećava se na 89% nakon ponovljene primjene jednom dnevno.

Za esomeprazol od 20 mg te su vrijednosti 50%, odnosno 68%, respektivno.

Uzimanje hrane usporava i smanjuje resorpciju esomeprazola, iako značajnije ne utiče na dejstvo esomeprazola na intragastričnu kiselost.

Distribucija

Volumen distribucije u stanju dinamičke ravnoteže iznosi kod zdravih dobrovoljaca približno oko 0,22 l/kg tjelesne težine. Esomeprazol se veže za proteine plazme 97%.

Biotransformacija

Esomeprazol se u potpunosti metaboliše putem sistema citohroma P450 (CYP). Metabolizam esomeprazola najvećim dijelom zavisi od polimorfnog CYP2C19, koji uzrokuje stvaranje hidroksi i desmetil metabolita esomeprazola. Preostali dio zavisi od druge specifične izoforme, CYP3A4, koja uzrokuje stvaranje esomeprazol sulfona, glavnog metabolita u plazmi.

Izlučivanje

Dolje navedeni pokazatelji odnose se uglavnom na farmakokinetiku kod pojedinaca sa funkcionalnim enzimom CYP2C19, ekstenzivnih metabolizera.

Ukupni klirens u plazmi iznosi oko 17 l/h nakon jednokratne doze i oko 9 l/h nakon ponovljene primjene. Poluvrijeme eliminacije iz plazme iznosi oko 1,3 sata nakon ponovljenog uzimanja jednom dnevno. Esomeprazol se u potpunosti eliminiše iz plazme između doza i ne pokazuje tendenciju akumuliranja tokom primjene jednom dnevno.

Glavni metaboliti esomeprazola nemaju dejstvo na izlučivanje želudačne kiseline. Gotovo 80% peroralne doze esomeprazola izlučuje se urinom u obliku metabolita, a ostatak se izlučuje fecesom. Manje od 1% prolijeka nalazi se u urinu.

Linearnost/nelinearnost

Farmakokinetika esomeprazola je ispitivana primjenom doza do 40 mg dva puta dnevno. Vrijednost AUC se povećava sa ponovljenom primjenom esomeprazola. To povećanje je dozno-zavisno i dovodi do nelinearnog doza-AUC odnosa nakon ponovljene primjene. Ta zavisnost o dozi i vremenu nastaje zbog smanjenja metabolizma prvog prolaza i sistemskog klirensa, vjerovatno uzrokovanog inhibicijom enzima CYP2C19 od strane esomeprazola i/ili njegovog sulfonskog metabolita.

Posebne grupe pacijenta

Slabi metabolizeri

Približno 2,9±1,5% populacije ima funkcionalni nedostatak enzima CYP2C19 i nazivaju se slabi metabolizeri. Kod tih se osoba metabolizam esomeprazola vjerovatno uglavnom katalizuje pomoću CYP3A4. Nakon ponovljene peroralne primjene 40 mg esomeprazola jednom dnevno, srednje vrijednosti AUC bile su gotovo 100% veće kod osoba sa sporim metabolizmom nego kod pojedinaca sa funkcionalnim enzimom CYP2C19 (osobe sa ekstenzivnim metabolizmom). Srednje maksimalne vrijednosti koncentracije u plazmi bile su povećane za oko 60%. Ova saznanja nemaju uticaja na doziranje esomeprazola.

Pol

Nakon primjene jednokratne doze od 40 mg esomeprazola, vrijednost AUC je približno 30% veća kod žena nego kod muškaraca. Nakon ponovljene primjene jednom dnevno, nijesu primijećene razlike u odnosu na pol. Ova saznanja nemaju uticaja na doziranje esomeprazola.

Oslabljena funckija jetre

Metabolizam esomeprazola može biti narušen kod pacijenta sa blagim do umjerenim poremećajem funkcije jetre. Brzina metabolizma se smanjuje kod pacijenata sa teškim poremećajem funkcije jetre što dovodi do udvostručenja vrijednosti AUC esomeprazola. Stoga se maksimalna doza od 20 mg ne smije prekoračiti kod pacijenta sa teškom disfunkcijom jetre. Esomeprazol i njegovi glavni metaboliti ne pokazuju tendenciju akumuliranja prilikom doziranja jednom na dan.

Oslabljena funkcija bubrega

Nijesu sprovođena ispitivanja kod pacijenata sa smanjenom funkcijom bubrega. Kako se bubrezima izlučuju metaboliti esomeprazola, ali ne i prolijek, ne očekuje se promjena metabolizma esomeprazola kod pacijenata sa narušenom funkcijom bubrega.

Stariji

Metabolizam esomeprazola nije značajno promijenjen kod starijih osoba (starost od 71-80 godina).

Pedijatrijska populacija

Adolescenti uzrasta 12-18 godina

Poslije ponovljene primjene esomeprazola u dozama od 20 i 40 mg, ukupna izloženost (AUC) i vrijeme do postizanja maksimalne koncentracije u plazmi (tmax) kod pacijenata uzrasta 12-18 godina bilo je slično kao kod odraslih pacijenata za obije doze esomeprazola.

Pretklinički podaci nijesu otkrili posebne opasnosti za ljude na osnovu konvencionalnih studija o bezbjednosti, toksičnosti ponovnog doziranja, genotoksičnosti, kancerogenom potencijalu, reproduktivnoj toksičnosti i toksičnosti u razvoju. Neželjena dejstva koja nijesu zabilježena u kliničkim ispitivanjima na ljudima, a evidentirana su na životinjama prilikom izlaganja sličnim dozama, a koja imaju klinički značaj su opisana u daljem tekstu.

Na pacovima je ispitivana kancerogenost sa racemskom smješom i rezultati su pokazali hiperplaziju želudačnih ECL (enterochromaffin-like) ćelija i karcinoide. Ova dejstva na želudac kod pacova bila su rezultat neprekidne, izražene hipergastrinemije nastale usljed smanjenog stvaranja želudačne kiseline i primijećena su nakon dugotrajne primjene inhibitora izlučivanja želudačne kiseline kod pacova.

Sadržaj kapsule

šećerne sfere (saharoza i skrob, kukuruzni),

povidon K30,

natrijum laurilsulfat,

Opadry II White 85F28751 (polivinil alkohol, titan dioksid (E171), makrogol 3000, talk),

magnezijum karbonat, teški,

metakrilna kiselina - etilakrilat kopolimer 1:1, disperzija 30%,

talk,

makrogol 6000,

titan dioksid (E171),

polisorbat 80.

Sastav tijela i kape kapsule

Gvožđe (III) oksid, crveni (E172),

titan dioksid (E171),

želatin.

Nije primjenljivo.

2 godine.

Lijek čuvati na temperaturi do 30°C, u originalnom pakovanju, radi zaštite od vlage.

Unutrašnje pakovanje lijeka je blister (OPA/Al/PE+DES//Al+PE) ili blister (OPA/Al/PVC//Al) koji sadrži 7 gastrorezistentnih kapsula, tvrdih.

Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 2 ili 4 blistera sa po 7 gastrorezistentnih kapsula, tvrdih (ukupno 14 ili 28 gastrorezistentnih kapsula, tvrdih) i Uputstvo za lijek.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Aktivna supstanca u kapsulama lijeka Emanera je esomeprazol, koji je inhibitor protonske pumpe. Inhibitori protonske pumpe smanjuju količinu kiseline koju stvara želudac.

Lijek Emanera se koristi:

Odrasli

• Kod gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB), koja nastaje vraćanjem kiseline iz želuca u jednjak (cijev koja povezuje Vaše grlo sa želucem), što izaziva bol, zapaljenje i gorušicu.
• Kod čireva u želucu i gornjim djelovima crijeva koji su inficirani bakterijom Helicobacter pylori. Ako je ovo Vaš slučaj, ljekar Vam može propisati i antibiotike da bi se izliječila infekcija i time omogućilo da čir zaraste.
• Kod čireva u želucu koji su prouzrokovani ljekovima koji se nazivaju NSAIL (nesteroidni antiinflamatorni ljekovi). Takođe, ovaj lijek se može primjenjivati i za sprječavanje nastanka čira na želucu ako uzimate NSAIL.

-Za višak kiseline u želucu koji je uzrokovan oboljenjem pankreasa (Zollinger-Ellisonov sindrom).

-Za produženo liječenje nakon sprječavanja ponovnog krvarenja čira esomeprazolom za intravensku primjenu.

Odrasli i djeca starija od 12 godina

• Kod gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB), koja nastaje vraćanjem kiseline iz želuca u jednjak (cijev koja povezuje Vaše grlo sa želucem), što izaziva bol, zapaljenje i gorušicu.
• Kod čireva u želucu i gornjim djelovima crijeva koji su inficirani bakterijom Helicobacter pylori. Ako je ovo Vaš slučaj, ljekar Vam može propisati i antibiotike da bi se izliječila infekcija i time omogućilo da čir zaraste.

Lijek Emanera ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na esomeprazol ili na bilo koji drugi sastojak lijeka Emanera (spisak supstanci u dijelu 6);
• ako ste alergični na druge ljekove koji se nazivaju inhibitori protonske pumpe (npr. pantoprazol, lansoprazol, rabeprazol, omeprazol);
• ako uzimate nelfinavir, lijek koji se koristi za liječenje infekcije HIV-om.

Ne uzimajte lijek Emanera ako se bilo što od gore navedenog odnosi na Vas. Ako nijeste sigurni, prije nego što uzmete lijek Emanera razgovarajte sa ljekarom ili farmaceutom.

Upozorenja i mjere opreza:

Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek Emanera:

- ako imate ozbiljnih teškoća sa jetrom.

- ako imate ozbiljnih teškoća sa bubrezima.

- ako ste nekad imali reakciju na koži nakon primjene lijeka koji je sličan esomeprazolu (smanjuje količinu kiseline u želucu).

- ako treba da radite specifični test krvi (hromogranin A).

Osip i kožni simptomi

Ukoliko Vam se pojavi osip na koži, posebno na djelovima tijela koji su izloženi sunčevoj svjetlosti, odmah obavijestite Vašeg ljekara, jer je možda potrebno obustaviti primjenu lijeka. Ne zaboravite da napomenete i ostala neželjena dejstva, kao što je bol u zglobovima.

Težak osip na koži je bio prijavljen kod pacijenata koji su uzimali esomeprazol (pogledati dio 4). Osip može uključivati čireve u ustima, grlu, nosu, genitalijama i konjunktivitis (crvene i otečene oči). Ove životno ugrožavajuće reakcije na koži su često praćene simptomima sličnim gripu, kao što su groznica, glavobolja, bol u tijelu. Osip može da se razvije u široko rasprostranjene plikove ili da dovede do ljuštenja kože. Ako u bilo kom trenutku tokom liječenja (čak i poslije nekoliko nedjelja) dobijete osip ili bilo koji od ovih kožnih simptoma, prestanite sa uzimanjem lijeka i odmah se obratite ljekaru.

Lijek Emanera može prikriti simptome drugih bolesti. Zato, ako se bilo šta od navedenog odnosi na Vas, razgovarajte sa ljekarom prije nego što počnete uzimati lijek Emanera ili ste ga već uzeli:

• gubite bez razloga na težini i imate teškoća sa gutanjem,
• boli Vas želudac i imate lošu probavu,
• počeli ste povraćati hranu ili krv,
• imate crnu stolicu (feces sadrži krv).

Ako Vam je lijek Emanera propisan za primjenu „po potrebi“, morate se javiti ljekaru ako se simptomi nastave ili im se mijenjaju karakteristike.

Uzimanje inhibitora protonske pumpe kao što je lijek Emanera, posebno u periodu dužem od jedne godine, može blago povećati rizik od preloma kuka, ručnog zgloba ili kičme. Recite svom ljekaru ako imate osteoporozu ili uzimate kortikosteroide (koji mogu povećati rizik za osteoporozu).

Djeca mlađa od 12 godina

Ovaj lijek nije namijenjen za liječenje djece mlađe od 12 godina (ukoliko su Vam potrebne dodatne informacije, pitajte Vašeg ljekara ili farmaceuta).

Primjena drugih ljekova

Recite svom ljekaru ako uzimate ili ste nedavno uzimali ili ćete možda uzimati bilo koji drugi lijek. Tu su uključeni i ljekovi koje ste dobili bez recepta. Lijek Emanera može uticati na način djelovanja nekih ljekova i neki ljekovi mogu uticati na lijek Emanera.

Ne uzimajte lijek Emanera ako uzimate ljekove koji sadrže nelfinavir (upotrebljava se za liječenje HIV-a).

Recite svom ljekaru ili farmaceutu ako uzimate neki od navedenih ljekova:

• atazanavir (upotrebljava se za liječenje HIV-a)
• klopidogrel (sprječava stvaranje tromba)
• ketokonazol, itrakonazol ili vorikonazol (upotrebljava se za liječenje infekcija uzrokovanih gljivicama)
• erlotinib (koristi se za terapiju maligniteta)
• citalopram, imipramin, klomipramin (ljekovi protiv depresije)
• diazepam (liječenje uznemirenosti, za opuštanje mišića ili liječenje epilepsije).
• fenitoin (upotrebljava se kod epilepsije). Ako uzimate fenitoin, Vaš ljekar bi trebalo da Vas prati kada započnete ili prestanete sa uzimanjem lijeka Emanera.
• ljekove koji se upotrebljavaju za razrjeđivanje krvi, kao što je varfarin. Vaš ljekar bi trebalo da Vas prati kada započnete ili prestanete sa uzimanjem lijeka Emanera.
• cilostazol (koristi se ta liječenje intermitentne klaudikacije – bol u nogama prilikom hodanja izazvan nedovoljnim dotokom krvi).
• cisaprid (upotrebljava se za lošu probavu ili gorušicu)
• digoksin (upotrebljava se za liječenje srčanih tegoba)
• metotreksat (hemioterapijski lijek koji se u visokim dozama koristi za terapiju maligniteta) – ukoliko primate visoke doze metotreksata, Vaš ljekar Vam može privremeno prekinuti terapiju lijekom Emanera.
• takrolimus (nakon transplantacije organa)
• rifampicin (za liječenje tuberkuloze)
• kantarion (Hypericum perforatum) (upotrebljava se za liječenje depresije)

Ako Vam je ljekar uz lijek Emanera propisao antibiotike amoksicilin i klaritromicin za liječenje čira izazvanog bakterijom Helicobacter pylori, veoma važno je da ga obavijestite ako uzimate neki drugi lijek.

Uzimanje lijeka Emanera sa hranom ili pićem

Kapsule možete uzeti sa hranom ili na prazan želudac.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili planirate trudnoću, potražite savjet svog ljekara ili farmaceuta prije uzimanja lijeka Emanera. Vaš ljekar će odlučiti smijete li tokom tog perioda uzimati lijek Emanera.

Nije poznato da li lijek Emanera prelazi u majčino mlijeko. Zato nemojte uzimati lijek Emanera ako dojite.

Uticaj lijeka Emanera na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek Emanera vjerovatno ne utiče na sposobnost vožnje ili upotrebu bilo kojeg alata ili mašine. Međutim, neželjena dejstva kao što su omaglica i zamagljen vid se mogu javiti povremeno ili vrlo rijetko (pogledati dio 4). Ukoliko dođe do pojave navedenih simptoma, nemojte upravljati vozilom ili mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Emanera

Lijek Emanera sadrži saharozu, vrstu šećera. Ukoliko Vam je ljekar rekao da imate intoleranciju na neke šećere, razgovarajte sa Vašim ljekarom prije nego primijenite ovaj lijek.

Jedna gastrorezistentna kapsula, tvrda ovog lijeka sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg), odnosno suštinski je ,,bez natrijuma''.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

• Ako uzimate lijek duže vrijeme, ljekar će htjeti da Vas prati (naročito ako lijek uzimate duže od jedne godine).
• Ako Vam je ljekar rekao kako i kada trebate da uzimate lijek, obavijestite ljekara ako se simptomi promijene.

Koliko lijeka uzimati

• Ljekar će Vam reći koliko kapsula uzeti i koliko dugo ih uzimati. To zavisi od Vašeg stanja, koliko imate godina i kako radi Vaša jetra.
• Uobičajene doze navedene su niže.

Odrasli uzrasta 18 godina i stariji

Za liječenje gorušice prouzrokovane gastroezofagealnom bolesti (GERB-om):

• ako Vaš ljekar ustanovi da Vam je jednjak blago oštećen, uobičajena doza je jedna kapsula lijeka Emanera od 40 mg jednom dnevno tokom 4 nedjelje. Ako jednjak nije još izliječen, ljekar će Vam možda reći da istu dozu uzimate još sljedeće 4 nedjelje.
• uobičajena doza ako je jednjak izliječen je jedna kapsula lijeka Emanera od 20 mg jednom dnevno.
• ako jednjak nije oštećen, uobičajena doza je jedna kapsula lijeka Emanera od 20 mg svaki dan. Kada je jednom stanje pod kontrolom, ljekar Vam može reći da lijek uzimate po potrebi, do najviše jedne kapsule lijeka Emanera od 20 mg svaki dan.
• ako imate ozbiljnih teškoća sa jetrom, ljekar će Vam dati manju dozu.

Za liječenje čira nastalog zbog infekcije bakterijom Helicobacter pylori i sprječavanja ponovnog pojavljivanja:

• uobičajena doza je jedna kapsula lijeka Emanera od 20 mg dva puta dnevno tokom jedne nedjelje.
• ljekar će Vam takođe propisati antibiotike kao na primjer amoksicilin i klaritromicin.

Za liječenje čireva uzrokovanih NSAIL (nesteroidni antiinflamatorni ljekovi):

• uobičajena doza je jedna kapsula lijeka Emanera od 20 mg jednom dnevno tokom 4 do 8 nedjelja.

Za prevenciju čira želuca ako uzimate NSAIL (nesteroidni antiinflamatorni ljekovi):

• uobičajena doza je jedna kapsula lijeka Emanera od 20 mg jednom dnevno.

Za liječenje viška kiseline u želucu prouzrokovanog stvaranjem u pankreasu (Zollinger- Ellisonov sindrom):

• uobičajena doza je jedna kapsula lijeka Emanera od 40 mg dva puta dnevno.
• ljekar će Vam prilagoditi dozu zavisno od Vaše potrebe i odlučiti koliko dugo treba da uzimate lijek. Najveća doza je 80 mg dva puta dnevno.

Za primjenu kao produženo liječenje nakon prevencije ponovnog krvarenja čira intravenoznim esomeprazolom:

• uobičajena doza je jedna kapsula lijeka Emanera od 40 mg jednom dnevno tokom 4 nedjelje.

Adolescenti uzrasta 12 godina i stariji

Za liječenje gorušice prouzrokovane gastroezofagealnom refluksnom bolešću (GERB-om):

• ako Vaš ljekar ustanovi da Vam je jednjak blago oštećen, uobičajena doza je jedna kapsula lijeka Emanera od 40 mg jednom dnevno tokom 4 nedjelje. Ako jednjak nije još izliječen, ljekar će Vam možda reći da istu dozu uzimate još sljedeće 4 nedjelje.
• uobičajena doza ako je jednjak izliječen je jedna kapsula lijeka Emanera od 20 mg jednom dnevno.
• ako jednjak nije oštećen, uobičajena doza je jedna kapsula lijeka Emanera od 20 mg svaki dan.
• ako imate ozbiljnih teškoća sa jetrom, ljekar će Vam dati manju dozu.

Za liječenje čireva nastalih zbog infekcije bakterijom Helicobacter pylori i sprječavanja ponovnog pojavljivanja:

• uobičajena doza je jedna kapsula lijeka Emanera od 20 mg dva puta dnevno tokom jedne nedjelje.
• ljekar će Vam takođe propisati antibiotike kao na primjer amoksicilin i klaritromicin.

Uzimanje ovog lijeka

• Kapsulu možete uzeti u bilo koje doba dana.
• Kapsulu možete uzeti sa hranom ili na prazan želudac.
• Kapsulu progutajte cijelu sa vodom. Kapsule nemojte žvakati ili mrviti. Naime, kapsule sadrže obložene pelete, što sprječava razgradnju lijeka, do koje bi moglo doći zbog kiseline u želucu. Važno je da se pelete ne oštete.

Šta uraditi ako imate teškoće sa gutanjem kapsule

Ako imate teškoća sa gutanjem kapsule:

• Otvorite kapsulu i istresite pelete u pola čaše (negazirane) vode. Nemojte piti drugu tečnost.
• Promiješajte i odmah ili tokom 30 minuta popijte mješavinu. Uvijek promiješajte smjesu prije nego što je popijete.
• Kako biste bili sigurni da ste popili sav lijek, dopunite čašu do pola vodom i popijte je. Tvrdi djelići sadrže lijek – nemojte ih žvakati ili drobiti.

Ako je uopšte ne možete progutati, pelete se mogu promiješati sa nešto vode i staviti u špric. Zatim ih kroz cjevčicu možete direktno primijeniti u želudac (želudačna sonda).

Djeca mlađa od 12 godina

Emanera gastrorezistentne kapsule, tvrde se ne preporučuju djeci mlađoj od 12 godina (ukoliko su Vam potrebne dodatne informacije, pitajte Vašeg ljekara ili farmaceuta) .

Stariji

Nije potrebno prilagođavanje doze za starije.

Ako ste uzeli više lijeka Emanera nego što je trebalo

Ako ste uzeli više lijeka Emanera nego što Vam je propisao ljekar, odmah porazgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Emanera

• Ako ste zaboravili uzeti dozu lijeka, uzmite je čim se sjetite. Ipak, ako je uskoro vrijeme za sljedeću dozu, izostavite propuštenu dozu.
• Ne uzimajte dvostruku dozu (dvije doze u isto vrijeme) kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o ovom lijeku, pitajte svog ljekara ili farmaceuta.

Kao i svi ljekovi i lijek Emanera može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Ako primijetite bilo koje od sljedećih neželjenih dejstava, prestanite uzimati lijek Emanera i odmah se javite ljekaru:

• Žuta koža, tamna mokraća i umor koji mogu biti simptomi problema sa jetrom.

Ova neželjena dejstva su rijetka, i mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek.

• Iznenadno zviždanje u plućima (vizing), oticanje usana, jezika, grla ili tijela, osip, nesvjestica ili teškoće pri disanju (teške alergijske reakcije). Ova neželjena dejstva su rijetka, i mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek.
• Iznenadna pojava teškog osipa ili crvenila kože sa plikovima ili ljuštenjem kože mogu se pojaviti čak i nekoliko nedjelja nakon početka liječenja. Takođe može doći do izrazitih plikova i krvarenja usana, očiju, usta, nosa i genitalnih organa. Osip na koži se može razviti u ozbiljna, široko rasprostranjena oštećenja kože (ljuštenje površinskog dijela kože i površinske sluzokože) sa životno ugrožavajućim posljedicama. To može biti “multiformni eritem”, “Stevens-Johnson-ov sindrom”, “toksična epidermalna nekroliza” ili “ reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima“. Ova neželjena dejstva su veoma rijetka, i mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek.

Ostala neželjena dejstva uključuju:

Često (događa se kod najviše 1 od 10 pacijenata)

• glavobolja
• dejstvo na želudac ili crijevo: proliv, bol u želucu, zatvor, gasovi (flatulencija)
• osjećaj mučnine (nauzeja) ili povraćanje
• benigni polipi u želucu

Povremeno (događa se kod najviše 1 od 100 pacijenata)

• oticanje stopala i gležnjeva
• poremećaj spavanja (insomnija)
• omaglica, trnci, pospanost
• osjećaj okretanja (vrtoglavica)
• suva usta
• promjene krvnih testova kojima se provjerava rad jetre
• kožni osip, osip u obliku kvržica (koprivnjača) i svrab kože
• prelomi kuka, zgloba na ruci ili kičme (ako se lijek Emanera koristi u visokim dozama tokom dužeg perioda)

Rijetko (događa se kod najviše 1 od 1.000 pacijenata)

• poremećaji krvi kao što su smanjen broj bijelih krvnih ćelija ili krvnih pločica, što može izazvati slabost, modrice, ili veću sklonost ka infekcijama
• nizak nivo natrijuma u krvi, što može uzrokovati slabost, povraćanje i grčeve
• osjećaj uznemirenosti, smušenost ili depresija
• promjena osjećaja ukusa
• teškoće sa vidom kao što je zamagljen vid
• nagli osjećaj zadihanosti ili kratkog daha (bronhospazam)
• upala u unutrašnjosti usta
• infekcija nazvana sor koja može djelovati na crijeva, koju izazivaju gljivice
• teškoće sa jetrom, uključujući žuticu koja može uzrokovati žutu kožu, tamnu mokraću i umor
• gubitak kose (alopecija)
• kožni osip kod izlaganja suncu
• bolovi u zglobovima (artralgija) ili mišićni grčevi (mijalgija)
• opšte loš osjećaj i gubitak energije
• pojačano znojenje

Veoma rijetko (događa se kod najviše 1 od 10.000 pacijenata)

• promjene u krvnoj slici uključujući agranulocitozu (manjak bijelih krvnih ćelija)
• agresija
• vidjeti, osjećati ili čuti stvari kojih nema (halucinacije)
• ozbiljne teškoće sa jetrom koje vode do prestanka rada jetre i upale mozga
• iznenadna pojava jakog osipa i ljuštenja kože. To može biti povezano sa visokom temperaturom i bolovima u zglobovima (multiformni eritem, Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza, reakcija na lijek praćena eozinofilijom i sistemskim simptomima).
• mišićna slabost
• ozbiljne teškoće sa bubrezima
• povećanje grudi kod muškaraca

Nepoznato (učestalost se ne može ustanoviti iz dostupnih podataka)

• Ako uzimate lijek Emanera duže od tri mjeseca, moglo bi doći do pada nivoa magnezijuma u krvi. Nizak nivo magnezijuma može se manifestovati kao umor, nenamjerno stezanje mišića, dezorijentacija, grčevi, omaglica, ubrzan srčani ritam. Ako se kod Vas pojavi bilo koji od tih simptoma, odmah to recite svom ljekaru. Nizak nivo magnezijuma može takođe dovesti do smanjivanja nivoa kalijuma ili kalcijuma u krvi. Ljekar može odlučiti da Vam redovnim analizama krvi provjerava nivo magnezijuma u krvi.
• upala crijeva, koja dovodi do dijareje (proliva)
• osip, vjerovatno sa bolom u zglobovima.

Lijek Emanera može u veoma rijetkim slučajevima djelovati na bijele krvne ćelije, što može voditi imunološkom deficitu. Ako imate infekciju sa simptomima kao što su groznica sa jako oslabljenim opštim stanjem ili groznicu sa simptomima lokalne infekcije kao što su bol u vratu, grlu ili ustima, ili teškoće u mokrenju, posavjetujte se sa ljekarom što je moguće prije, tako da se manjak bijelih krvnih ćelija (agranulocitoza) može isključiti pomoću analiza krvi. Pri tome je važno da obavijestite ljekara o lijeku koji uzimate.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na pakovanju. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Lijek čuvajte na temperaturi do 30°C, u originalnom pakovanju, radi zaštite od vlage.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Emanera

• Aktivna supstanca je esomeprazol.

Emanera, 20 mg, gastrorezistentna kapsula, tvrda

Jedna gastrorezistentna kapsula, tvrda sadrži 20 mg esomeprazola u obliku esomeprazol magnezijum dihidrata.

Emanera, 40 mg, gastrorezistentna kapsula, tvrda

Jedna gastrorezistentna kapsula, tvrda sadrži 40 mg esomeprazola u obliku esomeprazol magnezijum dihidrata.

• Pomoćne supstance su:

Sadržaj kapsule: šećerne sfere (saharoza i skrob, kukuruzni), povidon K30, natrijum laurilsulfat, Opadry II White 85F28751 (polivinil alkohol, titan dioksid (E171), makrogol 3000, talk), magnezijum karbonat, teški; metakrilna kiselina - etilakrilat kopolimer 1:1, disperzija 30%, talk, makrogol 6000, titan dioksid (E171) i polisorbat 80.

Sastav tijela i kape kapsule: želatin, gvožđe (III) oksid, crveni (E172) i titan dioksid (E171).

Kako izgleda lijek Emanera i sadržaj pakovanja

Emanera, 20 mg, gastrorezistentna kapsula, tvrda

Kapsula, tvrda svijetloružičaste boje, veličine No.3, punjena peletama bijele do gotovo bijele boje.

Emanera, 40 mg, gastrorezistentna kapsula, tvrda

Kapsula, tvrda skoro ružičaste boje, veličine No.1, punjena peletama bijele do gotovo bijele boje.

Unutrašnje pakovanje lijeka je blister (OPA/Al/PE+DES//Al+PE) ili blister (OPA/Al/PVC//Al) koji sadrži 7 gastrorezistentnih kapsula, tvrdih.

Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 2 ili 4 blistera sa po 7 gastrorezistentnih kapsula, tvrdih (ukupno 14 ili 28 gastrorezistentnih kapsula, tvrdih) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

DSD „KRKA d.d. Novo mesto“ Slovenija - predstavništvo Podgorica,

Svetlane Kane Radević br. 3, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

KRKA d.d., Novo mesto,

Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Emanera, gastrorezistentna kapsula, tvrda, 20 mg, blister, 14 (2x7) gastrorezistentnih kapsula, tvrdih: 2030/24/6716 – 105 od 17.12.2024. godine

Emanera, gastrorezistentna kapsula, tvrda, 20 mg, blister, 28 (4x7) gastrorezistentnih kapsula, tvrdih: 2030/24/6711 – 106 od 17.12.2024. godine

Emanera, gastrorezistentna kapsula, tvrda, 40 mg, blister, 14 (2x7) gastrorezistentnih kapsula, tvrdih: 2030/24/6714 – 107 od 17.12.2024. godine

Emanera, gastrorezistentna kapsula, tvrda, 40 mg, blister, 28 (4x7) gastrorezistentnih kapsula, tvrdih: 2030/24/6715 – 108 od 17.12.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Decembar, 2024. godine

Uputstvo za zdravstvene radnike

Uputstvo za primjenu lijeka Emanera gastrorezistentna kapsula, tvrda pomoću želudačne sonde

• Kapsulu otvorite i istresite pelete (zrnca) u odgovarajući špric koji treba napuniti sa približno 25 ml vode i približno 5 ml vazduha.

Za neke sonde potrebna je disperzija u 50 ml vode kako bi se spriječilo da pelete (zrnca) zatvore sondu.

2.Nakon toga špric odmah protresite.

3.Špric držite okrenut vrhom prema gore i provjerite da vrh nije zatvoren.

4.Pripojite špric u gore opisanom položaju sondi.

5.Protresite špric i okrenite ga vrhom prema dolje. Odmah injektirajte u sondu 5-10 ml. Nakon injektiranja okrenite špric i protresite ga (špric se mora držati vrhom okrenutim prema gore kako se ne bi zatvorio).

6.Okrenite vrh šprica prema dolje i odmah zatim injektirajte u sondu dodatnih 5-20 ml. Ponavljajte sve dok se špric ne isprazni.

7.Napunite špric sa 25 ml vode i 5 ml vazduha i ponovite postupak opisan pod br. 5, ako je potrebno isprati ostatke lijeka u špricu.

Za određene sonde potrebno je 50 ml vode.