CALIXTA 30mg film tableta

Mirtazapin je indikovan za liječenje epizoda teške depresije kod odraslih osoba.

Doziranje

Odrasli

Uobičajena efikasna dnevna doza iznosi između 15 i 45 mg.

Liječenje se započinje dozom od 15 ili 30 mg.

Mirtazapin počinje pokazivati svoj efekat uglavnom poslije 1 - 2 nedjelje od početka liječenja. Liječenje odgovarajućom dozom trebalo bi da pokaže pozitivan odgovor u roku od 2 - 4 nedjelje. Ako rezultat liječenja nije zadovoljavajući, tada se doza može povećati do maksimalne preporučene doze. Ukoliko nema odgovarajućeg efekta u naredne 2-4 nedjelje, liječenje treba prekinuti.

Pacijenti sa depresijom moraju se liječiti kroz period od barem 6 mjeseci kako bi se obezbjedilo da više nemaju nikakvih simptoma bolesti.

Preporučuje se postupan prekid liječenja sa mirtazapinom kako bi se izbjegli simptomi odvikavanja (vidjeti dio 4.4).

Stariji pacijenti

Preporučena doza je ista kao i za odrasle. Kod starijih pacijenata dozu treba povećavati pod strogom kontrolom, do zadovoljavajućeg i bezbjednog kliničkog odgovora.

Pacijenti sa poremećenom funkcijom bubrega

Kod pacijenata sa umjerenom do teškom bubrežnom insuficijencijom (klirens kreatinina < 40 ml/min), izlučivanje mirtazapina može biti smanjeno. To treba uzeti u obzir kod propisivanja mirtazapina ovoj grupi pacijenata (vidjeti dio 4.4).

Pacijenti sa poremećenom funkcijom jetre

Kod pacijenata sa poremećenom funkcijom jetre izlučivanje mirtazapina može biti smanjeno. To treba uzeti u obizir kada se mirtazapin propisuje ovoj grupi pacijenata, a naročito kod pacijenata sa teškim oštećenjem jetre, jer ne postoje klinička ispitivanja u ovoj grupi pacijenata (vidjeti dio 4.4 ).

Pedijatrijska populacija

Mirtazapin se ne smije primjenjivati kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina, zato što efikasnost nije bila dokazana u dva kratkotrajna klinička ispitivanja (vidjeti dio 5.1) i zbog bezbjednosnih razloga (vidjeti djelove 4.4, 4.8 i 5.1).

Način primjene

Mirtazapin ima poluvrijeme eliminacije od 20-40 sati i zbog toga je lijek Calixta® pogodan za primjenu jednom dnevno. Lijek treba uzimati kao pojedinačnu dozu prije odlaska na spavanje. Lijek Calixta® se takođe može primijeniti u dvije podijeljene doze (jedna ujutru i jedna uveče, s tim da se veća doza uzme uveče).

Lijek se uzima oralnim putem sa tečnošću, tako da se tablete progutaju bez žvakanja.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na neku od ostalih pomoćnih supstanci lijeka navedenih u dijelu 6.1.

Kontraindikovana je istovremena primjena sa inhibitorima monoamino oksidaze (MAO) (vidjeti dio 4.5).

Pedijatrijska populacija

Mirtazapin se ne smije primjenjivati za liječenje djece i adolescenata uzrasta do 18 godina. Suicidalno ponašanje (pokušaj samoubistva i suicidalne misli) kao i neprijateljstvo prema drugima (izražena agresivnost, otpor i bijes) su češće uočeni u kliničkim ispitivanjima kod djece i adolescenata koji su dobijali antidepresive u odnosu na djecu i adolescente koji su dobijali placebo. Ako se ljekar u slučaju kliničke potrebe, ipak odluči za liječenje mirtazapinom, pacijenata je potrebno pažljivo pratiti u smislu detekcije pojave suicidalnih simptoma. Dosadašnjim kliničkim ispitivanjima nije dokazana efikasnost i dugotrajna bezbjednost primjene mirtazapina kod djece i adolescenata uzrasta do 18 godina u pogledu rasta, razvoja i sazrijevanja.

Suicid/suicidalne misli ili kliničko pogoršanje

Depresija je povezana sa povećanim rizikom od pojave suicidalnih misli, samopovrijeđivanja i suicida (samoubistvom povezani događaji). Taj rizik postoji dok ne dođe do značajne remisije bolesti. Kako do poboljšanja ne mora doći tokom prvih nekoliko nedjelja liječenja, ili duže, pacijente treba pažljivo pratiti dok ne dođe do poboljšanja. Opšte kliničko iskustvo ukazuje da rizik od suicida raste u ranim fazama oporavka.

Pacijenti sa suicidalnim događajima u anamnezi, ili oni koji pokazuju značajan stepen suicidalnih ideja prije početka liječenja, obično imaju veći rizik od pojave suicidalnih misli ili pokušaja, pa ih je tokom liječenja potrebno pažljivo pratiti. Meta-analiza placebom kontrolisanih kliničkih ispitivanja antidepresiva kod odraslih pacijenata sa psihijatrijskim poremećajima, pokazala je veći rizik suicidalnog ponašanja kod pacijenata mlađih od 25 godina koji su bili na terapiji antidepresivima u odnosu na one koji su dobijali placebo.

Potrebno je stalno pratiti pacijente na terapiji antidepresivima, naročito onih sa visokim rizikom, i to posebno na početku terapije i nakon promjena doze. Pacijente (i osobe koje o njima brinu) treba upozoriti na potrebu praćenja pojave bilo kakvog kliničkog pogoršanja, suicidalnog ponašanja ili razmišljanja, kao i neobičnih promjena u ponašanju, i odmah potražiti savjet ljekara u slučaju pojave takvih simptoma.

S obzirom na mogućnost suicida, naročito na početku liječenja, pacijentu treba dati samo ograničen broj tableta mirtazapina kako bi se smanjio rizik od predoziranja.

Supresija koštane srži

Zabilježena je supresija koštane srži prilikom primjene mirtazapina i često se manifestuje kao granulocitopenija ili agranulocitoza. U kliničkim ispitivanjima mirtazapina, reverzibilna agranulozitoza se rijetko javljala. U postmarketinškom periodu vrlo rijetko su uočeni slučajevi agranulocitoze sa mirtazapinom, uglavnom reverzibilne prirode, ali u nekim slučajevima i fatalni. Fatalni slučajevi uglavnom su se desili kod pacijenata starijih od 65 godina. Ljekar mora obratiti pažnju na simptome, kao što su povišena tjelesna temperatura, bol u grlu, stomatitis ili druge znake infekcije. Kad se takvi simptomi pojave, liječenje treba prekinuti i provjeriti krvnu sliku.

Žutica

U slučaju pojave žutice, liječenje mirtazapinom treba prekinuti.

Stanja kod kojih je potreban nadzor

Pažljivo doziranje, kao i redovna i stroga kontrola je potrebna kod pacijenata sa:

-epilepsijom i organskim sindromom mozga. Iako kliničko iskustvo pokazuje da su epileptički napadi rijetki tokom liječenja mirtazapinom, liječenje treba, kao i sa ostalim antidepresivima, započeti oprezno kod pacijenata sa epilepsijom u anamnezi. Liječenje treba prekinuti kod svih pacijenata kod kojih se jave napadi, ili se poveća njihova učestalost.

-poremećenom funkcijom jetre: nakon pojedinačne oralne doze od 15 mg mirtazapina, izlučivanje mirtazapina je smanjeno za oko 35% kod pacijenata sa blagim do srednje teškim oštećenjem jetre, u poređenju sa osobama čija je funkcija jetre normalna. Prosječna koncentracija mirtazapina u plazmi bila je povišena za oko 55%.

-poremećenom funkcijom bubrega: nakon pojedinačne oralne doze od 15 mg mirtazapina kod pacijenata sa srednje teškim (klirens kreatinina < 40 ml/min) i teškim (klirens kreatinina ≤ 10 ml/min) oštećenjem funkcije bubrega, izlučivanje mirtazapina je bilo smanjeno za oko 30%, odnosno 50%, u poređenju sa zdravim osobama. Prosječna koncentracija mirtazapina u plazmi bila je povišena za oko 55%, odnosno za 115%. Kod pacijenata sa blagim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina < 80 ml/min) nijesu uočene značajne razlike u poređenju sa kontrolnom grupom.

-bolestima srca, npr. smetnjama sprovođenja, anginom pektoris i svježim infarktom miokarda, kod kojih su potrebne uobičajene mjere opreza i pažljiva primjena ostalih ljekova.

-niskim krvnim pritiskom.

-- dijabetesom; kod pacijenata sa dijabetesom, antidepresivi mogu poremetiti kontrolu glikemije. Potrebno je pažljivo praćenje i po potrebi prilagođavanje doze insulina i/ili oralnih hipoglikemika.

Kao i kod drugih antidepresiva, treba paziti na sljedeće:

-kad primjenjujemo antidepresive kod pacijenata sa shizofrenijom ili drugim psihotičnim poremećajima, jer može doći do pogoršanja psihotičnih simptoma; paranoidne misli se mogu pojačati;

-tokom liječenja depresivne faze bipolarnog poremećaja (manično-depresivne psihoze) jer može preći u maničnu fazu. Pacijente sa anamnezom manije/hipomanije treba stalno pratiti. Terapiju mirtazapinom treba prekinuti ako pacijent uđe u maničnu fazu;

-iako primjena mirtazapina ne izaziva zavisnost, postmarketinško iskustvo pokazuje da nagli prekid nakon dugotrajne primjene može ponekad prouzrokovati simptome zavisnosti. Većina tih reakcija su blage i prolazne. Među najčešće prijavljenim simptomima zavisnosti su: vrtoglavica, agitacija, anksioznost, mučnina i glavobolja. Iako su navedeni kao simptomi zavisnosti, treba uzeti u obzir da ti simptomi mogu proizlaziti i iz osnovne bolesti. Kao što je navedeno u dijelu 4.2, preporučuje se postepeni prekid terapije mirtazapinom;

-potreban je oprez kod pacijenata sa smetnjama pri mokrenju, npr. hipertrofiji prostate i kod pacijenata sa akutnim glaukomom uskog ugla i povišenim intra-okularnim pritiskom (iako ne bi trebalo očekivati smetnje, jer lijek ima vrlo slabo antiholinergičko dejstvo);

-kod pacijenata sa akatizijom/psihomotornim nemirom: upotreba antidepresiva povezuje se sa razvojem akatizije koju karakteriše subjektivno neprijatni ili stresni nemir i potreba za kretanjem, često praćen nemogućnošću mirnog sjedenja ili stajanja. Vjerovatnoća pojave takvih simptoma veća je u prvih nekoliko nedjelja liječenja. Kod pacijenata kod kojih se razviju takvi simptomi, povećanje doze moglo bi biti štetno.

-slučajevi produženja QT intervala, torsades de pointes, ventrikularne tahikardije i iznenadne smrti, zabilježeni su tokom post-marketinškog korištenja mirtazapina. Većina slučajeva koja se pojavila je povezana sa predoziranjem ili kod pacijenata koji imaju druge faktore rizika za produženje QT intervala, uključujući istovremenu upotrebu ljekova koji produžuju korigovani QT interval (QTc) (vidjeti dijelove 4.5 i 4.9). Potreban je oprez kod propisivanja mirtazapina kod pacijenatra sa poznatom kardiovaskularnom bolešću ili produženjem QT intervala u istoriji bolesti, kao i kod istovremenog uzimanja drugih ljekova koji produžavaju korigovani QT interval (QTc).

Hiponatremija

Hiponatrijemija, vjerovatno izazvana neadekvatnim lučenjem antidiuretskog hormona (SIADH), vrlo je rijetko zabilježena tokom primjene mirtazapina. Neophodan je oprez kod rizičnih pacijenata kao što su stariji pacijenti, ili pacijenti koji se istovremeno liječe preparatima za koje je poznato da izazivaju hiponatrijemiju.

Serotoninski sindrom

Interakcija sa serotonergičkim aktivnim supstancama: serotoninski sindrom može se javiti kada se selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI) istovremeno koriste sa drugim serotonergičkim aktivnim supstancama (vidjeti dio 4.5). Simptomi serotoninskog sindroma mogu biti hipertermija, mišićna rigidnost, mioklonus, nestabilnost autonomnog nervnog sistema sa mogućom brzom fluktuacijom vitalnih znakova, promjene mentalnog statusa koje uključuju konfuziju, razdražljivost, i krajnju agitaciju koja može napredovati do delirijuma i kome. Potreban je oprez i pažljivije praćenje stanja pacijenta kada se ove aktivne supstance primjenjuju u kombinaciji sa mirtazapinom. Liječenje sa mirtazapinom mora se prekinuti ako dođe do pojave navedenih simptoma i mora se započeti sa simptomatskim liječenjem. Iz postmarketinškog iskustva se vidi da se serotoninski sindrom javlja vrlo rijetko kod pacijenata koji se liječe samo sa mirtazapinom (vidjeti dio 4.8 ).

Teške kožne neželjene reakcije

Teške kožne neželjene reakcije (eng.severe cutaneous adverse reactions, SCARs), uključujući Stevens Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), reakciju na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), bulozni dermatitis i multiformni eritem, koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne, prijavljene su u vezi sa liječenjem mirtazapinom.

Ako se pojave znaci i simptomi koji upućuju na ove reakcije, primjenu lijeka mirtazapin treba odmah prekinuti.

Ako je pacijent razvio neku od ovih reakcija uz primjenu mirtazapina, kod tog pacijenta se ni u kojem trenutku ne smije ponovo započeti liječenje mirtazapinom.

Stariji pacijenti

Stariji pacijenti su često osjetljiviji, što se posebno odnosi na neželjena dejstva antidepresiva. Za vrijeme kliničkih ispitivanja sa mirtazapinom, neželjena dejstva nijesu zabilježena sa većom učestalošću kod starijih pacijenata nego u drugim starosnim grupama.

Pomoćne supstance sa poznatim dejstvom

Ovaj lijek sadrži laktozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim poremećajima nepodnošenja galaktoze, Lapp deficitom laktaze, ili malapsorpcijom glukoze-galaktoze, ne bi smjeli da uzimaju ovaj lijek.

Trudnoća

Ograničeni podaci o upotrebi mirtazapina kod trudnica ne ukazuju na povećani rizik od pojave kongenitalnih malformacija. Ispitivanja na životinjama nijesu pokazala ni jedan teratogeni efekat koji bi bio klinički relevantan, međutim uočena je toksičnost u razvoju potomstva (vidjeti dio 5.3).

Epidemiološki podaci pokazuju da primjena inhibitora ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI) u trudnoći, a naročito u kasnoj trudnoći, može povećati rizik od perzistentne plućne hipertenzije kod novorođenčadi (PPHN). Iako, ni jedna studija nije proučavala povezanost PPHN i liječenja sa mirtazapinom, treba uzeti u obzir da postoji potencijalni rizik u odnosu na mehanizam reakcije (povišene vrijednosti serotonina).

Potreban je oprez kod propisivanja ovog lijeka trudnicama. Ako se tablete mirtazapina primjenjuju do ili nedugo prije rođenja, tada se preporučuje postnatalno praćenje novorođenčeta kako bi se na vrijeme uočili mogući efekti zbog prekida terapije.

Dojenje

Ispitivanja na životinjama i ograničeni podaci ispitivanja kod ljudi ukazuju da do izlučivanja mirtazapina u majčino mlijeko dolazi u vrlo malim količinama. Odluku o tome nastaviti ili prekinuti dojenje, ili nastaviti ili prekinuti terapiju sa mirtazapinom treba donijeti uzimajući u obzir dobrobit dojenja za dijete ili korist terapije mirtazapinom za majku.

Plodnost

Pretkliničke studije reproduktivne toksičnosti na životinjama nijesu pokazale bilo kakve efekte na plodnost.

Tablete mirtazapina imaju mali ili umjereni uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Mirtazapin može narušiti koncentraciju i budnost (naročito na početku terapije). Pacijenti bi trebalo da izbjegavaju izvođenje potencijalno opasnih radnji, koje zahtijevaju budnost i dobru koncetraciju, kao što su upravljanje motornim vozilom ili rukovanje mašinama.

Pacijenti koji pate od depresije opisuju brojne simptome koji su povezani sa njihovom osnovnom bolesti. Zbog toga je ponekad teško ustanoviti, koji simptomi su posljedica bolesti, a koji su posljedica liječenja mirtazapinom.

Sažetak bezbjednosnog profila

Najčešće zabilježena neželjena dejstva, koja se javljaju kod više od 5% pacijenata liječenih mirtazapinom, u randomiziranim, placebom kontrolisanim ispitivanima (vidjeti Tabelu 1) su: somnolencija, sedacija, suva usta, povećanje tjelesne mase, povećanje apetita, vrtoglavica i umor.

Izvršena je analiza svih randomiziranih, placebo-kontrolisanih studija kod pacijenata liječenih mirtazapinom (uključujući uz depresiju i druge indikacije) radi evaluacije neželjenih dejstava. Meta-analiza je obuhvatila 20 studija sa planiranim trajanjem liječenja do 12 nedjelja, sa 1.501 pacijentom (134 bolesničke godine) koji su dobijali doze mirtazapina do 60 mg, i 850 pacijenata (79 bolesničkih godina) koji su dobijali placebo. Produžene faze tih ispitivanja isključene su kako bi se održala uporedivost sa placebom.

Teške kožne neželjene reakcije (SCARs), uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), reakciju na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), bulozni dermatitis i multiformni eritem prijavljene su u vezi sa liječenjem mirtazapinom. (vidjeti dio 4.4)

Tabela 1 pokazuje kategorizovanu incidencu neželjenih dejstava koje su se u kliničkim ispitivanjima pojavile statistički značajno češće tokom liječenja mirtazapinom nego sa placebom uz dodatak neželjenih dejstava iz spontanog prijavljivanja. Učestalost neželjenih dejstava iz spontanog prijavljivanja zasnovana je na vrijednostima prijavljivanja tih neželjenih dejstava u kliničkim ispitivanjima. Učestalost neželjenih dejstava iz spontanog prijavljivanja za koje nije bilo prijava u randomiziranom, placebo-kontrolisanom ispitivanju kod pacijenata na mirtazapinu, označena je kao "nepoznata".

Tabela 1. Neželjena dejstva mirtazapina

1 U kliničkim ispitivanjima ta su neželjena dejstva bila statistički značajno učestalija tokom liječenja mirtazapinom nego uz placebo.

2 U kliničkim ispitivanjima ta su neželjena dejstva bila učestalija tokom primjene placeba nego tokom liječenja mirtazapinom, ali ne i statistički značajno učestalija.

3 U kliničkim ispitivanjima ta su neželjena dejstva bila statistički značajno učestalija tokom liječenja placebom nego mirtazapinom.

4 Smanjenje doze generalno ne dovodi do smanjenja somnolencije/sedacije ali može ugroziti antidepresivni efekat.

5 Generalno, nakon liječenja antidepresivima, mogu se razviti, ili postati teži, nemir i nesanica (koji mogu biti simptomi depresije). Tokom liječenja mirtazapinom, zabilježen je razvoj, ili pogoršanje nemira i nesanice.

6 Zabilježeni su slučajevi suicidalnih misli i suicidalnog ponašanja tokom liječenja mirtazapinom, ili brzo poslije prekida liječenja (vidjeti dio 4.4).

7U većini slučajeva pacijenti su se oporavili nakon prestanka uzimanja lijeka

U laboratorijskim analizama tokom kliničkih studija uočeno je prolazno povećanje transaminaza i gamaglutamil transferaze (ipak, pridružena neželjena dejstva nijesu prijavljivana statistički značajno češće sa mirtazapinom u odnosu na palcebo).

Pedijatrijska populacija

Sljedeća neželjena dejstva su često zabilježena u kliničkim ispitivanjima kod djece: porast tjelesne mase, urtikarija i hipertrigliceridemija (takođe vidjeti dio 5.1.).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Dosadašnje iskustvo koje se tiče predoziranja mirtazapinom pokazuje da su simptomi obično blagi. Zabilježeni su depresija centralnog nervnog sistema sa dezorijentacijom i produženom sedacijom, tahikardija kao i blaga hiper ili hipotenzija. Međutim, postoji mogućnost pojave mnogo ozbiljnijih ishoda (uključujući i fatalne) ukoliko je primjenjena doza mirtazapina mnogo veća od terapijske, posebno u kombinovanom predoziranju sa drugim ljekovima. U ovim slučajevima produženje QT intervala i torsade de pointes su takođe prijavljivani.

U slučaju predoziranja treba primijeniti odgovarajuću simptomatsku terapiju i terapiju za održavanje životnih funkcija. Potrebno je praćenje EKG-a. Takođe, treba razmotriti primjenu aktivnog uglja ili ispiranje želuca.

Pedijatrijska populacija

U slučaju predoziranja kod pedijatrijske populacije potrebno je primijeniti odgovarajuće mjere kao što su propisane za odrasle osobe.

Farmakoterapijska grupa: Psihoanaleptici, ostali antidepresivi

ATC kod: N06AX11

Mehanizam djelovanja/farmakodinamski efekti

Mirtazapin je centralno djelujući presinaptički antagonista α2-receptora, koji povećava centralnu noradrenergičku i serotoninergičku neurotransmisiju. Poboljšanje serotoninergičke neurotransmisije odvija se specifično preko 5-HT1 receptora, jer su 5-HT2 i 5-HT3 receptori blokirani mirtazapinom. Smatra se da oba enantiomera mirtazapina doprinose njegovom antidepresivnom dejstvu, S(+) enantiomer blokiranjem α2- i 5-HT2 receptora, a enantiomer R(-) blokiranjem 5-HT3 receptora.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Za sedativni efekat odgovorno je antagonističko dejstvo mirtazapina na histaminske H1-receptore.

Mirtazapin nema gotovo nikakav antiholinergički efekat, a u terapijskim dozama ima samo ograničeni efekat (npr.ortostatska hipotenzija) na kardiovaskularni sistem.

Efekat mirtazapina na QTc interval ispitivan je primjenom uobičajene doze od 45 mg i supraterapijske doze od 75 mg u randomiziranoj, placebom i moksifloksacinom kontrolisanoj kliničkoj studiji, koja je uključivala 54 zdrava dobrovoljca. Linearno modelovanje e-maxa pokazalo je da je produženje QTc intervala ostalo ispod praga koji se smatra klinički značajnim (vidjeti dio 4.4.).

Pedijatrijska populacija

Dva randomizirana, dvostruko slijepa, placebom kontrolisana ispitivanja kod djece između 7 i 18 godina starosti koja boluju od teške depresije (n=259), primjenom fleksibilnog doziranja tokom prve 4 nedjelje (15 do 45 mg mirtazapina), nakon koje je slijedilo fiksno doziranje (15, 30 ili 45 mg mirtazapina) kroz iduće 4 nedjelje nijesu pokazala značajne razlike između mirtazapina i placeba u odnosu na primaran i sekundaran ishod liječenja. Značajan porast tjelesne mase (≥7%) zabilježen je u 48,8% ispitanika koji su primali mirtazapin prema 5,7% ispitanika koji su primali placebo. Takođe su često zabilježene i urtikarija (11,8% naspram 6,8%) i hipertrigliceridiemija (2,9% naspram 0%).

Resorpcija

Nakon oralne primjene mirtazapin se brzo i dobro resorbuje (bioraspoloživost je oko 50%), maksimalne koncentracije u plazmi postiže za oko 2 sata poslije primjene. Unos hrane nema nikakav efekat na farmakokinetiku mirtazapina.

Distribucija

Oko 85% mirtazapina se vezuje za proteine plazme.

Metabolizam

Glavni putevi biotransformacije su demetilacija i oksidacija, poslije čega slijedi konjugacija. U in vitro uslovima dokazano je da su u metabolizam mirtazapina uključeni mikrozomalni enzimi jetre ljudi citohrom P450 i to CYP2D6 i CYP1A2 koji učestvuju u formiranju 8-hidroksimetabolita mirtazapina gde se smatra da je enzim CYP3A4 odgovoran za formiranje N-demetil i N-oksid metabolita. Demetilirani metabolit je farmakološki aktivan i ima isti farmakokinetički profil kao aktivna supstanca.

Izlučivanje

Mirtazapin se najvećim dijelom metaboliše i eliminiše u obliku metabolita urinom i fecesom. Prosječno poluvrijeme eliminacije je 20-40 sati, što omogućava doziranje jednom dnevno. Zabilježeno je i duže poluvrijeme eliminacije do 65 sati, a ono može biti i kraće kod mlađih muškaraca. Poluvrijeme eliminacije mirtazapina je dovoljno kako bi se omogućilapojedinačna primjena na dan. Stanje dinamičke ravnoteže postiže se nakon 3 do 4 dana, nakon čega nema više dalje akumulacije.

Linearnost/nelinearnost

Mirtazapin pokazuje linearnu farmakokinetiku unutar preporučenih doza.

Posebne populacije pacijenata

Klirens mirtazapina može biti smanjen kao posljedica oštećenja funkcije bubrega ili jetre.

Pretklinički podaci, zasnovani na uobičajenim farmakološkim ispitivanjima bezbjednosti primjene, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, kancerogenog potencijala, reproduktivne i razvojne toksičnosti ne ukazuju na rizik primjene kod ljudi.

U reproduktivnim studijama toksičnosti na pacovima i kunićima, nije uočeno teratogeno dejstvo mirtazapina. U dva sistemska izlaganja u poređenju sa maksimalnom terapijskom dozom kod ljudi, došlo je do povećanja spontanih pobačaja, smanjenja mase mladunčadi i smanjenja preživljavanja tokom prva tri dana laktacije kod pacova.

U seriji ispitivanja genske mutacije, oštećenja hromozoma i DNK pokazano je da mirtazapin nije genotoksičan. U ispitivanjima karcinogenosti mirtazapina primijećena je veća učestalost tumora štitaste žlijezde kod pacova, kao i hepatocelularnih tumora kod miševa. Analiza rezultata pokazala je da se radi o promjenama specifičnim za vrstu i negenotoksičnim odgovorima na dugotrajnu primjenu visokih doza induktora enzima jetre.

Calixta 30 mg film tablete

Tabletno jezgro: laktoza, monohidrat; celuloza, mikrokristalna; hidroksipropil celuloza; kukuruzni skrob; preželatinirani skrob; silicijumdioksid, koloidni, bezvodni; talk; magnezijumstearat.

Film omotač: hipromeloza; makrogol 6000; titandioksid (E171); talk; gvožđe (III) oksid, crveni (E172) i gvožđe (III) oksid, žuti (E172).

Nije primjenljivo.

2 godine.

Čuvati na temperaturi do 25°C.

Čuvati u originalnom pakovanju, u cilju zaštite od vlage.

30 film tableta (2x15) u PVC/PVDC/Al blisteru, u kartonskoj kutiji.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek CALIXTA pripada grupi ljekova koji se zovu antidepresivi.

Ovaj lijek se primjenjuje za liječenje depresije kod odraslih osoba.

Potrebno je 1 do 2 nedjelje primjene kako bi ovaj lijek počeo djelovati. Nakon 2 do 4 nedjelje primjene ćete početi da se osjećate bolje. Obratite se Vašem ljekaru, ako nakon 2 do 4 nedjelje ne nastupi poboljšanje ili ako se počnete osjećati lošije.

Više informacija se nalazi u dijelu 3. ˝Kada možete očekivati da ćete se osjećati bolje˝.

Upozorite ljekara ako uzimate druge ljekove, imate neku hroničnu bolest, neki poremećaj metabolizma, preosjetljivi ste na ljekove ili ste imali alergijske reakcije na neke od njih.

Lijek CALIXTA ne smijete koristiti:

• Ako ste alergični na mirtazapin ili neki od drugih sastojaka lijeka CALIXTA (navedeni u dijelu 6). U tom slučaju, razgovarajte sa Vašim ljekarom prije nego počnete uzimati lijek CALIXTA;
• Ako uzimate ili ste nedavno uzimali (u prethodne 2 nedjelje) lijek iz grupe inhibitora mono-amino oksidaze (MAO inhibitori);
• Ako ste ikad imali težak osip kože ili ljuštenje kože, plihove i/ili rane u usnoj duplji nakon uzimanja mirtazapina ili drugih ljekova.

Upozorenja i mjere opreza:

Obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu prije nego uzmete lijek CALIXTA.

Djeca i adolescenti

Lijek CALIXTA nije namijenjen za liječenje djece i adolescenata mlađih od 18 godina, jer nije dokazana njegova efikasnost u ovoj starosnoj grupi. Takođe je potrebno znati da kod pacijenata mlađih od 18 godina kod uzimanja ljekova iz ove grupe postoji povećan rizik od neželjenih dejstava poput pokušaja samoubistva, razmišljanja o samoubistvu i neprijateljskog ponašanja (u prvom redu agresivnost, otpor i bijes). Uprkos tome, ljekar može propisati lijek CALIXTA pacijentima uzrasta ispod 18 godina ako odluči da je to u njihovom najboljem interesu. Ako je ljekar propisao ovaj lijek pacijentu mlađem od 18 godina, a Vi želite o tome razgovarati, tada se javite svom ljekaru. Obavijestite ljekara ako se bilo koji od gore navedenih simptoma pojavio ili pogoršao u slučaju da je pacijent mlađi od 18 godina uzimao lijek CALIXTA. Naime, dugotrajno dejstvo lijeka CALIXTA na rast, sazrijevanje, kognitivni razvoj i ponašanje za ovu starosnu grupu još nije do kraja ispitano. Nadalje, u ovoj starosnoj grupi češće je zabilježen značajan porast tjelesne mase kod liječenja lijekom CALIXTA u poređenju sa odraslim osobama.

Pojava misli o samoubistvu i pogoršanje depresije

Ukoliko ste depresivni, ponekad Vam se mogu pojaviti misli o samopovređivanju ili samoubistvu. To može biti učestalije na početku primjene ljekova za liječenje depresije (antidepresiva), jer je ovim ljekovima potrebno, oko dvije nedjelje, a ponekad i duže, da bi ispoljili svoje dejstvo.

Takva razmišljanja su posebno moguća:

•ukoliko su Vam se i ranije javljale misli o samoubistvu ili samopovređivanju;

•ukoliko ste mlađa osoba. Podaci iz kliničkih studija pokazuju da je povećan rizik za samoubilačko ponašanje kod osoba mlađih od 25 godina, koji imaju neki psihijatrijski poremećaj, prethodno liječen antidepresivima.

Ukoliko Vam se pojave misli o samopovređivanju ili samoubistvu odmah kontaktirajte Vašeg ljekara ili se javite u najbližu zdravstvenu ustanovu.

Može Vam pomoći da razgovarate sa porodicom ili bliskim prijateljima o svojoj depresivnosti i zamolite ih da pročitaju ovo Uputstvo. Možete ih zamoliti za mišljenje o tome da li se Vaše stanje depresije pogoršava ili da li ih brinu promjene u Vašem ponašanju.

Takođe, budite posebno oprezni kada primjenjujete lijek CALIXTA:

Ako bolujete ili ste ikada bolovali od sljedećih bolesti (upozorite Vašeg ljekara o tome prije nego što uzmete lijek CALIXTA, ako to već nijeste ranije učinili):

• epilepsije (epileptički napad). Ako je došlo do napada epilepsije, ili su Vaši napadi postali učestaliji, prestanite da uzimate lijek CALIXTA i odmah se javite Vašem ljekaru;
• bolesti jetre, uključujući i žuticu. Ako dođe do pojave žutice, prestanite da uzimate lijek CALIXTA i odmah se javite Vašem ljekaru;
• bolesti bubrega;
• bolesti srca, ili nizak krvni pritisak;
• shizofrenije. Ako psihotični simptomi, kao što su paranoidna razmišljanja (osjećaj da Vas neko progoni ili prati), postanu učestaliji ili teži, odmah se javite Vašem ljekaru ;
• manična depresija (smjenjivanje perioda ushićenosti/prekomjerne aktivnosti sa depresivnim raspoloženjem). Ako osjećate ushićenost, ili prekomjerno uzbuđenje, prestanite da uzimate lijek CALIXTA i odmah se javite Vašem ljekaru;
• šećerne bolesti (moguća je potreba za prilagođavanjem doze insulina ili nekog drugog lijeka za liječenje šećerne bolesti);
• bolesti oka, kao što je povećani očni pritisak (glaukom);
• otežano mokrenje, može biti prouzrokovano povećanom prostatom;
• određene vrste bolesti srca koje mogu promijeniti ritam srca, nedavni srčani udar, slabost srca ili ako uzimate određene ljekove koji mogu uticati na srčani ritam;
• Ako se kod Vas razviju znakovi infekcije kao što je neobjašnjivo visoka tjelesna temperatura, bolovi u grlu i ranice u usnoj duplji (afte). Prekinite da uzimate lijek CALIXTA i odmah se posavjetujte sa Vašim ljekarom koji će Vam možda uraditi laboratorijske analize krvi. Rijetko ovi simptomi mogu biti znaci poremećaja stvaranja krvnih ćelija u koštanoj srži. Iako rijetko, ovi simptomi se obično mogu pojaviti nakon 4–6 nedjelja liječenja ;
• Ako ste starija osoba, možete biti osjetljiviji na pojavu neželjenih dejstava antidepresiva ;
• Kod primjene mirtazapina prijavljene su ozbiljne kožne reakcije, uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN) i reakciju na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS). Prekinite primjenu i odmah potražite pomoć ljekara, ako primijetite bilo koji od simptoma opisanih u dijelu 4. koji su povezani sa tim ozbiljnim kožnim reakcijama.

Ako su Vam se ikad pojavile neke teške kožne reakcije, liječenje mirtazapinom se ne smije ponovo započeti.

Ako se nešto od gore navedenog odnosi na Vas ili nijeste sigurni, odmah se javite Vašem ljekaru.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste nedavno uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove.

Nemojte uzimati lijek CALIXTA u kombinaciji sa:

- inhibitorima mono-amino oksidaze (MAO inhibitorima). Takođe, lijek CALIXTA nemojte uzimati tokom dvije nedjelje od prestanka liječenja MAO inhibitorima. Dodatno, ako ste prestali uzimati ovaj lijek, nemojte tokom sljedeće dvije nedjelje uzimati MAO-inhibitore. Ljekovi koji spadaju u grupu MAO inhibitora su: moklobemid, tranilcipromin (oba su antidepresivi) i selegilin (lijek za liječenje Parkinsonove bolesti).

Budite oprezni kada uzimate lijek CALIXTA u kombinaciji sa:

•antidepresivima, kao što su inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI), venlafaksinomi L -triptofanom, ili triptanima (ljekovi za liječenje migrene), tramadolom (lijek protiv bolova), linezolidom (antibiotik), litijumom (lijek za liječenje nekih duševnih bolesti) ili preparatima Hypericum perforatum (biljni lijek za liječenje depresije) ili buprenorfinom (opoidni analgetik). U veoma rijetkim slučajevima lijek CALIXTA sam ili u kombinaciji sa gore navedenim ljekovima može da dovede do pojave serotoninskog sindroma. Neki od simptoma ovog sindroma su: neobjašnjiva groznica, znojenje, ubrzan rad srca (tahikardija), proliv, nekontrolisano grčenje mišića (nekontrolisane kontrakcije), drhtavica, pojačani refleksi, nemir, promjene raspoloženja i nesvjestica. Ukoliko Vam se javi kombinacija ovih simptoma, obavijestite odmah Vašeg ljekara.

•antidepresivom nefazodonom. On može dovesti do povećanja nivoa lijeka CALIXTA u krvi. Obavijestite Vašeg ljekara ukoliko uzimate nefazodon. Moglo bi biti potrebno smanjiti dozu lijeka CALIXTA, ili je opet povećati nakon prestanka uzimanja nefazodona.

•ljekovima za liječenje uznemirenosti (anksioznost) ili nesanice, kao što su benzodiazepini;

•ljekovima za liječenje shizofrenije, kao što je olanzapin;

•ljekovima za liječenje alergije, kao što je cetirizin;

•ljekovima za liječenje teških bolova, kao što je morfin.

Kada se primjenjuju u kombinaciji sa ovim ljekovima lijek CALIXTA može da pojača pospanost koju ti ljekovi prouzrokuju.

•ljekovima za liječenje infekcija; ljekovima za bakterijske infekcije (kao što je eritromicin), ljekovima za gljivične infekcije (kao što je ketokonazol) i ljekovima za liječenje HIV/SIDA (kao što su inhibitori HIV proteaze) i ljekovima za liječenje čira na želucu (poput cimetidina).

Ovi ljekovi u kombinaciji sa lijekom CALIXTA mogu da povećaju koncentraciju lijeka CALIXTA u krvi. Obavijestite Vašeg ljekara ukoliko koristite ove ljekove. Moglo bi biti potrebno smanjiti dozu lijeka CALIXTA, ili ponovo povećati nakon što prekinete sa uzimanjem ovih ljekova.

•ljekovima za liječenje epilepsije, kao što su karbamazepin i fenitoin;

•ljekovima za liječenje tuberkuloze, kao što je rifampicin.

Ovi ljekovi u kombinaciji sa lijekom CALIXTA mogu da smanje koncentraciju lijeka CALIXTA u krvi. Obavijestite Vašeg ljekara ako koristite ove ljekove. Moglo bi biti potrebno povećati dozu lijeka CALIXTA ili je opet smanjiti nakon što prekinete sa uzimanjem ovih ljekova.

•ljekovima za sprečavanje zgrušavanja krvi, kao što je varfarin.

Lijek CALIXTA može pojačati dejstvo varfarina na razređivanje krvi. Obavijestite Vašeg ljekara ako koristite ovaj lijek. U slučaju primjene ove kombinacije savjetuje se da Vaš ljekar pažljivo prati Vašu krvnu sliku.

•ljekovima koju mogu uticati na srčani ritam kao što su određeni antibiotici i neki antipsihotici.

Uzimanje lijeka CALIXTA sa hranom ili pićem

Ako uzimate alkohol za vrijeme liječenja lijekom CALIXTA, možete osjetiti pospanost. Savjetujemo da ne uzimate alkohol.

Lijek CALIXTA možete uzimati sa ili bez hrane.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Neodovoljno iskustvo sa primjenom lijeka CALIXTA kod trudnica, ne ukazuje na povećani rizik. Međutim, potreban je oprez prilikom primjene lijeka CALIXTA u trudnoći.

Ako uzimate lijek CALIXTA do samog porođaja ili do kratkog perioda prije njega, potrebno je pažljivo pratiti Vaše dijete s obzirom na moguća neželjena dejstva.Kad se tokom trudnoće uzimaju slični ljekovi (poput inhibitora ponovnog preuzimanja serotonina tzv. SSRI), moguć je povećan rizik od nastanka ozbiljnog poremećaja kod novorođenčeta koji se zove perzistentna plućna hipertenzija novorođenčeta (PPHN), zbog čega novorođenče ubrzano diše i ima plavkastu boju kože. Ovi simptomi se obično javljaju tokom prva 24 sata nakon porođaja. Ako primijetite navedene simptome kod Vašeg novorođenčeta, odmah se javite medicinskoj sestri/ ili ljekaru.

Uticaj lijeka CALIXTA na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek CALIXTA može uticati na Vašu koncentraciju ili budnost. Ne upravljajte vozilima i ne rukujte mašinama dok ne utvrdite jeste li sposobni da obavljate navedene aktivnosti.

Ukoliko je ljekar propisao lijek CALIXTA pacijentu mlađem od 18 godina, uvjerite se da mu koncentracija i budnost nijesu narušene prije učestvovanja u saobraćaju (npr. na biciklu).

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka CALIXTA

CALIXTA sadrži mliječni šećer (laktozu).

Ukoliko Vam je ljekar rekao da ne podnosite neke šećere, posavjetujte se sa Vašim ljekarom, prije početka primjene lijeka.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Koliko lijeka CALIXTA uzeti

Uobičajena početna doza je 15 do 30 mg na dan. Vaš ljekar Vam može savjetovati da povećate dozu poslije nekoliko dana, do doze koja je najbolja za Vas (između 15 i 45 mg na dan). Doza je obično ista za sve uzraste pacijenata. Međutim, ukoliko ste starija osoba ili bolujete od bolesti bubrega ili jetre Vaš ljekar Vam može prilagoditi dozu.

Lijek CALIXTA 30 mg film tableta ima podionu crtu, koja omogućava podjelu na jednake doze.

Kada da uzimate lijek CALIXTA

Uzimajte lijek CALIXTA svakog dana u isto vrijeme. Najbolje je da uzimate lijek CALIXTA u jednoj dozi pred odlazak na spavanje. Međutim, ljekar Vam može savjetovati da podijelite svoju dozu lijeka CALIXTA, jednom ujutro i jednom uveče, prije odlaska na spavanje. Veću dozu treba da uzimate prije odlaska na spavanje.

Lijek CALIXTA se uzima oralno. Progutajte cijelu tabletu, bez žvakanja sa dovoljnom količinom vode ili soka.

Kad možete očekivati da ćete se osjećati bolje

Dejstvo lijeka CALIXTA počinje poslije 1 do 2 nedjelje primjene, a poslije 2 do 4 nedjelje ćete početi da se osjećate bolje.

Važno je da tokom prvih nekoliko nedjelja liječenja razgovarate sa Vašim ljekarom o efektima lijeka CALIXTA:

• 2–4 nedjelje poslije početka liječenja razgovarajte sa Vašim ljekarom o tome kako lijek djeluje na Vas.

Ako se i dalje ne osjećate bolje, Vaš ljekar Vam može propisati veću dozu. U tom slučaju ponovo razgovarajte sa Vašim ljekarom nakon sljedeće 2 do 4 nedjelje.

Obično je potrebno da uzimate lijek CALIXTA tokom 4 do 6 mjeseci dok se ne povuku simptomi Vaše depresije

Ako ste uzeli više lijeka CALIXTA nego što je trebalo

Ukoliko ste Vi ili je neko drugi, uzeo veću dozu lijeka CALIXTA nego što je trebalo, odmah pozovite Vašeg ljekara.

Najčešći simptomi predoziranja lijekom CALIXTA (bez drugih ljekova ili alkohola) su: pospanost, dezorijentacija i povećan broj otkucaja srca (tahikardija). Simptomi mogućeg predoziranja mogu uključivati promjene u Vašem srčanom ritmu (brz, nepravilan rad srca) i/ili nesvjesticu što bi mogli biti simptomi po život opasnog stanja poznatog kao torsade de pointes.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek CALIXTA

Ako treba da uzimate Vašu dozu jednom dnevno:

• ako ste zaboravili da uzmete Vašu dozu lijeka CALIXTA, nemojte naknadno uzeti propuštenu dozu. Jednostavno je preskočite. Sljedeću dozu uzmite u uobičajeno vrijeme.

Ako treba da uzimate Vašu dozu dva puta na dan:

• ako ste zaboravili da uzmete Vašu jutarnju dozu, jednostavno je uzmite sa večernjom dozom;
• ako ste zaboravili da uzmete Vašu večernju dozu, nemojte je uzeti sljedećeg jutra sa jutarnjom dozom. Jednostavno je preskočite i nastavite sa Vašim uobičajenim jutarnjim i večernjim dozama;
• ako ste zaboravili da uzmete obje doze, nemojte pokušavati da ih nadoknadite. Preskočite obje doze i nastavite sljedećeg dana sa uobičajenim jutarnjim i večernjim dozama;

Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili propuštenu dozu.

Ako prestanete da uzimate lijek CALIXTA

Ako odlučite prestati uzimati lijek CALIXTA, učinite to u dogovoru sa Vašim ljekarom.

Ako prerano prestanete sa uzimanjem lijeka CALIXTA, depresija Vam se može vratiti. Čim Vam bude bolje, razgovarajte sa Vašim ljekarom. Vaš ljekar će odlučiti kada liječenje može da se prekine.

Nemojte naglo da prekidate uzimanje lijeka CALIXTA, čak i kada je depresija nestala. Ako naglo prestanete sa uzimanjem lijeka CALIXTA mogu Vam se pojaviti sljedeći simptomi: mučnina, vrtoglavica, uznemirenost, tjeskoba ili glavobolja. Ovi simptomi se mogu izbjeći postepenim prekidom uzimanja lijeka. Vaš ljekar će Vam reći kako postepeno da smanjujete Vašu dozu.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek CALIXTA može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Ako primijetite bilo koju od navedenih ozbiljnih neželjenih dejstava, prestanite da uzimate lijek CALIXTA i odmah se obratite Vašem ljekaru.

Povremena: (manje od 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• osjećaj ushićenosti ili emocionalno stanje intenzivnog, ali neutemeljenog zanosa (manija).

Rijetka: (mogu se javiti kod 1 na 1000 pacijenata)

• žuta prebojenost očiju ili kože što može da ukaže na poremećaje funkcije jetre (žutica).

Nepoznata: (učestalost se ne može odrediti iz dostupnih podataka)

• znakovi infekcije kao što je iznenadna neobjašnjivo visoka tjelesna temperatura, bol u grlu i ranice u ustima (agranulocitoza). U rijetkim slučajevima ovaj lijek može izazvati poremećaj u stvaranju krvnih ćelija (supresija koštane srži). Neki pacijenti postaju manje otporni na infekcije jer mirtazapin može dizazvati manjak bijelih krvnih ćelija (granulocitopenija). U rijetkim slučajevima ovaj lijek može izazvati manjak crvenih i bijelih krvnih ćelija, kao i krvnih pločica (aplastična anemija), manjak krvnih pločica (trombocitopenija) ili porast broja bijelih krvnih ćelija (eozinofilija).
• epileptički napad (konvulzije);
• kombinacija simptoma kao što su neobjašnjiva groznica, znojenje, ubrzan rad srca, proliv, (nekontrolisane) mišićne kontrakcije, drhtanje, pojačani refleksi, nemir, promjene raspoloženja, nesvjestica i pojačano lučenje pljuvačke. U veoma rijetkim slučajevima ovo mogu biti znaci serotoninskog sindroma.
• misli o samopovređivanju ili samoubistvu;
• crvenkaste mrlje na trupu koje izgledom podsjećaju na mete ili kružne mrlje, često sa plihom u sredini, ljuštenjem kože, čirevima u ustima, grlu, nosu, genitalijama i očima. Ovim ozbiljnim kožnim osipima mogu prethoditi groznica i simptomi nalik gripu (Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza);
• široko rasprostranjen osip, povišena tjelesna temperatura i uvećani limfni čvorovi (sindrom DRESS ili sindrom preosjetljivosti na lijek).

Druga neželjena dejstva lijeka CALIXTA su:

Veoma česta: (češće od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• porast apetita i tjelesne mase;
• ošamućenost ili pospanost;
• glavobolja;
• suva usta.

Česta: (manje od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• letargija;
• vrtoglavica;
• drhtavica ili podrhtavanje (tremor);
• mučnina;
• proliv;
• povraćanje;
• zatvor;
• svrab ili osip kože (egzantem);
• bol u zglobovima (artralgija) ili mišićima (mijalgija);
• bol u leđima;
• osjećaj nesvjestice ili malaksalosti kod naglog ustajanja (ortostatska hipotenzija);
• otoci (zglobova ili stopala) prouzrokovani zadržavanjem tečnosti (edem);
• umor;
• živopisni snovi;
• zbunjenost (konfuzija);
• osjećaj tjeskobe;
• problemi sa spavanjem;
• problemi sa pamćenjem, koji su se u većini slučajeva povukli nakon prestanka primjene lijeka.

Povremena: (manje od 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• neuobičajeni osećaji na koži kao što su: peckanje, bockanje, golicanje ili trnjenje u koži (parestezije);
• nemir nogu (restless legs);
• nesvjestica (sinkopa);
• osjećaj utrnulosti u ustima (oralna hipoestezija);
• nizak krvni pritisak;
• noćne more;
• osjećaj uznemirenosti;
• priviđenja (halucinacije);
• potreba za kretanjem.

Rijetka: (mogu se javiti kod 1 na 1000 pacijenata)

• trzanje ili grčenje mišića (mioklonus);
• agresija;
• bol u stomaku i mučnina, koji mogu karakterisati upalu gušterače (pankreatitis).

Nepoznata: (učestalost se ne može odrediti iz dostupnih podataka):

• neobični osjećaj u ustima (oralna parestezija);
• oticanje u ustima (edem usta);
• oticanje cijelog tijela (generalizovani edem);
• otoci na jednom dijelu tijela (lokalizovani edem);
• hiponatrijemija;
• neodgovarajuće izlučivanje antidiuretskog hormona;
• teške kožne reakcije (bulozni dermatitis, erythema multiforme);
• hodanje u snu/mjesečarenje (somnambulizam);
• poremećaj govora;
• povećane vrijednosti kreatin kinaze u krvi;
• otežano mokrenje (zadržavanje mokraće);
• bol u mišićima, ukočenost i/ili slabost, urin tamne boje ili promijenjene boje (rabdomioliza);
• povećane vrijednosti hormona prolaktina u krvi (hiperprolaktinemija, uključujući simptome kao što su povećanje dojki i/ili mliječni iscjedak iz dojki).

Dodatna neželjena dejstva kod djece i adolescenata

Kod djece mlađe od 18 godina često su zabilježena sljedeća neželjena dejstva u kliničkim ispitivanjima ovog lijeka: značajan porast tjelesne mase, koprivnjača i povišene vrijednosti masnoća (triglicerida) u krvi.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

faCALIXTA: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na pakovanju. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek CALIXTA

• Aktivna supstanca je mirtazapin. Jedna Calixta film tableta sadrži 30 mg mirtazapina.
• Pomoćne supstance su:

Tabletno jezgro: laktoza, monohidrat; celuloza, mikrokristalna; hidroksipropil celuloza; kukuruzni skrob; preželatinirani skrob; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; talk; magnezijum stearat.

Film omotač: hipromeloza; makrogol 6000; titan dioksid (E171), talk; gvožđe (III) oksid, crveni (E172) i gvožđe (III) oksid, žuti (E172).

Kako izgleda lijek CALIXTA i sadržaj pakovanja

Film tableta.

Calixta 30 mg film tablete su crveno-braon boje, elipsaste, bikonveksne, filmom obložene tablete sa podionom crtom na jednoj strani, dužine 12,1 mm i širine 6,1 mm. Tableta se može podijeliti na dvije jednake doze.

30 film tableta (2x15) u PVC/PVDC/Al blisteru, u kartonskoj kutiji.

Nosilac dozvole i proizvođač

Glosarij d.o.o.

Vojislavljevića 76, 81 000 Podgorica, Crna Gora

Belupo, lijekovi i kozmetika d.d.

Ulica Danica 5, 48 000 Koprivnica, Republika Hrvatska

Režim izdavanja lijeka

Obnovljiv (višekratni) recept.

Broj i datum dozvole

2030/22/3563 - 3586 od 02.12.2022. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Decembar, 2022. godine