Lijek AVONEX je indikovan kod odraslih za liječenje:
Lijek AVONEX treba obustaviti kod pacijenata kod kojih se razvila progresivna MS.
Liječenje treba započeti pod nadzorom ljekara koji ima iskustva u liječenju ove bolesti.
Doziranje
Odrasli: Preporučeno doziranje za liječenje relapsne MS je 30 mikrograma (0,5 ml rastvora), primijenjeno u obliku intramuskularne (IM) injekcije jednom sedmično (vidjeti dio 6.6). Nije pokazana dodatna korist od davanja veće doze (60 mikrograma) jednom sedmično.
Titracija: Na početku liječenja može se provesti titracija kako bi se pacijentima pomoglo smanjiti učestalost i ozbiljnost simptoma sličnih gripu (vidjeti dio 4.8). Titraciju je prilikom uvođenja terapije kod upotrebe napunjenog injekcionog šprica moguće postići sedmičnim povećanjem doze za ¼ doze, postižući punu dozu (30 mikrograma/sedmica) u četvrtoj sedmici.
Alternativni titracijski raspored moguće je postići započinjanjem terapije s približno ½ doze lijeka AVONEX jednom sedmično prije povećanja do pune doze. Da bi se postigla odgovarajuća efikasnost treba doseći dozu od 30 mikrograma jednom sedmično i održavati je nakon početnog titracijskog perioda.
Titracijski pribor AVOSTARTCLIP projektovan je samo za upotrebu s napunjenim injekcionim špricom. Može se koristiti za postizanje povećanja doze za ¼ ili ½. Svaki se AVOSTARTCLIP treba koristiti samo jednom, a zatim ga treba baciti zajedno s ostatkom lijeka AVONEX u špricu.
Prije injiciranja i tokom narednih 24 sata poslije svake injekcije, savjetuje se primjena antipiretičkih analgetika kako bi se smanjili simptomi slični gripu koji su povezani s primjenom lijeka AVONEX. Ovi simptomi su obično prisutni tokom prvih nekoliko mjeseci liječenja.
Pedijatrijska populacija: Bezbjednost i efikasnost lijeka AVONEX kod djece i adolescenata starih između 10 i 18 godina još nijesu bili u potpunosti ustanovljeni. Trenutno dostupni podaci su opisani u dijelovima 4.8 i 5.1, ali se ne mogu dati preporuke o doziranju.
Bezbjednost i efikasnost lijeka AVONEX kod djece mlađe od 10 godina nijesu bili ustanovljeni. Nema dostupnih podataka.
Stariji: Kliničke studije nisu uključile dovoljan broj pacijenata od 65 godina starosti i više kako bi se utvrdilo da li oni imaju drugačiji odgovor u odnosu na mlađe pacijente. Ipak, na osnovu načina uklanjanja aktivne supstance nema teorijskih razloga za bilo kakvo prilagođavanje doze kod starijih pacijenata.
Način primjene
Mjesto primjene intramuskularne injekcije treba mijenjati svake sedmice (vidjeti dio 5.3).
Ljekari mogu propisati iglu od 25 mm promjera, 25G (gauge), pacijentima kojima je ovakva igla pogodnija za primjenu intramuskularne injekcije.
Do danas nije poznato koliko dugo treba da traje liječenje. Pacijente treba klinički procijeniti nakon dvije godine liječenja i odluku o produžetku liječenja treba na individualnoj osnovi da donese ljekar koji ih je do tog trenutka liječio. Liječenje treba prekinuti ako se kod pacijenta razvije hronična progresivna MS.
Sledljivost
Kako bi se poboljšala sledljivost bioloških ljekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.
Lijek AVONEX treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata sa prethodnim ili trenutnim depresivnim poremećajima, posebno kod onih sa prethodnim suicidalnim idejama (vidjeti dio 4.3). Poznato je da se depresija i suicidalne ideje sa povećanom učestalošću javljaju kod pacijenata sa multiplom sklerozom te su povezane sa upotrebom interferona. Pacijente treba savjetovati da odmah prijave svom ljekaru bilo koje simptome depresije i/ili suicidalnih ideja.
Pacijente koji pokazuju depresiju treba pažljivo nadzirati tokom terapije i primjereno liječiti. Treba razmotriti i odluku o prekidu terapije lijekom AVONEX (vidjeti takođe djelove 4.3 i 4.8).
Lijek AVONEX treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata sa istorijom napada, kod onih koji se liječe antiepilepticima, posebno ako njihova epilepsija nije odgovarajuće kontrolisana antiepilepticima (vidjeti djelove 4.5 i 4.8).
Primjena lijeka AVONEX treba biti pod nadzorom i posebnom opreznošću kod pacijenata sa teškim oštećenjem bubrega i jetre i kod pacijenata sa teškom mijelosupresijom.
Trombotička mikroangiopatija (TMA): Tokom liječenja ljekovima koji sadrže interferon beta prijavljeni su slučajevi trombotičke mikroangiopatije, koja se manifestuje kao trombotička trombocitopenička purpura (TTP) ili hemolitički uremički sindrom (HUS), uključujući smrtonosne slučajeve. Događaji su prijavljeni u različito vrijeme tokom liječenja i mogu se pojaviti nekoliko nedelja do nekoliko godina posle početka liječenja interferonom beta. Rane kliničke karakteristike uključuju trombocitopeniju, novonastalu hipertenziju, groznicu, simptome centralnog nervnog sistema (npr. konfuzija, pareza) i oštećenje funkcije bubrega. Laboratorijski nalazi koji ukazuju na TMA uključuju smanjen broj trombocita, povećan nivo laktat-dehidrogenaze (LDH) u serumu zbog hemolize, i shistocite (fragmentovane eritrocite) u krvnom razmazu. Dakle, ukoliko se uoče kliničke karakteristike TMA, preporučuje se dodatno testiranje nivoa trombocita, LDH u serumu, krvnih razmaza i funkcije bubrega. Ako se dijagnostikuje TMA, potrebno je bez odgađanja započeti lečenje (razmotriti plazmaferezu) i preporučuje se odmah prekinuti liječenje lijekom Avonex.
Nefrotski sindrom: Slučajevi nefrotskog sindroma sa različitim osnovnim nefropatijama, uključujući kolapsnu fokalnu segmentalnu glomerulosklerozu (FSGS), bolest minimalnih promena, (engl. minimal change disease, MCD), membranoproliferativni glomerulonefritis (MPGN) i membransku glomerulopatiju (MGN) zabeleženi su tokom liječenja proizvodima interferona beta. Događaji su prijavljeni u različitim vremenima tokom liječenja, a mogu se pojaviti i posle nekoliko godina lečenja interferonom beta. Preporučuje se periodično praćenje ranih znakova ili simptoma, npr. edemi, proteinurija i oštećena funkcija bubrega, posebno kod pacijenata sa većim rizikom od bolesti bubrega. Potrebno je brzo lečenje nefrotskog sindroma i treba se razmotriti prestanak liječenja lijekom AVONEX.
Oštećenje jetre uključujući povećanje nivoa serumskih hepatičkih enzima, hepatitis, autoimuni hepatitis i insuficijencija jetre je bilo prijavljeno sa interferonom beta u post-marketinškom periodu (vidjeti dio 4.8). U nekim slučajevima ove reakcije su se javile u prisustvu drugih ljekova koji su bili povezani sa oštećenjem jetre. Mogući dodatni efekti različitih ljekova ili drugih hepatotoksičnih supstanci (npr. alkohola) nisu utvrđeni. Pacijenti trebaju biti praćeni u slučaju znakova hepatičkog oštećenja i uz oprez praćeni kada se interferoni koriste zajedno sa drugim ljekovima koji se povezuju sa hepatičkim oštećenjem.
Pacijente sa srčanim oboljenjima kao što su angina, kongestivna srčana insuficijencija ili aritmija, treba pažljivo nadzirati u slučaju pogoršanja kliničkog stanja tokom liječenja lijekom AVONEX. Simptomi slični gripu koji su povezani s terapijom lijekom AVONEX mogu biti stresni za pacijente sa navedenim srčanim stanjima.
Laboratorijske abnormalnosti su povezane sa upotrebom interferona. Zato, dodatno uz laboratorijske testove normalno zahtijevane za praćenje pacijenata sa MS, tokom terapije lijekom AVONEX preporučuje se određivanje ukupnog i pojedinačnog broja leukocita, broja trombocita i hemijska analiza krvi, uključujući i testove za kontrolu funkcije jetre. Pacijenti sa mijelosupresijom mogu zahtijevati temeljnije praćenje kompletnog broja krvnih ćelija sa diferencijalnom krvnom slikom i broja trombocita.
Pacijenti mogu razviti antitijela na lijek AVONEX. Antitijela kod nekih od tih pacijenata smanjuju aktivnost interferona beta-1a in vitro (neutrališuća antitijela). Neutrališuća antitijela su povezana sa smanjenjem bioloških in vivo efekata lijeka AVONEX i mogu biti potencijalno povezana sa smanjenjem kliničke efikasnosti. Procijenjeno je da se plato incidence stvaranja neutrališućih antitijela dostigne nakon 12 mjeseci liječenja. Novije kliničke studije sa pacijentima liječenim do tri godine lijekom AVONEX ukazuju da približno 5 % do 8 % pacijenata razvije neutrališuća antitijela.
Korišćenje različitih metoda za određivanje antitijela na interferone u serumu ograničava mogućnost upoređivanja različitih interferonskih preparata kada je u pitanju njihov potencijal razvoja neutrališućih antitijela.
U periodu nakon dobijanja dozvole za promet lijeka, prijavljeni su slučajevi nekroze na mjestu injekcije (vidjeti dio 4.8).
Da bi se smanjio rizik od reakcija na mjestu primjene injekcije, pacijentima treba savjetovati da koriste aseptičnu tehniku injektovanja i da mijenjaju mjesta injektovanja sa svakom dozom.
Periodično treba provjeravati postupak samostalne primjene od strane pacijenta, posebno ako su se javile reakcije na mjestu injekcije. Ako pacijent doživi bilo kakvo oštećenje kože, koje može biti praćeno otokom ili isticanjem tečnosti sa mjesta injekcije, pacijentu treba savjetovati da razgovara sa svojim ljekarom. Da li treba prekinuti terapiju nakon što se pojavi nekroza na jednom mjestu primjene zavisi od obima nekroze. Za pacijente koji nastavljaju sa terapijom lijekom Avonex nakon što je nastupila nekroza na mjestu injekcije, treba izbjegavati primjenu lijeka Avonex u zahvaćenom području dok se potpuno ne izliječi. Ako dođe do višestrukih lezija, promijeniti mjesto injektovanja ili prekinuti terapiju dok ne dođe do zarastanja.
Nije bilo formalno sprovedenih studija kod ljudi.
Interakcije lijeka AVONEX sa kortikosteroidima ili adrenokortikotropnim hormonom (ACTH) nisu bile sistematski ispitivane. Kliničke studije pokazuju da pacijenti sa MS mogu primati lijek AVONEX i kortikosteroide ili ACTH tokom relapsa.
Utvrđeno je da interferoni smanjuju aktivnost hepatičkih citohrom P450-zavisnih enzima kod ljudi i životinja. Ocijenjen je efekat primjene visoke doze lijeka AVONEX na P450-zavisni metabolizam kod majmuna. Nisu primijećene promjene metaboličkih mogućnosti jetre. Oprez je potreban kada se lijek AVONEX primjenjuje u kombinaciji sa ljekovima koji imaju uzak terapijski indeks i čiji klirens jako zavisi od enzimskog hepatičkog P450 sistema, npr. neke grupe antiepileptika i antidepresivi.
Plodnost
Provedena su ispitivanja plodnosti i razvoja na rhesus majmunima sa srodnim oblicima interferona beta-1a. Davanje vrlo visokih doza lijeka testiranim životinjama pokazalo je anovulatorne i abortivne efekte (vidjeti dio 5.3).
Nema dostupnih informacija o efektima interferona beta-1a na mušku plodnost.
Trudnoća
Veliki broj podataka (više od 1000 ishoda trudnoće) iz registara i iskustva nakon stavljanja lijeka u promet ukazuje na to da ne postoji povjećani rizik od značajnih kongenitalnih anomalija nakon izlaganja interferonu-beta prije začeća ili tokom prvog trimestra trudnoće. Međutim, trajanje izlaganja tokom prvog trimestra nije pouzdano, jer su podaci prikupljani u trenutku kada je interferon beta bio kontraindikovan tokom trudnoće, a liječenje vjerovatno prekidano čim bi se otkrila i/ili potvrdila trudnoća. Iskustva sa izlaganjem tokom drugog i trećeg trimestra su vrlo ograničena.
Ispitivanja na životnjama (vidjeti dio 5.3) pokazala su da postoji mogućnost povećanog rizika za spontani pobačaj. Rizik za spontani pobačaj kod trudnica izloženih interferonu beta ne može se adekvatno procijeniti na osnovu postojećih podataka, ali oni za sada ne ukazuju na povjećani rizik.
U slučaju kliničke potrebe, primjena lijeka Avonex tokom trudnoće može doći u obzir.
Dojenje
Dostupni su ograničeni podaci o prenosu interferona beta-1a u majčino mlijeko, koji, zajedno sa hemijskim/fiziološkim karakteristikama interferona beta, ukazuju na to da su nivoi interferona beta-1a izlučeni u humano mlijeko zanemarljivi. Ne očekuju se nikakvi štetni efekti na odojče/novorođenče.
Lijek Avonex se može koristiti tokom dojenja
Nisu sprovedene studije o efektima lijeka AVONEX na sposobnost upravljanja vozilima i mašinama. Neželjena dejstva na nivou centralnog nervnog sistema mogu imati manji uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i mašinama kod osjetljivih pacijenata (vidjeti dio 4.8).
Najčešća neželjena dejstva vezana za terapiju lijekom AVONEX su povezana sa simptomima sličnim gripu. Najčešće prijavljeni simptomi slični gripu su mialgija, povišena tjelesna temperatura, groznica, znojenje, astenija, glavobolja i mučnina. Titriranje lijeka AVONEX na početku terapije pokazalo je smanjenje ozbiljnosti i učestalosti simptoma sličnih gripu. Simptomi slični gripu su najizraženiji na početku terapije i učestalost im opada sa nastavkom liječenja.
Prolazni neurološki simptomi koji mogu biti slični pogoršanju MS mogu se javiti nakon injiciranja. Prolazne epizode hipertonije i/ili teške mišićne slabosti koje sprečavaju voljne pokrete mogu se javiti bilo kada tokom liječenja. Ove epizode su ograničenog trajanja, povremeno povezane sa injiciranjem i mogu se ponoviti nakon kasnijih injiciranja. U nekim slučajevima ovi simptomi su povezani sa simptomima sličnim gripu.
Učestalost neželjenih dejstava izražena je u pacijent-godinama prema sljedećim kategorijama:
Veoma česta (≥ 1/10 pacijent-godina);
Česta (≥ 1/100 do < 1/10 pacijent-godina);
Povremena (≥ 1/1 000 do < 1/100 pacijent-godina);
Rijetka (≥ 1/10 000 do < 1/1 000 pacijent-godina);
Veoma rijetka (< 1/10 000 pacijent-godina);
Nepoznata (ne mogu se procijeniti na osnovu dostupnih podataka).
Pacijent/vrijeme je zbir individualnih jedinica vremena kada je pacijent tokom studije bio izložen lijeku AVONEX prije nego što su nastupila neželjena dejstva. Na primjer, 100 osoba-godina može biti posmatrano kod 100 pacijenata koji su bili liječeni tokom jedne godine ili 200 pacijenata koji su bili liječeni tokom pola godine.
Neželjena dejstva otkrivena u studijama (klinička ispitivanja i opservacione studije, sa periodom praćenja od dvije do šest godina) i ostala neželjena dejstva otkrivena kroz spontano prijavljivanje na tržištu, sa nepoznatom učestalošću, prikazana su u donjoj tabeli.
U okviru svake grupe učestalosti, neželjena dejstva su predstavljena prema opadajućoj ozbiljnosti.
| Ispitivanja | |
| Česta | smanjenje broja limfocita, smanjenje broja leukocita, smanjenje broja neutrofila, snižen hematokrit, povećanje kalijuma u krvi, povećanje koncentracije azota uree u krvi |
| Povremena | smanjenje broja trombocita |
| Nepoznata | smanjenje tjelesne mase, povećanje tjelesne mase, abnormalni testovi funkcije jetre |
| Srčani poremećaji | |
| Nepoznata | kardiomiopatija, kongestivna srčana insuficijencija (vidjeti dio 4.4), palpitacije, aritmija, tahikardija |
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | |
| nepoznata | pancitopenija, trombocitopenija |
| Poremećaji nervnog sistema | |
| veoma česta | glavobolja2 |
| česta | mišićni spazam, hipoestezija |
| Nepoznata | neurološki simptomi, sinkopa3, hipertonija, vrtoglavica, parestezija, napadi, migrena |
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | |
| česta | rinoreja |
| rijetka | dispnea |
| Poremećaji probavnog sistema | |
| Česta | povraćanje, dijareja, mučnina2 |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | |
| česta | osip, pojačano znojenje, kontuzija |
| povremena | alopecija |
| Poremećaji mišićno-kostnog sistema i vezivnog tkiva | |
| česta | grč mišića, bol u vratu, mialgija2, artralgija, bol u ekstremitetima, bol u leđima, ukočenost mišića, mišićno-skeletna ukočenost |
| Nepoznata | sistemski eritematozni lupus, mišićna slabost, artritis |
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sistema | nefrotski sindrom, glomeruloskleroza (vidjeti dio 4.4 ‘Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi’) |
| Endokrini poremećaji | |
| Nepoznata | hipotireoidizam, hipertireoidizam |
| Poremećaji metabolizma i ishrane | |
| Česta | anoreksija |
| Infekcije i infestacije | |
| Nepoznata | apsces na mjestu injiciranja1 |
| Vaskularni poremećaji | |
| česta | prolazno crvenilo |
| Nepoznata | vazodilatacija |
| Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene | |
| veoma česta | simptomi slični gripu, povišena tjelesna temperatura2, groznica2, znojenje2 |
| česta | bol na mjestu injiciranja, eritem na mjestu injiciranja, modrica na mjestu injiciranja, astenija2, bol, umor2, opšta slabost, noćno znojenje |
| povremena | ''vruće'' mjesto injiciranja |
| Nepoznata | reakcija na mjestu injiciranja, upala na mjestu injiciranja, celulitis na mjestu injiciranja1, nekroza na mjestu injiciranja, krvarenje na mjestu injiciranja, bol u grudima |
| Poremećaji imunog sistema | |
| Nepoznata | anafilaktička reakcija, anafilaktički šok, reakcije preosjetljivosti (angioedem, dispnea, urtikarija, osip i osip uz svrab) |
| Poremećaji jetre i žuči | |
| Nepoznata | oštećenje jetre (vidjeti dio 4.4), hepatitis, autoimuni hepatitis |
| Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki | metroragija, menoragija |
| Psihijatrijski poremećaji | |
| česta | depresija (vidjeti dio 4.4), nesanica |
| Nepoznata | suicidalnost, psihoza, anksioznost, konfuzija, emocionalna nestabilnost |
*Karakteristika klase ljekova koji sadrže interferon beta (vidjeti dio 4.4).
┼Značajna grupa ljekova koji sadrže interferon, vidjeti niže Plućna arterijska hipertenzija.
1Reakcije na mjestu injiciranja uključujući bol, upalu i vrlo rijetke slučajeve apscesa ili celulitisa što može zahtijevati hiruršku intervenciju su bile prijavljene.
2Učestalost javljanja je veća na početku liječenja.
3Epizoda sinkope se može pojaviti nakon injiciranja lijeka AVONEX, normalno je to pojedinačna epizoda koja se obično pojavi na početku liječenja i ne ponavlja se kod kasnijih injiciranja.
Plućna arterijska hipertenzija
Slučajevi plućne arterijske hipertenzije (PAH) prijavljeni su s lijekovima koji sadrže interferon beta. Događaji su prijavljeni u različitim vremenskim tačkama i do nekoliko godina nakon početka liječenja interferonom beta.
Pedijatrijska populacija:
Ograničeni podaci iz literature, kliničkih studija i iskustva nakon izdavanja dozvole za lijek ukazuju da je bezbjednosni profil kod djece i adolescenata od 10 do manje od 18 godina koji primaju lijek AVONEX 30 mikrograma IM jednom nedjeljno u skladu sa onim viđenim kod odraslih.
Bezbjednosne informacije dobijene upotrebom lijeka Avonex kao aktivnog komparatora u 96-nedjeljnoj otvorenoj, randomizovanoj studiji na pedijatrijskim pacijentima sa relapsnom remitentnom multiplom sklerozom uzrasta od 10 do manje od 18 godina (sa samo 10% ukupne ispitivane populacije < 13 godina) pokazuju da su u grupi koja je primala lijek Avonex (n=72) sljedeći neželjeni događaji koji su uobičajeni kod odrasle populacije prijavljeni kao veoma česti u pedijatrijskoj populaciji: mijalgija, bol u ekstremitetima, umor i artralgija.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Nije bilo prijavljenog slučaja predoziranja. Ipak, u slučaju predoziranja, pacijente treba hospitalizovati zbog posmatranja i davanja odgovarajućeg suportivnog liječenja.
Farmakoterapijska grupa: interferoni
ATC kod: L03 AB07
Interferoni pripadaju grupi prirodnih proteina koje proizvode eukariotske ćelije kao odgovor na virusnu infekciju i druge biološke uzročnike. Interferoni su citokini koji posreduju u antivirusnim, antiproliferativnim i imunomodulatornim aktivnostima. Razlikuju se tri glavne grupe interferona: alfa, beta i gama. Interferoni alfa i beta se svrstavaju u grupu interferona tipa I, a interferon gama u grupu interferona tipa II. Ovi interferoni imaju neke sličnosti, ali jasno različite biološke aktivnosti. Oni se takođe mogu razlikovati prema svojim mjestima gdje nastaju u ćeliji.
Interferon beta proizvode različite vrste ćelija uključujući fibroblaste i makrofage. Prirodni interferon beta i lijek AVONEX (interferon beta-1a) su glikozilirani i preko azota imaju vezan ugljenohidratni kompleks. Poznato je da glikozilacija drugih proteina utiče na njihovu stabilnost, aktivnost, bioraspoloživost i poluvrijeme eliminacije u krvi. Ipak, efekti interferona beta koji su zavisni od glikozilacije nisu u potpunosti određeni.
Mehanizam djelovanja
Lijek AVONEX postiže svoje biološke efekte vezivanjem za specifične receptore na površini humanih ćelija. Ovo vezivanje dovodi do kompleksnog niza intracelularnih događaja koji vode do ekspresije brojnih, interferonom-uzrokovanih genskih produkata i markera. Oni uključuju: MHC klase I, Mx protein, 2'/5'-oligoadenilat sintetazu, β2-mikroglobulin i neopterin. Neki od ovih produkata su mjereni u serumu i ćelijskim frakcijama krvi pacijenata liječenih lijekom AVONEX. Nakon jedne intramuskularne doze lijeka AVONEX, nivoi ovih supstanci u serumu ostaju povišeni za najmanje četiri dana do jedne sedmice.
Nije poznato da li se mehanizam djelovanja lijeka AVONEX kod MS odvija na jednak način kao biološki efekti opisani iznad jer patofiziologija MS nije dobro utvrđena.
Klinička efikasnost i bezbjednost
Efekti liofilizovanog lijeka AVONEX u liječenju MS bili su prikazani u placebo kontrolisanoj studiji na 301 pacijentu (AVONEX n=158; placebo n=143) sa relapsnom MS okarakterisanom sa najmanje 2 relapsa u prethodne 3 godine ili najmanje jednim relapsom po godini prije ulaska u studiju kada je trajanje bolesti bilo manje od 3 godine. U kliničko ispitivanje su bili uključeni pacijenti koji su prilikom ulaska u studiju imali Expanded Disability Status Scale (EDSS) od 1 do 3.5. U skladu sa dizajnom studije, pacijenti su bili praćeni tokom različitog vremenskog perioda. 150 pacijenata liječenih lijekom AVONEX završilo je jednu godinu studije i 85 pacijenata završilo je dvije godine studije. U studiji je ukupni procenat pacijenata kod kojih je došlo do progresije nesposobnosti (prema Kapplan-Meier tabličnoj analizi života), po završetku dvije godine, iznosio 35% kod pacijenata liječenih placebom i 22% kod pacijenata liječenih lijekom AVONEX. Progresija nesposobnosti je mjerena kao povećanje na EDSS skali za 1.0 bod, a održala se tokom najmanje šest mjeseci. Takođe je pokazano smanjenjenje godišnjeg broja relapsa za trećinu. Taj kasniji klinički efekat primijećen je nakon više od jedne godine liječenja.
Dvostruko slijepa, randominizovana studija upoređivanja doza kod 802 pacijenta sa relapsnom MS (lijek AVONEX 30 mikrograma n=402, lijek AVONEX 60 mikrograma n=400) nije pokazala statistički značajne razlike ili trendove između doza lijeka AVONEX od 30 mikrograma i 60 mikrograma u kliničkim i opštim MRI parametrima.
Efekti lijeka AVONEX u liječenju MS bili su takođe dokazani u randomizovanoj, dvostruko slijepoj studiji izvedenoj na 383 pacijenta (lijek AVONEX n=193; placebo n=190) koji su imali jedan demijelinizacijski događaj povezan sa najmanje dvije kompatibilne MRI lezije mozga. Smanjenje rizika za nastup drugog događaja primijećen je u grupi liječenoj lijekom AVONEX. Efekat na MRI parametre je takođe viđen. Procijenjeni rizik drugog događaja bio je 50% za tri godine i 39% za dvije godine u placebo grupi te 35% (tri godine) i 21% (dvije godine) u grupi liječenoj lijekom AVONEX. U post-hoc analizi, oni pacijenti sa početnim MRI sa najmanje jednom Gd-napredujućom lezijom i devet T2 lezija imali su dvogodišnji rizik od pojave drugog događaja od 56% u placebo grupi i 21% u grupi liječenoj lijekom AVONEX. Ipak je uticaj ranog liječenja lijekom AVONEX nepoznat čak i u toj visoko-rizičnoj podgrupi jer je studija većim dijelom planirana da procijeni vrijeme do drugog događaja, a ne zbog dugotrajnog razvoja bolesti. Nadalje, trenutno nema dobro utvrđene definicije visoko rizičnog pacijenta, iako konzervativniji pristup prihvata najmanje devet T2 hiperintenzivnih lezija na početnom snimku i najmanje jedan novi T2 ili jednu novu Gd-napredujuću leziju na sljedećem snimku urađenom najmanje tri mjeseca nakon početnog snimka. U svakom slučaju, liječenje treba uzeti u obzir samo za pacijente koji su klasifikovani kao visoko rizični.
Pedijatrijska populacija:
Ograničeni podaci o efikasnosti/bezbjednosti lijeka AVONEX 15 mikrograma IM jednom nedjeljno (n=8) upoređeno sa pacijentima bez terapije (n=8) sa 4-godišnjim posmatranjem pokazali su rezultate slične onima kod odraslih, iako se stepen na EDSS skali u liječenoj grupi tokom 4 godine posmatranja povećao, što ukazuje na pogoršanje bolesti. Direktno poređenje sa trenutno preporučenom dozom za odrasle nije dostupno.
Lijek Avonex, 30 mikrograma/0,5 ml, rastvor za injekciju je ispitivan kao aktivni komparator u 2 kontrolisane kliničke studije na pedijatrijskim pacijentima uzrasta od 10 do manje od 18 godina sa relapsnom remitentnom multiplom sklerozom (vidjeti dio 4.2).
U otvorenoj randomizovanoj aktivno kontrolisanoj studiji, 150 ispitanika je nasumično raspoređeno u odnosu 1:1 u grupu liječenu dimetil fumaratom, primijenjenim oralno u dozi od 240 mg dva puta dnevno ili u grupu koja prima lijek Avonex, primijenjenim u dozi od 30 mikrograma jednom nedjeljno, intramuskularnom (i.m.) injekcijom, tokom 96 nedjelja.
U ITT populaciji, terapija dimetil fumaratom je rezultirala većim udjelom pacijenata bez novih ili novo uvećanih T2 hiperintenzivnih lezija u 96. nedjelji u odnosu na početnu vrijednost u poređenju sa lijekom Avonex [12,8% naspram 2,8%].
U dvostruko slijepoj, aktivno kontrolisanoj studiji sa dvostrukim placebom, 215 ispitanika je nasumično raspoređeno da primaju ili oralni fingolimod (0,5 mg jednom dnevno ili 0,25 mg jednom dnevno za pacijente tjelesne mase ≤ 40 kg) ili lijek Avonex 30 mikrograma, intramuskularno, jednom nedjeljno do 24 mjeseca.
Primarni cilj, prilagođena godišnja stopa relapsa (engl. annualized relapse rate, ARR) u 96. nedjelji, bila je značajno niža kod pacijenata liječenih fingolimodom (0,122) u poređenju sa pacijentima koji su primali lijek Avonex (0,675), što je dovelo do relativnog smanjenja ARR-a od 81,9% (p <0,001).
Sve u svemu, bezbjednosni profil kod pacijenata koji su primali lijek Avonex u dvije kliničke studije bio je kvalitativno konzistentan sa onim koji je prethodno primijećen kod odraslih pacijenata.
Farmakokinetički profil lijeka Avonexa proučavan je indirektno, testom za mjerenje antivirusne aktivnosti interferona. Taj test je ograničen jer je osjetljiv na interferon, ali nije specifičan za interferon beta. Druge tehnike određivanja nijesu dovoljno osjetljive.
Nakon intramuskularne primjene lijeka Avonexa, antivirusna aktivnost u serumu dostigne svoj maksimum za 5 do 15 sati pa počinje opadati sa poluvremenom eliminacije od približno 10 sati. Nakon što su izvršena odgovarajuća usklađivanja vezana za brzinu resorpcije lijeka iz mjesta primjene injekcije, izračunata vrijednost bioraspoloživosti iznosila je približno 40%. Bez takvih usklađivanja izračunata bioraspoloživost je veća. Supkutana primjena nikako ne može zamijeniti intramuskularnu primjenu.
Kancerogeneza: nema dostupnih podataka o kancerogenosti interferona beta-1a kod ljudi ili životinja.
Hronična toksičnost: U studiji toksičnosti ponovljenih doza koja je trajala 26 sedmica i u kojoj se jednom sedmično rezus majmunima intramuskularno davao interferon beta-1a u kombinaciji sa drugom imunomodulatornom supstancom, anti CD40 ligand monoklonskim antitijelom, nije bilo imunološkog odgovora na interferon beta-1a, niti su se pokazali znaci toksičnosti.
Lokalna podnošljivost: intramuskularna iritacija nije bila procijenjena kod životinja nakon ponovljene primjene u isto mjesto injiciranja.
Mutageneza: Ograničeni ali značajni testovi mutageneze su bili sprovedeni. Rezultati su bili negativni.
Smanjenje plodnosti: Studije plodnosti i razvoja su bile sprovedene na rezus majmunima sa srodnim oblikom interferona beta-1a. Kod vrlo visokih doza su kod testiranih životinja primijećeni anovulatorni i abortivni efekti. Slični, dozno zavisni efekti na reproduktivnost su takođe bili primijećeni kod drugih oblika alfa i beta interferona. Nisu bili primijećeni teratogeni efekti ili efekti na razvoj ploda, ali dostupne informacije o efektima interferona beta-1a za vrijeme i poslije trudnoće su ograničene.
Nema dostupnih informacija o efektima interferona beta-1a na plodnost muškaraca.
Natrijum acetat, trihidrat
Sirćetna kiselina, glacijalna
Arginin hidrohlorid,
Polisorbat 20
Voda za injekcije
Nije primenjivo.
3 godine
Čuvati u frižideru (2°C – 8°C).
NE ZAMRZAVATI.
Lijek AVONEX se može čuvati i na sobnoj temperaturi (između 15 °C i 30 °C) do jedne sedmice.
Čuvati u originalnom pakovanju (zapečaćenom plastičnom kontejneru) zbog zaštite od svjetlosti (vidjeti dio 6.5.)
1 ml napunjeni injekcioni špric napravljen od stakla (tip I) sa zaštitnom kapicom s evidencijom otvaranja i potisnim čepom (bromobutil) sadrži 0.5 ml rastvora.
Veličina pakovanja: kutija sa četiri napunjena injekciona šprica od 0.5 ml. Svaki špric je upakovan u zapečaćeni plastični kontejner koji sadrži i jednu injekcionu iglu za intramuskularnu injekciju.
Lijek AVONEX je dostupan u obliku već pripremljenog rastvora za injekciju u napunjenom injekcionom špricu.
Jednom izvađen iz frižidera, lijek AVONEX u napunjenom injekcionom špricu treba ostaviti da se zagrije do sobne temperature (15°C do 30°C) za oko 30 minuta.
Ne koristite spoljašnje izvore toplote poput vruće vode za zagrijavanje lijeka AVONEX 30 mikrograma rastvor za injekciju.
Ako rastvor za injekciju sadrži vidljive čestice ili ako tečnost nije bistra i bezbojna, napunjen injekcioni špric se ne smije upotrijebiti. U pakovanju je priložena i injekciona igla za intramuskularnu primjenu. Lijek ne sadrži konzervanse. Svaki napunjeni injekcioni špric lijeka AVONEX sadrži samo jednu dozu. Bacite neiskorišteni sadržaj napunjenog injekcionog šprica.
Bilo koji neiskorišteni medicinski proizvod ili upotrijebljeni materijal treba baciti u skladu sa lokalnim zahtjevima.
- Provjerite rok upotrebe na naljepnici kontejnera. Ne koristite ako je rok upotrebe istekao.
- Odlijepite potpuno papirnu naljepnicu. Provjerite da li pakovanje kontejnera sadrži jedan
napunjeni špric i jednu iglu za injiciranje (vidjeti sliku “Sadržaj plastičnog kontejnera”).
-Ostavite ga na sobnoj temperaturi pola sata. To čini injekciju ugodnijom nego injiciranje direktno iz frižidera.
Savjet: Ne koristite spoljašnje izvore zagrijavanja kao što je topla voda da zagrijete špric.
Pronađite čistu, tvrdu površinu da stavite sve stvari koje su Vam potrebne za Vašu injekciju.
Spustite kontejner na tu podlogu.
B: Priprema injekcije
| 1 | Provjerite tečnost u špricu. | |
| 2 | Uklonite kapicu sa šprica. | |
| 3 | Stavite iglu |
C: Davanje injekcije
| 1 | Očistite i rastegnite mjesto injiciranja | |
| 2 | Davanje injekcije | |
| 3 | Izvlačenje igle van | |
| Pravilno uklanjanje otpada |
Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.
Ne koristite lijek Avonex nakon isteka roka upotrebe označenog na pakovanju.
Čuvati u originalnom pakovanju (zapečaćenom plastičnom kontejneru) zbog zaštite od svjetlosti.
Čuvati u frižideru (između 2 °C i 8 °C). Ne zamrzavati.
Lijek Avonex se može čuvati i na sobnoj temperaturi (između 15 °C i 30 °C) do jedne sedmice.
Ne koristite lijek AVONEX ako primijetite:
-Napunjeni injekcioni špric je slomljen.
-Zapečaćeni plastični kontejner je oštećen ili otvoren.
-Rastvor je obojen ili se vide čestice koje u njemu plivaju.
-Kapica je polomljena.
Ljekove ne treba bacati u kućni otpad ili u otpadne vode. Pitajte svog farmaceuta kako da uklonite ljekove koje više ne trebate. Ove mjere će pomoći očuvanju okoline.
Šta sadrži lijek AVONEX
Aktivna supstanca je: interferon beta-1a 30 mikrograma/0.5 ml
Ostale supstance su: natrijum acetat, trihidrat; sirćetna kiselina, glacijalna; arginin hidrohlorid; polisorbat 20; voda za injekcije.
Kako izgleda lijek AVONEX i sadržaj pakovanja
Avonex rastvor za injekciju je dostupan kao injekcija već spremna za upotrebu.
U kutiji lijeka Avonex nalaze se četiri napunjena injekciona šprica, spremna za upotrebu, svaki sa 0,5 ml čiste, bezbojne tečnosti. Svaki špric je upakovan u plastični zapečaćeni kontejner. Odvojena igla za davanje injekcije takođe pripada sadržaju kontejnera.
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole za stavljanje leka u promet:
Glosarij d.o.o. Podgorica, Vojislavljevića 76, Podgorica
Proizvođač:
FUJIFILM Diosynth Biotechnologies Denmark ApS, Biotek Allé 1, DK - 3400 Hillerød, Danska
Biogen Netherlands B.V., Prins Mauritslaan 13, 1171 LP Badhoevedorp, Holandija
Režim izdavanja lijeka
Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.
Broj i datum dozvole
2030/14/41 – 1262 od 13.01.2014. godine
Ovo uputstvo je posljednji put odobreno
Maj, 2025. godine