APAURIN® 10mg/2ml rastvor za injekciju/infuziju

Diazepam se koristi u slučajevima kod kojih je potrebno brzo dejstvo:

• u liječenju akutne anksioznost i agitiranosti,
• za kontrolu statusa epileptikusa, epileptičnih i febrilnih konvulzija,
• za ublažavanje spazma mišića (tetanus),
• kao sedativ kod manjih hirurških i stomatoloških zahvata (premedikacija).

Doziranje mora biti individualno.

Odrasli

Akutna anksioznost i akutni mišićni spazam

Diazepam 10 mg može se davati intravenski ili intramuskularno. Po potrebi doza se može ponoviti nakon 4 sata.

Tetanus

0,1 mg do 0,3 mg na kg tjelesne mase polako intravenski u razmacima od 1 do 4 sata ili u kontinuiranoj intravenskoj infuziji 3 do 10 mg na kg tjelesne mase tokom 24 sata.

Status epileptikus ili epileptične konvulzije

0,15 mg do 0,25 mg na kg tjelesne mase intravenski (uobičajeno 10 – 20 mg). Po potrebi doza se može

ponoviti nakon 30 do 60 minuta. Kada pacijent bude pod kontrolom, ponovna pojava konvulzija se može spriječiti pomoću kontinuirane infuzije (najveća je doza 3 mg na kg tjelesne mase tokom 24 sata).

Dijagnostika, premedikacija

0,1 mg do 0,2 mg po kg tjelesne mase polagano intravenski (uobičajeno 10 – 20 mg), prilagođeno

potrebama pacijenta.

Stariji pacijenti:

Stariji ili iscrpljeni pacijenti trebaju primiti najviše pola uobičajene doze.

Oštećenje jetre/bubrega:

Smanjenje doze takođe može biti potrebno kod pacijenata sa poremećajem funkcije jetre ili bubrega.

Djeca:

Status epileptikus, epileptične ili febrilne konvulzije

0,2 do 0,3 mg po kg tjelesne mase (ili 1 mg po godini starosti) daje se intravenskom injekcijom.

Ukoliko je potrebno, doza se može ponoviti nakon 30 do 60 minuta.

Sedacija ili mišićna relaksacija

Parenteralno se može dati do 0,2 mg po kg tjelesne mase.

Novorođenčad:

Ne preporučuje se; doza nije utvrđena i Apaurin rastvor za injekcije ili infuziju sadrži benzil alkohol, kojeg treba izbjegavati u injekcijama kod novorođenčadi.

Način primjene

Kako bi se smanjila mogućnost negativnih dejstava tokom intravenske primjene injekciju treba dati polako (1,0 ml rastvora u minuti). Savjetuje se da pacijent leži barem jedan sat nakon primjene. Osim u hitnim slučajevima, za vrijeme intravenske primjene uvijek mora biti prisutna

druga osoba, te uvijek moraju biti dostupna sredstva za resuscitaciju.

Preporučuje se da pacijenti obavezno ostanu pod medicinskim nadzorom sve do isteka barem jednog

sata od vremena kada je dana injekcija. Prilikom otpusta na kućnu njegu uvijek treba da ih prati

odrasla osoba, uz upozorenje da ne upravljaju motornim vozilima i ne rukuju mašinama

tokom 24 sata.

Intravenska injekcija može biti povezana sa lokalnim reakcijama i tromboflebitisom, te može doći do

pojave venske tromboze. Kako bi se mogućnost za takve efekte svela na minimum, intravenske

injekcije diazepama treba dati u veliku venu fossae antecubitalis.

Kada je potrebna kontinuirana intravenska infuzija, savjetuje se da se Apaurin injekcija od 2 ml

pomiješa sa najmanje 200 ml infuzionog rastvora kao što je rastvor natrijum hlorida (injekcija) ili glukoze (injekcija), i da se kao takvi rastvori odmah upotrijebe. Postoje dokazi da se diazepam adsorbuje na plastične kese za infuziju i setove kojima se daje. Zbog toga se za primjenu diazepama putem intravenske infuzije preporučuje korištenje staklenih boca.

Preosjetljivost na diazepam ili neku od pomoćnih supstanci.

Preosjetlivost na druge benzodiazepine.

Miastenija gravis.

Teška respiratorna insuficijencija.

Sindrom apneje u snu.

Teška jetrena insuficijencija.

Fobična ili opsesivna stanja.

Hronična psihoza.

Izbjegavajte primjenu injekcije kod novorođenčadi (sadrži benzil alkohol).

Istovremena primjena alkohola/materija sa sedativnim efektom na CNS

Potrebno je izbjegavati istovremenu primjenu diazepama sa alkoholom i/ili ljekovima sa sedativnim efektom na CNS. Ovakva kombinacija može povećati klinička dejstva diazepama sa mogućom pojavom teške sedacije te kliničkom manifestacijom depresije disanja i negativnog dejstva na

kardiovaskularni sistem (vidjeti dio 4.5).

Pozitivna anamneza za zavisnost od alkohola, ljekovima ili drugim supstancama

Diazepam bi trebalo uz izuzetni oprez primjenjivati kod pacijenata sa anamnestičkim podatkom za

zavisnost od alkohola, ljekovima ili drugim supstancama. Primjenu diazepama potrebno je izbjegavati kod pacijenata koji su zavisni o materijama koje depresivno djeluju na CNS, uključujući alkohol. Izuzetak od ovoga je liječenje akutnog apstinencijalnog sindroma.

Razvoj tolerancije

Određeni gubitak efikasnosti hipnotičkog djelovanja benzodiazepina može se razviti nakon

kontinuirane primjene tokom nekoliko sedmica.

Razvoj zavisnosti

Primjena benzodiazepina može dovesti do razvoja fizičke i psihičke zavisnosti. Rizik od zavisnosti raste sa dozom i trajanjem liječenja. To se posebno odnosi na pacijente sklone alkoholu ili na pacijente sa značajnim poremećajima ličnosti. Veoma su bitne redovne kontrole tih pacijenata, pri čemu treba

izbjegavati rutinsko propisivanje lijeka, a liječenje treba prekidati postupno.

Apstinencijalni simptomi

Jednom kada se razvije fizička zavisnost, nagli prekid liječenja će biti praćen simptomima apstinencije koji uključuju glavobolju, bolove u mišićima, izrazitu anksioznost, napetost, nemir, nesigurnost i razdražljivost. U teškim slučajevima mogu se pojaviti sljedeći simptomi: derealizacija,

depersonalizacija, hiperakuzija, ukočenost i tremor ekstremiteta, preosjetljivost na svjetlost, buku i

fizički dodir, halucinacije i epileptički napadi.

Povratna nesanica i anksioznost

Po prestanku liječenja može se pojaviti prolazni sindrom sa simptomima koji su bili uzrok

liječenja diazepamom, a vraćaju se sa pojačanim intenzitetom. Ovakvi simptomi mogu biti praćeni

drugim reakcijama uključujući promjene raspoloženja, anksioznost ili poremećaj spavanja i nemir.

Budući da je rizik za pojavu fenomena apstinencije/fenomena povratka simptoma veći nakon iznenadnog prekida liječenja, preporučuje se postepeno smanjivanje doze lijeka.

Trajanje liječenja

Trajanje liječenja treba da bude što kraće (vidjeti dio 4.2), zavisno od indikacije.

Amnezija

Treba imati na umu da benzodiazepini mogu izazvati anterogradnu amneziju. Anterogradna amnezija

može se pojaviti pri primjeni terapijskih doza, a rizik se povećava primjenom većih doza. Amnestičko dejstvo može biti povezano sa neprikladnim ponašanjem. Ovo stanje obično se javlja nekoliko sati nakon uzimanja lijeka te bi zbog smanjivanja rizika pacijent trebao biti siguran da će imati 7 – 8 sati

neprekinutog sna (vidjeti dio 4.8).

Psihijatrijske i ˝paradoksalne˝ reakcije

Pri primjeni benzodiazepina mogu se javiti paradoksalne reakcije kao što su nemir, agitacija,

razdražljivost, agresivnost, obmana, bijes, noćne more, halucinacije, psihoze, neprikladno ponašanje

kao i ostali poremećaji ponašanja. Vjerojatnije je da će se pojaviti kod djece i starijih pacijenata. Ako se pojave spomenuti simptomi, treba prekinuti primjenu lijeka.

Posebne grupe pacijenata

Ne preporučuje se primjena benzodiazepina kod djece bez dobre procjene potrebe za ovakvom

terapijom. Trajanje liječenja mora biti svedeno na minimum.

Budući da bezbjednost i efikasnost kod pedijatrijskih pacijenata mlađih od 6 mjeseci nije utvrđena,

diazepam se smije primjenjivati u ovoj starosnoj grupi sa velikim oprezom i samo onda kada druge

alternativne terapije nijesu dostupne.

Stariji i drugim bolestima oslabljene osobe moraju uzimati manje doze lijeka (vidjeti dio 4.2). Zbog

miorelaksirajućeg efekta kod starijih osoba postoji rizik od padova te posljedičnog preloma vrata butne kosti.

Preporučuje se primjena manjih doza kod pacijenata sa hroničnom respiratornom insuficijencijom zbog rizika za pojavu depresije disanja.

Benzodiazepini nijesu indikovani kod pacijenata sa teškom insuficijencijom jetre jer mogu ubrzati nastanak encefalopatije. Kod pacijenata sa hroničnom bolešću jetre doziranje lijeka mora biti smanjeno.

Potrebno je pridržavati se uobičajenih mjera opreza kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom. Kod pacijenata sa insuficijencijom bubrežne funkcije poluvrijeme eliminacije diazepama ostaje nepromijenjeno pa nije potrebna prilagodjavanje doze.

Ne preporučuje se primjena benzodiazepina kao primarne terapije psihoza.

Benzodiazepini se ne smiju koristiti kao samostalna terapija depresije ili anksioznosti povezane sa

depresijom (kod takvih pacijenata ovi ljekovi mogu potstaknuti suicid).

Benzodiazepini mogu otežati psihološko prilagodjavanje u slučaju gubitka ili smrti osobe.

Ovaj lijek sadrži 10,6 vol % etanola (alkohola) tj. 170,75 mg po ampuli, što odgovara 21,5 ml piva,

8,9 ml vina po dozi te može biti štetno za alkoholičare. Ovo treba uzeti u obzir kod primjene u trudnica ili dojilja, djece i kod pacijenata sa visokim rizikom, kao što su pacijenti sa oštećenjem jetre ili epileptičari.

Apaurin sadrži benzil alkohol. Ne smije se davati nedonoščadima i novorođenčadi. Zbog opasnosti od

fatalne toksične reakcije usljed izlaganja benzil alkoholu u dozi koja prelazi 90 mg/kg/dan ovaj

lijek ne treba davati odojčadi i djeci mlađoj od 3. godine.

Apaurin sadrži benzoatnu kiselinu i natrijum benzoat. Može povećati rizik od pojave žutice kod

novorođenčadi.

Treba uzeti u obzir da doze od 2,95 ml ili više sadrže više od 1 mmol (23 mg) natrijuma. O tomu treba

voditi računa kod pacijenata sa ograničenim unosom natrijuma.

Apaurin sadrži propilenglikol. Postoje rijetki izvještaji o toksičnosti propilenglikola kod pacijenata

liječenih kontinuiranom infuzijom diazepama (metabolička acidoza sa anjonskim procijepom,

hiperosmolarnost, insuficijencija bubrega) sa rizikom od sindroma višeorganske insuficijencije i šoka.

Zabilježena su toksična dejstva propilenglikola na centralni nervni sistem sa konvulzijama, poremećajem svijesti, tahikardijom, tahipnejom i dijaforezom. Navedeni simptomi se češće javljaju kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega ili jetre kod djece.

Farmakokinetičke interakcije

Oksidativni metabolizam diazepama posredovan je CYP3A i CYP2C19 izoenzimima. Oksazepam i

temazepam su dodatno konjugovani sa glukuronskom kiselinom. Posljedično ovome, supstrati koji su

modulatori CYP3A i CYP2C19, mogu potencijalno promijeniti farmakokinetiku diazepama. Ljekovi

kao cimetidin, ketokonalzol, fluvoksamin, fluoksetin i omeprazol, koji su inhibitori CYP3A ili

CYP2C19, mogu izazvati pojačanu i produženu sedaciju. Takođe postoje podaci da diazepam utiče

na metaboličko izlučivanje fenitoina.

Cisaprid može rezultirati privremenim povećanjem efekata sedacije peroralno primijenjenih

benzodiazepina zbog njihove ubrzane resorpcije.

Farmakodinamičke interakcije

Pojačano djelovanje na sedaciju, respiraciju i hemodinamiku može nastupiti u slučaju istovremene

primjene diazepama sa supstancama koje imaju sedativni efekat na CNS kao što su antipsihotici,

anksiolitici/sedativi, antidepresivi, hipnotici, antiepileptici, narkotički analgetici, anestetici, sedativni

antihistaminici i alkohol.

Pacijenti koji uzimaju diazepam moraju izbjegavati alkoholna pića (vidjeti dio 4.4).

Pogledajte dio 4.9 sa upozorenjima za druge supstance koje imaju sedativno dejstvo na CNS, uključujući alkohol.

Trudnoća

Ispitivanja na životinjama otkrivaju neznatne efekte na fetus, dok je nekoliko ispitivanja zabilježilo

kasnije poremećaje u ponašanju mladunčadi zbog intrauterine izloženosti.

Ne preporučuje se primjena diazepama u trudnoći, posebno tokom prvog i posljednjeg trimestra,

osim u strogoj indikaciji. Ukoliko se diazepam koristi tokom prvog trimestra trudnoće može doći

do blagog porasta rizika od kongenitalnih anomalija, posebno rascjepa nepca, ali uzročna povezanost nije sa sigurnošću dokazana. Ako se lijek propisuje ženi u fertilnoj dobi, treba je upozoriti da se obrati

svom ljekaru radi prekida terapije ako planira trudnoću ili sumnja da je zatrudnjela.

Ako se zbog određene indikacije lijek mora primijeniti tokom zadnje faze trudnoće ili tokom

porođaja, zbog farmakološkog djelovanja diazepama mogu se očekivati određen uticaj na novorođenče kao što su hipotermija, hipotonija, nepravilnosti srčanog ritma, smetnje sisanja i umjerena depresija disanja. Treba naglasiti da kod novorođenčadi još nije u potpunosti razvijen enzimski sistem koji učestvuje u metabolizmu i eliminaciji lijeka (naročito kod nedonoščadi).

Djeca majki koje su kontinuirano uzimale benzodiazepine tokom posljednjeg razdoblja trudnoće mogu razviti fizičku zavisnost, a postoji i rizik od razvoja apstinencijalnog sindroma u postnatalnom periodu.

Dojenje

Diazepam se izlučuje u majčino mlijeko. Žene koje se liječe diazepamom ne bi smjele dojiti.

Apaurin snažno utiče na psihofizičke sposobnosti pacijenata i smanjuje sposobnost upravljanja

motornim vozilima i rukovanja mašinama. Sedacija, amnezija, nedovoljna koncentracija i nedovoljna mišićna funkcija mogu nepovoljno uticati na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama. Ako dođe do skraćenja dubine sna, povećava se rizik smanjene budnosti.

Slabost psihofizičkih sposobnosti i sedacija mogu se javiti ujutro nakon uzimanja lijeka i mogu trajati

nekoliko dana. Pacijente treba upozoriti da dejstvo lijeka na centralni nervni sistem mogu perzistirati

dan nakon uzimanja lijeka, čak i nakon samo jedne doze.

Pacijente treba upozoriti da alkohol može intenzivirati svaki poremećaj i zato ga treba izbjegavati za vrijeme liječenja (vidjeti dio 4.5).

Najčešće zabilježena neželjena dejstva su umor, ošamućenost i slabost mišića. Uglavnom zavise od doze, te se javljaju pretežno na početku liječenja i obično nestaju s produženom primjenom lijeka.

Poremećaji nervnog sistema

Ataksija, dizartrija, otežan govor, glavobolja, tremor, vrtoglavica. Primjenom terapijskih doza može se

pojaviti anterogradna amnezija, iako se rizik povećava uz primjenu većih doza lijeka. Amnestičko dejstvo može biti povezano sa neprikladnim ponašanjem.

Psihijatrijski poremećaji

Paradoksalne reakcije kao što su nemir, agitacija, razdražljivost, agresivnost, obmana, bijes, noćne

more, halucinacije, psihoze, neprikladno ponašanje i ostali poremećaji ponašanja mogu se pojaviti pri

primjeni benzodiazepina. U slučaju pojave ovakvih neželjenih reakcija, liječenje se mora prekinuti.

Uglavnom se javljuju kod djece i kod starijih osoba.

Konfuzija, emocionalna otupjelost, smanjena budnost, depresija, povećanje ili smanjenje libida.

Dugotrajna primjena (čak u terapijskim dozama) može dovesti do razvoja fizičke i psihičke zavisnosti.

Prekid liječenja može imati za posledicu simptome ustezanja ili povratno (˝rebound˝) dejstvo (vidjeti

dio 4.4). Zabilježeni su slučajevi zloupotrebe benzodiazepina (vidjeti dio 4.4).

Povrede, trovanja i proceduralne komplikacije

Zabilježen je povećan rizik od padova i preloma kod starijih osoba.

Poremećaji digestivnog sistema

Mučnina, suva usta ili hipersalivacija, konstipacija i ostale digestivne tegobe.

Poremećaji oka

Diplopija, zamagljen vid.

Vaskularni poremećaji

Hipotenzija, oslabljena cirkulacija.

Ispitivanja

Nepravilan rad srca, vrlo rijetko porast transaminaza, porast alkalne fosfataze u krvi.

Poremećaji bubrega i mokraćnog sistema

Inkontinencija, retencija urina.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Kožne reakcije.

Poremećaji uha i labirinta

Vrtoglavica.

Srčani poremećaji

Insuficijencija srca, uključujući srčani zastoj.

Poremećaji disajnog sistema, toraksa i medijastinuma

Depresija disanja, uključujući respiratornu insuficijenciju.

Poremećaji jetre i žuči

Vrlo rijetko žutica.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax:+382 (0) 20 310 581

www.calims.me

[email protected]

putem IS zdravstvene zaštite

Simptomi

Benzodiazepini uglavnom uzrokuju pospanost, ataksiju, dizartriju i nistagmus. Predoziranje samim

diazepamom rijetko kada dovodi do životne ugroženosti, premda on može izazvati arefleksiju, apneju,

hipotenziju, kardiorespiratornu depresiju i komu. Eventualna pojava kome obično traje nekoliko sati,

ali može biti produženog i cikličkog karaktera, posebno kod starijih osoba. Respiratorna depresija, koja se može pojaviti uz benzodiazepine, ozbiljnija je kod pacijenata sa respiratornom bolešću.

Benzodiazepini pojačavaju dejstvo ostalih materija sa sedativnim dejstvom na CNS, uključujući alkohol.

Liječenje

Praćenje vitalnih funkcija i sprovođenje suporativnih mjera liječenja zavisno od kliničkog stanja pacijenta. Rijetko je potrebno simptomatsko liječenje kardiorespiratorniog dejstva diazepama ili njegovih neželjenih dejstava na CNS.

Dalju resorpcija treba spriječiti primjenom odgovarajućih metoda, npr. primjenom aktivnog uglja unutar 1 – 2 sata od ingestije. U slučaju primjene aktivnog uglja potrebno je zaštititi disajne puteve kod pacijenata sa poremećajem svijesti. U slučaju istovremene ingestije i drugih ljekova, može se razmotriti gastrička lavaža, iako ovo nije rutinska mjera liječenja.

Ako nastupi teška depresija CNS-a, potrebno je razmotriti primjenu flumazenila koji je anatgonist benzodiazepina. Njegova primjena sprovodi se isključivo u strogo kontrolisanim uslovima. Flumazenil

ima kratko poluvrijeme eliminacije (oko 1 sat), pa je nakon prestanka njegovog djelovanja pacijenta potrebno pratiti. Flumazenil se primjenjuje uz poseban oprez u slučaju istovremene ingestije diazepama i ljekova koji smanjuju epileptički prag (npr. triciklički antidepresivi). Za detaljnije

informacije o primjeni flumazenila, potrebno je proučiti odgovarajući Sažetak karakteristika lijeka.

Ako se pojavi ekscitacija, barbiturate ne bi trebalo primjenjivati.

Farmakoterapijska grupa: anksiolitici, derivati benzodiazepina

ATC kod: N05BA01

Apaurin je lijek iz grupe benzodiazepina koji ima anksiolitičko, sedativno, miorelaksantno i antikonvulzivno dejstvo. Može izazvati i amneziju.

Diazepam je visoko solubilan u lipidima i prelazi krvno-moždanu barijeru. Ova svojstva ga čine

pogodnim za intravensku primjenu u kratkotrajnim anestetskim postupcima, jer brzo djeluje na mozak

i jer se njegovo inicijalno dejstvo brzo smanjuju, s obzirom da se raspodjeljuje u masna tkiva.

Resorpcija

Nakon primjene odgovarajuće intravenske doze diazepama, efikasne koncentracije u plazmi obično

se postižu unutar 5 minuta (približno 150-400 ng/ml). Resorpcija nakon intramuskularne primjene je

nepredvidljiva, te je moguće da se postignu vršne koncentracije u plazmi koje su niže od onih nakon

peroralne primjene.

Raspodjela

Diazepam i njegovi metaboliti u visokom se postotku vežu za bjelančevine plazme (diazepam 98%).

Diazepam i njegovi metaboliti prolaze krvno-moždano i placentnu barijeru i mogu se takođe naći u

majčinom mlijeku u koncentracijama približnim jednoj desetini onih u majčinoj plazmi (vidjeti dio 4.6).

Volumen raspodjele je 1 – 2 l/kg.

Metabolizam

Diazepam se uglavnom metaboliše u farmakološki aktivne metabolite kao što su N-desmetildiazepam,

temazepam i oksazepam. Oksidativni metabolizam diazepama je posredovan CYP3A i CYP2C19 izoenzimima. Okasepam i temazepam su dodatno konjugovani sa glukuronskom kiselinom.

Izlučivanje

Smanjenje koncentracije u plazmi nakon peroralne primjene odvija se u dvije faze. Nakon početne

brze i opsežne distribucijske faze slijedi produžena završna faza izlučivanja (poluvrijeme eliminacije

do 48 sati). Poluvrijeme eliminacije aktivnog metabolita N-desmetildiazepama iznosi do 100 sati.

Diazepam i njegovi metaboliti izlučuju se uglavnom urinom, pretežno u konjugovanim oblicima.

Klirens diazepama je 20 – 30 ml/min. Ponovljeno doziranje dovest će do akumulacije lijeka i njegovih

metabolita. Potrebne su 2 sedmice za postizanje dinamičke ravnoteže, a koncentracije metabolita mogu biti veće od koncentracija samog diazepama.

Farmakokinetika kod posebnih grupa pacijenata

Poluvrijeme eliminacije može biti produženo kod novorođenčadi, starijih osoba i pacijenata sa bolešću

jetre. Kod poremećene funkcije bubrega poluvrijeme eliminacije diazepama je promijenjeno. Nije

utvrđena jasna povezanost između nivoa diazepama u krvi i njegovog kliničkog dejstva.

Uticaj na plodnost

U toksikološkim ispitivanjima uticaja diazepama na reprodukciju uočeno je smanjenje broja

graviditeta, kao i broja preživjelih legala nakon primjene peroralnih doza 100 mg/kg/dan, prije i

tokom perioda parenja, te tokom graviditeta i laktacije.

Teratogenost

Utvrđeno je da diazepam pokazuje teratogeno dejstvo kod miševa kod doza od 45 – 50 mg/kg/dan,

100 mg/kg/dan i 140 mg/kg/dan, kao i u hrčaka kod 280 mg/kg/dan. Obrnuto, diazepam nije pokazao

teratogeno dejstvo kod doza 80 i 300 mg/kg/dan u pacova, te kod doza 20 i 50 mg/kg/dan u kunića.

Mutagenost

U brojnim ispitivanjima došlo se do slabih dokaza mutagenog potencijala diazepama kod visokih

koncentracija koje su daleko iznad terapijskih doza za ljude.

Karcinogenost

Karcinogeni potencijal diazepama u peroralnoj primjeni ispitan je u nekoliko vrsta glodara. Uočen

je porast učestalosti hepatocelularnih tumora u mužjaka miša, dok u ženki miša, pacova, hrčaka ili

skočimiša nije bilo signifikantnog porasta učestalosti pojave tumora.

Etanol

Benzil alkohol

Propilen glikol

Benzoeva kiselina

Natrijum benzoat

Voda za injekcije

Nije primjenljivo.

3 godine.

Čuvati na temperaturi ispod 25°C, u originalniom pakovanju radi zaštite od svjetlosti i vlage.

Čuvati van domašaja djece.

Ampula (staklo, tip Ph. Eur. I): 10 ampula (2 x 5 ampula po 2 ml rastvora za injekciju ili infuziju u blister pakovanju), u kutiji.

Nema posebnih zahtjeva.

Apaurin injekcije ne smiju se miješati sa rastvorima drugih ljekova u istoj brizgalici ili infuzijskoj boci.

Rastvor za infuziju (5–10% glukoza ili 0,9% rastvor natrijum hlorida) priprema se neposredno prije korištenja. Infuzijskoj tečnosti (najmanje 250 ml) dodaje se sadržaj ampule odjednom (najviše 2 ampule istovremeno), dobro promiješa i odmah upotrijebi.

Apaurin pripada grupi ljekova koji se zovu benzodiazepini. Lijek Apaurin sadrži kao aktivnu supstancu diazepam.

Apaurin se koristi u slučajevima kod kojih je potreban brzi efekat:

• u liječenju napada tjeskobe i uznemirenosti,
• za ublažavanje grčeva mišića (npr. kod tetanusa),
• kod epileptičkih napada i febrilnih konvulzija,
• za smirenje pacijenata prije operativnog zahvata (premedikacija).

Upozorite ljekara ako uzimate druge ljekove, imate neku hroničnu bolest, neki poremećaj metabolizma, preosjetljivi ste na ljekove ili ste imali alergijske reakcije na neke od njih.

Lijek Apaurin ne smijete koristiti ukoliko:

• ste alergični (preosjetljivi) na diazepam ili bilo koji drugi sastojak lijeka Apaurin,
• ste alergični na druge benzodiazepine,
• imate tešku bolest pluća,
• imate sindrom apneje u snu (kratkotrajni prestanak disanja tokom spavanja),
• imate miasteniju gravis (mišićnu slabost),
• imate tešku bolest jetre,
• imate fobije (intenzivne strahove), opsesije (uznemiravajuće, neželjene i ponavljane misli,
• ideje ili osjećaje),
• bolujete od duševnih bolesti (psihoze).

Kada uzimate lijek Apaurin, posebno vodite računa:

Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom prije nego što počnete da uzimate lijek Apaurin ukoliko:

• imate problema s jetrom, bubrezima ili plućima
• ste liječeni zbog depresije
• ste doživjeli nedavni gubitak ili smrt bliske osobe
• redovno uzimate alkoholna pića
• uzimate ljekove koji imaju sličan umirujući efekat na funkciju mozga (vidjeti odjeljak “Primjena drugih ljekova “)
• ste zavisnik od alkohola, ljekova ili drugih materija.

Apaurin se ne smije primjenjivati kod djece mlađe od 6 mjeseci osim ako ne postoji druga opcija

liječenja.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste donedavno uzimali neki drugi lijek, uključujući i one koji se nabavljaju bez ljekarskog recepta.

Obavijestite Vašeg ljekara ako uzimate neki od niže navedenih ljekova. Vaš ljekar će procijeniti da li možete da ih uzimate zajedno sa lijekom Apaurin:

• za liječenje depresije (npr. fluvoksamin, fluoksetin)
• za liječenje nesanice
• za liječenje anksioznosti i za smirenje
• za liječenje alergije (antihistaminici)
• za liječenje epilepsije (npr. fenitoin)
• za liječenje gorušice, gastritisa, čira na želucu ili dvanaestopalačnog crijeva (npr. cimetidin, omeprazol,cisaprid)
• za liječenje gljivičnih infekcija kože (npr. ketokonazol)
• za ublažavanje jakih bolova (npr. morfin).

U slučaju da ćete biti podvrgnuti hirurškom ili stomatološkom zahvatu pod anestezijom, važno je

obavijestiti ljekara ili stomatologa da uzimate Apaurin.

Uzimanje lijeka Apaurin sa hranom ili pićima

Apaurin možete uzimati nezavisno od obroka.

Ne uzimajte alkoholna pića tokom liječenja Apaurinom jer možete osjećati pospanost, imati smetnje

koncentracije ili možete pasti u duboki san sa poremećajem disanja i nepravilnim radom srca.

Primjena lijeka Apaurin u periodu trudnoće i dojenja

Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego uzmete bilo koji lijek.

Trudnoća

Diazepam prolazi kroz posteljicu te ga je potrebno izbjegavati u prvom tromjesečju trudnoće i kratko

vrijeme prije porođaja jer može uzrokovati smetnje disanja novorođenčeta, sniženje krvnog pritiska i

simptome apstinencije. U drugom i trećem tromjesečju može se primjenjivati samo kada, prema procjeni ljekara moguća korist za trudnicu preovladava moguće rizike za fetus.

Dojenje

Žene koje se liječe lijekom Apaurin ne bi smjele dojiti jer se izlučuje u majčino mlijeko.

Uticaj lijeka Apaurin na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Lijek Apaurin može da izazove pospanost, zaboravnost i poremećaj koordinacije uporedo sa drugim

neželjenim efektima koji utiču na svakodnevne aktivnosti. Ne treba da upravljate motornim vozilima i rukujete mašinama za vrijeme terapije ovim lijekom.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Apaurin

Ovaj lijek sadrži 10,6 vol % etanola (alkohola) tj. 170,75 mg po ampuli, što odgovara 21,5 ml piva,

8,9 ml vina po dozi te može biti štetno za alkoholičare. Ovo treba uzeti u obzir kod primjene kod trudnica ili dojilja, djece i kod pacijenata sa visokim rizikom, kao što su pacijenti sa oštećenjem jetre ili epileptičari.

Apaurin sadrži benzil alkohol. Ne smije se davati nedonoščadima i novorođenčadima. Zbog opasnosti od fatalne toksične reakcije usljed izlaganja benzil alkoholu u dozi koja prelazi 90 mg/kg/dan, ovaj lijek se ne treba davati odojčadima i djeci mlađoj od 3 godine.

Apaurin sadrži benzoatnu kiselinu i natrijum benzoat. Može povećati rizik od pojave žutice kod

novorođenčadi. O tome treba voditi računa kod pacijenata sa ograničenim unosom natrijuma.

Apaurin sadrži propilenglikol. Može uzrokovati alkoholu slične simptome.

Treba uzeti u obzir da doze od 2,95 ml ili više sadrže više od 1 mmol (23 mg) natrijuma.

Apaurin rastvor za injekcije se primjenjuje prema uputstvima ljekara. Provjerite sa svojim ljekarom

ili farmaceutom ako nijeste sigurni.

Doziranje mora biti prilagođeno individualno svakoj osobi, te samoj bolesti.

Odrasli

Uobičajena početna doza za liječenje napada straha i uznemirenosti iznosi 10 mg i daje se u venu ili mišić, a ponavlja se nakon četiri sata.

Uobičajena doza kod odraslih za liječenje tetanusa iznosi 0,1 mg do 0,3 mg na kg tjelesne težine i daje se u venu svakih jedan do četiri sata ili 3 do 10 mg na kg tjelesne težine putem kontinuirane infuzije.

Uobičajena doza kod odraslih za kontrolu epileptičnih napada iznosi 0,15 do 0,25 mg na kg (obično 10-20 mg) i daje se polako u venu. Ova doza se može ponoviti, ukoliko je neophodno, nakon 30 do 60

minuta.

Uobičajena doza kod odraslih za smirenje prije manjih hirurških ili stomatoloških zahvata iznosi 0,1 do 0,2 mg na kg (obično 10-20 mg).

Ako ste stariji, iscrpljeni ili imate poteškoće sa jetrom i bubrezima, doza se može primjereno tome

smanjiti.

Djeca

Uobičajena doza kod djece za kontrolu epileptičnih napada i febrilinih konvulzija iznosi 0,2 do 0,3 mg na kg tjelesne težine ili 1 mg za svaku godinu starosti i daje se u venu. Ova doza se može ponoviti, ukoliko je neophodno, nakon 30 do 60 minuta.

Uobičajena doza kod djece za smirenje prije hirurških zahvata i ublažavanje grčeva mišića iznosi 0,2 mg na kg tjelesne težine i daje se injekcijom.

Apaurin injekcije se ne smiju davati novorođenčadima.

Ako ste uzeli više lijeka Apaurin nego što je trebalo

Ako ste dobili veću dozu lijeka nego što ste trebali, odmah se posavjetujte sa svojim ljekarom ili

farmaceutom. Simptomi koji se javljaju kod predoziranja lijekom Apaurin su pospanost, smetnje ravnoteže i koordinacije pokreta, usporen ili otežan govor, nevoljni pokreti očiju.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Apaurin

Ne uzimajte duplu dozu da nadomjestite to što ste zaboravili da uzmete lijek. Ukoliko ste zaboravili da uzmete dozu lijeka uzmite je što je prije moguće, a nakon toga nastavite sa uobičajenim režimom doziranja.

Ako naglo prestanete da uzimate lijek Apaurin

Nakon naglog prekida terapije postoji mogućnost pojave povratnog efekta, pri čemu može doći do

ponovne pojave simptoma zbog kojih ste počeli dobijati Apaurin i to u pojačanom obliku. Pri naglom

prekidu terapije nakon dalje primjene lijeka mogu se javiti i simptomi obustave: glavobolja, bolovi u

mišićima, jaka anksioznost, napetost, nemir, smetenost i razdražljivost. U težim slučajevima može da se javi gubitak svijesti, gubitak osjećaja stvarnosti, halucinacije i epileptički napadi.

Ako imate bilo kakva dodatna pitanja o korišćenju ovog lijeka, obratite se ljekaru ili farmaceutu.

Kao svi ljekovi i lijek Apaurin može imati neželjena dejstva, mada se ona ne pojavljuju kod svih.

Prestanite s uzimanjem Apaurina i uputite se ljekaru ako primijetite sljedeće simptome koji

mogu zahtijevati hitno liječenje:

- bol u prsima koja se širi niz vrat i ramena i niže niz lijevu ruku (mogući znakovi infarkta srca)

- otežano, glasno i neujednačeno disanje sa pojavom plave boje kože (znakovi depresije disanja)

- osjećaj punoće mokraćne bešike sa nadražajem za mokrenje, ali oteženim izmokravanjem

- nemir, agresivnost, bijes, razdražljivost i pretjerana uzbuđenost

- noćne more, vidne i slušne halucinacije (priviđenja)

- deluzije (vjerovanje u stvari koje ne postoje), gubitak osjećaja za stvarnost

- promjene u ponašanju, neprikladno ponašanje.

Na početku primjene lijeka Apaurin možete primjetiti sljedeće neželjene reakcije:

- osjećaj umora

- mišićna slabost.

Ovi efekti uglavnom nestaju tokom nekog vremena. Ako ste zabrinuti ili nijeste sigurni, razgovarajte sa ljekarom ili farmaceutom.

Sljedeće neželjena dejstva mogu se pojaviti bilo kada tokom terapije:

Psihijatrijski poremećaji i poremećaji nervnog sistema:

Slaba koordinacija, smetnje ravnoteže pri hodu, usporen ili otežan govor, glavobolja, vrtoglavica,

nevoljni pokreti, nevoljno drhtanje (tremor), otežano pamćenje novih stvari, zbunjenost, depresija,

smanjena budnost, pojačan ili smanjen libido.

Poremećaji jetre i žuči, bubrega i mokraćnog sistema:

Promjene u nalazima testova funkcije jetre, nekontrolisano mokrenje, žuta boja kože i beonjača

(žutica).

Poremećaji digestivnog sistema:

Mučnina, zatvor, suva usta, pojačano lučenje sline.

Srčani poremećaji i vaskularni poremećaji:

Nizak krvni pritisak sa pojavom vrtoglavice i ošamućenosti, nepravilan rad srca.

Poremećaji oka, uha i labirinta:

Problem sa vidom, uključujući dvoslike ili zamućen vid, vrtoglavica.

Poremećaj kože i potkožnog tkiva:

Kožni osip.

Tokom primjene lijeka Apaurin mogući je razvoj zavisnosti (vidjeti odeljak “Ako naglo prestanete da uzimate lijek Apaurin”).Nagli prekid primjene lijeka ili naglo smanjenje njegove doze može izazvati sljedeće simptome obustavljanja: glavobolja, bolovi u mišićima, nemir, pojačan osjećaj zabrinutosti, napetost, zbunjenost ili neraspoloženje.

Rjeđe se javljaju sljedeći simptomi obustavljanja: preosjetljivost na svjetlost, buku i dodir, slušne i vidnehalucinacije (priviđenja), ukočenost i drhtanje ruku i nogu, osjećaj izgubljenosti ili gubitak osjećaja za stvarnost, epileptički napadi.

Neželjene reakcije lijeka Apaurin kod starijih osoba (starijih od 65 godina):

Povećan rizik od padova i lomova kostiju.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Rok upotrebe

Tri (3) godine.

Lijek se ne smije koristiti po isteku datuma označenog na pakovanju. Rok upotrebe se odnosi na posljednji dan navedenog mjeseca.

Čuvanje

Čuvati van domašaja djece!

Čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti i vlage.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Pitajte Vašeg farmaceuta kako da odbacite ljekove koji Vam više nisu potrebni. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Apaurin

Aktivna supstanca je diazepam. 2 ml rastvora za injekcije (1 staklena ampula) sadrži 10 mg

diazepama.

Pomoćne supstance su: etanol; benzil alkohol; propilenglikol; benzoeva kiselina; natrijum benzoat i voda za injekcije.

Kako izgleda lijek Apaurin® i sadržaj pakovanja

Rastvor za injekcije je bistra, žućkasta ili zelenkasto-žućkasta tečnost.

Apaurin je dostupan u blister pakovanju po 10 ampula (2 x 5 ampula po 2 ml rastvora za injekciju), u kutiji.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole: DSD „KRKA, d.d., Novo mesto“ - predstavništvo Podgorica, Svetlane Kane Radević br. 3, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač: KRKA, d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija.

Ovo uputstvo je posljednji put odobren

Decembar, 2014. Godina

Režim izdavanja lijeka

Lijek se može upotrebljavati u zdravstvenoj ustanovi.

Broj i datum dozvole:

▲ APAURIN®, rastvor za injekciju ili infuziju, 10mg/2ml, 10 ampula: 2030/14/480 – 2697 od 17.12.2014. godine

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:

Intramuskularna primjena: Lijek se injicira duboko u mišić.

Intravenska primjena: Lijek se injicira strogo intravenski, vrlo polako, najviše 5 mg (1 ml) u minuti, u velike vene.

Infuzije: Za uputstvo o pripremi/razrjeđivanju lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6. sažetka opisa karakteristika lijeka.

Rastvor za infuziju (5 do 10% glukoza ili 0,9% rastvor natrijum hlorida) priprema se neposredno prije primjene. Infuzionoj tečnosti (najmanje 250 ml) doda se sadržaj ampule (najviše 2 ampule istovremeno), dobro promiješa i odmah upotrijebi.

Injekcije lijeka Apaurin ne smiju se miješati niti razrjeđivati sa drugim rastvorma ljekova u istom špricu ili infuzionoj boci.